PDA

View Full Version : Psiho-emo mazohizam


GothicA
23.10.2005., 12:06
U zadnjih par godina dosta sam radila na sebi s ciljem odhrvavanja od negativnog stanja (ma ne želim ni pisat to "depresija") jer ne želim doktore, ne želim na lijekove jer smatram da mi mi to ne može riješiti korijen problema. I makar sam dosta toga napravila i dalje se hranim i održavam nekim psihičkim i emocionalnim mazohizmom, osjećam se "kako treba" kad se mučim, kad me trgaju moje misli, a kad na tren nestanu i kad mi je stvarno dobro, onda se počnem brinuti. Da sažmem- volim to stanje i ne želim se maknuti zapravo, a ubija me i znam da škodi.
Druga stvar je da ja kao čovjek, socijalno biće, trebam održavati nekakve odnose s ljudima. No u ljude nemam povjerenja, ili su mi beznačajni, pa se maknem odmah, ili mi postanu značajni, pa u strahu da će opet bit isto, da ću opet nadrapati, ili srežem taj odnos ili se izoliram u svoju kutiju. To opet ne vodi nigdje jer tom izolacijom sebe totalno onesposobljavam u napredku, a i kočim mogućnost da u svoj život uvedem nekog.
Imam tu strašnu zaštitu s izolacijom i neki psihički mehanizam koji je u stanju kršiti i mene, ali i druge, no naravno, na kraju sve ode da ne kažem gdje.
Sad sam još upala u nekakve emocionalne kaose, iz kojih se ne znam izvući. Znam da ne znam "slušati srce" i da se uvijek povedem za onim ratiom, koji na kraju sve sreže do razine da mi bude svejedno nakon nekog vremena, no ne vidim smisao da cijeli život živim u toj hladnoći sa svime.
Zapravo ne znam kako početi s praksom, teorija mi za sad i predobro ide.
Treba mi neka motivacija, neki pokret, a ne znam kako..
afirmacije? meditacije? what?

misery-
23.10.2005., 12:49
eh, Gothi, tako različite a tako slične:)

ja sam imala ludu sreću da naletim na čovjeka koji je oličenje normalnosti (a svejedno zanimljiv) i on me nekako uspijeva držat dalje od tamne strane.

baš me zanima što će ti ljudi napisat.:top: [nešto sam se zakačila za top smajlije u zadnje vrijeme]

GothicA
23.10.2005., 12:56
Eh, vidiš, to je divno , s tim da mora da uspjevaš unjeti malo svjetla u tu tamnu strana.
Ja sam zakačena za osobu crnu ko i ja, jako slične psihe, samo je situacija mala sjebana pa to još dodatno doprinosi mom crnilu..

gottcha
23.10.2005., 13:10
ej GothicA :grli:

očito nisi jedina.... mislim da su svi prošli ili prolaze kroz slično stanje..

a što da ti predložim, kao ni lijekovi i doktori slabo ti bilo što "tehničko" može pomoć.. osim da počneš više vjerovati ljudima.. uz oprez dakako, ograničeno... naići će netko tko će povjerenje zaslužiti..

joujou
23.10.2005., 13:15
neces se uvrijedit ako ti napisem da ce te proc kad malo narastes? :)

