PDA

View Full Version : Neugodno crvenilo - eritrofobija - opća tema


stranice : 1 2 3 [4] 5 6 7 8 9

Gear
24.10.2008., 20:49
Ovo je lijepo rečeno i kao osoba koja ima taj problem u potpunosti se slažem s napisanim :top:
Ok pošto ljudi osjećaju olakšanje dok se izjadaju tu na forumu, nek slobodno napišu svoju priču, di im je neugodno, u kojim situacijama, pred kim, sve je to dobro ako ljudima to bar u nekoj mjeri pomaže.
Ali non stop jedno te isto je već zamorno, i nikome ne pomažete s tim ''jooooj kak sam se zacrvenila danas'', ''jooooj di ste ljudi'' i sl.
Te fraze su prožvakane, zamorne i dosadne više :ne zna:



Ako se tvoj komentar odnosi na karagunisa vidi se da imaš jako malo godina :rolleyes:

da,odnosi se na njega i u potpunosti se slazem s tim sto je on napisao,samo sto to nije tako jednostavno,znam po sebi,i to sam pokusala,ali mi je jos gore poslije toga. A moj komentar na tvoj; hahahahahahaha:kava:

TeeBee
25.10.2008., 00:37
da,odnosi se na njega i u potpunosti se slazem s tim sto je on napisao,samo sto to nije tako jednostavno,znam po sebi,i to sam pokusala,ali mi je jos gore poslije toga. A moj komentar na tvoj; hahahahahahaha:kava:

A čuj, onda si to mogla napisat malo na ljepši način :ne zna:

Al ok, sretno sa tvojim načinom rješavanja problema :top:

sweetredgirl
29.10.2008., 21:34
bok svima
također imam eritrofobiju i jako sam nesretna zbog toga.
No mislim da nemam toliko veliki problem,jer ponekad crvenilo uspijem i spriječiti. Evo kako- znači kad dođe do neke neugodne situacije/ili do situacije koja uopće nije neugodna ali si pomislim-joj sad ću pocrvenjeti- duboko udahnem kažem sama sebi ja sam iznad toga i zašto bi se ja crvenila zbog bilo koga-i gle čuda! Ali to mi pomogne u manje neugodnim situacijama..ako je fakat gadno tipa prilazi mi dečko koji mi se sviđa-ne pomaže..
Što je zanimljivo kod mene je da se navečer nikad ne crvenim jer znam da nitko neće primjetiti pa ni ne dođe do toga! Zato bi molila ako netko zna neki puder koji dobro to prekriva-jer možda ako znamo da neće nitko vidjeti da crvenimo-nećemo ni crvenjeti!a nakon nekog vremena ćemo se ispraksirati i izaći iz kuće bez pudera i uzdignute glave

MOLIM VAS DA NAVEDETE IME PUDERA,A HTJELA BI MOŽDA NEKI KOJEG NE TREBAM PUNO STAVITI DA SE NE KUŽI TOLIKO DA SAM NAPUDRANA. I PO MOGUĆNOSTI DA NIJE PRESKUP


halo puder?

betty booop
31.10.2008., 15:52
http://ekiosk.tisak.hr/knjige/prirucnici/psiholoska_literatura/kako_ojacati_samopouzdanje_u_7_dana

evo ti link gore. nedavno izdana knjiga tatjane divjak (life managment, life couching) zove se "Kako ojačati samopouzdanje u 7 dana"
e da bar knjiga može pomoći...i sam naslov je presmiješan:kako ojačati samopouzdanje u 7 dana..
tipa:kako skuhati ručak za 12minuta...I don't think so..treba malo više od toga.i ja sam fucked up po tom pitanju i imam sve simptome već godinama ali ne dam se! ;)

PaMa
10.11.2008., 18:50
Pozz, nisam bio na ovome forumu dvije godine, ja sam takoder imao problema sa crvenjenjem tj. sa eritrofobijom, skroz sam bio u k....., tada sam naišao na ovaj forum, bilo mi je drago da sam skontao da nisam sam kao što većina ljudi misli prije nego što nalete na nešto potput ovog foruma. Uglavnom ja sam odlucio suprostaviti se crvenilu. Prvo sto sam sebi u glavi poslozio neke stvari da to nije tako velik problem kao sto ga sebi prestavljam, iako prije nikad nisam o tome govorio svim prijateljima sam objasnio sve o eritrofobiji, kada bi me netko upitao zašto se crvenim objasnio bih mu ljepo da je to eritrofobija, da ja tu ne mogu ništa.. Svaki iduci put kada bi se zacrvenio bilo mi je lakse, na pocetku sam se stidio što se crvenim, a kasnije, ma nije me uopce ni diralo. Ja se crvenim ti se ne crveniš, isti smo, nisam se osjecao malim što se crvenim, baš me bilo briga, jednostavno sam sebi u glavi složio da je život jedan, da ga necu provesti skrivajući se!!! Nemam ništa od skrivanja, samo sam sebe psihički ubijam, rekao sam ljepo imam eritrofobiju kome se nesviđa, šta ću mu ja.... i tako kroz neko odreženo vrijeme recimo 2-3 mjeseca "napadi" crvenila su bili sve manji i manji, evo sada ih nemam, sada se crvenim kao normalni ljudi par puta godišnje, u odnosu na 10 puta dnevno kao što sam prije to je veliki pomak, najradije bi vam svima pomogao, al po meni je najvažnije da sebi stvorite pravu sliku u glavi, da je to bezveze da ste jači od toga, znam da nije lako, al vrijeme je da izađete iz te mišje rupe u kojoj sam i sam bio!!

ja444
10.11.2008., 22:11
PaMa

U PRAVU SI !

evo još jedna moja tahnika koja pomaže da se na zacrvenite

kada osjetiti napadaj i da bi se mogli zacrveniti

pogledajte nešto! npr. okrenite glavu i zagledajte se u nešto u buljite u to 3 sekunde i počnite razmišljati o tome, npr gle znak stop, od kakvog li je metala izrađen?

to je npr kao neki zen koan

he he
i kaj se događa

odu one negativne misli koje su se mogle manifestirati u to da se zacrvenite


ili

promjenite položaj tijela, sjednite , dignite nogu u zrak, , naslonite se na nešto, .....

he he


izgleda glupo, ali pomaže

baš zato što je glupo i nema logike, pomaže !

Gear
11.11.2008., 14:24
Pozz, nisam bio na ovome forumu dvije godine, ja sam takoder imao problema sa crvenjenjem tj. sa eritrofobijom, skroz sam bio u k....., tada sam naišao na ovaj forum, bilo mi je drago da sam skontao da nisam sam kao što većina ljudi misli prije nego što nalete na nešto potput ovog foruma. Uglavnom ja sam odlucio suprostaviti se crvenilu. Prvo sto sam sebi u glavi poslozio neke stvari da to nije tako velik problem kao sto ga sebi prestavljam, iako prije nikad nisam o tome govorio svim prijateljima sam objasnio sve o eritrofobiji, kada bi me netko upitao zašto se crvenim objasnio bih mu ljepo da je to eritrofobija, da ja tu ne mogu ništa.. Svaki iduci put kada bi se zacrvenio bilo mi je lakse, na pocetku sam se stidio što se crvenim, a kasnije, ma nije me uopce ni diralo. Ja se crvenim ti se ne crveniš, isti smo, nisam se osjecao malim što se crvenim, baš me bilo briga, jednostavno sam sebi u glavi složio da je život jedan, da ga necu provesti skrivajući se!!! Nemam ništa od skrivanja, samo sam sebe psihički ubijam, rekao sam ljepo imam eritrofobiju kome se nesviđa, šta ću mu ja.... i tako kroz neko odreženo vrijeme recimo 2-3 mjeseca "napadi" crvenila su bili sve manji i manji, evo sada ih nemam, sada se crvenim kao normalni ljudi par puta godišnje, u odnosu na 10 puta dnevno kao što sam prije to je veliki pomak, najradije bi vam svima pomogao, al po meni je najvažnije da sebi stvorite pravu sliku u glavi, da je to bezveze da ste jači od toga, znam da nije lako, al vrijeme je da izađete iz te mišje rupe u kojoj sam i sam bio!!

joj blago tebi,da bar ja tak mogu razmisljat...:(:(

ja444
11.11.2008., 16:05
vi koji znate pocrvenit tješite se...
ja znam ljude koji su konstantno crveni...
i kad ih pitaš, oni ti hladnokrvno odgovore; ja sam ti uvijek takav, imam takav pigment , uvjek sam crven

i kuri ih bolac za to


tješite se

ili si samo zamislite da morate 24 sata na dan biti crveni

Gear
11.11.2008., 16:07
ma tesko je to...pa ja sam hodajuca paprika covjece....nema tu pomoci :(:(

ja444
14.11.2008., 20:47
zanimljivo je kad netko otkrije ovaj topic , misli da je bio jedini koji ima taj problem, a ima nas puunooooooooooo....

mikica17
17.11.2008., 03:04
znam da kasnim al me nije briga cijelu noc citam vase postove i tako mi je drago da znam da nisam sama na ovom svijetu(:...nikad nisam upoznala nekog kao sto sam ja i mislila sam da sam jedini freak kojem se to desava(:...al hvala vam ljudi puno ste mi pomogli!!!
i uclanila sam se samo da bih mogla vama zahvaliti:):)

ja444
19.11.2008., 04:33
baš to velim, ima nas puno, ajmo osnovat neku udrugu

Gear
19.11.2008., 08:13
baš to velim, ima nas puno, ajmo osnovat neku udrugu

da,ajmoooo,...biloo bi bas super:top::top:hehehe

ja444
20.11.2008., 08:37
da,ajmoooo,...biloo bi bas super:top::top:hehehe
da, možda bi nam to pomoglo..

Gear
20.11.2008., 18:28
a gle,ko zna,mozda i bi,kad bi vidjeli da nismo jedini, ja sam krenula na terapiju i nadam se da ci mi to nekak ublazit...

ancora
21.11.2008., 12:25
nemojte sumnjat u psihoterapiju jer stavrno pomaze(naravno uz uvjet da ustrajete i radite na sebi i da ne ocekujete da ce se sve rijesit preko noci), jer je potrebno par mjeseci za to...ja sam tek na pocetku ali ne dam se:)
preporucam vam da pokusate s vjezbama dubokog disanja jer zaista opustaju, zte da i dalje radite sve ono sto vam odvraca paznju od negativnih misli da cete se zacrvenit itd. (promjena polozaja tijela, okretanje glave, pjevusenje u sebi.....)
i za kraj, nemojte toliko katastrofalno gledat na sve to, jer je dokazano da vecina ljudi uopce ne obraca pozornost na takve nekakve reakcije. pa sta da vam se dogodilo par puta u osnovnoj ili srednjoj da to netko primjeti? znate i sami da pubertetlije ponekad svasta pricaju i namjerno provociraju te da ce uvijek biti bezobraznih profesora koji lijece svoje komplekse na ucenicima:)
da li cete mozda umrijeti ako vam se dogodi da se zacrvenite pred nekim?
uostalom, ljudi smo, emocionalni smo i moramo pokazivati emocije.
ako smijem pokazati da sam sretna, da sam ljuta itd. zasto ne bih smjela pokazeti da me je strah i da se ne osjecam ugodno?
zapitajte se malo pa cete vidjeti da nije se tako crno (ili sivo ako pitate milu kekina, hehe)...
eto ljudi, drz'te se, ja vas lipo pozdravljan:)))))))

Gear
21.11.2008., 20:28
nemojte sumnjat u psihoterapiju jer stavrno pomaze(naravno uz uvjet da ustrajete i radite na sebi i da ne ocekujete da ce se sve rijesit preko noci), jer je potrebno par mjeseci za to...ja sam tek na pocetku ali ne dam se:)
preporucam vam da pokusate s vjezbama dubokog disanja jer zaista opustaju, zte da i dalje radite sve ono sto vam odvraca paznju od negativnih misli da cete se zacrvenit itd. (promjena polozaja tijela, okretanje glave, pjevusenje u sebi.....)
i za kraj, nemojte toliko katastrofalno gledat na sve to, jer je dokazano da vecina ljudi uopce ne obraca pozornost na takve nekakve reakcije. pa sta da vam se dogodilo par puta u osnovnoj ili srednjoj da to netko primjeti? znate i sami da pubertetlije ponekad svasta pricaju i namjerno provociraju te da ce uvijek biti bezobraznih profesora koji lijece svoje komplekse na ucenicima:)
da li cete mozda umrijeti ako vam se dogodi da se zacrvenite pred nekim?
uostalom, ljudi smo, emocionalni smo i moramo pokazivati emocije.
ako smijem pokazati da sam sretna, da sam ljuta itd. zasto ne bih smjela pokazeti da me je strah i da se ne osjecam ugodno?
zapitajte se malo pa cete vidjeti da nije se tako crno (ili sivo ako pitate milu kekina, hehe)...
eto ljudi, drz'te se, ja vas lipo pozdravljan:)))))))

da,to je tocno i nije lagano u pocetku....:(treba stisnut zube i poradit na sebi:)

Moni_
23.11.2008., 12:51
Joj..
Ja vise ne mogu.Kad se zacrvenim posle ostanu mi crvene flekice na licu.
I to uzasno boli i pece i smeta mi. :-((((((((

ja444
25.11.2008., 12:25
Joj..
Ja vise ne mogu.Kad se zacrvenim posle ostanu mi crvene flekice na licu.
I to uzasno boli i pece i smeta mi. :-((((((((



aaaauuuuuuuuuuu..

to mora da je gadno.

ja , kad pocrvenim , onda to prođe za 1-2 minute
i ništa me ne boli.

više me boli duševno.
taj osjećaj.
zakaj mi je neugodnjak,,,,.....
i nisam mogel to kontrolirati...
umjesto da sam ostal flegma.

a zanimljivo je i to da me ljudi opisuju ka flegma, opuštenu osobu,
koja lako sklapa nova prijateljstva.

dok moja žena skoro nikad ne crveni
niti kad se fizički napreže, npr. vozi biciklna duže relacije..., za razliku od mene.
a ona jako teško sklapa nova prijateljstva.

zanimljivo , zar ne?

ja444
28.11.2008., 20:49
a gle,ko zna,mozda i bi,kad bi vidjeli da nismo jedini, ja sam krenula na terapiju i nadam se da ci mi to nekak ublazit...

to je dobar početak
važna je volja
rad ne sebi
i stveri će lagano krenut na bolje
treba vremena
budite uporni
nije problem pasti ( zacrvenit se)
problem je ako ne ustanemo i ne krenemo dalje..

bohemia
28.11.2008., 21:18
Joj..
Ja vise ne mogu.Kad se zacrvenim posle ostanu mi crvene flekice na licu.
I to uzasno boli i pece i smeta mi. :-((((((((

crvenilo na obrazima koje pecka moze bit simptom drugih bolesti i poremecaja.

ja444
29.11.2008., 07:36
da, imaš pravo, to je već ozbiljna stvar

flečka
29.11.2008., 15:30
Pozdrav
nisam uspjela sve stranice proščitati.
I ja se već godinama crvenim,ali i koristim puder već godinama tako da to nekako rješavam. I crvenilo mi onda dugo ostane na licu,crveni flekovi.
Ali recimo da to nije moj problem...nego
kad se zacrvenim,to nije samo po licu nego i na području iznad prsa a ispod vrata! zamislite kako to izgleda sa dekolteom! rješenje su mi majice do grla,ali mi se to nečini kao konačno rješenje. Crvenite li se i vi još negdje osim na licu?
Pozdrav

Moni_
30.11.2008., 11:24
Ali cudno je to prije nisam imala .. zacrvenim se i nekoliko min. prodje.
A sad mi ostanu fleke. A nekad samo mi nos ostane crven,nekad pola lica, ili samo malo na obrazima.
Meni samo smeta sto to pece nekakav je cudan osjecaj ne mogu opisati.

zvončica22
04.12.2008., 22:56
Znate što? lijepo je stvarno da smo se ovdje našli svi skupa i da znaš da nisi sam ali što više o ovome razglabamo što više komentiramo,više vremena provodimo ovdje i tome razmišljamo!iskreno ja bi sa nekog mog iskrivljenog psihološkog pogleda htjela da sam jedino ja,sama u tome jer ne bi bilo ljudi oko mene koji su kao i ja(jer se nekad i sretnem s ljudima tu i tamo koji se povremeno i često crvene kao i ja) i nije mi ugodno bit u njihovom društvu jer znam da me kuže i kao da me čitaju.ovi drugi,nazovino ih "normalni"ljudi(što čitaju kitty porn,i vole kad ih se vezuje,sadisti i drugi);)) _pod ovim mislim;svako pati od nekog problema ili boleštine ili nečega.ali vratimo se na ljude koji ne pate od ovog sranja,u njihovom društvu mi je ugodnije jer me ne mogu pročitat i aj to znam,imožda ću se jednom zacrvenit ali više neću jer znam da oni o tome uopće ne razmišljaju pa tako ni ja!što želim reći:bilo bi super da sam jedaina,(da smo svi jedini;kužite?;)) i onda bi problem nestao.ovako kad nas i ma hrpa nesigurnih crvendaća samo nam je gore jer se međsusobno čitamo!i što više o o tome debatiramo,više meni osobno nema smisla i en pomaže mi jer nastojim na to zaboravit i pokušat se borit svaki dana da za neko određeno vrijeme ispadnem normalna žena,normalnog tena!:mad:

blankag
06.12.2008., 10:25
Evo da i ja napišem malo šta mislim o tom crvenilu.
Ja sam isto jedna od crvendača he he.
Al meni je to več od muke i smješno jer znam da nema lijeka. A kojekakve su kremice gluposti.
Samo želim poručiti da se ne sekirate oko toga jer ja sam sebe dovela do takvog stanja stresa jer su me drugi zadirkivali dok ja nisam maltene počela se gledati u ogledalo svakih pola sata. Bolesno.
I sad mi je kao rezultat svih kremica i pilinga, pa pudera i ostalih preparata koža tako podivljala da mi je izbilo nešto kao neka alergija.
Osipam se na svaku kremu. Nijedna kolekcija za njegu mi ne pomaže.
A probala sam stvarno svašta. A najgore je jer sam prije imala stvarno super lice, a sad me sram izači na ulicu.
Sad samo hodam po doktorima i dermatolozima u nadi da će to proči ali se ništa za sad ne mijenja.
Zato dragi moji, mislim da je bitnije ono kako se ti osjećaš iznutra. Jer kad padneš u depru time povlačiš za sobom druge bolesti.
Ja sam čisti dokaz toga.

ja444
09.12.2008., 12:10
i šta kaže tvoj doktor?

meni bi bilo drago da se nađe neki doktor, psiholog ili psihijatar na ovom forumu i veli nam sa svog gledišta naš problem eritofobije i kako da se nosimo s time i kako da ga ublažimo?

Gear
09.12.2008., 17:04
kao što sam već navela,ja idem na terapiju i meni je doktorica rekla da se to ne može u potpunosti ukloniti već samo ublažiti. Ja se nadam da ću to riješiti, ali ne vjerujem da će biti ubrzo. Vježbam svaku večer po 7 min,tzv mišičnu relaksaciju.ima i na netu pa probajte s tim.to bi kao trebalo pomoći pri ublažavanju panike i odvraćanje pozornosti sa lica...

sweetredgirl
09.12.2008., 19:28
ja ću baš pokušati s tom mišićnom relaksacijom i vježbama disanja..valjda će mi barem malo pomoći..ja za kojih mjesec dana idem na put s ekipom od 20 ljudi..tako bi htjela uklopiti se među sve te ljude, zabaviti se i ne razmišljati o crvenilu tih par dana:(( zna tko kakav korektor ili puder koji bi prikrio crvenilo? jer neću moći do tada sama to prebroditi i riješiti problem. Totalno sam u komi zbog toga zadnjih par mjeseci..ja imam problem sa eritrofobijom još od osnovne škole (sad sam na 2.god faksa), ali je bio jedan period prije kojih godinu dana kad se skoro uopće nisam crvenila..a sad se problem vratio..i gori je nego ikad!help me:((

Gear
09.12.2008., 21:20
ja ću baš pokušati s tom mišićnom relaksacijom i vježbama disanja..valjda će mi barem malo pomoći..ja za kojih mjesec dana idem na put s ekipom od 20 ljudi..tako bi htjela uklopiti se među sve te ljude, zabaviti se i ne razmišljati o crvenilu tih par dana:(( zna tko kakav korektor ili puder koji bi prikrio crvenilo? jer neću moći do tada sama to prebroditi i riješiti problem. Totalno sam u komi zbog toga zadnjih par mjeseci..ja imam problem sa eritrofobijom još od osnovne škole (sad sam na 2.god faksa), ali je bio jedan period prije kojih godinu dana kad se skoro uopće nisam crvenila..a sad se problem vratio..i gori je nego ikad!help me:((

probaj,učinkovito bi trebalo biti ako to svaki dan radiš i ako primjenjuješ u neugodnim situacijama.

i ja isto,samo sam prva godina faksa i nije mi baš ugodno...

ja444
10.12.2008., 04:37
gdje se može vidjet kako radit tu mišičnu relaksaciju ?

Gear
10.12.2008., 20:36
Utipkaj na google,misicna progresivna relaksacija i potraži malo po stranicama,ima par vježbi :)

sweetredgirl
10.12.2008., 20:52
U prvoj fazi Jacobsen-ove progresivne mišićne relaksacije pacijent se uči da prepozna razliku izmedju zategnutog i relaksiranog mišića. To se postiže naizmeničnom kontrakcijom i opuštanjem pojedinih grupa mišića koje se izvodi određenim redom. Mišići se kontrahuju 5, a opuštaju 10 sekundi. Svaka grupa mišića se kontrahuje i opušta po dva puta pre nego što se pređe na sledeću grupu. Veoma je važno da se pacijentu skrene pažnja da usresredi pažnju na deo tela koji relaksira i da pokuša da oseti i da napravi razliku u osećanju koje ima kada je mišić zategnut i kada ga opušta. Mišići se relaksiraju uvek jednim istim redosledom.


RASPORED KONTRAKCIJE MIŠIĆA I NAČIN IZVODJENJA PROGRESIVNE MIŠIĆNE RELAKSACIJE

DESNA ŠAKA
Stisnuta desna šaka u pesnicu

DESNI BICEPS
Fleksija desne ruke u laktu

DESNI TRICEPS
Maksimalna ekstenzija desne ruke u laktu

LEVA ŠAKA
Stisnuta leva šaka u pesnicu

LEVI BICEPS
Fleksija leve ruke u laktu

LEVI TRICEPS
Maksimalna ekstenzija leve ruke u laktu

MIŠIĆI GLAVE I VRATA

ČELO
Nabere se čelo

OČI
Zatvore se čvrsto oči

NOS
“Nabora” se nos (“kao zec”)

USTA
Napuće se usta

VILICE
Stegnu se vilice

JEZIK
Pritisak na zube jezikom

VRAT
Pritisak brade na grudi

MIŠIĆI TRUPA

RAMENA 1
Podignu se ramena na gore

RAMENA 2
Ramena unazad

RAMENA 3
Ramena prema napred

MIŠIĆI STOMAKA
Zategnu se mišići stomaka kao kad se očekuje udarac u stomak

SEDALNI PREDEO
Zategnu se mišići sedalnog pedela

MIŠIĆI NOGU

BUTINE
Pritisnu se noge jedna o drugu u kolenu

DESNA POTKOLENICA
Savije se desno stopalo prema potkolenici

LEVA POTKOLENICA
Savije selevo stopalo prema potkolenici

DESNI STOPALO
Maksimalno se ispravi desno stopalo u skočnom zglobu

LEVO STOPALO
Maksimalno se ispravi levo stopalo u skočnom zglobu



Nakon završene relaksacije, potrebno je da se ostane u relaksiranom položaju onoliko dugo koliko to osobi prija (oko 5-10 minuta). U tom periodu se savetuje imaginacija prijatnog ambijenta poput plaže. Kada se taj period završi najpre se otvore oči, malo razmrda telo i postepeno ustaje iz položaja za relaksaciju. Vežbe relaksacije sa edukovanim terapeutom traju 8 – 10 seansi i to jednom nedeljno. Osobama se savetuje da pored toga svakodnevno sami vežbaju, po mogućstvu i više puta u toku dana. Relaksacione vežbe se mogu izvoditi individualno ili u grupi (8- 12 pacijenta).

Nakon ove prve faze, pacijenti se mogu uključiti u narednu kada se uče da bez predhodnog zatezanja opuste veće grupe mišića (poput cele ruke, lica....). Cilj je da se izvežbaju da u roku od par minuta opuste celo telo.

sweetredgirl
10.12.2008., 20:53
gdje se može vidjet kako radit tu mišičnu relaksaciju ?

mišićna relaksacija-post ispred:)

sweetredgirl
16.12.2008., 23:03
evo ja bi se sam pohvalila da se danas nisam crvenila:)

ja444
17.12.2008., 09:15
bravo

chixyman2904
18.12.2008., 22:35
evo bas san sad gleda trenutak istine i zanima me kakav bi bia na toj emisiji...ocemo anketu koliko bi bia crven? :D

sweetredgirl
18.12.2008., 23:04
evo bas san sad gleda trenutak istine i zanima me kakav bi bia na toj emisiji...ocemo anketu koliko bi bia crven? :D

hahahahaha:lol:
ja sam se baš uvijek pitala kako se ljudi ne zacrvene tamo..al vjerojatno od toliko šminke! a i radi se o stvarno besramnim ljudima..
hm hm nekako sumnjam da bi se osoba s eritrofobijom usudila pojaviti tamo:D

dersette
18.12.2008., 23:08
meni se to često događa, ne baš tako često kao vama, ali često. još imam svijetlu jako put i to stvarno se ističe. nekima je to slatko, meni nelagodno.popraćeno je i svrbežom...počne me svrbiti vrat jako recimo, i osjetim toplinu jaku...

sweetredgirl
18.12.2008., 23:16
meni se to često događa, ne baš tako često kao vama, ali često. još imam svijetlu jako put i to stvarno se ističe. nekima je to slatko, meni nelagodno.popraćeno je i svrbežom...počne me svrbiti vrat jako recimo, i osjetim toplinu jaku...

znam kako ti je:D ja sam također svjetloputa! a najgore je kad pocrveniš pa svi bulje u tebe..još ako netko pita zašto si crven....jao :mad:
a grozno je to zapravo.ljudi koji nemaju problema s ovim misle da je to sitnica i da pretjerujemo.
nemam više volje za izlascima i kavama:(( najbolje bi mi bilo da se zatvorim doma i učim:(

dersette
18.12.2008., 23:23
ma neee tako negativno razmišljati:kiss:.. da,užasno je kad skuže,pa još više pocrveniš :D ,ali malo zatrepneš okicama i nabaciš smiješak,nagneš glavicu i kažeš " ma sjetila sam se nečeg nevezanog za vas" i ljudi te ne dožive čudakinjom, nego tajanstvenom:cerek:, meni upali...mom dečku to lijepo,pa se naslađuje malo....budi kreativna, a oni koji reagiraju zgražanjem zaslužuju zgražanje, i vjerojatno nisi jedina nad kojom se zgražaju, pa tako da i nije bitnan razlog:)

sweetredgirl
18.12.2008., 23:34
ma neee tako negativno razmišljati:kiss:.. da,užasno je kad skuže,pa još više pocrveniš :D ,ali malo zatrepneš okicama i nabaciš smiješak,nagneš glavicu i kažeš " ma sjetila sam se nečeg nevezanog za vas" i ljudi te ne dožive čudakinjom, nego tajanstvenom:cerek:, meni upali...mom dečku to lijepo,pa se naslađuje malo....budi kreativna, a oni koji reagiraju zgražanjem zaslužuju zgražanje, i vjerojatno nisi jedina nad kojom se zgražaju, pa tako da i nije bitnan razlog:)
ajde lijepo si to rekla:) trebalo bi pokušati manje mariti za druge ljude. to i je bit svega zapravo..jer crvenimo se, nažalost zbog drugih.

sweetredgirl
18.12.2008., 23:36
Ovako ljudi. Ja sam si otvorila poseban msn ako ima onih koji žele razgovarati o ovoj temi. Da se malo jadamo jedni drugima:) sweetredgirl@net.hr pa tko želi nek me slobodno doda!

hriva
20.12.2008., 01:18
Svima se dogodi da se zacrvene(u drustvu) kad se prica o necemu sto ih mozda strecne!
Meni se pocelo dogadjati da se crvenim na spomen nekih stvari ili dogadjaja a da zaista nemam razloga za to!
nesto kao da me ljudi optuzuju za nesto a u stvarnosti to nije istina!npr da neko kaze da mu je neko ukrao nesto i da misli da je to netko od njegovih poznanika, ja bi se zacrvenio kao da sam kriv!da nekazem za svakakve druge stvari!tolko je to intenziralo da sam poceo izbjegavati neke ljude s kojima sam imao takva iskustva!
uzasno me to zivcira a nemogu si pomoci!vec mi ful utjece na zivot...
kao da se na moje lice prenosi sve sto mislim i da to nemogu sakriti od nikog...
zapravo me ni nije briga sto ljudi misle o meni ali svejedno to vec uzasno zarko crvenilo se pojavljuje i pojavljuje...
ima netko slicna iskustva??
lijek mozda??
full mi je toga dosta


I meni se to znalo događati...užasno! Ne možeš s nikim normalno komunicirati. Ali kad se malo sigurnosti usadilo u mene, polako je nestajalo. I sad se s vremena na vrijeme zna pojaviti, uhvati me strah, pa panika i onda crvenilo...i mislim si: čega se sad bojiš? Ponekad pomogne, ponekad jednostavno moram čekati da mi se krv smiri a i moje lice...

hriva
20.12.2008., 01:25
Istina ljudi...ni ja ne mogu vjerovat da nas ima...i ja sam se osjećala potpuno sama s mojim ''problemom'', i nikome nisam priznala da imam ''problem''....jednostavno sam se izvlačila: pa to je tako...
Baš mi je drago da smo tu! :)

mikica17
21.12.2008., 23:33
hm:D:D...moram reci da sam imala party neku noc...i bila sam opustena, plesala i zabavljala se i crvenilo se nije pojavilo i nakon dugosatnog plesanja,,,a obicno nakon 5 min fiz vjezbe se je pojavljivalo...pa ja mislim da definitivno samopouzdanje ima neke veze sa ovim nasim prolemom...
POCNITE O SEBI BOLJE RAZMISLJATI...KAO DA STE SVE NAJ!, pa da vidmo sta ce nam se desiti, hocemo li se manji crveniti,,ja cu to pokusati, i onako nemam sta da izgubim, sto vec nisam...
Al ako neko ima ucinkovit puder ja bih ga zamolila da mi senda ime:D
hvaalaa i ostajmo jakii!!

hriva
22.12.2008., 10:46
tako je!! Treba nam samo malo samopouzdanja i mira i staloženosti! Nikakav psihoterapeut ni psihijatar! Ne trošite novce na to! Rađe odite u knjižnicu posudite koju knjigu... Ili jednostavno odite s frendom na kavu...društvo je predobro za opuštanje. Ako nekog poznate i ako vam nije najbolji frend, ako je poznanstvo ili prijateljstvo površno...ponekad je jednostavno dobro za opuštanje! Učinimo to. :)

hriva
22.12.2008., 10:47
hm:D:D...moram reci da sam imala party neku noc...i bila sam opustena, plesala i zabavljala se i crvenilo se nije pojavilo i nakon dugosatnog plesanja,,,a obicno nakon 5 min fiz vjezbe se je pojavljivalo...pa ja mislim da definitivno samopouzdanje ima neke veze sa ovim nasim prolemom...
POCNITE O SEBI BOLJE RAZMISLJATI...KAO DA STE SVE NAJ!, pa da vidmo sta ce nam se desiti, hocemo li se manji crveniti,,ja cu to pokusati, i onako nemam sta da izgubim, sto vec nisam...
Al ako neko ima ucinkovit puder ja bih ga zamolila da mi senda ime:D
hvaalaa i ostajmo jakii!!

