View Full Version : Paranoidna sizofrenija
Sve koji imaju direkta iskustva s paranoidnom shitofrenijom da mi se jave.
Mozhe i pm, po dogovoru mail.
Hitno!
Zahvaljujem unaprijed.
Bolestan je chlan uzhe obitelji i svako osobno iskustvo bit ce dobrodoshlo.
Hvala u moje i njegovo ime :)
allegra
29.04.2003., 22:45
imaš PM
Ne zamjerite shto cu svako toliko dignut topik, chisto da ne zaboravite :)
cuj, ja sam 4 godine hodala sa psihicki bolesnim covjekom, kojem je u jednom trenu bila dijagnosticirana i paranoidna shizofrenija. al stvarno ne znam sto da ti napisem.
ako se koriste redovito lijekovi trebalo bi biti ok... problem pocinje kada bolesna osoba laze doktora (obitelj i sebe) da trosi ljekove, a to ne radi...
ne znam sto ti reci... u mojoj obitelji ta osoba polako psihicki unistava ostale oko sebe... :(
penelopa
30.04.2003., 16:01
Obiteljska prijateljica je bolesna.
Pocelo je prije vise od 10 godina. Prvo su price bile uvjerljive, zene na poslu je ogovaraju, zene na poslu joj podmecu pa su postale sve strasnije. Zena je bijesno srusila bor i izbacila ga kroz balkon jer je bila uvjerena da su joj stavili prisluskivace:(
Pod lijekovima je, svjesna je svoje bolesti i ne odbija ih. Malo je usporena i dosta se nadebljala bolje reci napuhala ali zivi i funkcionira. Cuva unuke. Za okolinu je jako tesko. Curice su joj onda bile u pubertetu i kad su mamu najvise trebale nije je bilo.
Kao sto je Story rekla, najvaznije je da redovno uzima lijekove.
Magic, ja imam dijagnozu paranoidna sizofrenija i ako te zanima kako to izgleda kod mene mogu ti napisati, ako hoces mogu i ovdje na topicu :)
Za pocetak procitaj si ovo (http://www.anti-stigma.com/shizofrenija.htm)
Joshimi
02.05.2003., 11:18
Moj ujak ima dijagnozu paranoidna sizofrenija. Ima oko 40 godina i uopste ne moze da funkcionise u okruzenju. Kao mali brat i ja smo kad bi isli na selo kod bake i deke (zivi sa roditeljima) cesto bili u prilici da od njega cujemo price da treba da se pazimo, kako je oko nas gomila ljudi koji nam samo gledaju kako da nam naude, kako ne treba da verujemo nikom...ali to se javljalo s vremena na vreme i tako receno uz mnogo smeha s vremena na vreme da smo svi to pripisivali njegovom cudnom ali jako efektnom smislu za humor. Nikom na pamet nije palo da su to bili prvi znaci oboljenja. Dijagnozu je dobio nakon prvog agrsivnog ispada i nakon privodjenja policijom.
Agresija i ispadi uzrokovani su strahom da su se svi urotili protiv njega i vremenom su postajali sve izrazeniji. Dok u bolnici uzima medikamente moze potpuno normalno da funkcionise: da radi i komunicira tako da tesko moze neko nesto da primeti. Medjutim, nakon recimo mesec dana uzimanja lekova prekine i za par nedelja se stvari ponavljaju...bude hospitalizovan i tamo se stvari drasticno poboljsaju pa ga posalju kuci....
Jako je bitan faktor stadijum u kojem je bolest otkrivena kao i okolina (mislim na uzu, porodicnu ali i razvijenost sredine). Na selu je mnogo teze nego u gradu, jer mali je izbor stvari koje tako stigmatizovana osoba moze raditi u tim fazama kada je dobro. Da je okruzenje drugacije ko zna sta bi se desavalo. Lekovi koji drze stvar pod kontroom su veoma jaki i na duze staze stete jako organizmu, ali mogu stvari drzati pod kontrolom. Ne znam koliko sam ti pomogla, ali ako je neko pod terapijom, moze skoro potpuno funkcionisati u drustvu...ako nije, moze postati objektivna fizicka opasnost po svoje bliznje pre svega.
Od srca hvala svima koji ste se javili :)
Sluchaj u mojoj obitelji mjeshavina je pricha koje ste ovdje iznijeli...no nazhalost, stanje je vrlo teshko. To je moj stric. Jedina rodbina koju ima je njegov brat - moj otac, ja i moja sestra.
On ima 50 godina, za njegovu bolest saznala sam prije 7 godina kad nam je umrla nona, njegova majka, s kojom je zhivio.
Nakon toga, "brigu" o njemu preuzeo je moj otac. Pishem "brigu" jer sve shto je chinio bilo je to da mu jednom na dan nosi ruchak koji je ovaj ionako bacao jer je mislio da ga brat truje. Kad god smo se pokushali interesirati za stanje svoga strica naishli smo na zid shutnje. Nekoliko je puta bio hospitaliziran zbog dekompenzacije i teshkih epizoda, no nakon toga opet bi ga brat prepushtao samome sebi.
Godinama bez terapije, godinama loshe hranjen, ionako teshka dijagnoza dosegla je vrhunac.
Prije dva mjeseca na nekoliko se dana zakljuchao u garazhu bjezheci od "progonitelja"...uz pomoc policije provalili smo unutra i zatekli ga izbezumljenog, dehidriranog, gladnog, posranog...
Odveden je na Psihijatriju gdje je proveo tri tjedna. U razgovoru s odjelnom doktoricom, saznala sam da je nakon dva tjedna moj otac zadovoljan stanjem u kojem mu se brat nalazi, te nakon otpushtanja namjerava ga opet prepustiti istom nachinu zhivota.
Meni je pukao film i bez da kazhem ishta svome ocu, pokrenula sam postupak lishavanja poslovne sposobnosti, odnosno dodjeljivanja starateljstva meni.
Sve shto sam mogla naci i prochitati o toj bolesti, uglavnom sam i prochitala...razgovarala s brojnim psihijatrima i lijechnicima koji su ga pratili...
Najveci mi je problem odbijanje moga oca da prihvati bolest svoga brata...pustio ga je da zhivotari u nehumanim uvjetima, radije to nego priznati javno shto je s njime.
On uporno tvrdi kako on najbolje poznaje svoga brata i najbolje zna shto s njim treba chiniti, a kroz sve ove godine postigao je samo to da je njegova bolest progredirala u fazu iz koje nema povratka...
Inache moj bolesni stric je afektivno mrtav i nitko mu nishta ne znachi osim pokojne majke (moje none) chiji glas inache chuje pri slushnim halucinacijama.
Vjerovatno cu malo zbrkano pisati, jer mi u hodu iskrsavaju problemi koje ne znam ni sama kako rjeshiti niti kome se obratiti za pomoc.
Nadam se da cu imati snage pomoci mu.
Joshimi
02.05.2003., 11:55
Neverovatno koliko ima slicnosti u ove dve price! Moj ujak isto tako nema svoju porodicu, zivi sa starim i iznemoglim roditeljima koji nisu (kad je bilo vreme) imali sluha da primete promene. A njegova sestra, moja mama zivi na drugom kraju drzave.Nepodsticajna, tj. u svakom smislu deprivirajuca sredina je cini mi se (nakon sto znam za par slucajeva) jedan od faktora koji se svud javljaju.
Da li on odbija lekove? Ukoliko ne, onda su ogromne sanse da ucinis stvarno veliku stvar za jedno ljudsko bice. Ogromne su sanse da on zivi manje vise normalno (mada sve zavisi od toga koliko je bolest odmakla a rekla bih da jeste), da se oseti korisnim...Ovako je biljka koja ponasanjem okoline dobija potvrdu svojih paranoidnih konstrukcija...Ne sumnjam da ces se sve lepo raspitati kod lekara za dejstvo i efikasnost lekova i na neki nacin ga ukljuciti u funkcionisanje svoje familije. Iako je suvisno, molim te vodi racuna da i on na to pristane i da redovno uzima terapiju :)
Nazhalost, apsolutno odbija bilo kakvu terapiju...chak i u bolnici skriva lijekove i ne pije ih.
Joshimi kaže:
Ogromne su sanse da on zivi manje vise normalno (mada sve zavisi od toga koliko je bolest odmakla a rekla bih da jeste), da se oseti korisnim...
Nazhalost, svi do sada rekli su da mu mogu pomoci samo na nachin da mu osiguram 24-satnu brigu i skrb te struchnu radno-okupacionu terapiju, jer je njegova bolest toliko uznapredovala da ni minimalna poboljshanja nisu ochekivana.
Joshimi
02.05.2003., 12:19
Moj ujak u bolnici uzima lekove (zato sto je prinudjen) a kod kuce ih uzima jos par dana pa prestane. Ako tako stvari stoje, moram priznati da je najbolje da mu obezbedis negu i da se pomiris s tim da radis najvise sto je u tvojoj moci. Sve ostalo je vise nego rizicno.
Hvala ti puno :)
Jako mi je teshko jer je s njim nemoguca gotovo nikakva komunikacija...nit slusha, nit razumije, nit odgovara...
Preksinoc je prvu noc spavao nakon ne znam koliko vremena.
U ponedjeljak moram ici na Socijalno povjerenstvo da pokusham izmoliti da dobiva Zyprex, jer nam je preskup da bi ga placali.
Ne znam shto bih prije, vishe sam vremena posljednja dva tjedna provela na Psihijatriji i u Centru za socijalnu skrb, nego u uredu...
No jucher kad sam chula da je spavao, bila sam sretna :)
Kad bih bar mogla s njime razgovarati :(
Joshimi
02.05.2003., 12:36
Nadam se da nas nece "optuziti" za chat ...
Magic, nikad se ne zna...moguce je da cete moci komunicirati kad se (i ako) ritam obezbedi uzimanjem Zyprex-a i tom radnom terapijom. Eto, i sama kazes da je sada spavao posle ko zna koliko...samo kako ga mislis naterati za uzimati Z.? U svakom slucaju sigurna sam da ces mu kako tako obezediti najhumaniji i najdostojanstveniji moguci zivot (a ne zivot izolovanog coveka biljke koji ima jedan obrok dnevno). Neke su stvari otisle predaleko i nema povratka, ali moguca su poboljsanja...divne su te epizode "trezvenosti" kada komunicirate kao da nikad nista nije bilo i kad ti se cini da nije moguce da se stanje onako drasticno pogorsa. I uzasno tuzne i mucne naravno kad se to desi. A uvek se dogodi.
Moja situacija od prije malo vise od tri godine je izgledala ovako …… Prosao sam rat od 1991 i nikada nisam bio bolestan sve do 1996 kada sam otisao na vojnu skrb zbog psihickih problema.
Ako nekoga zanima kako sam prosao rat moze procitati Ovdje (http://pub118.ezboard.com/fvudrenifrm23.showMessage?topicID=58.topic) Imao sam nemirne snove a i tesko sam mogao zaspati. Doktor je rekao da imam PTSP i zbog toga sam jednom lezao u bolnici dva mjeseca i pio sam helexe tri puta na dan po 1 mg. Nakon nekog vremena kada sam izasao iz bolnice super sam se osjecao i prestao sam piti tablete. Mislio sam da sam zdrav. Isao sam svaki dan na bazen plivati i plivao sam po sat i pol bez prestanka, mogao bi ja i vise ali vise nisam znao o cemu bi razmisljao dok plivam, sve je bilo super. Onda se jednog dana na bazenu pojavila kuma od mog kuma. Svaki dan smo plivali po bazenu, razgovarali i izlezavali se u jakuzziju, bilo je super. Onda sam jednog dana naisao na onaj prastari IMF i poceo tamo pisati. U to vrijeme na forumu nije bilo moderatora i svasta se pisalo o ratu, neki tip Uzdanica je stavljao raznorazne slike iz rata i to mi je smetalo. Situacija na forumu mi je pocela sve vise liciti na situaciju kada je poceo rat 1991. Imao sam osjecaj da ponovo prezivljavam 1991. Mislio sam da me netko moze vidjeti kroz monitor. Sve mi se pobrkalo u glavi Internet, televizija i stvarnost, vise nisam znao sto je zapravo. Imao sam osjecaj da me netko prati i da me prisluskuje. Odjednom mi je kuma na bazenu postala sumnjiva, kao da je nju netko namjerno poslao da me prati. Jednog dana sam gledao jednu nogometnu utakmicu, bila mi je sumnjiva. Na jednom igracu sam vidio na prsima malo vece slovo G, to mi je znacilo da pogledam golmana. Kada sam vidio golmana vidio sam da on ima crni dres na kojemu je pisalo Opel, i posto je kuma vozila auto Opela to je meni znacilo da je netko ubio kumu da bi zastitio mene jer je golman bio u crnom dresu. Bilo mi je zao kume ali sam si mislio sto se mora mora se, pa makar i ubiti. Kuma vise nije dolazila na bazen, ali ja nisam znao da je ona otisla u Njemacku kod mame pa sam mislio da je stvarno mrtva. Dok sam vozio auto sve registracijske oznake sam tumacio na neki svoj poseban nacin npr. BJ mi je znacilo bjezi, CJ cekaj jos, BO bez oboljenja, AL to je bilo dobro prema nicku AlBundy. Vozio sam po mjestima u okolici Osijeka bez ikakvog cilja. Pratio sam neka auta koja su mi se cinila sumnjiva. Imao sam hlucinacije npr u Djakovu sam vidio reklamu na jednoj gostioni, velikog sarana kojeg sam vidio na internetu, a takva reklama zapravo ne postoji. Po noci sam vozio svugdje Valpovo, Belisce, Djakovo, Aljmas, Erdut, Vukovar i jednu noc sam cak bio u Zagrebu. Kada sam isao u Zagreb imao sam osjecaj da ce me tamo docekati netko iz policije, medjutim kada sam dosao do grada na ulazu u grad sva cesta mi je bila isarana nekakvim crnim hijeroglifima, na par mjesta vidio sam na cesti nekakve crknute kokosi i izbjegao sam autom da ih ne pregazim jer kada bi ih pregazio to bi bacilo na mene gadne cini. Vozio sam po brdu iznad Zagreba po nekakvom vikend naselju a onda sam se spustio u grad. Dosao sam do zida placa izasao iz auta, obisao cijeli zid, citao imena napisana na njemu i onda mi se upalila nekakva lampica u glavi da moram ici kuci. Sjeo sam u auto i krenuo kuci, ali vise nikako nisam mogao naci put kako da izadjem iz grada. Tri puta sam otisao do ulaza u nekakve bolnice, zapitao se sta cu ja u bolnici, okrenuo se i otisao. Onda me je zaustavila policija. Provjeravali su nesto preko motorole a onda su me pustili. Pitao sam ih za put prema Osijeku i oni su mi objasnili i krenuo sam kuci. Pratio sam neki auto, kako je on povecavao brzinu tako sam i ja, medjutim odjednom mi je pocelo nesto smrdjeti u autu. Sto sam vise dodavao gas sve vise je smrdjelo, a kada sam smanjivao gas manje je smrdjelo. To mi je znacilo da ne valja sto pratim to auto. Kada je to auto nestalo s ceste nestao je i smrad koji sam osjecao. Vratio sam se u Osijek oko 6 h ujutro. Malo sam odspavao i onda sam otisao na bazen plivati. Dok sam plivao pjevao sam onu pjesmu: - leti ptico zlatnih krila … mene zove domovina i za nju cu umrijeti… Odjednom sam se na bazenu poceo lose osjecati, dozivio sam ga kao neko spijunsko gnijezdo, osjecao sam kao da mi je zivot u opasnosti. Otisao sam kuci uzeo sam pistolj cesku zbrojovku, stavio metak u cijev, 15 metaka u okvir i rezervni okvir i po noci otisao na bazen. Trazio sam spijune. Bazen je bio toliko pun ljudi da sam zazmirio i opalio iz pistolja sigurno bi nekoga ubio. Medjutim nitko mi nije bio sumnjiv pa sam se vratio kuci. Par dana sam hodao gradom s pistoljem. Imao sam osjecaj da me netko stalno gleda kroz snajper i da svakog trena moze opaliti, ali meni je bilo svejedno. Kod kuce su mi telefon i ves masina bili na popravku pa sam mislo da je netko u njih ugradio uredjaje za prisluskivanje. Telefon sam bacio u kantu za smece, a ves masinu sam stavio na prikolicu od auta i odvezao je na divlje odlagaliste smeca. Tamo je bila parkirana prazna traktorska prikolica i ja sam mislio da je ona tamo da se smece ne baca okolo vec da se baci u nju. Bacio sam ves masinu u traktorsku prikolicu i krenuo kuci. Na putu kuci sam vidio jedan traktor bez prednjeg tocka. Pomislio sam sta ce meni rezervni tocak u autu ( a imao sam novo auto nije bilo staro ni godinu dana), vratio sam se natrag do traktorske prikolice i rezervni tocak iz svog auta bacio u nju. Mislio sam ako mi pukne guma na autu da cu si ja na cesti i tako uzeti od nekoga drugi auto. Odjednom sam shvatio da sam ja u stvari neunistiv i da niti ne mogu umrijeti i sta ce mi pistolj. I onda sam ga ostavio kod kuce i vise ga nisam nosio. Imao sam osjecaj da mogu upravljati metereoloskim prilikama i u 11 mjesecu je meni bilo proljece. Vozio sam se u autu s majicom kratkih rukava. Imao sam osjecaj da sam Isus i da mogu dizati ljude iz grobova i da moram umrijeti za spas covjecanstva, a i tako cu opet ozivjeti. Tako sam jedno jutro vozio auto u gradu, odjednom mi je postalo nesto neobicno, na parkiralistima uopce nije bilo niti jednog auta. Na semaforu je bilo crveno, na trenutak sam pustio gas, a onda sam ga dodao do daske i zaletio se u prolazeca auta. Nakon sudara s dva auta izasao sam iz svog auta i nesto sam galamio na raskrscu. Imao sam osjecaj da sam poginuo a ipak sam ziv. Htio sam uci u jedan tudji auto ali se vozac zakljucao pa nisam mogao otvoriti vrata. U to mi je prisao policajac i rekao mi sta se deres. Isti tren sam mu skinuo kapu s glave i rekao mu: - Od danas vise ne radis u MUP-u dao sam ti otkaz. Policajac se poceo tresti od straha, a ja sam mu onda vratio kapu. Onda mi je prisao jedan civil i odmah me udario sakom u glavu. (kasnije sam saznao da radi u specijalnoj policiji). Tu sam se potukao s policijom. U stvari oni su mene istukli. Zavrsio sam u bolnici na psihijatriji, zavezali su me za krevet i tamo sam ostao mjesec dana. Cim sam ostao u bolnici odmah mi je u sobi bio sumnjiv jedan pacijent jer mi je licio na jednog policajca i mislio sam da su njega namjerno stavili na moj odjel da me prati. Kada sam izasao iz bolnice svasta mi je smetalo, zvuk tramvaja, bojao sam se doci na forum itd. Pio sam prvo leponex, pa kasnije moditen, akineton i amyzol. Nisam mogao spavati, srce mi je tuklo ko ludo, a i imao sam potres mozga. S vremenom se sve stabiliziralo. Sada je vec proslo od tada tri godine i super se osjecam, sada pijem samo jednu tabletu rispolepta ujutro i nista vise i super mi je. E da po novom, jos pijem i jednu tabletu zolofta ujutro za raspolozenje. Od prije tri mjeseca doktor mi je promijenio dijagnozu, nije vise PTSP nego paranoidna sizofrenija. Sada iz ove perspektive meni nikako nije jasno kako mi se sve to moglo dogoditi i kako nisam odmah shvatio da se sa mnom nesto cudno zbiva. I da, za vrijeme svega toga ljubicasta boja mi je nekako bila sumnjiva, zato to znam nazvati ljubicastom fazom. Eto to bi bilo otprilike to. Ako netko ima nekih pitanja tu sam.
Moj je stric bolestan od 1965 godine. Posljednjih 7 godina stanje je sve gore i gore, bez obzira na terapiju. Kad je bio pod "najjachom" terapijom i hospitaliziran rekao mi je da je zadovoljan shto ga selimo u drugu bolnicu jer ga ovdje prate, proganjaju, provociraju i ponizhavaju...
Na brojnim siteovima, pa i na ovom kojega si ti stavio link, kazhu da ima odredjeni postotak ireverzibilnih bolesnika koji se nikad ne vrate u stanje koje je bilo prije bolesti.
No 123, chitala sam da se jako puno sluchajeva shizofrenije u "mladoj" dobi u danashnje vrijeme maskira ovisnoshcu, jer da bi ushutkali "glasove" bolesnici uzimaju alkohole, drogu i raznorazne medikamente, bez kontrole...