Tinchi
23.10.2005., 13:23
GothicA kaže:
U zadnjih par godina dosta sam radila na sebi s ciljem odhrvavanja od negativnog stanja (ma ne želim ni pisat to "depresija") jer ne želim doktore, ne želim na lijekove jer smatram da mi mi to ne može riješiti korijen problema. I makar sam dosta toga napravila i dalje se hranim i održavam nekim psihičkim i emocionalnim mazohizmom, osjećam se "kako treba" kad se mučim, kad me trgaju moje misli, a kad na tren nestanu i kad mi je stvarno dobro, onda se počnem brinuti. Da sažmem- volim to stanje i ne želim se maknuti zapravo, a ubija me i znam da škodi.
Druga stvar je da ja kao čovjek, socijalno biće, trebam održavati nekakve odnose s ljudima. No u ljude nemam povjerenja, ili su mi beznačajni, pa se maknem odmah, ili mi postanu značajni, pa u strahu da će opet bit isto, da ću opet nadrapati, ili srežem taj odnos ili se izoliram u svoju kutiju. To opet ne vodi nigdje jer tom izolacijom sebe totalno onesposobljavam u napredku, a i kočim mogućnost da u svoj život uvedem nekog.
Imam tu strašnu zaštitu s izolacijom i neki psihički mehanizam koji je u stanju kršiti i mene, ali i druge, no naravno, na kraju sve ode da ne kažem gdje.
Sad sam još upala u nekakve emocionalne kaose, iz kojih se ne znam izvući. Znam da ne znam "slušati srce" i da se uvijek povedem za onim ratiom, koji na kraju sve sreže do razine da mi bude svejedno nakon nekog vremena, no ne vidim smisao da cijeli život živim u toj hladnoći sa svime.
Zapravo ne znam kako početi s praksom, teorija mi za sad i predobro ide.
Treba mi neka motivacija, neki pokret, a ne znam kako..
afirmacije? meditacije? what? Umjetnost? Stvaranje? Sport? :)
Mislim da preveliki značaj pridaješ vlastitim stanjima. Ponekad je dobro okrenuti se od sebe i izaći van.

Hoću reći, pustiti sve van. ;)
Gledanje u sebe je jako dobra stvar, ali sve ima svoje granice.

Natch
23.10.2005., 15:20
zaista je jako bitno da covjek svakodnevno barem na 5-6 sati izadje iz sebe i svog usranog ega i malo pogleda i svijet oko sebe i sve te zanimljive ljude koji trebaju i traze njegovo drustvo...
svi se ljudi barem ponekad osjecaju kao i ti, i svi se dobro osjecaju u drustvu sebi slicnima...zato je jadno, pretenciozno i prepotentno biti sebican i zatvarati se u sebe, ako znas da su oko tebe ljudi u slicnim situacijama i da vam zajedno moze biti puno bolje...
pokusaj nedjeljom otici na nogomet s drustvom, ili na planinarenje ili u disko ili na biljar i vidjet ces kako ce svijet odjednom izgledati puno bolje mjesto za zivljenje:top:

GothicA
23.10.2005., 15:32
Joujou, to su mi govorili pred 10 godina, ako od tada nisam rasla i narasla, onda ne znam...to je to što ja pokušavam reći, ali sad se onima koji me znaju i dokazuje, to nije faza, to je stanje. Koje predugo traje.

I ja samo tražim savjet kako izaći iz sebe. Jer ne mogu. Ne znam. Kad si većinu života vuk samotnjak u kojeg se stalno zaletavaju meci, i nađeš špilju, onda se sigurno osjećaš. Samo što je u špilji jebeno hladno i vuk je gladan i sam...

misery-
23.10.2005., 22:50
na prošlom predavanju iz Osnova komunikologije dotaknuo se profesor solipsizma - možda bi htjela pročitat nešto o tome, ja sigurno hoću kad si sredim bilješke :o

u bilješkama imam djelo O simpatiji izvjesnog Schellera [nije nam reko kak se piše ime, pretpostavljam da je tak], koje planiram pročitat. možda bi i tebe zanimalo. nešto o nadilaženju usamljenosti koju može nadvladati samo komunikacija [a komunikacija je nešto s čim obje imamo problema :)]. narcisoidne smo :( i prema psihoanalitičarima bolesne :(, a ozdravit možemo upoznajuć sebe socijalizacijom - shvaćajući druge kao kolege, kao druge ja [der fremde ich na njemačkom] i tako dolazeći do sebe.

nemam pojma dal sam rekla išta bar trunkicu smisleno. mrtva sam umorna. noć.

tužni_dječak
23.10.2005., 23:15
Ne želim podcjenjivati topic,ali uvijek ima onih kojima je gore od tebe.I ja sam kroz jedno jako loše iskustvo iz prošlosti postao mazohist,a što se tiče komunikacije dovoljno je reći da npr.ni ne idem na maturalac,agresivan sam,zovu me čudakom i bolesnikom,nikad se nisam ni poljubio sa curom,a sve kojima sam se sviđao sam hladno odjebao time da su cure ionako samo za druge i da je svejedno što žele i misle jer to nije do mene.