Super! Super za tebe! ne mogu ni zamisliti kako si se kasnije osjećala! Još bolje pretpostavljam...ono, kad shvatiš da dan (ili noć) može proć i bez tog crvenjenja...:D
Pozz

Skrivalica
22.12.2008., 21:06
ja sam se isto jako crvenila pogotovo u tinejđerskim danima,i svi su me zezali zbog toga,ali s vremenom kako je moje samopuzdanje poraslo to je jednog dana samo se prestalo događati samo od sebe....pozdrav

marinella
23.12.2008., 08:33
neku večer moja obitelj i ja smo bili kod bitelji buduće nam nevjeste.znači brat se ženi.ima eritrofobiji.(ja imam soc.fobiju tak da mi je sve ovo poznata tematika).dala sam mu xanax 0,25 na njegov zahtjev.čak su ga zezali i svi gledali u njeg komentirajući njegovo crvenjenje.no znate šta?tu veče se nije nijedanpu zacrvenio!!inače je plav i crvenilo je jako vidljivo.autosugestija il što je bilo u pitanju?

mikica17
23.12.2008., 15:07
Super! Super za tebe! ne mogu ni zamisliti kako si se kasnije osjećala! Još bolje pretpostavljam...ono, kad shvatiš da dan (ili noć) može proć i bez tog crvenjenja...:D
Pozz


da...najljesi osjecaj...i vjerovali ili ne, proslo je vec od toga 4 dana, i u ta 4 dana nisam se crenila, pocela sam o sebi drugaije razmisljati,i nadam se da uspjeva.!
Ali vidjet cemo kad skola pocne hoce li biti tog crvenjenje;D:D

we need to Be Strong, and we will succeed!!

*ĐIPI*
23.12.2008., 21:40
Meni se pocelo dogadjati da se crvenim na spomen nekih stvari ili dogadjaja a da zaista nemam razloga za to!
nesto kao da me ljudi optuzuju za nesto a u stvarnosti to nije istina!npr da neko kaze da mu je neko ukrao nesto i da misli da je to netko od njegovih poznanika, ja bi se zacrvenio kao da sam kriv!da nekazem za svakakve druge stvari!tolko je to intenziralo da sam poceo izbjegavati neke ljude s kojima sam imao takva iskustva!
uzasno me to zivcira a nemogu si pomoci!vec mi ful utjece na zivot...
kao da se na moje lice prenosi sve sto mislim i da to nemogu sakriti od nikog...
zapravo me ni nije briga sto ljudi misle o meni ali svejedno to vec uzasno zarko crvenilo se pojavljuje i pojavljuje...
ima netko slicna iskustva??
lijek mozda??
full mi je toga dosta

Pronašla sam se u tvojemu postu. Naprimjer meni je uvijek smetalo kad sam htjela u srednjoj izvadit šalić, naravno, zacrvenila sam se kod same pomisli, tako da nisam nikada mogla prepisivat. :ne zna:

Isto tako svi uvijek misle da me sram jer se zacrvenim a mene stvarno nije tako jako jako jako sram tj. ponekad me nije uopće. Kad moram izać pred "publiku" uvijek mi je neugodno jer znam da ću bit crvena i da će mi se zbog toga smijat, mislim bar se tako osjećam. Pa više ne znam od čeg se više zacrvenim.

Događalo mi se više puta da sam se zacrvenila kad je netko nešto pitao iako nisam bila kriva iz ne znam kojeg razloga i slično.

Jel postoji lijek za to? Ne znam. Nije to toliki problem naspram ostalih stvari s kojima se ljudi nose tak da crveni se i smij. :mig:

ja444
25.12.2008., 19:22
http://www.paktribune.com/images/EditorImages/COLOURED.JPG

ja444
25.12.2008., 19:24
neki kažu da biramo gdje i u kojem tijelu čemo se roditi,
vjerojatno sam ovo svjetloputo tijelo izabrao da nešto naučim...

a u sljedećem životu izabrat ću da se rodim kao crnac !!!

mikica17
28.12.2008., 22:10
neki kažu da biramo gdje i u kojem tijelu čemo se roditi,
vjerojatno sam ovo svjetloputo tijelo izabrao da nešto naučim...

a u sljedećem životu izabrat ću da se rodim kao crnac !!!


hehe...joj znate guys sta! Ja mislim da mi o sebi trebamo prestati razmisljati ovako...znam da je tesko jer i ja prolazim kroz sve sto i vi, ali dosta je vise toga! Svi imju svojih mana, pa tako i mi. Na kraju krajeva svi smo mi ljudi...kome smeta nase crvenilo, i tko ga smatra 'smjesnim' ili 'cudnim' ili vec bilo kako, ne zasluzuje nas, nase prijateljstvo, niti nasu paznju!! Nije nas vrijedan, niti nasih zivaca!! Trebamo zahvaliti Bogu da smo zdravi ili da vidimo, cujemo, da imamo sta jesti...a ne nego glupo crvenjenje...Ja nekad zaboravim kako je onima koji su stalno gladni, i nemaju sta jesti, i zive na ulici...tako da ja vise sebe necu time zamarati...Nadam se da cu ostati pri ovom razmisljanju a tko zna sta ce biti sutra::mig::rolleyes:...
sta znam mozda i ja sutra pronadjem srecu svoga zivota, ipak ide nova 2009 i nadajmo se najbolje u njoj. Nadajmo se da nase Crvenilo se iSkorijeni...i tako moji dragi, vi koji ste mi bili najveca podrska, i jedini koji znate moj problem, Tako vam zelim sve najbolje u godini koja je pred nama...I tko zna mozda se nekada sretnemo, i smijemo se na ovim nasim postovima:cerek::cerek:

Jimmy 7
29.12.2008., 19:10
Neka mi se javi netko tko je bio na operaciji u Italiji,prošle godine je bio neki Buda152 i on je puno pričao o tome

udarenko
30.12.2008., 00:10
Bok Jimmy 7!
Evo i ja sam u zescoj dilemi sta da radim, da li da idem na operaciju ili ne, posto ne mogu vise da se nosim sa ovim crvenilom? Mislio sam da sam ga se resio, al' ipak nisam!
Plasim se negativnih efekata.
Pogledaj ovaj forum Forum gde se raspravlja o nus pojavama ETS operacije (http://etsandreversals.yuku.com/)
Inace se ova operacija moze uraditi i u Srbiji na INSTUTU ZA PLUCNE BOLESTI Sremska Kamenica!
Operacija kosta oko 1000 evra!

Jimmy 7
30.12.2008., 14:25
Ej udarenko eva sam poslao mail tom institutu i rekao sam im sve simptome pa ću vidit,operacija u Italiji košta 2500 eura,pita sam doktora koji to radi ali ako u srbiji to rade kvalitetno a i jeftinije je kako ti kažeš onda mi je bolje tamo i zbog jezične barijere.Čita sam neke odgovore doktora na upite pacijenata i totalno sam se pronašao u tome.Hvala na informaciji

bezsmisla
06.01.2009., 10:59
Otkad pijem vitamin c i vitamin b povecalo mi se crvenilo...dali to ima kakve veze? inace nemam problema sa ljudima i crnim razmisljanjima...

ja444
06.01.2009., 21:58
pa prestanii onda piti b i c vitamne

i videl buš kaj bu bilo

zvončica22
07.01.2009., 19:15
neku večer moja obitelj i ja smo bili kod bitelji buduće nam nevjeste.znači brat se ženi.ima eritrofobiji.(ja imam soc.fobiju tak da mi je sve ovo poznata tematika).dala sam mu xanax 0,25 na njegov zahtjev.čak su ga zezali i svi gledali u njeg komentirajući njegovo crvenjenje.no znate šta?tu veče se nije nijedanpu zacrvenio!!inače je plav i crvenilo je jako vidljivo.autosugestija il što je bilo u pitanju?
vidiš,i tI i brat imate problema sa fobijama,on sa eritrofobijom a ti socijalna fobija. tako ja patim id efitrofobije a moja 5 god mlađa sestra se često crveni isto jako i ja joj jako držim fige da joj se to ne razvije do stadija gdje bi se to moglo nazvat eritrofobijom ko meni... malo je čudno ili zapravo nije da oboje (brat i sestra ili ja i moja sestra pate od istih ili sličnih simptoma)što opet znači da to proizlazi iz odgoja i FAMILIJE???

Gear
07.01.2009., 19:34
evo da vam se ponovno javim,idem na terapiju i sve mi se čini da mi je sad još gore. Sad samo čekam kad ću se zacrvenit,velik mi je problem sjedit u vlaku sa nepoznatom osobom jer jednostavno pocrvenim ko paprika iz cista mira! Ne znam zašto,ali izgleda da mi je sada gore nego prije :(:(

Jimmy 7
07.01.2009., 20:21
evo da vam se ponovno javim,idem na terapiju i sve mi se čini da mi je sad još gore. Sad samo čekam kad ću se zacrvenit,velik mi je problem sjedit u vlaku sa nepoznatom osobom jer jednostavno pocrvenim ko paprika iz cista mira! Ne znam zašto,ali izgleda da mi je sada gore nego prije :(:(
Terapija ti neće pomoć,nikakvi psihijatri,dermatolozi ni tome slično,ja znam iz iskustva.To je samo bacanje novaca

Blondie5
08.01.2009., 17:18
pozzz svima

Evo bas sam jucer malo trazio po netu o tom famoznom crvenilu i taman kad sam pomislio da nema o tome nista, nabasao sam na ovaj forum i vas. Sad mi je jasno kolko se ljudi s tim bori isto ko i ja. Krenuo sam citat od pocetka al jednostavno nema sanse da sve procitam. Kod mene se simptom eritrofobije se poceo javljat u 1 srednje i to bezveze jer do tad nisam imao ni na kraj pameti o tom. Sjedio sam s frendicama i znam da je nesto bilo skakljivo i ja sam kao iz fore rekao; daj nemoj pocrvenit cu. I nakon par dana mi je to i pocelo. evo sad sam na faksu al jos se s tim borim. Nekad mi je bilo jace a nekad slabije a nekad uopce nista. Ne pocrvenim svaki put bas tako lako al kad me uhvati panika da cu pocrvenit onda mi se to i desi. Recimo kad znam da sam u centru paznje onda mi pocne gorit pod petama:rolleyes:. Nisam bas pokusavao to rjesit al me to jako smeta jer nisam sramezljiv niti povucen, dapace uvijek sam bio onaj koji zabavlja drustvo. Kolko gledam Vas i sebe mislim da je to ipak psihicki problem koji se da rjesit. Ja sam uporna osoba i ne odustajem nikad kad nesto jako hocu. drago mi je da nisam sam i da barem neko shvaca moj-nas problem. Sorry kaj sam se raspisao al mozda je i to jedan od koraka jer nikad nisam to do sada nikom rekao. Molim vas pisite sto vise o tome i svoja iskustva i savjete. hvala svima!!

ja444
12.01.2009., 14:11
evo, moj savjet i primjer
primjećujem da svaki put kad pocrvenim zanemarim disanje i ukočim mišiće na licu

kad svjesno dišem i opustim mišiće crvenilo nestane ili se niti i ne pojavi

marinella
12.01.2009., 18:27
vidiš,i tI i brat imate problema sa fobijama,on sa eritrofobijom a ti socijalna fobija. tako ja patim id efitrofobije a moja 5 god mlađa sestra se često crveni isto jako i ja joj jako držim fige da joj se to ne razvije do stadija gdje bi se to moglo nazvat eritrofobijom ko meni... malo je čudno ili zapravo nije da oboje (brat i sestra ili ja i moja sestra pate od istih ili sličnih simptoma)što opet znači da to proizlazi iz odgoja i FAMILIJE???

geni :kava:

žalfija
18.01.2009., 02:48
Dragi crvenokožci!
Od kada znam za sebe imam probleme sa crvenjenjem, u osnovnoj školi mi je bio glavni problem crvenjenje ušiju! Strašno! Kasnije je to prestalo, ali ostalo je crvenilo po vratu i dekolteu, po licu sva sreća ne. Mislim da nikakva terapija tu ne pomaže, jednostavno sam užasno emotivna, sve me pogađa i moje crvenilo uzrokuje sve od alkohola, veselja, tuge, srama, neke nepravde, jednostavno tako mi tijelo reagira. Inače sam vesela i otvorena osoba, ali nije ugodno kad ti baš sve emocije pišu na čelu tj. vratu u mom slučaju.
Mogu vas mlađe samo utješiti da sada kada imam 30 god. crvenim puno puno manje, jednostavno očvrsneš malo s godinama , a i kad pocrvenim baš me briga više, cijeli život me pitaju: A šta ti je to crveno po vratu? Sad odgovorim sa smješkom: ja sam ti takva. :) Pusa i sretno svima u prevladavanju crvenila izdajice!

btw. geni definitivno nisu za isključiti, moja baka je naime isto bila crveni emotivac, a od nje sam naslijedila i dermatografizam ( za one koji neznaju, to je ono kad prođeš recimo noktom ili bilo čim po ruci i za 2 min. se vidi crveni trag na koži)

Želim još samo reći da mi je jako žao kada pročitam da mlade cure piju toliko tableta za smirenje samo zbog crvenila, daleko od toga da nisam popila niti jednu kad sam bila posebno uzrujana, ali ovako unaprijed kao terapiju, neznam, mislim da nije potrebno, ja sam se nekako bila naučila nositi s tim tada, jednostavno, ako sam recimo išla na usmeni ispit (mega crvenilo) marama oko vrata, blijedi puder, kosa spuštena pa ko živ ko mrtav.

krasni
22.01.2009., 11:16
Žalfija oraspoložio me je tvoj post i tvoj optimistički stav. Zaključujem iz dosadašnjih postova da su ljudi sa eritrofobijom dobrice, povučeni, nenametljivi... Ali da nema tog crvenila ko zna kakvi bismo bili, ono nas sputava da pokažemo pravo lice.
To je kombinacija nasih fizičkih predispozicija i prevelike emotivnosti.
Kočnica je u našoj glavi. Ako popijem određenu količinu pića onda nema šansi da ću pocrvenjeti, jer alkohol blokira taj osjećaj straha i daje samopouzdanje. Ovo samo navodim kao činjenicu ali ne i kao rješenje. Ne može se na ispite i prezentacije ići pijan i u to sam se praktično uvjerio.

bodulo
23.01.2009., 22:01
Prvo nisam vjerovao da o ovom opce postoji tema, kad ono 200 stranica postova na forumu, znaci ima nas..evo do sad nisam vjerovao u horoskop, ali bogami ja sam jos jedan od tih "crvenih" blizanaca..isti simpotimi kao kod vecine, nelagodnost-nervoza-crvenilo kad si u centru paznje, kod intrvjua i razgovora, kod izlaganja, u drustvu itd..borim se s tim od srednje škole i dosad sam uspija naci neke meni dobre tehnike izbjegavanja crvenila pa da ne duljim:
-prije izlaganja-seminara-govora, udahnem/isdahnem duboko 5 puta
-kad izađem pred "auditorij" najprije nađem bilo kakvu tocku u prostoriji koja mi bude centrar pažnje za vrijeme izlaganja, nakon bilo kakvog pitanja,kritike sugestije od auditorija prvo pogledam u taj moj "centar" na sekundu i kao da mi smiri tu paniku i crvenilo i pomogne da nađem smislen odgovor na postavljeno pitanje
-ako imate kolegu/icu koja je u publici zamolite je da vam bude korektiv, znaci ako ubrzate izlaganje da sto prije završi jer osjecate da cete se po ko zna koji put zacrventi, pogledajte u nju/njega da vam "motira" da malo usporite ili da vam da neki znak ohrabrenja-kod mene pali
-kad sam u drustvu u centru pažnje, još nisam dosa do nekih bitnijih pomaka, na najbanalnije teme se zacrvenim, oni koji me znaju vise ne obracaju paznju, a kod onih koji me ne znaju zna bit neugodno..
-najgore mi je bilo uci u pun kafic sa curom-simpatijom-na dejt ili sl. zacrvenija bi se instanto u tih 5 metara do prvog slobodnog stola
-to sam uspio izbjeci tako da nju prvu pustim u da uđe u bar, a ja za njom dok se ne smjestimo za stol
- e da je tu bar kraj, kad krene razgovor i kad osjetim da cu se zacrvenit oko neke teme, uspijem to preduhitrit i prebacit nelagodu-crvenilo na svoju obicno desnu nogu, koja nakon toga ispod stola nekontrolirano cupka dok se ne maknemo od neugodne teme, al najbitinije za mene da se to ne vidi..

eto tu su moji neki savjeti kako se boriti s tim, ma koliko glupi i trivajalni bili, kod mene u vecini slucajeva pali
svaka osoba je jedinka sa svojim znanim i neznanim demonima..pitanje je samo kako se borit s njima..ne vjerujem u psihojebatriju, ne dao Bog u neke tablete ili operacije, jedino svoja volja, upornost i rad na sebi vas moze odvest do rezultata
znam da sam se raspisa na dugo i siroko, al imam sam potrebu ovo napisat kad sam spoznao da je ova tema vise nego aktualna..

red neck
24.01.2009., 08:50
E pa ima vise od godinu dana kako nisam posecivao ovaj forum.

Uglavnom vidim ima dosta novih pridoslica...ali i nas od ranije,vidim imena se ponavljaju...

Ja mislim da bi mi svi crveni trebalo da napravimo jednu veliku zurku.Ulaz bi bio dozvoljen samo onima koji se lako zacrvene.Ako bi kojim slucajem uleteo neki "bledoliki" uljez...onda bi trebalo da ga dobro propustimo kroz sake :)

Mislim da bi to bila prava stvar...flertovanje bi bilo totalno opusteno,u fazonu "sta me briga sto se crvenim kad je i ona crvena...mogu joj reci iskreno sve..."

Salu na stranu,ja mnoge vazne stvari u svom zivotu nisam uradio,ili sam odustao na pola puta, upravo zbog tog prokletog crvenila.Cini mi se da ni sam nisam svesten koliko me je puta to crvenilo uskratilo neke radosti koju normalni ljudi dozive svaki dan.

Ja sam zbog tog crvenila promenio kontinent,otisao tako daleko od mojih najmilijih,suvisno je trositi reci koliko sam bio ogorcen mojom sudbinom...

Danas posle 4 godine...ja se osecam bolje ,manje se crvenim.U svojoj okolini nemam puno ljudi da bih rekao da smo suvise bliski...pred kojima bih imao tu ludu tremu i napade crvenila...
Kad ste sa svojim najblizim ,to je ipak puno drugacije.

Ja bih trebalo ove godine da se konacno vratim u Srbiju.Taj dan sam dugo odlagao pricom o sredjivanju papira,drzavljanstva...ali sada je dosao trenutak da nemam kud,da je to neizbezno.Osecam veliki strah da cu tamo opet biti onaj "stari crveni"...to je nesto sto me opterecuje nevidjeno.

A tako sam puno sanjao da cu ovde u Americi ipak pronaci neku carobnu formulu,i vratiti se kuci normalan i izlecen.

Neki napredak sam postigao,ali sve je to daleko od onoga o cemu svi mi sanjamo...da budemo bledi kao i 99% preostalih ljudi na ovoj planeti.


veliki pozdrav za sve

amar92
25.01.2009., 03:04
ewo bas sam se registrovao zbog ove teme...
imam 16 god i cesto mi se pojavi crvenilo u licu kada sam s drustvom u kaficu u nekom zatvorenom prostoru a pogotovo kada pijem alkohol ili zapalim cigaru...:(ajd vise ne pusim ali crvenilo se i dalj pojavljuje pogotovo kada sam s djevojkom koja mi se svidja...:(za mene je ovo crvenilo stvarno problem i neznam kako da ga rjesim...pomozite da li je ovo samo neki period u pubertetu ili nesto slicno...:mad:nemogu vise vako...to me stvarno nervira...

amar92
25.01.2009., 03:14
Dragi crvenokožci!
Od kada znam za sebe imam probleme sa crvenjenjem, u osnovnoj školi mi je bio glavni problem crvenjenje ušiju! Strašno! Kasnije je to prestalo, ali ostalo je crvenilo po vratu i dekolteu, po licu sva sreća ne. Mislim da nikakva terapija tu ne pomaže, jednostavno sam užasno emotivna, sve me pogađa i moje crvenilo uzrokuje sve od alkohola, veselja, tuge, srama, neke nepravde, jednostavno tako mi tijelo reagira. Inače sam vesela i otvorena osoba, ali nije ugodno kad ti baš sve emocije pišu na čelu tj. vratu u mom slučaju.
Mogu vas mlađe samo utješiti da sada kada imam 30 god. crvenim puno puno manje, jednostavno očvrsneš malo s godinama , a i kad pocrvenim baš me briga više, cijeli život me pitaju: A šta ti je to crveno po vratu? Sad odgovorim sa smješkom: ja sam ti takva. :) Pusa i sretno svima u prevladavanju crvenila izdajice!

btw. geni definitivno nisu za isključiti, moja baka je naime isto bila crveni emotivac, a od nje sam naslijedila i dermatografizam ( za one koji neznaju, to je ono kad prođeš recimo noktom ili bilo čim po ruci i za 2 min. se vidi crveni trag na koži)

Želim još samo reći da mi je jako žao kada pročitam da mlade cure piju toliko tableta za smirenje samo zbog crvenila, daleko od toga da nisam popila niti jednu kad sam bila posebno uzrujana, ali ovako unaprijed kao terapiju, neznam, mislim da nije potrebno, ja sam se nekako bila naučila nositi s tim tada, jednostavno, ako sam recimo išla na usmeni ispit (mega crvenilo) marama oko vrata, blijedi puder, kosa spuštena pa ko živ ko mrtav.

ti si zensko pa mozes stavit puder ja ne mogu ni to:(a ja imam crvenilo po obrazima neki kazu da je to crvenilo neka bolest...:ne zna:jbg valjda ce me prestat kad izadjem iz puberteta...:s

žalfija
26.01.2009., 19:06
Joooj ljudi dragi, vidim da vas ima dosta crvenih i da ste jako zbog toga nesretni. Znam opterećuje, ali ja nikad nisam bila zbog toga nesretna, nije mi čak toliko ni bilo neugodno zbog toga, najviše mi je oduvijek išlo na živce što bi me ljudi direktno pitali :"A šta ti je to crveno?". To me je izluđivalo u smislu, pa šta, kao da ti nisi nikad pocrvenio?:mad: Mislim, to je zapravo totalno nepristojno pitanje, ja to nikad ne bih pitala drugu osobu tako u facu, pa očito je, čovjeku je neugodno, moraš li mu to nabijati na nos?! I tužna sam znala biti što su ljudi tako glupi, ja nikad ne idem za tim jel čovjek crven, zelen i štatijaznam.

Ah, evo izbacila sam frustraciju :D, oprostite...

Ajde glave gore :) u nove radne pobjede.

red neck-Zamisli si to tako, evo tebe iz Amerike nazad kući na Balkan, tu je uvijek neko ludilo, znaš i sam, nitko neće ni skužiti da si došao, niti da si pocrvenio, imaju ljudi briga preko glave...Uostalom, sigurno se većina tvojih starih poznanika nije ni makla iz Srbije svih ovih godina, netko će ti sigurno zavidjeti što si vidio malo svijeta, vjeruj mi ljudi su očajni...:D
Šetaj po Knez Mihajlovoj il koju god već ulicu imaš, puši cigaru i budi gospodin iz Amerike dok ti se malčice ne slegnu dojmovi, posla ionako nema..:rofl:

ja444
27.01.2009., 03:34
Ja mislim da svi mi crveni trebamo napravit jedno veliko druženje.
Evo moj prijedlog.
Ja bum organiziral skup za sve iz Varaždina i okolice.
Nađemo se jedne subote, oko 10 ujutro ili oko 17 h poslepodne, kad bu lepo vreme na Kazališnom trgu, kod fontane u Varaždinu.
Ne bumo išli sjest, to bi bilo bez veze, nego onako, susret pod vedrim nebom,
popričat, promatrat jedni druge i vidjet da nismo jedini i da to nije najstrašnija stvar na svijetu...

točan datum bumo još odredili

tko ja za neka mi se javi na PM

ako još tko ima kakavu zamisao u vezi tog skupa, naka slobodno da prijedloge..

crvena_jabuka
27.01.2009., 09:44
Cao svima!! Kao prvo, jako mi je drago da sam vas pronasla na ovom forumu, i iskreno se nadam da ce pitanja i odgovori o ovoj temi pomoci i meni...
Kao sto rece jedan od clanova, pokusala sam ovu temu citati od pocetka ali ima puno toga, pa sam malo zastala jer vam zelim sto prije napisati nesto o meni i mom problemu...ali na zalost vidim da taj problem ima jos puno puno ljudi...

Ja imam 27 godina i prve simptome eritrofobije!! sam primjetila prije 2 do 3 godine. Ispocetka to nije bio tako veliki problem, niti sam mu pridavala neku veliku paznju, ali sad kako vrijeme odmice moje stanje se sve vise pogorsava..

