Duhovnost i novac

[Nemruth Dagi]

Nako što je kategorija učitelj(evanja) loše prošla, da vidimo kako ovdje stojimo sa robom nad robama-novcem.

Novac je potreban svima i oni duhovnim (duhovitim) i manje šaljivijim ljudima, i vjerskim fanaticima, i drugi bogobojaznim ljudima, ateistima i komunistima i drugim.

Novac je potreban jer se danas nemoguće živjeti bez njega.
Iako neki imaju 50-tak centi na dan za život a neki su u mogućnosti spiskati na tisuće zelembača za par minuta on je
i siromašnom i bogatom neophodan.

Gledamo velike svjetske religije, jedna od njih sve prisutna na ovim prostorima je katolička crkva. Smatra se da je jedna od najbogatijih institucija (Jesop:U ime Boga). Doduše riznica je malo okrnjena zbog nestašnosti nekih njenih slugu, oštećena je zbog ošteta koje mora isplaćivati zbog raznih pedofilskih radnji.

Pogledajmo bogatstvo crkva (ili ovisi kako na to gledate) pogledajmo siromaštvo crkve.
Crkva se ne brani od novca vjernika, dapače škrabica ide od jednog do drugog, svaka donacija je dobrodošla.
Novac nije za njih nepoželjan.

Ali kao da je manje poželjan u slučaju kada pojedinac sam bez uplita organizirane religije teži duhovnosti.

Uobičajena ideja je da se duhovnosti ne može povezati sa novcem, pa tako pravi duhovnjaci bi trebali i morali imati tanke novčanike. Kao da potreba za Bogom ne donosi i svjetovne potrebe koje treba zadovoljiti. Naime, pustinjaka je sve manje, niti svako od nas može biti pustinjak, a jogiji ipak žive u drugom podneblju.

Ispada da siromaštvo samo po sebi privlači duhovnost, a da duhovnost ne trpi materijalno blagostanje.
Oni koji su se posvetili duhovnosti u potpunosti kao težnju da se pomogne ljudima na neki način moraju i živjeti od nečega.

Zar je za razvoj osobne duhovnosti dovoljno spoznavati osobnu neimaštinu kao preduvjet za osmišljavanje života?

Zašto se smatra da ljudi koji teže duhovnosti trebaju biti siromašni?

Uostalom, daleko gore je biti duhovno siromašan, nego pristojno bogat.
:top:

[ravana]

Covijek koji zivi u svijetu i obitelji mora se uzdrzavat. Ali sannyasin ne bi smio imati dodira s novcem. Ima primjera sannyasina koji nisu mogli zaspat ako im je neko, bez njihovog znanja, stavio novcanicu ispod kreveta (na cemu su vec spavali). Ako razbijamo glavu ekonomijom po prirodi stvari ne mozemo ju istovremeno razbijat Bogom. Isto tako sto vise imamo to nas cini vise zgrcenim oko tog sto imamo, vise se trudimo to zadrzat i zastitit i jos vise stec. Medjutim ako zivimo obiteljski onda je to duznost prema blizoj okolini prema kojoj imamo neku odgovornost.
Redovnistvo znaci odricanje od svijeta i zato redovnik ne bi trebao imati nikakve veze s novcem. avljenje "ekonomijom", kao i svaka druga djelatnost, stvara odgovarajuce stanje duha i za nekog tko bi trebao bit primjerom nevezanosti to nije dobra stvar. Nije dobra ni zbog primjera drugima, zbog onog sto on u svijetu predstavlja, cak i da njemu osobno to ne steti.
Tako da cak i u mnogim velikim ashramima, gdje je potrebno dobro organizirat novcano poslovanje, postoji obicaj da se takvi poslovi prepuste nekom svjetovnom uceniku od povjerenja i da redovnici sa time nemaju nikakvog doticaja. Da ne govorimo o onima koji zive kao lutajuci sannyasini, sadhui, pustinjaci, avaduthe itd.
Itina je da formalno ne postoji osobno vlasnistvo niti medju redovnicima unutar KC. Mislim da vec i to puno znaci. Koliko god crkva bila bogata (o tome kolko je to dobro i opravdano vec je druga prica) ne vjerujem da to ima previse veze s nekim redovnikom. Dijaceza je druga stvar - oni mogu zadrzat osobno vlasnistvo. Zato mi bas i nije jasno koja je svrha kod njih zivota u celibatu kad po svemu ostalome kao i po svojoj funkciji i djelovanju medju ljudima zive kao dio svijeta, al to je za neku drugu temu.