Ne znam što sam htio reći,post je glup,valjda da sad ideš na fax i imaš sve dosta sređeno u glavi i nadam se da ti je bolje nego prije.Ionako ovo što ja pišem nema nikakve veze s realnošću,ali svi koji pišu neke komentare gledaju iz svog kuta i pišu ono kako oni vide i misle,a to nema uopće veze s osobom na koju bi se post trebao odnositi.OIHFLI

misery-
23.10.2005., 23:25
ako je itko fulao temu topica, to si ti, sinko dragi.

naravno da uvijek ima nekog kome je gore, al zašto bi to značilo da nemaš pravo trudit se da ti bude bolje? mi adolescenti smo uglavnom prošli nikom nije loše ko meni i nitko ne može ni zamislit kako mi je loše faze, nije ovo jedan od takvih topica.

il sam možda ja krenula u sasvim krivom smjeru. uvijek treba sumnjati :o

tužni_dječak
23.10.2005., 23:38
Pa nisam rekao da je to takav topic...:(

Ne znam,želim umrijeti:(

misery-
23.10.2005., 23:41
dobro je, proći će i to. ako želiš više pričat o tome, otvori poseban topic.

eh, pubertetlije :cerek:

GothicA
24.10.2005., 00:28
Totalno su mi debilni ti ispadi "postoje ljudi kojima je gore." Naravno da postoje. No svatko ima svoj teret koji mu je dovoljno težak i živi svoj život i u tuđe živote nema uvid kakav imaju oni kojih se tiču, nit drugi imaju takav uvid u tuđe svjetove. Osim toga, svatko zasebno proživljava stanja, emocije, situacije i glupo je govorit da je drugima gore. Ja na jedan način proživljavam nešto, ti na drugi. Mene to možda tangira jako, nekog manje, tebe ne mora uopće.
I na kraju krajeva, svoj problem jedino sa sobom ožeš riješiti, ne preko druge, niti uz njihove probleme.

Nemruth Dagi
24.10.2005., 08:03
GothicA kaže:
Totalno su mi debilni ti ispadi "postoje ljudi kojima je gore." Naravno da postoje. No svatko ima svoj teret koji mu je dovoljno težak i živi svoj život i u tuđe živote nema uvid kakav imaju oni kojih se tiču, nit drugi imaju takav uvid u tuđe svjetove. Osim toga, svatko zasebno proživljava stanja, emocije, situacije i glupo je govorit da je drugima gore. Ja na jedan način proživljavam nešto, ti na drugi. Mene to možda tangira jako, nekog manje, tebe ne mora uopće.
I na kraju krajeva, svoj problem jedino sa sobom ožeš riješiti, ne preko druge, niti uz njihove probleme.

Kreativnost; možda bi to pomoglo

i soulwork koji bi ti ukazao što se iza te emotivne bure nalazi.

Legion
24.10.2005., 08:59
A kakav savijet da ti dam nego "Počni pit" :zivili: :zubo:
Sorry, malo serem al u ponedeljak ujutro i onako nisam za niš drugo.

GothicA
24.10.2005., 11:14
Nemruth, znam da mi treba soulwork, no ja sam tako svime demotivirana da uopće ne znam kako da krenem s tim. To me muči- korak kojim ću započet nešto raditi..

Nemruth Dagi
24.10.2005., 11:26
GothicA kaže:
Nemruth, znam da mi treba soulwork, no ja sam tako svime demotivirana da uopće ne znam kako da krenem s tim. To me muči- korak kojim ću započet nešto raditi..

DOBRO....shvaćam te treba ti početni impuls.

Bi li jedna mala pahuljica od mačeta ili maleni psić pripomogao???