Prvi simptomi su bili: crvene fleke po vratu, prvo sa jedne onda i sa druge strane, zatim je tu pomalo doslo crvenilo u licu, da bi se sad to crvenilo prosirilo na cijeli vrat, dekolte, usi itd..
U pocetku simptomi su se javljali, dok bih nesto pricala sa velikim uzbudjenjem, a kasnije, i sada, svaki put kad sam u drustvu sa drugim ljudima, i kada je centar paznje okrenut ka meni, kad moram nesto reci, odgovoriti itd..
Jedine osobe pred kojima se ne crvenim, to su moj muz i moja mama, za sve ostale crvenilo me uzastopno prati, bio dan, ili noc..

Vec neko vrijeme pokusavam naci pravi odgovor, sama sa sobom, zbog cega sve to, ali na zalost odgovora nema. Nisam nikad bila sramezljiva ili tako nesto, uvijek sam slobodno pricala sa svakim, ulazila u razne rasprave i komunikacije, dok to danas, sve manje mogu. Crvenilome prati bas svuda, stalno mislim na njega, kao i ostali forumasi, pitam se kad ce doci, i spremam se na taj momenat, smisljam unaprijed u glavi sta cu kome reci, a da se ne zacrevenim, i da sto prije kazem ono sto mislim...medjutim samo jedan pogled sagovornika je dovoljan i ja vec GORIM!

Citala sam ovdje razne savjete, koje cu nadam se probati. Uglavnom ovo, kako sama sa sobom da rijesim taj problem. Nisam jos pokusala nikakva druga rijesenja, sredtva i slicno..osim obicne kreme za lice, jer sam u posljednje vrijeme primjetila neke promjene na kozi lica, suhocu i osjecaj da me koza svrbi nakon tog crvenila!

Ocekujem puno od ovog foruma i ove teme, nastavicu vas redovno citati i pokusati dati odgovore na pitanja drugih ljudi...a slobodno i vi mene pitajte, sve sto zelite!!

Puno puno pozdrava!! :)

udarenko
27.01.2009., 13:15
Sta da vam kazem ljudi u teskom smo bedu, nije u opste lako!
Nego, mora se dalje! Nismo jedini sa problemima, svako ih ima. Svaki zivi sa tim sto mu je dodeljeno, a njemu je najteze. Mislim da za sve postoji resenje samo ga treba naci! Neko uspe da najde resenje i resi problem, a neko jednostavno nauci da zivi sa problemom, postane deo njega.
Eto ja jos uvek nemam resenja i jako mi je tesko ziveti sa crvenilom. Kad bih bar mogao prihvatiti to stanje, kakav sam takav sam. U stvari, ja mozda mogu ali reakcija ljudi na crvenilo je dosta bolna i mucna sto me ponovo vrti u krug.
Ne znam kakvo je vase iskustvo, ali ja nenormalno mnogo energije trosim na to da ne pocrvenim kad sam medju ljudima. Prosto se smorim, ne mogu da komuniciram normalno, oci pocinju da mi se zatvaraju.
Mnogo, mnogo se trosim na to. Od silne koncentracije da ne pocrvenim pocinje da me boli koza na glavi.
Mislio sam da idem na onu operaciju koja se ovde spominje, ali sam odustao na kraju krajeva kad sam video koje sve posledice mogu biti. U stvari mozda bih i otisao da sam uspeo uzeti uput. Al bolje sto nisam. Lekar opste prakse nije hteo da mi da uput, napravio me je na ludog sto to ocu da radim.
Moje misljenje, ne bih toliko crveneo da sam ostvario sebe na nekom planu. Jeste zavrsio sam neki fax, ali sam bez posla, nemam voljenu osobu pored sebe, pri cemu mi to rusi samopouzdanje. To me cini slabim, odnosno nemam cime nastupiti u javnost, nemam sigurnost, ni materijalnu ni ljubavnu.
Jel neko probao ovaj Ksanax, valjda tako bese?

crvena_jabuka
27.01.2009., 16:40
To sto mislis da nisi nesto ostvario ili jesi, to nema nikakve veze...ja sam recimo udata, imam predivnog muza, posao, i zadovoljna sam u zivotu, znaci ne muci me neko pomanjkanje samopouzdanja, ali ...crvenilo je tu..kao sto kazes, sa tim se mora nauciti zivjeti, sto je vrlo tesko. Stalno citamo, kako trebamo biti jaki, ovako ili onako, medjutim stvar je pronaci svoj nacin da budes jak, pa da to crvenilo zaboravis, i zivis normalno...ja to na zalost jos ne mogu niti znam pravi nacin..
I meni se desava slicno, da se pokusavam skoncentrisati na to da se ne crvenim, pa onda pravim neke grimase i tako, to mi je sve poznato...a najgore mi bude kada me pitaju sto se crvenim?? ili jos gore kada me pitaju za crvene fleke po vratu, pa me jos uz to cudno gledaju!!
Sto se opareacije tice, na to i ne pomisljam...mozda je uspjesna, ali opet rizik postoji..

udarenko
27.01.2009., 17:24
Crvena_jabuka, eto to je tvoje misljenje da ne postoji nista sto bi moglo da poljulja tvoje samopouzdanje.
Ja mislim da tu neceg ima! Ne odnosi se to samo na trenutno zadovoljstvo, vec moze biti i nesto od ranijih dana, sto je ostalo u tvojoj podsvesti i sto se sad budi, iz nekog razloga. A kad podsvest nesto lose upamti onda se to tesko brise, odnosno zamenjuje necim lepim. E sad to sto crvenimo, to nasa podsvest zapamceno (nesto lose) svojevoljno bez konsultacije sa svescu, cini na svoju ruku.
Da bi se to savladalo sto kazes ti treba bit jak, odnosno svest nam treba bit toliko jaka da preuzme kontrolu nad podsvesti i zameni to lose zapamceno necim pozitivnim. Sto je vrlo tesko.
Evo jedno poredjenje, mi smo svesno ucili i naucili da vozimo bicikl i to nauceno (da se vozi bicikl) je ostalo u podsvesti i ne moze se izbrisati. Upotrebi ti koliko hoces svoju svoju svest da to zaboravis, naravno neces uspeti, uvek ces znati da vozis bicikl. Uvek kad se uhvatis bicikla, uvek ces znati da vozis. Jedino da ti neko prebije noge, nista vise.
Tako je i sa crvenilom, odnosno to sto nas navodi da se crvenimo (da ga nazovem naucena voznja Crvenjenja) je upamceno i vrlo tesko se brise. Neko nama daje nesto, neki razlog, povod, situacija, koja nas navodi da provozamo crvenilo i sve to zahvaljuci podsvesti.
Al ga izfilozofirah!

krasni
28.01.2009., 15:05
Udarenko, nije to filozofiranje nego živa istina... taj strah je iz podsvijesti i upravo ga je zbog toga tesko kontrolisati.

Evo jedan link gdje se govori o napadu panike i anksioznosti i na vrlo jednostavan način objašnjava taj strah koji nije racionalan:

http://www.anksioznost.net/izlecenje-napada-panike

Po meni eritrofobija kao vrsta socijalne fobije vuče sa sobom i anksioznost, depresiju. Šta je napad crvenila nego jedna vrsta napada panike koja osobu vodi u depresiju.

crvena_jabuka
28.01.2009., 19:30
udarenko , ima istine u ovome sto pises..trenutno (ne)samopouzdanje nema bas puno veze sa nasim problemom, mi u stvari nemamo dovoljno vjere i samopuzdanja "da cemo se ikada rijesiti crvenila". Ovaj link kojeg nam je krasni proslijedio upravo govori o tome...ali to sam vec i ja prije napisala..stvar je pronaci svoj nacin da budes jak, pa da to crvenilo zaboravis....

Na zalost, veoma tesko. Sto se tice toga da smo nesto lose zapamtili, odnosno drzimo to u podsvijesti, i to je moguce. Mozda je sve vrsta stresa, sto sam ja kroz ovu pricu sa foruma skontala. To je neki prelazni period, bum, neugodnost, ili sta ja znam, koju smo dozivjeli, i koja je na zalost ostavila traga na nama..iskreno kad malo bolje razmislim, bilo je stosta u mom zivotu sto je moglo ostaviti traga. na pocetku foruma neko je pisao, kako trebamo da zapisemo, svaku godinu naseg zivota, sta se desilo, bitni dogadjaji, pa da mozda tako pokusamo odrediti kada i zasto je doslo crvenilo..

Ovo si veoma lijepo napisao, ovo za biciklo i voznju...malo cudno zvuci, ali u potpunosti razumijem sta zelis reci!! ;-) Ziva istina!!

krasni ...hvala za ovaj super link i zanimljiv post!!

Jimmy 7
30.01.2009., 22:05
Udarenko kaže da mu doktorica nije htjela dat uputnicu za operaciju,to je zato što ona uopče ne kuži kakav je grozan osječaj to crvenilo,kad ti žari cijelo lice a ponekad i tijelo i kad si nenormalno crven.Ja san se čuo sa doktorom u Srbiji i rekao mi je da obavim pretrage prije operacije i da mu se javim kad završim i da će mi zakazat operaciju.Također sam o tome obavjestio svoju doktoricu i ona me podržala u tome jer smo puno puta pričali o mom problemu.Život sa ovim problemom je jako težak i moram pokušati.

udarenko
31.01.2009., 13:36
Da Jimmy 7, u pravu si nije mi doktor da uput zato sto zaista nema pojma o cemu se radi i kako se ja osecam.
Kaze mi:
"Ma ajde, sta ti pada na pamet, da ides da se operises, to ti u opste ne preporucujem. Sve pokusavaj samo operaciju ne, ne samo ovu nego bilo koju. Kaze da su ti lekari koji to rade kasapini, mesari i da su se udaljili od morala i osnovnih ljudskih principa. Njima je samo u interesu da eksperimentisu s ljudima, da vide svoje rezultate, a kako ce se posle operacija osecati, nije ih briga."
Pitao me radis li negde, da li sam ozenjen? (U mom slucaju ne i za jedno i drugo). U tome je problem, ozeni se ti, cuvaj decu. Imaces problema dovoljno da neces razmisljati o crvenilu.
Nije hteo direktno da mi kaze, ali ti imas drugih problema. Verovatno je mislio da trebam kod psihijatra.
I sad sam u dilemi zaista, ne znam sta da radim, ali sam siguran za ovu operaciju da necu ici, pa kako pude dalje, neka bude. Do nekle je on u pravu!

Jimmy 7, moras pokusati da se izboris na drugacijije nacine.
Ne zelim da te obeshrabrim, ja evo imam vec 29 punih godina i u problemu sam zaista. Zivim sa tim vec mozda 6, 7 godina, jos dok sam studirao i mogu ti reci da je sve teze i teze. Jer s godinama dolaze i drugi problemi koje moras resavati, a ti nisi spreman, zbog crvenila. Samo da se vratim na fax!
Secam se kad smo u laboratoriji radili neke vezbe, a ta laboratorija je jako osvetljenja, tako da se sve jasno vidi.
Radim s kolegenicama lab. vezbe, a meni od jednom bum, crvenilo na lice i kad one to primete smeh.
Pitaju me sta ti je, zasto si toliko pocrveneo? A ja se izgubim ne znam sta da radim, sta da im kazem, pa uvek lupim nesto. Ma, kazem jako me zaboleo zub! A one nismo znale da kad nekog boli zub tako pocrveni i opet smeh, a ja jos vise pocrvenim.
Dolazilo mi je da zbog toga zajebem fax, jer mi je bilo jako tesko. Izbegavao sam kad god sam mogao da ne idem na predavanjima, vezbama, narocito danju.
Vracajuci film unazad razlozi zasto se je moje stanje pogorsalo su:
1. Ne prihvatanje sebe. Nisam mogao da prihvatim svoj fizicki izgled. Mislio sam da sam najruzniji. Ali kasnije sam shvatio da to nije tacno i da ljudi koji su manje lepsi od mene imaju mnogo vise samopouzdanja.
2. Izbegavao sam takve situacije koje bi me navodile da se crvenim.
3. Zatvarao sam se kuci, sedeo pored racunara trazeci resenje, sto je takodje pogresno.

Sagledaj malo, bar ono sto je dostupno tvojoj svesti, sta te je navelo da se prvi put zacrvenis, a sta je kasnije to crvenilo, odnosno tu naviku odrzavalo? Kakvo je to nezadovoljstvo bilo u tom trenutku sto ti je napravilo put crvenilu?
Sto pre pocnes, veca je mogucnost da se oslobodis tih problema!
Isto bitno, bar po meni, moje iskustvo, ne ocekuj pomoc od nikoga biliznjeg, da te to ne bi razocaralo. Jer te niko nece razumeti, a i svi su puni svoji problema, tako da ce te svi slusati povrsno. I od prijatelja ne ocekuj nista posebno.
Ipak posle svih ovih godina verujem da s problem moze resiti ili uz pomoc lekara ili samostalnim zalaganjem.
I znam da se nikada necu predati, pa makar se zavrsilo i sa tim da se crvenim do kraja zivota, ali da me u opste nije briga sta ce okolina da kaze. U smislu crvenim se pa sta!!
Pozz!

Barthez
31.01.2009., 19:17
Ja se s tim borim od kad znam za sebe. Gotovo sam siguran da je počelo rano u osnovnoj školi jer sam često bio izložen maltretiranju druge djece. Čuo sam za tablete Aurorix pa me zanima da li netko zna nešto o tom lijeku?

Jimmy 7
31.01.2009., 21:21
Udarenko ja sam upravo napunio 24 godine a to me mući 5 godina.Ja sam odustao od faksa zbog toga,upao sam u neko stanje stresa praćenog jakim cervenilom.Najprije bi se zacrvenio i to bi prošlo a kako su se sa godinama kapilari širili sada sam konstantno rumen u licu,ne pretjerano ali kad me uhvati vrućina onda mi izbace fleke i po licu i po vratu.Ja radim i izlazim vani,curu nemam,pored crvenila imam problem i sa želudcem što mislim da je povezano jedno s drugim.Kad idem vani sa prijateljima stavim puder,žalosno ali istinito i kad popijem crvenilo splasne i pričam sa curama.Često puta mi kaže neka cura kako će mo sutra na piće al kad se probudim znam da od toga nema ništa,kad većer prođe čeka se druga večer.Moram provat tu operaciju u Sremskoj Kamenici,kaže mi doktor da je sve gotovo za jedan dan.Ne nadam se previše,al moram provat,tko zna.

udarenko
01.02.2009., 00:21
Mislim sta reci, potpuno te razumem!
Greska ti je bila sto si odustao od faksa, trebao si da se boris bez obzira na tu muku koju imas. Ovako ce te nezavrseni fax pratiti citav zivot, neces biti miran sto posto. Gledaj i ja ga nisam zavrsio na vreme, ali nisam ipak odustao i zbog toga mi niko nece prebacivati. Nije kasno da zavrsis. Ako ne fax onda neku visu skolu. Bices srecniji, veuj mi.
Pa sta mislis koje je moje ne zadovoljstvo fizickim izgledom, koje je bilo jedan od razloga da dodjem do eritrofobije.
Moje rumen lice, koje je crveno i bez i bez ovih napada kojeg imamo. Ne mogu normalno da se bavim fizickim aktivnostima, lice mi odmah postane crveno, leti, zimi, u vrucoj prostoriji, u guzvi, kad popijem nesto. Znaci ovo sto imam i bez napada, je urodjeno. To nisam mogao da prihvatim i dan danas se tesko nosim sa tim. I obicno izbegavam kretanje danju. 90% mladih su bledoliki, a ja obelezen, crven. Ludnica, mnogo upadljivo. Odaje pogresan utisak, kao da se stidis, kao da si pao s marsa. Sednem u kafic ili bilo gde danju, svi bledi, a ja crven. A kad ga jos pojacam sa ovim napadom, onda je vec padanje u nesvest. Neprijatan osecaj do bola. Imao sam te iste situacije sa ribama. Samo tebi je super, kad popijes crvnilo ti splasne, ja bih non stop bio pijan. Salim se naravno! Al kod mene je suprotno, kad popijem malo zarim brate, zarim.
Ali se na kraju krajeva nisam predao i mislim da necu, nikada.
Gledaj, ti si jako mlad da se izlazes operaciji. Daj sebi jos malo sansu, bar jos 3, 4 godine, pa posle vidi staces. Jer postoji mogucnost da se izboris sa tim, a s druge strane operacija moze da ti naskodi. Zato daj sebi jos malo sanse, jer ima nade, uvek ima!
Pozdrav!

Jimmy 7
01.02.2009., 10:44
Udarenko ako to pustim još tri,četiri godine proć će mi najbolje godine i šta ću onda.Nije da mi crvenilo splasne kad se napijem nego ne mislim na to toliko već se opustim i ono nije toliko jako kao kad sam trijezne glave.Što si ti čuo koje su negativne posljedice operacije?

udarenko
01.02.2009., 11:51
Evo ti na ovom forumu ima, na temi Hiperhidroze. Jer je kao ista operacija i za crvenilo i za hiperhidrozu:
http://www.forum.hr/showthread.php?t=148937&page=92
Ima i na stranim forumima, mnogo.
Samo ukucaj u google "facial blushing, ets" i naci ces.
Nisu za svakog iste godine i najbolje, odnosno npr od 20 do 30. Neko jednostavno ma koliko se trudio nece u zivati u tom periodu, ali u tridesetim ili cetrdesetim dozivljava velika zadovoljstva. Vreme je takvo da nema vise pravila. Neke u periodu od 20 do 30 godina, fizicki zaostaje za svojom generacijom, a kasnije procveta, doziv razvoj.
Gledam sad se neki momci zene u 21 godinu, al izgledaju kao sto sad ja izgledam u 29 godina. U njihovim godinama ja sam bio klinac, dete, fizicki nesposoban, da to tako nazovem. Takvi su mi geni i to je to. Zato ja ocekujem da tek sad zivim. I necu zaliti za propustenim, jer znam da nisam bio zreo za bilo sta u tom periodu najlepsih godina.
Poz!

SoMeOne:)
09.02.2009., 12:51
Zdravo dragi moji!
Ne mogu opisat olakšanje koje sam osejtila vidjevši da nisam sama...da vas još ima, da vam se mogu obratiti, bez previše objašnjenja, jer vi sve razumijete. Ne moram se truditi, sve ćete shvatiti. Puno sam čitala ovaj forum i, kao i mnogi ovdje, u puno riječi pronašla sebe. Neki su rekli, koliko je smješno, toliko je i žalosno.
Ljude koji nemaju taj problemčić (ako ga tako možemo nazvati) iz dana u dan gledamo i zavidimo im. Svejedno im je gdje će na kavu, koga će sresti, gdje će izaći. Da li je birc možda osvjetljen i da li će im se netko obratiti. Prečesto sam pomišljala, zašto i ja nisam takva. Zašto nemam neki drugi problem. Uz tu eritrofiju (btw. nisam imala blage veze da to postoji) svi problemi se čine manji od tvog. Ma znam, sretni smo što smo živi, što smo zdravi, imamo ruke, noge, krov nas glavom. Zaista sam zahvalna na tome. U životu imam sve što poželim, predivnu obitelj, prijatelje, dečka...I naravno eritrofiju. Htjela bih da se još javite, da čujem kako ste sada. Možda nekima ovdje ovaj forum samo oteža jer još više misle na sve to, što je i logično. Što više mislimo na to, to se sve više javlja. Zaista bih voljela da postoji neko riješnje za to.
Mislim da postoji, u nama samima. Netko je spomenuo jogu. U to sam uvjerena da će pomoći, jer svaki način opuštanja smanjit će taj konstantni grč koji imamo. Treba misliti na disanje, na lijepe stvari.
Znam što mislite - nije to lako. Znam, da, zbilja nije. Kako nešto izbiti iz glave? Isključiti mozak? Mislim da je potrebna samo vježba. Naš um vlada nama, pobijeđuje nas iz dana u dan. Mi mu to dozvoljavamo. Bilo bi najbolje živjeti za sad, za ovaj trenutak, ne dozvoljavati umu da stalno radi, misli na ono sutra, na ono jučer..Jer on nikad neće misliti na ono što je sad, a ono što je sad je najvažnije.
Ovaj problem muči me oko godinu i pol, sputava me u životu. Rekla sam mami i dečku i bilo mi je puno lakše. Nisam više mogla šutiti. Šutnja me ubijala. Sjećam se doba kad nisam bila takva, i ponekad se pitam gdje je nastala ta osoba.
Ali ja znam da je ta osoba tu, u meni, i da ono nešto drugo upravlja tom osobom i ne da joj da se iskaže.
Primjetila sam, svi mi smo komunikativni, otvoreni -blizanci :)- ja sam rak, a primjetila sam da je tu bilo par rakova. Ljudi nas vole, nježni smo i pažljivi, na sve mislimo..A najgore je, problem i je u tome što mi previše mislimo.

-------Možda mogu malo pomoći. Ima jedna knjiga koju čitam, iako sam ju u zadnje vrijeme zapustila. Zove se "Snaga podsvijeti". Vjerojatno nije skupa, a mislim da ju možete nabaviti na mnogo mjesta. U toj knjizi ćete vidjeti kako naš um utječe na nas, naš ego. Pisac otvoreno nudi riješenje. Jedno vrijeme mi je zbilja pomogla, no kad sam doživjela ponovni poraz, prestala sam ju čitati, nažalost. Opisuje kako ono što zaželimo i uputimo svojoj podsvijeti, nakon nekog vremena, naša podsvijet će reagirati i ostvariti nam naše želje. Stvarno vam savjetujem da nabavite tu knjigu. Pisac je Joseph Murphy.

Voljela bih da se javite..
Velika pusa svima vama od još jedne crvene :mig:

Pers
12.02.2009., 22:34
Joj slucajno sam naletio na ovo i ne vjerujem. Mislio sam da sam jedini i bas mi je drago da nisam sam. Necu nista pisati jer sve ono što bih htjeo reći napisano je u ovih 34 stranice teksta. Puno vas sve pozdravljam i nadam se da cemo se svi rjesit ovog neugodnog nekontroliranog crvenjenja :)

Denke
13.02.2009., 12:43
Cao ljudi! Bas dugo nisam bila ovde i vidim da se nakupilo postova,cak sam i korisnicko ime promenila jer se nisam mogla setiti lozinke..:D Nisam bas sve uspela da iscitam,ali vidim da se uglavnom sve svodi na jedno..Mi se crvenimo i ne znamo kako da se izborimo sa tim! Juce sam gledala epizodu Uvoda u Anatomiju i videla jedan slucaj koji ste vi ovde spominjali,za onu devojku koja je isla na operaciju.. Nisam bas uspela da pohvatam sta i kako,ali uglavnom skontala sam da je jako rizicna! Meni se kao i vama desava da crvenim 5 dana a onda par dana nista i tako u krug... I dalje sebi ne mogu da objasnim zasto se to desava i zasto nekad uspem da se iskontrolisem a nekad ne... Mislim da smo si stvorili neku vrstu uslovnog refleksa i da samo pri pomisli da se mozemo zacrveneti mi to i uspemo... Tesko je nama crvendacima jer nista ne mozemo da sakrijemo! Ja nikome nisam nista rekla,osim jednoj drugarici koja me docekala sa "Da mi nisi rekla,nikad ne bi skontala" i onda se mislim..pa mozda se to tako i ne vidi,samo sam si umislila! Bez pudera ne mogu vise da zamislim nijedan dan!!! Plasim se jer sad vec treba da diplomiram,da se zaposlim..kako cu to? Treba smoci snage i raditi svaki dan sa ljudima koje ne znas..o boze,boze..blago onom ko ovo nema!!! Trebala bi da idem kod psihologa opet,jer sam jednom isla pa ni njemu nisam mogla reci sta me ustvari muci..jer na lekove ne pristajem,jer me strah da kad prestanem da ih pijem da ce mi se sve ovo opet vratiti! Ovih dana imam osecaj da bi me tako trebalo nesto veliko klepiti po glavi i da se malo osvestim,i da uvidim da ima mnogo gorih stvari u zivotu osim ovog naseg crvenila! Drzite se,to je sve sto mogu da vam kazem,jer ni sama sebi ne mogu da pomognem!

Pers
13.02.2009., 13:15
Daj napišite kada se najčešće crvenite ! Evo ja ću početi: Ako mi je neka cura sexualno privlačna a ja sa njom moram pričati,ako sretnem neku poznatu osobu koju nisam dugo vidio i onda moram s njom pricati (najviše to mrzim ako je sretnem u tramvaju,autobusu,kafiću,trgovačkom centru zapravo bilo gdje gdje ima puno ljudi),ako dođu gosti doma pa me počnu ispitivati o faksu o curama a oko mene moja obitelj i svi čekaju šta ću reći,ako sam u tramvaju ili busu sam i onda ako vidim da me netko gleda okrenem pogled i zacrvenim se,ako slučajno pogrješim u pričanju znači krivo kazem neku rijec pa se netko počne smijati,onda npr. u razredu smo to mi je bilo u osnovnoj i sad profesor ili profesorica traži nekog krivca da je npr. razbio prozor a ja znam da nisam ja i opet se zacrvenim kao da sam kriv. U biti najviše se crvenim kad moram javno nastupit pred više ljudi tj. kad moram biti u centru pažnje a to najviše mrzim btw. bio sam predstavnik razreda u srednjoj a to nisam zelio i uvijek mi je bilo neugodno kad moram pričati s profesorima ili ići na sastanak predstavnika razreda samo se molim da neće mene prozvati da ja neću morati pričat itd. :)

Denke
13.02.2009., 13:27
Ma i meni je najgore kad sam u centru paznje! Sa momcima mi nije tako tesko,jer uglavnom budem pripita pa bude lakse :D Pa sad kontam da bi trebala 24/7 biti pijana da mi bude lakse!:confused: Gadno mi je i u drustvu nepoznatih,a sad sve cesce i u drustvu poznatih,pa me to pocelo nervirati,pogotovo je tesko kad ih ne vidim dugo... Uglavnom nam se situacije poklapaju! Trebala bi da naidjem na osobu koja ima isti problem kao ja,pa ce mi mozda biti lakse!:mig:

Pers
13.02.2009., 14:03
E to i ja mislim lol al stvarno smo malo ludi hahaha :)

Nikollla
14.02.2009., 00:14
Pozz,novi sam član...ovako,meni kako se vidim crvenilo pojavilo prije 2 tjedna..moram napomenuti da sam imao grozne akne po licu i to pa sam pio roaccutane i evo ga riješio sam akne samo mi je još ostalo crvenilo na par mjesta....prije sam se rijetko kad znao zacrveniti...ali to je bilo samo u neugodnim situacijama,mada ja to prije nisam toliko ni osjećao...al i u zadnja 2 tjedna katastrofa..čim uradim neku naglu radnju npr. naglo se dignem pa odma sjednem u meni bukne kao iz vlaka...kao da mi sva krv tada bude u glavi,i to traje nekih 10 ili 15 sekundi a ako me netko ugleda pa me pita zašto sam se zarcvenio e onda je to još gore pa bude i do 1 minutu...stvarno neznam što mi je....jednostavno kad mi krene nemogu to zaustaviti,pokušavam disanjem i i smijanjem nebi li istjerao tu temperaturu vanka ali ne ide,dok se malo ne saznojim ne pušta me..stvarno ne kužim nikako što mi je...samo za informaciju,imam 17 i pol godina...

matjonas
14.02.2009., 15:10
E ljudi i mene muci isti problem, ispocetka je bilo samo crvenilo a kasnije se doslo i preznojavanje uz crvenilo.. uzas... Sto je najgore ceka me vjencanje MOJE za par mjeseci i neznam kako cu taj dan prezivit s tim a i sve ostalo poslije vjencanja,zivot s dragim koji zna za ovaj moj problem ali ga neshvaca bas ozbiljno nego mu je cak to simpaticno... Nekad mi dodje da odustanem od svega ali se nedam i trudim se borit ali i sami znate kako je to tesko...

Se siente
14.02.2009., 18:40
Pozdrav svima!