Mislish li da je edukacija bar shto se tiche ove bolesti losha?
Zashto se obitelj, okolina ne obraca psihijatrima?
Da se bolest stavi "pod kontrolu" i lijechi na vrijeme, mozhda bi ipak bilo manje ovakvih sluchjeva kao shto je moj stric.
Btw, on je magistar ekonomije :(
Njegova terapija je Prazine, Zyprex, Akineton, ali nije u stanju izreci dvije smislene rechenice, katatonichan i odsutan
Joshimi
02.05.2003., 16:27
magic kaže:
Mislish li da je edukacija bar shto se tiche ove bolesti losha?
Zashto se obitelj, okolina ne obraca psihijatrima?
:(
Iako nije meni upuceno ipak ne mogu da ne prokomentarisem. Mislim da je informisanost i edukacija katastrofalna, da ljudi cesto ne umeju da prepoznaju prve znakove bolesti. Pogotovo ako nije bilo slucajeva psihicki obolelih u familiji+vreme u kojem nije bilo ratova pa ljudi nisu imali dovoljnu osetljivost da promene primete.
I ako ih primete pripisuju ih stresu, nekoj prolaznoj krizi (sto jeste normalno jer tesko je u pocetnim stadijumima uspostaviti dijagnozu, a osim toga mnoge psih. tegobe vremenom "prerastu" u sizofreniju)...uvek je ona opcija "ne, to se ne desava nama, nego nekom drugom; nije valjda to".
pakleni_patuljak
02.05.2003., 16:40
No123 kaže:
I da, za vrijeme svega toga ljubicasta boja mi je nekako bila sumnjiva, zato to znam nazvati ljubicastom fazom. Eto to bi bilo otprilike to. Ako netko ima nekih pitanja tu sam.
Nemam pitanja...
Na svu sreću!
Nego... napiši knjigu!
Pliz...
Ako je i ne uspiješ tiskat... uvijek postoji net! :o
Vera Pavladoljska
02.05.2003., 17:19
Off, topic, magic, sorry, ali moram:) No123 pakleni ti dobro kazhe -pishi chovjeche, pishi, probaj se "uokviriti", staviti u kontekst i ispishi sve sto si nama ovdje napisao, samo "imenuj","krsti" nekako.
Mislim, osim sto to dobro radish,prenosish autentichnu misao, da bi ti vjerojatno i pomoglo.
magic,mislim da ces ti i s tim problemima izaci na kraj. :( :)
Ma,ne mislim, sigurna sam.
Joshimi
02.05.2003., 17:22
No123 samo napred :top: i ne posustaj. Kad si se izvukao iz te ljubicaste faze mozes sve. Samo se drzi lekova i svojih najmilijih. A sto je PP rekao, cini mi se da bas imas dar za pisanje, dar da sve preneses...mogao bi to negde na netu objaviti ;)
Bash mi je drago da vas se dojmilo kako No123 pishe...ja sam mu predlozhila da ipak pishemo na topiku da svi mozhete prochitati.
No123, hvala na iskrenosti :) i velika hvala shto sve ovo dijelish s nama.
Reci nam, kako se tvoja obitelj i okolina odnosi prema tebi od kad si bolestan?
Radish li sad, imash li djevojku?
xxGaladrielxx
02.05.2003., 21:50
e magic draga, zamisli kako je raditi sa sefom koji ima tu dijagnozu :(
Ne znam shto da ti kazhem...moj je stric radio, dodushe u vrlo tolerantnoj sredini koja je podnosila njegove faze ekscesnog ponashanja. No nije bio nikome nadredjen, dok su ga mogli "shlepati", prije privatizacije njegove firme, bio je u sobi i glumio fikus :(
Kamo li srece da je netko ranije inzistirao na njegovom ljechenju ...
Galadriel, da li se tvoj shef lijechi?
magic kaže:
Zashto se obitelj, okolina ne obraca psihijatrima?
chuj, to je takva bolest... mogu prochi godine, bez da itko ishta kuzhi... i onda, kad nakon 3-4 godine, familija zbilja skuzhi da imaju shizofrenichara u obitelji... pa, chuj, em je to "sramota", a i ono... "godinama nismo kuzhili da je bolestan, godinama mu je ishlo dobro i ovako, ichi ce mu i dalje"
a i sami ljudi teshko odlaze doktorima... mislim, koliko nas ne ode doktoru kad ima neku virozu, koliko ljudi i gripu odlezhi samo doma, bez da ode doktoru... neshto nas probada negdje - popijemo tebletu, jebesh doktora... ako ne odlazimo zbog bolesti koje ne predstavljaju "sramotu", kako bi tek odlazili za one zbog kojih nas je "sram"
i josh jedno cu ti reci... evo, bolestan je skoro 40 godina...
40 godina ima bolest koja mijenja sve u tebi... ponekad je svjestan svega, drugi tren nicega...
ta bolest je postala ON... on je postao svoja bolest... normalno da odbija lijechenje... kad ga napune lijekovima, kad ga vrate u "normalu", on je izgubljen... lijekovi ga bace u nepoznati svijet, u realnost... prakticki je cijeli zhivot zhivio u svojoj glavi, vishe ili manje...
s nashe strane to je bolest... s njegove je to jedini zhivot koji poznaje...
nije li logicno da svim snagama pokushava zadrzhati svoj svijet, svoj zhivot, svoju "realnost" kakvom ju poznaje... osobito ako je jedina osoba u zhivotu koja mu neshto znachi - mrtva...
dok je ovakav kakav je, ona nije mrtva... kad ga napune lijekovima, ako prorade, oni ga bacaju u nepoznat svijet - u kojem cak ni nje nema...
zamisli da tebe odjednom bace u neki "vanzemaljski svijet", gdje su svi koje volish - mrtvi... i onda ti kazhu "ovo je pravi svijet"
ne bili i ti svim snagama bjezhala nazad u svoju iluziju?
ne znam... tako ja to vidim, mozhda se ljudi koji imaju vishe iskustva s tim neche slozhit s ovime, ali meni se chini da hoce...
i zhao mi je shto ti ne mogu rechi neshto korisno, ali... a evo, mozhda ti bude korisno vidjeti barem malo logike u njegovoj nelogichnosti... puno je lakshe dochi do nekoga ako ga barem malo razumijesh....
i, magic, drzhim vam fige, od srca... stric ti ima sreche shto ima tako snalazhljivu, jaku i upornu nechakinju :)
mozhesh ti to :)
No123, odlican post, svaka cast, sve sto si opisao jest zaista tako. Najbolje se uci od ljudi koji su "to" prozivjeli. Svako dobro ti zelim, a medikamente moras uzimati, to i sam znas.:top: :top: :top:
magic kaže:
Njegova terapija je Prazine, Zyprex, Akineton, ali nije u stanju izreci dvije smislene rechenice, katatonichan i odsutan
Mozda treba mijenjati terapiju ako je tako inkoherentan, kako ti kazes. Akineton se inace ne daje kod Zyprexe, a Prazine jako rijetko pravi extrapiramidalni sindrom, no, mozda je kod njega bas slucaj. Bitno je i koliko Zyprexe uzima, te da li uopce uzima. Na zalsot, vecina ih se ne smatra bolesnom, pa tvrdi da uzima medikamente, a zapravo po skrivecki ih baca u WC.
A nema shto ne baca...ili ne skriva :(
Po njemu ga svi trujemo i sve je to zavjera...znash i sama kako to kod njih ide...chak i od hrane jedino hranu za ptice iz original zatvorenih kutija jede :(
magic kaže:
A nema shto ne baca...ili ne skriva :(
Po njemu ga svi trujemo i sve je to zavjera...znash i sama kako to kod njih ide...chak i od hrane jedino hranu za ptice iz original zatvorenih kutija jede :(
Magic, tvoj stric (ili ujak) je psihotican jer najvjerojatnije ne uzima medikamente. To nije nista cudno, no, tesko se to da rijesiti ambulantno. Hm, postoji vrlo jednostavan nacin da se sazna jel' baca ili ne, a to je da se utvrdi koncentracija tvari u Zyprexi (olanzapin) u krvi, no, ne znam da li se to radi olako u HR, jer je postupak skup. No, kladim se da ne uzima medikamente, to je inace slucaj u 80% pacijenata. Hm, otopiti mu tbl. u casi vode i dati da popije, ako je moguce.
Ma nije to uopce upitno.
Problem je puno slozheniji...kod njega su i kad uzima lijekove remisije vrlo vrlo kratkotrajne i blage...koliko se chini on je jedan od "neizljechivih"...predugo pre predugo je bio bez adekvatne njege i terapije...:(
Mogu vam reci da je i meni vec palo na pamet da pisem neku knjigu o tome kako sam prosao u ratu i o mojoj psihickoj situaciji kasnije ali nikako da se odlucim. Jedva su me natjerali na forumu Vudreni da napisem kako sam prozivio rat. Pisao sam to tjedan dana, svaki dan po malo. Ovdje nisam niti priblizno napisao sve sto mi se desavalo. Jednom dok sam vozio auto po gradu primijetio sam velike plakate na kojima su bili tri dobermana koji gledaju u haskija. To je meni znacilo da mi "oni" daju do znanja da sam ja tajni agent po imenu Haski i da se moram paziti Dobermana. U centu grada sam vidio jednog decka iz rata kojega poznajem kako vodi haskija, to mi je znacilo da su prijatelji iz rata sa mnom. Onda sam isti dan po noci vozio kroz Donji grad i na tramvajskoj pruzi sam vidio jednog tipa s crnim dobermanom. Usporio sam i dobro sam ga pogledao dajuci mu do znanja da ga se ne bojim. Onda sam na jednom raskrizju brzom brzinom namjerno prosao kroz crveno svijetlo. Skoro me je udario jedan auto koji je naglo zakocio i gume su zaskripale. Vidio sam u retrovizoru da je tip krenuo za mnom. Ugasio sam svijetla, na slijedecem raskrizju sam ponovo prosao kroz crveno ali ovaj put oprezno i pobjegao sam mu. Imao sam osjecaj da ga je policija zaustavila i objasnila mu da me ne smije dirati. Moj sogor ponekad zamuckuje dok prica, bio sam siguran da je on reinkarnacija Brune Bušića. Isto tako sam bio siguran da je i moj pas, velika snaucerka, isto reinkarnacija nekog čovjeka, jer bilo mi je nemoguce da me neki obican pas tako pametno gleda, kao da mi hoce nesto reci. U jednom izlogu sam vidio jedan super motor i mislio sam da ce mi "oni" dati taj motor samo da prestanem s proganjanjem spijuna, ali mene nista nije moglo zaustaviti. Mislio sam da smo svi mi koji smo bili na vojnoj skrbi namjerno stavljeni tamo i da nas kljukaju tabletama da bi bili mirni, ali kada bude trebalo u slucaju novog rata da ce nas ponovo aktivirati. Imao sam osjecaj da mi je netko preko noci u auto stavio novi motor puno bolji od moga i da su mi u auto ugradili kameru koja snima sve kuda se krecem. Auto sam dozivljavao kao neki pametan stroj, vise kao neki svemirski stroj. Nisam ga nikako mogao upaliti kada sam bio nervozan. Tek kada sam se smirio auto je radio savrseno. Dok sam vozio volan mi je na lijevoj ili desnoj strani postajao topliji. To mi je znacilo da ako je na lijevoj strani topliji da na slijedecem raskrizju moram skrenuti lijevo. I tako sam lutao cestama po sistemu toplo hladno. Jednostavno mi je palo na pamet da samo zene na zemlji radjaju djecu, dok ih svemirci jednostavno stvore bez zena. Isto mi je palo na pamet da su Hrvati gospodari svemira i da su nam oni pomogli u ratu koji bez njih ne bi mogli dobiti. Oni su nam pomagali na jednostavan nacin, kada bi netko poginuo ponekad bi oni ozivili mrtve koji bi se nastavili boriti. Imao sam osjecaj da sam i ja vise puta u ratu poginuo ali da sam ponovo ozivljen, jer bilo je situacija u kojima je bilo pravo cudo da smo ostali zivi. Ima toga jos ali mi trenutno nista vise ne pada na pamet. Uglavnom sve se svodi na to da moj zivot kakav je god bio nije slucajno takav, sve u zivotu mi je nesto "znacilo" i to je bila samo neka obuka za neku konacnu pobjedu. Kao da je njime upravljao neki savjet staraca onih koji su umrli. A i imao sam osjecaj da svi mrtvi mogu vidjeti ono sto radim.
Magic, mislim da je opcenito edukacija ljudi u vezi s bilo kojom psihickom bolesti katastrofalna. Dok sam lezao u bolnici primjetio sam da nekm ljudima uopce ne dolaze posjete, a kako ce i doci kada nitko ne zna da su u bolnici. Jedna djevojka koja je lezala tamo, a koju poznam, mi je zaprijetila na ne smijem nikome reci da sam je vidio na psihi. Meni se znalo dogoditi kada sam lezao u bolnici da mi dodje toliko prijatelja iz rata i rodbine da jednostavno nisu stali u prostoriju za posjete. Tada sam vidio koliko im znacim i da bi bilo jako glupo da sam poginuo u toj prometnoj nesreci. Ja nikome ne tajim nista i svi moji prijatelji i rodbina znaju da imam paranoidnu sizofreniju. Trenutno svima izgledam normalno, a neki misle i da mi nije nista. Sto se tice tableta znam da ih moram uzimati, u stvari trebao bi uzimati 3mg rispolepta ali ja uzimam pola od toga i dobro mi je. Probao sam i prestati piti tablete, ali vec nakon pet dana se osjecam cudno pa sam odlucio da necu prestajati.
Ne radim nista od 1996 kada sam otisao na vojnu skrb. Kada sam dao otkaz u firmi odmah su me zvali iz ministarstva obrane dali hocu raditi u postrojbi "elektronsko djelovanje", trazili su dipl. ing. elektrotehnike. Rekao sam da hocu, ali neki njihov savjet je stekao utisak da sam opterecen ratom i da njima treba covjek koji ce misliti samo na posao, tako da nisam dobio posao. Trenutno sam na RZ (nesto kao vojna skrb) i dobivam 4200 kn mjesecno. Medjutim, imam vocnjak od 210 stabala jabuka i njega obradjujem. To mi super ide, najveci mi je problem prodati jabuke kada ih poberemo, ali i to se nekako rijesi. Neozenjen sam i nemam djevojku, nazalost.
Magic, nadam se da na osnovu ovoga sto sam napisao mozes otprilike shvatiti sto se desava u glavi tvoga strica. Po meni bi bilo najvaznije da on nekako prihvati psihica kao prijatelja koji mu zeli pomoci i da prihvati terapiju koja se moze mijenjati dok se ne potrefi ona najbolja. Jednostavno mora priznati sam sebi da je bolestan i da se počne boriti protiv bolesti. Kada sam na pocetku ja pio leponex jednostavno sam prespavao godinu dana bez ikakvih aktivnosti. Onda mi je bilo bolje pa mi je promijenjena terapija u moditen i akineton, pa mi je opet bilo bolje pa sada pijem rispolept i sada mi je super, sve to trajalo je tri godine.
Navijam za tebe da nagovoris strica da prihvati terapiju, a ti se naoruzaj sa strpljenjem jer za to treba vremena :)
Prvo da kazem No123 svaka cast. Nikada ne citam duge postove, ali tvoja sam oba procitala jer stvarno covjeku znas prenijeti ono sto si prozivljavao i mislim da je ideja o knjizi, koju su neki spomenuli, uistinu dobra ideja.:top:
Htjela sam nagovoriti najboljeg prijetelja da i on napise svoj slucaj (isto paranoidna shizofrenija) koji se razlikuje od ovog ali jako dobro pokazuje zasto ponekad okolina ni ne primjeti da se nesto cudno dogada. Nije htio napisati ali mi je dozvolio da ja napisem po njegovim rijecima. Mozda nekome pomogne pa cu napisati.
Prvo da napomenem da je on imao jako traumaticno djetinjstvo. Dvaput je gotovo umro od visoke temperature kojoj nisu nasli uzrok, ali ipak se izvukao i izrastao u prilicno povucenog pubertetliju. Negdje kada je imao 15 godina poceo je po noci "vidati" andele u sobi i oni su mu govorili da je tu da bi cinio cuda i pomagao ljudima, ali ljudi ce ga odbacivati, tjerati od sebe i nece moci razumjeti. Na zalost, povjerio se osobi koja je bila i sama prilicno "cudna" i ona mu je navodno pomagala da se snade u toj ulozi. Umisljao je da vidi svaciju buducnost i da ljudima moze pomoci dajuci im smjernice, ali jos im ne moze potpuno pomagati jer to ce smjeti tek kada mu andeo kaze.
Roditelji koji su bili zaokupljeni vlastitim svadama nisu nista znali, a da i jesu pitanje je kako bi postupili. Na zalost ni baka koja ga je jako voljela i cesto mu bila zamjena za roditelje nije nista znala.
Sa 20 godina je savladao pravo umjece govora i znao je kako se pribliziti ljudima. Nije bas svakome pricao o svojim vizijama, ali polako je stvorio oko sebe krug ljudi koji su mu vjerovali (ma koliko ovo nevjerojatno zvuci). Prijateljica koja nas je upoznala mi je rekla da je za njih ostale izgledao kao jako ljubazan i izvanredan mladic, a po nicemu se nije moglo naslutiti da nesto s njim nije u redu.
E onda je dosao sudbonosan trenutak i on je objavio da moze lijeciti ljude. I tako je "izlijecio" jednog secerasa koji je prestao uzimati ljekove i umro (uvjeren da je izlijecen). Oko toga se digla velika buka, a moj prijatelj je izgubio kontrolu nad sobom, poceo maltretirati ljude oko sebe, pricati kako oni ne vjeruju i zato umiru i konacno je baka uspjela spremiti ga u bolnicu (nakon sto ga je policija privela). Tu mu je i dijagnosticirana paranoidna shizofrenija.
Nakon lijecenja u bolnici polako je shvacao sto mu se dogada i nestala su prividenja, ali i dalje mora redoviti uzimati ljekove.
Danas ima 28 godina i nitko ne bi mogao ni naslutiti da je bolestan iako, kako on sam kaze, bolest je jos tu i vratiti ce se ako prestane uzimati ljekove.
Kada mi je ispricao ovo bila sam sokirana, ali i iznenadena njegovom hrabroscu da mi kaze istinu o sebi. Ovo je mala sredina i vecina ljudi zna da je imao problema, ali srecom nasao je posao i naisao na zacudujuce veliko razumjevanje. Ima i svoj krug prijatelja u koji i ja spadam (i smatram ga najboljim prijateljem), a ljude s kojima je nekada bio vise ne zeli ni susresti. Mislim da ih podsvjesno krivi sto nisu vidjeli da nesto ne stima s njim, iako je tesko reci koliko su uistinu krivi.
Jeremijajooj
05.05.2003., 21:47
Bravo za No.123!!!:top:
Zaista si nam omogucio da vidimo sta se desava u glavama tih nesretnih ljudi,ili,usporedio bih to...kao da si se vratio iz mrtvih pa nam pricas kako je tamo.A prica je zaista..WOW!!
Nevjerovatno je to kako samo fantasticne ideje i misli se radjaju u covjekovoj glavi,i koliko energije ti ljudi imaju..
Sad mi je ovoga jasnije sta se desavalo s mojim prijateljem,i otkuda mu sve te nevjerovatne ideje,ogromna energija..
Bio je uvjeren da sve moze:kupio novog mercedesa,svaki dan novi telefon,novi televizor(ne brinite ionako cu uskoro dobiti na lottu,i svi cemo biti bogati...).Mogao je nevjerovatno brzo pricati u nekim momentima,price su uvijek imale smisla,ali s nestvarnim elementima.
Jednom se cak zaputio iz Svicarske put Hrvatske,na malom motoricu,sa 100 franaka i dzepu,i sreca da ga na granici zaustavila policija.Tada je poceo lijecenje,odbijao tablete(ma sta ce to meni,ja sam pametniji od svih),cak mu je bilo zanimljivo kako ce nadmudriti doktore i sestre a da tabletu ne popije...
Imao je srecu da je imao upornu i jaku zenu,koja ga nekako uspjela nagovoriti da uzima lijekove,i njoj je priznao da misli da nesto nije u redu sa njime.
Mislim da je to zapravo najvazniji momenat u svemu-navesti bolesnika da shvati i prihvati da je bolestan.
Danas je on,cini mi se zdrav,izgleda OK,ponasa se OK...
No123,imas li pretpostavku sta je moglo izazvati tvoju bolest?
Rat?ILi neko posebno stresan dogaadjaj?
Pricala sa starim o ovom cisto da cujem njegovo misljenja kao lijecnika iako nije psihijatar. Ono sto je fascinantno, barem meni je bilo, je cinenica da od paranoidne shizofrenije nikada ne oboljevaju ispodprosjecno inteligentni ljudi, pa cak se smatra da ni prosjecno inteligentni uglavno ne oboljevaju. Paranoidni shizofrenicari su u pravilu natprosjecno inteligentni, a bilo je i jako puno genija koji su bolovali od nje.
Koliko god ovo mozda zvuci kao olaksavajuca okolnost, zapravo je suprotno. Upravo zbog svoje inteligencije lakse prikrivaju stanje i lakse glume ozdravljenje.
No, kada shavate i prihvate da je to bolest, a ne stvarna "zavjera" vecina se uspjesno izbori sa sobom. Bas mi je rekao primjer nekog nobelovca, matematicara (navodno je i film snimljen i koliko se on sjeca zove se "Genijalan um") koji se nije nikada izlijecio ali je pobjedio svoju bolest tako sto je ignorirao halucinacije. Fascinantno je to kako je posumnjao da se radi o halucinacijama,a ne stvarnim ljudima. U jednom trenutku je uocio da djevojcica, koja je bila jedna od tri osobe koje su mu se prividale, ne stari. Zajedno sa suprugom se suocio sa bolescu i iako je i dalje imao halucinacije naucio ih je ignorirati.
Ne znam da li ti ove price pomazu magic, ali ja vjerujem da nije kasno za tvog strica. Divim ti se zato sto si preuzela ulogu tvog oca i nemalu odgovornost da pomognes stricu. Iskreno ti zelim da uspijes u tome.
Ne znam shto bih vam napisala...on nije dobro...buduci u mome gradu psihijatrijska klinika pacijente zadrzhava - ovisno o dijagnozi - samo 2 ili tri tjedna, smjestila sam ga u privatnu psihijatrijsku kliniku da vidimo kako ce se oporavak odvijati. Njemu smo, nazhalost, slagali da je to normalan tijek lijechenja jer u protivnom nikad ne bi pristao da ga tamo smjestimo...
Fizichki je uzhasno iscrpljen, a i unatoch promjene terapije ovaj puta poboljshanja ponashanja u smislu veze s realnoshcu skoro pa nema...skoro nishta ne govori, ne dizhe glavu, ne otvara shake, tupka neprestano nogama i dok sjedi i dok stoji...onako, u mjestu.
Sutra idem na razgovor u kliniku da vidim kad ce ga ukljuchiti u psihoterapiju i aktivnu radno-okupacionu terapiju, ako to bude moguce.
Kad bi bar malo slushao shto mu govorim...ali on je negdje daleko, u svome svijetu :(
Odnijela sam mu krafnu i multivitaminski sok...strashno mi je napisati, pocheo ju je jesti nerazmotanu kao da umire od gladi...sestra kazhe da je dobro ruchao...neka ne brinem...a kako da ne brinem :confused:
Otac mi nikako ne mozhe oprostiti shto sam poduzela...kazhe da se igram zhivotom jednog chovjeka...JA???? Ja se igram? A oni shto su dopustili da ovako propadne?
magic, postupila si 100 posto ispravno, a to sto ti otac govori je lijecenje vlastite griznje savjesti.
ne odustaj od njega, istina je da je vjerojatno tesko moguc povratak u stvarnost, ali moguce je da bar donekle prestane vegetirati. vjeruj u to, a s vremenom mozda steknes i njegovo povjerenje.
ja ti drzim fige u svakom smislu, ali moras znati da je lako moguce da se on okrene i protiv tebe. ja sam to prosla sa svojim bivsim, bila sam uz njega uz sva lijecenja, pokusaje suicida, istjerivanja vraga iz kuce, halucinacije, bjezanje u drogu, skidanje s droge, skrivanje akinetona i onda overdoziranje njima..., ma necu ni pricati cega je sve bilo, sve dok nije postao fizicki nasilan prema meni. inace uopce nije bio agresivan, pogotovo ne prema meni, a kad se to dogodilo, ja sam naprosto pukla. otgegotna okolnost je kaj sam tada imala 20-21 godinu i nisam se znala nositi s tim.
ne plasim te, ali bolje da znas.
allegra
05.05.2003., 22:58
pa nije baš prognoza shizofrenije kod svih ista ... kod nekih ima povoljan tijek i uz uzimanje lijekova to dobro funkcionira ...
kod Magicinog strica očito se radi o već dugo pristunoj a neliječenoj (ili neadekvatno liječenoj) bolesti, pa je sad valjda došlo do rasapa ličnosti ... to jest on sad živi potpuno u svom svijetu i više nema doticaja s realnošću. Tu se najčešće ne moće očekivati nekih značajnijih poboljšanja, barem u komunikaciji ... čini mi se da je to područje od FFE, vjerojatno bi ona mogla nešto više reći.
Meni se čini da je, u takvom slučaju, ovo što Magic planira najbolje za strica... imat će uredan život, stručnu skrb, redovitu medikaciju
naranđica
06.05.2003., 01:05
bravo magic! to što radiš za svog strica je svakako hvalevrijedno, mnogi si ne bi komplicirali život sa tuđim problemima.
znam kako je imati bolesnog člana obitelji i koliko to zahtjeva vremena i energije. ali važno je ne zaboraviti ih i pomoći im koliko je moguće.:)
Jeremijajooj, nemam pojma sto je kod mene moglo izazvati tu bolest. Ako uzrok bolesti moze biti stres onda je moguce da je to bio i rat jer on je sam po sebi svaki dan bio stresan i radilo se o zivotu ili smrti, pogotovo sto sam bio i na pet terena u BiH, tamo nam je bilo najgore i stalno smo bili napeti.
Viky, meni u psiho testu pise da sam osoba primarno znacajno iznadprosjecnih mentalnih sposobnosti. Kada sam izasao iz bolnice imao sam i onda cudnih misli ali sam ih uvijek prepoznao i ignorirao sam ih. Probao sam analizirati moj cijeli zivot i prisjetiti se dali je bilo takvih misli i prije moje ljubicaste faze ali nisam ih pronasao. A u ljubicastoj fazi sam imao slikovne, mirisne i toplinske halucinacije, ako se to tako moze nazvati. U misli mi je cesto dolazila knjiga "Ucenje Don Huana" od Kastanjede o cetiri prirodna covjekova neprijatelja a to su bili strah, jasnost, moc i starost (smrt). Imao sam osjecaj da sam pobjedio prva dva prirodna neprijatelja, ali s moci nisam znao sto cu. Nakon sto sam izasao iz bolnice nikakvih halucinacija nisam imao do danas.
Magic, dok sam lezao u bolnici, nakon tjedan dana, kada mi je dosla vizita ja sam im rekao da meni nije nista i da se super osjecam. Oni su se samo malo nasmijali i nista vise. Onda su mi rekli da cu u srijedu ili cetvrtak ici kuci. Ti dani su prosli ali me nisu pustili. Poslije toga kada je dosla vizita sjedio sam na krevetu i moja desna noga se pocela tresti velikom brzinom i nisam je nikako mogao zaustaviti. Kasnije nakon par dana psihic mi je rekao da ponovo izvedem taj "trik" s nogom, ali ja to nisam mogao ponoviti, samo sam mogao lagano tupkati s nogom. Jednostavno nisam mogao lezati niti sjediti na krevetu nego sam po zimi setao po dvoristu bolnice, pio kave i pusio. Znali smo pusiti u WC-u i tada sam uvijek tupkao nogom dok sam sjedio na stolici sto je ostalima bilo smijesno. Uhvatila me je i kriza sto me nisu pustali kuci i htio sam potpisati papire da svojevoljno odlazim ali su me uvjerili da ostanem jos malo i nakon mjesec dana su me pustili.
Drzim ti fige sto se tice strica i mislim da dobro postupas s njim :top:
Hvala vam svima na podrshci :)
Shto se tiche uzroka bolesti, iako je to josh uvijek dosta nepoznanica, neki smatraju, sada, da je to kod mog strica zapravo - povreda glave. U dvanaestoj godini zhivota imao je traumu glave i tezhak potres mozga...CT mozga pokazuje - prepisujem - manju postishemichnu leziju lijevo uz vrshak frontalnog roga lateralne komore, stare etimologije...
Da li bi bolest u svakom sluchaju izbila, tko to sad mozhe znati.
magic kaže:
Fizichki je uzhasno iscrpljen, a i unatoch promjene terapije ovaj puta poboljshanja ponashanja u smislu veze s realnoshcu skoro pa nema...skoro nishta ne govori, ne dizhe glavu, ne otvara shake, tupka neprestano nogama i dok sjedi i dok stoji...onako, u mjestu.
Sutra idem na razgovor u kliniku da vidim kad ce ga ukljuchiti u psihoterapiju i aktivnu radno-okupacionu terapiju, ako to bude moguce.
Kad bi bar malo slushao shto mu govorim...ali on je negdje daleko, u svome svijetu :(
Tvoj stric je u psihozi i treba pod hitno adekvatnu terapiju. Psihoterapija je ovdje kontraindicirana, no, mislim da nisi zapravo mislila na psihoterapiju, te da si to "onak" napisala. Eventualno se mozda radi o organskom uzroku bolesti, no, nalaz CT-a mi je nekak' "cudan". Nakon adekvatne med. terapije bi se trebao polako ukljuciti u radnu terapiju, pa u normalan zivot. Nema nicega sto je neizljecivo, pa tak' niti ovo stanje. Osim ako se radi o organskoj psihozi, ali tada postoji takodjer med. terapija koja donekle popravlja njegovo stanje, tak' da postaje koliko-toliko podnosljiv. Nadam se da ce to dobiti u toj privatnoj klinici.
No123 kaže:
nakon tjedan dana, kada mi je dosla vizita ja sam im rekao da meni nije nista i da se super osjecam. Oni su se samo malo nasmijali i nista vise.
Da, ovo je primjer kako vecina pacijenata nema dometa realnosti i oni se super osjecaju. Mi ostali to ne shvacamo, ali to je tak. To je razlog sto ih vecina ne zeli uzimati medikamente, jer se odlicno osjecaju, a zapravo su tesko bolesni.
FFE kaže:
Tvoj stric je u psihozi i treba pod hitno adekvatnu terapiju. Psihoterapija je ovdje kontraindicirana, no, mislim da nisi zapravo mislila na psihoterapiju, te da si to "onak" napisala.
Ma nisam ja to "tako" napisala, tako su mi rekli njegovi psihijatri.
Evo, danas ponovo. Kazhu da se prvo treba malo priviknuti na novu sredinu, ojachati fizichki pa kad mu se malo stabilizira stanje nakon promjene lijeka (zyprex) pochet ce s psihoterapijom i radno-okupacionom terapijom.
Sad si me zbunila :confused:
Zashto bi psihoterapija bila kontraindicirana :confused:
Ja nisam imao nikakvu psihoterapiju, samo sam pio tabletice.
Ne znam shto reci...on je i u obichnoj bolnici, na psihijatrijskom odjelu, imao svaki dan grupnu terapiju.
Ma to je nesto drugo, nije psihoterapija u klasicnome smislu, tako da su psihijatri vjerojatno mislili na integriranu psihijatrijsku pomoc koja ukljucuje grupnu terapiju, razgovore, radnu i ostalo. Inace psihoterapija u uzem smislu je nes' drugo i ne radi se kod shizofrenicara, koliko je meni poznato.
Mali apdejtic...
Chestitajte mi, od jucher sam majka ;) ...dodushe sin ima 52 godine i malko je chudan :D ...no nitko nije savrshen, zar ne ;)
Nemojte zamjeriti na malo zajebancije...nekako mi je lakshe tako...
Uglavnom, jucher sam preuzela Rjeshenje o utvrdjivanju privremenog skrbnika - u mojoj maloj osobici...do okonchanja sudskog postupka o dodjeli staratelja mome stricu...:rolleyes:
Danas poslijepodne nosim fotokopiju svojim roditeljima...slutim da ce biti borbeno :o
Inache otac mi mira ne da - svaki me dan zivka da je barba gladan, da su tamo svi ludi, da on tamo ne spada...
Ja bila u posjeti - chovjek tako dobro nije izgledao zadnjih 5 godina :eek: ozbiljno :eek:
Psihijatar isto kazhe da dobro spava...kad josh malo ojacha, pokushat ce ga uz pratnju slati na ruchak u njihov restoran, pa ako bude bilo ok, polako ce u bolnichki ooogromni park u shetnju...:)
Na sto sam mjesta provjerila...gore nitko nije gladan...moj susjed je po sluzhbenoj duzhnosti skrbnik nekim osobama koje su gore smjeshtene vec godinama i kazhe da da im je hrana super i da se osoblje bash brine da svatko uredno jede...chak ih i vazhu jednom tjedno...
blondie_30
09.05.2003., 13:09
Magic; od mene (samo) puno podrske :top: i cestitke za ovako hrabar i lijep postupak :top:
Drzi se ;)
penelop@
09.05.2003., 13:27
Sretno:)
Uh
Ja zdrav pa ne idem često na Zdravlje
PM u pon.
Magic stvarno si silna :top:
Sretno :)
question mark
10.05.2003., 01:47
Sta da ti pozelim osim dovoljno snage da podneses sve sto te ceka. Nadam se da ces uspjeti steci njegovo povjerenje. Ljudi velikog i otvorenog srca uspiju naci put i do onih najzatvorenijih.
Ajd, stisnite palcheve, danas idem na Sosijalno povjerenstvo - nekadashnja ljechnichka komisija, da vidim ako ce mu HZZO odobriti terapiju Zyprexom na teret osiguranja :rolleyes:
PinkyBubble
13.05.2003., 09:20
Ti si moja junačina :)
sunshine
13.05.2003., 09:23
Magic, jos si veca osoba nego sto sam mislila. :top:
Zelim ti puno srece.
Daklem, ja imam osobu s tom dijagnozom u uredu, i još sam joj sada šef, i još je mene dopalo nakon 10-12 godina svakakvih situacija rješavati nerješivo. Sve je OK tj. pod kontrolom dok sluša doktora i uzima lijekove, tad može koliko toliko funkcionirati. Sad je nema mjesecima, bilo je još par situacija sa 3-12 mjeseci bolovanja. Ovo zadnje je prilično bilo frkovito, promjena doktora, pa "veza" s nekim tipom što nikad nismo shvatili jel' stvarno ili samo u mašti, pa 9 mjeseci bez lijekova... U uredu koliko toliko smireno (ponekad lupanje vratima, svađalačke upadice, pa ne smiješ glasno na tel. jer ju to dekoncentrira itd.) ali bilo je i šetnji po firmi, ispada i svađa s kolegama itd. Nema s kim nisam razgovarao - doktor, majka, Uprava, Ljudski potencijali - ispada da je zakonski nerješivo. Ja na papiru imam osobu u koju se ne mogu pouzdati, koju moram dnevno kontrolirati, koje nema mjesecima... a zbog nje ne mogu tražiti drugog radnika. Bilo je ideja da ju se preseli na manje stresan posao, čak je bila pristala, ali onda opet ništa. Danas bi joj ponudili mirovinu i otpremninu, ali tko će to ponuditi? Ja? Ona živi za dan kad će se vratiti na posao, to joj je sve što ima. Tko god je nešto slično pokušao, spomenuo bolest(koju ona ne prihvaća), postao je njen neprijatelj. Gazde su u jednom trenu htjeli to riješiti kirurški - otkaz - ali su odustali. Pisao sam na starom forumu Gospodarstvo "Što kad ste nadređeni bolesniku".
U svakom slučaju, magic, :top:
I moj se otac - najblizhi rod, nije osvrtao na pozive upomoc iz firme...
Sve dok ga nisu pozvali, suochili sa lijechnikom, socijalnim radnikom i shefom moga strica i rekli da je na listi za otkaz.
Ako doista zhelish pomoci toj osobi a posredno sebi i kolektivu, idi lijechniku opce prakse kojemu spada i socijalnom radniku u Centru za socijalnu skrb. To je jedini nachin. Jer ta osoba NIKAD nece sama prihvatiti ni chinjenicu da je bolesna, niti lijechenje.
Hvala vam svima :)
Da se malo javim...negdje se moram istrest :rolleyes: jucher je bilo preteshko veche...kulmin...pun mjesec, valjda :cool:
Sve je pochelo josh u nedjelju kad me mama navecher zvala i rekla da su barbi u bolnici ukrali Cedevitu koju su mu oni donijeli par dana prije....meni je to bilo preblesavo i pretpostavila sam da je chovjek Cedevitu popio - vruce je, pa valjda bolje prija nego voda :confused: Ali ne...oni su njega pitali da li ju je popio ili su mu je ukrali a on im je rekao ...da da ukrali su mi oni su svi lupezhi, lopovi, monstrumi, razbojnici ....ukrali su mi i burek:D ...samo da vas podsjetim da on ima paranoidnu shizofreniju :D ..za njegovu je dijagnozu "NORMALNO" da misli kako mu kradu i kako su svi u zavjeri protiv njega!
Nashto je mama uz tatinu podrshku - on NE RAZGOVARA SAMNOM - pochela graktat kako je tamo grozno, kako su tamo svi ludi - a moshsimislit :rolleyes: , kako je barba gladan, kako mu kradu, u lavandinu u sobi nema vode, nema nikakvu terapiju, tamo neki vichu, VICHU!!! blablabla...
...i nekako ja smirim situaciju, kazhem da su nam rekli da ce kod njega napredak biti uzhasno spor i da ne garantiraju uopce shto ce se uspjeti....pa shto ako neki vichu i kod nas se uvijek vikalo pa nismo zato ludi :rolleyes: uostalom nije u odmaralishtu, treba chekati....sve ja to nekako izgladim...
Kad jucher :eek:
Stari mu je ishao odnijeti nekakvu majicu kratkih rukava jer je vruce i sestra ga je pitala ako ce biti 15 minuta jer bi trebala podijelit terapiju na donji kat...stari je galantno rekao ma naravno, bit cu ja tu koliko god treba...samo vi polako ~ a sere k'o riba dodje iode za pet minuta ni ne sjedne od uzhasa!!!
Uglavnom, sinoc su me zvali i isprichali da je sestra otishla i vratila se tek za sat vremena...i mozhete zamisliti uzhasa on je sat vremena morao biti u dnevnom boravku s tim...s tim....s tim....ja sam zavrshila - ljudima, nashto je on pobjesnio. Kakvi ljudi to su ludjaci, on tamo ne spada, shto si nam to napravila, mozhesh mislit kako mi je bilo...
A tko je mene pitao kako mi je bilo kad sam sate provodila i na Psihijatrijskom odjelu nashe bolnice ni kako mi je svaki put kad ga posjecujem :confused:
Samo mi nije jasno gdje tada sakriju sve te preuzhasne ludjake koje moj otac u hrpama vidja po hodnicima i parku :rolleyes: ja tamo vidjam samo ljude .
Mislim da bi najbolje bilo da trazhim popust i krevet te tamo i njega smjestim.
Secundo
15.05.2003., 11:04
A da tvoji uopce ne idu vise na to prestrasno mjesto? Mislim, ima li tvoj stric uopce kakve koristi od tih posjeta? Ja sam jedom bio u posjeti u psihijatrijskoj klinici, ali pacijentica je bila 100% prisebna, pa smo joj htio pokazati da smo svi uz nju. A fakat je to cudan osjecaj, to nemozes poricati.
Tebi za ljubav prema stricu unatoc svemu i zalaganje jedan veliki :top: :top: Takvu ko tebe bi svako trebao imati u obitelji.
Ne znam shto bih rekla...kad netko ima shtajaznam....upalu zhuchne vrecice, lezhi u bolnici i nikome nije bad tamo odlaziti, gledati kojekakve izoblichene i operirane ljude u razlichitim stanjima dijagnoza koje imaju.
Za mene je Psihijatrijska klinika bolnica u kojoj se lijeche ljudi. I ima ih svakakvih, kao i u svim drugim ustanovama. S tim da ova u koju sam ga ja smjestila ima najbolje uvjete jer je boravak skup.
A to da li je neugodno..pa ne znam, s kakvim sam ja likovima chesto prisiljena kontaktirati, ovi su divni :)
U svakom sluchaju ja sam maloprije nazvala psihijatricu ...objasnila sam joj - otprilike - situaciju i i zamolila da primi zajednichki mene i moga oca na razgovor.
Nevjerovatno kako je ona u letu razumjela problem :) Odmah mi je rekla nek se time ne opterecujem, jer nije to jedinstven sluchaj da rodbina i/ili okolina ne mozhe nikako realno prihvatiti stanje u kojem se pacijent nalazi. Bila je vrlo ljubazna i rekla da shto se nje tiche, ona ce u dogovoru samnom uchiniti sve da olaksha situaciju. No isto je rekla da misli kako moj tata nece pristati da s njom razgovara.
Tako je i bilo.
Nakon razgovora nazvala sam oca i rekla mu da nas gore ochekuju na razgovoru - on niti da chuje. Nema shto on s tim ludjacima razgovarat :rolleyes:
Shta ce njemu neka tamo naprlitana fufica govorit nshto je s njegovim bratom...ne mogu vjerovat :D
Da nije tragichno - bilo bi smijeshno :rolleyes: :confused:
Secundo
15.05.2003., 15:52
Pa to bas potvrdjuje sto sam mislio. A sad ti za sebe razmisli dali je svrsihodno da tvoj otac i dalje bude umjesan u cijelu stvar. Takvo sto bi ja otrpio samo ukoliko ima bitan ucinak na strica, ako ga razveseli, stimulira, razbija mu bolnicku monotoniju. Ukoliko to nije slucaj, ja se na tvojem mjestu vise ne bi trudio oko oca, nego bi stedio snagu za druge stvari. Problema imas i ovako dosta, pa zaobidji one koje ne mozes rijesiti.
Ne znam kakve ljude si ti u toj bolnici srela, moram ti reci da sam se ja svojevremeno osjecao nelagodno i nesigurno u drustvu onih pacijenata (bio je to zatvoren odjel). Jedan tip je pilio u mene, drugi je stajao blize mene nego sto mi je ugodno. A ja se cijelo vrijeme branio protiv misli kao "hoce me ovaj iznenada piknuti prstom u oko?", "... ili onaj skociti na mene?" i "... mozda je PARANOJA IPAK ZARAZNA!" :D. Imam donekle razumjevanja za negodovanje tvojeg oca, ali uopce ne razumjem da se ne moze sabrati i u interesu svog brata sagledati situaciju.
Da nije fora izlizana, sad bi rekao "may the force be with you". Ma znas ti sta mislim.
Hvala, Secundo :) i pogodio si srzh...i ovo je zatvoren odjel i bolesnici se ponashaju na nachin koji opisujesh. Meni je malo lakshe jer sam u jednome od njih nekako uspjela prepoznati jednog nasheg poslovnog partnera, jednoga od direktora INA-e, koji je imao saobracajku, nagnjechenje mozga i komu i nije se nikad oporavio i obitelj ga je morala tamo smjestiti...
Da ga nisam vidjela-prepoznala, mozhda bih puno tezhe podnosila sve skupa...
Ovako sam se uvjerila da se svakome od nas mozhe to dogoditi i da svatko od nas mozhe tamo zavrshiti.
Shto se tiche moga oca i moga strica - njegova brata...moj je stric afektivno mrtav. Dakle: moj otac, ja, fikus u hodniku jednako smo mu znachajni odnosno beznachajni.
magic kaže:
A to da li je neugodno..pa ne znam, s kakvim sam ja likovima chesto prisiljena kontaktirati, ovi su divni :)
:top: :top: :top:
Tako je, bas sam htjela napisati da ljudi zaista imaju predrasude prema psih. bolesnicima. Oni su puno bezazleniji od nasumce odabranoga covjeka na cesti. Oni ne ubijaju, eventualno mogu ubiti samoga sebe, ali druge ljude oni ne diraju. Pogledajte i osvrnite se malo oko sebe kakvih tek ljudi ima.
Pale Blue Eyes
18.05.2003., 04:04
Jeremijajooj kaže:
Bravo za No.123!!!:top:
Zaista si nam omogucio da vidimo sta se desava u glavama tih nesretnih ljudi,ili,usporedio bih to...kao da si se vratio iz mrtvih pa nam pricas kako je tamo.A prica je zaista..WOW!!
Nevjerovatno je to kako samo fantasticne ideje i misli se radjaju u covjekovoj glavi,i koliko energije ti ljudi imaju..
Sad mi je ovoga jasnije sta se desavalo s mojim prijateljem,i otkuda mu sve te nevjerovatne ideje,ogromna energija..
Bio je uvjeren da sve moze:kupio novog mercedesa,svaki dan novi telefon,novi televizor(ne brinite ionako cu uskoro dobiti na lottu,i svi cemo biti bogati...).Mogao je nevjerovatno brzo pricati u nekim momentima,price su uvijek imale smisla,ali s nestvarnim elementima.
Jednom se cak zaputio iz Svicarske put Hrvatske,na malom motoricu,sa 100 franaka i dzepu,i sreca da ga na granici zaustavila policija.Tada je poceo lijecenje,odbijao tablete(ma sta ce to meni,ja sam pametniji od svih),cak mu je bilo zanimljivo kako ce nadmudriti doktore i sestre a da tabletu ne popije...
Imao je srecu da je imao upornu i jaku zenu,koja ga nekako uspjela nagovoriti da uzima lijekove,i njoj je priznao da misli da nesto nije u redu sa njime.
Mislim da je to zapravo najvazniji momenat u svemu-navesti bolesnika da shvati i prihvati da je bolestan.
Danas je on,cini mi se zdrav,izgleda OK,ponasa se OK...
No123,imas li pretpostavku sta je moglo izazvati tvoju bolest?
Rat?ILi neko posebno stresan dogaadjaj?
Jeremija, meni se nekak cini po tvom opisu da je tvoj friend prije biopolar (manic-depressive) nego schizophrenic...
ja ih imam troje u familiji.... stric, sestricna i bratic... plus baka, koja je umrla... svima je dijagnozirana paranoidna sizifrenija...prvo je stric prije kojih 10 godna obolio.... on je prvo poceo buljiti u TV danonocno...pa si je umislio da ga je TV zacarao i razbio ga....onda se poceo skrivati po ormarima i svima govoriti da se trebaju sakrit jer naoruzani vojnici hodaju ispred zgrade s namjerom da ih sve pobiju... hvatala ga je razna paranoja... onda je zavrsio u Vrapcu.... pa bi ga pustili doma, cim mu je bilo malo bolje... pa onda bi se opet stanje pogorsalo....valjda je i on bacao tablete.... onda bi ga opet poslali u Vrapce.. i tako jedno par godina je bio taj pattern.... sad je zadnje dvije godine skroz u redu.... pije ljekove... i vec dugo nije pokazao nikakve zabrinjavajuce simptome... :))) u medjuvremenu dok se on tako poceo ljeciti u vrapcu... najstariji sin je poceo pokazivati slicne simptome... no ovaj je i pio... pa je to kod njega bilo izmjesano... on vec kojih 7-8 godina zivi na relaciji Vrapce - kuca... ne vjerujem da ce nazalost on ikada doci k sebi... :( posto je jos i alkos, pa kad dodje doma ak dodje do kakve love, ode i napije se... a kak jos pije ljekove onda poludi... i postane nasilan... i opet zavrsi u Vrapcu... i tak stalno... :(
no onda je i prije godnu i pol sestricna(kcerka istog strica) oboljela (ima 26 g :()... kod nje je pocelo malo drugacije...jedan dan je samo otisla s posla, napustila naglo radno mjesto i izgubila se...nije znala kak se zove, ni za sebe. i tak je hodala po gradu, ko izgubljena.. kad je dovedena u bolnicu pocela je pricati neke price, sve nepovezano...bila je i ona u Vrapcu... onda su je pustili doma... i bila je ko biljka jedno vrijeme..total apathy .... kaze mama da je sada bolje... i da normalno razgovara...da ne bi ni skuzio da ne znas da je schizophrenic.... pije ljekove... i nadam se da bu OK :)))
PBE, kazhu da shizofrenija nije nasljedna, no da je u nekim obiteljima povecan postotak takvih bolesnika, odnosno postoji odredjena "sklonost" dushevnim bolestima...kao shto se drugdje cheshce javljaju srchane bolesti, respiratorene, digestivne itd...
U svakom sluchaju, nama molba nije proshla...za sada :(
Odobren nam je neki drugi lijek, Leponex, no on ima znatno vishe neugodnih nuspojava i loshu interakciju s ostalim lijekovima koje moj barba uzima. No kazhu da mu nece odobriti Zyprex dok bar mjesec-dva dana nije na Leponexu i utvrdi se da li mu odgovara.
No jutros sam vec razgovarala s mojim lijechnikom koji poznaje ravnateljicu u njegovoj klinici pa me sutra kod nje naruchio na razgovor.
Pokushat cu srediti da mu pravdaju vecu kolichinu Leponexa a daju Zyprex, bar dok sluzhbeno ne dobijemo preko socijalnog.
Magic, nakon sto sam ja izasao iz bolnice pio sam leponex 2x50mg dnevno oko godinu dana. Te tablete su me toliko osamutile da sam tu godinu dana skoro prespavao. Inace osim spavanja nisam primjetio nikakve nus pojave. Eh da, iz pocetka sam se jako znojio preko noci za vrijeme sna, toliko da sam bio sav mokar a najvise glava, jastuk je bio sav mokar. Kasnije je to prestalo.
Evo, razgovarala sam s ravnateljicom i dogovorile smo se da cu dobavljati Leponex a oni ce mu davati Zyprex :)
Za sada mu josh daju Prazine jer ga ne mogu odmah skinuti s toga lijeka.
Inache jako jako jako sporo napreduje. Ne zheli izlaziti iz sobe, no veliki je uspjeh shto se danas okupao, sam i rekao da se bolje osjeca. :)
Nachula sam da je moja pokojna nona jedno vrijeme vodila dnevnik gdje je zapisivala svaku promjenu kod njega...taj je dnevnik nashao moj otac. Pokushat cu ga izmoliti da mi ga da da ga fotokopiram...njegov je psihijatar rekao da bi to bilo jako dobro da imaju.
Magic, ja za rispolept koji pijem trebam svakih sest mjeseci traziti odobrenje od HZZO. Jednom sam ostao bez tableta i htio sam ih sam kupiti, medjutim, kada sam vidio da kostaju 820kn jedna kutijica, brzom brzinom sam odustao i cekao sam odobrenje koje je stiglo za tjedan dana. Nije mi bilo bas lako ali izdrzao sam :)
Stricu :top:
Magic, kako strikan jel bolje? :)
hej,magic, kako si se snasla u ulozi skrbika?
kako je stricu, je mu bolje?
napisi koje slovce
Hvala svima koji se raspitujete :)
No123, tebi poseban pozdrav :kiss:
Jucher smo primili Rjeshenje kojime se odobrava Zyprex :top:
U nedjelju sam bila kod barbe, sat vremena smo shetali parkom i caskali....da da dobro ste prochitali :) pushtaju ga u shetnje, rucha i vechera u zajednichkoj blagovaoni na drugom kraju parka.
Ljudi, pa ja ga petnaest godina nisam vidjela u tako dobrom stanju!!! :eek: Uredan, obrijan, gleda u lice sugovornika dok razgovara - nisam mogla vjerovat!
Na pochetku je bilo malo problema s tlakom, srcem i spavanjem jer su ga postepeno skidali s drugih ljekova, a sad je samo na Zyprexu i dobro se osjeca.
Donijela sam mu vruc burek sa sirom koji posebno voli, pristojno ga je pojeo, obrisao ruke maramicom i otishao baciti papir. Prije bi taj mastan papir "arhivirao" za neku drugu uporabu jer ima misiju da chuva planetu...
Prichao je kako mu je dobro na psihoterapiji, kako nikad ni s kim nije toliko razgovarao o sebi...pricha s odushevljenjem kako pomazhe sortirati robu u vesheraju i kako pere zhlice i priprema stolove.
Dali su mu i dopushtenje da chita knjige iz bolnichke knjizhnice :)
Prvi put nakon ne znam koliko vremena raspitivao se za moga Juniora, kako je u shkoli, shto je upisao, za moju sestru, njen posao...
Klimatizirali su im zgradu tako da je unutra sasvim ugodno :)
Kako je biti skrbnik?
Za sada teshko. A bit ce josh tezhe. Josh uvijek se borim s mojim roditeljima, odnosno mojim ocem, koji inzistira da barbu treba pustiti van iz ustanove...svaki tjedan izmishlja nove probleme...pokushala sam mu na lijep nachin objasniti da mi kao laici nemam shto raspravljati bar ne o dijelu vezanom za njegovo ljechenje i da o tome a i o drugim problemima mora razgovarati s nekime od uprave bolnice.
Kad sam mu zakazala razgovor s upraviteljicom - psihijatricom, uopce nije otishao k njoj, a taj je dan bio bratu u posjeti.
S njom sam kasnije razgovarala i ona je sama rekla kako joj nije jasno chemu toliki otpor, kad je tako vidljivo da je barbi vec sad bolje.
Ne znam shto da kazhem na sve to...:(
18. rujna imam zakazanu raspravu na Sudu, stisnite palcheve da sve prodje u redu :)
Magic, to sto cinis je jako nesebicno i malo je ljudi koji bi bili spremni preuzeti na sebe takvu obavezu.
Moderna psihijatrija ipak nije ono sto imamo prilike gledati u Letu iznad kukavicjeg gnijezda, a pogotovo nisu takve privatne ustanove. Ocito da mu boravak tamo pomaze, i nikako ga sad ne bi trebalo vaditi van iz ustanove ili mijenjati terapiju. Zaista je odlicno da je u relativno kratkom roku tako napredovao. Sigurno ce mu biti jos bolje.
Ja mislim da se tvoj otac ne moze suociti sa cinjenicom da mu je brat psihijatrijski bolesnik i da cijeli njegov antagonizam prema boravku u instituciji proizlazi iz toga.
Kad tad - morat ce se pomiriti s time i bit ce mu drago da si ti taj problem preuzela na sebe i rijesila ga. Dobro je da si ti to preuzela na sebe jer u takvim situacijama treba biti hladne glave, a tvoj otac ocito ne moze objektivno sagledati situaciju.
Drzi se na sudu, i sve eventualne oceve komentare nemoj primati sa srcem jer je to najvjerojatnije samo obrambeni mehanizam kojim se on pokusava uvjeriti da njegov brat ipak nije bolestan.
penelop@
08.08.2003., 13:42
Draga moja:)
Mogu samo potpisati ovo sto je rekla Lahor. Kad mu je toliko bolje cemu mijenjati bilo sto? No to i sama znas.
Problem je tvoj otac. Joj, kako ljudi samo mogu biti toliko sebicni i tvrdoglavi:mad:
Ti, koja si ga gledala kad nije znao za sebe sada mozes vidjeti sto si ucinila. Pomogla si ljudskom bicu da opet postane covjek.
A ako ga sada izvade vani velikom brzinom ce se vratiti na ono sto je bio. Mislim, da bi ti srce puklo.
Osim oca ima li jos kakvih problema? Kako ti izdrzavas odlaske u bolnicu? A Junior?
Mi ti drzimo fige, mislimo na tebe i tu smo ako ti bilo sto zatreba:kiss: :love:
Shto se tiche odlazaka u bolnicu, nemam nikakvih problema s time od prvoga dana, nemam predrasuda prema bolestima, ne biramo ih :)
Dapache, srela sam i prichala s nekoliko iznimno zanimljivih osoba.
Primjetila sam tamo chak i dvije osobe s kojima sam do prije nekog vremena poslovno suradjivala...tuzhne priche :(
Jedan je imao teshku prometnu nezgodu s frakturama lubanje i nagnjechenjem mozga, tjelesno se oporavio ali vishe nije bio on :(
Drugi je prezhivio mozhdani udar koji je ostavio trajne posljedice :(
Juniora nisam do sad vodila, jer barba nije smio s odjela, a sad cemo skupa za vikend u posjetu :)
Nedjeljom je dosta posjetitelja, sjedi se vani po klupama u parku, mozhe se popiti kava i pojesti sladoled, doista bude sasvim ugodna atmosfera.
Kupila bih barbi neku knjigu. Imate li kakav savjet? On je pozhelio nekakvu "umjetnost zhivljenja" ili tako nekako, no ne znam koliko je to za njega dobro. Posavjetovat cu se s doktorom.
A shto se tiche posjeta...moram vam reci jednu stvar. Kad dodjete gore, dok pacijent ne smije van s odjela, sestra vas pita koliko cete se zadrzhati da zna da li za to vrijeme mozhe otic neshto obaviti. I zakljucha vas na odjelu.
Moj otac inache uvijek kazhe "nenene, prichekajte, samo sam mu neshto donio" i odjuri za deset minuta.
A zadnji put ga je sestra pitala ako ce bit bar desetak minuta, samo da na donji kat neshto odnese. Bilo mu je neugodno reci ne.
Nije se vratila pola sata.
Dandanas moj otac pricha kako je morao provesti popodne zakljuchan s onim...onim...onim ludjacima :E :E :E
penelop@
08.08.2003., 14:11
magic kaže:
Dandanas moj otac pricha kako je morao provesti popodne zakljuchan s onim...onim...onim ludjacima :E :E :E
:D :D
Iman nekakav filing da bi ga ti rado zatvorila na dva dana.
Samo da ti nije zao pacijenata;)
Problem s tvojim ocem je sto se "boji" dusevnih bolesti. Bar se meni tako cini. Ne moze podnijeti da ima u svojoj obitelji jednog takvog bolesnika. Mislim da on osjeca bas strah od takvih bolesti i ustanova za lijecenje psihickih bolesti. Zbog toga ga uzasava i posjet bratu, i cinjenica da mu je brat u ustanovi takvog tipa, a pogotovo razgovor sa ravnateljicom koja je, pretpostavljam, psihijatar.
Veliki je problem ta stigma koja obavija dusevne bolesnike, ljudi jednostavno nisu svjesni da se to moze svakome dogoditi, da ti ljudi nisu krivi sto su bolesni, a i da se vecini moze pomoci da normalno zive sa svojim bolestima.
Isto tako, vecina dusevnih bolesnika nije nasilna i da se s njima zapravo moze normalno razgovarati.
penelop@
08.08.2003., 20:57
Strah je gadna stvar.
Ubija razum:(
Vera Pavladoljska
09.08.2003., 11:19
Uvijek - i to je ljudski- BOJIMO SE ONOGA STO NE POZNAJEMO, sto ne mozemo proniknuti,barem ne na prvu.
Kada sam ja svojevremeno izasla iz bolnice,kao klinka, nakon teskog meningitisa i komplikacija,godinama nakon toga sam ljudima morala objasnjavati neke stvari.
Tada, kao gotovo jos dijete uzasnula sam se ljudskim strahom i ogranicenoscu ali i SEBIČNOŠĆU čovjeka.
Tada vidish koliko se ljudi u biti nesvjesni, okrutni,sebicni ma totalno "dekodirani" na spoznaju da se njima vec sutra moze dogoditi nesto nedajboze i gore.
No, glavni pokretač odbijanja takvih spoznaja ljudskosti i smrtnosti - je STRAH od bolesti,takve mogucnosti etc....
Reakcija tvoga oca je normalna na prvu,no malo ga mozda treba "verbalno nasamarati" pa da se ukljuchi u svijet koji ima granicu u odnosu na njegov,no svi bi trebali biti svjesni da je tu "granicu" jako lako prijeći. :cool:
Moj frend iz srednje skole je genijalac.Doslovce.Njegov QI je nemjerljiv :D :top: ,ali Marko ( se recimo,zove) je pred kraj srednje obolio od shizofrenije i to gadnog oblika.
Povremeno biva hospoitaliziran u odredjenim ustanovama, no nas nekoliko i dan danas voli doći do njega i gledati PREKRASNE MAKETE koje radi.I dan danas,genijalne.Ge-ni-jal-ne!!!!
On je nesudjeni arhitekt.Ovako je ostao u svome svijetu u kojemu i dalje njegov nama dostupno-nedostupni svijet gradi onakva prekrasna umanjena zdanja.
I volimo Marka kada pjeva, a pjeva da ti se koža ježi,pogotovo one stare bosanske,izvorne.
On pjeva, a mi se rasplačemo kako nas zdrma i s koliko duše.
I učimo se svaki jebeni dan DA ČOVJEKA NE OCJENJUJEŠ PO BOLESTI.
Onoga trena kada to počneš činiti - postaješ manji od gnjide.
Ma, čak i gnjida ima veću važnost.
Ne zna se što vas sutra čeka,nemojte to nikada zaboraviti.Ne opterećivati se time - ali ni letjeti previsoko.
Magic - divno je to sto radish,zaista.DIVNO.
Knjigu bi mu poklonila.Pokoni mu nesto meko,suptilno,a lijepu ljubavnu priču za sve generacije.
Barricco - Put svile.Jednostavno,pitko,lagano,nježno i budi NADU.:)
NADA je sve.Vi ju odrzavajte za njega.
Moj frend me zvao u shali Pandora - a ja sam u shali odvratila, kada izadju sva zla svijeta iz Pandorine kutije sva nesavrsenstva -ostaje najjača od svih - NADA.
Njegujte mu NADU.
Shtefitza
09.08.2003., 17:50
magic kaže:
Jucher smo primili Rjeshenje kojime se odobrava Zyprex :top:
U nedjelju sam bila kod barbe, sat vremena smo shetali parkom i caskali....da da dobro ste prochitali :) pushtaju ga u shetnje, rucha i vechera u zajednichkoj blagovaoni na drugom kraju parka.
Ljudi, pa ja ga petnaest godina nisam vidjela u tako dobrom stanju!!! :eek: Uredan, obrijan, gleda u lice sugovornika dok razgovara - nisam mogla vjerovat!
:top:
Magic, sretno!!
Hvala vam svima na podrshci :)
Inache, najnoviji komentar moga oca jest da se boravak barbe placa xxxx kuna, a oni njega tamo TJERAJU da pere sudje i slazhe robu :rolleyes:
Ne bojim se onih koji su unutra. Ti su bezopasni.
Mene vise plas eoni koji su vani. Nezasluzeno.
magic kaže:
Hvala vam svima na podrshci :)
Inache, najnoviji komentar moga oca jest da se boravak barbe placa xxxx kuna, a oni njega tamo TJERAJU da pere sudje i slazhe robu :rolleyes:
A ti njemu probaj objasniti da je radna terapija izuzetno vazan segment u lijecenju dusevnih bolesnika. Super je sto ga okupiraju takvim poslovima.
Winona1 kaže:
Ne bojim se onih koji su unutra. Ti su bezopasni.
Mene vise plas eoni koji su vani. Nezasluzeno.
Istina!!!...
E sad pitanje je, Tko je zapravo sa prave strane...;) :top:
Prije cca dva mjeseca podnijela sam Centru za socijalnu skrb zamolbu da mi odobri podizanje barbine mirovine.
Konachno, kad sam jucher zvala rekli su da je gotovo...:rolleyes:
I dodjem ja u Centar, lijepo mi uruche papir, izadjem ja vani i SVA SRECA stanem i chitam...a u Rjeshenju :eek:
...u jednoj rechenici sam svome barbi kcer, u jednom necakinja, u jednoj rechenici podizhem kune ~ u jednoj eure.
U jednoj je rechenici umro, u jednoj smjeshten u bolnicu...:mad:
Pa ja sam htjela popizdit!!!
I vratim se ja unutra, a meni portir kazhe - zhao mi je, uredovno vrijeme za stranke je zavrsheno, morate doci sutra :confused: :D
Bila sam dovoljno kul da chovjeka na onoj vrucini ne stjeram kamo mu je mjesto, nego pred njim nazovem s mobitela referenticu, dam njemu mob i ona mu kazhe nek me pusti.
Odem ja gore, pokazhem joj papir, a ona na to: gle, stvarno!
Ali znate, ne mogu vam to danas ispraviti jer mi je uredovno vrijeme za stranke gotovo, dodjite sutra :D
Inache bilo je 12 i 15 i nikoga osim mene.
I sad mozhete zamisliti prizor kako meni kuklja para kroz ushi na +358 stupnjeva i najradije bih bacila onaj metrogoldingmajer lavlji urlik, a moram biti fina i pristojna jer ta ista koza ide samnom na Sud zbog dodjele starateljstva...
I vidim ja ona nemilosrdna, izbacim najumiljatiji smjeshak i kazhem, a nishta...doci su sutra ujutro :mad:
Jutros. Osam nula nula.
Portir mi se smijeshi i otvara mi vrata, kao ono ~ vec se poznajemo...
Ja i petsto osoba u hodniku prvoga kata.
Kao da osjecaju kako cu neshto uchiniti "preko reda" mjerkaju me s mrzhnjom u ochima...
Uz ono tiho "samo cu neshto pitati..." kucam na vrata ulazim a moja gospodja referentica kazhe - vi se niste naruchili!
Ljudi, ja nisam znala bi li povratila, vrisnula, mlatnula ju shlapicom posred chela...ona se od jucher do danas nicheg nije sjecala!!!!
Vjerovatno sam tako otrovno siknula da je bez rijechi sjela za pc i odmah pochela ispravljat Rjeshenje.
Za pet minuta bilo je gotovo :cool:
Izashla sam vani takvog izraza lica da mi nitko nije ni prigovorio...
LaPerla
19.08.2003., 23:02
Magicna i si jedno veliko srce i dobra dusha. Mogu samo da zamislim koji osjecaj miline i ponosa imas kada vidis kako je barba napredovao.Mnogo mi je drago za vas oboje :kiss:
Nemoj se nervirati zbog administracije. Nevjerojatno je kolika ljudska glupost moze biti ponekada. A i koliko je nasa administracija lose organizirana.
:)
nemas pojma koliko mi je drago da je barbi bolje i da napreduje !:)
jos jedan dokaz da ne treba posustati i kad mnogi drugi dignu ruke!!
sad ti se sav ulozeni trud vraca i mislim da mozes biti ponosna na rezultate.
a i barba je sigurno sretan da te ima!
ne posustaj!
i mi se radujemo s tobom!
:kiss:
:K
Magic, bas mi je drago da strikan napreduje :)
Bit ce on jos bolje samo treba proci malo vremena, znam po sebi :)
Hvala vam svima shto chitate i pishete na ovom topiku :)
Poseban pozdrav tebi, No 123 i topli zagrljaj :grli:
Napishi malo kako si sada, shto radish ?
Inache jucher sam bila barbi u posjeti. I kazhu oni meni na odjelu da on radi :) :top:
Pa je sestra poslala jednoga da me odvede u vesheraj, gdje sam ga nashla svog sretnog kako u neku tekicu upisuje male plahte, velike plahte, jastuchnice, te iz hrpi miche one oshtecene i to popisuje u posebnu kolonu.
I rekao je da nema danas puno vremena jer imaju puno posla, nek se ne ljutim :D
I da posljepodne dolazi frizerka oshishati ih :)
I dobila sam od njega sladoled :D
Nije me bilo malo duze na forumu pa nisam pratila, ali evo sada citam i tako mi je drago da ti je barbi bolje.
Drago mi je zbog njega, a tebi svaka cast magic. Silna si:top:
Secundo
21.08.2003., 10:05
Magic, kad jednog dana bude moguce, klonirat cemo te :D
penelop@
21.08.2003., 11:46
magic kaže:
I dobila sam od njega sladoled :D
Ovo me ganulo. Do suza...
Magic, trenutno sam super, je da ne radim nista u struci, i dalje sam na RZ (nesto kao vojna skrb), kazu da cekamo mirovinu, svrljam malo po ovom forumu i puno vise po Vudrenima gdje sam i administrator. I dalje pijem rispolept, ali sam prestao piti zoloft jer mi ne odgovara, od njega ne mogu svrsiti tri dana. Imam vocnjak od 140 stabala jabuka i ove godine sam posadio jos 70 stabala i uglavnom odrzavam taj vocnjak i nista drugo ne radim. Najveci mi je problem kada poberem te jabuke kome cu ih prodati. Ali ne sekiram se previse uvijek se netko nadje da ih kupi.
Veliki pozdrav tebi i strikanu :grli:
I tebi veliki pozdrav No123, divim ti se na hrabrosti :)
Hvala Lisa, popij nesto na moj racun :) :)
Za dobre zhelje nikad nije kasno ~ od mene veliki :kiss: No 123.
apdejtic...
Nekidan odem ja tako kod barbe u posjete, odnijela sam mu i Juniorove tenisice da ne hoda u shlapama kad je kishno, shetamo parkom i kazhe on meni kako im popodne dolazi frizerka i da bi on rado obrijao glavu - ima tamo nekoliko mladih dechki koji to chine i njemu se svidjelo ;) :)
I kazhem ja njemu super! to bi ti bilo bash dobro - inache barba je skoro sasvim celav, pa je pushtao one dlake iz ushiju i motao oko glave, no chesto bio zaboravio pa bi mu to pramenje leprshalo, pa to + izgled i hod Dustina Hoffmana iz Rain mana je djelovalo prilichno klaunovski...
I kazhem mu ja kako ima pravilnu glavu, nema na njoj ni ozhiljaka i mislim da ce mu dobro stajati. Osim toga kosa naraste, pa i te njegove dvije dlake ~ to mu nisam rekla :D
Kad sinoc mene zove otac i prije nego sam se uopce snashla pochne urlati na telefon kako su njegovom bratu u ludnici i glavu obrijali, shta je sad sljedece, hoce li ga i tetovirat, shta ja ne vidim gdje sam ga smjestila :confused: :( shto reci...spustila sam mu slushalicu...
Inache sljedeci tjedan imam prvu sudsku raspravu, stisnite palcheve :)
Tuzhna sam...:(
Ovo vam prepisujem iz dnevnika moje pokojne none...
22. 6. 1985.
...mama, shto se to samnom dogadja? Ne mogu spavati, stalno chujem muziku i glasove...rekla sam mu da su to sigurno djeca od xxx, pushtaju muziku. Bila sam svejedno uznemirena, pa sam tu noc ostala dugo budna. Chula sam ga kako ustaje u 2 i izlazi iz stana, nije ga bilo do 4 ujutro. Drugi su dan susjedi medjusobno kmentirali da su u poshtanskim sanduchicima nashli vrecice od juhe i u njima cvijece. Mislim da je to on uchinio? Ali zashto?
...
Stanje se ponavljalo od 22 - 27. 6. a onda sam mu predlozhila da prespavam s njim u njegovoj sobi, mozhda se kod njega stvarno chuje neshto shto do moje sobe ne dopire. Pristao je.
27. 6. 1985.
Tokom cijele noci povremeno je skakao iz kreveta ~ Chujesh! Chujesh! Evo sada! Smiju mi se, zovu me!
NISHTA SE NIJE CHULO...chak ni automobili...bio je znojan i jako ubudjen...izmjerila sam mu tlak - 200/110!!!!!pokushala sam ga nagovoriti da popije Ansilan, ali mi je skoro slomio ruku gurajuci me od sebe, a onda pocheo plakati...
Drugi dan smrvila sam mu ansilan u bijelu kavu, popio je, nije otishao na posao, prespavao je chitav dan.
22. 5. 1988.
Na dan Duhova bili smo na ruchku kod xxx...samo je shutio i drzhao pognutu glavu...nutkali smo ga hranom, ali popio je samo dvije chashe vode i to je sam ishao natochiti.
Poslije mi je rekao da mu se chini kako mu je zhena od xxx neshto stavila u tanjur, a on zna da ga ona ne voli.
A ne voli ni mene pa bih i ja trebala paziti. Sutra cu ici kod njegove doktorice da mi prepishe kai Lexotan, shto je sama predlozhila.
20. 7. 1988.
Cijelu je noc vikao u snu. Bilo me strah uci pa sam prislushkivala pred vratima. Chinilo se kao da ima vishe ljudi i da se on s njima svadja.
Stavila sam mu Lexotan u kavu jer ne zheli piti lijekove. Chini mi se da se malo smirio.
5. 8. 1988.
Vec nekoliko noci izlazi i vraca se pred jutro. Ne odlazi na posao, kazhe da je trazhio godishnji odmor. Otishla sam kod njegove doktorice, predlozhila je Eglonil i savjetovala da se obratimo psihijatru. Ja mu to ne mogu reci. Ona kazhe nek ga nagovorim da dodje kod nje na razgovor.
...
...
...
17. 9. 1990.
Cijelu je noc jako vikao. Ujutro nije otishao na posao, ali se nije odmarao. Zapravo nije mirovao ni trenutka. Ustajao se, zatvaro prozore, navlachio rolete...oslushkivao cijevi od bojlera, ja sam se rasplakala, molila sam ga da uzme lijek. Pocheo je vikati kako ne razumijem, kako ga nitko ne razumije, kako ce nas ONI svih pobiti ako se on ne pobrine za nas...izjurio je iz stana i nije ga bilo cijeli dan.
magic kaže:
Ljudi, pa ja ga petnaest godina nisam vidjela u tako dobrom stanju!!! :eek: Uredan, obrijan, gleda u lice sugovornika dok razgovara - nisam mogla vjerovat!
Na pochetku je bilo malo problema s tlakom, srcem i spavanjem jer su ga postepeno skidali s drugih ljekova, a sad je samo na Zyprexu i dobro se osjeca.
:top:
Eto, cini se da na Zyprexu izvrsno reagira. Koliko uzima? 20mg/d?
Btw, pohvala topicu, odlican je.
Hvala FFE :)
Kad chitam taj dnevnik, kad se sjetim kako je nakon nonine smrti zhivio znam da chinim pravu stvar!
Nekidan kad sam bila u posjeti, pokazao mi je chovjeka koji povremeno umishlja da je stablo i pred Bozhic zahtjeva da ga okite i tako satima stoji u kutu... Kazhe meni barba ~ znash, on je lud :D :D
Nemojte zamjeriti ako cu danas ovdje malo gnjaviti, ali nekako mi je shtajaznamkako...sutra je ta rasprava...na stolu imam fotke stanja koje smo zatekli u njegovom stanu kad sam ga izvukla iz garazhe i pozvala hitnu da ga odvedu na psihijatriju...i gutam suze.
Kako KAKO su ga mogli pustiti da tako zhivi?
13. 12. 2000.
Izvjeshce s nalazom i mishljenjam lijechnika
.
.
.
Vishegodishnji pacijent hospitaliziran na Psihijatriji, otpushta se na vlastiti zahtjev.
Zbog chinjenice da je pacijent u potpunosti nekritichan i nije svjestan svoga stanja i bolesti, pozvan je brat xxx na razgovor zbog neophodnog daljnjeg boravka i lijechenja u ustanovi.
Brat smatra da je stanje zadovoljavajuce i da ce on skrbiti za njega nakon izlaska.
magic kaže:
Nemojte zamjeriti ako cu danas ovdje malo gnjaviti, ali nekako mi je shtajaznamkako...sutra je ta rasprava...na stolu imam fotke stanja koje smo zatekli u njegovom stanu kad sam ga izvukla iz garazhe i pozvala hitnu da ga odvedu na psihijatriju...i gutam suze.
Kako KAKO su ga mogli pustiti da tako zhivi?
Samo ti pisi. Ovi citati iz dnevnika su posebno zanimljivi.
Nego, samo da spomenem jedan najbizarniji primjer koji sam upoznala do sada. "Susrela"sam jednoga decka, tako, nekih 25 godina, porijeklom iz Bosne, koji je 4-5 godina zivio s majkom u tako zapustenom stanju da si mi to ne mozemo niti zamisliti. Skupljao je smece s ceste: kamencice, papirice, kore od banane, ogriske od jabuka itd. i nosio ih u svoju sobu. Zivio je u mraku, danju spavao, nocu bio aktivan (ovo je inace vrlo tipicno), hranio se od tog smeca koje je skupljao. Soba kaos. Puna smeca. Doslovno. Smrdilo je do izvan zgrade. Majka je radila po danu, no, cini se da je i ona psihicki "fiju". Inace vrlo inteligentan decko. Vrlo dobra kontrola realiteta. Ima svoju pricu i da slucajno ne znate onu drugu stranu, pomislili bi, ovaj jest cudak, ali ne biste nikada pomislili da je zapravo toliko kronificiran. Ima svoje rituale pranja. Za kupanje mu treba nekoliko sati. Prao se tako da je nanosio kapljicu po kapljicu na svoje tijelo. Brijao se tako da je dlacicu po dlacicu "brijao". Zubi-s prstima je nanosio kapljicu po kapljicu, bez paste. Premda je u kupaoni provodio sate, bio je naravno zapuste, zaudarao je.
Dakle, otpushten 13. 12. 2000.
A onda odmah 5 dana kasnije 18. 12. 2000.
Pacijent se ponovo zaprima na odjel po psihichkoj dekompenzaciji.
Izrazito anksiozan, nesiguran, bez spontane produkcije, psihomotorno kochen, paranoidan i sa smetnjama alimentacije. Izrazite osjetilne slushne obmane. Odbija suradnju, posebno medikacije.
Bolesnik se nakon 15 dana otpushta na vlastiti zahtjev iako stanje ne zadovoljava.
Mishljenja smo da se radi o bolesniku u odmakloj i kronichnoj fazi, te lijechenje nece bitno utjecati na poboljshanje. Mishljenja smo da je bolest definitivna i ireverzibilna i da je neophodno lijechenje i boravak u ustanovi.
Otpushta se u pratnji brata koji navodno o njemu vodi brigu i koji je savjetovan u vezi neophodnosti lijechenja, kao i pokretanja postupka starateljstva.
DAKLE PRIJE TRI GODINE!!!!!
A meni kazhu da sam nanijela sramotu obitelji! :mad:
Ja se sramim, da, ali njih!
5. 10. 1990.
Jaka bura, nije se mogao vratiti kuci s posla. Rekao je da ce svi prespavati u Domu njegove firme. u 2 ujutro zvala milicija, nashli ga na plazhi, priveli u stanicu, vezali ga jer je pruzhao otpor. Nashli pri pretresu lichnu kartu pa zvali. u 6 ujutro doshla po njega, izgledao je strashno, sav se tresao, bio je znojan. Rekao je da je morao pobjec iz Doma jer su ga htjeli ubiti kad zaspe. Odvela sam ga kuci, bio je jako iscrpljen, dala sam mu 1 eglonil. Prespavao cijeli dan
7. 10. 1990.
Bolje se osjeca. Prochitao je i novine i rekao da sutra ide na posao. Dogadjaj ne spominje. Ma on je samo osjetljiv i usamljen i puno radi. Nadam se da ce biti bolje.
17. 10. 1990.
Jadan moj sin, opet je vikao cijelu noc. Susjedi sam rekla da je gledao boks na televiziji. Ipak odlazi na posao. Stavljam mu ansilan u bijelu kavu pa ni ne zna da to pije.
26-27-28. 10. 1990.
Tri noci uopce ne spava, hoda po stanu, izlazi pa se vraca. Ne zheli jesti hranu iz kuce, nego kupuje konzerve, sam ih otvara i jede tako, iz njih, prstima. Na posao ne odlazi. Zvat cu doktoricu da pitam ako mozhe otvoriti bolovanje da ne dobije otkaz.
Magic moja, ovaj dnevnik je tako tužan :( i tako dirljiv.
Nemam riječi... žao mi je i tvoje none (mogu mislit što je propatila) i tvojega strica.
Drži se!!!!
Svi smo uz tebe
14. 1. 1991.
Ustao se normalno kao da ide na posao. U 8 ujutro doshao je kuci jako razdrazhen i uznemiren i rekao je da dolje na uglu stoji neki chovjek i cheka ga jer misli da mu je on ukrao motor. Bozhe dragi, kakav sad motor? Pokushala sam ga uvjeriti da je to neka zabuna, da ga je mozhda s nekim pobrkao, ali on je uzeo biciklu i ruksak, poljubio me i rekao da mora bjezhati u Sloveniju.
Pochela sam plakati, a on me poljubio i rekao da mi zahvaljuje na svemu.
Zvala sam odmah xxx (brata, mog oca) a on je pocheo vikati na mene da sam ja to od njega uchinila, da sam ga razmazila i neka ga ne gnjavim. Koga da uopce pitam za pomoc?
Nisam spavala cijelu noc, vratio se sutradan i rekao da je bio na Bohinju. Nije otishao na posao ni taj dan, hodao je po stanu, stalno gledao kroz prozor i na kraju se zakljuchao u sobu. Shto sutra? Otishla sam kuci kod xxx, zhena je rekla da spava i da ga nece gnjaviti.
Septembar
15.09.2003., 13:44
joj magic, naravno da znas da radis pravu stvar
eto imas crno na bijelo
vjerujem da je bolno citati to sve
ali dace ti snage da istrajes da se izboris da mu vise nikad ne bude tako
Septembar kaže:
joj magic, naravno da znas da radis pravu stvar
eto imas crno na bijelo
vjerujem da je bolno citati to sve
ali dace ti snage da istrajes da se izboris da mu vise nikad ne bude tako
:top:
Sredit ćeš ti to. ;)
ajme magic, nemam rijeci:(
ovo je prepretuzno...
ne znam sto reci, drzi se, uz tebe smo...
i isplaci to iz sebe... ajme meni se srce stislo...:(
ajme, magic....:(
ak ti ikad mogu pomoć... pitaj me, molim te...
17. 1. 1991.
Spremio se i otishao na posao. Oko 11 sati zvao je njegov shef xxx i pita da bi trebao donijeti netko njegove doznake od bolovanja. Ja sam se napravila kao da znam o chemu se radi i on valjda nije primjetio da ni ja ne znam da ne ide na posao.
Vratio se oko 5 sati popodne, bash kao inache s posla. Uzbudjen i uzrujan. Nije ni spomenuo nishta samo je rekao da popodne mora ici u Pulu kupiti Glas Istre, jer to nije isti koji stizhe kod nas.
Spremio je ruksak i biciklu i krenuo.
Odmah sam otishla kod xxx (moj otac) neka neshto uchini. On je vikao da ga sramotimo, da mu samo stvaramo probleme, da mu je svega dosta. Ipak je zvao nekog poznatog u miliciji da obrate pazhnju. Nije me ni pozdravio kad sam odlazila. Plakala sam do kuce.
U 1 ujutro zvali su da su ga nashli negdje u Shapjanama.
21. 1. 1991.
Danas sam bila na razgovoru kod moje doktorice i zamolila ju ako mogu njegov karton premjestiti kod nje. Ona me lijepo saslushala ali mi je rekla da ni ona nece moci tek tako njemu pisati naknadno bolovanja za one dane kad ne ide na posao. Rekla je i da ne bi bilo loshe da ode specijalisti neuropsihijatru na pregled jer njoj to sve skupa izgleda jako ozbiljno.
Tlak mi je vecheras 170/90. Je li moguce da je moj sin poludio?
:(
Magic, ti si prava nonina unuka.
Svaka ti cast na snazi. :grli:
magic kaže:
DAKLE PRIJE TRI GODINE!!!!!
A meni kazhu da sam nanijela sramotu obitelji! :mad:
Ja se sramim, da, ali njih!
s pravom ih se sramis :( izdrzi magic, radis pravu stvar, napokon se netko brine o tom nesretnom covjeku, napokon ima nadu da ce mu biti lakse.
volimo te :)
Magic, divim ti se, stvarno! .. prekrasno je to sto cinis :) .. tvoj stric je jako sretan sto te ima! :)
Doria kaže:
.. prekrasno je to sto cinis :) .. tvoj stric je jako sretan sto te ima! :)
da...:)
LaPerla
15.09.2003., 19:38
Zao mi je sto moras prolaziti kroz faze zalosti i mozda krivnje da mu se moglo pomoci ranije ali nemas niti jedan razlog za to jer nije bilo u tvojoj moci i sada koliko cinis i jos uvijek te ometaju. Zato samo hrabro naprijed i znas sretna sam radi tebe i striceka mnogo,mnogo. Kako je samo slatko od njega da ti dadne sladoled,kako pokazuje zahvalnost na svoj osobeni nacin. Ma ti si za 5!
Hvala vam svima na podrshci :)
Vecheras vishe necu chitati dnevnik, jako mi je teshko...
Sutra cu vam napisati kako je proshlo na sudu.
margarita
15.09.2003., 19:58
magic
svaka ti cast
imas snagu i volju i srce koje se samo pozeljeti moze
Septembar
15.09.2003., 21:56
Rajna kaže:
:(
Magic, ti si prava nonina unuka.
Svaka ti cast na snazi. :grli: bas:top:
kad citam nonin dnevnik, kao da ga je sama magic pisala, skroz se uzivim
Shtefitza
16.09.2003., 07:48
Boze, jadna baka... jadna ta zena. Sama se brinula za bolesnog sina, bez icije podrske. Kako je tek ona morala biti usamljena i uplasena...
Magic, svaka ti cast sto si to preuzela na sebe. Nadam se da ces imati snage proci kroz sve. Pogotovo sto ove pricu zadiru i u odnos sa tvojim ocem... i sve te oziljke... :(
Upravo se vratih sa Suda. Nije bash bilo ugodno - pred dvije potpuno nepoznate, hladne i nezainteresirane osobe morash iznositi dugogodishnja sranja iz vlastite obitelji...osjecala sam se k'o govno na kishi... :(
Uglavnom, sad sljedi psihijatrijsko vjeshtachenje nad stricem da li uslijed dushevnih smetnji u potpunosti ili djelomichno nije sposoban brinuti se o osobnim potrebama, pravima i interesima.
Vjeshtachit ce njegova psihijatrica, pa cu je sutra zamoliti da ubrza stvar ~ odmah su me upozorii da se nalaz vjeshtaka cheka beskonachno dugo ~ da se bar papirnate stvari konachno rijeshe.
Nek je konacno krenulo.
Zelim ti puno srece.
A sad se probaj malo smiriti. Na poslu si ili...?
Ma jesam...doshla sam samo na par sati neshto obaviti. Sva sreca da mi dishe nema inache stvarno ne znam kako bih radila, uopce se ne mogu skoncentrirati. Od jucher ujutro, od onog dnevnika, fotki, saznanja da mi je rodjeni otac pokushao iznajmiti njegov stan, skrivajuci da je vlasnik, danas taj sud, jednostavno, grozno mi je, grozno.
Kad sam bila mala, chesto sam sanjala da neki divni ljudi dolaze po mene jer se utvrdilo da su me u rodilishtu zamijenili...sve vishe vjerujem u to.
Prije 15 minuta mrtva-hladna, nakon svih ovih sranja, nazvala me mama da me podsjeti da je tati rodjendan pa da posljepodne dodjemo na tortu.
Samo sam poklopila slushalicu.
fOcUs-iN-BlAcK
16.09.2003., 12:01
drž se magic...
siguran sam da si jedna divna osoba...ne daj ljudima iz podzemlja, onima koji ne razumiju da ti kradu energiju i vjeru....vjeruj! ja, i nakon svega, ipak malo vjerujem...ne daj se!
magic kaže:
...
Kad sam bila mala, chesto sam sanjala da neki divni ljudi dolaze po mene jer se utvrdilo da su me u rodilishtu zamijenili...sve vishe vjerujem u to.
magična, doći ću ja jedan dan po tebe, jel može? :)
Septembar
16.09.2003., 16:19
magic kaže:
Od jucher ujutro, od onog dnevnika, fotki, saznanja da mi je rodjeni otac pokushao iznajmiti njegov stan, skrivajuci da je vlasnik, danas taj sud, jednostavno, grozno mi je, grozno nesto si razmisljam gdje je nama prag bola i patnje'
jebote koja sranja ziv covjek suti i trpi uz par "grozno"
i onda neka razmazena mucica dodje i pizdi jer joj muz ne okrece majice kad skida, il slicne "katastrofe"
:azdaja:
pa nema pravde :mad:
magic kaže:
Upravo se vratih sa Suda. Nije bash bilo ugodno - pred dvije potpuno nepoznate, hladne i nezainteresirane osobe morash iznositi dugogodishnja sranja iz vlastite obitelji...osjecala sam se k'o govno na kishi... :(
Uglavnom, sad sljedi psihijatrijsko vjeshtachenje nad stricem da li uslijed dushevnih smetnji u potpunosti ili djelomichno nije sposoban brinuti se o osobnim potrebama, pravima i interesima.
Vjeshtachit ce njegova psihijatrica, pa cu je sutra zamoliti da ubrza stvar ~ odmah su me upozorii da se nalaz vjeshtaka cheka beskonachno dugo ~ da se bar papirnate stvari konachno rijeshe.
O Mađikica... :cry: :( :grli: :kiss:
Ne znam što bih ti pametno rekla....
:grli: :grli: :grli: :kiss: :kiss:
Septembar kaže:
nesto si razmisljam gdje je nama prag bola i patnje'
jebote koja sranja ziv covjek suti i trpi uz par "grozno"
i onda neka razmazena mucica dodje i pizdi jer joj muz ne okrece majice kad skida, il slicne "katastrofe"
:azdaja:
pa nema pravde :mad:
Da bi covjek rijec dodao. Upravo tako.
Magic, po ko zna koji put kazem svaka ti cast i drzi se.:top:
Hvala vam svima na podrshci :)
Magic, ove strikanove nocne setnje me podsjecaju na mene i ja sam po noci ali autom obilazio sva okolna mjesta i trazio nekakve spijune. Ja sam kao bio mamac za spijune koji su me pratili a onda je njih hvatala policija, tako sam si mislio. Vozio sam se po cijele noci a onda sam ujutro dolazio kuci kao da se nista nije dogodilo,a i kada sam spavao sanjao sam jako grozne snove, kako ratujem u snu i koljem ljude pa me poprska njihova krv. Znalo mi se desiti kada se po danu sjetim takvih snova da je sav najezim i stresem jer sam i tada osjecao njihovu krv na sebi.
Ajd drz se :)
Prije pola sata vratih se s razgovora u klinici gdje sam smjestila barbu.
Inache, na razgovor sam najavila i moga oca koji ne, zanimljivo, jutros pokushao to odgoditi ali ja sam bila chvrsta. Zanimljivo kako on izbjegava suochavanje s psihijatrima :confused:
Mozhda se boji da bi njega gore zadrzhali, hehe :E
Stanje sa strikanom je stabilno...pocheo je prichati na satima grupne terapije i malo je zbog toga uznemiren. Vjerujem da mu nije lako suochiti se vlastitom boleshcu :(
I dalje radi u vesheraju i pomazhe u kuhinji, a pocheo se zanimati i za knjige iz knjizhnice.
Dok smo bili otac i ja na razgovoru kod ravnateljice, spomenula sam da mozhda nije pametno mimo konzultacije njemu nabavljati knjige koje on trazhi...otac je bio zbunjen, buduci da on to chini, rekao je da je mislio kako to nije bitno, no doktorica ga je oshpotala - nije on mjerodavan da odluchuje koje knjige SMIJE pacijent chitati. Slozhili smo se da treba njegove zhelje prenijeti psihijatru koji ce procjeniti da li je to dobro da chita obzirom na jaku opsesivnu crtu bolesti.
Da se pohvalim....nakon razgovora s doktoricom rekla sam strikanu da je pohvalila njegovo ponashanje na terapiji...uzeo mi je obje ruke u svoje i poljubio me u obraz - bikad to dosad nije uchinio :lux:
Magična, viš ti kak se to složilo :lux: :cheer: :kiss:
Kupi si piće sad, a ufuraj se da ja častim :D
magic kaže:
...uzeo mi je obje ruke u svoje i poljubio me u obraz - nikad to dosad nije uchinio :lux:
:lux: :cerek:
Činiš pravu stvar, i ne postavljaj si više pitanja. :top:
E, stvarno mi je jako drago. :)
magic kaže:
Inache, na razgovor sam najavila i moga oca koji ne, zanimljivo, jutros pokushao to odgoditi ali ja sam bila chvrsta. Zanimljivo kako on izbjegava suochavanje s psihijatrima :confused:
Mozhda se boji da bi njega gore zadrzhali, hehe :E
Hehe, ima istine u ovome.
Shtefitza
27.09.2003., 00:54
magic kaže:
...uzeo mi je obje ruke u svoje i poljubio me u obraz
:cerek: :kiss:
neznalica
27.09.2003., 19:54
Da malo aktiviram
Najvise sam citala No123 i magic......u vasim postovima nalazim najvise slicnosti s bolescu moje mame. Njena dijagnoza je depresija, ali kad se njena bolest pogorsa ponasa se jako cudno i strah je svega. Boji se oca i kaze da ce je istuc. Jako je nemirna i ja vidim da ona u tom trenutku nezna sta bi od sebe.
Povezujem bolest moje mame sa vasim topikom jer ja sumnjam u pravu dijagnozu....doktori su uvjek bili nezainteresovani i na pregledu bi joj provjeravali reflekse i (po meni) gluposti tipa dotakni nozne prste.....vise bi je pitao o odnosima u porodici nego o tome sta ona misli. Da, i pila je iste lijekove kao i No123, samo sto je od akinetona plakala svaki dan....najvise za onima kojih nema....cak i za svojim ocem koji je u njenom djetinjstvu bio ravan tiraninu. Sad pije moditen od 1mg, 1 ujutro i 2 navece. Nije bila bolesna tri godine. Kod nje se to javlja "ponekad".....ja imam osjecaj da je prisutno svo vrijeme...i onda se desi erupcija.
Trenutno ja ok. Mirna, nista ne dopire do nje, lijena (uradi samo ako joj kazes), higijena joj nije bitna, pusi.........
Znam da je jako zbrkano sve ovo...a zasto vam pisem-neznam.
U ponedeljak idem s njom (kao i uvijek dosad) kod novog psihijatra.
Nadam se da cu pronaci "pravoga"
neznalica, tebi :grli: :kiss:
I mojem je stricu prva dijagnoza bila depresija, kod lijechnika opce prakse.
Kasnije kod psihijatara manichno-depresivni sindrom.
Ne znam, izgleda da je shizofreniju kao skup potpuno oprechnih i nespojivih simptoma jako jako teshko dijagnosticirati.
Zhelim ti puno puno snage u borbi :)
I samo ti pishi:top:
Zheljela sam samo napomenuti ~ o svakoj vashoj nedoumici i o onome shto primjecujete kod bolesnika razgovarajte s njegovim psihijatrom . Pomoci ce i vama da se umirite, ako je to neshto ochekivano i uobichajeno, a i psihijatru da upotpuni sliku o bolesniku.
Evo, ja sam danas bila u posjeti barbi i doimao se veoma depresivno i utucheno :( bash sam se zabrinula.
Nakon shto sam ga odpratila na odjel, potrazhila sam doktora.
Objasnio mi je da je to kod mog barbe ochekivana faza...naime - na grupi je pocheo prichati o tome shto chuje, osjeca, kako dozhivljava ljude oko sebe. Kako je on bez obzira na svoju osnovnu bolest introvertirana osoba, preplashilo ga je to shto pricha pre nepoznatim osobama o svojim osjecajima.
Psihijatar me umirio i rekao da je to kratkotrajna faza i da se on ipak pocheo "otvarati", shto je jako jako dobro.
Osim toga, objasnio mi je da je rad u grupi najznachajniji kod takvih osoba....nestaje u njihovim glavama "tabu" nad boleshcu, kad vide kako iste probleme imaju i ljudi koji su naizgled u zhivotu sredjeni - imaju i djecu, muzheve, zhene, obitelj...
Odnijela sam u kliniku fotokopije noninog dnevnika, poruka koje je na postit papirice pisao i ljepio na hladnjak...
Rekli su da je to dragocjeno, da je rijetko doci do podataka o razvoju bolesti.
neznalica
28.09.2003., 22:41
magic hvala na podrsci.......fino ti mene "istrlja" :grli: :D
mojoj mami je dijagnoza kod psihijatra bila depresija....zato cekam doticnog doktora da se vrati s putovanja da pokusam s novim.....ona je sad "mirna" ali to nije rjesenje
i da snage ce mi zaista trebat
bipolar2000
29.09.2003., 00:10
Divim ti se i 100% podrzavam u svemu, i mislim da radis najispravnije i najbolje sto mozes. Tvoj dondo je blazen sto tebe ima. Vjeruj, treba vremena, ali nije on izgubljen slucaj. Tek se poceo otvarati, to ce biti najbolniji period za njega, ali nuzan u procesu poboljsanja njegovog stanja. Ocito je u dobrim rukama, i na dobroj terapiji. No, godinama bolest postane dio identiteta, i momenat prepoznavanja iste, i poslije dosta napora, mijenjanje naucenih i kroz bolest i u bolesti usvojenih obrazaca ponasanja je jedan od najtezih. Ako uspije da napravi i najmanji korak u tome, a cini se da jest, to je veliki napredak(posebno uzevsi u obzir njegove godine).
Budi hrabra i odlucna, kao sto si i do sada bila.
Dopusti sebi i da ti bude i tesko, i da budes umorna, i nemoj nikada osjecati krivicu zbog toga.
Dolazit ces i u takve faze, mozda se desi da negdje onako na usput zaboravis na sebe, pa na vrijeme se pripremi, da moras uvijek naci, makar minimum vremena samo i iskljucivo za sebe, kada osjetis potrebu, jer u protivnom, neces valjat ni drugima.
Jedna veeeelika pusa od mene
:kiss: :grli:
neznalica, tesko je naic na ''pravog'', doktora je puno, manje-vise strucnih, vecina se ne uzivljava previse, jer bi i sami pukli, a malo ih je koji znaju prepisati pravu terapiju, prilagoditi je individualnom slucaju. Tu i tvoja majka mora uloziti napor i nauciti se, u momentima kad je relativno stabilna, da prati sebe i svoje ponasanje, i to kako reaguje na koji lijek. I na to doktor treba da joj ukaze i da i on redovno makar ambulantno prati, bez obzira na njenu ''mirnocu''.
Tebi puno snage i svako dobro zelim:grli: :)
bipolar2000 kaže:
Tek se poceo otvarati, to ce biti najbolniji period za njega, ali nuzan u procesu poboljsanja njegovog stanja. Ocito je u dobrim rukama, i na dobroj terapiji. No, godinama bolest postane dio identiteta, i momenat prepoznavanja iste, i poslije dosta napora, mijenjanje naucenih i kroz bolest i u bolesti usvojenih obrazaca ponasanja je jedan od najtezih. Ako uspije da napravi i najmanji korak u tome, a cini se da jest, to je veliki napredak(posebno uzevsi u obzir njegove godine).
Istina, rekli su mi da ce mu davati i antidepesiva, uz Zyprex, no da je uobichajeno pomaganje lijekovima uz grupu.
Nekidan se zhalio na novog "cimera", kazhe da je opasni ubojica, te da od straha ne spava....:( barbu sam pokushala umiriti objasbhenjem da takav nikad ne bi dospio na odjel i njemu u sobu, no to do njega nije doprlo...fakat chovjek izgleda k'o medvjed...otishla sam to prijaviti psihijatru jer mi mirishi na novu paranoju. Inache taj je pacijent vec vishe puta boravio u klinici, depresivan je i suicidalan i izrazito pitom i miran.
Bipolar, hvala ti puno na podrshci :)
Ona mi je itekako potrebna...svaki se tjedan nadjem pred nekim novim problemom.
Barbina lijechnica opce prakse izdavala je recepte za lijekove na temelju odobrenja za zyprex i na temelju mjesechnog rachuna klinike, gdje su tochno navedeni lijekovi i doze.
Sad je ona neshto bolesna, a doktorica koja ju zamjenjuje, svaki puta trazhi dijagnozu iz klinike, a ima Ugovor o smjeshtaju, mjesechne rachune, karton u kojem je sve vidljivo...a lijekove dizhem svakih dva tjedna...pa ja cu izluditi :rolleyes:
bipolar2000
30.09.2003., 00:03
Obicno se i daju antidepresivi uz takvu terapiju, pa se i doza mijenja u zavisnosti od oscilacija. A oscilacija ce biti...:( (Cini mi se , kako krenu stvari da 'izlaze van' da su sve cesce. Jer, nista se u njegovoj glavi ne 'otkine' tek tako, uvijek postoji povod sa strane. Kad pocne da se otvara, to je tesko, kao reakcija ide i depresija i tzv.'bijeg u bolest tj. paranoju'. To je izraz koji se cesto koristi, i prikladan je, cini mi se. Nekome se cini da 'bijeg' podrazumijeva svjesnu radnju, no to je ovdje samo izraz za mehanizam. Naucen mehanizam, sa kojim se godinama sazivio. Hocu ti reci, kako on bude napredovao, a poceo je, tako ce vjerovatno oscilacije biti cesce, do momenta kad ce se stanje manje ili vise stabilizovat). Najbolje je da o tome pricas sa njegovim psihijatrom, da te informise sto vise moze. Oni obicno nerado prognoziraju i nikad nece otvoreno reci bit ce bolje, tu se (s razlogom, valjda) distanciraju. Takve bolesti su nepredvidive, i jos uvijek se malo zna. Zato, IZDRZI, shvati da je to mucan i dugotrajan proces, i da zaista radis i ucinila si sve na najbolji moguci nacin i obezbijedila mu najbolju mogucu njegu.
Birokratija, vjecni problem, ni ovamo nije nista bolje. Pa jos kad se nadje kakav kreten od doktora formaliste...:mad: Jedino sto mozes je da kazes sebi-"dobro ona trazi to i to, i je ne mogu promijeniti njenu zatucanu glavu, nego cu donijet kucki papire koje trazi, iscoolirat, a to je sve samo dok se moja doktorka ne vrati sa bolovanja". A kad se ta zena vrati, probaj normalno porazgovarat i izdejstvovat neko trajnije resenje, ili probat napravit zalihe, radi eventualnih problema opet u buducnosti. Psihijatrica na klinici moze razumijeti problem i na papiru staviti da stoji veca doza od prepisane. Nesto se uvijek moze zaobic, smislit, mozda najbolje da vidis s nekim ko je prosao te procedure, zna kako idu i vjerovatno se snasao na neki nacin.
I jos jedna stvar, pitala si negdje za neke knjige koje bi mozda mogao da cita. Ne znam ima li uslova na klinici, ali ne bi trebalo da je problematicno i nabavit nesto, da moze slusati muziku. Vani se ozbiljno razvija muziko-terapija, u Srbiji mislim da se nesto eksperimentalno radi vec duze vrijeme, nisam previse upucena, ali vjerujem i iskusila sam blagotvoran ucinak muzike. I preko Interneta bi se moglo doc do podataka o tome. Mozda se i sad neko javi. Ono sto bih ja odgovorno preporucila jeste
J.S. Bach-Brandenburski koncerti (popodnevni odmor, navecer)
J.S.Bach-Goldberg varijacije!!!, iskljucivo u izvodjenju Glena Goulda (nevjerovatno kako umirujuce djeluju, pogotovo pred spavanje, i pisane se kao ''lijek za nesanicu'':) )
Mozart-Simfonije, Koncerti za klavir i orkestar (preko dana:) )
Arvo Pert-Fratres!!! (nema na koga ne djeluje umirujuce)
I na kraju, opet, misli na sebe, nadji makar 20 min dnevno kada ces zatvoriti oci i ne misliti ninasta, ili slusati neku finu muzikicu
(Charlie Haden& Pat Metheny-"Beyond the Missouri Sky":) , nikad ti dosadit nece, obecavam:) )
Veliki:grli: :kiss: !
bipolar, veliko hvala :)
Drago mi je da dijelish moje mishljenje da sve treba prodiskutirati s psihijatrom. Stvarno bude puno lakshe prihvatiti neke probleme koji trenutno izgledaju kao pogorshanje stanja, a zapravo su prolazna manifestacija.
Samo shto je pritisak koji meni stvaraju moji roditelji za popizdit :mad:
Oni ni s kim ne razgovaraju, vec sami postavljaju dijagnoze....sad su i pred njim pocheli govoriti o tome kako je manje "cupkao" dok je uzimao moditen...ako se to nastavi, majkemi, trazhit cu da im se zabrane posjete...od toga vishe shtete nego koristi.
Shtefitza
30.09.2003., 08:21
magic kaže:
....sad su i pred njim pocheli govoriti o tome kako je manje "cupkao" dok je uzimao moditen...
Oni mozda samo zele pokazati da su zainteresirani za njegovo stanje. (ono, ne znaju dati nesto pozitivno, pa daju sto znaju) Probaj se ne obazirati, pogotovo ako se tvoj barba ne obazire.
Shtefitza
30.09.2003., 08:22
magic kaže:
Samo shto je pritisak koji meni stvaraju moji roditelji za popizdit :mad:
Drzi se! :) :cool:
Ti znas da si na pravom putu! :top:
Magic, znam kako je kad starci vrse pritisak. Otprilike je osjecaj kao da vuces kamen od sto tona uz brdo.
Probaj to nekako "jedno uho nutra, drugo van" ignorirati.
Ali pazite ovo - ja starome dogovorim sastanak kod psihijatrice pa nek s njom popricha o problemima koji ga muche u vezi njegovog brata - on ne dodje. A onda jebe mene telefonom :mad:
A dobro mi je reklao doktor - jednostavno mu poklopite slushalicu.
I to cu stvarno uchiniti sljedeci puta.
Magic, manje se "cupka" od akinetona a ne od moditena :)
Hvala No123 :kiss:, i ja to znam.
On i dalje prima Akineton uz Zypex, ali to je NJIHOV dojam.
bipolar2000
01.10.2003., 00:10
Njihov dojam je uvijek dojam koji negira doktore, ljekove, kliniku, sustinski negira bolest, a istovremeno potvrdjuje njihov strah od iste. I to je u osnovi, strah, ne briga koja se manifestuje ovako ili onako. Briga znaci obilazit brata, paziti na njega, paziti da uzima ljekove, paziti da jede spava...Strah i neprihvatanje dovode to takvog stanja da opet oni ulaze u svojevrsnu paranoju, tjese se nerealnim konstrukcijama. Nacin je ili ih direktno i grubo suocit sa tim strahom, ili ih totalno iscoolirati. Poklapanje slusalice-jedini nacin za drugu varijantu. I najbolji za tebe, magic. Pored svih briga, najmanje ti treba da jos i njih ''lijecis'', a i ne mozes, realno.
Ako oni u posjeti lose djeluju na strica (a sigurno je da ne pomazu) slobodno treba popricati s doktorima i udariti im, makar privremenu zabranu posjete. Par puta im poklopi onda slusalicu. Mozes i provuci negdje pitanje direktno "O cemu se radi tata, da te nije mozda strah da ne predje na tebe?" I zamislit ce se, i preispitat, i mozda uspjeti da promijene stav. Ovo moze zvucati grubo nekome, ali ovakva 'grubost' u ovom slucaju je usluga.
Nisu to jednostavne stvari za prihvatit, i tvojima je tesko, i to je brat u pitanju...ali ovdje se zapravo radi o stricu i o tebi koja jedina mislis o njemu. A oni, na ovaj ili onaj nacin, hoce da prave zrtve od sebe. To je tipicno, i ti to nesmijes dozvolit, jer ces sebe unistit.
Sasjeci u startu, olaksaj sebi (i njima).
bipolar, iz svakoga tvojega posta izvirue toliko iskustvo, da mi polako postaju dragocjeni, bar kod mojih nedoumica....
A moji roditelji....hm....
Shto da kazhem, psihijatar koji vodi odjel na kojem je moj barba, rekao je da s mojim ocem uopce ne zheli razgovarati, osim onih osnovnih podataka koje mu je "duzhan" dati jer ga smatra sebichnim, nekritichnim i shtojaznamshto sve ne chovjekom, ali o njemu ce razmishljati ako mu dospije na odjel ;)
Doktorica, koja je ujedno i ravnateljica, u nekoliko me navrata pitala da li mozhda znam koji su razlozi tolikog opiranja kod mojih roditelja...
Satima bih joj mogla prichati o tome, satima...o tome kakvo je bilo moje djetinjstvo, njihov brak i zhivot, o lazhima koje su mi godinama servirali, o tome kako mi je, NAKON RAZVODA, moj otac A ZNAO JE I KRIO PREDAMNOM DIJAGNOZU SVOGA BRATA ponudio da idem s djetetom od osam godina zhivjeti s njime u stan, o tome shto mi roditelji imaju stan ispod svojega u kojeg se josh prije pet godina moglo smjestiti tog jadnog bolesnog chovjeka, ali oni nisu zheljeli imati LUDJAKA U KUCI....:(
Ne znam...ne znam ni sama da li da to sve kazhem ili ne.
ne znam.
chiquita
01.10.2003., 20:42
magic kaže:
Ne znam...ne znam ni sama da li da to sve kazhem ili ne.
ne znam.
možda bi trebala...
zapravo,trebala bi, jer pomogla bi njemu
(a vjerujem i sebi):angel:
Nekako mi sve tezhe pada prichati o tome...ponekad razmishljam shto ce ta osoba nasuprot misliti o meni, pa ja sam iz tih prepona iznikla...teshko je to...
margarita
01.10.2003., 21:02
magic kaže:
Nekako mi sve tezhe pada prichati o tome...ponekad razmishljam shto ce ta osoba nasuprot misliti o meni, pa ja sam iz tih prepona iznikla...teshko je to...
magic...nece doktor tako osudjivati...
moj stari se dugo vremena borio sam sa sobom da si prizna da je njegova majka (moja baka na zalost) jedno grozno sebicno stvorenje (da ne duzim sad tu to joj je jos i najmanji grijeh)
valjda je mislio kao i ti - pa ja sam njen potomak
ali on je sasvim drugaciji od nje...i sad mu je puno lakse kad otvoreno prica o tome....posebno s nama i s mamom...a poceo je i sa doktorom
Shtefitza
01.10.2003., 23:02
magic kaže:
Nekako mi sve tezhe pada prichati o tome...ponekad razmishljam shto ce ta osoba nasuprot misliti o meni, pa ja sam iz tih prepona iznikla...teshko je to...
Magic, sama se predstavljas svojim djelima. Ne djelima svojih roditelja. :kiss:
Normalno da ti je tesko prstom pokazati na svoje roditelje. Ne radis to sada da bi ih "optuzila". Sad pokusavate rijesiti trenutnu situaciju i pomoci tvom stricu koliko mozes. Tvoji roditelji su radili ono sto su radili, vjerojatno ne s nekim smisljenim planom da napakoste tebi, stricu ili nekom trecem u obitelji, nego jednostavno jer je to bio jedini nacin kako su znali funkcionirati.
bipolar2000
01.10.2003., 23:42
Magica draga:kiss:
Ovo sto se desava sa tvojim dondom utice jako na tebe, na vise nacina nego sto si ih u stanju prepoznati. Puno je toga, za kratko vrijeme. Sad isplivavaju, kroz ovo iskustvo, duboki i kompleksni problemi na relaciji ti-tvoji roditelji. Koliko god naporno bilo, ja opet mislim da je dobro. Zato sto imas sansu da ih rascistis, konacno. Da rascistis, prije svega sama sa sobom. Jer, kao dijete koje su oni iznjedrili, ti imas potrebu da ih volis, da te vole, da imas vrstu odnosa koju nemas, koju su ti uskratili. Ti ZNAS svjesno kakvi su oni i sve razumijes, ali negdje se ne mozes pomiriti s tim, sto je potpuno normalno. Kako je situacija s barbom stresna, i vezana za sve ovo, meni se cini i da je neka vrsta 'okidaca' za tebe. Ti sada imas potrebu da izbacis sve. Da pricas s doktorima, da objasnis, da razumijes. Najgore sto mozes, jeste da PROGUTAS i nastavis dalje. Slijedi osnovni poriv. Nije jednostavno, ja znam, ali poslije prvog puta, sve ce ti drugacije izgledat. Bitno je da razgranicis pri tome neke stvari. Tvoja potreba da razgovaras sa doktorima nema direktnu vezu sa stricem. Tu se sada vec radi o tebi. Njima su, vjeruj mi jasni tvoji roditelji, i u tom smislu, prica ne znaci nista sto bi bilo bitno za strica. Znaci za tebe. Toga moras biti svjesna. Tebi je potrebno da ti budu jasni, i to je sve jako dobro i pozitivno. Prelomi to, napravi dogovor s doktorkom koju znas, kojoj vec vjerujes i jednostavno podji.
Drugo, psihijatri se svakodnevno srijecu sa takvim pricama, i takvim problemima da im malo sto moze biti novo i strano. Nije u biti njihovog poziva da osudjuju, vec da saslusaju, shvate i pomognu. Ti to zapravo znas;) Mislim da je sustina problema druga, a ti ces znat. mozda negdje ti sebe osudjujes, nesvjesno. Kad smo mali, kad smo djeca, mnoge ''nenormalne'' stvari koje nam se desavaju, ne prepoznajemo kao takve. Osjecamo da nesto nije u redu, da nesto fali, da je neceg previse, neke negativnosti, ali ne moze dijete to sebi da objasni na pravi nacin. A na na neki nacin mora, da bi islo dalje, i uglavnom kada nesto nije u redu-krivi sebe. Bilo svjesno, bilo nesvjesno. Ti si odrasla osoba, ali nemas odgovore. Dijete magic i dalje negdje duboko, to je stara prica, osudjuje sebe. I boji se doktora, koji mozda otkrije da nesto nije u redu sa njom. Doktora koji ce joj mozda reci da je ona kriva. Po mome iskustvu, tako to ide. Razmisli o ovome sto sam napisala, molim te. Vrijeme je da otjeras ''stare duhove'', da se suocis sa strahovima, tako mi zvuci iz svega sto pises. Na dobrom si putu. Ne odustaj od sebe!
Sve ce to biti kako treba, ti si jaka, odlucna, hrabra, inteligentna , osjecajna, dobra i razumna zena:)
I svi smo ovdje uz tebe!
:kiss: :grli:
Gospon Pes
02.10.2003., 12:24
magic kaže:
Nekako mi sve tezhe pada prichati o tome...ponekad razmishljam shto ce ta osoba nasuprot misliti o meni, pa ja sam iz tih prepona iznikla...teshko je to...
Joj, daj ne seri i postani napokon ZAISTA samostalna. Dokle ce te tvoji starci drzati u kandjama? U cijeloj prici si mi ti nejasnija od tvog oca. Zar cijeli svijet mozes poslati u tripickematerine, samo njega ne, a on je prvi zasluzio? :rolleyes:
Sto ce tko misliti o tebi, nije uopce vazno, a u konkretnom slucaju moze samo misliti da te napravio postar jer si Covjek za razliku od svog oca.
Reci doktorima sve sto je potrebno da se barba izvuce od svakog uticaja tvog oca jer vidis i sama kakav je i dokle je njegova "briga" za brata dovela.
Osim toga valjda i doktori vide sto TI radis za jadnog strica i otkud ti uopce i pomisao da bi sranja tvog oca netko tebi mogao pripisati?
Nastavi tako, odjebi sve koji ti se isprijece na putu jer barba ima samo tebe. Prekrasno je sto za njega radis i drago mi je da napreduje. Nema veze ako je sporo, bitno je da se rezultati ipak pokazuju. :)
draga magic
zao mi je sto ti tviji roditelji oduzimaju dio snage koja je zapravo rezervirana za barbu :(
vjerujem da ti nije lako, jer bi ti potpora od strane uze obitelji sigurno dobro dosla
ali cvrsto vjerujem da ces prevazici sve prepreke i probleme koje ti "oni" budu pravili jer znas da cinis dobru stvar, da se boris za jedan novi zivot koji je dugo spavao zimski san i koji se evo polako budi
i sigurna sam da ces biti tu kad sve procvjeta i zazeleni u proljece :)
:kiss:
bipolar2000
04.10.2003., 02:14
Podizem topic:)
Magic, javi se
Shtefitza
04.10.2003., 05:58
Magic najevjerojatnije nije mislila na psihijatra kao "vise stovrenje" koje ce odredjivati sto i kako pacijent moze citati. Ali psihijatar moze preporuciti po cemu je mozda bolje "ne kopati", ako bi dovelo do pogorsanja simptoma. S druge strane moze preporuciti literaturu koja bi mogla biti korisna, ovisno o tijeku...
Evo, da se javim :)
Hvala svima koji pishete i koji brinete o nama :grli:
Ishla sam u tjednu nabavku pa sam barbi kupila neke sokove i kekse i to mu odnijela.
Nisam ni ishla gore na odjel, nego ravno u vesheraj, pretpostavljala sam da cu ga tamo naci...
Tete koje tamo rade otishle su iza po njega i rekle mu da je neka zgodna djevojka doshla u posjete, a on je rekao da ne poznaje takvu :rolleyes::D
Jako me veseli shto su ga gospodje koje tamo rade tako lijepo prihvatile, nose mu domace kolache, nutkaju ga sokovima i kavom, ne dopushtaju mu da dizhe nishta tezhe, on im je postao maskota :) stvarno su drage.
Chini mi se da je josh uvijek malo utuchen, ali za cimera je rekao da i nije tako losh kako mu se chinilo na pochetku. To mi se chini znachajan pomak, jer inache osobe koje su njemu bile sumnjive, stanje se uvijek samo pšogorshavalo i iluzije koje je stvarao u svojoj glavi postajale sve gore i gore.
Posebno me iznenadilo shto me pitao da li bi imala shto protiv da neshto od sokova da xy jer njemu jadnome nitko ne dolazi u posjete...
Shetali smo parkom, kapetan xx je slikao, razgledali smo shto radi i pitao je mog barbu ako bi mu popodne pomogao prati kistove...barba je bio ushicen. Pet puta me pitao zar stvarno to on ozbiljno misli, da li ce on to moci dobro uchiniti, da ne bi htio da neshto pogrijeshi pa ga razochara, da nece do popodne zaboraviti shto ga je pitao... nakon shto sam ga otpratila natrag na posao doshla sam do kapetana xx i zamolila ga nek svakako ne zaboravi na to shto ga je pitao. On se zajebantski nasmijeshio i rekao mi "ako sam lud, nisam glup ;) ".
Shto se tiche knjiga, mozhda nisam bila dovoljno jasna. On ima jako izrazhenu opsesivnu crtu, pa ako se dohvati literature koja je po njegovom mishljenju vrijedna, uchi sve napamet...ne spava, ne jede, ne izlazi iz sobe, vec chita i uchi napamet.
U tom je smislu psihijatrica govorila kako treba kontrolirati shto mu se donosi od knjiga.
Magic, jako me veseli smirivanje situacije sa stanjem u vezi tvojega strica.
Zamislila sam kako se šećete, ugodna svjetlost, parkić, i ti vjerovatno totalno sretna jer vidiš što si napravila i kako je zapravo brzo došlo do poboljšanja.
Faca si. :top: :cheer:
Zheljela sam s vama podijeliti i ovo. Za sljedeci tjedan dogovorila sam razgovor s njegovim odjelnim lijechnikom. Odnijet cu mu fotokopije noninog dnevnika. Ako ga bude chitao, ionako ce mu postati jasni odnosi u nashoj obitelji. Zato cu iskoristiti priliku i reci mu sve, bar ono shto ja znam. Mozhda pomogne zaokruzhiti sliku.
Drago mi je da barba napreduje. Dobra ti je ova ideja s dnevnikom. :)
Shtefitza
04.10.2003., 17:30
Bas u ovim Magicinim postovima se vidi prekrasna ljubav i razumijevanje za tog covjeka pod koprenama shizofrenije. I veselje da se pod terapijom koprene odizu i ljudi oko njega ga prepoznaju za ljudsko bice koje ne bi prepoznali do nedavno. Ne zato sto on toga nije bio vrijedan, nego zato sto razliku od Magic ljudi nisu ulozili taj dodatni napor. Barba je uvijek bio tu, bez obzira na koprenu. Njena humanost je u tome sto je Barbu vidjela bez obzira na sve.
lahor kaže:
Nisam vidjela upitnik, ali dijagnoza shizofrenije ne postavlja se bas olako. Mislim da je potrebno daleko vise toga od upitnika. Cak se i pojedini tipovi shizofrenije jako razlikuju.
.
Ma kakav upitnik :rolleyes:
Mome su barbi u dvadesetpet godina postavili bar deset dijagnoza....shizofrenija je dijagnosticirana tek prije pet-shest godina. A simptomi i klinichka slika su takav shkolski primjer da bi ju svatko informiran mogao prepoznati.
Shtefitza kaže:
Bas u ovim Magicinim postovima se vidi prekrasna ljubav i razumijevanje za tog covjeka pod koprenama shizofrenije. I veselje da se pod terapijom koprene odizu i ljudi oko njega ga prepoznaju za ljudsko bice koje ne bi prepoznali do nedavno. Ne zato sto on toga nije bio vrijedan, nego zato sto razliku od Magic ljudi nisu ulozili taj dodatni napor. Barba je uvijek bio tu, bez obzira na koprenu. Njena humanost je u tome sto je Barbu vidjela bez obzira na sve.
Hvala ti shtefitze na ovim rijechima...bash si me dirnula.
Nemate pojma kako to izgleda kad od onakve spodobe, uzhasne, smrdljive, znojne, koju se ljudi srame pozdraviti na cesti, dobijete vec nakon 4 mjeseca nekoga tko mi je jutros prichao kako su sinoc imali ples. I da ga to veseli, jer je samo jednom u zhivotu bio na plesu...jer se bojao, bojao se ljudi, muzike, svjetla, svega.
Ne znam ako sam vam rekla da sam upoznala M-a.
M ima nepunih sedamnaest godina, paperje ispod nosa, sneni pogled plavih ochiju...mene je neodoljivo podsjetio na moga Juniora :(
Vec se tri godine povlachi od ustanove do ustanove...ne znam koja je njegoa dijagnoza...u ratu su mu poklali sve...ostao je on i jedna prastara teta skriveni u sjeniku...
Svako toliko stave ga "iza reshetaka" jer ga ne mogu umiriti...
Nitko ga ne obilazi...
Strashno :(
:( :( :(
Sigurno sam nešto propustila... ne znam tko je M... nemojte se ljutit na mene - ovih dana puno radim i kratko svratim na forum i nemam vremena kopat... :o
Shtefitza
06.10.2003., 22:11
magic kaže:
Svako toliko stave ga "iza reshetaka" jer ga ne mogu umiriti...
Nitko ga ne obilazi...
Strashno :(
:(
Ne sjecam se da si ga spominjala.
Pa i nisam ga spominjala.
Neko sam vrijeme kad bih ga vidjela mislila da je gost. Na tom odjelu ne nose ni pidjame ni shlape bar danju, a bilo mi je gotovo nezamislivo da je taj djechak pacijent.
No nazhalost jest :(
Neko je vrijeme bio u sobi s ovisnicima, ali nije se snashao...onda je bio "iza" a sad je s mojim barbom u sobi.
Ovo "iza" je njihov izraz kad ih premjeste na poseban odjel :(
Shtefitza
09.10.2003., 08:09
Sigurno mu je drago kad naidjes...
Odluchila sam se ponuditi da pomognem u organizaciji docheka Nove godine u klinici.
Koja si ti ljudina, Magic :top: :kiss:
Pa bash sam nekidan tamo na njihovim oglasnim plochama gledala fotke s docheka...vrlo malo ima osoba van klinike.
A meni taj dan nish ne znachi.
Junior ce ili ici kod nekoga ili ce njegovo drushtvo slaviti kod nas pa i bolje da me nema :rolleyes: uostalom ludnica amo - ludnica tamo, svejedno ;)
Moglo bi ti biti stoput bolje nego nama s "normalnima". :)
Shtefitza
09.10.2003., 22:44
:lux: :)
Zheljela sam vas podsjetiti da na danashnji dan, dakle 10. listopada, obiljezhavamo Medjunarodni dan mentalnog zdravlja.
Cilj obiljezhavanja toga dana je povecanje svijesti o vazhnosti mentalnog zdravlja, promjene negativnih stavova prema bolesnim od psihichkih poremecaja, te poboljshanja brige i metoda lijechenja mentalnih poremecaja.
Najvishe mi se dopalo pokretanje kampanje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) pod sloganom Zaustavite iskljuchivanje iz drushtva... brinite se za oboljele, kojoj je cilj prekinuti mitove i sramotu koji prate ove bolesti.
Mislim da ste se na ovim stranicama mogli uvjeriti kako okolina reagira na takve bolesnike, pa chak i kad su im najblizhi srodnici...
A svaki od tih bolesnika zahtijeva struchnu pomoc, materijalna sredstva, ali najvishe od svega nashe razumijevanje i brigu. Osobe s mentalnim poremecajima su najslabiji, najovisniji i time najugrozheniji dio svakog drushtva.
2020. godine ochekuje da ce od 15 vodecih svjetskih bolesti tri biti psihichki poremecaj.
Zamislimo se nad ovime.
magic kaže:
Odluchila sam se ponuditi da pomognem u organizaciji docheka Nove godine u klinici.
To ce ti biti jako zanimljivo iskustvo, bravo :)
Odnijela im brdo ispechenih i oljushtenih kestena :)
magic kaže:
Odnijela im brdo ispechenih i oljushtenih kestena :)
Magic, respect :top:
Ostavljaš me bez riječi, ti jedno crno malo i dobro. Iz glave mi nikako ne idu oni išikljali dječaci s velikim očima koje nitko iz domova za djecu neće, a ti baš hoćeš :kiss:
Sad se moram još i s ovim borit. Ccccc. :cool:
magic kaže:
Odnijela im brdo ispechenih i oljushtenih kestena :)
:) :)
:grli:
Ajde malo apdejta ...
Nekih prevelikih promjena nema, osim shto je barba polakopolako postao miljenik osoblja :grli:
Zovem ja nekidan telefonom, javi se sestra, neshto sam s njom poprichala, a kazhe ona meni na kraju ...josh cemo vam ga ovdje ozhenit! ;)
Ajde pa bar kuzhe s kim se mogu tako shaliti :)
On je dosta miran, promjenili su mu neke doze u terapiji pa bolje spava....samo mi se chini da vishe cupka nogama. Nadam se da ce se s vremenom to smanjiti.
Trazhili smo neki gornji dio trenerke da ga odnesem u pranje i nije niti jednom rekao da mu ga je netko ukrao!!!! :eek: :top:
Moja namjera da, ukoliko bude moguce, Novu godinu dochekam u klinici, nije naishla bash na razumijevanje u obitelji...nekako se drzhe zabrinuto, a dok sam neshto zapisival, moj je otac sa znachajnim naglaskom konstatirao da imam vrlo VRLO slichan rukopis kao njegov brat :rolleyes:
Gospon Pes
21.10.2003., 09:13
Hehe, nek to javi tamosnjim lijecnicima, mozda te zadrze... :D
Inace, polazes li roditeljima uvijek racune o svojim planovima ili je ovo bilo iznimno? ;)
Drago mi je da je barba dobro. :)
Sljedeci problem koji moram rijeshiti jest iznajmljivanje barbinog stana.
Pokushala sam s njim pazhljivo razgovarati o tome kako su troshkovi smjeshtaja u klinici takvi da ih ne mozhemo podmirivati od njegove mirovine, pa bismo trebali privremeno iznajmiti stan...
Naravno, prvu stvar koju je rekao - pa zashto ti ne uselish? - jer i ja sam podstanar :rolleyes:
A shto da mu na to kazhem? Da me ionako njegov brat optuzhio da to chinim samo zbog stana?
Objasnila sam mu da imam potpisan ugovor za svoj stan na xxx vrijeme, pa da sad to nema smisla chiniti i tako...nije previshe zapitkivao.
Sad mi ostaje problem kome i kako iznajmiti taj stan jer je moj otac pristojno poruchio nek se ja jebem s tim problemom.
Gospon Pes kaže:
Inace, polazes li roditeljima uvijek racune o svojim planovima ili je ovo bilo iznimno? ;)
Mislim da im je rekao Junior, njemu sam naravno rekla, a on im je to priopcio kao neshto sasvim normalno :)
Gospon Pes
21.10.2003., 09:21
Ah, onda je to drugo. :)
Vec sam se zabrinula da cu i ja morati potpisati da te zadrze... :D
A za stan te razumijem da ne zelis useliti. No stan iznajmiti zapravo ne bi smio biti problem...
Osim gnjavaze dok nekog nadjes i par molitvi da i placa na vrijeme. :)
Samo... Tko je sluzbeno vlasnik? Smijes li ga TI uopce iznajmiti?
Ajooooj :rolleyes:
I tu je bilo sranja...stan je vlasnishtvo 70 - 30 posto...dakle 30 % vlasnik je moj otac.
Pa sam onda odabrala barbinu sobu i neku sobicu koja se ionako nije koristila i to necu izdati, tako da eto, vlasnishtvo moga oca se ne dira ;)
Mislim da tim osobama kojima izdam stan svakako kazhem shto je s mojim barbom...susjedi znaju biti dosta neugodni u preprichavanju i u preuvelichavanju stanja...
Tata kazhe nek im nish ne kazhem, nego im josh i uvalim barbu, kad izadje iz klinike...ja cu stvarno krepat :rolleyes: :mad:
Gospon Pes
21.10.2003., 09:29
A ne bi se tvoj stari slozio da se izda komplet, a njemu isplati 30% stanarine?
Ne znam koliki je stan, ali izdati sve osim dvije sobe je mozda bedasto...
Da ne pricamo o tome da bi te sobe onda trebalo i zatvoriti da ih stanari ne mogu koristiti, a na sto ce za koju godinu liciti prostorije u koje nikad zrak ne udje...
Samo ti ljudima reci. Nije barbina bolest prelazna, a u toku su sto se dogodilo i odmah znaju zele li tu stanovati ili ne.
Vidish, ova ideja nije losha, stvarno mi nije palo napamet...zapravo sam ishla nekom logikom da se barbine stvari ne diraju....to je bash njegova soba.
A mozhda bi tako bilo bolje.
Onda prvo moram reci ocu nek iseli iz barbinog podruma stvari koje je tamo nakrcao i iseli svoj auto iz njegove garazhe, tako da mogu spremiti vishak stvari iz stana :D
Joj, Marisol je nula...nula :D
Gospon Pes
21.10.2003., 09:40
Mislis da postoji sansa da barba izadje iz klinike?
A onda? Ako bude sam, postoji opasnost da se vrati u staru kolotecinu, a tko bi bio s njim? Ti? Pa nek mu se pogorsa i napravi nesto tebi ili Junioru...
Zar ne bi za njega bilo najbolje da ostane u toj klinici gdje se za njega brinu i medicinski i opcenito. Ili je to nemoguce?
Koliko sam shvatila, klinika je privatna i placa se, dakle moralo bi ici...
Nikad vishe necu dopustiti da barba zhivi kako je zhivio.
Iz klinike ce izaci samo ako budu postojali preduvjeti da ima konstantnu brigu i kontrolu.
Ja sam to ocu rekla, on mi je na to rekao da sam chudovishte :rolleyes:
Rekla sam mu nek potpishe da ce brat zhivjeti kod njega i da on preuzima potpunu odgovornost o njemu i ja odmah vadim chovjeka iz klinike.
Pogodite da li je htio?
I ne zaboravite da je moj otac vlasnik prekrasne garsonijere kat ispod svoga stana ;)
Ja nazhalost ne mogu preuzeti barbu, ne zbog sebe vec zbog svoga sina.
Gospon Pes
21.10.2003., 10:19
magic kaže:
Iz klinike ce izaci samo ako budu postojali preduvjeti da ima konstantnu brigu i kontrolu.
Ja sam to ocu rekla, on mi je na to rekao da sam chudovishte :rolleyes:
Naravno da si cudoviste.
Clan obitelji u psihijatrijskoj klinici je daleko veca sramota nego prepustiti bolesnog covjeka samog sebi. :D
Zamisli sto ce reci susjedi! :D
Neka barbe tamo ako nema nesto bolje i zaista sigurnu brigu i njegu. :)
Magic, neces valjda dopustiti da te ubijede da si ti ta koja treba uzeti barbu? :confused:
Ne dozvoli to. Nadam se nekom dobrom rjesenju za barbu, to je covjek kojem treba stalna njega i paznja. Nadam se da ih i nadje. :)
bipolar2000
21.10.2003., 18:34
Magic, kad god napravis malu stanku, i poslusas sebe, uvijek ispadne onako kako treba. Zato vjerujem da bez obzira na oca, njegove "suludne" price, eventualne probleme sa potencijalnim stanarima...ti ipak znas sto je najbolje. Probaj se rasteretit.
1.Magic zna da radi ono sto je najbolje za svog barbu
2.Magic konstruktivno i mudro razmislja u pravcu buducnosti
3.Magic ima potpuno ispravan odnos prema Junioru u ovoj komplikovanoj situaciji.
To je ono sto ja vidim, kad se rascisti sve, a sto ti znas?
Pa, nadalje...
4. Magic poslije razgovora s ocem, proseta s Juniorom, zaboravi na receno, pa se sjeti opet i sve joj to djeluje mnooogo drukcije.
Da nije u pitanju otac, bilo bi joj smijesno. Ali, nije ni tuzno zapravo, zato sto je Magic odavno postala svoja i samostalna i uspjesna zena. Ko joj je najvise pomogao?
Magic
:kiss: uvijek!
bipolar2000
21.10.2003., 19:46
bipolar2000 kaže:
To je ono sto ja vidim, kad se rascisti sve, a sto ti znas?
Mala ispravka, preskočila sam jednu riječ, pa da me ne shvatiš pogrešno, htjela sam reći, a što ti također znaš;) :)
magic kaže:
Mislim da im je rekao Junior, njemu sam naravno rekla, a on im je to priopcio kao neshto sasvim normalno :)
Ovo puno govori. Svaka ti cast magicna, odgojila si sina za deset!
joj, magic drzi se. ja sam danas saznala nesto tuzno,mogu si misliti kak ti je!
:kiss: :grli:
Mali apdejtic :)
Kidnula sam s posla, kupila 5-6 krafni i sokove za barbu i ;) cimere.
Doshla sam oko 12 i 15...on je vec bio dosta nestrpljiv, nervozno je cupkao jer u 12 i 30 im dijele terapiju. Strashno robuje navikama i tochnosti ~ gledali ste "Kishnoga chovjeka" ~ i strashno se uzruja ako se bilo shto poremeti, a istovremeno se zhali na "vojnichku" disciplinu i red...ja bih voljela da je to neshto shto njega doista smeta i shto primjecuje, no nazhalost to je ono shto chuje od drugih pa onda pricha i on.
Jako JAKO dobra vijest jest shto su ga uspjeli natjerati da sudjeluje u igranju brishkule i treshete i ostali ushiceni njegovom sposobnoshcu pamcenja karata.
A u turniru u shahu je pobijedio :D
Dogovorila sam se s odjelnim doktorom da cu ga prichekati dok ne zavrshi vizita....
...shto se, naravno :rolleyes: produzhilo na vishe od dva sata chekanja.
No - strpljen-spashen :cool:
Prvih sam sat vremena chekala ispred muhkog odjela no ond sam se pomalo umorila smjeshkajuci i shaljuci poljupce kroz staklo, pa sam se preselila kat nizhe pred zhenski odjel. Bilo je bash vrijeme ruchka, mogu vam reci da je hrana sasvim solidno mirisala i izgledala a porcije su bile vishe nego obilne.
Uskoro se vratila grupa zhena koje jedu u zajednichkoj blagovaoni van zgrade. Prvo su me samo shutke promatrale a onda me jedna pitala da li sam nova pacijentica ili sam gost :D
Druga je pitala da li imam ekstenzije ili je to sve moja kosa i chime ju perem, a treca se pozhalila da nije nashla ruzh moje boje kad je zadnji put bila "vani" pa je morala kupiti glupi crveni...i shto drugo, izvadila sam ruzh iz torbice i poklonila joj.
Odmah je nashminkala i sebe i tetu spremachicu, kao i jednu jadnu katatonichnu gospodju koja razgovara sa svemircima.
bipolar2000
03.11.2003., 20:55
I meni si uljepšala dan;)
:kiss:
Hvala ti bipolar :kiss:
Uglavnom da vam kazhem da Ben postoji i ipak je to pravi pas :)
Naime svih ovih shest mjeseci koliko pohodim kliniku uporno gledam savrshenu psecu kucicu prilichno velikih dimenzija na kojoj pishe B E N, a nikad psa nisam vidjela...bash sam se pitala da nije namijenjena nekom pacijentu koji umishlja da je pas, pa je on trenutno doma ;)
Kad danas vidjeh Bena, prekrasni premiroljubivi prestari njemachki ovchar, miljenik cijele klinike a i svih machaka....kad mu donesu hranu, on prvo cheka da mace pojedu i popiju a onda krene on :)
Upoznala sam D. on je iz Pule, vec je tri i pol godine u klinici, a dospio je mjesec dana nakon proslave svoga 18-og rodjendana...mogu mislitshtojebilo :(
Pokazao mi je ponosno prekrasan tribal tatoo uzduzh cijele desne i lijeve podlaktice...kazhe da se tako bar ne vide ozhiljci nad shakama. Vrijedno je deset puta ishao na drugi i prvi kat noseci teshke posude s hranom, a kasnije skupljajuci posudje...za svakoga je nashao osmijeh i lijepu rijech...tako mi je teshko kad to vidim.
Magic, ovi tvoji postovi su čista antologija. Uvijek sam psihijatrijske bolnice smatrala za opasna i neprijateljska mjesta, a ti su me ljudi plašili. Sada puno više kužim o čemu se tu radi i kako je lako unijeti radost u živote tih ljudi. Nemaš pojma koliko sam naučila od tebe.
:kiss: :grli:
Hvala vam na podrshci :cerek: svima!
Lucija, najvishe zbog toga i pishem! Evo, jucher se javljam kolegi i kazhem mu ajbok, odo ja u ludaru, ako treba neshto, zovi na mob!
Deset mnuta nakon toga chula sam tuzhnu prichu o njegovom tastu 75 godishnjaku koji prokljuchalog mozga od starachke demencije patoloshki ljubomoran tuche i maltretira svoju zhenu vrshnjakinju jer misli da se ona jebe sa cijelim selom :rolleyes:
I oni ne znaju shto ce s njim. I ne mogu ga staviti u ustanovu jer shto ce ljudi reci ...
Barba se puno manje trese, ima neke nekontrolirane trzaje ramenima, ali ne cupka neprestano kao prije. Izgleda da mu ovako iskombinirani lijekovi dobro djeluju.
Pozitivno je shto se pocheo druzhiti u boravku s ostalima...Inache imaju uredjeno i bocalishte, imaju i nekoliko stolova za stolni tenis, ali on josh uvijek ne izrazhava zhelju da sam izadje s odjela iako mu shetnje bez pratnje nisu zabranjene...polako ce valjda biti i to. U klinici im nishta ne namecu vec chekaju da pacijent sam pokazhe interes jer to smatraju znakom napretka.
Razmishljala sam o tome da skupim poluiskorishtene ili fulano kupljene kozmetichke proizvode kod svoje sestre i poznanica, pa odnesem na zhenski odjel.
Mogli bi prije docheka nashminkati one koje zhele, neka budu bar tu vecher uredjene :)
Probat cu razgovarati s frizerkom koja im inache dolazi, mozhda bi se potrudila uz nashu pomoc uchiniti im josh neshto osim shishanja...barem onima koje to zhele.
Doktori se slazhu s idejom, dapache oni potichu pacijente i pacijentice da vode brigu o higijeni i svom izgledu.
Sestro, vidim da chitash...mob sam zaboravila kuci ;) pa evo, da znash, pitala sam, malo se chude zashto to zhelimo uchiniti ali se slazhu :)
cesnjovka-sis
05.11.2003., 11:39
hehe al ce biti iskoristenih dior i ysl sminki, iluminatora, magic taceva, roza rumenila, zelenih korektora... a jadne nece znati sto s time.:klopa: :horor: :cheer: :misli: :Sex:
Kada sam zadnji put lezao na psihi bio sam na odjelu gdje su dvije muske sobe i jedna zenska i imali smo zajednicko kupatilo.
I tako jedan dan idem se ja obrijati, kad pokraj mene dodje jedna zenska i pocne se sminkati, prvo si je namazala usne a onda oba obraza isto sa sminkom za usne, pa je onda rukom razmazala sminku na obrazima tako da su joj se obrazi rumenili. To mazanje je trajalo isto tako dugo koliko je i meni trebalo da se obrijem. Kada sam bio gotov pokupio sam svoje stvari i cudno je pogledao, a ona je na to meni rekla: - znate gospodine darko vi ste jedan jako zgodan muskarac. A ja sam rekao hvala i pitao je zasto je mazala obraze sminkom za usne, a ona je rekla da zato sto samo to ima.
Magic, kada sam ja rekao svom psihicu da kartam belu u birtiji odmah mi je napisao: - ima interesa za slobodne aktivnosti.
Drago mi je da strikan dobro napreduje, samo treba proci malo vremena is sve ce biti OK :)
Evo meni ce sutra biti 4 godine kako sam prosao kroz crveno i zavrsio u bolnici, a kao da je bilo jucer.
No123 kaže:
Kada sam zadnji put lezao na psihi bio sam na odjelu gdje su dvije muske sobe i jedna zenska i imali smo zajednicko kupatilo.
I tako jedan dan idem se ja obrijati, kad pokraj mene dodje jedna zenska i pocne se sminkati, prvo si je namazala usne a onda oba obraza isto sa sminkom za usne, pa je onda rukom razmazala sminku na obrazima tako da su joj se obrazi rumenili. To mazanje je trajalo isto tako dugo koliko je i meni trebalo da se obrijem. Kada sam bio gotov pokupio sam svoje stvari i cudno je pogledao, a ona je na to meni rekla: - znate gospodine darko vi ste jedan jako zgodan muskarac. A ja sam rekao hvala i pitao je zasto je mazala obraze sminkom za usne, a ona je rekla da zato sto samo to ima. .. ne znam jel me pere neka emocionala ili koji qrac.. ali ovo je tako prekrasno napisano i takoooo tuzno..
.. imam viska pudera i rumenila koje nisam nikad koristila, i ja sam ih dobila od nekoga.. meni samo skupljaju prasinu.. tako bi ih rado sada dala tako negdje...
Pa o tome pishem!
Njima donose sokove, chiste charape, bademantile, ali one su i dalje zhene.
Neke od njih nisu izgubile osjecaj za lijepo.
Ja cu malo aktivirati poznanice...ima tih reklamnih uzoraka, fulanih boja i slichno, samo stoje po torbicama.
Veliku kutiju i iznenadjenje! :)
No 123, hvala shto se javljash :)
Shto je s jabukama? Jesi shto uspio prodati?
Sto se tice jabuka imam ih 8 tona spremljenih u jednoj prostoriji pokraj garaze i jos jednu tonu u garazi. Za sada smo ih prodali nesto na malo, ali napravio sam jednu ponudu u zupaniji i sad cekam odgovor. Ma ne sekiram se ja za jabuke jos nikad se nije desilo da ih nismo prodali. A jedan dio onih sitnih sam samljeo i od njih cu napraviti jabucni ocat ili rakiju, jos se nisam odlucio.
Za ocat sam zainteresirana, pa javi na pm ako ga budesh pravio :)
Jako bih voljela kad bih barbu mogla jednoga dana smjestiti negdje gdje bi bio okupiran cijeli dan. Ovako, u gradu...stvarno ne znam kako ce mu zhivot izgledati ako i kad bude izlazio.
U mome gradu postoji nekoliko radiona za osobe s posebnim potrebama gdje izradjuju razne predmete, ambalazhu, pakiraju...
Ali nitko, NITKO ne prima dushevnog bolesnika.
vBulletin® v3.8.4, Copyright ©2000-2013, Jelsoft Enterprises Ltd.