Legion
24.10.2005., 11:33
Nemrut je drugar pravi :top:

Legion
24.10.2005., 11:36
BTW-počni se rekreirati. Baviti nekim sportom.
Kad sam ja bio u depri Joggirao sam ko blesav :D.
Dnevno više i od 12 km. Nakon toga sam se mnogo bolje osječao.
Pogotovo kad si zadaš cilj da se u toliko i toliko dana trebaš utrenirati da pretrčiš recimo 5 km, pa si onda daš još 7 dana za 8 km itd...

vrabac
24.10.2005., 12:01
Mene je mama jednom pitala "Šta će tebi cijeli život biti jedna ravna crta, bez ikakvog uzbuđenja?"
Ja sam rekla "Da, bar se nadam da hoće"
Ona to nikako nije mogla shvatiti. Ali ja se najbolje osjećam ovako kako je, pa makar po mjerilima većine nisam normalna. Ali boli me ćošak za većinu, kao što i njih boli za mene.

Šta da ti kažem. Ako tebi ovo ovako ne odgovara... a ne znam. Odi na tulum, Legion će te sigurno povesti ;) :D

Samo nemoj počet pit ;)

Legion
24.10.2005., 13:01
Pij malo, pij dobro :top: Niko nije rekao da se sad trebaš naljevati :D

GothicA
24.10.2005., 13:16
Ma nije meni dosadno, nego ne mogu bit na miru sa sobom. Ah, ma nebitno na kraju..

thunderstorm
24.10.2005., 15:12
Legion kaže:
Pij malo, pij dobro :top: Niko nije rekao da se sad trebaš naljevati :D

Najbolji ste mi vi svi koji predlažete svakome tko ima problema
da počnu piti, pije ona i previše, znam ja to dobro.
Alkohol još nikome nije riješio probleme samo ih je produbio.

OT: GothicA najbitnije je da si ti svjesna svoje situacije jer
najgori su oni koji se zavaravaju.
Sada kad to znaš već si na pola puta do riješenja.
Ti si jedna prekrasna osoba koja zrači totalnom pozitivom,
zato nisam nikada nit približno osjetio tvoju borbu sa sobom.
Shvati da nas ima puno kojima si draga i koji volimo biti
u tvojem društvu jer se izdižeš iznad mase svojom ozbiljnošću i
poznavanjem glazbe koje je za tvoje godine više nego impresivno.
Zatraži... i pomoć ti neće biti uskraćena.

Dalje ćemo na PM ( koji btw ne čitaš baš u zadne vrijeme :nono: )
da zaštitimo anonimnost ;)

Legion
24.10.2005., 15:53
Malo dobre kapljice još nikad nikom nije odmoglo. Nemora nužno niti pomoči-dugoročno, ali kratkoročno... Dobro društvo+dobra kapljica i sve 5, bar dok ne dođeš doma :zubo:

A koju to glazbu preferiraš ako smijem znati?

thunderstorm
24.10.2005., 16:11
Legion kaže:
Malo dobre kapljice još nikad nikom nije odmoglo. Nemora nužno niti pomoči-dugoročno, ali kratkoročno... Dobro društvo+dobra kapljica i sve 5, bar dok ne dođeš doma :zubo:

A koju to glazbu preferiraš ako smijem znati?

Legione, prijatelju pa daj se malo skoncentriraj očito je,
koju glazbu preferira netko čiji je nick GothicA ???

GothicA
25.10.2005., 00:45
Thunder ako si spreman za svakidašnju jadikovku, podijelit ću rado s tobom :)

Cop 663
25.10.2005., 02:14
GothicA kaže:
U zadnjih par godina dosta sam radila na sebi s ciljem odhrvavanja od negativnog stanja (ma ne želim ni pisat to "depresija") jer ne želim doktore, ne želim na lijekove jer smatram da mi mi to ne može riješiti korijen problema.

Sledeci put kad' te zaboli zub, sacekaj da prodje sam od sebe... sta ce ti pomoc lekara. (karikiram)
A zasto ne bi porazgovarala sa nekim strucnim!?