Ja sam se već jednom javljala, i evo jedva ovarisala na svoje korisnicko ime :) Uglavnom, u tom mom jednom javljanju pisala sam kako me eritrofobija muči, ma kao i sve nas (copy-paste), ali kako mi dobro ide u skoli, kako planiram upisati medicinu… I, tako se i desilo. U posljednjih pola godine mi se zivot mnogo promijenio. Prvo sto sam promijenila sredinu (hvala Bogu), a drugo sto mi je na fakultetu krenulo kako nisam mogla ni sanjati... Sve ispite dala sa odlicnim ocjenama (nije da se hvalim, ali za razumijevanje svega napominjem da imam najbolji prosjek na generaciji). I, kako to ide po Bologni, studenti trebaju prezentovati seminarske radove pred profesorom i, naravno, cijelim amfiteatrom studenata. Fokusirala sam se da ih spremim dobro. Kada sam imala prvu prezentaciju, osjetila sam da se pocinjem crveniti (ne treba napominjati da je cijeli amfiteatar gledao u mene), ali s obzirom na to da sam vidjela odusevljene na profesoricinom licu prezentacijom, nastavila sam pricati kao da nista nije bilo. I, pricala sam… Profa mi je dala 10-tku :hekla:, kolege su mi poslije cestitale, a niko nije spominjao crvenilo… I nakon toga sam imala nekoliko seminarskih radova, opet sa osjetnim crvenjenjem, ali Bogme i 10-tkama! Na pocetku sam se nekako manje crvenila u drustvu (zato sto nisam mislila na to), ali kako je poodmicao semestar primjetila sam da su me kolege zapazile, pa neke (muskog roda) pocele da gledaju. Uglavnom kad god bih osjetila da me gledaju (a znala sam to i ne gledajući ih), počela bih se crveniti. Crvenilo je opet nekako više ulazilo u moj zivot. I, onda opterecena mislima da se ne zacrvenim, izazvala bih kontra-efekat. Priblizio se i kraj semestra, i otisla sam na odmor. Sada evo pocinje II semestar. Odlucila sam da se skoncentrisem na ucenje i da pokusam da sto manje mislim na crvenilo, jer nije dzaba Stendal rekao «Misli donose patnju!» Jesu, sigurno. I, vidjeti cu da nabavim dobar puder, jer ako imam uvjerenje da mi se ne vidi crvenilo, manje cu razmisljati o tome. Djevojka koja me je sminkala za maturu koristila je puder Kost, nijansa 9 (imam svjetliju kozu) i super mi je odgovarao. Sada cu vidjeti da ga nabavim, pa cu se javiti aBd. Necu dozovoliti da mi glupo crvenilo upropasti zivot i unisti najbolje dane.:mig:

Preporucujem kolegi koji je napustio faks zbog eritrofobije:flop: da se vrati. Kazem ti zato sto, ako budes zaista zelio u necem da uspijes, i ako se trudis, to ljudi vide, ne trebas da se bojis da ce te provocirati samo zbog tvog crvenila. Pokazi im da mozes! Ja se sjecam svog 1. razreda srednje kada su me mnogo izazivali zbog crvenila, tipa: zacrvenis se k'o semafor. Kada su poslije došli rezultati mog rada niko mi nije vise ista dobacio. Sada, na fakultetu, za cijeli semestar niko mi nikada nije nista rekao u vezi crvenila, niti na bilo koji nacin sugerirao. A ne može se reći da nisu primjetili…

Ovo sam sve napisala ne da bi bio hvalospjev, nego da ukazem da nas ima sigurno mnogo koji smo perspektivni i koji mozemo nesto da postignemo u zivotu, a da nas muci eritrofobija. Sustina je u tome da se ne predajemo, jer, opet kazem hvala Bogu pa nije nesto gore. Mozda ce nasa borba potrajati dugo (ja npr. imam ovaj problem vec 5.-6. godinu), ali mislim da će se isplatiti aBd. Drzim se onoga da te Bog nikada ne opterecuje vise nego sto mozes podnijeti…:top: :W

Gear
14.02.2009., 22:13
Daj napišite kada se najčešće crvenite ! Evo ja ću početi: Ako mi je neka cura sexualno privlačna a ja sa njom moram pričati,ako sretnem neku poznatu osobu koju nisam dugo vidio i onda moram s njom pricati (najviše to mrzim ako je sretnem u tramvaju,autobusu,kafiću,trgovačkom centru zapravo bilo gdje gdje ima puno ljudi),ako dođu gosti doma pa me počnu ispitivati o faksu o curama a oko mene moja obitelj i svi čekaju šta ću reći,ako sam u tramvaju ili busu sam i onda ako vidim da me netko gleda okrenem pogled i zacrvenim se,ako slučajno pogrješim u pričanju znači krivo kazem neku rijec pa se netko počne smijati,onda npr. u razredu smo to mi je bilo u osnovnoj i sad profesor ili profesorica traži nekog krivca da je npr. razbio prozor a ja znam da nisam ja i opet se zacrvenim kao da sam kriv. U biti najviše se crvenim kad moram javno nastupit pred više ljudi tj. kad moram biti u centru pažnje a to najviše mrzim btw. bio sam predstavnik razreda u srednjoj a to nisam zelio i uvijek mi je bilo neugodno kad moram pričati s profesorima ili ići na sastanak predstavnika razreda samo se molim da neće mene prozvati da ja neću morati pričat itd. :)

točno to se i meni događa. Ja više tako jednostavno ne mogu,gubim živce,nemam volje za ništa,zbilja mi je jako teško,idem na terapije,osjećam da mi je još gore nego prije, ne mogu nać dečka jer ako mi se netko sviđa umirem od crvenila tako da sam zbilja nesretna,mislim da mi nema pomoći:(

SoMeOne:)
16.02.2009., 17:24
Pers, i ja suosjećam s tobom. Isto to mi se događa. Stvarno znam bit očajna zbog svega što mi se događa. Hvala Bogu, na ovom Forumu vidim da nas ima još...Voljela bih da znam nekog od vas u privatnom životu i popričam, sigurno ne bih bila u nikakvom jeb... grču koji mi više ide na živce. Svaki put kad znam da moram na faks, ja se bojim...Više mi je dosta toga. Ne znam kako vama. Želim bit normalna. Volim ljude, volim komunikaciju s njima, ić na faks, svi su super.. Ali ovo me koči da uživam u tome.
Meni se događa uvijek kad dođem u društvo, kad me svi pozdravljaju. Iako mi uopće nije neugodno. Pa to su najnormalnije situacije, zar ne ?? Isto tako, u menzi ili tramvaju.

MATJONAS žao mi je što se bojiš vjenčanja, makar te razumijem. Pokušaj se opuštat, duboko disat. To može zaista pomoć.
Ja znam prije spavanja zamišljat sebe kako hodam po ulici, faksu, u društu onako nasmijana. I onda se skroz uživim u tu situaciju, zamislim da nema crvenila. I tako svake večeri. Jedno vrijeme je čak i pomoglo. Samo treba bit uporan..

Da li je netko probao sa puderom?? :confused:

matjonas
16.02.2009., 18:57
Ja sam pocela koristit puder i ispocetka je samo pomagalo ali kasnije postanes ovisna o njemu i nemozes iz kuce bez pudera na licu... Ja ti savjetujem nemoj koristit puder jer ces postat ovisna o njemu i jos ce se vise pojacat strah od crvenila jer ako nestavis puder na lice znat ces da ce se vidit kad se zacrvenis pa ces ga non stop koristit...

Nas je problem sto previse o tome razmisljamo, previse se prisjecamo situacija u kojima smo se zacrvenili,onda izbjegavamo take situacije i tako se to samo pojacava sve vise i vise... Trudim se razmisljat pozitivno i razmisljat o tome kao nesto sto sam sama sebi stvorila u glavi i da tako reagira moje tijelo, a kad se to i dogodi, kad se zacrvenim razmisljam kao nista to nije strasno proci ce za koju minutu. Posebno se trudim ne razmisljat o tom problemu nikako, kad mi padne napamet trudim se mislit na nesto drugo ili pocet radit nesto ili gledat tv itd... jer svi smo mi u vecini slucajeva sami stvorili taj strah u glavi i povecavali ga jer smo previse o tome razmisljali.. Ja se sjecam u srednjoj skoli, kad bi bilo prevruce u razredu, ja bi bila rumena od vrucine i onda su me znali zezati kao sto si se tako zacrvenila- tada me nije bilo BAS PUNO briga sto mi to govore, ali s vremenom mi je to pocelo smetat i sve sam vise razmisljala o tome i povecavala to i htjela sam da nebudem crvena nikad... Volila bi da mogu vratit to vrijeme kad me nije bilo puno briga sto sam rumena i kad bi me zezali s tim jer sad kad me to netko upita pocrvenim duplo...

SoMeOne:)
17.02.2009., 22:12
Da, istina, skroz...To što si rekla...Mi o tom toliko razmišljamo i naravno da će nam se dogodit. Stalno vrtit jedno te isti film po glavi, iznova i iznova. Pogotovo kad ti se dogodi u određenoj situaciji, pa kreneš izbjegavat tu situaciju. Meni se desi da primjetim koje ja pomne planove imam u glavi samo da to izbjegnem. I to je neka vrsta opsesije. Mi si u glavi zacrtamo da će nam se to dogodit i to nam se onda mora dogodit.
Ne znam da li je netko od vas gledao film "Secret". U tom filmu je savršeno jasna ta teorija. Ono što misliš, to će ti se dogoditi. Savjetujem svima, ima u videoteci. Film je fenomenalan, a ima i knjiga koja je još bolja.
I ja bih voljela da tog nema u mom životu, da je kao prije kad sam bila opuštena i voljela društo. Volim ga i sad samo me ta glupost tjera van iz njega. No ja se ne dam. I dalje se družim sa ljudima, makar sam u grču i teško je. Moram, to je dio života. Ponekad mi dođe samo da ne idem van iz kuće, ali tako se ne može živjet. Samo se nadam da će to proć, ubiti vjerujem u sebe da će proć. Jedino tako ću to prebrodit. Probajte i vi tako. Moramo bit pozitivni. Evo, to je taj dan kad sam pozitivna. Nije svaki takav. Ali samo da ih je više.....

Gear
18.02.2009., 19:38
ajmo crveni zajedničko druženje...:lux: po ovakvoj zimi imat ćemo tak dobru boju da će nam zavidit...:raspa:

SoMeOne:)
19.02.2009., 21:39
Ma ima da svi budu ljubomorni!! Malo nas je, al nas ima, hehe :zvrko:

Gear
19.02.2009., 22:48
tako je!:lux::)

krasni
23.02.2009., 10:51
ZNANSTVENICI SE SLOŽILI: Rumeni obrazi najveća su zagonetka evolucije Ljudi su jedini primati koji rumenjenjem reagiraju kada osjećaju neugodu ili sram. Znanstvenicima su rumeni obrazi još uvijek misterij.

Za crvenilo u licu većina nas vjeruje da otkriva naše skrivene emocije, međutim znanstvenici još uvijek nisu sigurno zbog čega se ono javlja kada nam je neugodno, osjećamo se osramoćeno ili kad osjećamo sramežljivost, javlja Newscientist.

Rumenjenje je takva zagonetka da ga znanstvenici opisuju kao najveću rupu u evolucijskoj teoriji. Ljudi su jedini primati koji na takav način reagiraju kada osjećaju neugodu.

Znanstvenici još uvijek ne znaju zbog čega je tijekom evolucije došlo do razvoja tako očite signalizacije za osjećaje koje pokušavamo sakriti.

Do crvenjenja dolazi kad se krvne žile pod površinom kože prošire te kroz njih prolazi veća količina krvi. Čitav proces kontrolira autonomni živčani sustav koji je nadležan za reakcije nad kojima nemamo kontrolu.

registrirani
23.02.2009., 17:51
Jel zna ko sta se desilo sa korisnikom Buda152?

Taj je covjek imo neka rjesenja i samo nesto usred threada...

čorko_
23.02.2009., 17:53
Budite ono sto jeste, budite prirodni...i onda se nebute crvenili...i da seksajte se-to sve liječi

twilight_zone
23.02.2009., 21:04
Budite ono sto jeste, budite prirodni...i onda se nebute crvenili...i da seksajte se-to sve liječi

hm da... ovo zadnje, dobar savjet, samo što se ljudi crvene i dok se seksaju... mislim, ipak je to fizička aktivnost. :D

P.S. count me in, i ja sam jedna od vas :o

SSDM
24.02.2009., 10:39
Ja se crvenim od kako znam za sebe. Crvenim se ako mi se neko nepoznat obrati, crvenim se kad odgovaram na ispitu, crvenim se kad pokusavam da nesto izvrdam ili slazem, crvenim se kad vozim auto, crvenim se kad pricam s mamom mog dragog, ma uvijek uvijek uvijek.....
Ono sto je meni pomoglo da se manje crvenim je jednostavno priznanje! LJudi koji me okruzuju i s kojima sam u svakodnevnom kontaktu jednostavno znaju za to moje crvenilo i pricala sam s njima o tome i oni su to prihvatili kao dio mene i moje osobnosti. I jednostavno kada sam taj teret skinula sa sebe manje se crvenim.
Naime, bila sam pod stalnim pritiskom svojih misli :"nemoj se bas sad zacrveniti" i naravno rezultat je da postanem ko paprika. Sada kad mi je postalo nebitno da li cu se zacrveniti ili ne, manje se crvenim...

Jos volim misliti da mi se od pudera to crvenilo ne vidi pa se tako opustim i vrucina iz lica odmah prodje.

Uostalom boli nas briga sta ce drugi misliti sto se crvnimo, crvenimo se sto nam se crveni :)

SoMeOne:)
24.02.2009., 16:08
da istina, definitivno je lakše stoooooo puta pred osobom koja to zna. Do sad sam rekla dvjema osobama. I meni dođe da jedan dan samo svima kažem. Sigurno bi mi bilo lakše... Svima nama eritrofobičarima bi onda bilo lakše.

TeeBee
24.02.2009., 16:11
Ono sto je meni pomoglo da se manje crvenim je jednostavno priznanje! LJudi koji me okruzuju i s kojima sam u svakodnevnom kontaktu jednostavno znaju za to moje crvenilo i pricala sam s njima o tome i oni su to prihvatili kao dio mene i moje osobnosti. I jednostavno kada sam taj teret skinula sa sebe manje se crvenim.
Naime, bila sam pod stalnim pritiskom svojih misli :"nemoj se bas sad zacrveniti" i naravno rezultat je da postanem ko paprika. Sada kad mi je postalo nebitno da li cu se zacrveniti ili ne, manje se crvenim...

Jos volim misliti da mi se od pudera to crvenilo ne vidi pa se tako opustim i vrucina iz lica odmah prodje.

:top:
Jako dobar savjet.
Već sam bila pisala na ovu temu i isto sam rekla da se meni smanjilo od kad sam svima oko sebe rekla za svoj problem.
Ne mislim sad da treba ić vuć ljude za rukav i zaustavljat ih na cesti sa spikom ja se crvenim i nemrem si pomoć :rofl: već reć onima oko sebe koji su nam bitni i sa kojima imamo stvoreni neki odnos.
Bilo kakav, mislim ono, ja se crvenim pred roditeljima, u dućanu, na faxu, pred ljudima koji su mi zgodni, pred ljudima koji me gledaju jer tek onda moja aktivna glava gleda na te ljude ko da me procjenjuju il da sam im čudna :confused:
Tak da ono, ko i velika većina ovdje dolazi mi na najbanalnije stvari iz svakodnevnog života.
No od kad sam većini ljudi oko sebe rekla za svoj problem i od kad si vrtim u glavi ''ma kog boli za tebe, svi imaju svoje brige i probleme'' mi je fakat bolje.
Evo da pokucam, u svoju glavu :rofl:
I da, bitna je pozitivna autosugestija, nikakvi lijekovi ni nikakav puder nisu trajno rješenje.
Dok si počnete vrtit mantru u glavi kak ste još jedna ovca u masi (kak god to ružno zvuči) to prije budete skužili promjene na pozitivno.
Jer ono, najgora je izolacija od ljudi, ja to mogu reć iz vlastitog iskustva, i ona je jako destruktivna za osobu po pitanju samopouzdanja i sigurnosti u sebe.
Ajme i kakvo izbjegavanje faxa, ja sam u najgorem crvenjenju uporno odlazila na fax cijeli semestar, imala više seminara nego svih godina prije i makar sam crvenila sve sam preživjela.
Tak da ono, dok prihvatite to crvenjenje kao dio sebe, malo po malo budete vidli poboljšanje.
''Mi se sastojimo od naših misli, a misli se mogu mijenjati.''
Dok usvojite tu rečenicu i počnete tak i razmišljat promjene budu vidljive brzo.
Pozitiva ljudi :D

SSDM
25.02.2009., 21:41
Ma ne prikrivam crvenilo puderom, niti se vjerujem ono moze sakriti, nego i ako se osjetim da mi dolazi vrucica u obraze sebi samo kazem ma opusti se i slobodno zacrveni nece se nista vidjeti natobala si puder. I meni to djeluje, odmah prodje.

ja444
26.02.2009., 06:46
ja imam bradu
da stavim puder i preko brade i brkova??:D

sold_out
26.02.2009., 08:42
evo da vam se i ja pridruzim...jos malo pa mozemo osnovati stranku crvenih, uskoro ce lokalni izbori...ako se nece pobuniti sdpovci :D
mene taj problem prati jos od osnovne, nekad je manje intenzivan nekad me izludjuje..al ne dam se... :)
pokusaj razmisljanja o necem drugom kad te pocinje loviti misao da ces se zacrveniti sve vise djeluje, iako nije bas lako zaboraviti na to..
ali nekako mi se cini da je to dobar put...

pozdrav svima, a meni welcome to club :)

SSDM
26.02.2009., 10:16
:Dja imam bradu
da stavim puder i preko brade i brkova??:D

Pa ti si prav sretnik hehehehe zapusti bradu i brkove i rjesit ces problem heheheh

Gear
26.02.2009., 20:37
bilo bi baš zanimljivo da se svi nađemo hehe,baš me zanima dal bi bili tad crveni:misli:

SoMeOne:)
02.03.2009., 17:30
Da, to bi bilo ful zanimljivo...Nađemo se i podijelimo svoja iskustva, pa i pomognemo jedni drugima :top:

deciever
05.03.2009., 14:30
Na temelju godina iskustva i težine te fobije mogu vam reći jedno sigurno rješenje koje je jako, jako, jako teško postići, a to je da kad vas bude bolilo briga dal će vam neko vidjet crvenilo ma koliko bude bilo intenzivno, kad vam ne bude značilo ništa šta će drugi reći o tome - nema šanse da ćete se biti crveni. Naravno prvo vjezbajte u bilo kojem trenutku, stavite kosu u rep, pokažite lice i kažite si boli me k**** i gledajte osobu ili osobe u oči, pustite energiju iz sebe...volite sebe kakvi god bili, cjenite sebe, potičite sebe, podižite sebe u trenucima kada vam je teško, recite si koliko ste sretni, koliko puno imate u životu, kao što biste bili svom najboljem prijatelju podrška da vam je objasnio koliko mu je teško živjet s tom fobijom tako i vi sebi budite najbolji prijatelj...
mi smo ko onaj pokus sa psom i zvoncem, neznam kako točno ide...kada svaki put kad pozvonite dajete psu hranu, onda svaki put kada pas čuje zvono počme slinit za hranom i traži ju(slobodna obrada jer se ne sjećam)...tako je naše iskustvo jer svaki put kada vidimo ili čujemo čovjeka reagiramo na taj način...a to se da promjenit, ako se usuđujete priznat sebi i drugima da imate eritrofobiju i ako shvatite da je i to za ljude i ne dira vas...ali to je teško, tako teško postić da vam uopće ne smeta jer mislite da je to sramotno, da ste jadnici itd...promjenite stav to je garancija...i naravno- VI TO MOŽETE!
pozdrav svima

deciever
05.03.2009., 14:33
ovo sam napisala preko tuđeg korisničkog imena..valjda me neće ubit hehe:-)

tkd
05.03.2009., 14:56
pozz svima!!! :)
sve je to točno što ste napisali, ali problem je u tome što se čovjek ne može kontolirati... evo npr.
kada se ja zacrvenim (što je dosta često)... u tome trenutku nemogu se ohrabrivati i misliti ni o čemu osim o kontaktu s kojim pričam. bojim se da ne misli "gle kak je crvena", tada se još jače zacrvenim, što mrzim!!!
kod mene je to počelo od kad sam se rodila.. još kao mala sam imala problema s tim...
jednostavno neznam što napraviti...
ja kada se sjetim pomisli na tu fobiju, odmah osjetim vrućinu na licu, i tada znam da sam CRVENA. užasan osjećaj!!!
ako netko zna što napraviti, neka nešto napiše POD HITNO!!
molim vas...
pusssa svima!!! *:

Gear
05.03.2009., 22:30
deciever ohrabrujuć post,ali teško je to...jako teško:tuzni:

tkd znam kako ti je...

antik
12.03.2009., 15:18
bilo bi baš zanimljivo da se svi nađemo hehe,baš me zanima dal bi bili tad crveni:misli:

ajmo probat

Gear
14.03.2009., 21:27
da,ajmoooooo,mogli bi :cheer:

Iva_na
21.03.2009., 18:51
zanima me definicija ertirofobije - da li je to samo neugodno crvenjenje u licu ili ? pitam jer sam ja primjetila da mi izbiju neke crvene fleke povrsinske .. ali kod vrata i malo nize. isprvica sam mislila da je to neka alergija ali sam primjetila da i nije bas nego kao kad smo u nekom vecem drustvu da mi se one pojave :(

antik
24.03.2009., 10:21
pa nije baš to neka alergija, više je to psihička stvar...

Iva_na
24.03.2009., 14:42
pa nije baš to neka alergija, više je to psihička stvar...

i ja isto mislim. al nikad mi to nije bilo prije. nego je pocelo od nove godine. bas glupo...

bublegum
24.03.2009., 19:50
najgore je kad ti se to dogodi, a drugi te gledaju kao da si gubav i ispituju te "šta si tak crven", sa tonom ljutnje u glasu, kao da im to smeta. gadna je to stvar. mislim da je dosta povezana sa depresijom, nedostatkom samopouzdanja i manjkom većeg kontakta sa ljudima u ranijim godinama života.

Gear
24.03.2009., 21:26
da,veliko je to s**nje,ali sve si više mislim da nije to tak strašno,moja terapeutkinja je napravila anketu među svojim pacijenitma što oni misle o crvenim ljudima i puno više je pozitivnih komenatara nego neg. i to me je nekako ohrabrilo...još provodi tu anketu,baš me zanima još komentara, mislim da je kod mene neki pomak kaj se toga tiče...:)

bublegum
25.03.2009., 18:04
da, možda ljudi ne gledaju tako negativno na crvenjenje, ali najgore je što se većina s tim problemom zacrveni zbog velikog osjećaja neugode u nekoj situaciji, koje se ne možeš otarasiti pa se zbog toga sav zgrčiš i ne možeš se ponašati kako se inače ponašaš i osjećati se prirodno i opušteno. to je najveći problem; osjećaj koji izazove to crvenjenje. bar meni. još bih i podnijela crveno lice, samo da se osjećam opušteno i prirodno, bez osjećaja neke panike ili nesigurnosti.

Gear
25.03.2009., 20:29
da,ali mislim da bi mi bilo lakše da mi se uši zacrvene ili vrat,ali baš lice,najbitniji dio tijela...,al ajd kaj da radim,odmah bih išla na operaciju da mogu

antik
25.03.2009., 21:05
tješim se ipak, mnogim curama je to jako, jako slatko kad se dečko zacrveni....:top:

Martian7
25.03.2009., 21:36
tješim se ipak, mnogim curama je to jako, jako slatko kad se dečko zacrveni....:top:
A i obratno, vjerojatno. Nije bez veze što mnoge žene stavljaju rumenilo na lice ako već nisu prirodno rumene.

Gear
29.03.2009., 09:19
hehehe,ja im vrlo rado dam malo svoje crvene boje:rofl::raspa:

rak100
29.03.2009., 20:43
Pozdrav crvena bračo i sestre nadam se da me primate u klub.
Ja sam jedan četrdesetogodišnjak koji navedeni problem ima otkad zna za sebe.
Isti se manifestira u svim mogučim životnim situacijama kao slučajan susret sa poznatom osobom, obračanje drugih osoba, ispiti, zadirkivanje sumnjičenja i sl.
Probao sam sve pomenute metode samosugestija, vježbi, nastup pred ogledalom, razgovor sa psihijatrom (razočaranje) i dr. ali bez uspjeha.
Imam osječaj da bih pao na poligrafu da me pitaju jesam li ubio austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda.
Dali ima izgleda za rješenje putem hipnoze, akupunkture i dr.
Inaće imam normalnu boju tena.
100%rak

ALEMARG
31.03.2009., 13:48
Pozdrav Crvendaći! Evo da vam se pridruži još jedna! Ja ovaj problem imam već 15 godina, polovica mog života. Kad malo bolje razmislim, otkad znam za sebe uvijek sam se pomalo crvenila. Kao dijete bila sam prilično sramežljiva, međutim, u pubertetu sam se počela intenzivno družiti i nisam imala neki problem s tim. A onda mi se odjednom, ko grom iz vedra neba, počelo događati da se zbog nekih bezazlenih situacija zacrvenim ko paprika. Kao da me odjednom spopadne nekakva "zla sila". Sjećam se kako mi je to bilo užasno, događalo mi se to s ljudima s kojima sam "do jučer" bila jako bliska, čak više nego s ljudima koje uopće ne poznajem. Grozno! Kada je to doseglo svoj vrhunac išla sam u 4. srednje, postao mi je užasan problem ići u školu, jedva sam čekala da maturiram, kao da sam mislila kad završim školu da će to prestati, međutim, na moje razočarenje nije. Zbog tog mog problema pomalo sam se počela povlačiti, ali s obzirom da sam druželjubiva osoba ipak sam se nastavila družiti, međutim u "kontroliranim uvjetima", dakle prestala sam izlaziti, i prijatelji su dolazili kod mene, gdje sam mogla kontrolirati količinu svjetlosti tako da se moje crvenilo toliko ne primjeti, užas jedan. Tu zimu sam jako rjetko izlazila, kao da mi je trebalo određeno vrijeme prilagodbe na to sranje, pa se desilo da sam razvila kao nekakav strah od otvorenog prostora, šta da vam kažem, pravi začarani krug. A onda sam na proljeće ipak pomalo skupila snagu i pokušala živjeti s tim, jasno, uz velika ograničenja. Uf, kad se samo sjetim tog perioda, nikome nisam to htjela priznati, mada su svi vjerovatno primjećivali da je nešto drugačije!

ALEMARG
31.03.2009., 14:17
Poštovani

Uzroci problema o kojem pišete mogu biti različiti, a o tome ovisi i vrsta tretmana koji biste trebali poduzeti. Vjerujem da Vam crvenjenje koje opisujete zadaje problema u normalnom,svakodnevnom funkcioniranju i da želite poduzeti sve što je potrebno, kako biste se riješili navedenog problema.

Crvenjenje često ukazuje na psihološke poteškoće, nesigurnost, nisko samopouzdanje i slično.U tom smislu Vam psihoterapija može svakako biti od pomoći.


Naime, tijekom života puno emocionalno nezavršenih stvari nam se nakuplja te ih na neki način potiskujemo,odnosno "spremamo" u sebi. Ovdje govorim o nakupljenim, potisnutim emocijama, koje su bile reakcija na razne događaje u vašem životu, a koje ste naučili ne pokazivati, već zaustavljati i kao takve, spremati "u sebe".

Takav način nošenja s emocijama, nakon nekog vremena dovodi do pojačanog pritiska "iznutra" te se manifestira na različite načine i kroz različite simptome pa i na način kako ste to Vi opisali, crvenjenjem. I to posebno u situacijama kad ste napeti, uzbuđeni, pod povećanim pritiskom ili stresom, bilo kojeg uzroka.

Ukoliko se kod Vas radi o uzroku psihološkog tipa te želite riješiti taj uzrok i trajno ukloniti poteškoće koje navodite, preporučujem Vam da krenete na psihoterapiju. To je proces koji traje određeno vrijeme, ovisno o više faktora, koji ovise o Vama, u različitim segmentima. Tako da o tome možete razgovarati s psihoterapeutom.

Psihoterapija je strukturiran razgovor, putem kojeg, radite na svom osobnom rastu i razvoju.