[Gospon Pes]

Nemruth Dagi kaže:
Zašto se smatra da ljudi koji teže duhovnosti trebaju biti siromašni?

Ne trebaju.
Nije problem u novcu, problem je u odnosu prema njemu i koje mjesto zauzima na nasoj vrijednosnoj ljestvici. :)

[adriatic]

Nemruth Dagi kaže:
1. Novac je potreban jer se danas nemoguće živjeti bez njega.


2. Ali kao da je manje poželjan u slučaju kada pojedinac sam bez uplita organizirane religije teži duhovnosti.


3. Ispada da siromaštvo samo po sebi privlači duhovnost, a da duhovnost ne trpi materijalno blagostanje.
Oni koji su se posvetili duhovnosti u potpunosti kao težnju da se pomogne ljudima na neki način moraju i živjeti od nečega.

4. Zar je za razvoj osobne duhovnosti dovoljno spoznavati osobnu neimaštinu kao preduvjet za osmišljavanje života?

5. Zašto se smatra da ljudi koji teže duhovnosti trebaju biti siromašni?


1.Naravno da se može, ali ne na način kako se to od "normalnog" pripadnika modernog društva očekuje. Razlika je bitna.

2. Pa kakve veze imaju organizirane religije, a pogotovo Crkva sa duhovnošću? :confused:
Doduše imam ja i odgovor na to pitanje:

Organizirana religija (crkva) je groblje i/ili smetlište duhovnosti.

3. Što znači materijalno blagostanje (bogatstvo), a što siromaštvo?
Rekao bih da je blagostanje kada imaš ono što ti je potrebno.
A to se može imati sa jako malo novaca.
Smatram se bogatijim od nekih mojih poznanika koji imaju tri ili četiri puta više novaca od mene.
Ne kažem da mi ništa ne fali, već da se to (što mi nedostaje) ne može kupiti nikakvim novcem.

4. Neimaština (ili oskudica) je stanje svijesti.
Nije siromašan onaj koji nema, već onaj kojemu nešto nedostaje.
Čovjek koji ima malo može biti puno bogatiji od onog koji ima mnogo, a ipak mu nije dosta.

5. Biti "siromašan" znači biti neopterećem materijalnim stvarima.
Svaka stvar koju posjedujemo zarobljava nas i opterećuje. Što čovjek ima više stvari to je neslobodniji.
U modernom kapitalizmu oskudica (tj. nove lažne potrebe) se sustavno proizvodi, jer bez toga nema rasta profita i tako su ljudi uhvaćeni u pakleno kolo (perpetum mobile) iz kojeg valja iskočiti da bi se živjelo slobodu. ;)

[genNorec]

"Daj Caru Carevo i Bogu Božje"....podučeni smo, ali ne živi čovjek samo o kruhu već o svakoj rijeći koja izađe iz božjih usta !

Jao, jao, jao onome tko proda unutrašnjeg Krista za pišljive srebrnjake, taj čin ravan je kukavnome samoubojstvu !

Jao, jao, jao naivčinama koji poput Šimuna Maga misle da će zlatom moći kupiti umijeće prizivanja Duha svetoga !!!



;) :D :D :D

[Sanjar61]

Mišljenja sam da je vrlo teško živjeti isključivo od duhovnog i u današnjem svijetu nužno je potrebno naći ravnotežu između duhovnog i materijalnog. Nitko od nas ne traži glad i hodanje u "prnjama", niti će nas to samo po sebi uzdići u duhovnoj sferi. Ali je činjenica da su mnogi pronašli vlastiti smisao isključivo u stjecanju materijalnih dobara, pri čemu im je taj "zadatak" toliko zaokupio sva osjetila da je postao nadsmisao.

Pri tome nitko ne želi shvatiti niti osnovne postulate poput činjenice da istovremeno ne može voziti dva auta niti pojesti tri ručka...

No, zlatno tele je danas primamljivije nego ikad ili je bolje reči primamljivije daleko većem broju ljudi...:(