Legion
25.10.2005., 08:36
thunderstorm kaže:
Legione, prijatelju pa daj se malo skoncentriraj očito je,
koju glazbu preferira netko čiji je nick GothicA ???

r'n'b i :misli: Acid House :zubo:

thunderstorm
25.10.2005., 10:25
Legion kaže:
r'n'b i :misli: Acid House :zubo:

Svatko voli svoje :headbang: :cheer: :zivili: :romeo: :gitara: :kada:

Legion
25.10.2005., 11:07
Hočeš reči da GothicA ne sluša navedenu glazbu :confused:
Bit će onda da je fan Elvisa :jumping:

thunderstorm
25.10.2005., 11:20
Legion kaže:
Hočeš reči da GothicA ne sluša navedenu glazbu :confused:
Bit će onda da je fan Elvisa :jumping:

:D Legione ok si ti lik :top: :five:

Legion
25.10.2005., 12:42
Thnx i ti isto

Sam da nas Cro-Fag ne čuje, još će pomislit da smo "njegovi" :zubo:

thunderstorm
25.10.2005., 12:50
:D bježim :o

aurora_borealis
29.10.2005., 17:06
Kod mene je obratna stvar :D uvijek si ispočetka govorim: nemoj se vezat, nemoj zavoljet, sjebat ćeš se... no treba mi otprilike oko 15 minuta da se vežem za nekog... i svaki put, baš svaki, se sjebem... jer eventualno te svaka osoba sjebe dal za 16 minuta ili za par godina. I tako u krug... kažem si-nemoj, ne vrijedi... no nemrem si pomoć, nemrem išćupat osjećaje iz sebe il nešt. Dobra je stvar jedino što sam se naviknula na bol, tak da u biti, kad me netko do kog mi je stalo povrijedi... isplačem se i krenem dalje... normalno da je teže što mi je više do nekog stalo... al u biti to je to... normalno... pravu ljubav je valjda nemoguće preboljeti... dobra je stvar što se takva ljubav događa samo jednom ili šta ja znam....
I meni je isto čudno ako sam predugo sretna. :D To je tako... ne pokušavam to promijenit.

termo_gusan
29.10.2005., 17:38
RE:
možda si podsvjesno i "zadovoljna" sobom, odnosno svojom nepotrebom za drugim bićima. kada ti se stvarno više ne bude sviđao način na koji živiš, promijenit ćeš ponašanje.

svijet nije tako grozan kao što izgleda :D
ima ljudi itekako vrijednih pažnje. da li si ti dovoljno "jaka" da budeš dio nijhovog života?

GothicA
02.11.2005., 23:27
Psić..da, kupila stara prošle g. baš zbog toga :D Sad taj psić ima 26 kg i godinu i 7 meseci i reži i luduje i grize staru :cerek:

Ego
05.11.2005., 14:03
GothicA kaže:
Psić..da, kupila stara prošle g. baš zbog toga :D Sad taj psić ima 26 kg i godinu i 7 meseci i reži i luduje i grize staru :cerek:

Kaj je, ušla cura u pubertet? :D

Gospon Pes
06.11.2005., 09:31
GothicA kaže:
I ja samo tražim savjet kako izaći iz sebe. Jer ne mogu. Ne znam. Kad si većinu života vuk samotnjak u kojeg se stalno zaletavaju meci, i nađeš špilju, onda se sigurno osjećaš. Samo što je u špilji jebeno hladno i vuk je gladan i sam... Pa velis da si racionalna. Ukljuci taj ratio onda. :D
Kakvi meci? Tko ti kaj moze, osim ti sama sebi - ili ako TI dopustis drugima? :D
Preozbiljno s(v)e shvacas. Fali ti smisla za humor. ;)

xxGaladrielxx
06.11.2005., 10:33
goti, budi promatrac. izuzetno je zabavno.

GothicA
08.11.2005., 23:20
Gospon Pes kaže:
Pa velis da si racionalna. Ukljuci taj ratio onda. :D
Kakvi meci? Tko ti kaj moze, osim ti sama sebi - ili ako TI dopustis drugima? :D
Preozbiljno s(v)e shvacas. Fali ti smisla za humor. ;)

Ma imam ja i previše smisla za humor, a pogotovo za crni na svoj račun. U tom je problem :D

Gospon Pes
11.11.2005., 08:00
Ih, pa onda imas sve predispozicije. Kak te ista moze jebat u zivotu ak u svemu nadjes nekaj za smijat se? :D
Ali ne valja ako se iza crnjaka skriva rezignacija. ;) "Ionak nis nemrem promijeniti, pa ajd da se bar zajebavam."
Tko te "u tebe" spremio, taj te moze i izvaditi.
Sve ti je to u glavi, a glava je tvoja, pa ti vidi. :D

Cega se to "vani" bojis? ;)

India
11.11.2005., 18:38
Dirnuo me je ovaj topik .....