____________________________
Psihoterapeut Sanja Horvat

Cocaine Nights
01.04.2009., 08:39
Reklamiranje vlastitih privatnih praksa na forumu nije dozvoljeno. Prije ostavljanja postova, upoznajte se s pravilima.

collonelo
01.04.2009., 21:08
Danas sam saznao od koje bolesti bolujem već 40 godina,a godina mi je upravo toliko.Saznao sam to sasvim slučajno dopisujući se preko Iskrice sa jednom psihologinjom.Tražio sam savjet od svoje liječnice opće prakse i ona ili ne zna da je to bolest :confused: ili se pravi da ne zna,nije mi dala nikakav savjet.To me muči od kad znam za sebe i tražim razloge zašto je tako.Odrastao sam u relativno siromašnoj obitelji i mislim da u tome leži problem,samo se pitam zašto je to i sada tako :ne zna: Pocrvenim bez ikakvog razloga i to ne samo kada sam u društvu,nego i kada razgovaram samo sa jednom osobom,makar to bilo i moje vlastito dijete.Najgore je što sam svjestan toga i tada blokiram i u komunikaciji,a vidim da je i drugima neugodno sa mnom razgovarati i čekaju da to moje crvenilo prođe.Pomislio sam da kada bi bilo natjecanje za najsramežljiviju osobu kako bih zasigurno odnio pobjedu.No ipak bih više volio da zajedničkim snagama pobjedimo tu neugodnu bolest.:top:

ALEMARG
02.04.2009., 12:19
TKO VOLI ČITATI PREPORUČUJEM MU NEKE KNJIGE:

Joseph Murphy: MOĆ PODSVJESTI

Emmet Fox: MOĆ KONSTRUKTIVNOG RAZMIŠLJANJA

Don Miguel Ruiz: ČETIRI SPORAZUMA SA SAMIM SOBOM

Jorge Bucay: ISPRIČAT ĆU TI PRIČU

M.Rijavec, D.Miljković: BOLJE BITI VJETAR NEGO LIST

Zarevski P, Mamula M. (2000): POBIJEDITE SRAMEŽLJIVOST, A DJECU CIJEPITE PROTIV NJE

Peter Kelder: FONTANA MLADOSTI

Barnes Boffey: NANOVO SE STVORITI

Jean Monbourqette: KAKO OPROSTITI

Scott Peck: PUT KOJIM SE RIJEĐE IDE

Alice Miller: DRAMA DJETINJSTVA (2. IZMJENJENO IZDANJE)

Susan Forward & Craig Buck: OTROVNI RODITELJI




P.S. Meni su ove knjige dosta pomogle u razumijevanju nekih stvari i sebe same , tj. svojih problema.
Knjige sam poredala nekakvim redosljedom od lakših prema težim!
Ugodno čitanje!

Gear
02.04.2009., 18:35
vidim da nas je sve više i više :zubo:,nedavno sam pročitala da je eritrofobija jedna od "bolesti" za koju znanstvenici nisu našli lijek:horor:,ne mogu pronaći članak,baš bih voljela da pročitate...mene je to malo deprimiralo,ali pošto idem na terapije mislim da i imaju nekog učinka (ne prevelikog,ali lakše mi je),probajte terapiju...:ne zna:

a za knjige...hm,ne znam,nisam probala...nekak imam osjećaj da mi ne mogu pomoć i to je kod mene velik problem jer ako mislim da mi nešto neće pomoći nema tog boga koji bi me natjerao da to probam...,to mi je i terapeutkinja rekla (čitaj tvrdoglavost)tak da i tu gubim...

SoMeOne:)
04.04.2009., 18:09
Meni knjige najviše pomažu...Snaga podsvijeti...Svaku večer prije spavanja pročitam par redaka, i držim se onoga što piše u knjizi. Voljela bih da to probate, jer je zaista fenomenalno. Fascinantno, s kojim mislima legneš, takav će ti biti cijeli sljedeći dan. Vi zasigurno legnete sa mislim da ćete se sutra crveniti. Sve što zamislite, vaša podsvijest pretvara u stvarnost. Probajte zamišljati sebe nasmijanu/nasmijanog i vidjet ćete. Za par dana vide se rezultati. Nisam uvijek uspjevala u tome, ali ponekad zaista pomogne...

Niki2710
05.04.2009., 17:11
Imam osječaj da bih pao na poligrafu da me pitaju jesam li ubio austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda.

:lol::lol:

Ljudi, znam kako vam je, imam taj problem od 5. osnovne. već studiram ali problem je još uvijek tu, iako nije onako kao prije ali me svejedno smeta. Kad idem na faks uvijek stavim malo pudera na obraze, na taj način dobijem neku sigurnost, a i koristim neke kremice koje mi općenito dobro djeluju na kožu, pa čak i kad se zacrvenim nije onako strašno. Ali ima i onih dana kad sam katastrofa, na ispitu ili kad počnem pričati sa određenim osobama osjećam da mi lice gori, kad se traži krivca za nešto zacrvenim se ko luđak, i ima još puno bezveznih situacija u kojima se jednostavno ne mogu kontrolirati.. ali u zadnjih godinu-dvije situacija je ok i takve stvari mi se dosta rijetko događaju, jednostavno više ne razmišljam o tome..:mig:

Nikollla
10.04.2009., 07:58
Pozzz...evo ja sam to imao nekih par mjeseci i uspio sam riješiti...stvarno..nije vam ovo bolest...ovo je samo psiha i još uz to možda tanka koža lica..kao što je kod mene...još se samo ponekad malo zacrvenim ali ono normalno skroz....moj recept jest da se uvijek lakše oblačite,nešto da vam nimalo ne bude vruće...osim toga za mene još jača stvar jest orbit...kada orbit žvačeš nema šanse da se zarveniš...predpostavljam da je to zbog toga što ono kako normalno žvačemo tako stvaramo normalnu cirkulaciju u koži lica...eto nadam se da će vam bar malo pomoći...:mig:

Jimmy 7
10.04.2009., 21:41
Pozzz...evo ja sam to imao nekih par mjeseci i uspio sam riješiti...stvarno..nije vam ovo bolest...ovo je samo psiha i još uz to možda tanka koža lica..kao što je kod mene...još se samo ponekad malo zacrvenim ali ono normalno skroz....moj recept jest da se uvijek lakše oblačite,nešto da vam nimalo ne bude vruće...osim toga za mene još jača stvar jest orbit...kada orbit žvačeš nema šanse da se zarveniš...predpostavljam da je to zbog toga što ono kako normalno žvačemo tako stvaramo normalnu cirkulaciju u koži lica...eto nadam se da će vam bar malo pomoći...:mig:

Nemaš pojma o ćemu pričaš,ovdje ipak ima ljudi sa ozbiljnijim problemom od tvoga.Ja ne mogu riješiti problem više od pet godina a ti si ga riješija orbitom.Saberi se

tina_87
11.04.2009., 11:24
hej društvo...već sam par puta ovdje bila,htjela nešto napisati,i izbrisala,ili jednostavno otišla.problem je taj što ja zapravo ne želim priznati da imam taj problem,jer smatram da ću to prebroditi i jednostavno -ZABORAVITI!A bavljenjem time,smatram da mogu samo pogoršati stvari,jer što je više razmišlanja o tome to je problem sve učestaliji!vidite da ne mogu napisati ni o čem se zapravo radi,jer sam toliko ogorčena na TO!Inače sam dosta samokritična,perfekcionist,i ne volim slabosti,a ovo je definitivno moja najjača SLABOST!većinom se uspješno borim s tim,ali ima dana kao danas kad sam izazito ljuta kad se to dogodi,i to zbog takve BANALNOSTI,pa se pitam koji mi je k...jesam ja normalna,šta mi to treba?!zanima me što ste neki u horoskopu?možda i to ima neke veze,kakvi smo karakterno,ja sam osjetljivi rak,i mrzim to!!pozz... ne znam kad opet doć!

antik
11.04.2009., 22:02
Pozzz...evo ja sam to imao nekih par mjeseci i uspio sam riješiti...stvarno..nije vam ovo bolest...ovo je samo psiha i još uz to možda tanka koža lica..kao što je kod mene...još se samo ponekad malo zacrvenim ali ono normalno skroz....moj recept jest da se uvijek lakše oblačite,nešto da vam nimalo ne bude vruće...osim toga za mene još jača stvar jest orbit...kada orbit žvačeš nema šanse da se zarveniš...predpostavljam da je to zbog toga što ono kako normalno žvačemo tako stvaramo normalnu cirkulaciju u koži lica...eto nadam se da će vam bar malo pomoći...:mig:


a hubba bubba?

SoMeOne:)
12.04.2009., 18:43
hej društvo...već sam par puta ovdje bila,htjela nešto napisati,i izbrisala,ili jednostavno otišla.problem je taj što ja zapravo ne želim priznati da imam taj problem,jer smatram da ću to prebroditi i jednostavno -ZABORAVITI!A bavljenjem time,smatram da mogu samo pogoršati stvari,jer što je više razmišlanja o tome to je problem sve učestaliji!vidite da ne mogu napisati ni o čem se zapravo radi,jer sam toliko ogorčena na TO!Inače sam dosta samokritična,perfekcionist,i ne volim slabosti,a ovo je definitivno moja najjača SLABOST!većinom se uspješno borim s tim,ali ima dana kao danas kad sam izazito ljuta kad se to dogodi,i to zbog takve BANALNOSTI,pa se pitam koji mi je k...jesam ja normalna,šta mi to treba?!zanima me što ste neki u horoskopu?možda i to ima neke veze,kakvi smo karakterno,ja sam osjetljivi rak,i mrzim to!!pozz... ne znam kad opet doć!

Ej, naravno da si NORMALNA! Svi smo mi normalni! Najbolje ti je prvo se suočiti sa problemom, a onda sve ostalo. Vjeruj mi, bit će ti lakše. Meni je kamen pao sa srca kad sam vidjela da ima još ljudi sa istim problemom. Ja sam ti isto rak :) Da, da, osjetljivi smo previše! Al šta ćeš!
Ak mene pitaš, najbolje je priznati. Past će ti kamen sa srca. Još kad nekome kažeš, a taj netko ti kaže da te razumije i da je uz tebe. Može ti biti samo lakše.
Nemoj bit ogorčena, prihvati to kao svoj problem, koji se može riješiti.
Primjetila sam da na ovom forumu ima hrpa ljudi koji nude puno riješenja. To je skroz ok! Samo treba čitati i pokušati ;)

ketty blue
14.04.2009., 20:21
hej ekipa:) vi koji idete na psihoterapiju, i slicno, pa hajd malo pisite o tome sta radite tamo, eto, da znam kako uopce krenuti, na cem se bazira smisao toga svega... pomozite:)

tina_87
18.04.2009., 20:55
Ej, naravno da si NORMALNA! Svi smo mi normalni! Najbolje ti je prvo se suočiti sa problemom, a onda sve ostalo. Vjeruj mi, bit će ti lakše. Meni je kamen pao sa srca kad sam vidjela da ima još ljudi sa istim problemom. Ja sam ti isto rak :) Da, da, osjetljivi smo previše! Al šta ćeš!
Ak mene pitaš, najbolje je priznati. Past će ti kamen sa srca. Još kad nekome kažeš, a taj netko ti kaže da te razumije i da je uz tebe. Može ti biti samo lakše.
Nemoj bit ogorčena, prihvati to kao svoj problem, koji se može riješiti.
Primjetila sam da na ovom forumu ima hrpa ljudi koji nude puno riješenja. To je skroz ok! Samo treba čitati i pokušati ;)

Hvala...baš lijepo od tebe:angel Ali moj prvenstveni problem je perfekcionizam,koji se manifestira kroz socijalne fobije,među ostalim i eritrofobiju :o Evo što sam našla o perfekcionizmu i socijalnoj fobiji."Socijalna fobija je ustrajan, iracionalan strah općenito povezan s nazočnošću drugih ljudi. Fobična osoba nastoji izbjeći situacije u kojima bi mogla postati predmetom procjenjivanja i vrednovanja te pokazati znakove anksioznosti ili se početi nepristojno ponašati.Sam strah od pogreške otvara začarani krug u kojem osoba postaje jako usmjerena na činjenicu da ne smije pogriješiti, zbog čega joj opada koncentracija i vjerojatnost pojave pogreške se povećava." Meni je osobno jako bitno kakav dojam ostavljam na druge,kakvo mišljenje će imati o meni,kako izgledam sve mora biti savršeno...i moje samopouzdanje ovisi o tome...bijedno...:flop:

gamer314
18.04.2009., 21:52
evo ljudi i mene... ide mi već na živce to kaj se jaako lagano zacrvenim. i to kod najobičnijih sitnica :( npr, idem na blagajnu i crvena sam.. pričam s nekim nepoznatim-zacrvenih se. ako nekaj kažem profesoru pred cijelim razredom rumena sam k'o paprika :( aaa... i jednostavno ne znam kako da se toga rješim, ili da se to barem malo ublaži.

Vilenica
19.04.2009., 08:16
hej ekipa:) vi koji idete na psihoterapiju, i slicno, pa hajd malo pisite o tome sta radite tamo, eto, da znam kako uopce krenuti, na cem se bazira smisao toga svega... pomozite:)

možeš to pročitati na ovoj temi Kako mi može pomoći 35 45 minuta psihoterapije tjedno

http://www.forum.hr/showthread.php?t=432856

vigilanty
20.04.2009., 02:17
http://www.paktribune.com/images/EditorImages/COLOURED.JPG

SoMeOne:)
20.04.2009., 14:34
Hvala...baš lijepo od tebe:angel Ali moj prvenstveni problem je perfekcionizam,koji se manifestira kroz socijalne fobije,među ostalim i eritrofobiju :o Evo što sam našla o perfekcionizmu i socijalnoj fobiji."Socijalna fobija je ustrajan, iracionalan strah općenito povezan s nazočnošću drugih ljudi. Fobična osoba nastoji izbjeći situacije u kojima bi mogla postati predmetom procjenjivanja i vrednovanja te pokazati znakove anksioznosti ili se početi nepristojno ponašati.Sam strah od pogreške otvara začarani krug u kojem osoba postaje jako usmjerena na činjenicu da ne smije pogriješiti, zbog čega joj opada koncentracija i vjerojatnost pojave pogreške se povećava." Meni je osobno jako bitno kakav dojam ostavljam na druge,kakvo mišljenje će imati o meni,kako izgledam sve mora biti savršeno...i moje samopouzdanje ovisi o tome...bijedno...:flop:

Da, tebi nije nimalo lako...I meni je dosta bitno šta drugi misle o meni. Ali ne u tako velikoj mjeri. Reci samoj sebi, ti si jedinstvena na ovom svijetu, nema nijedne osobe poput tebe. Počni samu sebe više cijeniti. Započni dan sa mislima da si zaista posebna takva kakva jesi. Znam da ti ove moje riječi neće pomoći, ali jedino tako možeš uspjeti...
Ubiti, ništa ne ide preko noći. Za sve treba vremena i vremena, i truda.
Što više misliš na to, to će ti biti još i gore. Znam da je teško samo tako promjeniti svoje misli, ali ja mislim da se sve temelji na pozitivnom mišljenju..
Eto tako..
:)

leeya
23.04.2009., 21:33
da, i ja. moram priznati da mi je lakše kad vidim koliko vas ima jer osobno ne poznajem nikoga s tim problemom. kada sam trebala odgovarati anatomiju, tjedan dana prije molila sam višu silu da me ne pita ništa o spolnim organima...čak postoji par riječi (anatomskih izraza, da se razumijemo!!) koje nemam muda ni napisati, kamoli izgovoriti! a tek kupiti kondome?? od toga sam odustala davno! problem mi se javlja svakodnevno, ako sam lošijeg raspoloženja i nebrojeno puta. no, primijetila sam da je najgore kad su teme seksualne...zašto, nemam pojma! inače s tim u praksi nemam problema, dapače, veoma sam 'zdrava', 'maštovita' i 'energična' :D
i ne daj bože da osjetim da je netko pustio goluba, što mislite, na koga će prvo posumnjati? :Prd:
:lol:

tina_87
24.04.2009., 22:40
Da, tebi nije nimalo lako...I meni je dosta bitno šta drugi misle o meni. Ali ne u tako velikoj mjeri. Reci samoj sebi, ti si jedinstvena na ovom svijetu, nema nijedne osobe poput tebe. Počni samu sebe više cijeniti. Započni dan sa mislima da si zaista posebna takva kakva jesi. Znam da ti ove moje riječi neće pomoći, ali jedino tako možeš uspjeti...
Ubiti, ništa ne ide preko noći. Za sve treba vremena i vremena, i truda.
Što više misliš na to, to će ti biti još i gore. Znam da je teško samo tako promjeniti svoje misli, ali ja mislim da se sve temelji na pozitivnom mišljenju..
Eto tako..
:)

naravno,svi mi imamo svojih loših i dobrih dana,perioda života i sl.Iskreno vjerujem da to sve ide s mladosti,dok se još tražimo i upoznajemo sebe iz dana u dan...nije lako ...al znam da će sve jednog dana sjesti na svoje mjesto,i da ćemo svi mi biti sretniji,zadovoljniji sobom i sigurni u ono što jesmo!Jer to je i izvor svih naših problema,a do tada će svatko morati proći svoj put...istina je da većina stvari ovisi o nama,našem stavu ali po meni i vrijeme igra svoju ulogu,ne možemo nesto isforsirati...jednog dana će nam ovo možda biti sve smješno i nevjerovatno!Zato ljudi glavu gore,ostavljam vas s pozitivnim mislima i odjavljujem se s ovog foruma,dobro dođe za depresivna stanja,malo se ispucati ili vidjeti da nisi jedini,ali smatram da ima više loših strana,fokusiran si stalno na to,i jednostavno ne možeš napredovat...konstantno si u nekom strahu i crnim mislima!Zato ću ga ja živjet kakav god da je,nosit ću se sa svojim slabostima kako najbolje znam,radit na sebi..ali i jednostavno čekati da me život iznenadi!Svi smo mi kompleksna ljudska bića koja vode bitku sama sa sobom,netko se bolje nosi s tim netko ne...SRETNO SVIMA!!:amen: hahah...:mig: ima nade za nas,nije to toliki problem koliko smo ga sposobni stvorit u svojoj glavi!Drž'te se!PUSA!:cerek::grli:

čokomuffin
26.04.2009., 23:47
Evo mene nakon godine dana…hm….a da se mi svi okupimo na jednom mjestu i onda se svi gledamo i crvenimo..heheh ..održavamo neke govore i tak...da vježbamo..eh da
A ova priča sa žvakačom…hahahahhaha
E da…ja idem psihiću već dugo…meni pomaže…nema druge jer problem je samo u psihi… ja se ne predajem

antik
27.04.2009., 14:21
ljudi ajmo se nać

Blondie5
18.05.2009., 18:43
Na pocetku bih vas sve lijepo pozdravio i poželio da uspijemo svladat ovaj tako nam tezak i mogu rec vec odvratan problem.
Evo ponovno citam da vidim kako se snalazite i dal trazite rješenja.
Ovih dana meni crvenilo postaju sve više i više neugodno. Ja sam inače markantan pa me ljudi ne žele pitat o tome al znam da vide. Užasno mi to smeta, meni samome a i lose je za moju karijeru, pogotovo ako nabasate na idiota koji vam to predbacuje kao manu i zloporabi je protiv vas.
Uocio sam i drugu stvar da puno vremena trošimo na uzroke a premalo na rješavanje problema, cast onima koji daju savjete kako se nositi s time...

Pa ljudi dajte malo eksperimentirajte, trazite sami moguca rješenja, mozda neko i otkrije sasvim slucajno lijek bio on fizički ili psihički.
Pročitao sam da je neko stavio puder na lice i da se moze zacrvenit pa mu se nije to desilo...dakle "stres" uzrokovan bilo kojim uzrokom ima jak utjecaj...

-sama situacija u kojoj se nalazimo, kad osjecamo nelagodu...( tu bi trebali imati u vidu i situacije u kojima se ne crvenimo, npr kad smo sami ili kako je kolegica spomenula da se ne crveni uz prisustvo muža ). Znači kopirati i pamtiti osjećanja kad smo u takvim okolnosti, pokušati ih spriječiti stavljajući se u normalnu situaciju
-oni koji su isli ili podvrgnuli se operacijama, oni koji idu doktorima po savjet, sigurno negdje postoji i sam doktor koji ima ili je imao eritrofobiju. Pišite nam o danim savjetima i posljedicama eventalne operacije ili tretmana
-oni koji su isli psihijatru, kakve uzročno posljedične veze ima psiha i eritrofobija, sto bi je moglo urokovati i sto bi je moglo spriječiti
-oni koji imaju bilo kakvu ideju ma kako glupa bila, neka je slobodno izloze, pozivam vas da ne osduđujute jedni druge. ( citao sam za orbit, mozda nekome i pomaze jedan obicni glupi orbit pa ne treba generalizirat ili rejektirat i takva rješenja )
-pisite o svom napretku, dal nestaje ili se povecava, pisite opcenito o sebi, mozda otkrijemo nesto svima zajednicko sto bi moglo biti uzrok ( tipa pretjerana emotivnost, neki dogadjaju vezani uz djetinjstvo, ne komunikativnost, pretjerana komunikativnost...sve sto vam padne na pamet)

Mislim da je vrijeme da konacno pocnemo radit na tome, sustavno i analiticki, jer ovako samo gubimo vrijeme i crvenimo se i dalje. Ako ima koji student medicine, doktor ili bilo koja stručna a i ne stručna osoba dobro bi nam dosao njihov savjet.
Reći ću vam još samo moje razmišljanje, dakle radi se o eritrofobiji, strahu da ne pocrvenimo, koji bu mogli razložiti na 2 osnove; na krv koja nam udara u lice i na strah dali ce nam ili nece ta krv udariti u lice. U svakom slucaju kljucna je upravo krv, da li smo se zapitali kakvu krv imamo??? sto posto ste nedje culi od nekog kad kaze da ima jaku krv, sto pojacava da krv bude jaca?? da li mozda imamo previse krvi??( jedno od mogućih rješenja bi bilo darivanje krvi pa da se ona normalizira)...itd. Druga stvar, zasto se upravo ocituje pojava krvi u gornjem dijelu tijela i to na licu i vratu???neko je spomenuo tanku kozu, neko je spomenuo da je uspio jednostavno usmjerit krv u desnu nogu. Tu sam i ja jednu stvar uocio a to je da mi se ne znoje dlanovi uopce, prije pojave crvenila su mi se znojili. Gdje traziti konekciju i kako prepusteno je nama. Mislim da nam puno ne preostaje nego da pocnemo i za kraj cu vam prenjet samo 1 misao Napoleona: " Sve je moguce, nedostizno postoji samo kod ludjaka "

SoMeOne:)
19.05.2009., 15:14
Blondie5, sviđa mi se tvoj stav i slažem se u potpunosti s tobom. Trebamo se otvoriti, reći sva svoja iskustva, naučiti jedni od drugih.
Ja sam za to da se nađemo!!!
Znam da i za to treba hrabrosti, ali vrijeme je da se pokrenemo, suočimo...
Evo ja sam prije nekih mjesec dana bila kod psihijatra. Žena je bila frenomenalna. Nije me bilo strah, mislila sam pozitivno, da će mi pomoći. I tako je bilo. Sve sam joj lijepo rekla. Koliko sam skužila, imala je već takav slučaj, jer mi je spomenula. I tako, šta da vam kažem ljudi, nemate šta čekati. Odite kod takve osobe na razgovor, jer već je to veliki napredak, pozitivna stvar, pozitivno razmišljanje.
Žena mi je dala jedne tablete, antidepresive. Baš za takve stvari. Pijem svaki dan jednu. I nakon dva tjedna već vidim i osjećam razliku. Smirenija sam, nemam bolove u želucu, nemam tremu, kontroliram se.
Isto tako pijem iz ljekarne, zovu se "Valerine kapi". Dođu samo 20 kn i traju mi po dva tjedna. Rekla sam psihijatrici da ih pijem, pa mi je dala manju dozu tih tableta. Te kapi su baš za smirenje, i ne potiču ovisnost. Popijem ih prije spavanja i u jutro.
Zaista je razlika velika, nije skupo, a odlazak psihijatru ništa vas ne košta. Pošto sam student, nisam morala plaćati. Ne znam stoga kako se vrte cijene, ali sam uvjerena da nije tako skupo.
Nadam se da sam pomogla! Javite se ako probate to, pa da vidimo da li će i vama pomoći, a sigurna sam da bude! :) pozdrav veliki svima!!! :)

Blondie5
19.05.2009., 21:30
SoMeOne, drago mi je da si se javila i podijelila s nama svoje iskustvo. Rekla si da si bila kod psihijatra, i da ti je dala antidepresive, dakle radi se o stručnoj osobi koja ti je dijagnosticirala problem ( ne znam dal je koristila termin eritrofobija ) i koji je prema tome psihološke naravi. Postavimo se da je tako, zanima me a vjerujem i ostale, kako ti je objasnila sto se zapravo dogadja sa tijelom u takvom stanju? zasto uzimati antidepresive? ( npr. kod osoba koje su emotivno pozitivne..itd. ), i kako pravilno razmisljati da se to sprijeci? zanima nas uzrok. Spomenula si i to da je imala vec jedan takav slucaj, da li je i kako ta osoba izljecena? Znam da te malo bombardiram s pitanjima al to pokusavam da nam neke stvari budu jasnije. Hvala ti jos jednom sto si se javila i ja isto mislim da bi se trebali nac. Jos jedno bih htio rec, malo sam eksperimentirao s pouzdanjem, sigurnoscu u sebe, i osjecam, predosjecam mali pozitivni pomak, pokusajte biti sigurni u sebe, pomalo malo naginjati prema bahatosti da vam se razvije osjecaj sigurnosti.
Javljajte svoja napredovanja. Zajedno smo jaci. Pozdrav svima ;)

SoMeOne:)
25.05.2009., 21:16
Ma ne bombardiraš me s pitanjima. Meni je drago da mogu pomoći, i drago mi je što me pitaš...
Nisam previše razgovarala s njom o tome, nismo spominjali eritrofobiju kao naziv za to. Vidjelo se da me ona razumije i da se kuži u takve stvari. Meni se to najviše svidjelo, što se ništa nije odvijalo na stručnoj bazi, nego je bila vrlo opuštena, a i ja, moram priznati. Samo mi je rekla da će tablete reagirati nakon dva tjedna, a ja nisam previše htjela pitati o tabletama...Nisam ih shvatila kao Antidepresive. Nisam depresivna osoba nikako, a i ta bolest nema veze sa depredijom (osim ako poludiš, pa si u bedu :) ). Tablete se zovu "Citalon", a na njima piše da pomažu u raznim situacijama panike, strah od otvorenog prostora, znate šta mislim...
Meni je to bilo jako dobro iskustvo, jer osjećam smirenost, zaista mi je pomoglo.
Nije mi rekla za ovaj drugi slučaj koji je imala, nije spominjala ishod toga. Samo da je imala pacijenticu koja se crvenila po cijelom vratu...
Mislim da se sa našim tjelom ne događa ništa posebno, to je samo u psihi. Sve od tamo potiče. Treba samo biti pozitivan, ja se tako izvlačim iz cijele ove zavrzlane. Od kako sam krenula sa pozitivnim mislima, lakše mi je.
Nije loše ni ovo sa bahatošću. Ma šta god radili, samo trebamo vjerovati da će nam pomoći.
Treba reći svijetu šta nas muči, treba otić psihijatru, treba se izborit za sebe.
Najgora mi je faza bila kad nitko nije znao, kad sam se zatvorila u svoja četiri zida i jadikovala zbog svog problema. Ali kako sam izašla iz svoje sobe, rekla nekim ljudima i "krenula u akciju", zaista mi je lakše nositi se sa svim tim...
Samo vam želim pomoći, pokazati jedan od načina za izlazak iz svega toga, jer to se može!
A vidjela sam i na ovom forumu da ima dosta ljudi koji su se uspjeli toga riješiti.

One kapi koje sam spomenula zaista su odlične. Skroz te smire, želudac ne boli, dlanovi se ne znoje, kontroliraš svoje tijelo, svoj um.
Stvarno pokušajte!
I slažem se --- zajedno smo jači!! ;)

antik
26.05.2009., 06:16
Ako ima koji student medicine, doktor ili bilo koja stručna a i ne stručna osoba dobro bi nam dosao njihov savjet.
"

:top:
da
zaista bi bilo dobro čuti savjet neke stručne osobe

Se siente
18.06.2009., 21:29
Pozdrav svima!
E pa vjerujte da ima i studenata mnedicine sa istim problemom. Boja koze je rezultat nekoliko faktora od kojih je najvažniji sadržaj melanina i karotena, broj krvnih sudova u dermisu i boja krvi koja u njima teče. Ne znam za vas, ali imam svijetlu put (mala količina melanina), pa mi jos vise dolazi do izrazaja crvenilo. Problem koji imamo, naravno, je na psihičkoj bazi, ali mu «potpomazu» fizičke predispozije. Da sam tamne puti, to crvenilo se vjerovatno ne bi toliko ni primjetilo.

Slazem se s vecinom da je prvi korak priznati da imas problem (za sto treba hrabrosti), pa ga tek onda poceti rjesavati. Ono sto sam primjetila kod sebe jeste da crvenilo dolazi vise do izrazaja kada idem sama ulicom i slicno, nego kada sam u drustvu. Naime, kada sam sama razmisljam samo o tome kako se mogu zacrveniti, a vec sa drustvom su mi druge stvari na pameti.
Ne znam, ali mi je brate ovo vise dosadilo!

joshuatree
18.06.2009., 22:19
Evo da se i ja priključim, i da se odmah nadovežem na gornji topik... i ja sam jako blijede puti, pa se to strašno vidi... i također sam primjetila da se više crvenim kad sam sama jer onda više razmišljam o tome, pogotovo dok prolazim pokraj kafića gdje ima puno ljudi :o a najbolje od svega je to da se ja znam zacrveniti i dok sjedim sama u stanu ako se sjetim nekoga :lol:

antik
25.06.2009., 09:49
da, to je to
crnac se na može zacrveniti
zar ne?
ja sam jednom rekao da nosim bradu
pa mi je netko rekao
blago tebi pusti dugu bradu i neće ti se vidjeti crvenilo
ma vraga se ne vidi
vidi se
pazite ovo
ja imam smeđu kosu a brada mi je riđa
jer imam takvu put
i tako i ja kad se zacrvenim to se vidi
no uglavnom vježbam na tome na ne potiskujem ljutnju
da izražavam sve svoje osjećaje i
da mislim pozitivno
važno je samopouzdanje !!!

SoMeOne:)
25.06.2009., 13:24
Da, definitivno kad smo sami, razmišljamo o tome, čak i previše. Ja prije svega mislim da je to jedini i najveći problem, što mi o tome previše mislimo. Već sam gore pisala o tome kako da si pomognemo, ne znam da li je itko probao. Ja bih voljela da probate, jer meni je pomoglo, zaista... Znam da će i vama, ako se držite toga.
Primjetila sam, neki na mom faksu već vide to, i iskreno, baš me briga! Nek vide, nek znaju da mi se to događa, ja i dalje pokušavam biti svoja, jer znam da me vole takvu kakva jesam. Probajte i vi tako razmišlajti. Da vas više boli briga za to, da živite punim plućima i pobijedite sami sebe. Želim svima reći, i samo čekam priliku za to, ako budem skupila hrabrosti, reći ću ljudima s kojima provodim većinu vremena.
Uvijek možete reći da je to poremećaj, da postoji u knjigama, tako nitko neće misliti da ste ludi i shvatit će vas :D

Molim vas, pokušajte ono što sam vam rekla, meni je zaista pomoglo.
I voljela bih da se ovaj forum više pokrene, jer zajedno smo jači, da više svi pišemo i družimo se, a možda i jedan dan nađemo. Šta vi mislite?
Pusa svima :grli:

crvenfacica
25.06.2009., 14:11
Dragi moji,
dal' se mene još tko sjeća :)
Nije me bilo ovdje "od stoljeća sedmog" ili bolje rečeno "od stranice sedme" :mig:
A razlog je jednostavan. Što sam više razmišljala o svom crvenilu, više se raspitivala, proučavala, čitala vaše postove ....itd., to mi je bilo sve gore i gore.
Zato sam mislila "e neću više" i mogu vam reći da je donekle pomoglo. Svjesna sam svog problema, ali što mu dajem veći značaj, to on postaje jooooš veći i veeeećiii. To vam je jednostavno začarani krug.
A nama, valjda, treba netko sa dobrim škarama, da to precvika ...kad već ne možemo sami.

pozz svima i nedajte se :top:

zvončica22
27.06.2009., 02:43
Dragi moji,
dal' se mene još tko sjeća :)
Nije me bilo ovdje "od stoljeća sedmog" ili bolje rečeno "od stranice sedme" :mig:
A razlog je jednostavan. Što sam više razmišljala o svom crvenilu, više se raspitivala, proučavala, čitala vaše postove ....itd., to mi je bilo sve gore i gore.
Zato sam mislila "e neću više" i mogu vam reći da je donekle pomoglo. Svjesna sam svog problema, ali što mu dajem veći značaj, to on postaje jooooš veći i veeeećiii. To vam je jednostavno začarani krug.
A nama, valjda, treba netko sa dobrim škarama, da to precvika ...kad već ne možemo sami.

pozz svima i nedajte se :top:
pa to sam i aj rekla...nisam bila tu od 2og mjeseca jer nema smisla...što više pričamo i znamo da nas ima više to nam je gore. a oni koji kažu ;ajmo se nać,znaju da se nikad nećemo nać...etooo,ja sam party puupper!:P

SoMeOne:)
27.06.2009., 16:50
Dobro, necemo se naci jer vecina ne zeli. A ja mislim da trebamo pricati o tome, a ne drzati to u sebi. Ok, nekima je gore kad pricaju o tome, ne zelim se mjesati u to. Ali uz malo truda, sve se moze. Razgovot je JEDINO rjesenje naseg problema, izbaciti to iz sebe, reci i skroz se pomiriti sa tim, pogotovo kad znas da postoji jos puno ljudi koje muci isti problem. Tako je kod svih ljudi sa psihičkim problemima. Nisam čula da ih je netko rješio šuteći...

crvenfacica
03.07.2009., 19:23
:) ako nekoga zanima, a nije pročitao .....
http://dnevnik.hr/vijesti/zdravlje/otkriven-lijek-protiv-crvenila.html
:kava:

chance35
04.07.2009., 11:02
Evo i mene,da vam se pridruzim:)..iako mi je 35 god.jos uvjek se znam u nekim situacijama jaaako zacrveniti..u djetinjstvu je to bilo puno veceg inteziteta,kocilo me u skoli da budem bolja,zablokirala bi na svako pitanje profesora,neko na ulici bi me pitao koliko je sati a mene bi oblilo crvenilo od glave do struka!a ne daj boze da bi prosla sama ispred nekog kafica di sam ko na pladnju popracena pogledima..uzas!(a svjesna sam da sam zgodna i da ce ljudi pogledati,nisam umisljena ne brinite se!jer da jesam vjerovatno se ne bi crvenila:rolleyes:)..danas je to puno manje,pretpostavljam zbog godina koje su me sustigle,zbog veceg samopouzdanja koje sam dobila kroz razne situacije u zivotu,zbog posla kojeg radim(rad s ljudima)..ali sam primjetila da se jos uvjek bojim pogrijesti,ako bilo kako pogrijesim crvenilo ne gine!svjesna sam da nitko od mene ne ocekuje savrsenstvo ali..prije 6,7 god.cak sam se osisala na kratko,a do tada mi je duga kosa sluzila za prikrivanje lica..to je za moje samopouzdanje bio veliki korak jer sam morala uciti kontrolirati se u tim za mene neugodnim situacijama..sad opet imam dugu kosu i dolazi mi zelja da je skratim..ali mi fali mrva hrabrosti..maknuti nesto sto mi opet sluzi za skrivanje?..i da,nisam spomenula da jako volim dolcevite,naravno,da mi se ne vidi crvenilo od vrata na nize:D..sve u svemu,radila sam na sebi,na svojoj psihi i vidim veliki pomak..jedino sto u zivotu necu znati raditi jest lagati,nema sanse!:o

Guilty_as_Charged
04.07.2009., 13:55
Koja debilana. Ovdje se o tome priča ko da je neka bolest. A to je u stvari dar, i to dar koji svatko normalan treba cijeniti.
Jel može netko zamisliti nekog ljigavca i lažova koji bi se crvenio u svakoj nezgodnoj situaciji-to ne postoji jer je takav lik odavno izgubio svaki osjećaj moralne odgovornosti! Ustvari, sad mi je palo na pamet da bi na to crvenilo mogli gledati kao na neki element samokontrole koji ti ne dopušta da previše zastraniš u ponašanju. To je nešto poput vidljive varijante superega i stvarno je fenomenalno.
Istina da je u pravilu (nažalost) ograničeno na povučene osobe svijetle puti, ali bože moj. Treba taj dar iskoristiti s ciljem da postaneš bolja osoba a ne se boriti protiv toga. Nema ti neke koristi u tome da budeš najglasniji u društvu, na ispitu odgovaraš kao robot, niti bi ti cilj života trebao biti da na nekog nepoznatog ostavljaš dojam samouvjerene, odlučne osobe. Mene puno više čude, brinu i smetaju pederi koji se ne crvene (u prenesenom značenju)

antik
04.07.2009., 15:53
Ovdje se o tome priča ko da je neka bolest. A to je u stvari dar, i to dar koji svatko normalan treba cijeniti.
J

da, slažem se

MArk Twain je rekao:

Man is the only animal that blushes. Or needs to.

Čovjek je jedina životinja koja pocrveni. Ili koja treba to.

chance35
04.07.2009., 16:22
Koja debilana. Ovdje se o tome priča ko da je neka bolest. A to je u stvari dar, i to dar koji svatko normalan treba cijeniti.
Jel može netko zamisliti nekog ljigavca i lažova koji bi se crvenio u svakoj nezgodnoj situaciji-to ne postoji jer je takav lik odavno izgubio svaki osjećaj moralne odgovornosti! Ustvari, sad mi je palo na pamet da bi na to crvenilo mogli gledati kao na neki element samokontrole koji ti ne dopušta da previše zastraniš u ponašanju. To je nešto poput vidljive varijante superega i stvarno je fenomenalno.
Istina da je u pravilu (nažalost) ograničeno na povučene osobe svijetle puti, ali bože moj. Treba taj dar iskoristiti s ciljem da postaneš bolja osoba a ne se boriti protiv toga. Nema ti neke koristi u tome da budeš najglasniji u društvu, na ispitu odgovaraš kao robot, niti bi ti cilj života trebao biti da na nekog nepoznatog ostavljaš dojam samouvjerene, odlučne osobe. Mene puno više čude, brinu i smetaju pederi koji se ne crvene (u prenesenom značenju)

Puno puta sam cula od ljudi kako je to crvenjenje njima jako simpaticno i kako je to znak da je netko dobar,iskren,nepatvoren..dapace slazem se sa ovim sto kazes,to jest neki element samokontrole da ne zastranis ali ipak nekad se tesko nositi s tim nazovimo darom..kad se zacrvenim pomislim kako izgledam i onda to postane krvavo crveno:o..e to je prava neugoda!

SoMeOne:)
05.07.2009., 21:54
E ovaj tečaj mi se čini stvarno ok, vama? Mislim da bi to svima pomoglo...
Guilty_as_Charged jako si lijepo to napisao i navelo me na razmišljanje. Mi smo ubiti tako dobri ljudi, dobrog i vedrog srca i zaista POSEBNI !!!

chance35
06.07.2009., 18:41
QUOTE;
Guilty_as_Charged jako si lijepo to napisao i navelo me na razmišljanje. Mi smo ubiti tako dobri ljudi, dobrog i vedrog srca i zaista POSEBNI !!![/QUOTE]

Ma sad sam se zacrvenila:):mig::D:o:
Zaista dobra terapija!:top:

sweetredgirl
18.07.2009., 18:32
Bok svima. Meni je u zadnjih par mjeseci sitacija puno bolja i nadam se da ću uskoro u potpunosti pobjediti to glupo crvenjenje. Nekako me počelo manje smetati, crvenim se pa što? A i primjetila sam da se ne crvenim više u nekim situacijama kao prije:)) nadam se da ću se ponovo javiti za par mjeseci i reći da me skroz prošlo :D

Gear
06.08.2009., 16:02
http://dnevnik.hr/vijesti/zdravlje/otkriven-lijek-protiv-crvenila.html


zašto toga nema i kod nas??!!!:mama::mama::cry:

trampolinka
07.08.2009., 23:27
znači ima nas.... :) joj meni je zbilja već toga dost,maloprije sam bila u situaciji da mi se jednostavno faca topila od crvenila, zapravo prečesto sam u takvim situacijama :( i toliko sam bijesna na sebe zbog toga. radim na promjeni razmišljanja i znam da to pomaže samo treba bit uporan.jednostavno na to ne smijemo gledat ko bolest i kao što ste već rekli, opće ne smijemo razmišljat o tome jer čim se tome daje veća važnost to onda i više raste.treba se usmjeriti na nešto drugo i uživati u životu,svi smo mi posebni i predivna bića samo to još moramo otkriti.prihvatiti sebe i shvatiti da sve i nije tak strašno-to je moj cilj :)

variola
09.08.2009., 09:13
mene zanima dal ima neko iz varaždina ili čakovca ko pati od eritrofobije pa da se upoznamo, razmijenimo iskustva i razradimo nekakvu grupnu terapiju, u smislu da se uzajamno pratimo i potičemo, ko npr. nekakve alkoholičarske grupe ili sl. ali jedino ako je taj stariji od četrdeset, ja imam četrdeset dvije godine

antik
09.08.2009., 23:10
mene zanima dal ima neko iz varaždina ili čakovca ko pati od eritrofobije pa da se upoznamo, razmijenimo iskustva i razradimo nekakvu grupnu terapiju, u smislu da se uzajamno pratimo i potičemo, ko npr. nekakve alkoholičarske grupe ili sl. ali jedino ako je taj stariji od četrdeset, ja imam četrdeset dvije godine


ja imam 38 god i iz varaždina sam
a ti?

variola
10.08.2009., 10:39
ja sam isto iz vž. ne bi se htela naći s nekim mlađim jer vidim da mlađi pričaju kojekakve idealističke bedastoće, kao mi smo posebno moralni itd. nisu do kraja valjda iskusili pravi smisao te glupe bolesti, ja već dvadeset pet godina svašta pokušavam pa mi je smiješno pročitati da to bude prošlo od nekakvog pozitivnog razmišljanja i sl. možda u nekom kraćem periodu, kad je pažnja skrenuta na novu ljubav ili posel ili tak nekaj. a čim se stvari stabiliziraju, evo svega opet natrag u punom sjaju.
dakle, ja bi se našla pa da uživo razmijenimo iskustva i da ti ispričam kaj sam sve probala i kaj se upravo spremam probati. nek te slobodno bude sram kad se vidimo pa još i skužimo da se poznamo. i to bi se našla čim prije, već danas ili sutra, npr. kod grgura pa odemo tam na kavu ili piće. a možda se i još neko pridruži.

SoMeOne:)
11.08.2009., 21:14
ja sam isto iz vž. ne bi se htela naći s nekim mlađim jer vidim da mlađi pričaju kojekakve idealističke bedastoće, kao mi smo posebno moralni itd. nisu do kraja valjda iskusili pravi smisao te glupe bolesti, ja već dvadeset pet godina svašta pokušavam pa mi je smiješno pročitati da to bude prošlo od nekakvog pozitivnog razmišljanja i sl. možda u nekom kraćem periodu, kad je pažnja skrenuta na novu ljubav ili posel ili tak nekaj. a čim se stvari stabiliziraju, evo svega opet natrag u punom sjaju.
dakle, ja bi se našla pa da uživo razmijenimo iskustva i da ti ispričam kaj sam sve probala i kaj se upravo spremam probati. nek te slobodno bude sram kad se vidimo pa još i skužimo da se poznamo. i to bi se našla čim prije, već danas ili sutra, npr. kod grgura pa odemo tam na kavu ili piće. a možda se i još neko pridruži.

Nisu to bedastoće! Neki ljudi na ovom forumu samo žele pomoći i to je sve, ne misle sigurno ništa loše...Bez obzira na godine iskustva i nošenja sa ovom "bolešću" svi znamo šta je to i svi se toga želimo riješiti na jednaki način...

antik
12.08.2009., 08:45
variola i ja smo spremni naći se...
bilo bi nam drago da ima još netko iz varaždina ili okolice pa da nas bude više...

variola
12.08.2009., 20:17
ja se upravo spremam na još jedan, što se mene tiče zadnji, pokušaj da se riješim eritrofobije putem pomoći sa strane. ako se neko hoće naći, možemo razgovarati o tome pa da velim kak je prošlo.
a kad bi se našli u nekoj grupici od par ljudi, na kavi recimo, mogli bi otvoreno razgovarati o tome i vježbati govorenje pred svima, bez osude, u krugu ljudi koji razumiju taj problem. mogli bi si i davati podršku kad bi jedan od nas imao npr. javni nastup negdje, ja ga baš uskoro imam. kad bi znala da u pozadini stoji moja "grupa za podršku", to bi mi bilo toliko drago i smiješno da možda čak ne bi ni pocrvenila...

SoMeOne:)
13.08.2009., 00:19
Pa to je jako dobra ideja, nešto kao kod Nizozemaca koji to aktivno provode.
Zamisli, pričaš sa ljudima koji točno znaju kako ti je i razumiju te onako do srži...
Bilo bi to super, da nas je više i napravimo svoju terapiju... :)
Variola, imaš javni nastup, sretno s tim!! Ako ste si blizu, nađite se, možda ti to pomogne prije nastupa! ;)

variola
13.08.2009., 21:22
kakva je stvar s tim nizozemcima?
ja sam bila u švedskoj, tu je vladala totalna otuđenost, moj kompić je išel na nekakvo liječenje od pretjerane agresije, međutim ,samo je to naučil dobro prikrivati , a sve je u njemu i dalje kipilo, tak da je mene i mojeg muža skoro i zbil u nastupu iskrenosti. ne vjerujem ništ tim ishitrenim zapadnjačkim terapijama, općenito terapijama riječima... a drže ih neki ljudi koji su isto završili nekakve ishitrene tečajeve i nisu na svojoj koži iskusili određene probleme, u vezi kojih se predstavljaju kao terapeuti...
kakvu ti terapiju predlažeš someone?

SoMeOne:)
14.08.2009., 12:35
http://dnevnik.hr/vijesti/zdravlje/o...-crvenila.html
To što oni rade mi se čini ok, jer mislim da je to jedino veće riješenje za ovo što nas muči.
Mnoge od svih terapije jesu možda prenapuhane, ali mislim da se svatko može izlječiti ako vjeruje u svoje izlječenje. To je ono najvažnije, vjera... Ja sam išla psihijatrici, koja nije doživjela eritrofobiju, ali žena je bila puna razumjevanja i slušala me i ponašala se kao da me u potpunosti razumije. Samo je pitanje na koji ćeš osobu naići. A ima dobrih ljudi...
Ne znam variola šta si ti probala, možda si naišla na neuspjeh, i razumijem. Nije to lako. Ne ide ni meni puno puta.

A ono što ja predlažem je skupina ljudi koje muči ista stvar. I da se prirede sve situacije u kojima nam se događa, da se o svemu samo priča i da podijelimo iskustva. Vjerujem da bismo vježbom to donekle uspjeli prebroditi.

variola
14.08.2009., 17:49
i ja mislim da bi bilo dobro na taj način raditi u grupi, jer ljudi koje smo dosad sretali jesu imali razumijevanje za nas, ali družiti se s nekim ko proživljava istu stvar, bilo bi zaista interesantno i novo. i obečavajuće.
a i ja sam probala jednog neuropsihijatra (kad sam još mislila da je uzrok možda organski), neurologa, dva terapeuta, nekoliko alternativnih liječnika, čajeve, jednog hipnotizera, svećenika, preporađanje i razne druge oblike samopomoći, određeni stroj, terapije vodom, bez mesa, alkoholom, bez alkohola, psihodrame, sugestiju, autogeni trening, autohipnozu, i još beskonačno mnogo stvari. cijelo to vrijeme sam čvrsto vjerovala u svoje izlječenje, kak ti veliš, ali sad mi je već stvarno dosta i ne da mi se više.
probala sam i sa "baš me briga" i s ljubavlju prema sebi, opraštanjem, ne znam više kaj bi mogla iskopati iz sebe, nemam više nikakvih aduta...

SoMeOne:)
15.08.2009., 14:39
Vidim koliko truda si uložila u izlječenje i samo ti mogu reći da je to za svaku pohvali.
Vjerujem da te obeshrabri sav taj neuspjeh, ali probaj gledati sa pozitivne strane. Da svo to vrijeme nisi probavala ništa, možda bi ti bilo još gore, možda bi se još više crvenila. Jer ipak rad na sebi barem malo pomaže. Pretpostavljam da ti je pomogao barem malo. Ne znam da li griješim...
Kad radim na tome, pomogne mi, ali kao da je to crvenilo uvijek tu. Određeni strah uvijek postoji, određene situacije kojih se bojim, određene teme. Samo nastojim misliti pozitivno o svemu, i kad se zaista uživim u to, budem sretna jer mi ponekad i uspije. Ali teško je, stvarno je teško.
Moram priznati, zašto mi se i sviđa ova terapija od većeg broja ljudi sa istim problemom, da mi se to ne događa samo pred onima koji znaju da me to muči! Al to je stvarno fascinantno. I uvijek mi bude lakše kad im kažem u kakvoj sam fazi, kad otvoreno pričamo o tome.
Vjerujem da se sve samo razgovorom riješava. A možeš si mislit kako je onda kad taj razgovor vodiš sa nekim tko zaista, ali zaista zna kako ti je!
:)

variola
15.08.2009., 18:49
to je istina, sve te stvari koje radimo pomažu u nam u raznim segmentima života, u nekim (rijetkim) trenucima čak mi je drago da patim od toga jer inače bi možda vodila nekakav učmali i uobičajeni život, ne bi tolko bila svjesna sebe, drugih, njihovih problema... sve te stvari donesle su mi jako puno na drugim poljima, to je istina.
ja ne bi isto tak pocrvenila pred ljudima koje bi stvarno baš to isto mučilo. ali meni razgovor s prijateljicama ponekad i ne pomaže. npr, kad sam cijelu stvar razložila nedavno jednoj ženski, ona je to kao shvatila i prihvatila, ima i ona svoje probleme itd. ali kad mi je ispričala da ju muž vara a ne zna s kim, a ja sam odmah pocrvenila, počela me malo čudno gledati i sve ono što smo razgovarale palo je u vodu, po principu da gdje ima dima ima i vatre. naravno da ja nisam bila ta. grozno! tak da nitko to ne može baš do kraja shvatiti ko nije probal.
I kod mene ima perioda kad se osjećam super, tad mislim da zakaj sam se opće s tim glupostima zamarala, ali onda nakon nekog vremena, iznenada, ponovi se neka situacija i to tolko gadno da ostanem zadugo osramoćena ili me neko čak optuži za nekaj. npr, jedamput je jedna ženska na poslu pomislila da sam ja nekaj ukrala jer sam prethodno pocrvenila kad se razgovaralo o krađi i nakon tog događaja sam dugo bila bez nade. sad se opet osjećam vrlo dobro, ali na oprezu...

SoMeOne:)
16.08.2009., 14:20
Je,razumijem te u potpunosti. Postoje trenuci kad se osjećamo kao da nade stvarno nema i kad smo dugo osramoćeni. Meni se jednom dogodilo, a nisam čak niti bila svjesna toga. Pa se jedna prijateljica sa faksa derala kako sam pocrvenila. Zamisli, a nisam u tom trenu mislila da mi se to dogodilo. I dan danas, kad se sjetim toga, doslovno se naježim.
Da, ima perioda isto kad sam super, mislim da je to kod svih nas. Ali ima perioda kad bih sve dala samo da to nestane.
Očito je da te ta prijateljica nije previše shvatila. Možda si jednostavno naišla na krivu osobu po tom pitanju, ali nemoj gubiti nadu. Treba reći svim dragim ljudima pa da si barem s njima opuštena kad idete na kavu ili slično.
A ti ljudi bi trebali razumjeti. Možeš im čak predložiti da odu na ovaj forum i vide o čemu se tu zapravo radi. Jer ljudi su previše opterećeni svojim problemima, pa im se ovaj naš čini malen i jednostavan.
Za moj problem zna moja najbolja prijateljica s kojom redovito pričam o tome. Napisala sam joj to čak u pismu i kad je pročitala smo se našle. Pričale smo o svemu i shvatila me. Samo je pitanje kakvoj ćeš osobi reći i da li ta osoba zna dobro slušati. Rekla sam dečku i obitelji i nekako sam s njima opuštenija jer i znaju da idem psihijatru i da pijem tablete.
Mislim da kad te netko iskreno voli da će te i shvatiti.

Pitam se kako bi bilo pred ljudima koji te razumiju i imaju isti problem. Iskreno, mislim da bi to pomoglo. To bi bila jedna vrsta jako zdrave terapije, bez pretvaranja.
Postoji bezbroj takvih terapija, i uvijek se nađe grupica ljudi koji su proživjeli istu stvar. To i je logično...

variola
16.08.2009., 19:19
Zgodno mi se razgovarati o tome, ne s nekim ko ima razumijevanja, nego s nekim ko zna točno o čemu se radi. Inače, prijemjetila sam da moja eritrofobija varira, svakih par godina poprimi novi oblik. Ko bakterija kad se prilagođava novom lijeku. Ja sam već prije razgovarala o tome s moje dvije najbolje prijateljice, pa sam se s njima dugo osjećala opušteno. Ali sad je crvenilo našlo novu rupu, sad ne pocrvenim s njima kad se radi o seksu, krađama, osjećaju krivice, nego pocrvenim kad one spomenu neki svoj poslovni uspjeh. A to prije nisam. Jer svugde izbije gde sam najtanja. Mislim gde me može najrafiniranije osramotiti. Za svakog ponešto, s mužem kad se spominju neki muškarci, s mamom kad se spominju loši roditelji ili djeca, s tetom kad se razgovara o filmu u kojoj je nećakinja ubila tetu, itd. Malo karikiram, ali valjda kužiš. Sad sam u fazi da baš ne pocrvenim s nepoznatima nego s poznatima. Jer nepoznati ne znaju ništ o meni još, ali čim bi nešto saznali, npr. ime moje bivše simpatije odma bi tu eritrofobija našla priliku da digne svoju glavu. Velim, ko da je živa, ko da gleda di je najbolja prilika trenutno za sramoćenje. Kad sam imala dvadeset dvije godine, točno se sjećam, tad sam pocrvenila već doma, prije grada, i skroz sam bila lagano crvenkasta. Neki su me pitali dal sam se sunčala itd. To sam rješavala tak da sam popila neki alkohol pa je onda kao prirodno da se malo zarumenim. A kad sam popila više onda sam bila totalno hrabra.
Kad iznenada, jednog dana, nisam bila skroz crvena i taman se poveselim, ali obrati mi se neki tip s nekim bezazlenim pitanjem i ja pocrvenim totalno. Obrati mi se neka ženska, isto, konobar, isto. Onda me to držalo jedno vrijeme. Kad je to nakon nekog vremena prošlo, onda je došlo to kao u nemoralnim razgovorima. Pa ovo sad, da me se prikaže kao zavidnu. I tak, šećuća fobija. A ja sam za to vrijeme pokušavala i pokušavala. A sad budem probala još jednu stvar, od toga očekujem puno, mislim moralo bude upaliti jer sam došla do kraja i već mi je zbilja dosadilo biti crvena, baš mi je to zamorno već, hvala lepa, to me možda mnogočemu naučilo ali sad je bilo dosta. Tak da ako to i ne upali, upalilo bude to da me zbilja posle tog datuma to crveno sranje nebu interesiralo, imam puno važnijeg posla. A dosad me spriječilo u mnogim stvarima i druženjima, zbilja, otposlat ću ga u svemir nek tam lebdi pa traži novu žrtvu.

SoMeOne:)
17.08.2009., 00:47
Vidim, kroz štošta si ti prošla. I vjerujem, nije ti bilo ni malo lako. Čudno je to kako ta eritrofobija mjenja svoje oblike, kako su se mjenjali tvoji strahovi. U nekim te situacijama skroz razumijem :(
A što je to zadnje što misliš probati, ako smijem znati?
To da te spriječilo u mnogim stvarima ti vjerujem jer nažalost isto to prolazim. Kao i mnogi ovdje, sigurno...
Držim fige u tom novom šta ćeš probati, a voljela bih i da podijeliš sa nama.
Iako se ljudi više ne javljaju na ovu temu, šteta...A možda je i to pozitivno kao znak da ih je manje :)

variola
17.08.2009., 08:48
pa antik i ja čekamo da nas se skupi par pa da se nađemo, a naći ćemo se ako treba i sami. možda drugi ljudi privatno razgovaraju, pa se ne vidi, ili su na moru itd. općenito, ljeto je jako dobro, ne razmišlja se toliko o tome, svi se zaljubljuju, kupaju, feštaju pa imaju drugog posla. a tu su i sunčane naočale, spas za sve nas. buš vidla kad dođe jesen.
što se ovog mojeg novog recepta tiče, prvo kanim probati (krajem mjeseca) a onda podijeliti s nekim, tko bude zbilja zainteresiran, s tobom, jasno, a onda s onim ko mi se još javi...

SoMeOne:)
17.08.2009., 17:47
Ajmo se skupiti! To bi bilo super! Ljudi, javite se!

antik
17.08.2009., 19:41
da, i ja sam tu, čekam, ajmo se ljudi skupit !

variola
18.08.2009., 10:59
a od kud si ti someone? i gde studiraš, u zg?

SoMeOne:)
18.08.2009., 22:53
Iz Zagreba sam i tu studiram :)
Ali spremna sam i putovati malo da se svi nađemo! :)
Čime se ti baviš?

Jimmy 7
18.08.2009., 22:58
Variola kaže da je ljeto dobro i da se svi zaljubljuju i ne misle toliko na to.Svejedno koje je godišnje doba,to crvenilo me svaki dan progoni i neda mi živit.Vidim da vi pričate kako ste u braku,neki imaju curu,momka.Ja nisan te sreće,ja mogu biti s nekom curom samo kad izađem petkom ili subotom vani ali prije toga se obavezno mora nešto popiti za hrabrost i nažalost stavit puder na lice da mi prekrije crvenilo,ali ni on nije rješenje jer ponekad mi lice toliko žari da ni jedan puder to ne može sakrit.U kombinaciji s alkoholom tijelo i mozak se opuste pa se napetost i crvenilo smanje.Ovo šta se tiće pudera to je žalosno i najradije bi zaplaka nad svojom sudbinom ali nema se smisla sažaljevat.U mene je situacija malo ekstremnija i meni na prsima izbiju cvene mrlje koje sva sreća pokriva majica.Kad se napetost smiri koža dobije normalnu boju.Ja sam također prova dosta stvari za koje sam mislija da će mi pomoći.Bioenergija,svećenik,psihijatri,poneki ljekovi,ćak sam bio u Zagrebu kod onoga Brace itd..!Sad se već duže vrime mislim bili otišao u Srbiju na operaciju,mada mi doktori s kojima sam prića to ne preporućuju.Imam skoro 25 godina i moran probati sve opcije.Neki od vas će reći isto kako operacija nije rješenje,ali 6 godina borbe s ovim me psihićki iscrpilo.Najgore je to šta ljudi kojima se to nije desilo ne razumiju naše stanje i zbog toga o tome pričam samo sa ukućanima premda me i oni baš ne shvaćaju.Inaće ja sam iz Dalmacije i jedva čekam da završi lito,previše ljudi ima vani a mi se bolje snalazimo di ih je što manje,tužno al šta možemo.

variola
19.08.2009., 07:37
kakva je to operacija jimmi? mislim čula sam za razne pa me zanima ta tvoja. i u srbiji je sigurno jeftinija, kolko košta? a zašto ti je ne preporučuju? koje posljedice mogu ostati? ma dobro veliš, svejedno je koje je godišnje doba ako živiš u stalnoj frci. i ne znam kaj da ti velim, meni dosad nije prošlo, ti se jadnik s tim mučiš šest godina, zamisli da se mučiš još dvadeset godina ili do kraja života! gledam tu jednu žensku iz moje okolice, ima šezdeset godina, isto pocrveni na svaku drugu rečenicu, vjerujem i da je ona sve pokušavala, ali izgleda da bu na kraju crvena i u lijesu. zato reci čim prije u vezi te operacije!
što se tiče tebe someone, ja sam recimo spremna doći s autom u zelinu jedan dan, pa nam se možda neko priključi.
ali ovak dok tu svi razgovaramo, zanima me u čemu su naše dodirne točke, kaj nas to povezuje. dal smatrate da je to nekaj iz djetinjstva? previše kritiziranja od strane roditelja? ili koji bi moment svojeg života mogli izdvojiti kao uzrok tome? da budemo malo konstruktivni. čak pomišljam i da je nasljedno. moja baka je vječno bila crvena i još se s tim ponosila! jer je bila crvena skroz pa se nije vidlo kad je pocrvenila još dodatno, a ta je odvratna boja tad bila u modi, druge su si rumenile lice. jao, jao!
sad su mi i jasnija mnoga ljudska ponašanja, npr, za jednu se žensku priča da joj odma pozli i pada u nesvest čim vidi zgodnog muškarca i svi joj se smiju. ma kužim ju totalno, i ja bi radije pala u nesvest ili se pravila da mi je slabo kad moram sresti svojeg bivšeg, oči u oči, npr. sa ženom. bolje nego da me vide tak ko buktinju...

Jimmy 7
19.08.2009., 08:46
Variola o toj ti je operaciji bilo puno rječi na ovome forumu.pregledaj malo prošle stranice.Operacija ti košta 1000 eura u Sremskoj Kamenici u Srbiji.Jesi li ti čula za nekakvu drugu?

SoMeOne:)
19.08.2009., 11:30
Ja sam isto čula da je operacija riskantna, ali treba se i o tome raspitat...
Još se sjećam trenutka kad mi se to prvi put dogodilo, bilo je to za ručkom pred familijom i za vrijeme neke nezgodne teme. Neću nikad to zaboravit.
Ne znam da li je to nasljedno, moguće da je kod nekih slučajeva. Zbilja ne znam da li se netko u mojoj familiji crvenio. Nikad prije nisam čula za to.
Ali mislim da mora bit neki razlog, mora se nešto u životu preklopit da dođe do svega toga. Ne može samo od sebe doći. U mojem odgoju sve je najnormalnije, imam predivne roditelje...Ali mislim da smo mi općenito previše opterećeni time šta drugi misle o nama. Prije eritrofobije bila sam jako otovorena i komunikativna (i sad sam, samo to dobro skrivam), ali uvijek me opterećivalo šta će drugi mislit. Što god sam radila, to je opterećenje vrebalo. Možda to ima neke veze, kaj mislite? Kod tog šta će drugi reć, mislim na one sitnice. Kad kupuješ nešto, kad se oblačiš, ulaziš u bus, bla bla...Znate kaj mislim...Možda je to došlo do te granice da se počnemo crvenit.
Ne znam, zbilja..Kaj vi mislite?
Evo ja si svaku večer govorim pozitivne stvari prije spavanja i to mi nekako pomaže. Kako samu sebe zamislim drugi dan, kao veselu i nasmijanu, takva donekle i budem. Ne uspije uvijek, ali češće pomaže :)

variola
19.08.2009., 13:07
mnogi su tu rekli npr da kak to da se to ne događa ljudima koji su možda i slabijeg intelektualnog statusa od nas, i sa odvratnim djetinjstvom, i sa roditeljima koji su ih maltretirali... ja sam isto iz jedne kolko tolko normalne obitelji, niti su me maltretirali, niti sam živjela u oskudici, jedino me mama previše kritizirala i uspoređivala s drugima. ali poznam i stoput gore mame pa se to tim ljudima ne događa, doduše možda im se događa nekaj drugo, ne znamo kakve sve probleme imaju ljudi, od narkomanije prek alkoholizma do serijskih ubojstava možda, nikad ne znaš...
i ja sam se celi život potštopavala alkoholom u društvu, kad sam sama ne bi mi palo na pamet da pijem, čak mi je gadno bili u stanju opijenosti, ali jebiga, neko pije tablete, neko alkohol, snalazimo se kak se znamo. ko i drugi, s drugim poremećajima. ali zavidim im, njihovi se očigledno ne vide tak javno ko naš. odlično sve skrivaju i još rađe ismijavaju nas kojima se vidi da bi se bolje uzdigli i prikrili svoje.
gledala sam onu seriju, talenti v belom, zaboravila sam hrvatski prevod, tam je došla jedna mlada pacijentica koja je patila od eritrofobije i tumačila je svima kak je to gadno, kak ona pocrveni kad uđe zgodan doktor i kak joj to smeta. a svi su ju uvjeravali da kak je to zgodno, jasno, njoj nije bilo ni najmanje zgodno. na kraju su ju operirali, taj dio sam nažalost propustila, i nakon operacije bila je tolko sretna, doktor je ušel u sobu a ona je svima obznanila da više ne osjeća crvenilo, lice joj je ostalo normalno, još par put tak i vjerujem da joj se razvilo i totalno samopouzdanje kad je vidla da ju je minula ta boljka. imaginarna priča, naravno, ali temeljena na stvarnim činjenicama...

SoMeOne:)
19.08.2009., 22:53
Da, čula sam za tu seriju, ali ju nažalost nisam imala priliku pogledati.
To je samo dokaz da se za to zna.
Svi mi imamo probleme i svakom se njegov čini najteži i mnogi bi dali sve da njihov problem nestane i da "dobiju" neki drugi. Jasno, naš se vidi i stvarno je gadan i ponekad samo želim pobijeć daleko od toga.
Ali ja sam takva osoba koja si kaže da uvijek može biti gore u životu i zahvalna sam na ostalim predivnim stvarima koje mi je život dao.
Ne znam kako to nastane, ali mislim da se duboko u nama skriva neki uzrok. Ponajviše strah od toga šta će drugi reći i misliti o nama.
Eto i dalje mislim da je nabolji ljek za naš problem razgovor, samo razgovor...

variola
20.08.2009., 08:13
onda je ta naša prevelika težnja za savršenstvom, odnosno strah od toga kaj budu drugi mislili o nama, ipak rezultat toga da nam je neko usadil nekakvi osjećaj manje vrijednosti. ili roditelji, ili škola, ili rođenje mlađeg brata, preseljenje recimo u novu sredinu... ali najčudnije je da se ja isto inače osjećam vrlo dobro, čak se smatram uglavnom samouvjerenom, nije da zbog tog crvenila nekaj u životu nisam napravila, napravila sam ali uvijek u frci dal bum pocrvenila. hoću reći, ne osjećam se bolesno ili nešto slično, nego više (kak mi je rekel jedan alternativac), ko da mi je na psihu nasjel nekakvi entitet, kao psihički virus, veli da ih ima puno, kao i fizičkih. jer je zaključil da taj problem nije dio strukture moje ličnosti, nego da baš izgleda ko da me je napal izvana. to mi se čini nekak i najtočnije. a i moja prijateljica je vodila takve tečajeve u kojima se problem mora prepoznati, vidjeti mu se oblik i gdje na tijelu sjedi, zahvaliti mu se, pozdraviti se s njim i zamoliti ga da ode. to sam jemput kod nje napravila (jasno, to traje puno duže), i dugo mi je bilo dobro. a onda se vratilo, kad sam htela opet to napraviti, više nije upalilo, ko da je entitet stekel otpornost... kak se to vama čini?

SoMeOne:)
20.08.2009., 22:46
Da, to je dobro! Prihvatit to i razgovorm sa samim sobom to otjerat od sebe. Mislim da je to što si probala kod frendice odlično i ako je upalilo, trebaš to nastavit. Važno je samo biti uporan. To raditi stalno, svaku noć prije spavanja. I ako ne uspije odmah, samo treba nastaviti.
Slažem se, taj problem nije dio strukture naše ličnosti, mi nismo takvi, mi nismo sramežljivi, mi se želimo družiti. Samo o tome razmišljamo previše i to nam se događa. Strah nam je ušao u kosti i ne može van dokle god mi o njemu razmišljamo.

Bilo je zanimljivo u jednoj knjizi koju sam čitala o snazi podsvjesti. Nakon te knjige zaključila sam da se sve svodi na našu podsvjest.
Autor je dao primjer o čovjeku koji je imao neki problem, odnosno, neka draga osoba nije bila dobro. I on je stalno govorio da bi dao svoju ruku da ona bude bolje. Stalno, stalno je to ponavljao da više nije niti bio svjestan. Dok je jednog dana i ostao bez ruke. Ne znam kojim slučajem i šta mu se dogodilo, ne sjećam se, ali znam da je tako bilo.
Autor je također dao mnogo primjera o tome kako su ljudi neke stvari usadili u svoju podsvjest. Ona je kao spužva. Upija sve što mi mislimo i to izlazi na površinu. Tako sam shvatila zašto to crvenjenje. Mi smo to sami stvorili jer razmišljamo o tome. Konstantno nam je u glavi "Evo, sad će mi se dogodit" ili "Joj, ako uđem u ovaj tramvaj pun ljudi to će mi se dogodit" "Ajme, sad kad me frendica pita kako mi je dečko". I stalnim razmišljanjem o tome naša podsvjest, koja ne zna šta je loše, a šta je dobro, upija naše crvenjenje i to se zaista i dogodi.
U toj knjizi je čak i naveden primjer o crvenjenju. Sve se svodi na takvu jednostavnost.
Samo treba stvorit svoju "molbu" svojoj podsvijesti i ona će ju upiti...

variola
21.08.2009., 08:33
dobro veliš, znaš od kad tu razgovaram s ljudima s istim problemom, puno mi je lakše, osjećam ko da sve to i nije tak strašno. kak smo zaključili, ima puno gorih stvari.
a eto, da se recimo nismo obazirali kad nam se to prvi ili drugi put dogodilo, možda ne bi ni složili tu kompliciranu igru podsvijesti, strah - crvenilo - sram, sigurno su neki ljudi pocrvenjivali u pubertetu ali im je to s vremenom prošlo. možda je upravo nama recimo neko skrenul pažnju, kao, isuse, kak si crvena! pa smo počeli obraćati pažnju, razmišljati o tome, crveniti još više. jedan moj mlađi bratić znao je pocrveniti u pubertetu, baš sam pratila i bila tiho, no vidim, jednog dana, kad je prilazila cura koja mu se sviđala, visoko je digel glavu, onak drsko, kao nebum se ja tu bojal i sramil nekakvih ženski! i nije više crvenil. hoću reći, nije si stvoril taj naš začarani krug. možda bi se to dalo zapravo razbiti jednim potezom, bez veze da velim, indijanskim plesom, dodirom sai babe, mislim samo neka mala sugestija da nam da sigurnosti da mi to možemo. jer smo po svemu ostalom u redu.
evo npr, mojem je prijatelju mama godinama govorila čim je ujutro ustal - diži se ljenčino, pogledaj se kakav si, samo piješ okolo, niakad ništ s tebe, nikad se nebuš zaposlil, završil buš kak i tvoj otac, nemaš ni pameti ni razuma...
naravno, nije se niti uspjel zaposliti niti je uspjel u bilo čemu. pitala sam se kakav bi bil rezultat da mu je govorila - dobro jutro zlato, odi na kavicu, danas buš sigurno našel neki posel, pa svi smo mi imali kikseva ali pametan si ti moj dječačić, uspjel buš ti u svemu, znam to i jako te volim...
čak i danas da mu počne to govoriti, vjerujem da bi za par mjeseci bil drugi čovjek. eto, kod tog primjera se vidi da njegovo sve gore ponašanje i nije dio njegove ličnosti, nego mu fino mamica usađuje pravu sugestiju...

SoMeOne:)
27.08.2009., 13:56
Je, je, slažem se u potpunosti! To je samo dokaz da je podsvijest ključna u svemu tome....
Da, neki prebrode to crvenilo, nekima se pak dogodi samo ponekad i već drugi dan zaborave. Čujem ljude kako to spomenu, kako su se zacrvenili, ali ko sa nekim smješkom, i idu dalje. A na nas se to baš prima.
Samo trebamo krenuti pravim putem, a mislim da mi to možemo. Najviše da jedni drugima pomognemo, a to je razgovorom. Ja bih baš voljela. Ljudi, tko je još za to??????

variola
28.08.2009., 07:33
znaš kaj bi meni bilo najzgodnije? recimo da ti živiš tu bliže pa da koji put skupa odemo na neka mjesta i vježbamo. npr. nekud gdje se mogu pojaviti neke komplikacije. pa da si međusobno promatramo reakcije. ja bi umrla od smijeha i samim tim bi mi bilo svejedno dal sam pocrvenila ili ne, smijala bi se da i ti pocrveniš u dućanu ili ja npr na pošti itd., i na takav način čini mi se da bi se taj big problem rasplinul ko mjehur od sapunice.
nažalost, tu doma ne poznam nikoga sa sličnim problemom, ako koga ima i spreman je za takve psiho dramice, nek mi se javi...
poznam neke doduše koji kad se govori npr o seksu moraju hitno na wc, ili si naglo brišu nos, ili taman moraju nekoga nazvati i sl. čitam ih ko knjigu, nisu baš crveni u licu ali jasno da isto pate od nečeg sličnog. ali ne žele nipošto tako nešto priznati, ne budem ih ja vukla za rukav - hej, imate i vi neki poremećej, idemo ga skupa srediti?

SoMeOne:)
29.08.2009., 15:59
Da, to kaj kažeš, takav tip vježbe bio bi predobar. Smjehom protiv straha! Daj ljudi javite se. Ako nas bude više, možda se stvarno uspijemo naći negdje na sredini puta,
Ja nisam baš primjetila da je ljudim neugodno kad se o tome priča. Možda zato što u tom trenutku ne znam za sebe i samo čujem svoje srce kak kuca sto na sat. Ne stignem primjetiti :P
Mislim da postoji i previše ljudi sa previše problema koji su sitni, ali njima se čine najveći na svijetu. Dok drugi nikako ne znaju da ih to muči. Treba o svemu progovoriti...

variola
29.08.2009., 18:03
neki dan sam bila totalno ponosna na sebe, u apoteci je bila živa frka, ja sam kupovala neke vaginalete pa mi je prodavačica počela glasno i pred svima govoriti da ako imam upalu da su mi ove bolje, pa dal imam bakterije ili gljivice? ja velim da mislim da sam se prehladila na kupanju pa me nekaj pecka itd. pišem to tak otvoreno da skužiš koja koma od razgovora (to bi i čovjeku bez eritrofobije bilo neugodno), a ovi svi iza mene slušaju. i obavim začudo taj razgovor bez imalo frke, normalne boje, kupim te tablete konačno i odem ponosno van. reko, ak sam ovo preživela onda mogu sve!
kad odem tak sva puna sebe još u lokalni dućan, ova me na kruhu nekaj pita, kao nema takvog, može polubijeli, a ja vrum - pocrvenim za svu onu apoteku i bakterije i propade mi i ponos i samouvjerenost...

SoMeOne:)
30.08.2009., 22:06
Ajme, razumijem te skroz! Koma...Da barem nakon jednog uspješnog pokušaja to traje i dalje, da barem to samopouzdanje bude zauvijek i gotovo!
Ja sutra imam ispit i trta me nekako i toga i ispita, vrti mi se u glavi od svega. Nisam dugo bila na faksu pa valjda zato. Zavrzlana je to velika...
Neki dan hodam sa dečkom gradom i uđemo u mjesto puno svjetala. Takva ne volim, kao i svi mi. I mislim si, samo da što prije prođemo. Nije me dugo bilo tamo, pa je strah još veći. Kad ono dečko ugleda jednog prijatelja. Taman kad ga je htio pozdraviti, ja sam ga povukla za ruku i rekla mu da ne radi to. Dobro da nas nije vidio, jer noge su mi doslovno utrnule. Pa čemu to, da mi je znati!?!? To mi je jako dobar prijatelj i toliko sam ga željela pozdraviti.
Kako izbjeći takve situacije?? U kojima ti srce kuca i strah te oblije, u tom trenu zaboraviš sve one sugestije, sve one knjige, tablete za smirenje, sve...
Želim samo da to nestane iz mog života! A vjerujem i ti, i svi ovdje...
Zato javite se ljudi, bilo bi super da se nađemo...

variola
31.08.2009., 10:51
zbilja ne znam zakaj se nitko neće naći uživo, pa mi smo jedini ljudi koji se međusobno mogu slobodno sramiti, pa gdje ćeš bolje terapije. a istina, kad dođe do gustoga, sve terapije, tablete, uloženi trud i novac pada u vodu. točno da mi se ne da više ništ pokušavati, barem ništ kaj se plaća ili kaj iziskuje napor. kad se stoput pokazalo neuspješnim. mislim mogu se ja pripremati polako, uvjeravati se npr. prije nego uđem u banku rješiti neki problem, neki put uspije neki put ne, ali kaj ako skoknem samo u dućan i iza ugla naletim tu na jednog zgodnog suseda, onda niti ne stignem, niti ne uspijem nekaj napraviti. a on me gleda, nije mu jasno kaj se događa, nedaj bože da me nekaj pita! onda kao odgovaram u trku, bok, bok, vidimo se, žurim se u dućan... ili neku sličnu glupost. a kad sretnem nekog takvog s mužem, koma, on me pogleda ispod oka, zna da patim od crvenila, ali uvjeren je da za to ipak postoji i neki opravdan razlog.
najgore od svega je to da ja ne želim crveniti ni kad zaista i postoji razlog. nekad sam pokušala maknuti iz svojeg života sve zakučaste ljude i situacije, imati čistu sliku, nigdje se ne osjećati krivom, išlo je par dana, i onda - hop, pocrvenim kad moja teta ispriča da je čitala knjigu u kojoj nećakinja ubija tetu zbog love. užas, a cela familija na kupu, pa pita stric - a kaj si tak pocrvenila, i ti se spremaš koknuti tetku? e sad, da nema popratnih efekata (odrezanih nogu, trnci, posramljene face), ja bi sve mogla okrenuti na smijeh, samo da mi neko da par minuta da se skockam, ali uz sve te popratne reakcije živčanog sustava, ne mogu se samo ležerno nasmijati i reći npr. - ne, tebe se spremam koknuti, ti imaš ipak više love, ili tak nekaj.
hoću reći, kad situacija naiđe naglo, ne stigneš ništ napraviti. i zduriš se totalno, puno toga ti propadne, možda tu osobu baš želiš vidjeti, ili ju nešto trebaš, ali sve padne u vodu.
kak je bilo na ispitu?
ajde napiši mi sad prvu situaciju u kojoj si pocrvenila od danas, a ja bum tebi svoju. i naravno, i svi drugi koji žele razgovarati o tome. pa sumnjam da nema recimo nekog iz čk, ili ludbrega, ili ivanca ili tu negde oko mene pa da pati od toga. ja bi se baš rado našla...

variola
31.08.2009., 10:54
eh, da dodam, ovo mi se čini dobra ideja, idem sad gledati koja bu to prva situacija danas u kojoj bum pocrvenila, baš bum htela čim prije pocrveniti (ne baš htela, nego čekala prvi takav slučaj). možda upali takva vrsta terapije - ne čekam sa strahom nego sa zanimanjem...

SoMeOne:)
31.08.2009., 12:03
Da, sve je tako kako si rekla! A baš zeznuto ovo za tetu. Mogu si samo mislit taj osjećaj kad cijela familija gleda u tebe i onda se nađe netko komunikativan pa mora spomenut tvoje crvenilo. Od takvih stvari se ne oporaviš sljedećih dva mjeseca. Ufff... Da nam je barem snage u tom trenutku. Kad se bolje prisjetim tih trenutaka, opće ne znam di gledam, kaj radim, dal dišem opće? Pa di nama onda ide zdravlja u svemu tome?!
E ovo ti je fenomenalna ideja o opisivanju prvog crvenila u danu! Hm, ispit je tak-tak prošao, 50:50, čekam rezultate :)
Ali bila je situcija. Naravno, do faksa vodim svoje tretmane o opuštanju, sretnem ekipu, i sve je bilo super. Ništa se nije dogodilo. A na ispitu me prijateljica molila da joj pomognem. E, zadatak je bio ogroman i nisam joj ga nikako mogla napisati. A kad je počela panično govoriti da joj pomognem, strogi asistent kaj nas je čuvao je skužio i od tad me držao na oku. Znaš kaj, ja bih njoj pomogla, više od ičega, volim pomagati ljudim. I napisala bih joj zadatak na neki papir. Ali znaš i sama kaj me spriječavalo ako me on vidi. Zderat će se na mene pred svima. Sad ne znam dal da krivim nju što je bila glasna pa nas je primjetio, ili sebe koja sam se bojala crvenila.
Uglavnom, imala sam žutu majcu na bretelice, a kad je asistent prvi put vidio da komuniciramo, rekao je: "Ej ti u žutoj potkošulji, ne pričaj!" Haha potkošulja! Došlo mi je da mu odbrusim da to nije potkošulja nego majica, i najnormalnija je. I eto tad sam se zacrvenila, ali je ubrzo prošlo i nije bilo baš tak jako jer me nitko nije dugo gledao.
Ovo je zanimljivo, iščekujemo to za zanimanjem, kak si rekla ;)

variola
31.08.2009., 13:30
baš smiješno, ovo je znakovito, nije bilo jako jer nitko drugi nije gledao, dakle naša se eritrofobija hrani strahom i sramom, ako nitko ne gleda onda gubi na važnosti. treba publiku. nije ko recimo bol u bubregu ili glavi, boli te uvijek. to je više ko neki podmukli vražić koji čeka da te zaskoči kad ti je najgore i kad se čim finije možeš osramotiti... recimo, da se u mračnoj sobi govori o bilo čemu, meni ne smeta, ja se zapravo ne osjećam sramežljivom nego sam slobodoumna i čak poprilično otvorenih nazora. ali samo kad mi se lice ne vidi... ili barem oči, e u očima je najveći problem, one mi prve sudjeluju u frci i panici kad me uhvati...

melisa
01.09.2009., 23:55
unutrašnje stanje,je prikaz nas ljudi izvana , i sve dokle god ne budemo to riješili ovdje u glavi , neće se moći ni boja na licu promjeniti.
ja jednostavno zaboravim na te stvari, pokusajte se zapricati, necete se ni sjetiti u tome trenutku da postoji crvenjenje lica, dok šetate ulicom zamislite se, dok prolazite pokraj mase ljudi, ili frajera dignite nos u oblake TO JE SAMOPOUZDANJE , TO je naša najveća obrana od pojave rumenog lica. to je psihićko stanje kao i znojenje ruku, KONTROLA,KONTROLA i vec samom praksom, postizemo bolje rezultate, Bože moj kad se čovik ne bi zarumenio i više puta nebi ni bio normalan .
od nekakvih operacija,preparata, nema gotove nikakve koristi . Dakle . ne odustati od rješavanja ovog problema sa samim sobom :)

antik
06.10.2009., 09:12
ako se želite riješite eritrofobije zauvijek

posudite u knjižnici

ili su kupite knjigu

Proces prisutnosti autor Michael Brown

prođite sve vježbe koje su zadane u toj knjizi

i više nikada se nećete zacrveniti!!

lili_noir
06.10.2009., 17:02
ne vjerujem da ima tolko ljudi koji imaju taj problem - variola, mislim da si najbolje opisala to sve. to izmještanje simptoma u najrazličitije uzroke (sad nije sex nego pricanje o filmu, sad nije film nego pitanje o poslu, sve ok na prezentaciji na medjunarodnom skupu pa katastrofa u supermarketu il u pricanju sa mužem za vecerom....)

al nekak ja znam kako je sve to tolko tragikomično ljudi! prvo sam bila šokirana kolko ljudi ima taj problem pa sam pocela umirat od smijeha, svi vi ste izrazito duhoviti:) imate duha! pogotovo ti variola:mikroval::mikroval:

nemam pojma kak cu rijesit ovo, znam da me muci i prije od puberteta-nekih 15 godina:) ovo je prvi put da pricam o tome...osjecam ce nekako dobro sta sam progovorila;)

antik idem odma guglat naslov da vidim di se moze kupit:)

:mikroval:

Bezimena_Cura
10.10.2009., 18:16
Ajme, razumijem te skroz! Koma...Da barem nakon jednog uspješnog pokušaja to traje i dalje, da barem to samopouzdanje bude zauvijek i gotovo!
Ja sutra imam ispit i trta me nekako i toga i ispita, vrti mi se u glavi od svega. Nisam dugo bila na faksu pa valjda zato. Zavrzlana je to velika...
Neki dan hodam sa dečkom gradom i uđemo u mjesto puno svjetala. Takva ne volim, kao i svi mi. I mislim si, samo da što prije prođemo. Nije me dugo bilo tamo, pa je strah još veći. Kad ono dečko ugleda jednog prijatelja. Taman kad ga je htio pozdraviti, ja sam ga povukla za ruku i rekla mu da ne radi to. Dobro da nas nije vidio, jer noge su mi doslovno utrnule. Pa čemu to, da mi je znati!?!? To mi je jako dobar prijatelj i toliko sam ga željela pozdraviti.
Kako izbjeći takve situacije?? U kojima ti srce kuca i strah te oblije, u tom trenu zaboraviš sve one sugestije, sve one knjige, tablete za smirenje, sve...
Želim samo da to nestane iz mog života! A vjerujem i ti, i svi ovdje...
Zato javite se ljudi, bilo bi super da se nađemo...

Vidim da svi ovdje prolazimo kroz identične situacije. :( Mene eritrofobija muči već jako dugo, radi se o godinama. A sada sam se počela još dodatno brinuti jer sam uz crvenjenje počela i mucati sve češće. Pa što mi je?? :(

zeko331
13.10.2009., 15:08
ja sam isto imo te napade crvenila(najvise 8. i 1. razred),ali sad u 2. razredu je prestalo,mozda se jos nekad malo zacrvenim al u granicama(jedva da se kuzi)...

Uvijek me bilo strah npr. da me ne prozove profesor,pa pricat pred cijelim razredom il da me netko za nes optuzi il da se posebno mene istice i komentira,al sam to rijesio tak sto sam psihicki posto puno stabilniji...

1. jedan je zivot,kaj ces trosit vrijeme na to sranje...

2. ak neko zajebava,lupis ga ili ga obrukas

3.boli te kur** kaj te neko komentira il istice il gleda,gledaj ti njega ;))

Ja sam taj problem rijesio u mjesec dana,mozda i manje...
pocni pricat sa ljudima,zajebavaj se,al glavno je u tome da te boli briga kaj drugi govore

Nikola91
15.10.2009., 10:01
Ja imam isti problem i poceo je u osmom razredu osnovne skole, sad sam cetvrti razred gimnazije i polako prolazi jer sam poceo da se opustam i manje mislim na to. Najgore mi je bilo dok su me drugovi iz odeljenja zezali za to ali kad sam jednom odgovorio: ''pa sta, ja barem mogu da zaustavim saobracaj'' svi su krenuli da placu od smeha i vise me ne zezaju :)
Ja isto imam zelju da to skroz prestane jer mrzim onu toplotu u licu...pa sam naisao na ovaj forum i mislim da je odlican, stvarno ima odlicnih postova i neki su me dosta ohrabrili. Nasao sam i ovaj clanak u novinama (24 sata). Nisam ga probao ali cu ga staviti, pa ako neko proba neka nam kaze da li funkcionise:

Da biste sprijecili iritaciju lica i neugodno crvenilo, napravite blagotovornu kremu u kucnoj radinosti. U lonac istružite jabuku od 100 grama i stavite 150 grama mlijeka te kuhajte do kljucanja. Kad se mlijecna kaša ohladi, u nju dobro umutite dva žutanjka.Masku nanesite na lice, kapke i vrat u tankom sloju te ostavite 20-ak minuta. Koža ce ubrzo postati svježa i mekana, a crvenilo ce potpuno nestati. Rabite masku svaki put prije i poslije izlaska na hladnocu.

toliko od mene.

čokomuffin
15.10.2009., 23:28
oj..ja bih se isto htjela nać s vama ... sram me i to jaaaako,, al kaj sad
imam isti problem ... .. eritrofobija, počelo je sa 13-14 godina, a sad mi je 21...........tablete, psihijatar...
iskreno,, uopće mi nije jasno kako sam uspjela doć do 3. godine faksa ., mislim, znate i sami da je na faksu izlaganje seminara najveći prrrrobleeem ..ufff sva sam se naježila pi pomisli na to :)

kritičnatočka
23.10.2009., 10:22
Ajme, koliko je nas crvenih?

ankiki
25.10.2009., 14:20
jel se od vas itko našao uživo?

acase
31.10.2009., 20:31
ajmee neznate kako mi je drago da sam pronašla skupinu ljudi s istim problemom kao i ja
ja se crvenim od negdje šeste godine kad sam krenula u šk sve do sad..a sad sam treći srednje
postojala su razdoblja kad se poboljšavalo al zadnje vrijeme je zbilja postalo nepodnošljivo..zacrvenim se za svaku glupost..a pogotovo pred suprotnim spolom to mi je noćna mora.o profesorima da i ne pričam
inače sam društvena,komunikativna i zabavna prava ovnica i izgledam dosta samopouzdano na prvi pogled no čim me neko malo duže gleda ili počne pričat samnom ja se zacrvenim brate ko papričica purpurnoooo =)
sve je počelo kad sam krenula u šk i ostali iz mog razreda su me zezali i iskorištavali jer sam bila predobro djete
puno sam se promjenila od tad ali crvenilo je ostalo
ljudi neznam šta nam može pomoć.al meni već pomaže samo da znam da nisam jedina :facepalm:

đorđkonstenza
31.10.2009., 22:50
http://www.phobia-fear-release.com/erythrophobia.html

I ja sam jedna od vas eritrofobičara:o pogledajte što nađoh na netu... šta mislite o ovom,da li može pomoći? također, netko je spominjao knjigu Proces prisutnosti, pretpostavljam da je pisana na sličan način kao Moć sadašnjeg trenutka, što se upravo spremam pročitati...Ima li netko tko je čitao, da je osjetio ikakve pomake što se tiče ove užasne fobije?

acase
01.11.2009., 14:09
kakva su vaša iskustva s reakcijama ljudi..meni znaju reć ajme kako si crvena ili me pitat zašto se crvenim..
ali neznam zapravo kako to ljudi došivljavaju...kao dokaz slabosti,ljutnje,iskrenosti ili pak da smo čudni ??

ankiki
01.11.2009., 14:57
ne znam što ljudi u tom trenu misle,ali često se pitam. to zapravo i je dio začaranog kruga ove "bolesti":strah da će se to desiti-da će onda drugi to primjetititi-kad se to desi osjećaj krivnje,slabosti,nedoraslosti...
ja nikako ne mogu dokučiti zašto me muči taj osjećaj krivnje u tim situacijama kao da sam ja kriva za to što se to događa,a zapravo crvenjenjem upravlja onaj dio mozga nad kojim mi nemamo kontrolu tako da mi definitivno nismo krivi za to.kada bi odlučila da ću nešto ukrasti,slagati ili nešto loše napraviti,to bi bila moja odluka,moje djelo,koje sam ja svjesno i voljno napravila,ali ovo, na ovo mi nemamo utjecaj,jer da imamo onda bi rekli ja se više neću crveniti i to bi bilo to,međutim svima nam je jasno da to tako ne ide inače ne bismo bili tu.
svi znaju što je depresija,svi znaju što je anksioznost,što su fobije,ali da nekom spomenete riječ eritrofobija svi bi vas u čudu gledali jer za to nitko nije ni čuo osim nas,čak mislim da se psihijatri rijetko s tim susreću,jer se malo ljudi odlučuje za posjet istom u vezi ovog problema.svi se mi svakodnevno borimo s ovim problemom ja mislim da mu i umanjujemo važnost samo kako bi nam bilo lakše,ali činjenica je da on jest važan,jer nam potpuno kontrolira život bar meni.sve što radim,gdje god da idem,ja o tome razmišjam,čak me i u snovima muči,sanjam često da sam u nekim situacijama u kojima bi se to moglo desiti ili sanjam situacije koje su se već desile pa ih onda i u snovima ponovno proživljavam.
ja o tome nikom ne govorim ,jer što uopće reći kad nitko to ne može pojmiti,ne bi ni ja mogla da nemam tu "bolest"
ponekad se pitam je li mi bog dao taj križ,baš taj,ali onda opet bog ne želi da budem nesretna.samo znam da nema ovoga ja bi bila slobodna,živila bi život kakav želim,bila bi sretna.

ankiki
01.11.2009., 18:05
bilo bih jako zahvalna kad bi se javili oni koji su se javljali prije tri,četiri godine kad je ova tema otvorena da vidim kako napredujete,je li se netko izliječio,je li ikome pomogla psihoterapija.
u ovakvoj "bolesti" najvažnija nam je potpora,a najbolja potpora i razumijevanje su oni koji to isto prolaze.

antik
03.11.2009., 17:02
evo ja se skoro više ne crvenim..
a to je zato jer ne potiskujem ljutnju

otvoreno pokažite da ste u stanju sve koji vam idu na živce..šefa, roditelje, prijatelje ....poslati u qurac !!!

ankiki
13.11.2009., 19:21
jel netko od vas pije antidepresive i ako da da li pomažu?
ili ste se svi izliječili kad se ne javljate?

acase
13.11.2009., 22:14
e ljudi ja krenula psihologu..
mislim moja majčica se zabrinula za moj socijalni život i našla mi najboljeg u gradu
išla sam na jednu ''seansu'' malo popričala i već mi se nekako smanjilo začuđujuće..naravno još uvijek ne onako kako bi željela..idući put počinjem s hipnozom to je navodno kratko i efikasno..pa ću vidjet..javim vam rezultate mwa

krasni
15.11.2009., 14:06
Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet krećeš.
Nemoj da mi nesto petljaš, nemoj da mi hoćeš- nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
To je ono za čim može da se pati.
To je ono čemu možeš srce dati.
Al ako se ikad vratiš
moraš znati;
tu ćeš stati.
I ostati.
Očima se u svet trči,
glavom rije mlako veče.
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezde se dete uči
da zapara nebo sjajem
a od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
kad u tebi večno klija
i čarlija tvoj početak.
Ti za koren nisi stvoren.
Ceo ti je svet otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri,
al kad kreneš, nemoj stati,
mahni rukom
i odjuri.

Ko zna kud ćeš
Ko zna zašto
Ko zna šta te tamo čeka?
Sve su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opsano je kao munja
opasno je kao metak
kad u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti!
Sanjaj!
Trči!
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo.
Pa kad kreneš
kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.
Ko zna šta te tamo čeka
u maglama izdaleka.
Al ako se i pozlatiš
il sve teško, gorko platiš
uvek idi samo napred.
Nikad nemoj da se vratiš.

ankiki
17.11.2009., 11:51
ajde ljudi oživite malo ovu temu.
nekad mi se čini da je lakše kad ne čitam ovaj forum,ali ipak nije lakše,
ne prolazi ovo stanje godinama

ketamine
18.11.2009., 01:56
2.x zapocinjem post i iznova brissem jer neprestano nastojim suziti informacije na citljivu razinu... dobra stvar: biti svjestan problema,analizirati problem,ustvrditi sto pomaze,koristiti zastitu
losa stvar:,pretjerana analiza,osjecaj nemoci,odustajanje od forsiranja zastite

krecemo...moguce je ''izlijeciti'' problem i ja sam osobno dokaz tome mada se vratio u nekakvoj mjeri ali cinjenice govore..
imao sam nesretnu situaciju prije nekoliko godina,meni netko blizak imao je strasnu nesrecu i bio sam potpuno iskljucen iz svijeta,apsolutno nisam slusao ostale,bio bezobrazan,negativan,agresivan..i nije se javljalo! okolnosti su zastrasujuce al' nije se javljalo! cinjenica je da sam u tim trenucima mozak 'postavio' na taj nacin da sam bio imun na ono sto me vec godinama pecka... morate prestati biti svjesni svojega postojanja u toj mjeri da ono direktno utjece na vas govor lica,nemojte se opustati,opustanje nije dobro jer ce strah postati jaci..opustanje dolazi nakonn dugoga rada i dobrog napredovanja...al' opustanje u pocetku je smrt...pratite situaciju..pokusajte kada govorite gledati osobu u oci I NE GLEDATI TKO VAS PRATI!! to je kljucno u citavoj prici! orjentirajte se na sebe i sugovornika..kada vam je bilo neugodno 1 na 1? rjetkost! u drustvu? uvijek! pokusajte o svojemu crvenilu pricati igrom slucaja tipa :'' jucer me neka zgodna mala u autobusu pred 30 ljudi nesto stala ispitivati a meni je proradila cirkulacija''..nemojte crvenilo gledati kao bolest,gledajte je za pocetak kao ''cirkulacija mi je proradila''..to je vec pozitivniji pogled na problematiku! reakcija tjela koja je simpaticna..morate si stvoriti dojam da to nije neugodno crvenilo!boljim pristupom problemu vec se stvara bolji dojam..nemojte se umjetno smijesiti..smijesite se zato da ispadnete neutralni i da vas nitko ne pita ''sto je s tobom'' ii onda pocinjete biti sumnjicavi prema tom svom osmjehu jer izgleda neprirodno i vec si u gabuli....ako ste ozbiljni ozbiljni ste.. ja sam osobno savladao prvi dio (pozitivniji pogled na problematiku) i dobar dio drugoga djela (zanemariti okolinu!).,,treci dio (ne glumiti!)je ono na cemu momentalno intenzivno radim...cetvrti -onaj koji mi se ponekada javlja a to je iznenadjenje trenutka! kada me netko od poznatih zatekne a ja sam psihicki vec realizirao da sam neugodno iznenadjen a ne samo iznenadjen...

moja ideja je sljedeca: ajmo pokusati zajedno proci kroz te tocke..ja sam sastavio za sada 4 kriticne tocke i polako ih nastojim odraditi...trenutacno sam u situaciji da mi se to dogadja povremeno,vecinom u vecem drustvenom krugu gdje znam da je netko tko bi me mogao povrijediti na neki nacin i netko tko ce se odmah ismijati jer vec zna da se mogu zaurmeniti..

druga stvar je: ajmo voditi analizu! svaki puta kada budete za racunalom i uhvatite vremena-posjetite forum..i napisite koliko vam je puta u toku toga dana 'proradila cirkulacija'..ja uvijek u danu kada znam da bi moglo biti gusto (a to vec nije dobro sto to ocekujem ali jebiga..tako je ZA SADA!..I RADIM NA TOME JAKO DA UOPCE TU MOGUCNOST ISKLJUCIM) stisnem sake i bodrim se tipa ''ajmo majstore,ajmo im je*at majku,mogu mi pop** k*** '' posljednjih tjedan dana rezultat je 1 ili 2 .. ajmo napisati situaciju u kojoj se to dogodilo..sto si se vise olaksao i dobio potporu zdravije razmisljass..

treca stvar: idemo to odraditi kako treba,sve je u zelji i htjenju i taktici..pronadjimo dobre stvari za koje znamo da pomazu,napravimo dobar plan kako se psihicki postaviti i da pocnemo kvalitetno to rjesavati...

ankiki
18.11.2009., 09:45
ja bi htjela da to ne bude nešto oko čega se cijeli dan moram truditi,štititi,razmišljati o tome kakav će mi biti osnjeh jer onda opet tome predajem preveliku važnost,već da to potpuno iskorijenimo kao da nije nikad ni postojalo,da to više ne bude dio nas,da ne budemo etiketirani kao "crveni".
ja mislim da mi trebamo nekakvu rekonstrukciju misli u mozgu samo je pitanje kako to postići.mislim da bi ovo u velikoj mjeri nestalo tek kad bi bili zaokupljeni nečim gorim,nečim što još teže podnosimo.stvar je u tome što se ja ne crvenim zato što je meni neugodno,meni zapravo uopće nije neugodno,već ja mislim evo sad ću se zacrveniti i to se desi,a drugi vjerovatno misle da sam nenormalno sramežljiva ili djetinjasta.mi se ne crvenimo dakle zbog nas samih,dakle zbog toga što nam je neugodno,već zbog toga što će DRUGI MISLITI O NAMA.dakle to je bitno trebamo prestati misliti o percepciji drugih o nama,trebamo izgraditi samopouzdanje,ovaj život je ionako prekratak da bi ga trošili razmišljajući o tome što drugi misle.mi smo bitni.naše mišljenje je bitno.svi mi s ovim problemom imamo problem samopouzdanja.ja sam tek sad svjesna nekih stvari,tek sad sam svjesna koliko sam odluka donosila na temelju tuđeg mišljenja,a tko te na kraju išta pita.nikom ne trebamo polagat račune osim bogu,na kraju kad nas više ne bude sve će se znati tko,što,kako i zašto.dakle,ne trebamo se mi brinuti o tome što će drugi misliti,a slijedom toga trebamo i mi praštati drugima jer nikad ne znaš zašto se netko ponaša tako kako se ponaša,čak i kad se stvari čine tako očiglednima,nisu.dakle;
izgraditi samopouzdanje
ne ramišljati o tuđem mišljenju
biti svjestan božje prisutnosti u trenutku kad se to desi
bog je uz mene i što god da se desi on zna moje razloge što god da drugi misle ili kažu nije bitno.

Tigarkameleon
18.11.2009., 15:01
Pozdrav ljudi...citam danas vase probleme i pronalazim se...Imam isti problem,imam 17 godina i kako sam krenuo u srednju skolu sve gore i gore mi napreduje crvenilo,koristio sam neku kremu ali nista ne pomaze...preko ljeta mi je malo bolje ali zimi katastrofa,ali sto je najgore to crvenilo je praceno unutrasnjim stresovima koji me bas iscrpe,nervozan i besan sam 24 h dnevno,sve mi je krenulo nizbrdo zbog toga...drago mi je sto sam pronasao ljude s kojima delim iste probleme,ako nekome treba knjiga neka mi se javi na pm pa cu mu poslati,msm na Proces prisutnosti autor Michael Brown

Crvenkapac:D
25.11.2009., 23:15
Zanimljivo, 20 i nešto strana ljudi sa slicnim iskustvom... (NECU REC HVALA BOGU hahahahaah ;)) Ali drago mi je da nisam jedini. Inace sam odmalena bio jako otvoren i komunikativan, volim društvo i uvijek sam imao hrpu prijatelja kao što i sada imam tako da neznam šta je "trigiralo" ovaj idiotizam od reakcije. Tek zadnjih godinu dvije pocelo mi se dogadjati da se ušvicam ko svinja od crvenjenja u nekim situacijama, toliko da mi zna znoj na čelo izbit, i onda se moram onak super cool neopazeno brisat po celu ko da sam zena u klimaxu. Kae najbolje, to mi se ne dogadja samo s ekipom na faxu vec skoro uvijek kad je pažnja fokusirana na mene, cak i doma (obitelj, rodbina). Nemogu sad ni opisat gro situacija koje su mi prije bile totalno bezazlene a sad mi predstavljaju problem. Moze mi se dogodit da nekog na cesti sretnem i pocnem se crvenit odma, dok bi prije s gustom zastao i porazgovarao. Kolko god ovo tasto zvucalo, izgledam dobro tako da jako cesto hvatam poglede ljudi i pažnju na sebe što mi ne pomaže baš previse... Da ne pisem jos dvjesto situacija jer sam siguran da smo svi u istim govnima pa jako dobro znate problem...

crvena
26.11.2009., 16:57
Dosad s nikim nisam pričala o ovom problemu koji me drži dobrih 8 godina, nisam ni znala da je to bolest mislila sam da sam samo ekstremno sramežljiva, ali ni to nije istina. Imam masu prijatelja nije mi ništa problem napravit a za najveću glupost pocrvenim kao paprika pa čak i kad pričam s roditeljima, sestrom ma bilo tko. A u zadnje vrijeme se još pogoršalo dnevno se barem tri puta crvenim pa malo čak i sad. Ovo stvarno izluđuje:mad:

Vim Cola
27.11.2009., 08:07
Mislila sam kako je to normalno, dio mene i neke moje osobosti to crvenjenje. Nikada nisam mogla povezati s ničime, zašto i kako se događa, kad evo, pronašla sam čak i naziv za tu "bolest", "poremećaj".
Kad god me netko prozove od profesora da odgovaram, nastupilo bi crvenilo, kad me prozovu da nešto pročitam - jedva da i započnem rečenicu, a već mi krv prostruja u obraze i rasplamsa se, osjećam kako gore - i naravno onda i loše pročitam neki text, zamuckujem, zastajkujem - a hrpetine pogleda upereni su u mene.
Kad sam s manjom grupom ljudi (osobito ako su većinom dečki u pitanju) i kada ja nešto pričam, i ja sam praktički trenutno u centru pažnje, normalno, pogađate crvenim se.
U zadnje vrijeme mi to predstavlja veliki problem, toliki da često znam zavući lice pod majcu onako do nosa - kao hladno mi je, blesavo, ali više ne znam kako dalje...

plašljiva
27.11.2009., 13:07
bok! tigarkameleon,jel još imaš onu knjigu? :) ne znam poslati pm pa pitam ovim putem,i jel je tebi pomogla? hvala na odgovoru!

antik
27.11.2009., 16:04
spavanje na desnoj strani tijela pomaža
onda se zatvara desna nosnica koja je povezana sa suncem i grije organizam
i otvara se lijeva nosnica koja je povezana s mjesecom i organizam se hladi
pa nećemo više bit toliko biti vrući i crveni.

crvena
27.11.2009., 17:27
Moram priznat da je ovaj forum otkriće. Nevjerovatno mi je pomogla spoznaja da nisam jedina kako sam do sada mislila.Crvenim se kada nešto izlažem, kada mi se obraća profesor, ili stranac, kad ulazim u bus ili se obraćam prodavačici, kada se traži krivac za nešto pa ja planem ni kriva ni dužna..... Stvarno nisam mogla nać uzrok ni povod ovome a traje još od osnovne.
Čitala sam vaše postove i primjetila da ima dosta starijih ljudi oženjenih, zaposlenih, možda umirovini. Moram priznat da me to malo brine. nadala sam se da će to s vremenom prestati.
Da bi stvar bila još GORA u ovih tjedan dana situacija se pogoršala, lice mi je gotovo cjeli dan crvene boje i to fleke najviše po čelu i obrazima ponekad po vratu, nešto kao alergija. Ovaj tjedan mi je bio malo stresniji i ne osjećam se baš naj. Imali itko ovakvih iskustava, je li povezano s eritrofobijom i dali da tražim savjet doktora.

ankiki
27.11.2009., 18:17
ovaj forum je svima nama otkriće,jer smo svi mislili da ne postoji nitko drugi s ovim problemom.mene ovo stanje prati već 14 godina tako da neće proć samo od sebe.obavezno se javi psihijatru(ja nisam,nažalost),što se prije javiš dr.to je veća mogućnost izliječenja jer ako ti ovo stanje potraje predugo jednostavno više ne vidiš načina da to riješiš,kao da postaneš presjesan sebe i s vremenom postaje sve više okidača za pojavu crvenila,tako da ako se ne liječi postaje gore i traje doživotno.
ja sam čitala i strane forume i svi ljudi s ovim problemom osjećaju se isto. kad netko drugi opisuje kako se osjeća i ponaša u tim situacijama kao da opisuje mene.
ja imam samo jednu jedinu želju,a to je da se izliječim od ove bolesti,jer svi moji problemi proizlaze iz ovog problema.

Maarty
27.11.2009., 20:05
Što da vam kažem,i ja sam jedna od vas.Moram priznati da mi je bilo lakše, ružno je reći, kad sam vidila da nisam jedina. Već nekoliko godina imam problema sa crvenjenjem, shvatila sam da je za sve kriv iznenadni pad samopouzdanja.Od malena sam bila puna samopouzdanja,onako tipična svađalica kojoj nitko nije mogao stati na put, i onda se to počelo mijenjati sa odrastanjem, kad sam počela previše razmišljati o tome što drugi misle o meni.Stvar je u tome da nekako previše osjećam sebe u određenom trenutku,previše analiziram svaku situaciju,kao da sam previše emocionalno osjetljiva, ne znam..Dok pričam s nekim ko da se začahurim u tu svoju glavurinu i misli frcaju sa svih strana:'gle on/ona me gleda..ajme,tko zna što misli dok gleda u mene..možda misli da je glupo ovo što pričam...i još puno puuuuuno toga..' i onda udri-sva krv ravno u glavu..samo što se ne crvenim samo u licu..po licu, vratu, dekolteu i ramenima mi izbije nekakav prečudan osip-zapravo fleke..ma ko neka šugava bolešćina..i čim to osjetim postaje sve gore.. više uopće ne nosim dekoltirane majce,u sred lita se zabarikadram sa robom da mi se ne vidi taj osip..a zapravo nemam razloga za nesigurnost..pametna sam, zgodna, imam sve što me veseli, ljude koji me vole, dečko mi je jednom rekao da nije još vidio mušku osobu koja me nije pogledala dok smo hodali ulicom.Prije sam bila svjesna svog izgleda i godilo mi je biti u centru pažnje. Čak sam bila i manekenka u jednom periodu svog života-alo ljudi,manekenka!!!ona koja je pod reflektorima i u koju svi gledaju!i odrađivala sam to bez po muke, a sad ne mogu ni u dućan a da se ne zacrvenim. Ko da je nešto puklo u meni..ne znam..Počela sam izbjegavati ljude zbog toga..Strah me da ću kad ostarim žaliti za mladosti koju sam provela u tom nekom strahu od zapravo ničega kad pogledaš,svi smo mi od krvi i mesa nesavršeni i nemamo pravo suditi jedni drugima..Sve ja to lijepo objasnim sebi u teoriji, onako prije spavanja, ujutro dok perem zube, dok ulazim u ured....ali praksa je problem..Ponekad se bojim da ludim.. :eek: Nadam se da ćemo si međusobno pomoći!najgore je kad se osjećaš sam u svom problemu! Držite se ljudi!!! :top:

ankiki
27.11.2009., 20:47
marty savršeno te razumijem to je i moj problem previše osjećam sebe,previše misli tko što u tom trenutku misli,ali kad jednom počneš tako analizirati kao da tomu nema kraja.kad bi se bar mogla povratiti na ono stanje prije kad se ne bi crvenila ni kad bi mi trebalo biti neugodno.
i ja sebi prije spavanja kažem pa dobro nema razloga za to jednostavno neću više o tome misliti,ali kad se desi takva situacija opet ista reakcija.
čitajući ove postove došla sam do zaključka da svi mi "crveni" nismo ni toliko sramežljivi,imamo izgled,pamet sve,nikako ne mogu dokučiti zašto nam se to desilo,jer znam puno povučenijih ljudi, ali se uopće nikad ne crvene.
možda ima i nekoliko razloga,a ne samo jedan:
poremećena kemija u mozgu,odgoj i nedostatak ljubavi u djetinjstvu ili nam je jednostavno sudbina ovo dodijelila pa ti sad s tim živi,a živit ovako je zaista teško,počneš izbjegavati ljudi,događanja,kao da ovo potpuno preuzme kontrolu nad tvojim životom.
nažalost meni jesu najbolje godine prošle ovako.
ovo može do kraja shvatiti samo onaj tko to prolazi,inače ljudi će ti reći nemaš većih problema pa se zamaraš time,ali to nije tako.
za ovo bi ljudi trebali znati isto kao što znaju za ostala psihička oboljenja,bilo bi nam lakše jer onda se ne bi toliko pitali što drugi misle.

crvena
27.11.2009., 22:47
Moram vam se zahvalit jer mi je napokon sve jasno i svaka riječ vam je na mjestu i točno znam o čemu pričate i kako se osjećate. Ali sada kada znam za ovaj poremećaj bojim se da će to potaknut još gore ispade crvenila, prije sam to pripisivala svom karakteru i nekad možda nesigurnosti pa bi se na neko vrijeme i povuklo, zabravo bi se skrivalo bilo potisnuto, a sada kada sam svijesna problema mislim da će mi ga se biti nemoguće riješiti, pogotovo kad čitam da neki od ovoga pate i po 30 godina.
Također sam primjetila da svi naglašavaju kako zapravo nisu sramežljivi to bi ja isto za sebe rekla, bila sam dosta povučena kao dijete, a sad se to manifestira na ovaj način.
Doista sad po prvi put vidim kako ovo upravlja samnom, uvijek si stvaram, na neki način pokušavam kontrolirati situacije i društvo u kojem se nalazim kako bi izbjegla :o a to je zapravo krivi pristup. Mislim da se treba dovodit u najneugodnije situacije i tako to rješavat al opet lako je bit psihić i pričat priče.
Samo ću još reći da nastavite pisati pa si možda i uspijemo pomoći.

crvena
27.11.2009., 23:09
Još ću ovo reći pa mogu mirno u krevet. Evo danas ni jučer nisam izlazila zbog ove alergije bar se ja nadam da je to jer ako je :o krivac znači da nemogu kontrolirati vlastiti život a to je moj jedini strah i posljednje što želim. :flop:
Sada mi ostaje da mislim pozitivno i to je to, sutra je novi dan:)

basketas
27.11.2009., 23:56
slucajno naletih na ovu temu, i drago mi je da nisam jedini... stvarno gadan problem i nisam znao da je bolest:( a nema nista gore kad se pred djevojkom zacrvenim, i odma djevojka ima misljenje da sam stidna osoba, i onda se crvenilo jos poveca..., a i na faxu mi pravi probleme:( vidim da se spominje knjiga proces prisutnosti kao moguce rjesenje. Jeli neko probao sa ovom knjigom i jel stvarno pomaze ?? I postoji li jos neki nacin da se pokusa izlijeciti ova bolest? hvala unaprijed na odgovoru, i sve pohvale za forum :)