Iste smo kao sto sam ti i privatno rekla ;) istu sudbinu i demone djelimo :kiss:

Mozda u biti smo rodene da budemo samostalne no silom se tjeramo biti u "paru " sa nekim i zelimo biti i pripadati nekom i necemu, no neide nam, ne zasada , mozda nikada . Tolika intimnost izaziva jednu vrstu podloznosti ili "surrender"- predanosti drugoj osobi, izazov da budemo pred tom osobom "gole" i "slabe" u odredenim momentima , izazov da muskarcu kazem "drzi me past cu , trebam te , volim te , nemogu bez tebe , nedaj se otjerati "ali zene kao mi smo ukocene pred takvim izazovom iako ga zarko zelimo ;). Mi bih radije izdrzale fizicku bol no dusevnu, mozda potajno nepostujemo i omalovazavamo izazov u potrebi za drugim bicem......... i tu je taj kamen koji vucemo sa sobom.Neznam samo naglas razmisljam.... good luck sweety!!! :kiss:

LSD
13.11.2005., 00:25
Gospon Pes je u pravu previše s(v)e shvacas ozbiljno. Imaš smisla za humor, ali taj crni humor je samo još jedna obrana. Shvati nitko si i ništa, iz toga izlazi samopouzdanje, a ne iz racionaliziranja sebi kako nešto vrijediš.Kad si nitko i ništa ne može ti nitko ništa. K**** si i prihvati to. Ja obožavam svoja "negativna stanja" umirem od smijeha na njih.:) Ako ti se tko približi, šta ti može napraviti, jel može biti gore nego sada .Život je jedna velika glupost, ali i neizmjeran izvor radosti.

Zrinska
13.11.2005., 21:21
Al ste cudni s tom spikom "smisao za humor".To bas i ne pomaze...zar da se netko,kad opet na*ebe,smije i kaze:"Krasno da sam opet popusio?"...

LSD
13.11.2005., 23:58
Ovisi kako gledaš...a šta bi trebao se užbiljiti ili plakati...
probao i to, ali smijanje mi je draže

India
14.11.2005., 05:51
who are you?? :rolleyes: :rolleyes: :rolleyes:

shirl
21.11.2005., 15:39
da bi se mogla "prepustiti" osjećajima, morala bi sabotirati te kočnice koje te sprežu i čine, na neki način, emotivnim invalidom. sorry na izrazu, ne poznajem te i nisam te baš "čitala" ali ovakav zaključak mi se nametnuo kad sam pročitala tvoj post. moj životni moto je da je ljubav ta koja sve pokreće, život čini smislenim i vedrim i potiče čovjekov rast (u pozitivnom smislu). ne mislim time da si zato loša osoba, zapravo kao što napisah, uopće ne brijem kakva si prema drugima. mislim da je tvoj problem što se iz nekog razloga bojiš osjećaja jer te oni podsjećaju na period kad si bila ranjiva i povrijeđena, pa si stvorila svoj svijet lišen emocija, gdje si ti apsolutni boss, gdje sve kontroliraš i doziraš i ta moć te ispunjava i nadomješta onaj emotivni dio koji kod tebe (čini se)ne postoji. možda i postoji ali je usmjeren samo prema tebi samoj.

možda sam totalno promašila film u kojem se nalaziš. sve što si napisala je, zapravo, dosta općenito i ti sigurno bar naslućuješ zašto si se toliko izolirala. dozvoli si male ludosti koje će te činit zadovoljnom; oboji zidove u omiljenu boju, promijeni zavjese....okruži se detaljima koje imaju "moć" da te podsjete na drage ljude, sretne trenutke....živi dan po dan, nemoj unaprijed sabotirat svaku mogućnost za ljubav. jer...ma zapravo pogledaj si film "love actually" (još jednom)
:grli: