PDA

View Full Version : Ana i Mia, tj. anoreksija i bulimija


stranice : [1] 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

Septembar
05.12.2005., 12:32
tj anorexija i bulimija

vidim na blogu da je isla na rtl emisija o tome, da ima puno cura koje su upale duboko u anoreksiju i ne znaju NITI zele se izvuci iz toga

prolistala sam par blogova tih "proana" i zapanjena sam
cure od 45 kila na 170cm sebe zovu debelim kravama, zive na vodi i jednoj jabuci danima, i odbijaju bilo koju pomoc.
ne shvataju nikakva upozorenja, ne zele se mijenjati, ne prihvataju nikakva ubijedjivanja, sugestije, savjete, naredbe...
ni roditelji, prijatelji, partneri, nicije misljenje im nije vazno

Mene zanima jedna stvar: kako su usle u to i kakv im je zivot inace, djetinjstvo, familija, drustvo, odrastanje...

Ima li ovdje cura koje su same (ili bile) u raljama anorexije, ili netko njima blizak, pa da podijele iskustva?

Natch
05.12.2005., 12:54
katastrofa, cemu se daje medijska pozornost:rolleyes:ž

ja sam znala jednu zensku, bila je dosta problematicna, ono otisli bi na super rucak, s gustom bi se najela i onda otisla sve izrigat. uzas. skoljka joj je bila najbolja prijateljica.

samo_svoja
05.12.2005., 12:57
Natch kaže:
katastrofa, cemu se daje medijska pozornost:rolleyes:

Zašto ne, pa o tome se treba govoriti javno :p

Natch
05.12.2005., 12:57
samo_svoja kaže:
Zašto ne, pa o tome se treba govoriti javno :p pa ok, al ne to reklamirati kao stil zivota...

samo_svoja
05.12.2005., 12:59
Natch kaže:
pa ok, al ne to reklamirati kao stil zivota...

Nije to reklama već borba protiv toga, pokazivanje što se dešava sa ženama koje u to upadnu i kako je mučna borba s tim bolestima.

Natch
05.12.2005., 13:01
dobro, ok, smiri se... dakle, u korijenu anoreksije je neprihvacanje vlastitog tijela. kolko se sjecam, obicno je nametnuto modom i problematicnim drustvenim standardima, te netolerancijom na razlicitosti...cesto je uzrok i neadekvatni odgoj, nasilje, traume u psihosocijalnom razvoju i kriva slika o sebi koju djete stjece u obiteljskom krugu...

no, cini mi se da anoreksija, kao ni bulimija, vec dugo nisu u modi...

Septembar
05.12.2005., 13:06
samo_svoja kaže:
Nije to reklama već borba protiv toga, pokazivanje što se dešava sa ženama koje u to upadnu i kako je mučna borba s tim bolestima. tocno
zato sam i pokrenula ovu temu

otvaranje ociju pomaze uvidjanju problema. koliko ljudi nije ni svjesno rasprostranjenosti postojanja ovakvih poremecaja

samo_svoja
05.12.2005., 13:06
Nisam se iznervirala da se smirim ;)

Mislim da je Anastazija imala te probleme (spominjala je to) i bit će lijepo kada stigne napisati nam svoja iskustva jer se izvukla iz tog pakla.

Natch
05.12.2005., 13:07
za one koji zele znati vise:


http://mapmf.pmfst.hr/~nilbis/


uzroci bulimije:
Smatra se da su pritisci i sukobi unutar obitelji prvotni znak bulimije. Bulimičarka je obično osoba koja želi previše postići i teži savršenstvu, a osjeća da ne može zadovoljiti očekivanja svojih roditelja. Njezino samopoštovanje je na niskoj razini i pati od depresije. Možda je kao dijete bila fizički ili spolno zlostavljana; oko polovice svih obojelih od bulimije ima u prošlosti iskustvo zlostavljanja.


uzroci anoreksije:
Većina istraživača vjeruje da su ključni psihološki čimbenici.Anoreksičari imaju nisku razinu samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima ljubavi.U adolestenciji takve osjećaje mogu pogoršati hormonalne promjene,kulturološke poruke koje veličaju mršavost te pritisci ili napetost unutar obitelji.Krajnost gladovanja može biti način na koji anoreksičar pokušava upravljati svojim životom -ne samo oblikujući svoj izgled nego i osporavajući sazrijevanje i svoj spolni razvoj.
:rolleyes:

crtica
05.12.2005., 14:05
Koma. Nesretnice i umiru od toga. :(

kiki-j-zg
05.12.2005., 14:20
Natch kaže:
no, cini mi se da anoreksija, kao ni bulimija, vec dugo nisu u modi...

Natch, govorimo o bolesti, a ne o nekoj modi. :rolleyes: I cura, žena koje su ovom paklu ima jako puno. Zar bi takve stvari trebalo marginalizirati?

amii
05.12.2005., 14:59
---

Megy
05.12.2005., 15:07
mislim da u svemu ima velikog udjela i sama psiha.Osobe koje pate od takvih poremecaja trebaju ici psihijatru i puno razgovarati, te imati okolinu da ih podupire kako bi im bilo lakse... nista nije lako- pa tako ni to- treba biti ustrajan i ne odustati.....

Anastasia
05.12.2005., 15:21
samo_svoja kaže:
Nisam se iznervirala da se smirim ;)

Mislim da je Anastazija imala te probleme (spominjala je to) i bit će lijepo kada stigne napisati nam svoja iskustva jer se izvukla iz tog pakla.



meni je o tome jako teško pisati. zapravo mi se i javilo par djevojaka na PM, ako bih im mogla pomoći, ali nisam im odgovorila - jednostavno mi je jako mučan sam spomen na to razdoblje mojeg života. Borba s bulimijom je trajala punih 10 godina, a barem kod mene je bila uvjetovana prije svega velikim prijezirom prema sebi. Istovremeno, bila je otpor prema odrastanju koje je mene sustiglo jako rano (financijski problemi i neimaština koja nas je zatekla kao obitelj dok sam bila u srednjoj školi). jednostavno, prejedajući se i ubijajući sebe u pojam nisam morala razmišljati o svemu ostalom što me je tištilo (a o čemu ne želim pričati na forumu).
To je tunel samoprijezira i mržnje prema sebi. Ono što me je izvuklo jest rješavanje onih drugih "gorih" problema, i veliki rad na sebi, posebice po pitanju učenja da zavolim sebe.

Ja se nisam obratila psihoterapeutu, ali voljela bih da jesam. Skratila bih se muke.

Vanja oko panja
05.12.2005., 15:24
A kad bi samo znale da su ljepse kad su "punije".

Kostura nebi ni da mi plate.

Anastasia
05.12.2005., 15:27
Vanja oko panja kaže:
A kad bi samo znale da su ljepse kad su "punije".

Kostura nebi ni da mi plate.

kad si u tom paklu ne vidiš sebe objektivno. percepcija koju imaš o sebi je posve izobličena. bez obzira na stupanj mršavosti, uvijek se vidiš debelim.
iako, kod bulimije, ajmo reći da su puno frekventnije velike oscilacije na težini. bulimična osoba skače gore dolje s težinom, što itekako šteti orgazmu.
a psihi još i više.

crtica
05.12.2005., 15:29
Anastasia kaže:
kad si u tom paklu ne vidiš sebe objektivno. percepcija koju imaš o sebi je posve izobličena. bez obzira na stupanj mršavosti, uvijek se vidiš debelim.
iako, kod bulimije, ajmo reći da su puno frekventnije velike oscilacije na težini. bulimična osoba skače gore dolje s težinom, što itekako šteti orgazmu.
a psihi još i više.

Kako ti je palo na pamet povraćati nakon prejedanja? Negdje si pročitala, čula od nekog...Sorry ako zabadam nos, no zanima me :)

Anastasia
05.12.2005., 15:34
crtica kaže:
Kako ti je palo na pamet povraćati nakon prejedanja? Negdje si pročitala, čula od nekog...Sorry ako zabadam nos, no zanima me :)



ja nisam povraćala. nije to baš tako jednostavno kako pokazuju na TV. i ne uspiješ skroz isprazniti želudac. I smješno zvuči, ali bojala sam se da mi ne propadnu zubi od želučane kiseline...
Tako da sam se ja kalorija rješavala fizičkom aktivnošću. Bilo je razdoblja kada sam trčala po par sati u komadu nakon nedjela, ili sam provodila sate i sate u teretani (jedno duže razdoblje sam vježbala svakodnevno od 18h do 22.30h), ili sam se idući dan izgladnjivala (doslovno živjela samo na vodi).
rezultat je što danas imam problema s ravnotežom šećera u krvi, i moram jesti svakih 3-4 sata, jer u suprotnom doživljavam vrtoglavice, oblijeva me hladan znoj, tresem se, nemam snage, padam u nesvjest i tako.

crtica
05.12.2005., 15:35
Anastasia kaže:
ja nisam povraćala. nije to baš tako jednostavno kako pokazuju na TV. i ne uspiješ skroz isprazniti želudac. I smješno zvuči, ali bojala sam se da mi ne propadnu zubi od želučane kiseline...
Tako da sam se ja kalorija rješavala fizičkom aktivnošću. Bilo je razdoblja kada sam trčala po par sati u komadu nakon nedjela, ili sam provodila sate i sate u teretani, ili sam se idući dan izgladnjivala (doslovno živjela samo na vodi).
rezultat je što danas imam problema s ravnotežom šećera u krvi, i moram jesti svakih 3-4 sata, jer u suprotnom doživljavam vrtoglavice, oblijeva me hladan znoj, tresem se, nemam snage, padam u nesvjest i tako.

Što je bulimija ako nakon prejedanja ne povraćaš?
Meni ovo tvoje iskustvo definitivno zvuči kao poremećaj u jedenju, no ne i kao bulimija...

SIMPTOMI

Ponavljane epizode prejedanja i čišćenja
Nerealan strah od debljanja
Variranje težine (iako se može održavati i relativno normalna težina)
Žudnja za hranom
Pretjerana uporaba laksativa
Depresija
Erozija zubne cakline, infekcije desni, karijesi i promjena boja zuba (izazvana želučanim kiselinama uslijed čestog povraćanja)
Želučano-crijevne smetnje

Anastasia
05.12.2005., 15:40
crtica kaže:
Što je bulimija ako nakon prejedanja ne povraćaš?

pa danas ima puno vrsta tih prehrambenih poremećaja.
u svakom slučaju, kod mene se radilo o nehumanim prejedanjima i nehumanim mučenjima svojeg tijela da se rješim tih kalorija.

o velikom samoprijeziru, o velikim osjećajima krivice koji su uslijedili nakon svakog obroka. o opsesiji i paranoji vlastitim izgledom.

takodjer su ta moja stanja dovela do određenih zdravstvenih problema, koji su mi pomogli da shvatim da ne želim više sebe toliko mučiti. donijela sam odluku da želim prestati i da želim s hranom i sa svojim tijelom uspostaviti prijateljski odnos.

zapravo, u svojim očima došla sam do jednog dna. I bilo je - ili ću se izvući i krenuti dalje, ili ću se bacit s balkona. Nisam više podnosila ono stanje. onu paranoju.

a čišćenje se može raditi na više načina - naknadnim izgladnjivanjem, laksativima, sportom, povraćanjem, opasnim lijekovima... ja sam ajmo reći izabrala put koji je meni bio najprirodniji i u kojeg sam najviše vjerovala.

crtica
05.12.2005., 15:41
I sama si se izvukla? Bez stručne pomoći?

Anastasia
05.12.2005., 15:46
crtica kaže:
I sama si se izvukla? Bez stručne pomoći?

Da.
Ogromnim trudom. Analiziranjem svih svojih misli, za vrijeme, prije i poslije prejedanja.
Čitanjem literature.

Npr. došla sam do zaključka da sam po cijele dane sebi govorila da sam ružna i debela. sramila sam se svojeg izgleda i tijela. nisam se mogla skinuti pred muškarcem. ponekad sam si bila toliko užasna da nisam htjela ići u društvo.

pomoglo mi je što sam, ponajprije, rješila jedan puno veći problem (koji nije bio direktno vezan uz taj poremećaj) i koji je možda bio i uzrok svega toga. A nadalje, naučila sam voljeti sebe. Biti prijatelj svojem tijelu. Jednostavno sam htjela prestati mučiti svoj organizam.

Na koncu, pomogne ti spoznaja da si na dnu. Ili ćeš se ustati ili ćeš se zbilja ubiti. nema trećeg. ja sam izabrala život i želju da živim.

crtica
05.12.2005., 15:51
Svaka čast :)

Moram priznat, kako sam mislila da bez stručne pomoći ne ide rješavanje ovakvog poremećaja, no drago mi je da sam u krivu :)

Anastasia
05.12.2005., 15:56
crtica kaže:
Svaka čast :)

Moram priznat, kako sam mislila da bez stručne pomoći ne ide rješavanje ovakvog poremećaja, no drago mi je da sam u krivu :)



Može se ali to ne treba prepuručiti. Da sam barem otišla psihoterapeutu. Koliko samo vremena bih uštedila, koliko živaca, koliko energije.

svakome tko od toga boluje od srca savjetujem da se obrati stručnoj osobi bez srama.

Larra
05.12.2005., 15:58
Jedna od mojih najboljih prijateljica je imala anorexiju, koja je na vrhuncu bila pre nekih 8 godina, mada mislim da mogu reci da je se nikad nije skroz oslobodila.

Imala je ne bas sjajnu porodicnu pricu, mada ne bas ni tragicnu. Kao dete je bila bas debela, pa je u pubertetu pocela vezbati, paziti na hranu, i onda je dosla do sasvim sjajnog izgleda, misici, zategnuto telo u dobroj formi - super. I onda je nastavila. Bila je u stanju da zivi na jednoj jabuci, mineralnoj vodi isl. Majka joj je sve ucinila da pomogne, placala psihoterapeuta, sve, da ne pisem sad, i nista joj nije vredelo. Ona je sebe samo kroz to dozivljavala. Izgledala je grozno, jedno leto se bas secam, strasno, kao logorasi. I i dalje je bila opsednuta hranom.

Na zalost, ta opsesivnost je u velikoj meri izmenila i njenu licnost. Postala je svadjliva, netolerantna, perfekcionista i prema sebi i prema drugima, posvadjala se na krv i noz sa drugom nasom prijateljicom, opet zbog - hrane, kasnije i samnom, iz drugih razloga. Ali to na kraju vise uopste nije bila ista osoba. I drugima je znala da meri sta i koliko jedu, uzmem nesto jesti "Znas koliko je to masti, kalorija..." to moze da izludi coveka. Vec 4-5 godina nismo bliske. (ne konkretno zbog anoreksije, ali verujem da je i to bilo deo paketa)

Mislim da jedan manji procenat devojaka sa ovim poremecajima stvarno ima razlog u necem ozbiljnom - psihicki poremecaj, zlostavljanje i slicno. Nazalost, cini mi se da se mnoge u to dobrovoljno bacaju, jer prihvataju nametnuti stav "nikad nisi dovoljno tanka", i samo tako smatraju da mogu da kontrolisu svoj zivot i urade nesto za sebe.

Uz svo postovanje prema onima koje imaju duboke probleme, ljuti me kad vidim da se o ovome prica kao o tolikog tragediji, jer, kad se uporedi sa nekim mnogo gorim i ozbiljnijim bolestima, ovo ispada samo nus produkt pomodarstva. Ne mogu da kazem da osecam veliku dozu zaljenja prema ovim ljudima.

Kad vidim neke od njih kojima je B-g sve dao u zivotu, a one nezadovoljne sobom krecu da se izgladnjuju i da okrecu ceo svet oko tog problema, setim se nekih dragih ljudi koji su zbog bolesti ili nesrece izgubili zivot vrlo rano, i iskreno ti problemi "jao debela sam!" mi deluju kao totalni idiotizam!

crtica
05.12.2005., 16:01
Larra, ove dvije bolesti završavaju često smrću, a teške posljedice po zdravlje su paket koji se obavezno dobije, tako da si u krivu sa razmišljanjem kako to nije big deal...

Anastasia
05.12.2005., 16:09
Larra kaže:
Jedna od mojih najboljih prijateljica je imala anorexiju, koja je na vrhuncu bila pre nekih 8 godina, mada mislim da mogu reci da je se nikad nije skroz oslobodila.

Imala je ne bas sjajnu porodicnu pricu, mada ne bas ni tragicnu. Kao dete je bila bas debela, pa je u pubertetu pocela vezbati, paziti na hranu, i onda je dosla do sasvim sjajnog izgleda, misici, zategnuto telo u dobroj formi - super. I onda je nastavila. Bila je u stanju da zivi na jednoj jabuci, mineralnoj vodi isl. Majka joj je sve ucinila da pomogne, placala psihoterapeuta, sve, da ne pisem sad, i nista joj nije vredelo. Ona je sebe samo kroz to dozivljavala. Izgledala je grozno, jedno leto se bas secam, strasno, kao logorasi. I i dalje je bila opsednuta hranom.

Na zalost, ta opsesivnost je u velikoj meri izmenila i njenu licnost. Postala je svadjliva, netolerantna, perfekcionista i prema sebi i prema drugima, posvadjala se na krv i noz sa drugom nasom prijateljicom, opet zbog - hrane, kasnije i samnom, iz drugih razloga. Ali to na kraju vise uopste nije bila ista osoba. I drugima je znala da meri sta i koliko jedu, uzmem nesto jesti "Znas koliko je to masti, kalorija..." to moze da izludi coveka. Vec 4-5 godina nismo bliske. (ne konkretno zbog anoreksije, ali verujem da je i to bilo deo paketa)

Mislim da jedan manji procenat devojaka sa ovim poremecajima stvarno ima razlog u necem ozbiljnom - psihicki poremecaj, zlostavljanje i slicno. Nazalost, cini mi se da se mnoge u to dobrovoljno bacaju, jer prihvataju nametnuti stav "nikad nisi dovoljno tanka", i samo tako smatraju da mogu da kontrolisu svoj zivot i urade nesto za sebe.

Uz svo postovanje prema onima koje imaju duboke probleme, ljuti me kad vidim da se o ovome prica kao o tolikog tragediji, jer, kad se uporedi sa nekim mnogo gorim i ozbiljnijim bolestima, ovo ispada samo nus produkt pomodarstva. Ne mogu da kazem da osecam veliku dozu zaljenja prema ovim ljudima.

Kad vidim neke od njih kojima je B-g sve dao u zivotu, a one nezadovoljne sobom krecu da se izgladnjuju i da okrecu ceo svet oko tog problema, setim se nekih dragih ljudi koji su zbog bolesti ili nesrece izgubili zivot vrlo rano, i iskreno ti problemi "jao debela sam!" mi deluju kao totalni idiotizam!




prije svega, mislim da je jako nezrelo od tebe da potcjenjuješ nešto što nisi prošla i što ne poznaješ. bulimija i anoreksija i općenito ti poremećaji svoje uzroke imaju u punim dubljim problemima, i sigurno se ne svode na rečenicu "joj debela sam". Uvjeravam te da to nije ni pomodarstvo, već tunel velikog samoprijezira.
Logično je da je tvoja prijateljica izmjenila karakter. budi par dana bez hrane, pa ćeš vidjeti gdje će ti završiti psiha.
Ugljikohidrati i omega 3 masne kiseline su osnova funkcioniranja našeg mozga, i bez njih doslovno pucaš na psihu.

drugo, ja nisam nikada rekla da je to nešto najgore što postoji. ovdje se o tome priča, prozvalo me se i javila sam se u nadi da će nekome to pomoći, da li da shvati ili da bolje upozna o čemu je riječ.

u svakom slučaju, ja sam svoje rekla.

Larra
05.12.2005., 16:10
Slazem se, jeste tragicno kad vidis sta neko zdrav i prav sam sebi radi. Sam sebi.

crtica
05.12.2005., 16:13
Larra kaže:
Slazem se, jeste tragicno kad vidis sta neko zdrav i prav sam sebi radi. Sam sebi.

Nije zdrav...o tome je riječ...kapiš...

Anastasia
05.12.2005., 16:19
Larra kaže:
Slazem se, jeste tragicno kad vidis sta neko zdrav i prav sam sebi radi. Sam sebi.



nemoj suditi drugima, da se ne bi sudilo tebi.
nije ni čudo da svojoj prijateljici nisi znala pomoći. samo si je osuđivala, a nisi ni na trenutak stala i razmislila, da li joj treba pomoć, razumijevanje, da li nju muči nešto puno ozbiljnije od onoga što si znala o njoj. nikada nisi pokušala shvatiti što navodi nekoga da se tako muči. da li su ti razlozi ipak puno dublji, od tih površnih i posve blesavih koje si navela. nisi ni pokušala razumijeti, niti si na trenutak stala i pitala sebe da li uopće znaš baš toliko o njoj da možeš tvrditi da nije imala razloga za tako nešto. uostalom, mene ne poznaješ, pa si zaključila da nisam imala razloga, da je to sve samo gluma. a ne poznaješ me, nemaš pojma o mojem životu, nemaš pojma o uzrocima, nemaš pojma o tome kako se čovjek osjeća. I upravo stav ljudi poput tebe, koji omalovažavaju ovakve poremećaje, navode osobe koje od njih pate da ih se srame i da ne kažu što ih muči, da se zatvore u sebe i da ne potraže pomoć. Ali to je poremećaj i bolest, i to treba liječiti. sličan je odnos prema ovome kao i prema depresiji, za koju se tek zadnjih godina počela shvaćati da je to zbilja bolest a ne nikakva gluma.

Larra
05.12.2005., 16:19
Ok, nisu "zdrave". Ali, nekoliko slucajeva iz moje okoline nije ni zelelo pomoc. I sta sad? Nece da se leci, da jede, da se oporavi. Sta da joj radis?

Larra
05.12.2005., 16:21
Anastasia, samoj sebi si skocila u usta apropo tih sudjenja.

Ne znas ni ti sta sam ja pokusala, razumela isl. U svakom slucaju, svako ima pravo na svoje misljenje, i to je moje, ti imas svoje.

crtica
05.12.2005., 16:23
Larra kaže:
Ok, nisu "zdrave". Ali, nekoliko slucajeva iz moje okoline nije ni zelelo pomoc. I sta sad? Nece da se leci, da jede, da se oporavi. Sta da joj radis?

Mi amateri tu ne možemo puno, osim inzistiranja da se takve osobe predaju u ruke liječnicima...I moramo shvatiti ozbiljnost situacije, a ne odmahnuti rukom da je to nečija "zajebancija"...

Anastasia
05.12.2005., 16:25
Larra kaže:
Ok, nisu "zdrave". Ali, nekoliko slucajeva iz moje okoline nije ni zelelo pomoc. I sta sad? Nece da se leci, da jede, da se oporavi. Sta da joj radis?


ostaneš uz nju i prihvaćaš ju takvu kakva je. da ona zna da si uz nju. da nije sama. da ćeš biti tu i kada skupi snage da se izbori protiv toga.
ljudi nisu roboti. ne mogu funkcionirati po tvojim zahtjevima. prisiljavanjem na nešto ne možeš pomoći drugoj osobi. ali možeš razumijevanjem i neosuđivanjem.
ja prva znam da osoba sama mora odlučiti izaći iz toga, ali isto tako, lijepo je znati da te netko voli, znajući tu tvoju gadost, da te voli iako se ti prvi sramiš samog sebe. to može puno pomoći.

Anastasia
05.12.2005., 16:26
Larra kaže:
Anastasia, samoj sebi si skocila u usta apropo tih sudjenja.

Ne znas ni ti sta sam ja pokusala, razumela isl. U svakom slucaju, svako ima pravo na svoje misljenje, i to je moje, ti imas svoje.


istina. ne podnosim ljude kao ti. uvijek iznad svega i svih.
ne mogu si pomoći.


edit: ljudi oprostite ali odjavljujem se s teme.
nadam se da sam nešto uspjela objasniti.

Larra
05.12.2005., 16:42
Ok, u patetiku necu da ulazim. Tebi zelim sve najbolje.

mrkvich
05.12.2005., 17:14
Larra kaže:
Ok, nisu "zdrave". Ali, nekoliko slucajeva iz moje okoline nije ni zelelo pomoc. I sta sad? Nece da se leci, da jede, da se oporavi. Sta da joj radis?

to da ne zele pomoc nije nista cudno.ni alkoholicari ne zele niciju pomoc,ni narkomani, nekada i neko ko sazna d aima rak il nesto.ljudi drugacije funkcioniraju al i dalje ne mozes rec "a sto da joj covjek radi?"
ja priznajem da imam poremecaj u prehrani,ne tako strasan al je tu i jos tome sam po prirodi depresivnija osoba i poprilicno cesto nailazim na nerazumjevanje roditelja i okoline i vjeruj mi da to nije lako niti ugodno.osobito kada cujes komentare da glumis,izmisljas,oces bit u centru paznje, drzis liniju,previse casopisa citas i to ti je nametnuto da moras bit takav i takav.mislim da ljudi, mozda mi se samo cini jer je meni tako i tako osjecam, koji imaju anoreksiju,bulimiju, depresiju itd gledaju na sve stvari drugacije.zdrav covjek se ne moze postaviti na mjesto bolesnog covjeka i rec da ga u potpunosti razumije,vjerojatno zato i mnogi se posvadaju i napuste bolesnika.

Blue
05.12.2005., 18:28
Ja bolujem od senilne bulimije. Sjetim se jesti, zaboravim povraćat :(

tequila
05.12.2005., 18:54
ssteta kako se sve na topicu vrti oko hrane, mrsaVosti i modnih trendova

kljucna rijec bi trebala biti KONTROLA (svog zivota i same sebe)

a kako to postici bolje nego slusati i osjecati GLAD u stomaku
(glad i strah = primarno)

jedan dan
dva dana
tri ?

i NE POPUSTITI tom osjecaju gladi

KONTROLA

kojom se takvi ljudi itekakoponose
pa se bulimicari dive ana'ma i samokontroli

nema to veze s hranom i kalorijama


Anastazija koji krac ides s topika zbog neznalica
bash zbog njih bi trebala napisat jos koju rijec

mwm
05.12.2005., 22:31
Larra kaže:
Ok, u patetiku necu da ulazim. Tebi zelim sve najbolje.
Patetična si upravo ti.
Na temi se javila osoba koja je proživjela upravo ono što i jest tema. A ti si bila prijateljica osobe koja je eventualno imala problem koji jest tema.
Daj odjebi. Odi lupat pičkom o zid, glave ionako nemaš. :flop:

samo_svoja
06.12.2005., 10:08
Anastasia kaže:
edit: ljudi oprostite ali odjavljujem se s teme.
nadam se da sam nešto uspjela objasniti. [/QUOTE]

Hvala ti :)

enigma
06.12.2005., 10:21
mwm kaže:
Na temi se javila osoba koja je proživjela upravo ono što i jest tema. A ti si bila prijateljica osobe koja je eventualno imala problem koji jest tema.


:top:

Anastasia
06.12.2005., 10:25
moonlightequila kaže:
ssteta kako se sve na topicu vrti oko hrane, mrsaVosti i modnih trendova

kljucna rijec bi trebala biti KONTROLA (svog zivota i same sebe)

a kako to postici bolje nego slusati i osjecati GLAD u stomaku
(glad i strah = primarno)

jedan dan
dva dana
tri ?

i NE POPUSTITI tom osjecaju gladi

KONTROLA

kojom se takvi ljudi itekakoponose
pa se bulimicari dive ana'ma i samokontroli

nema to veze s hranom i kalorijama


Anastazija koji krac ides s topika zbog neznalica
bash zbog njih bi trebala napisat jos koju rijec


pa nešto što je meni jako pomoglo je bilo zapisivanje svega što sam u sebe unosila. Imala sam malene bilježnice koje sam uvijek furala sa sobom.
To mi je pomoglo jer sam imala direktan uvid u sve što sam jela. Zanimljivo je bilo, kada sam u jednom trenutku stekla ajmo reći neku kontrolu, da su na površinu počeli izbijati pravi problemi i uzroci... jer zapravo je prejedanje i način bijega, izbjegavanje da se suočiš s onim što te zbilja tišti, projekcija negativnih misli i osjećaja koje nosiš u sebi... zato i kažem da se to ne može svesti na "joj, ja sam debela". Ja većinu tog vremena nisam uopće bila debela. Ali sam imala velike oscilacije.
I onda sam, kada sam bila malo jača, to se sjećam kao da je bilo jučer, promatrala i pisala svoje misli za vrijeme napada "gladi"...
I upravo analizom tih misli došla do zaključka što je točno ono što mi nedostaje.
Ja sebe nisam voljela i smatrala sam se bezvrijednom, a to je bilo opet uvjetovano nekim drugim problemima iz moje prošlosti. Nisam se smatrala dovoljnom, vrijednom vlastitog truda za sebe. A to je sve imalo korijene u opet jednom drugom problemu.

doslovno treba sebe slušati, jer slušanje svojeg (ajmo reći nesvjesnog) toka misli može dovesti do pravog uzroka.

zatim mi je pomogla redovita ali umjerena tjelesna aktivnost.

i na kraju, pozitivna autosugestija. Svaku negativnu misao o sebi koju bih prepoznala, odmah bih pretvorila u pozitivnu.

samo_svoja
06.12.2005., 10:31
I ti bi sada prestala pisat? Vjerujem da ima bar 5 njih ovdje koje imaju slične probleme, a tvoje pozitivne, iskrene riječi ih mogu trgnut. :)

Anastasia
06.12.2005., 10:38
samo_svoja kaže:
I ti bi sada prestala pisat? Vjerujem da ima bar 5 njih ovdje koje imaju slične probleme, a tvoje pozitivne, iskrene riječi ih mogu trgnut. :)



najvažniji korak, prema izlazu, jest odluka da želiš van. zvuči patetično, ali bez te odluke, nema izlaza.
priznati sebi da nisi dobro, dati ime svojem poremećaju, shvatiti da se uništavaš, i odlučiti da želiš izaći iz toga.
jer takvi poremećaji počinju utjecati na sve sfere života. Ne želiš više izaći van, imaš sklonost izolaciji, ne funkcioniraš u seksu; biraš krive muškarce jer smatraš, podsvjesno, da ne zaslužuješ bolje. zato smatram da ove poremećaje čovjek ne smije olako shvatiti.

crtica
06.12.2005., 10:44
Anastasia ti si nesvjesno napravila upravo ono što psiholozi savjetuju u takvim situacijama... :)

samo_svoja
06.12.2005., 10:48
Anastasia kaže:
najvažniji korak, prema izlazu, jest odluka da želiš van. zvuči patetično, ali bez te odluke, nema izlaza.

Točno tako. I priznati si problem.

Modesti
06.12.2005., 10:55
Nemam nekog pojma o poremećaju prehrane, jer ja sa hranom nikada nisam imala problem.Volim jesti, ali jedem kvalitetno (uglavnom mediteranska prehrana) pa nemam problema sa kilažom.
Priznajem da sam površno odgledala emisiju i automatski pomislila -koje glupe pičke, neka crkne kad neće jesti.Sada nakon čitanja Anastazije :grli: vidim da sam u krivu i da nije riječ o nekom hiru ili gluposti već o psihološkom poremećaju.
Kad je čovjek fizički bolestan ljudi to prihvaćaju kao bolest, kad se radi o psihičkom poremećaju većina će reagirati kao ja na emisiju, u stilu neka krepa kad nije za živit.Sad vidim da to i nije baš tako jednostavno i da tim ljudima treba pomoć.Ne vjerujem da je ikome zabavno rigati i opsesivno misliti na hranu cijeli dan.
Anastazija svaka ti čast da si uspjela sama sa sobom raščistiti i mislim da tvoje iskustvo ipak može pomoći djevojkama koje imaju sličan poremećaj.:top:

Anastasia
06.12.2005., 10:57
crtica kaže:
Anastasia ti si nesvjesno napravila upravo ono što psiholozi savjetuju u takvim situacijama... :)




bilo mi je jako teško odolijevati gladi... ali to je bila psihička, a ne fizička glad. sjećam se da sam znala izaći iz kuće i šetati, ili (to je bila dosta dobra metoda) zatvoriti se u kupaonu i proći sve moguće beauty tretmane (depilacija, piling, pranje kose, kremice, maske, blabla)... mislim da mi je to pomoglo u tim trenucima jer sam činila nešto pozitivno za sebe i uništavanje hranom zamjenila njegom za svoje tijelo. to je naravno, samo površno lječenje simptoma, jer uzroci su nešto sasvim drugo. zapravo je najteži dio uopće shvatiti što te navelo i zašto sebe ne voliš, (u mojem slučaju), odnosno općenito zašto to sebi činiš.
tu definitivno smatram da je promatranje toka misli najvažniji dio... ali je kod psihoterapeuta to puno lakše... i zato kažem, kome od toga pati - obratite se stručnoj osobi!

Septembar
06.12.2005., 11:10
Anastasia kaže:
nikada nisi pokušala shvatiti što navodi nekoga da se tako muči. da li su ti razlozi ipak puno dublji, od tih površnih i posve blesavih koje si navela. nisi ni pokušala razumijeti, niti si na trenutak stala i pitala sebe da li uopće znaš baš toliko o njoj da možeš tvrditi da nije imala razloga za tako nešto. . an, hvala sto dijelis tu svoju muku sa nama
nego reci iskreno da li si ti u najdubljem viru svoje bolesti bila uopce prijemcljiva za bilokakvu pomoc, zar nisi mislila da te nitko ne razumije i da ti svi zele zlo i da ne znaju sta pricaju? ne vjerujem da bas niko iz tvoje blize okoline (roditelji rodbina prijatelji) nije pokusavao
ja zaista zelim razumjetni
nisam nikada srela licno ikoga ko ima taj problem, a nadam se ni da necu
al kao roditelj trzam se na svaki sum i zelim ak nista otvoriti oci, i cuti druga iskustva
reci kad premotas film nazad STA bi kokretno moglo tebi pomoci, da je neko od tvojih blizih napravio?

Anastasia
06.12.2005., 11:19
Septembar kaže:
an, hvala sto dijelis tu svoju muku sa nama
nego reci iskreno da li si ti u najdubljem viru svoje bolesti bila uopce prijemcljiva za bilokakvu pomoc, zar nisi mislila da te nitko ne razumije i da ti svi zele zlo i da ne znaju sta pricaju? ne vjerujem da bas niko iz tvoje blize okoline (roditelji rodbina prijatelji) nije pokusavao
ja zaista zelim razumjetni
nisam nikada srela licno ikoga ko ima taj problem, a nadam se ni da necu
al kao roditelj trzam se na svaki sum i zelim ak nista otvoriti oci, i cuti druga iskustva
reci kad premotas film nazad STA bi kokretno moglo tebi pomoci, da je neko od tvojih blizih napravio?



ja sam imala (i nažalost danas smo posve prekinule odnose) prijateljicu koja je imala sličan problem i s kojom sam razgovarala o tome. pomagala mi je spoznaja da me netko voli unatoč toj gadosti (jer vjeruj mi, jako se sramiš samog sebe i tog poremećaja), odnosno da postoji netko tko uviđa da je to tebi zbilja problem, a ne hir ili modni trend.
sram je možda najgori osjećaj koji karakterizira osobu koja pati od tih poremećaja. kod mene, sram jer se prejedaš, sram je izgledaš samom sebi grozno, sram jer si slab (jer svaki put kad popustiš samog sebe više prezireš i ubijaš se u pojam jer se optužuješ da si slab i da si kukavica).
o tome progovoriti je užasno teško... i zbilja može biti jako negativno, ako osoba, kojoj si uspio to uopće reći, reagira kao da to nije ništa, ili još gore, poznatom rečenicom "pa kako to možeš sebi raditi".

to je najgora rečenica koja postoji, ili barem za mene. jer ti jako dobro znaš što si radiš, i ta rečenica te samo još više baca u ponor. jer se više sramiš, i posljedično više zatvaraš.

Anastasia
06.12.2005., 11:25
najgori dio je izolacija, sram od vlastitog tijela. najgori dio jer te baca sve više dolje, jer je teže isplivati. trebalo bi smoći snage i izaći vani, u društvo, biti s ljudima. ali često, ako te netko doslovno ne izvuče iz kuće, nema šanse...

pazi, prejedanja teško da ćeš primjetiti, ja sam bila stručnjak u skrivanju toga.

anoreksija je zahvalnija (glupog li izraza, ali dobro), jer se može prije primjetiti (zapravo, anoreksičarke često postaju bulimične jer im tako kod kuće ne pizde što ne jedu i takoto).

ali moglo se primjetiti... po mojem načinu oblačenja, po satima i satima treninga, po fazama izolacije, po strašnim oscilacijama u težini (od 10 do 15 kg razlike).

Natch
06.12.2005., 11:30
ovaj topic se trebao zvati ana i stasia:top:

crtica
06.12.2005., 11:52
A tvoji doma nisu kužili ništa?

Anastasia
06.12.2005., 11:57
crtica kaže:
A tvoji doma nisu kužili ništa?

Ne. inače nam je to kod kuće bilo jako teško razdoblje i svi smo bili loše. pa se moje loše stanje nije povezivalo s time.
A i zbilja sam bila stručnjak za skrivanje nedjela...

crtica
06.12.2005., 12:02
Anastasia kaže:
Ne. inače nam je to kod kuće bilo jako teško razdoblje i svi smo bili loše. pa se moje loše stanje nije povezivalo s time.
A i zbilja sam bila stručnjak za skrivanje nedjela...

Veće količine pojedene hrane, nema šanse sakrit od mojih, pa zato pitam :zubo:

Anastasia
06.12.2005., 12:12
crtica kaže:
Veće količine pojedene hrane, nema šanse sakrit od mojih, pa zato pitam :zubo:


to sam se i ja čudila da moja mama ne primjećuje, iskreno. ali često bi ispadalo da je moj tata pojeo, jer on je požderuh.

a poslije sam živjela sama.

amii
06.12.2005., 12:22
ne slušaš nikoga, nitko te ne može razuvjeriti. sam u svemiru. stvoriš si neki svoj svijet u kojem ti kreiraš. sve se udaljava od tebe. s jedne strane je pakao, a s druge više ne možeš izaći iz njega. osnovni je osjećaj samoće

crtica
06.12.2005., 12:24
Inače, ona nesretna Terry Schiavo je upravo zbog posljedice poremećaja jedenja (pad kalija koji je uzrokovao zastoj rada srca) završila u komi.

amii
06.12.2005., 12:28
da.
no, ništa ne znači kada te netko upozorava na to.
u najtežim oblicima ustvari radi se o suicidu. mrziš se doslovce. užasno se mrziš.
ustvari suicidalnost je vrlo česta kod ane i mie. pokušaji samoubojstva su česti.
---
želiš umrijeti/nestati- bolje reći. biti nevidljiv. nestati negdje. tako nekako
i gadiš se samom sebi. kriviš se za sve živo i neživo. često je i samoranjavanje. govorim o pravim slučajevima. ali lako je skliznuti u ponor kada se posloži više stresnih stvari u životu-kako je anastazija napisala-teška situacija doma, nesigurnost, poremećeni odnosi, a obično kod ane se dosta toga vuće iz djetinstva. sve ono potisnuto i nepriznato te preplavi.

amii
06.12.2005., 12:49
inače, što se tiće emisija i članaka u novinama na neki način su kontraproduktivni. ako si u tome počinješ misliti -pogledaj glupačo kako se ljudi muče, ti nemaš nikakav poremećaj, ti si grozna...
mogu imati sduprotan efekt za onoga tko je u tome ili ima recimo "povijest bolesti"
i često su neprofesionalno napravljeni

tequila
06.12.2005., 12:59
ana lifestyle*

vjerojatno je svatko od vas bar jednom u zivotu zalomio cijelu noc
i nespavajuci samo pod tus pa pravac na posao/fax..

vjerojatno znate kakav je to osjecaj, glava kao da lebdi, kao da si pijan
kad hodas cini ti se da nekako lagano hodas
sve oko tebe je u laganom slow motionu
nema panike, nema stresa
oci ti se malcice sklapaju a ti to pokusavas prikriti

ponekad te obuhvati neki cudan osjecaj superiornosti, nadmocnosti nad ostalima
osjecaj je slican upotrebi nekih opijata

..

da se vratimo na pocetni post i sept pitanje
ako pomnozis gorenavedeni osjecaj sa 10x
tako se osjecaju cure koje su vec dobrano zasle u Anu SVAKI DAN
njihova tijela vise ne prihvacaju 'hranu'
doslovno im se gadi a zeludac je trenutno vraca natrag
osjecaj nadmocnosti nad ostalima je velik
(analogno heroin shot-u)
Ana je uzasno opasna droga

nadam se da shvacate zasto kritika namijenjena takvima uopce nije djelotvorna, dapace
samo podupire 'osjecaj superiornosti' nad 'vama slabicima' koji morate jesti da bi prezivjeli
'a sad jos i serete kako i mi moramo jesti, e pa nemoramo, jel vidis da ne moramo'
(svatko za sebe naravno misli da bash njemu nece toliko naskoditi)

koje li zablude da su samo loseri i siromasi heroin addicts

koje li zablude da su samo debele djevojcice (a gdje su djecaci) ANE

pubertet je najpovoljnije doba za razviti ovakav poremecaj
MAME OPREZ !!

cesto je prvi korak ka Ani bunt protiv svoje Mame
koja kaze 'Premlad/a si za bilokakvu dijetu, Ne seri i jedi'

razvija se vecinom oko 12 13 godine (kad postanu svjesni razlike u izgledu)
a moze i ranije

ako vam dijete ovakvo sto govori a vi mislite da je premlado
umjesto kritike i neodobravanja, pokusajte preduhitriti ANU
pocnite skupa kuhati ZDRAVU, NISKOKALORICNU hranu
puno voca i povrca, upisite ih na neki sport
promijenite i vi vas lifestyle na bolje i zdravije
koliko god je u vasim mogucnostima
tada nece biti potrebe (nece imati ni vremena) uclaniti se u ana support group i slicne

amii
06.12.2005., 13:05
[QUOTE]moonlightequila kaže:
[B]ana lifestyle*

vjerojatno je svatko od vas bar jednom u zivotu zalomio cijelu noc
i nespavajuci samo pod tus pa pravac na posao/fax..

vjerojatno znate kakav je to osjecaj, glava kao da lebdi, kao da si pijan
kad hodas cini ti se da nekako lagano hodas
sve oko tebe je u laganom slow motionu
nema panike, nema stresa
oci ti se malcice sklapaju a ti to pokusavas prikriti

ponekad te obuhvati neki cudan osjecaj superiornosti, nadmocnosti nad ostalima
osjecaj je slican upotrebi nekih opijata

..

da ovo se zna desiti. takav osjkećaj. posebno u počecima kada još nisi jako zaglibio.
npr. promatraš ljude u shopping centru kako kupuju hranu
odeš u restoran i gledaš kako jedu i sretan si što ti ne moraš.
a kod dugog gladovanja doista imaš stalni osjećaj polunesvjestice. ona je nekakav "zaštitnički zid"
---
ono što se malo zna je i to da je ana i mia česta i nakon puberteta-odnosano oboli se iza 20 od njih i onda je to čak puno opasnije i ozbiljnije. gotovo neiskorjenjivo. nije vezano uz to da su ti roditelji bili ovakvi ili onakvi, a ti si "odrastao" i naučio si puno stvari.

crtica
06.12.2005., 13:07
amii, ti si sama iskusila anoreksiju ili netko od tvojih bližnjih?

amii
06.12.2005., 13:10
ja sam. ali malo mi je uvijek o tome glupo pisarti na forumu i užasno teško.
ima puno razloga.zašto, teško je ustvari početi o tome- evo meni se odmah javlja u glavi-ma kakva ana ti si glupa debela krava.nemaš ti nikakvu anu, previše jedeš za nju,iako sam se liječila od anorexie, no ja i dalje mislim da je nemam unatoč liječnicima... to je već prva prepreka
druga je ta što je užasno komplicirano i kada prihvatim da je imam. a nisam niti prosjek, ja imam više od 20 godina i obolila sam nakon puberteta do onda sam bila normalna uz blage naznake poremećaJA-ali ne više od onih koje bi se očekivali u pubertetu-kompleksi, osjećaj nevoljenosti i slično.

jedna od prepreka je i ta što doista jest sve prekomplicirano i složeno da bih mogla objasniti sve . toliko toga da uopće ne znaš od kuda da počneš

crtica
06.12.2005., 13:13
amii kaže:
ja sam. ali malo mi je uvijek o tome glupo pisarti na forumu i užasno teško.

Nije glupo, vjeruj mi, a da je teško, mogu samo pretpostaviti.

tequila
06.12.2005., 13:16
amii kaže:
ono što se malo zna je i to da je ana i mia česta i nakon puberteta-odnosano oboli se iza 20 od njih i onda je to čak puno opasnije i ozbiljnije. gotovo neiskorjenjivo. nije vezano uz to da su ti roditelji bili ovakvi ili onakvi, a ti si "odrastao" i naučio si puno stvari.
to je djelomicno tocno

nema veze u kojim godinama dodje do 'trigger'-a
odbojnost prema hrani i opcenito negativan stav prema istoj
je 'pokupljen' u godinama formiranja karaktera i osobnosti
ustanovilo se da cak petogodisnjaci mogu imati iste osjecaje kao odrasli
pri odbijanju hrane

crtica
06.12.2005., 13:18
Danas sam skužila na naslovnici bloga dnevnik cura koje si daju podršku za biti ana/mia, što je prestrašno...možda bi dobra protuteža bio dnevnik izlječene osobe ili barem one koja se bori...

amii
06.12.2005., 13:21
moonlightequila kaže:
to je djelomicno tocno

nema veze u kojim godinama dodje do 'trigger'-a
odbojnost prema hrani i opcenito negativan stav prema istoj
je 'pokupljen' u godinama formiranja karaktera i osobnosti
ustanovilo se da cak petogodisnjaci mogu imati iste osjecaje kao odrasli
pri odbijanju hrane

da. podloga postoji u djetinstvu, ranom, ali triggeri se eto mogu javiti i puno kasnije. obično je nekako lančano. ja bih mogla samo iz vlastitog iskustva govorit. imala sam podloge u djetinstvu, to mi je jasno, a onda su se nanizali triggeri u kratkom razmaku ... nakon puberteta. to je kao požar bio. no, to je moje iskustvo.

amii
06.12.2005., 13:25
crtica kaže:
Danas sam skužila na naslovnici bloga dnevnik cura koje si daju podršku za biti ana/mia, što je prestrašno...možda bi dobra protuteža bio dnevnik izlječene osobe ili barem one koja se bori...
ja nisam izliječena. bila sam zaliječena, pa opet i tako u krug
izbjegavam takve dnevnike i pro ana i pro mia stranice jer me gurnu još dublje, iako sam čak i pisala na stranim forumima pro ana -sada izbjkergavam. kao što izbjegavam čitati članke i gledati emisije.

crtica
06.12.2005., 13:30
amii kaže:
ja nisam izliječena. bila sam zaliječena, pa opet i tako u krug
izbjegavam takve dnevnike i pro ana i pro mia stranice jer me gurnu još dublje, iako sam čak i pisala na stranim forumima pro ana -sada izbjkergavam. kao što izbjegavam čitati članke i gledati emisije.

Što reći, a da ne zvučim šuplje...nadam se da ćeš uspjeti do kraja u toj borbi.

Možda bi ti pomoglo da vodiš sama svoj dnevnik...ne mora biti blog/javni, već intimno za tebe, kao što je Anastasia radila?

amii
06.12.2005., 13:32
ljudi moji samo još da kažem. ne bih to nikome željela. doista jest pakao.unatoč početnom osjećaju... i ostalome
---
nemojte samo dati da vas iztko ikada omalovaži.

hana
06.12.2005., 23:02
septy se zabrinula kao jedna mama tocnija zapitala (zabrinula je jaka rijec ovdje) i cini mi se da je ovaj odgovor jako dobar:

moonlightequila kaže:
ako vam dijete ovakvo sto govori a vi mislite da je premlado
umjesto kritike i neodobravanja, pokusajte preduhitriti ANU
pocnite skupa kuhati ZDRAVU, NISKOKALORICNU hranu
puno voca i povrca, upisite ih na neki sport
promijenite i vi vas lifestyle na bolje i zdravije
koliko god je u vasim mogucnostima
tada nece biti potrebe (nece imati ni vremena) uclaniti se u ana support group i slicne

sta se tice ostalog meni je jedino uzasno neshvatljivo kako okolina/obitelj ne primjeti... eh...

talia
07.12.2005., 03:20
hana kaže:
septy se zabrinula kao jedna mama tocnija zapitala (zabrinula je jaka rijec ovdje) i cini mi se da je ovaj odgovor jako dobar:



sta se tice ostalog meni je jedino uzasno neshvatljivo kako okolina/obitelj ne primjeti... eh...
Dobro zapazanje.
Pitanje je da li roditelji stvarno ne primjete ili zatvaraju oci pred znakovima da nesto nije ok.

Cesto i roditelji narkomana zadnji saznaju o tome.
Kuzim da roditelji koji nemaju pojma o drogama i nikad ih nisu probali na kuze, ali kad ni roditelji kao Sharon i Ozzy Osbourne, koji znaju sve o drogama ne skuze da im se djeca drogiraju...:confused:

talia
07.12.2005., 03:22
amii kaže:
ljudi moji samo još da kažem. ne bih to nikome željela. doista jest pakao.unatoč početnom osjećaju... i ostalome
---
nemojte samo dati da vas iztko ikada omalovaži.

amii, zelim ti da potpuno ozdravis i vjerujem u tebe.
Pomaze li meditacija i slicne spritualne vjezbe?

Septembar
07.12.2005., 11:48
hana kaže:
septy se zabrinula kao jedna mama tocnija zapitala (zabrinula je jaka rijec ovdje) i ma da, kazem trzam na svaki sum bilo kakve potencijalne opasnostii, pokusavam preventivom, i zelim se sama informirati za ono sto nemam dovoljno uvida

da, moja kci ide na sport i aktivnosti (3 razno razne), svjesna je sta je zdravo il ne posto dosta tupimo o tome, al "jao ja sam debela" vec pocinje, i zato brrrrrrrrrrrrrr se jezim

hana
07.12.2005., 12:57
Septembar kaže:
ma da, kazem trzam na svaki sum bilo kakve potencijalne opasnostii, pokusavam preventivom, i zelim se sama informirati za ono sto nemam dovoljno uvida

da, moja kci ide na sport i aktivnosti (3 razno razne), svjesna je sta je zdravo il ne posto dosta tupimo o tome, al "jao ja sam debela" vec pocinje, i zato brrrrrrrrrrrrrr se jezim

kuzim i sad ja nisam imala problema s kilama pa me fala bogu to u pubertetu zaobislo ali razmisljam da ako dijete zeli dijetu a roditelji joj ne daju nego joj govore da ne prica gluposti da ce ono lako onda krenut u to samo oliti neupuceno dakle dobra ideja je "uc u dijetu skupa s njom" ono nadzirat i od svega skupa ubiti napravit zdravu prehranu a ne dijetu, i svi sretni :)

Anastasia
07.12.2005., 13:26
hana kaže:
kuzim i sad ja nisam imala problema s kilama pa me fala bogu to u pubertetu zaobislo ali razmisljam da ako dijete zeli dijetu a roditelji joj ne daju nego joj govore da ne prica gluposti da ce ono lako onda krenut u to samo oliti neupuceno dakle dobra ideja je "uc u dijetu skupa s njom" ono nadzirat i od svega skupa ubiti napravit zdravu prehranu a ne dijetu, i svi sretni :)



Zar nakon svega još niste shvatili da to nema veze s težinom?
Čak dapače, češće u takve poremećaje upadaju vitke djevojke, od težih i debelih.

Shvatite, nema to veze s debljinom, vitkošću - već s unutarnjim lošim odnosom prema sebi koji se projicira na polju prehrane. To je autodestrukcija koja ima svoje uzroke puno dublje, a koja se samo manifestira kao poremećaj u prehrani.

amii
07.12.2005., 13:31
talia kaže:
amii, zelim ti da potpuno ozdravis i vjerujem u tebe.
Pomaze li meditacija i slicne spritualne vjezbe?
hvala,
meditacija i spiritualnost je nešto što ustvari je kod mene dvosjekli mač. možda prekomplicirano da objašnjavam i stalno se bojim da me netko krivo ne shvati. izuzetno mi je bitna, ali i u pozitivnom i u negativnom smislu(kada se gleda s medicinskog stajališta, ) . mene zna još više odvesti na neka" druga mjesta". zapetljat ću se ako idem dalje objašnjavat a bojim se da me se krivo ne shvati.

amii
07.12.2005., 13:31
talia kaže:
amii, zelim ti da potpuno ozdravis i vjerujem u tebe.
Pomaze li meditacija i slicne spritualne vjezbe?
hvala,
meditacija i spiritualnost je nešto što ustvari je kod mene dvosjekli mač. možda prekomplicirano da objašnjavam i stalno se bojim da me netko krivo ne shvati. izuzetno mi je bitna, ali i u pozitivnom i u negativnom smislu(kada se gleda s medicinskog stajališta, ) . mene zna još više odvesti na neka" druga mjesta". zapetljat ću se ako idem dalje objašnjavat a bojim se da me se krivo ne shvati.

hana
07.12.2005., 13:32
Anastasia kaže:
Zar nakon svega još niste shvatili da to nema veze s težinom?
Čak dapače, češće u takve poremećaje upadaju vitke djevojke, od težih i debelih.


dobro kuzim sta hoces rec ali ako cura od 15 god i 50 kg na visinu od 168 kaze mami "debela sam ko prasica, moram na djetu" i mama kaze "pa dobro ako bas zelis mozemo pocet kuhat zdravije" ili mama kaze "daj ne seri mala, odi oprat sudje radje" nekako sam mislila da je sansa da dijete udje u ane i mie veca u drugom slucaju. mislis da se varam? nemam iskustva pa samo nagadjam.

amii
07.12.2005., 13:35
hana kaže:
dobro kuzim sta hoces rec ali ako cura od 15 god i 50 kg na visinu od 168 kaze mami "debela sam ko prasica, moram na djetu" i mama kaze "pa dobro ako bas zelis mozemo pocet kuhat zdravije" ili mama kaze "daj ne seri mala, odi oprat sudje radje" nekako sam mislila da je sansa da dijete udje u ane i mie veca u drugom slucaju. mislis da se varam? nemam iskustva pa samo nagadjam.

ja bih rekla da je možda previše generalizacije oko ovih problema. neke stvari su indikatori, ali postoje slučajevi koji nisu doista na ovaj način započeli i ti su obično najteži.

po mojem sudu za ovaj konkretan slučaj-prvi odgovor je dakako ispravniji.
no kod mene uopće nije tako išlo, niti kod još nekih osoba koje sam upoznala sa teškim poremećajima. nisu govorile o debljini niti o manekenkama.

svadjalica
07.12.2005., 13:36
Septembar kaže:
tj anorexija i bulimija

vidim na blogu da je isla na rtl emisija o tome, da ima puno cura koje su upale duboko u anoreksiju i ne znaju NITI zele se izvuci iz toga

prolistala sam par blogova tih "proana" i zapanjena sam
cure od 45 kila na 170cm sebe zovu debelim kravama, zive na vodi i jednoj jabuci danima, i odbijaju bilo koju pomoc.
ne shvataju nikakva upozorenja, ne zele se mijenjati, ne prihvataju nikakva ubijedjivanja, sugestije, savjete, naredbe...
ni roditelji, prijatelji, partneri, nicije misljenje im nije vazno

Mene zanima jedna stvar: kako su usle u to i kakv im je zivot inace, djetinjstvo, familija, drustvo, odrastanje...

Ima li ovdje cura koje su same (ili bile) u raljama anorexije, ili netko njima blizak, pa da podijele iskustva?

Nisam ni citala sve stranice koje su ispisane...
Mogu ti odmah dati odgovor na pitanja...
Septembar, to je bolest...poput ovisnosti...Znam ljude koji su prolaze kroz to...ja cak jos i prolazim i borim se al je tesko...

Kod raznih ljudi su razni razlozi...nikad nije sama tjelesna tezina u pitanju, uvijek ima neki "dublji" razlog...

Kod mene je bio preopterecenost...kako faxom, poslom (povremenim)...ama svime...

I sta da ti kazem, ne moze se tu pomoci dok si osoba koja ima problem sama ne odluci pomoci...moze se pricati, argumentirati...al nis...

I najgore od svega je, da pored toga sto ti svi govore kako si sitna i mrsava...ti se osjecas debelo! Grozan osjecaj, nikad nisi zadovoljan sobom! Uzas!

crtica
07.12.2005., 13:42
svađalice, može malo više informacija o tvom slučaju...ne da bi se naslađivali, nego da konkretnim primjerom (a ne bi bio jedini), pomogneš i drugim curama u istoj situaciji, kao i zabrinutim roditeljima :)

hana
07.12.2005., 13:44
amii kaže:
ja bih rekla da je možda previše generalizacije oko ovih problema. neke stvari su indikatori, ali postoje slučajevi koji nisu doista na ovaj način započeli i ti su obično najteži.

po mojem sudu za ovaj konkretan slučaj-prvi odgovor je dakako ispravniji.
no kod mene uopće nije tako išlo, niti kod još nekih osoba koje sam upoznala sa teškim poremećajima. nisu govorile o debljini niti o manekenkama.

ja sam ovaj svoj primjer i zakljucak "dobila" citajuc one blogove o "anama" ...

ali recimo zanima me, kad ti je zivot u banani i sva si u komi kako se neko odluci "okrenut" ani a ne drogi ili alkoholu ili necem trecem, znaci i nije samo bjezanja od problema i nezadovoljstvo sa sobom, nesto je i u kilama, nije sve ali nesto je

crtica
07.12.2005., 13:48
hana kaže:
ja sam ovaj svoj primjer i zakljucak "dobila" citajuc one blogove o "anama" ...

ali recimo zanima me, kad ti je zivot u banani i sva si u komi kako se neko odluci "okrenut" ani a ne drogi ili alkoholu ili necem trecem, znaci i nije samo bjezanja od problema i nezadovoljstvo sa sobom, nesto je i u kilama, nije sve ali nesto je

Koliko ja shvaćam, kontrola kilaže je ono čime te žene kompenziraju probleme iz života...Odnosno, one pokušavaju popraviti stvari, "popravljajući" svoj fizički izgled.

svadjalica
07.12.2005., 13:58
crtica kaže:
svađalice, može malo više informacija o tvom slučaju...ne da bi se naslađivali, nego da konkretnim primjerom (a ne bi bio jedini), pomogneš i drugim curama u istoj situaciji, kao i zabrinutim roditeljima :)

Joj ne znam sto da kazem, ima puno toga!
Pocelo je prije vise od godinu dana....inace studiram na 2 faxa i doslo mi glave. Cetiri god nisam imala odmora...ni ljetovanja ni zimovanja...I to ljeto 2004. god sam izvela nemoguce,dala prvi diplomski u Austriji...(prvi stupanj prava) i upisala 3. god prava kuci, odradila vozacki i radila preko mjesec dana u tate u firmi! Sve to u 3 mjeseca! Kroz citavu frku sam smrsala....eh, tad se javio paranoicni strah od debljanja!

bilo me toliko strah da ne vratim koju kilu da sam pocela povracati svaki malo veci/masniji obrok koji sam unijela u sebe! Vremenom je povracanje bivalo sve cesce...

Nako par mjeseci nisam vise ni mogla ni htjela odoljevati masnoj hrani....a jos sam primjetila da je lakse povracati kad se prejedes pa sam tako upala u tkz zacarani krug. Tonula sam dublje i dublje, zatvarala se od citavog svijeta i sve ljude gurala od sebe! Momak je ludio nije znao sta je sa mnom...
Ubrzo je skontao...i javio mojim starcima. Prosle godine u ovo doba sam bila kuci...pokusavala se oporaviti, al nis!

Fax je otisao k vragu, nigdje koncetracije....Sve sto bih pojela bih i povratila, pa kako ju je i moglo biti! "Oporavak" kuci je bio bezuspjesan...a ja sam bivala sve tanja!

Svi su mislili da sam prestala, krila sam se od ljudi, zivjela tkz "dvostruki zivot", jer sam se pretvarala da sam ok, i da sam zdrava....a u biti sam bila...skoro pa na samom dnu!

U svibnju je momak vidjeo koliko je sati, zanemario svoj fax...i poceo svaki dan ici sa mnom u teretanu, na trcanje, bazen, u grad....provoditi svaki min sa mnom kako ne bih imala kad ni gdje povratiti! Ne moram vam ni reci da sam ja uvijek nasla nacina!

Kad je vidjeo da ne moze, poslao me OPET kuci...mama je poludila od brige,a ja sam se preko 12 kg stanjila...Kupila si svu novu odjecu...Vagala se svako jutro!

Eh, za mene je bilo dno kad nisam imala dovoljno polozenih ispita da izbjegnem skolarinu...isla sam, molila profe da mi daju sansu...
Inace sam uvijek bila odlicna, super ocjene, vrijedna...i kad sam vidjela na sto sam spala....doslo mi je iz guzice u glavu!

Sad ne povracam vise...bar ne u toj mjeri! Imam periode kad se prejedem...na srecu ne povratim, al i ne jedem nis iduca 2-3 dana! Prestala sam se vagati svaki dan...al jos me uzasno strah debljanja...
Polozila sam jedan malo veci ispit...dobila dobru ocjenu...pa me to kao malo motiviralo! Al sam jos uvijek jako nesigurna u sebe...u ono sto radim, u ono sto ucim! Prije sam bila izvor samopouzdanja...a ovo sad je totalna suprotnost stare mene!

Imam jos krize...nagone za prejedanjem i povracanjem, nervozna sam, cesto lose spavam, lose podnosim bilo kakav pritisak! Pijem apaurine tu i tamo (relativno rijetko 2-3 puta mjesecno, al ih prije NIKAD nisam uzimala)...

Promjenljivog sam raspolozenja...
Al ljudi oko mene imaju razumjevanja, i sta da vam kazem...
Nisam se izvukla, znam....niti se mogu izvuci, samo mogu nauciti zivjeti s tim...i nauciti se kako se opustiti. A to je najteze od svega!

Ako iko ima pitanja...slobodno pitajte!

amii
07.12.2005., 14:04
hana kaže:
ja sam ovaj svoj primjer i zakljucak "dobila" citajuc one blogove o "anama" ...

ali recimo zanima me, kad ti je zivot u banani i sva si u komi kako se neko odluci "okrenut" ani a ne drogi ili alkoholu ili necem trecem, znaci i nije samo bjezanja od problema i nezadovoljstvo sa sobom, nesto je i u kilama, nije sve ali nesto je
ja se gadim sebi ako uzmem hranu.gadim se sebi s hranom u sebi. ona mi daje osjećaj "da sam tu". a ja "tu ne želim biti".
ne gledam više kako izgledam.mrzim se jednostavno kad jedem. kao što se mrzim ako si kupim npr nešto poput cipela iliu slično. sve što me veže za ovdje mrzim
ako mi netko kaže da me voli. osjećam se krivom . kod mene je počelo s teškom depresijom. hrana je meni sinonim za život za neko pripadanje..za obitelj, za primanje,za život- a to je ono što sam htjela izbjeći. zato kažem prekomplicirano. ima puno toga ...
---
sada se osjećam krivom što pišem na internetu, što mi ga partner plaća a hja sam zbog bolesti morala prestati raditi. za sve osjećam krivnju.
----
ja sam i suicidalna i bila sam doista teški slučaj, komplicirano s dr. problemima.

svadjalica
07.12.2005., 14:08
Upravo tako!!! Mrzim sebe kad je jedem!!! Jedem isprva...radi okusa...al ubrzo izgubi okus...i jedem da se prejedem, bez osjecanja...samo da je poslije mogu povratiti!

Mrzim se kad si nes kupim, jer ja to nisam zasluzila...

Mrzim kad mi on kaze da me voli...jer ja nisam dovoljno dobra!!!

Vrijednosti su se totalno pobrkale...

crtica
07.12.2005., 14:10
amii kaže:
ja se gadim sebi ako uzmem hranu.gadim se sebi s hranom u sebi. ona mi daje osjećaj "da sam tu". a ja "tu ne želim biti".
ne gledam više kako izgledam.mrzim se jednostavno kad jedem. kao što se mrzim ako si kupim npr nešto poput cipela iliu slično. sve što me veže za ovdje mrzim
ako mi netko kaže da me voli. osjećam se krivom . kod mene je počelo s teškom depresijom.
hrana je meni sinonim za život za neko pripadanje..za obitelj, za primanje,za život- a to je ono što sam htjela izbjeći. zato kažem prekomplicirano. ima puno toga ...

Da li si bila kod doktora zbog depresije? Znam dosta ljudi kojima su lijekovi pomogli, a nuspojave su zanemarive. Depresija je češće nego se misli i nije sramota, doista je svatko od nas kandidat.

svadjalica
07.12.2005., 14:13
crtica kaže:
Da li si bila kod doktora zbog depresije? Znam dosta ljudi kojima su lijekovi pomogli, a nuspojave su zanemarive. Depresija je češće nego se misli i nije sramota, doista je svatko od nas kandidat.

Jedna djevojka je na Zdravlju pisala o bulimiji i depresiji, crvenkapica...Dopisivala sam se s njom!

Bila je u doktora upravo radi toga crtice...izjadala mu se...rekla mu sve kako je!
On ju je saslusao i rekao

" A jeste li vi to sebi zeljeli?"

Cura je ostala bez komentara i izasla! Kod nas nema prave pomoci za te probleme, ni depresiju ni poremecaje i prehrani povezane s depresijom! NAzalost :flop:

amii
07.12.2005., 14:15
crtica kaže:
Da li si bila kod doktora zbog depresije? Znam dosta ljudi kojima su lijekovi pomogli, a nuspojave su zanemarive. Depresija je češće nego se misli i nije sramota, doista je svatko od nas kandidat.
jesam, bila sam i prisilno hospitalizirana, kada već otvoreno pišem, neka bude. prisilna hospitalizacija je bila zbog pokušaja samoubojstva, a anorexia je išla uz osnovnu sliku bolesti. otpuštena sam uz potpis mame na njenu odgovornost. bila sam na antidepresivima i sada sam samo na xanaxu, a pro mijenila sam i prozac i zoloft. da pišem otvorenije previše mi je iontimno, ali valjda kad čovjek počne ne može stati.
--
bila sam na zatvorenom i otvorenom odjelu na rebru.
kod nas nema posebne klinike za anorexiu.

crtica
07.12.2005., 14:15
svadjalica kaže:
Jedna djevojka je na Zdravlju pisala o bulimiji i depresiji, crvenkapica...Dopisivala sam se s njom!

Bila je u doktora upravo radi toga crtice...izjadala mu se...rekla mu sve kako je!
On ju je saslusao i rekao

" A jeste li vi to sebi zeljeli?"

Cura je ostala bez komentara i izasla! Kod nas nema prave pomoci za te probleme, ni depresiju ni poremecaje i prehrani povezane s depresijom! NAzalost :flop:

Nemoj pretjerivati, nije to baš tako, kako sam već napisala znam dosta ljudi iz moje okoline koji koriste ili su koristili lijekove dobivene od hrvatskih doktora/psihijatara.

svadjalica
07.12.2005., 14:17
crtica kaže:
Nemoj pretjerivati, nije to baš tako, kako sam već napisala znam dosta ljudi iz moje okoline koji koriste ili su koristili lijekove dobivene od hrvatskih doktora/psihijatara.

I ovaj je slucaj bio od strane hr doktora!

U Zagrebu (mislim)!

Ona je naisla na totalni nekompetenciju od strane doktora...i nespremnost da joj se pomogne!

Sad, svacije iskustvo je individualno...Ima i dobrih i losih doktora, ona je samo imala peh!

Ali cinjenica je da nemamo centara za pomoc djevojkama koje pate od tog problema!

crtica
07.12.2005., 14:18
amii kaže:
jesam, bila sam i prisilno hospitalizirana, kada već otvoreno pišem, neka bude. prisilna hospitalizacija je bila zbog pokušaja samoubojstva, a anorexia je išla uz osnovnu sliku bolesti. otpuštena sam uz potpis mame na njenu odgovornost. bila sam na antidepresivima i sada sam samo na xanaxu, a pro mijenila sam i prozac i zoloft. da pišem otvorenije previše mi je iontimno, ali valjda kad čovjek počne ne može stati.

Nemoj se ničeg sramiti, hrabra si, ne samo zbog pisanja na forumu, već zbog borbe sa bolešću.

Piši koliko želiš. Već je i ovo tvoje priznanje dovoljno :)

Kako je sad sa xanaxom?

amii
07.12.2005., 14:23
crtica kaže:
Nemoj pretjerivati, nije to baš tako, kako sam već napisala znam dosta ljudi iz moje okoline koji koriste ili su koristili lijekove dobivene od hrvatskih doktora/psihijatara.
meni xanax pomaže u smislu da se primirim.
prozac je imao suprotni učinak, bila sam kao na drozi
zoloft i ziprex mi nisu odgovarali. xanax je recimo antidepresiv, ali nije lijek i osoba se navuče.
---
osim toga s tim tabletama je problem jer sam imala i maniju da ih skupljam, pravim se da sam ih popila, ali ih sakrijem, pa odjedanput kada me uhvati..

plavva
07.12.2005., 14:28
svadjalica kaže:
Mrzim se kad si nes kupim, jer ja to nisam zasluzila...

Mrzim kad mi on kaze da me voli...jer ja nisam dovoljno dobra!!!


odakle to cure? znate li odakle vam dolazi taj osjecaj manje vrijednosti? meni je ovo uzasno tuzno citati, pogotovo kod ovako mladih cura koje imaju sve razloge biti ponosne na sebe i na to sto su postigle...


moja prijateljica je imala bulimiju, godinama. nisam sigurna koliko je sada kontrolira, izgubile smo kontakt. mogu reci samo da je s njom povremeno bilo jako, jako tesko. meni se barem jako tesko nositi s necijim suludo brzim usponima i padovima raspolozenja - od teske tuge do ushita u 15-ak minuta... druga prijateljica valjda od djetinjstva zivi s poremecajem prehrane... ona si doslovno vaze dorucak, rucak i veceru, zbraja dekagrame a vitkiju curu ne poznajem...

plavva
07.12.2005., 14:30
amii kaže:

---
osim toga s tim tabletama je problem jer sam imala i maniju da ih skupljam, pravim se da sam ih popila, ali ih sakrijem, pa odjedanput kada me uhvati..

to mi je prepoznato ponasanje:(
skoro sam zbog toga izgubila jednu jako dragu osobu, nitko nije na vrijeme shvatio...:(

crtica
07.12.2005., 14:32
amii kaže:
meni xanax pomaže u smislu da se primirim.
prozac je imao suprotni učinak, bila sam kao na drozi
zoloft i ziprex mi nisu odgovarali. xanax je recimo antidepresiv, ali nije lijek i osoba se navuče.
---
osim toga s tim tabletama je problem jer sam imala i maniju da ih skupljam, pravim se da sam ih popila, ali ih sakrijem, pa odjedanput kada me uhvati..

Ideš li na psihoterapiju? Da li možda postoje kakve support grupe za cure sa problemima u prehrani?

svadjalica
07.12.2005., 14:33
plavva kaže:
odakle to cure? znate li odakle vam dolazi taj osjecaj manje vrijednosti? meni je ovo uzasno tuzno citati, pogotovo kod ovako mladih cura koje imaju sve razloge biti ponosne na sebe i na to sto su postigle...


moja prijateljica je imala bulimiju, godinama. nisam sigurna koliko je sada kontrolira, izgubile smo kontakt. mogu reci samo da je s njom povremeno bilo jako, jako tesko. meni se barem jako tesko nositi s necijim suludo brzim usponima i padovima raspolozenja - od teske tuge do ushita u 15-ak minuta... druga prijateljica valjda od djetinjstva zivi s poremecajem prehrane... ona si doslovno vaze dorucak, rucak i veceru, zbraja dekagrame a vitkiju curu ne poznajem...

Eh plavva, kao sto rekoh, ja sam prije bila puka suprotnost!
Ne znam....tocno...al mislim da se kod mene ti osjecaji javljaju radi sukoba sa mojim ocem...

Otkako sam krenula na fax (tek navrsenih 18 god)...on je meni govorio kako ne ucim dovoljno, kako ne ucim pravilno, kako cu pasti svaki ispit koji sam izasla...i koji bi na kraju polozila, a nekad bi mi znao reci da sam imala srecu na ispitu...a ne znanje!

U principu je njega bilo strah (jer je covjek u godinama), stalno me pozurivao sa faxom...htio je da sto vise ucim...al je imao krive metode!

A promjene raspolozenja kod nas su gore od bilo kakvog PMS-a....samu sebe ne podnosim nekad, kako tek on (decko) izlazi na kraj sa mnom :D

plavva
07.12.2005., 14:35
svadjalica kaže:
Eh plavva, kao sto rekoh, ja sam prije bila puka suprotnost!
Ne znam....tocno...al mislim da se kod mene ti osjecaji javljaju radi sukoba sa mojim ocem...

Otkako sam krenula na fax (tek navrsenih 18 god)...on je meni govorio kako ne ucim dovoljno, kako ne ucim pravilno, kako cu pasti svaki ispit koji sam izasla...i koji bi na kraju polozila, a nekad bi mi znao reci da sam imala srecu na ispitu...a ne znanje!

U principu je njega bilo strah (jer je covjek u godinama), stalno me pozurivao sa faxom...htio je da sto vise ucim...al je imao krive metode!

A promjene raspolozenja kod nas su gore od bilo kakvog PMS-a....samu sebe ne podnosim nekad, kako tek on (decko) izlazi na kraj sa mnom :D

vidis, otac je i kod nje bio problem, razlozi skoro pa identicni:eek: :(

Anastasia
07.12.2005., 14:37
hana kaže:
dobro kuzim sta hoces rec ali ako cura od 15 god i 50 kg na visinu od 168 kaze mami "debela sam ko prasica, moram na djetu" i mama kaze "pa dobro ako bas zelis mozemo pocet kuhat zdravije" ili mama kaze "daj ne seri mala, odi oprat sudje radje" nekako sam mislila da je sansa da dijete udje u ane i mie veca u drugom slucaju. mislis da se varam? nemam iskustva pa samo nagadjam.

ni jedan ni drugi odgovor ne pomažu jer ni jedan ni drugi ne pogađaju bit stvari. ako je u pitanju osoba koja kreće u anu ili miu tada ona tom rečenicom traži samo pažnju - ali ne pažnju vezanu uz kuhinju i hranu, već ljubav i komunikaciju.

moj savjet je da komunicirate i komunicirate, da ne dozvolite da se dijete zatvori već da uvijek pokazujete interes za sve što mu se dešava. nemojte zaboraviti da je izolacija i osjećaj samoće najgori dio ovog poremećaja za osobu koja ga proživljava.

plavva
07.12.2005., 14:40
meni je sve vezano za tijelo dosta bolna tocka, to sam vec pisala ovdje. ali uvijek sam imala neke svoje sitne radosti, ono male hedonisticke gusteve. recimo, znam ja da je nutela kalorijska bomba, al je povremeno volim. prije nekih 5-6 godina bila sam s tom prijateljicom na moru, ja doruckujem nutelu:D, ona rajcicu i razeni kruh. i kaze, pa kako tebe nije strah? strah cega? pa kalorija, da se ne udebljas, ja bih se ubila da imam sala:eek:
i ona je to stvarno mislila...

amii
07.12.2005., 14:42
crtica kaže:
Ideš li na psihoterapiju? Da li možda postoje kakve support grupe za cure sa problemima u prehrani?
išla sam, ali zbog mame i partnera. samo zbog njih. kod privatnih psihijatara. ali nije bilo učinka. ja se znam "praviti". naučiš se jako dobro glumiti. a motiv nije dobar-ako idem zbog njih a ne zbog sebe. kao i kod suicida-kažu nemoj zbog nas ako ne možeš zbog sebe i tako živim. klopka.
ima support grupa, mama je ustvari išla na sastanke ja ne. ja sam se strahovito povukla od svih. meni je problem otići i u dućan sama... kažem daleko je to otišlo..
---
problem s ljubavlju-ja sam užasno gruba verbalno i odbijam i bude mi krivo. znam užasner stvari izgovoriti njima, užasne , a ne želim, a opet me nešto tjera. i onda još jači osjećaj krivice. npr. zagrljaj-odgurnem mamu ili partnera , a na rubu sam suza. kolko puta tako. treba zato reagirati na početku kada duboko zagaziš i dugo sve se još otežava

svadjalica
07.12.2005., 14:44
amii kaže:
išla sam, ali zbog mame i partnera. samo zbog njih. kod privatnih psihijatara. ali nije bilo učinka. ja se znam "praviti". naučiš se jako dobro glumiti. a motiv nije dobar-ako idem zbog njih a ne zbog sebe. kao i kod suicida-kažu nemoj zbog nas ako ne možeš zbog sebe i tako živim. klopka.
ima support grupa, mama je ustvari išla na sastanke ja ne. ja sam se strahovito povukla od svih. meni je problem otići i u dućan sama... kažem daleko je to otišlo..

a da probas otici u support grupu i naci nekoga tko ima slicne probleme! Mozete si zajedno pomoci, vjeruj mi pomaze imati nekog pored sebe, tko te TOTALNO razumije!!!!

Samo treba paziti da ne naidjes na nekog tko te moze povuci jos dublje sa sobom!

crtica
07.12.2005., 14:45
amii kaže:
išla sam, ali zbog mame i partnera. samo zbog njih. kod privatnih psihijatara. ali nije bilo učinka. ja se znam "praviti". naučiš se jako dobro glumiti. a motiv nije dobar-ako idem zbog njih a ne zbog sebe. kao i kod suicida-kažu nemoj zbog nas ako ne možeš zbog sebe i tako živim. klopka.
ima support grupa, mama je ustvari išla na sastanke ja ne. ja sam se strahovito povukla od svih. meni je problem otići i u dućan sama... kažem daleko je to otišlo..

Žao mi je, doista zbog toga :( :kiss:

A da li ti pisanje na forumu pomaže? Možda da i sama otvoriš blog i pokreneš svoju virtualnu support grupu jer vidiš kako je i ova tema privukla dosta cura sa istim problemima?

Sori ako kenjam, znam kako je lako s tuđim po gloginjama mlatiti...

amii
07.12.2005., 14:50
crtica kaže:
Žao mi je, doista zbog toga :( :kiss:

A da li ti pisanje na forumu pomaže? Možda da i sama otvoriš blog i pokreneš svoju virtualnu support grupu jer vidiš kako je i ova tema privukla dosta cura sa istim problemima?

Sori ako kenjam, znam kako je lako s tuđim po gloginjama mlatiti...
na momente, sada da, , olakšanje ..na trenutak da.
svađalica, kužim, znam.. uh

Ipanema
07.12.2005., 14:53
Da li bi se složili da osobe koje imaju puno toga u životu i dobiju skoro sve što zažele (materijalno naravno), imaju veću tendenciju prema uništavanju sebe?

plavva
07.12.2005., 14:54
Ipanema kaže:
Da li bi se složili da osobe koje imaju puno toga u životu i dobiju skoro sve što zažele (materijalno naravno), imaju veću tendenciju prema uništavanju sebe?

ne. mislim da nije bas tako jednostavno.

crtica
07.12.2005., 14:56
Ipanema kaže:
Da li bi se složili da osobe koje imaju puno toga u životu i dobiju skoro sve što zažele (materijalno naravno), imaju veću tendenciju prema uništavanju sebe?

Ne. To je generalizacija bez puno veze sa stvarnošću.

Depresija, koja je uzrok većini ovakvih slučajeva je rezultat kemijske neravnoteže u mozgu i liječi se lijekovima. A od toga doista oboljevaju svi. I bogati i siromašni.

svadjalica
07.12.2005., 14:57
Ipanema kaže:
Da li bi se složili da osobe koje imaju puno toga u životu i dobiju skoro sve što zažele (materijalno naravno), imaju veću tendenciju prema uništavanju sebe?

Meni se cini da ti mislis na prominentne licnosti...te njihove ovisnostio heroinu, kokainu...bla bla ba....ugl. ljudi kojima je dosadno u zivotu...i traze nove izazove!

Mi na forumu smo obicni smrtnici koji ne spadamo bas ut u kategoriju

plavva
07.12.2005., 14:58
crtica kaže:
Ne. To je generalizacija bez puno veze sa stvarnošću.

Depresija, koja je uzrok većini ovakvih slučajeva je rezultat kemijske neravnoteže u mozgu i liječi se lijekovima. A od toga doista oboljevaju svi. I bogati i siromašni.

a iskreno, mislim da nije bas ni tako.
nije za sve kriva kemija, ima nesto sitno u odgoju, odrastanju, oblikovanju slike o sebi od strane roditelja i ostatka svijeta...

Ipanema
07.12.2005., 14:58
crtica kaže:
Ne. To je generalizacija bez puno veze sa stvarnošću.

Depresija, koja je uzrok većini ovakvih slučajeva je rezultat kemijske neravnoteže u mozgu i liječi se lijekovima. A od toga doista oboljevaju svi. I bogati i siromašni.

Ne govorim o depresiji vec o anoreksiji i bulimiji ili podloznostima tim bolestima.

Ipanema
07.12.2005., 15:01
svadjalica kaže:
Meni se cini da ti mislis na prominentne licnosti...te njihove ovisnostio heroinu, kokainu...bla bla ba....ugl. ljudi kojima je dosadno u zivotu...i traze nove izazove!

Mi na forumu smo obicni smrtnici koji ne spadamo bas ut u kategoriju

Ne, mislim ovako:
1. Osoba koja nema obiteljske ljubavi, nema novaca, jede sto ima
2. Osoba koja nema obiteljske ljubavi, ima u pravilu sve u materijalnom smislu, a hrane ima koju pozeli

Sigurnija sam da ce osoba pod brojem 2. prije uci u anoreksiju ili bulimiju, nego osoba pod brojem 1.
Osoba pod brojem 1. ce biti u psihicki losijem stanju na neki drugi nacin.

crtica
07.12.2005., 15:01
Ipanema kaže:
Ne govorim o depresiji vec o anoreksiji i bulimiji ili podloznostima tim bolestima.

One su usko povezane sa depresijom, koliko sam upoznata...Anoreksija i bulimija te guraju u depresiju (ako već nisi u njoj), a ona te priječi za poduzeti korake koji te mogu izvući i upadaš u začarni krug...

Poremećaj jedenja je samo jedan vid "suočavanja" s problemima i nedostatkom samopouzdanja prema sebi...Nema veze sa prehranom i odnosom obitelji prema hrani, odnosno nije loša prehrana u obiteljima jamac za upasti u ovu bolest...

violent_femmes9
07.12.2005., 15:02
Ipanema kaže:
Da li bi se složili da osobe koje imaju puno toga u životu i dobiju skoro sve što zažele (materijalno naravno), imaju veću tendenciju prema uništavanju sebe?

NIPOSTO! tj. problem o kojem se ovdje raspravlja nije posljedica zelje za unistavanjem sebe. ono sto ovdje izgleda kao unistavanje sebe jest posljedica zelje za "prihvacenoscu". ispravite me ako grijesim.

svadjalica
07.12.2005., 15:04
[QUOTE]violent_femmes9 kaže:
NIPOSTO! tj. problem o kojem se ovdje raspravlja nije posljedica zelje za unistavanjem sebe. ono sto ovdje izgleda kao unistavanje sebe jest posljedica zelje za "prihvacenoscu". ispravite me ako grijesim. [/QUOT

sve je to individualno! Moj se slucaj npr ne moze usporedjivati sa amiinim!

Nema smisla ni donositi takve generalne izjave!

Ipanema
07.12.2005., 15:04
svadjalica kaže:
...Mi na forumu smo obicni smrtnici koji ne spadamo bas ut u kategoriju

Ti, recimo studiras dva faksa.
Ja ne vidim nista obicno smrtnicki u tome ;)

svadjalica
07.12.2005., 15:07
Ipanema kaže:
Ti, recimo studiras dva faksa.
Ja ne vidim nista obicno smrtnicki u tome ;)

heh, da...

al nisam u zivotu dobivala sve sto sam htjela....dapace....

I da, mislim na materijalno...;)

violent_femmes9
07.12.2005., 15:08
svadjalica kaže:
sve je to individualno! Moj se slucaj npr ne moze usporedjivati sa amiinim!

Nema smisla ni donositi takve generalne izjave!

ne, nisam generalizirala ni trenutka. ono sto sam nazvala "zelja za prihvacenoscu" prilicno je sirok pojam. niposto nisam imala namjeru definirati to kao jedini uzrok prehrambenih poremecaja.

Ipanema
07.12.2005., 15:08
crtica kaže:
One su usko povezane sa depresijom, koliko sam upoznata...Anoreksija i bulimija te guraju u depresiju (ako već nisi u njoj), a ona te priječi za poduzeti korake koji te mogu izvući i upadaš u začarni krug...

Ne mora biti (govorim iz vlastitoobiteljskog iskustva).


Poremećaj jedenja je samo jedan vid "suočavanja" s problemima i nedostatkom samopouzdanja prema sebi...Nema veze sa prehranom i odnosom obitelji prema hrani, odnosno nije loša prehrana u obiteljima jamac za upasti u ovu bolest...

Opet si me obrnula :D
Mislila sam na dobru prehranu i dobru materijalnu situaciju, a losu obitelj.

sabrina
07.12.2005., 15:22
napisat cu vam ono sto je meni frendica napisala(borila se dugo s anoreksijom i uspijela se izvuci, a inace je i ona zavrsila 2 fakulteta i izuzetno je inteligentna osoba):
"nije stvar u biti mrsav. Stvar je u tome da mozes drzati nesto pod kontrolom. Kada ti sve druge zivotne sfere pocinju ici svaka svojim tokom a ti ne mozes nista, jednostavno hranu mozes uvijek kontrolirati. Ne jedes.....superjorniji si....i mrsavis. U pocetku ti se ljudi dive i ti nastavljas. Postajes kao kostur i ljudi te primjecuju, a ti ustvari nestajes. Ti mislis da kontroliras ti sve oko sebe i hranu, ali ustvari je vec kasno i anoreksija/bulimija preuzimaju kontrolu.... Pokusavas izici iz toga......Postajes bulimican jer na kraju krajeva hranom je najlakse kompenzirati sve i utopiti se u salu....tako u krug."
Neke sam djelove malo izmjenila radi privatnosti ali to je u biti to. Ona se danas izvukla ali i dalje je j....be njen perfekcionizam i to trazi nesvjesno i od drugih. Jede i dalje malo ali jede.....
Vidjela sam nju i shavtila koliko se borila protiv sebe ali je uspjela. Tako zelim i vama. Tesko je i nebrojno puta je posrnula ali je na kraju uspjela.
Samo priznanje problema veliki je korak. Glavu gore i hrabro.

crtica
07.12.2005., 15:23
Ipanema kaže:
Ne mora biti (govorim iz vlastitoobiteljskog iskustva).

[B]

Opet si me obrnula :D
Mislila sam na dobru prehranu i dobru materijalnu situaciju, a losu obitelj.

Po meni obitelj koja nema zdravu jezgru (roditelji), neće ni milijuni čvrste valute popraviti. Novac olakšava život i svi koji tvrde kako je samo ljubav dovoljna, nisu u pravu, no nije najvažniji.

Razlog zašto netko završi u poremećaju jedenja, IMHO, jest u činjenici kako živimo u svijetu opterećenom fizičkim, a kontrola kalorija je vrlo jednostavna za izvest, pa mlade žene/djevojke lako krenu tim putem.

Društvo umjesto da im pomogne, na neki način, potičući kult "zdrave prehrane" tolerira opsjednutost tjelesnim i iskrivljenu sliku koju te cure pokušavaju dostići.

hana
07.12.2005., 15:25
sabrina kaže:
napisat cu vam ono sto je meni frendica napisala(borila se dugo s anoreksijom i uspijela se izvuci, a inace je i ona zavrsila 2 fakulteta i izuzetno je inteligentna osoba):
"nije stvar u biti mrsav. Stvar je u tome da mozes drzati nesto pod kontrolom. Kada ti sve druge zivotne sfere pocinju ici svaka svojim tokom a ti ne mozes nista, jednostavno hranu mozes uvijek kontrolirati.

evo meni opet nije jasna prica o kontroli, ako je zavrsila dva faxa meni ne izgleda koda nije imala kontrolu nad faxom jer da nije kako bi ih zavrsila inace? dakle zasto uspjesne cure misle da nemaju kontrolu pa odluce imat kontrolu barem nad hranom? postoje li slucajevi da je neko umjesto kontrole nad hranom odlucio imat kontrolu nad nekom gluposti npr duzinom kose, odlucis imat kosu 25 cm dugu i ni mm duzu ili kracu ? mozda pricam gluposti ali samo se trudim razumijet ... :o

crtica
07.12.2005., 15:29
hana kaže:
evo meni opet nije jasna prica o kontroli, ako je zavrsila dva faxa meni ne izgleda koda nije imala kontrolu nad faxom jer da nije kako bi ih zavrsila inace? dakle zasto uspjesne cure misle da nemaju kontrolu pa odluce imat kontrolu barem nad hranom? postoje li slucajevi da je neko umjesto kontrole nad hranom odlucio imat kontrolu nad nekom gluposti npr duzinom kose, odlucis imat kosu 25 cm dugu i ni mm duzu ili kracu ? mozda pricam gluposti ali samo se trudim razumijet ... :o

Doista ti sve piše u tom isječku iz dnevnika.

Naše društvo "pohvaljuje" one koji mršave, to su junaci današnjeg doba, što je vidljivo na svakom koraku, a kontrola kalorija je u biti vrlo jednostavna i zato se cure (i dečki) izgladnjuju, a ne puštaju kosu ili nokte...To što tebi i meni izgleda kako netko nema problema, ne znači da ga doista nema...Najgore što se može napraviti ljudima u takvoj situaciji je nabijati na nos da koji vrag izvode i omalovažavati njihovu bolest.

Ipanema
07.12.2005., 15:32
hana kaže:
evo meni opet nije jasna prica o kontroli, ako je zavrsila dva faxa meni ne izgleda koda nije imala kontrolu nad faxom jer da nije kako bi ih zavrsila inace? dakle zasto uspjesne cure misle da nemaju kontrolu pa odluce imat kontrolu barem nad hranom? postoje li slucajevi da je neko umjesto kontrole nad hranom odlucio imat kontrolu nad nekom gluposti npr duzinom kose, odlucis imat kosu 25 cm dugu i ni mm duzu ili kracu ? mozda pricam gluposti ali samo se trudim razumijet ... :o

Svako ima neku svoju vrstu kontrole (ako se vec na taj nacin neki problem manifestira...).

Znala sam za osobu koja je kontrolirala vrecice iz ducana slazuci ih ispod madraca. Sve su morale biti tamo poslozene kako ih je ona slozila.

Takodjer, moja nekadasnja kontrola je da sam morala imat svaki broj nekog casopisa od dana kad je poceo izlaziti :D

I tak...

crtica
07.12.2005., 15:34
Natch kaže:
za one koji zele znati vise:


http://mapmf.pmfst.hr/~nilbis/


uzroci bulimije:
Smatra se da su pritisci i sukobi unutar obitelji prvotni znak bulimije. Bulimičarka je obično osoba koja želi previše postići i teži savršenstvu, a osjeća da ne može zadovoljiti očekivanja svojih roditelja. Njezino samopoštovanje je na niskoj razini i pati od depresije. Možda je kao dijete bila fizički ili spolno zlostavljana; oko polovice svih obojelih od bulimije ima u prošlosti iskustvo zlostavljanja.


uzroci anoreksije:
Većina istraživača vjeruje da su ključni psihološki čimbenici.Anoreksičari imaju nisku razinu samopoštovanja i osjećaju se nedostojnima ljubavi.U adolestenciji takve osjećaje mogu pogoršati hormonalne promjene,kulturološke poruke koje veličaju mršavost te pritisci ili napetost unutar obitelji.Krajnost gladovanja može biti način na koji anoreksičar pokušava upravljati svojim životom -ne samo oblikujući svoj izgled nego i osporavajući sazrijevanje i svoj spolni razvoj.
:rolleyes:

LoveMeTender
07.12.2005., 15:50
Ja ne patim od bulimije ili anoreksije, ali patim 14 godina od napade panike.

Ovo sto su dvjevojke sa poremecajem u prehrani napisali, jako me podsjeca na ovo moje "stanje". Samo sto kod mene izostaje zelja za kontroliranje neceg. Ali u biti je isto to, osjecaj krivice, nezadovoljstvo sobom.

Meni lici kako je sve to povezano sa samopuzdanjem, samo kod razlicite ljude, razlicito se manifestira (ne znam dali se tako pise na hrvatski).

svadjalica
07.12.2005., 17:49
hana kaže:
evo meni opet nije jasna prica o kontroli, ako je zavrsila dva faxa meni ne izgleda koda nije imala kontrolu nad faxom jer da nije kako bi ih zavrsila inace? dakle zasto uspjesne cure misle da nemaju kontrolu pa odluce imat kontrolu barem nad hranom? postoje li slucajevi da je neko umjesto kontrole nad hranom odlucio imat kontrolu nad nekom gluposti npr duzinom kose, odlucis imat kosu 25 cm dugu i ni mm duzu ili kracu ? mozda pricam gluposti ali samo se trudim razumijet ... :o

hana, i ja studiram na 2 faxa. Za vanjski svijet sam ja odlicna, ambiciozna djevojka, jako vrijedna...
Za sebe, sve sto ja uradim nije dovoljno dobro! Svaki ispit koji polozim nisam zadovoljna jer ga po svojim nekim izvrnutim kriterijima nisam dovoljno dobro naucila, nego mi se posrecilo...

I koliko god mene decko uvjeravao da ti se ne moze bas svaki ispit posreciti, i da se ne moze posreciti ako nisi ucio i nesto znao...opet. Meni to ne ulazi u glavu!

Tako je i sa tijelom....svi trube kako sam mala, sitna...a to kao da ne cujem!

Nemoguce je to shvatiti ako to nisi prosla...i znam da zvuci bedasto, kao da mi same sebe namjerno ukopajemo i ne zelimo se izvuci, al nije tako...

Septembar
07.12.2005., 18:34
sabrina kaže:
"nije stvar u biti mrsav. Stvar je u tome da mozes drzati nesto pod kontrolom. Kada ti sve druge zivotne sfere pocinju ici svaka svojim tokom a ti ne mozes nista, jednostavno hranu mozes uvijek kontrolirati. Ne jedes.....superjorniji si....i mrsavis. U pocetku ti se ljudi dive i ti nastavljas. Postajes kao kostur i ljudi te primjecuju, a ti ustvari nestajes. Ti mislis da kontroliras ti sve oko sebe i hranu, ali ustvari je vec kasno i anoreksija/bulimija preuzimaju kontrolu.... Pokusavas izici iz toga......Postajes bulimican jer na kraju krajeva hranom je najlakse kompenzirati sve i utopiti se u salu....tako u krug."
hm ako je kontrola motiv anoreksije, onda je Slabost uzrok prezderavanja!
SLABA samda se oduperem hrani, preslaba da kontorlisem sebe i svoje postupke, a ne da imam zelju za utopiti se u salu

bulimija tj povracanje nakon prejedavanja su bas dokaz da se to salo mrzi i da se sam mrzis zbog te svoje slabosti

ja imam isto jednu drugu teoriju opet po sebi, (posto imam problema sa ovim gore navedenim prezderavanjima)
jedem neumjereno da hranom zacepim te "rupe u dusi i tijelu", ne bi li postala kompletna :rolleyes:

tom analogijom izvlacim pretpostavku (ispravite me ako grijesim), da anorekticarke se izgladnjuju do kostura da bi one a time i te "duhovno-tjelesne" rupe- bile sto manje!

Septembar
07.12.2005., 18:40
svadjalica kaže:
Svaki ispit koji polozim nisam zadovoljna jer ga po svojim nekim izvrnutim kriterijima nisam dovoljno dobro naucila, nego mi se posrecilo...

I koliko god mene decko uvjeravao da ti se ne moze bas svaki ispit posreciti, i da se ne moze posreciti ako nisi ucio i nesto znao...opet. Meni to ne ulazi u glavu! zato sto ti je tata utuvio ono prvo!
hm klin se klinom izbija
ja bi sad tvom tati utuvila jednu toljagu u dupe :mad:
a ne znam dal je toliko jednostavno, ali da li bi sad kad bi ti tata konacno odao priznaje da si pametna, sposobna i uspjesna,,, da li bi ti pomoglo da povratis to izgubljeno samopouzdanje

misery-
07.12.2005., 19:36
ima i topic (http://www.forum.hr/showthread.php?s=&threadid=119439) na Psihologiji, pogledajte.

netko se na samom početku začudio kako je Anastasia imala bulimiju a nije povraćala. dvije su vrste bulimije - purgativna (povraćanje ili laksativi) i nepurgativna (prekomjerno vježbanje i sl.) bitne su epizode prejedanja.

morate shvatit da, kao i za depresiju, ni za poremećaje hranjenja ne postoji samo jedan uzrok. bilo je slučajeva anoreksije i kod djece u Africi, npr. ove cure koje pokreću pro Ana i Mia sajtove su uglavnom one koje su na neki način "izabrale" (nadam se da me se neće krivo shvatit) anoreksiju il bulimiju zbog tog njihovog glorificiranja u javnosti, stvaranja kulta itd. tako da sa tih sajtova i blogova ne možete vidjet cijelu sliku, nego samo tu, prvenstveno zapadnjačku.

još bih naglasila da anoreksija i bulimija nisu jedini poremećaji hranjenja. za sada su uz njih najrašireniji ortoreksija [opsjednutost zdravom prehranom] i binge [bindž] eating disorder [epizode prejedanja], al ima ih i gomila drugih. o ortoreksiji se prije pričalo na Gastronomiji; tko želi, može potražit topic.

tequila
08.12.2005., 07:37
hana kaže:
evo meni opet nije jasna prica o kontroli, ako je zavrsila dva faxa meni ne izgleda koda nije imala kontrolu nad faxom jer da nije kako bi ih zavrsila inace? dakle zasto uspjesne cure misle da nemaju kontrolu pa odluce imat kontrolu barem nad hranom?
ucis tjedan dana za ispit, lose spavas prethodnu noc, ode koncentracija, dobijes sugavu 2
zao ti je, mogla si puno bolje
ali kao da je 'izvan tvoje kontrole'

ista stvar s ljudskim meduodnosima, prekidima relacija i prijateljstava (pogotovo teens)

zivot se ne moze kontrolirati
sebe mozes donekle
unos hrane = 100% samokontrola

Septembar
08.12.2005., 10:39
Luđakinja kaže:binge eating disorder [epizode prejedanja] skraceno BED!
bas je bed :cry:
evo nasla sam stranicu o tome i... that's me now :(
budem se malo pozabavila

Billi
08.12.2005., 10:45
Septembar kaže:
kontrola

pricao mi je kolega da je postao vegetarijanac u vojsci. shvatio je da je hrana jedino podrucje gdje mu se nemoze nista narediti ili ga kontrolirati pa je to bio kao neki otpor prema sustavu.

on je sad otiso u krajnost. recimo...ne jede sir ako je na istom pladnju sa sunkom zbog necih strujanja, kajjaznam..

samo_svoja
08.12.2005., 10:49
A što kada se kontroli nad hranom doda neka "svetost"?

Znam tipa koji je zadudlao u reiki i hrani se "svjetlosću". Pije samo voćne sokove i brije da je dosegnuo visoku razinu duhovnosti. I ima ljudi koji mu se dive i trude da se "hrane" na isti način.

Billi
08.12.2005., 11:33
also, da li su ana i mia neka prihvacena imena za te bolesti.? bas mi se ne cini da tepanje slatkim imenima treba stajati iza tako strasnih poremecaja.

Ipanema
08.12.2005., 11:40
Billi kaže:
also, da li su ana i mia neka prihvacena imena za te bolesti.? bas mi se ne cini da tepanje slatkim imenima treba stajati iza tako strasnih poremecaja.

To su "code talks" - da se ne bi spominjalo ime bolesti.

hana
08.12.2005., 13:10
Billi kaže:
also, da li su ana i mia neka prihvacena imena za te bolesti.? bas mi se ne cini da tepanje slatkim imenima treba stajati iza tako strasnih poremecaja.

ANOreksija i buliMI(j)A

barem sma ja to tak zakljucila

Billi
08.12.2005., 13:27
hana kaže:
ANOreksija i buliMI(j)A

barem sma ja to tak zakljucila

ok, to je ocito, ali nekak mi rijec bulimija..brrr strasno, plasi me. ukazuje na nesto lose i ruzno, dok pak mia...privlaci paznju.

misery-
08.12.2005., 13:30
Ipanema kaže:
To su "code talks" - da se ne bi spominjalo ime bolesti.

hm, baš bi to nazvala 'code'? zovu ih Ana i Mia, kao prijateljice, da si ne bi morale priznat da su bolesne i da imaju problem.

Ipanema
08.12.2005., 15:52
Luđakinja kaže:
hm, baš bi to nazvala 'code'? zovu ih Ana i Mia, kao prijateljice, da si ne bi morale priznat da su bolesne i da imaju problem.

OK, moze i tako :D

Tinchi
16.09.2006., 22:25
Imam bulimičarku uz sebe. Bliska osoba. Skoro obitelj.

Ali ne prejeda se! Ona jede normalno ali sve do zadnjega povrati! Veli da joj je "hrana teška u želucu". Kao strano tijelo...
Kljuka se tabletama za smirenje od jutra do mraka. Obitelj stroga, uvijek je bila na uzdi. Ima teškoća s odvajanjem od njih. Naravno da im nije ništa rekla, niti može. Vjerojatno bi je omalovažavali ili govorili da se skocka ili da umišlja. Usto vrlo senzibilna, sve vidi i kuži, i sve ju pogađa duboko. :(

Nesigurna, preplašena, klasični simptomi tjeskobe - strah od ljudi, od gužve. Bez tableta je izgubljena..

Nisam mogla vjerovati kada sam saznala. Par puta mi je došlo da je išamaram. Naravno da nisam, to je valjda normalna reakcija nekoga tko ne zna što je to. I kako sad? Voljela bih joj pružiti podršku ali ne želim da se zakači za mene kao za jedini čvrsti stup. Ja nisam vrlo dobri samaritanac. :D Pomalo dobar možda i jesam :) A i volim ju.

Kako?
Anastasia? Ostale?

Herp
16.09.2006., 22:45
Ja svoju frendicu s istim problemom odvela stručnim osobama.
Već godinama ne riga. Bucka je i hepi.

Tinchi
16.09.2006., 23:01
Psihijatar? Liječnik?
Molim nekog dobrog tko stvarno zna svoj poso, može i na PM :)
Svi savjeti su dobrodošli :)

Inače, ona razmišlja u stilu "Kaj će mi doktor pomoći, kad ja znam da ću opet povraćati, čim mu izađem iz ordinacije, to je jače od mene" :rolleyes: :(

Herp
16.09.2006., 23:15
Tinchi imaš PM!

suncemojemalo
18.09.2006., 10:21
Nevjerojatno,

Prošlo je preko 6 godina od uspješnog "izliječenja", a čitanjem ovih postova se budi želja za onim feelingom kad povratiš.

I od tada sam prošla mnoga životna veselja, svadbu, trudnoću, porod, dojenje, debljinu, razvod, i ponosno mogu reći da sam porivu popustila možda dva ili tri puta.

Prošla sam terapiju, ispila Prozace, odradile užasne promjene raspoloženja, uništila nekoliko prijataljstava, zaradila prijateljicu za cijeli život.....

Moja preporuka je, u stvari tu nema preporuke jer je svaka situacija specifična, mogu ti samo reći kako su mene provalili.

Da budemo na čisto, kad zapadneš duboko, smisliš sve moguće načine prikrivanja, kapi za oči, pasta za zube, žvake su uvijek bile uz mene. Ja sam uvijek nekako gledala da ne povratim do kraja, imala sam tu neku svijest da je tijelu potreban neki minimum, tako da sam fizički izgledala normalno (visin. 1,71, težina varirajući od 56 do 60 kg).
U to vrijeme sam studirala tako da sam doma odlazila dosta rijetko i tih par dana bi jela manje i gledala što manje povraćat da ne primijete....
Na kraju je moja prijateljica skužila, nekako je pospojila sve odlaske u WC poslije jela, crvenilo u očim kad me jednom uhvatila u WC-u.
Ona me pokušala nadgledati par tjedana, ali je brzo shvatila da to nema smisla, pa je sve rekla mojima i odmah hitna intervencija, terapija, doktori i mic po mic, eto me ponosna mama 3-godišnje curice, smršavila nakon porodna prirodnim putem, vježbanjem samo 3 puta tjedno po sat i pol, jedušći 3 do 4 obroka dnevno.

I još uvijek, nije mi svejedno kad čitam pro ili kontra o anoreksiji i bulimiji, kao da ostane neki virus u tebi koji se može tkozna kad opet aktivirati ako ne paziš.

Sretno svima

hana
19.09.2006., 16:02
nedavno mi se prijateljica povjerila da boluje od bulimije koju sad manje ili vise uspjesno drzi pod kontrolom ali nemoze funkcionirat bez antidepresiva.
e pa sad dva pitanja, znale smo u izlascima pit alkohol i pila ga je a koliko ja znam na antidepresivima pise da se ne uzima alkohol dok se piju, jel stvar u tome da lose djeluju ako se ipak konzumira alkohol ili ne djeluju ili sta?
a druga stvar je da vise neznam smijem li ili ne skomentirat da je smrsavila ako primjetim da je ili da joj nesto dobro ili ocajno stoji, sve me nekako strah da ne bi mozda i moje rijeci potakle neko zlo...

bobo23
20.09.2006., 00:28
a druga stvar je da vise neznam smijem li ili ne skomentirat da je smrsavila ako primjetim da je ili da joj nesto dobro ili ocajno stoji, sve me nekako strah da ne bi mozda i moje rijeci potakle neko zlo...
e pa najbolje ti je nista ne komentirat pogotovo ne ne negativno a najmanje da se nadebljala :flop: mislim svaku zenu ili djevojku vise manje to baca u depru!

HummingBird
21.09.2006., 08:15
Imam obje "prijateljice" i anu i miu već oko 5 godina. Počelo je s jednim događajem, ali istina je da je to plod mnogih okolnosti i ne mogu više sa sigurnošću reći što je razlog.

Problem je što to krene polako, savršeno si u kontroli i ni ne shvatiš kada pogubiš konce i stvar počne u potpunosti kontrolirati tebe. Te bolesti su progresivne. Nema stagnacije - ili ti se pogoršava ili radiš na ozdravljenju.

Mislim ipak da je istina da nikada nisi u potpunosti izliječen. Uvijek kao neki crvić čući u tebi i čeka na priliku da te zgrabi. Valjda je stvar samo u tome da se okružiš životom koji će ti pomoći da se ne vratiš njima... nemam pojma.

Stvar je u tome, moje curke, što sam bila malo bolesna, pa jako bolesna, pa u bolnici, pa na oporavku, pa skoro oporavljena, pa oporavljena... a do tuda znaju moji roditelji, prijatelji i moj dragi.

Istina je da sam imala remisiju i da nemam pojma kako stati ili se izvuči iz ovoga ponovo. U vrijeme dok mi je bilo dobro, otkrila sam da postoji predivni život izvan opsjednutosti hranom-mršavljenjem-povracanjem-mukom... i bila sam uistinu sretna nakon mnogo mnogo vremena.

Ne znam što da radim sada, bojim se reći ikome od mojih, jer ih ne želim razočarati ni opreretiti sobom - PONOVO. Stvar je u tome što su oni dvije godine bili uz mene i prošli sa mnom pakao - doslovce (ako itko zna nekoga tko je uistinu bolestan, onda su mu poznati svi ispadi, užasne promjene raspoloženja, lupanja vratima kupaonice, konstantni strah hoće li osoba koju voliš preživjeti još jedan dan...). Ne mogu zamisliti kako bi se osjećali kada bi shvatili da sam opet tamo gdje sam bila, da mi se sve vratilo i da sam u raljama te ogavne zvijeri i ne znam kako si pomoći.

Osjećam krivnju cijelo vrijeme, osjećam da sam užasna i odvratna osoba kada odbacujem život i ljubav i svoje vrijeme poklanjam bolesti. Ponekad iskreno mislim da to uopće nije nikakva bolest već jednostavno plod moje slabosti i gluposti, razmaženosti... ne znam...

Oni imaju svojih problema i veselja itd. i ne želim da ponovo mene stave u centar svega i sve ostalo na čekanje, kako bi se meni pomoglo. Ne mogu ni zamisliti taj očaj i razočarenje u njihovim očima kada bih im priznala istinu...

Ali loše mi je. Mislila sam da je to samo mala remisija i da ću se jednostavno sama vratiti natrag. A sada nekako ispada da sam ušla u svoj svijet iza ogledala, ali se ogledalo zatvorilo i nikako ne mogu natrag. Lupam po njemu i urlam, ali nitko me ne čuje i počinjem se stapati s tim izokrenutim svijetom u kojem sam zarobljena...

Ponovo sam smršavila i vidim upitnike u očima ljudi, ali im je lako vjerovati mojim lažima da je to zbog aktivnosti, uzrujavanja... bla bla bla... sve je jednostavnije nego ponovo prolaziti ono - zato mi vjeruju. I svaki put kada mi povjeruju, ja upadam dublje i mrzim sebe više. Nisam dostojna njihove ljubavi i povjerenja i žalosna sam što imam moć povrijediti toliko ljudi. Mrzim što sam njemu centar svijeta i što će se za njega sve razrušiti ukoliko mi se nešto dogodi... Ali ne mogu mu reći, on me praktički na rukama iznio iz pakla i kako bi to izgledalo da sazna da sam se sama ponovo zaputila nazad...

Ne tražim sažaljenje od vas, ne znam ni zašto ovo pišem... Patetično je, znam... Stvar je valjda u tome što ovaj put uistinu NITKO ne zna što se događa sa mnom, a bliže sam kraju nego ikada prije. Imam grčeve u prsima, počele su mi opet oticati noge, imam konstantne glavobolje, ne mogu se više koncentrirati... postajem nježna i ranjiva iznutra kao djetešce i osjećam se nekako blizu Bogu iako mislim da me ni on ne voli kao prije...

Što još? Voljela bih da vjenčanje dođe brže, voljela bih imati bebu, prati veš, ići na kavice s prijateljicama, raditi normalne stvari, imati normalan život... biti slobodna... ali iskreno ne znam hoću li imati priliku za to. Bojim se također da ću umrijeti i završiti na nekom lošem mjestu - znam, infantilna misao - tamo gdje idu samoubojice...

Tinchi
21.09.2006., 10:01
sunce, koji doktori, kakva terapija? Gdje? Molim i ostale da odgovore :)

HummingBird
21.09.2006., 11:20
Zar nakon svega još niste shvatili da to nema veze s težinom?
Čak dapače, češće u takve poremećaje upadaju vitke djevojke, od težih i debelih.

Shvatite, nema to veze s debljinom, vitkošću - već s unutarnjim lošim odnosom prema sebi koji se projicira na polju prehrane. To je autodestrukcija koja ima svoje uzroke puno dublje, a koja se samo manifestira kao poremećaj u prehrani.

Nemam što dodati - slažem se do zadnjeg slovca!:top:

HummingBird
21.09.2006., 11:29
Jedna djevojka je na Zdravlju pisala o bulimiji i depresiji, crvenkapica...Dopisivala sam se s njom!

Bila je u doktora upravo radi toga crtice...izjadala mu se...rekla mu sve kako je!
On ju je saslusao i rekao

" A jeste li vi to sebi zeljeli?"

Cura je ostala bez komentara i izasla! Kod nas nema prave pomoci za te probleme, ni depresiju ni poremecaje i prehrani povezane s depresijom! NAzalost :flop:

Tako poznato,

ja sam jednom prilikom na Rebru od "doktora" nakon svega cula savjet: "Ma ti se lijepo pomoli Bogu prije jela i sjeti se gladnih ljudi na svijetu, pa nećeš povraćati." I dalje: "E vidiš. Ja ću tebi lijepo propisati dva lijeka. Jedan je još eksperimentalan - njega ćeš piti ujutro, a drugi ćeš piti navečer. Ali što se mrštiš, nešto ti nije po volji?"

Katastrofa. Ne moram ni reći da mu se nisam vratila. A "lijekove" nisam pila nikada.

Idioti.

juliška
21.09.2006., 12:00
http://www.net.hr/lijepiizdravi/page/2006/09/20/0705006.html

To je strašno

suncemojemalo
05.10.2006., 15:02
sunce, koji doktori, kakva terapija? Gdje? Molim i ostale da odgovore :)

psihoterapija + prozac je bila dobitna kombinacija

psihoterapija - otkriješ uzroke, povode, tzv. okidače, i na što u budućnosti moraš paziti

prozac - da ti nadomjesti osjećaj zadovoljstva (koji kad si na vrhuncu ti dolazi iz jedenja i iz povraćanja), i da izbjegneš depresivnost i riješiš ovisnost o osjećaju zadovoljstva


PS. možda će nekom to biti gadljivo, ali osjećaj kad povratiš nakon što se prejedeš je tako dobar, ja sam ga prijateljici pokušavala opisat i najbliže tom osjećaju je kad doživiš orgazam, ali ono stvarno ludi orgazam.

iskreno i dan danas, kad se prejedem - (čitaj pojedem malo obilniji ručak - ili cijelu pizzu u restaću), meni se želudac stišće i imam užasnu potrebu povratiti..... i užasno se bojim da ću popustiti i to napraviti.....

a isto je kao i pušenje, dovoljna ti je cigareta, dvije da se vratiš... tako je i tu.......

suncemojemalo
05.10.2006., 15:08
Katastrofa. Ne moram ni reći da mu se nisam vratila. A "lijekove" nisam pila nikada.


To je stvarno užasno.... ali postoje liječnici koji imaju pojma, koji su voljni pomoći i koji poznaju problematiku....

Moji roditelji su preko kućne prijateljice koja je onkolog, došli do jednog poznatog splitskog psihijatra, koji je (možda radi naše prijateljice:confused: ) meni pristupio skroz ozbiljno i odradio kompletnu terapiju.....

sretno

Ivana6
18.01.2007., 18:32
Imate pravo. od anorexije ne obolijevaju samo debele cure. želim vam reći da su to neki drugi problemi u pitanju. Nisam debela, ali sam sa 59 kg odlučila otići na dijetu. Početni cilj mi je bio samo 55 i mislila sam da je to dosta. no kad padneš u taj svijet, jednostavno je teško izići. stalno misliš da ako prestaneš da ćeš se ponovno udebljati. no ne samo to. postaneš jako slab i počinješ mrziti sam sebe ako ne uspijevaš u nečemu. iako postižep svoje ciljeve stalno ustraješ u tome jer misliš da je to dobro za tebe. kile odlaze jedna po jedna, a ti ne shavaćaš da je vrijeme za prestajanje. kod mene je problem što mislim da ću smanjenjem kila zavoljeti sebe, ali to nije slučaj. samo još više tonem i ne prihvaćam sebe onakvom kakva jesam.

Hannuma
18.01.2007., 18:52
Curke ja se ispričavam šta upadam..

nemam problema s time, pa vam nemogu dat savjet..

ali me zanima jedna stvar...

da li ste sve povračale pojedenu hranu ili ima vas koje jednostavno nejdete ništa od početka problema..

nemogu uopće zamislit da bi sebe mogla natjerat povratit iz čista mira..

nemogu povratit čak ni kad imam litru votke u želucu a kamoli ovako..:confused:

dafloydian
18.01.2007., 19:35
nemogu uopće zamislit da bi sebe mogla natjerat povratit iz čista mira..


Brzo se naviknes :(

Bulimija je nevjerojatno perverzna stvar. Kao sto suncemojemalo rece, postajes ovisan o tom osjecaju zadovoljstva nakon prejedanja i ciscenja.
Toliko da cijeli dan planiras tu priliku. Potrosis sto kuna na hranu za koju znas da ces povratiti, zato je i kupujes. I pritom se osjecas ko drek na cesti, ali sve se isplati zbog tog osjecaja.
Bolesno, sto da ti kazem :(

Hannuma
18.01.2007., 19:46
Brzo se naviknes :(

Bulimija je nevjerojatno perverzna stvar. Kao sto suncemojemalo rece, postajes ovisan o tom osjecaju zadovoljstva nakon prejedanja i ciscenja.
Toliko da cijeli dan planiras tu priliku. Potrosis sto kuna na hranu za koju znas da ces povratiti, zato je i kupujes. I pritom se osjecas ko drek na cesti, ali sve se isplati zbog tog osjecaja.
Bolesno, sto da ti kazem :(

A moj Bože! :(

stvarno užasno...

a jeli bi vam pomoglo..šta ja znam..recimo da se ne prežderete nego da pojedete ono skrooooz malo, pa da vam to želudac uspije zadržati..

i kako uopće počnete s tim..mislim za sve postoji prvi put?:confused:

Rudy4
18.01.2007., 21:32
Drage forumašice, nemojte me zbog sljedećeg napisanog kamenovat. Samo želim svoje osjećaje i misli napokon s nekim podijelit.
Zapravo mi se čini kao da sam na početku svega, jer tako uživam u tome da ne jedem. Sama sebi govorim kako su to sve otrovi za moje tijelo, kako mi je dovoljno pojest tu i tamo neko voće ili malo skuhanog povrća. Volim hranu, ali čim pojedem kockicu čokolade osjećam se užasno i sama sebi odredim da je to to za cijeli dan, i napravim još stotinjak trbušnjaka.... Želim izgledati savršeno u badiću i sama sebe mučim izgledom modela i idejom da i na meni odjeća kao nemarno visi... Svjesna sam da imam problem, ali nije me briga. Ne želim se liječiti, nekako si mislim da mene neće dostići sve što i vas.... Razum mi govori jedno, a srce sasvim drugo....

Lu-mei
19.01.2007., 22:28
Drage moje..
Malo sam nick promijenila.. :)

Molila bih vas za savjet.
Ovako... Ja nisam mršava. Pretpostavljam da nisam ni debela, al da sam taman, nisam. Imam nekoliko kila previše, po BMI-u. Volim jesti, imam jako puno samopouzdanja, mislim da to potječe od moje prekrasne mame. Problem mi je slijedeći. Realno, znam da bih trebala smršaviti. I svjesno si pokušam nametnuti taj osjećaj nezadovoljstva sama sobom - al mi baš i ne ide.. Ja sam sebi lijepa i ovako. :)
Ali.... Okružena sam osobama koje su pretjerano opsjednute svojom kilažom. Imam i jednu jako dobru prijateljicu za koju mislim da je upala u bulimiju. I mislim da sam ja možda kriva.
Jednom prlikom smo bile na ručku skupa, fino se najele.. I nakon sat vremena, ona mi pošalje poruku da je povraćala. I da je ok. Ja, u svom jednokratnom naletu nametnutog nesamozadovoljstva, kažem: super, kako?, i ja bih!! Naravno, nisam mogla. Prelijena sam da sjedim u kupaonici i 20 min pokušavam povraćati.
Ona je nastavila.. Prvo epizodno, onda jednom na tjedan, pa svaki dan... Sad je već treći mjesec. Ne znam kaj mogu učiniti. Ozbiljno sam zabrinuta za nju.
Ne znam koliko je duboko u tome, više o tome baš i ne pričamo, ali vidim da je u zadnjih dva-tri tjedna jako izmršavila.
Iskreno, mislim da nije svjesna da je bolesna. Bojim se da ne upadne još dublje.
Kako da se odnosim prema tome? Mislim, da joj jednostavno kažem da mislim da ima problem? Ili da se pravim kao da ne vidim? Kako da razgovaram s njom o tome? Mislim da bih stvarno morala.
Molim vas, cure koje ste to prošle, pomozite. Kako je vama netko prišao/ trebao pokušati prići?? Što bi pomoglo??

Alia
19.01.2007., 23:17
Drage moje..
Malo sam nick promijenila.. :)

Molila bih vas za savjet.
Ovako... Ja nisam mršava. Pretpostavljam da nisam ni debela, al da sam taman, nisam. Imam nekoliko kila previše, po BMI-u. Volim jesti, imam jako puno samopouzdanja, mislim da to potječe od moje prekrasne mame. Problem mi je slijedeći. Realno, znam da bih trebala smršaviti. I svjesno si pokušam nametnuti taj osjećaj nezadovoljstva sama sobom - al mi baš i ne ide.. Ja sam sebi lijepa i ovako. :)
Ali.... Okružena sam osobama koje su pretjerano opsjednute svojom kilažom. Imam i jednu jako dobru prijateljicu za koju mislim da je upala u bulimiju. I mislim da sam ja možda kriva.
Jednom prlikom smo bile na ručku skupa, fino se najele.. I nakon sat vremena, ona mi pošalje poruku da je povraćala. I da je ok. Ja, u svom jednokratnom naletu nametnutog nesamozadovoljstva, kažem: super, kako?, i ja bih!! Naravno, nisam mogla. Prelijena sam da sjedim u kupaonici i 20 min pokušavam povraćati.
Ona je nastavila.. Prvo epizodno, onda jednom na tjedan, pa svaki dan... Sad je već treći mjesec. Ne znam kaj mogu učiniti. Ozbiljno sam zabrinuta za nju.
Ne znam koliko je duboko u tome, više o tome baš i ne pričamo, ali vidim da je u zadnjih dva-tri tjedna jako izmršavila.
Iskreno, mislim da nije svjesna da je bolesna. Bojim se da ne upadne još dublje.
Kako da se odnosim prema tome? Mislim, da joj jednostavno kažem da mislim da ima problem? Ili da se pravim kao da ne vidim? Kako da razgovaram s njom o tome? Mislim da bih stvarno morala.
Molim vas, cure koje ste to prošle, pomozite. Kako je vama netko prišao/ trebao pokušati prići?? Što bi pomoglo??

Sorry, stvarno ne znam.. :(

Lu-mei
21.01.2007., 18:06
Može li mi netko pomoći???:confused: :confused: :confused:

LaTiTeA
21.01.2007., 18:55
Kako da se odnosim prema tome? Mislim, da joj jednostavno kažem da mislim da ima problem? Ili da se pravim kao da ne vidim? Kako da razgovaram s njom o tome? Mislim da bih stvarno morala.
Molim vas, cure koje ste to prošle, pomozite. Kako je vama netko prišao/ trebao pokušati prići?? Što bi pomoglo??

Joj... vjeruj, ona zna da ima problem. :)

Ne znam... mene je prvo jedna osoba pitala jesam li dobro. Jednostavno pitanje, jednostavan odgovor - da, dobro sam, zasto ne bi bila? Uzas, cmoljila sam sljedeca 3 dana. Nisam bila dobro. :D

Onda... za jedno 2 mjeseca je ista ta osoba dosla sa Imas problem. Mi to svi znamo. Opet sam plakala sljedeca 3 dana. :D

Meni bude jos gore kad netko pokusa doci do mene. Lakse mi je kad to nitko ne spominje i svi se prave coravi.

Ne znam sto bih ti savjetovala. Sorry. :)

A o cemu bi ti uopce razgovarala s njom?
Cuj, mislim da imas problem... Da, i? Sto sad s tim?
Ona zna da ima problem. :)

ditta
21.01.2007., 19:03
Joj... vjeruj, ona zna da ima problem. :)

Da. Sigurno je svjesna toga da to nije dobro ali negdje u sebi negira. Pitanje je da li želi da joj se pomogne da riješi problem.

Lu-mei
23.01.2007., 12:03
Dobro, i kaj bi ja sad trebala???
Gledat ju kak se uništava?
Čekati da dođe do dna pa da se možda sama spasi?????
:confused: :confused: :confused:

gia*
24.01.2007., 14:51
Da. Sigurno je svjesna toga da to nije dobro ali negdje u sebi negira. Pitanje je da li želi da joj se pomogne da riješi problem.

hej! evo jedne 'iskusne' bulimicarke k vama)
nije to pitanje (bar ne kod mene9...meni je u glavi nekako postavljeno da bi si ja sama trebala pomoci.
a stvarno vise ne znam kako....probala sve zivo...doktor...prozac...i nista...nadam se da će mi se neki klik desiti u glavi, i da ce sve krenuti drugim smjerom.

Sugarplum Fairy
24.01.2007., 16:32
Čitam vaše postove i muka me lovi kad se svega sjetim... Nikad nisam povraćala, iako sam razmišljala o tome. Ali gladovanje mi nije strano. Ne bih išla u detalje...
Uvjerila sam samu sebe da samo moram smršaviti i sve će biti savršeno, preporodit ću se, imat ću nov život. Bit ću netko drugi,a ne ovo što sam sad.
Sad sam u mirnoj fazi (relativno mirnoj, mrzim se, ali ništa ne poduzimam). Prestala sam se vagati i otad se lakše nosim s tim svim. Blaženo neznanje, ne znam koliko kila imam pa se mogu zavaravati da nisam tako debela. Moš' mislit.
Čudno je to-kao u crtićima, na jednom ramenu blesavi dio mene, na drugom razumni. I dok pokazuju slike anoreksičarki na tv-u, jedan dio mene je ljubomoran jer ja želim tako izgledati, a drugi dio mi govori da se saberem. :(

miama
15.03.2007., 21:12
Drage cure,

nisam baš znala kamo bih ovu temu smjestila... Primijetila sam da se u ženskom kutku piše o svemu što žene muči i veseli, pa sam odlučila tu nešto napisati.

Već nekoliko godina bolujem od bulimije i nedavno sam se počela i lječiti. To je jedna strašna bolest koja nastaje zbog puno dubljih i većih problema nego što ljudi obično misle. Dakle, nije to samo ono - želim izgledati kao manekenke, iako je pretjerana zaokupljenost vlastitom težinom također jedna od nuspojava te bolesti. Glavni problem u toj bolesti je nezadovoljstvo sobom, nizak stupanj samopuzdanja i velika potreba za autodestrukcijom. Izlječiva je, ali je liječenje teško i dugotrajno.

Neki dan sam čitajući novine naišla na članak o djevojci iz Splita koja je umrla, a novinari su kao mogući uzrok smrti naveli bulimiju. To me potaknulo da razmislim o svome problemu i o tome kako vjerojatno ima još puno djevojaka koje muči isti problem.

Uglavnom, da skratim priču, voljela bih pričati s nekim tko je imao bulimiju i izlječio se ili nekim tko ju još uvijek ima pa ili se liječi ili se želi liječiti ili jednostavno želi uspostaviti (kao ja) kontakt s nekim tko ima slične probleme.

Molim vas cure javite se, možete i na pm, jer stvarno mi treba vaša pomoć, a i zato što i ja vama želim pomoći svojim iskustvom ako ikako mogu!

Uvijek mislim da smo zajedno jači:kiss: !

gica
15.03.2007., 21:34
...ja bi ti samo htjela poslat :kiss: ...nadam se da će ti se javiti cure s ovim problemom...mislim da je u tom članku spomenuta udruga kojoj bi se mogla javiti...
...još bi te nešto pitala...što je to toliko jako da te tjera na povračanje...kako skupiš snage za to?...ja sam jednom davno pokušala nasilno povratiti jer nisam željela upropastiti dijetu na kojoj sam bila,ali već nakon prvog pokušaja sam odustala...mislila sam da ću se onesvijestiti...znači,očito je da za takvo što treba puno više od puke želje za vitkom linijom...
..želim ti da dobiješ puno snage da se iščupaš iz toga...još jedan:kiss:

miama
15.03.2007., 21:46
Hvala gica, na lijepim željama...

Da, u početku nije lako povraćati namjerno, ali nažalost s vremenom postaje sve lakše jer već znaš kako i šta trebaš raditi a na kraju ako to dugo traje obično se dođe već do stadija u kojem možeš povraćati vrlo lako, čak i bez guranja prsta u usta. Želudac se jednostavno navikne na takav način izbacivati hanu :( .

U svakom slučaju, nemoj to nikada niti pokušavati napraviti - jer vjeruj mi zaista nije vrijedno toga da ti upropasti život!

:kiss:

Katrin
15.03.2007., 22:03
ne znam sta bih ti rekla... drago mi je kad ljudi imaju snage otvoreno pricati o svom problemu, jer i samo prihvacanje je vec neki pomak. nadam se da ces se izlijeciti i da ces moci pomoci i drugima u toj borbi protiv samih sebe. :)

:kiss:

Herp
16.03.2007., 08:59
:w Ja ti neću puno pametovati jer nemam bulimiju, ali frendica je imala. Uspjela se izliječiti sama kao prvo postavši svjesna da radi nešto loše, a usto i da nikad neće biti savršenog izgleda koliko god se tlačila povraćanjem. Riječ je o osobi iz krasne obitelji, koja nikad nije imala problema u školi/faxu, prijateljstvu, sportu itd..ali nedostajalo joj je ljubavi. Romantične ljubavi. Onda se počela družiti s tom jednom curom koja je imala bulimiju i ona ju je navukla na to. Ali kod nje to nije tak dugo trajalo, nešto više od godine dana. Smogla je snage da se sama izvuče iz toga kad je vidjela da nema nikakvog smisla. Čak nije ni mršavila! (sreća u nesreći, eto).
Nadam se da će i tvoja priča imati ovakav hepi end. :kiss:

miama
16.03.2007., 09:21
ne znam sta bih ti rekla... drago mi je kad ljudi imaju snage otvoreno pricati o svom problemu, jer i samo prihvacanje je vec neki pomak. nadam se da ces se izlijeciti i da ces moci pomoci i drugima u toj borbi protiv samih sebe. :)

:kiss:

Hvala katrin!

Da, istina je da je jako teško otvoreno pričati o svojim problemima, ali ja sam odlučila nešto o tome reći upravo zato što problema s bulimijom ima puno više cura nego što se zna. Službena statistika kaže da 5% mladih djevojaka boluje od bulimije. To je svaka dvadeseta cura. I još se smatra da je taj postotak veći među određenim skupinama ljudi (srednjeg ili višeg životnog standarda, višeg obrazovanja, među studentima i sl). Osim toga poznato je da je kod bulimije zapravo i nemoguće odrediti točan broj oboljelih jer ju je teško otkriti a djevojke ju najčešće skrivaju.

Vjerojatno imam i ja poznanica, prijateljica i osoba u svojoj okolini koji imaju sličan problem, ali ga jednostavno skrivaju. Vjerojatno i svaka od vas ima nekoga tko boluje od bulimije u svojoj blizini pa to niti ne znate.

Mislila sam da će možda ovako biti lakše, a onda si barem možemo biti potpora...
:kiss:

miama
16.03.2007., 11:14
[QUOTE=Herp;7753946]...
QUOTE]

Hvala Herp,

i ja se nadam da će moja priča imati hepi end:)

(Za sada mi je još uvijek jako teško:o )

Herp
16.03.2007., 11:19
Prepoznavanje problema je ogroman i najvažniji korak :mig: ne bojim se za tebe :cerek:

Barca
16.03.2007., 11:55
:kiss:

Velika stvar je sto si priznala sama sebi da imas problem i odlucila progovoriti o tome.
Znam da ti je tesko, ali ovo je najveca stvar i najveca pobjeda koju ces postici u zivotu.

Imas na zdravlju topic Anoreksija i bulimija (http://www.forum.hr/showthread.php?t=16845&highlight=bulimija), mozes i to procitati.

mediamaster
16.03.2007., 12:44
svaka ti cast miama! drzi se i samo naprijed! i zapamti i u teskim trenutcima uvik glavu gori!!!

miama
17.03.2007., 00:04
:kiss:


Znam da ti je tesko, ali ovo je najveca stvar i najveca pobjeda koju ces postici u zivotu.
.

Znam i baš zato se toliko bojim da neću uspjeti:o

Hvala Barca....:kiss:

Barca
17.03.2007., 08:57
Znam i baš zato se toliko bojim da neću uspjeti:o

Hvala Barca....:kiss:

Naravno da ces uspjeti.
Nikad nemoj sumnjati u sebe.
Jaca si nego sto mislis.
Ako ti treba pomoc ili podrska, samo se javi.
Bilo preko foruma, bilo preko PMa.
Ovdje ima jako puno ljudi koji ce te razumjeti.

pupetta.maresca
17.03.2007., 18:33
ja sam nedavno shvatila da srljam u isti problem...
naime mene je bulimija uhvatila nakon duge i jako loše veze kada sam obolila od teškog gastritisa, seboreje i anoreksičnosti...to prolječe sam na 1,65 imala jedva 45 kg.
Zbog gastritisa često sam povračala i jednostavno sam se navikla da mi je za svaki drek zlo.
posljedica danas:
kad se osječam debelo (da li je to moguče na 52 kg?) povračam i najgore mi je što me unatoč volji da nepovratim počne jako boliti trbuh i dobivam grčeve. To prestane nakon kračeg spoja sa wc školjkom.
Kada sam u depri prežderavam se i ponovo isto...mrzim grižnju savjesti...
Bolest nikada nije srečom napredovala do te mjere da sam ugrozila zdravlje, ali sam pomisao da si to dozvoljavam mene vodi u bijes i ozdravljenje.
Drž se...spoznaja i priznanje problema korak je ka izlječenju, tako kaže opra
i savjet: meni je pomogao sport...upisala sam karate i kupila bicikl...dok nisam ozljedila koljeno kilometri i skakutanje su bili moj ljek.
:kiss:

miama
18.03.2007., 07:23
kad se osječam debelo (da li je to moguče na 52 kg?) povračam i najgore mi je što me unatoč volji da nepovratim počne jako boliti trbuh i dobivam grčeve. To prestane nakon kračeg spoja sa wc školjkom.
Kada sam u depri prežderavam se i ponovo isto...mrzim grižnju savjesti...
Bolest nikada nije srečom napredovala do te mjere da sam ugrozila zdravlje...

Drafa Pupetta,
nažalost svaki put kada povratiš ugoržavaš svoje zdravlje samo što ti posljedice koje to ostavlja u tvom organizmu još ne vidiš...

da li si probala potražiti stručnu pomoć?

Ja jesam, i mogu ti reći da mi to najviše od svega pomaže...

Probaj:w

ditta
18.03.2007., 11:14
Na početku, dajem punu podršku svima u procesu ozdravljenja. :kiss:
Znam da traje dugo i da to treba izdržati.

Pričala sam jednom davno (zbog posla istraživala temu)sa veoma mladom djevojkom koja je godinama imala bulimiju. Na kraju je bila hospitalizovana na psihijatriji (tamo sam je i snimala) i ispricala mi je da su joj davali nekakve lijekove koji su suzbijali taj nagon za povracanjem. To je djelovalo tako da je ona povraćala jednom na dan, umjesto 3 ili 4 puta. Požalila mi se da je ti lijekovi uspavljuju.

Zanima me na koje još načine liječe taj nagon za povraćanjem. Nadam se da nije tabletama jer mi to ni onda nije djelovalo kao dugoročno riješenje.

miama
19.03.2007., 22:29
Na početku, dajem punu podršku svima u procesu ozdravljenja. :kiss:
Znam da traje dugo i da to treba izdržati.

Pričala sam jednom davno (zbog posla istraživala temu)sa veoma mladom djevojkom koja je godinama imala bulimiju. Na kraju je bila hospitalizovana na psihijatriji (tamo sam je i snimala) i ispricala mi je da su joj davali nekakve lijekove koji su suzbijali taj nagon za povracanjem. To je djelovalo tako da je ona povraćala jednom na dan, umjesto 3 ili 4 puta. Požalila mi se da je ti lijekovi uspavljuju.

Zanima me na koje još načine liječe taj nagon za povraćanjem. Nadam se da nije tabletama jer mi to ni onda nije djelovalo kao dugoročno riješenje.

Jedini lijek koji se koristi u liječenju bulimije je prozac. A prozac se inace koristi za liječenje depresije. Samo što se kod liječenja depresije uzima 20 mg (1 tableta), a kod liječenja bulimije 60 mg (3 tablete). Svaki doktor će ti reći da je to samo pomoć kod liječenja bulimije jer se na taj način smanjuje onaj poriv, ono uzbuđenje koje osoba osjeća prije nego što se prejede i povraća. Jer je taj osjećaj koji slijedi nakon povraćanja vrlo smirujuć i navodno da stvara određeni oblik ovisnosti, a prozac doprinosi tome da se osoba osijeća tako smirenom cijelo vrijeme. Ipak, glavni način liječenja bulimije je psihoterapija.

Ja isto pijem prozac. I to mi teško pada jer se zbog toga osjećam nenormalno i imam potrebu to skrivati. I istina je da ta trodupla doza stvara osjećaj smirenosti ali ponekad ta smirenost prelazi u tupost i uopće nije ugodan osjećaj. Ponekad se osjećam polunadrogirano. Ali dobro, i to će valjda proći....

Septembar
19.03.2007., 23:18
Ja isto pijem prozac. I to mi teško pada jer se zbog toga osjećam nenormalno i imam potrebu to skrivatii ja sam u jednom teskom periodu pila prozac
i isto sam krila i imala griznju savjesti

onda sam negdje procitala nesto u ovom stilu:

depresija je nedostatak serotina u mozgu. KEMISKI poremecaj
isto kao npr DIJABETES.
a da li ijednom secerasu zamjeraju uzimanje INZULINA? sigurno da ne.

razlika je ova: kolicinu secera/inzulina je jako lako odrediti, i bolest nepogrjesivo dijagnosticirati. sto cijeli proces cini "legitimnim"

a kod serotina to nije slucaj!

kuzis

PATRIOT2
20.03.2007., 00:14
j
kad se osječam debelo (da li je to moguče na 52 kg?:
NE,NE I NE!!!..nije mi jasno tko to namece standarde kako trebaju cure danas izgledati pa je sve vise mladih cura koje oboljevaju od anoreksije ili bulimije--ne samo sto se fizicki bulimijom i anoreksijom nista ne rjesava(katabolizam totalni i to onda na nista ne lici)nego ostavlja prestrasne fizicke posljedice i na tu osobu i njezine bliznje..ja nisam jedan od onih koji daju najbolje savjete za podrzat nekoga(ak vam treba koji fitness savjet tu sam dobar:D ;) ),al saljem vam svima jednu veliku:kiss: ..

miama
20.03.2007., 07:43
i ja sam u jednom teskom periodu pila prozac
i isto sam krila i imala griznju savjesti

onda sam negdje procitala nesto u ovom stilu:

depresija je nedostatak serotina u mozgu. KEMISKI poremecaj
isto kao npr DIJABETES.
a da li ijednom secerasu zamjeraju uzimanje INZULINA? sigurno da ne.

razlika je ova: kolicinu secera/inzulina je jako lako odrediti, i bolest nepogrjesivo dijagnosticirati. sto cijeli proces cini "legitimnim"

a kod serotina to nije slucaj!

kuzis



Ma znam ja to sve i kužim sve, ali kad ne znam da li drugi to kuže... Pa ne mogu okolo hodat i ljudima govorit: da, ja pijem prozac ali to je jer imam nedostatak serotonina a to ti je u biti fizička pojava, taka da pliz nemoj me gledat ko da sam luda:zubo:

kužiš?

Tija
20.03.2007., 07:51
Ma znam ja to sve i kužim sve, ali kad ne znam da li drugi to kuže... Pa ne mogu okolo hodat i ljudima govorit: da, ja pijem prozac


zašto bi uopće hodala okolo i govorila da piješ prozac? :confused: Što to koga briga?
Onaj tko te voli, voli te s prozacom i bulimijom i probat će ti pomoći.
Onaj tko ti zamjera prozac....well.....odjebi ga:D

Septembar
20.03.2007., 08:25
Ma znam ja to sve i kužim sve, ali kad ne znam da li drugi to kuže... Pa ne mogu okolo hodat i ljudima govorit: da, ja pijem prozac ali to je jer imam nedostatak serotonina a to ti je u biti fizička pojava, taka da pliz nemoj me gledat ko da sam luda:zubo:

kužiš?

pa nemozes i NETREBAS!!! ko ih je* i sta drugi misle
bitno je da ti SEBE smiris i da si pomognes

ja sam se osjecala slabom i nesposobnom sto nisam to mogala sama rijesiti svoje probleme, kad sam ovo shvatila, nisam vise osjecala sramotu

PATRIOT2
20.03.2007., 12:36
razina serotonina se moze dici odredjenim namirnicama kolko je meni poznato..sta bi ja trebao kad idem na low carb dijetu piti triput vise od preporucene doze prozaca:zubo:

miama
20.03.2007., 13:16
Pa hajde patriote, daj nama s niskom razinom seratonina neki dobar prhrambeni savjet:cheer:

Septembar
21.03.2007., 08:29
ima ako nije prevelik nedostatak
kakao i cokolada npr podizu nivo.

AnitaP
11.04.2007., 19:45
Ne znam vise na koji forum staviti post. Ako je i ovdje krivo - isprike unaprijed. Trebam savjet. Frendica mi je bolesna. Koja je sada moja uloga ? Sto raditi ? Imam osjecaj da joj pola vremena idem na zivce a drugu polovicu da me bjesomucno treba... Ne znam kako se postaviti. Ona sada ide kod psihijatra. Dakle, potrazili smo pomoc, rekli starcima, nekim frendovima, decku... Ipak, cini mi se da sam ipak ja ostala nekako centralna figura u cijelom zivotu. Ne znam je li zahvalnost sto sam jedina (kako ona kaze) skuzila ili nesto trece... Procitala sam tisucu glupih i ne tako glupih clanak, knjiga i inih stvari. Od toga da im treba davati podrsku, do toga da treba sve pasivno, pa sve aktivno, pa ih ne antagonizirati, pa im ne govoriti da su debeli, pa im ne govoriti da su mrsavi, pa davati potporu... A ona i dalje povraca i kada mi to kaze, samo nesto umre u meni koliko mi je tesko. Rekla mi je da ne kuzim. I u pravu je, ne kuzim... Ima li netko tko bi htio objasniti - mozda je lakse kada se ne poznajemo. Sta joj je u glavi ? Sto zeli od mene ? Kako da se postavim ? Jel da budem tu ? Jel da odem ?

Lunetic
12.04.2007., 16:27
evo ja sam se konacno okurazila da napisem nesto... naime imam bulimiju 6 godina i nikada jos nisam pricala o tome na ovakav nacin , tj sa nepoznatim ljudima... ne znam otkuda da pocnem pa ce to za sada biti to!
pozdrav

alexxx
12.04.2007., 16:32
Pa ne mogu okolo hodat i ljudima govorit: da, ja pijem prozac ali to je jer imam nedostatak serotonina a to ti je u biti fizička pojava, taka da pliz nemoj me gledat ko da sam luda:zubo:
pa, da piješ štajaznam antibiotike za h.pylori ne bi hodala okolo i govorila ljudima ej pijem tri vrste tableta al nisam narkomanka. ;)

sretno. :grli:

Lunetic
12.04.2007., 18:45
miami, imam pitanje: kod kojeg doktora ides na lijecenje? ja sam isla kod jednog koji nije zapravo imao pojma o bulimiji. samo me pito jesu li mi se ikada vidjele kosti i da li mi je izostala mensruacija. kazem ja njemu, je, nisam imala 2 mjeseca stvari i otisla sam kod ginekologa koji mi je dao hormonske tablete, ali to mu se uopce nije cinilo zabrinjavajuce. onda kad sam ga pitala koje mi preglene od interne preporucuje, ono gastro nesto za zeludac ili endokrinologa nekog, a on meni na to: pa ne trebas nista, ti meni izgledas bas dobro, ono zdravo, zgodna si, ne trebas ti na nikakve pretrage, samo se lijepo posveti svom faksu i bit ces dobro..... PA KAKAV IDIOT!!!!!!!!!! kaj mi se trebaju vidjeti rebra, trebam imat krnjave zube i tri vlasi na glavi da me netko shvati ozbiljno i da mi pomogne??????????????????????? jako sam bila isfrustrirana i razocarana medicinom po tom pitanju, ali je onda moja mama kontaktirala onog tipa iz udruge nada - Rendulic i on joj je preporucio psihijatricu Skrinjaric i jos jednu, tako da cu ici kod ove prve..... pa cemo vidjeti....... :W

cutiee
12.04.2007., 19:11
Ja imam neki slicni problem isto...Nije bas da bolujem od bulimije ali se cesto znam ispovracati kad smatram da sam u sebe unjela previse masti ili UH. Hrana mi je postala totalna opsesija,pocela sam s UN dijetom,smrsavila al si zeznula misice,pa pocela jest ko pile pa na kraju krenula na zdravu prehranu i puno treninga ali sad smatram da sam stvarno prebolesna dosla.
Pocela sam pisat svaku kaloriju koju unesem i stvarno pazit na omjere bjelancevi,UH-a i masti. Ako mi se desi da zbog nekog razloga ne mogu na komp upisat sto sam to jela totalno poludim.Grizem se jer znam da moje zbrajanje kalorija "u glavi" nije 100 % precizno ko ono na netu.I ludim.Al stvarno.
Kad pojedem nesto sto nisam smjela to odmah zavrsi u skoljci.Vecinom zgrijesim jednom-dvaput tjedno i to u stvarno minimalnim kolicinama.Npr. 2 kockice cokolade (jedna vise od "dopustenog") ili cetvrtina malog bureka sa sirom. Treninzima sam tolko opsjednuta da se toliko stvari ne usudim raditi iz straha da slucajno ne slomim nesto pa da budem sprijecena trenirat. Takoder znam umjesto povracanja izabrat trcanje ili nesto da potrosim kalorije.
Danas sam npr nasla neke super fine kolace doma i smazale polovicu jednog majusnog i odmah isla izhrigat cijeli rucak koji se sastojio o pilecih prsa i salate.Go me :flop: .
I da,znam ja sve kolko je to glupo i beskorisno jer sam se stvarno svega nacitala na svakakvim forumima i sl.
I stvarno nemam viska kila,al ja ne mogu.Ja mrzim svoj odraz u ogledalu i dode mi da se ispovracam svaki put kad se pogledam...I kad me netko razalosti ja odmah idem u wc.Ko iz inata.
U zadnje vrijeme je to sve cesce i cesce.
I sto je najgore, kuzim se nesto u psihologiju al si ne mogu pomoc.Frendovi,decko,obitelj mi samo govore da sam glupa i da ja nemam sta sizit jer imam super tijelo.Prava pomoc,a?

Lunetic
12.04.2007., 19:14
Od toga da im treba davati podrsku, do toga da treba sve pasivno, pa sve aktivno, pa ih ne antagonizirati, pa im ne govoriti da su debeli, pa im ne govoriti da su mrsavi, pa davati potporu... A ona i dalje povraca i kada mi to kaze, samo nesto umre u meni koliko mi je tesko. Rekla mi je da ne kuzim. I u pravu je, ne kuzim... Ima li netko tko bi htio objasniti - mozda je lakse kada se ne poznajemo. Sta joj je u glavi ? Sto zeli od mene ? Kako da se postavim ? Jel da budem tu ? Jel da odem ?

Prvo sto cu ti reci, tvoja prijateljica moze biti jako sretna sto te ima. recimo reakcija moje najbolje frendice, kad sam joj sve rekla, otvorila joj dusu, sve objasnila, bila je - koji gubitak vremena....
tvoja uloga u ovoj situaciji je jako komplicirana je, npr. u mom slucaju- svi koji znaju za to su mi nekako na teret i osjecam strasnu odgovornost i griznju savjesti prema njima. tocnije to se prvenstveno odnosi na moje starce. koje sam im sve probleme zadala, koje sam im stasne situacije iscene priustila..... grozno. ponekad mi dode da se maknem od njih , da im mogu prek telefona reci da sam ok i da se ne brinu. ubija me kad se oni brinu i kad pate zato kaj se ja sustavno unistavam... oni znaju da mi nikako ne mogu pomoci, pa tako ne mozes ni ti svojoj frendici. jedino budi uz nju, ali puno toga ovisi o njemom raspolozenju koje trebas pomno proucavati ako joj zelis pomoci. jer mi smo (kako se kaze za nekog da je na dane- jedan dan dobro, drugi ne), e pa bulimicari su na sate- ujutro 2 sata mogu bit u depri, onda sat vremena sam euforicno sretna, onda me pukne tuga, pa opet sreca itd. ceste i intenzivne promjene raspolozenja nas najvise jebu i svaka sitnica moze uzrokovati promjenu. tu stupaju one carobne tabletice da to malo kontroliraju, ali naglasak je na malo. i nije istina da postoji samo prozac imas i seroxat, ciplarex, xanax itd.
eto toliko od mene. nadam se da sam ti malo pomogla...... :crta:

Lunetic
12.04.2007., 19:22
draga cutiee:
ti imas neku kombinaciju anoreksije i bulimije. i mene peru neki simptomi anoreksije: nista ne jesti cijeli dan vrhunski je uspjeh, ali nemam opsesivno treniranje i brojanje kalorija. to je, moglo bi se reci najgore kad je kombinacija. ne znam koliko dugo si u tome ali trebala bi mozda nac nekog psihijatra. ne mogu vjerovat da to preporucam, ali eto, ne znam koji drugi savjet da ti dam. u hrvatskoj nema adekvatnih doktora specijaliziranih za poremecaje u prehrani i to je veliki problem. vecina ih i ne zna samu srz te bolesti sto je jako zalosno zapravo.

cutiee
12.04.2007., 19:29
:cry: a i mislila sam da imam neku kombinaciju svega...Cak sam bila na nekim proana stranicama (nemojte ljudi radit tu gresku) i vidla sam da se u biti ponasam dosta slicno njima. Moji su neko vrijeme sumnjali da sam anoreksicna jer stvarno nisam nis jela al sad kao vide da je sve ok posto pojedem.Da.Belo meso i sl. pa se poslije ubim tolko u teretani ili na aerobicu da jedva hodam.
I decka sam uspjela uvjerit kak je sve ok jer sam danas pojela sladoled.Al zbog tog sladoleda je ostatak dana sveden na minimum,kak tuzno...
Ja izbjegavam odlazak psihijatru jer sam jos i ovisnik o shoppingu pa psihijazra smatram troskom novaca.Glupaca znam da samo mi nemojte to jos govorit jer mi je samopouzdanje svejedno ispod nule :o .
I da, ljudi oko mene vjeruju da sve ja to mogu sama rjesit jer sam pametna.O da....

Lunetic
12.04.2007., 19:41
u tome i je stvar- NE MOZES SAMA! ja sam dugo izbjegavala bilo kakvu pomoc jer sam mislila da mogu sama. a ovo za pamet, jedna je cinjenica i nije da sam umisljena, to su strucnjaci rekli- da su bulimicne i anoreksicne osobe izuzetno inteligentne. jedan je doktor reko da nas doktori ne vole jer smo uvijek korak ispred njih i uspijemo ih sjebat. hehe! koja ironija ha? ali to ne znaci da mozes sama. kaj se tice psih. ima ih koje mozes dobit preko zdravstvenog. ma ne znam , ja sam tak skepticna kaj se tice tih razgovora sa psih, jer sam ubiti svu pozadinu problema sama skuzila i izanalizirala, samo mi netko treba reci KAKO da dodem do cilja. KAKO da budem sretna kad ni sama ne znam sta hocu od zivota. i ne brini , nitko ti nece reci da si glupaca, bar ne ja. a cini mi se da su ljudi ovdje, tj zenske pune razumijevanja i podrske.

cutiee
12.04.2007., 19:47
Da,izgleda da cu morati kod psihijatra...
Ja sam isto sama izanalizirala pozadinu svog problema i stvarno mi je sve jasno sto se toga tice al nemam POOOOJMA kak da se izvucem.Mozda cu imat srecu i nabasat na nekog psihica koji to zna :zubo: .
Hvala na pomoci i na razumijevanje :kiss:

AnitaP
12.04.2007., 22:49
recimo reakcija moje najbolje frendice, kad sam joj sve rekla, otvorila joj dusu, sve objasnila, bila je - koji gubitak vremena....

Znas sta cu ti ja reci na to ? To ti - kako da to nazovem - biće - nije frendica ! I kada je govorila o gubitku vremena, najvjerojatnije je mislila na samu sebe. To je jedini gubitak vremena koji meni pada na pamet !

svi koji znaju za to su mi nekako na teret i osjecam strasnu odgovornost i griznju savjesti prema njima.

E, to sad vec jako podsjeca na ono sto cujem i vidim gotovo svaki dan. Zajeb je u tome sto ne znam kako pomoci osobi koja: (1) u najvecem broju slucajeva ne trazi pomoc jer ju pere osjecaj da mi je na teret i/ili (2) kada i trazi pomoc, onda padne u depru jer mi je na teret. Malo me to izluduje :ceka:

oni znaju da mi nikako ne mogu pomoci, pa tako ne mozes ni ti svojoj frendici.

To nikako ne mogu prihvatiti...
A sto se tice carobnih tableta... nekak mi se i ne cini da su tak carobne ! :tuzni:

To sam zapravo htjela pitati, cini mi se da je o tome pisala miama... jel se mora to bas popiti sve tri ? jer se sjecam da joj je bilo bolje dok je pila manju dozu. A sada se uhvatila toga sta kazu doktori ko pijana plota. Pa kaj nije logicno zakljuciti (bar do odredene mjere, i uz naravno duzno postovanje pametnijim predstavnicima struke) da je ipak tvoje vlastito tijelo to koje ce slati najvaznije signale ? Pa ako te tri prozaca munu u glavu da ti nikako nije dobro - sta nije logicno onda to malo smanjiti ?

AnitaP
12.04.2007., 22:55
Ja isto pijem prozac. I to mi teško pada jer se zbog toga osjećam nenormalno i imam potrebu to skrivati. I istina je da ta trodupla doza stvara osjećaj smirenosti ali ponekad ta smirenost prelazi u tupost i uopće nije ugodan osjećaj. Ponekad se osjećam polunadrogirano. Ali dobro, i to će valjda proći....

Miama, jel se moze smanjiti ta doza ili se bas mora popiti trostruko ?:misli:

Miss Poison A.
13.04.2007., 09:29
Ja sam preboljela anoreksiju. Nije teško kada shvatiš da ovo što radiš nema smisla i da uništavaš sve oko tebe. Jer najgora stvar kod te bolesti je psihicka zbunjenost. Koncentriraš se na jednu stvar i ostale zanemaruješ. U tom razdoblju sam izgubila prijatelje koji se više nisu imali snage raspravljat sa mnom, i dečka, kojeg sam ja sama otjerala. On je želio ostati iako nije znao kako mi pomoći, no izgubljen si i sve ti ide na živce. Smatraš da te nitko ne shvaća i posljedica je što ostaješ bez svih. Tek kada su svi digli ruke od mene sam se trgla i rekla sama sebi da cu vratit normalan život. Upoznala sam dečka ( sadašnji ) koji nije znao da sam bolesna. Često se šalio da kako to da sam mršava i da mi par kila dobro došlo. Paralelno sa našom vezom sam ja rekla roditeljima da mi treba pomoć. Da ne mogu sama. Mama se savjetovala sa određenim ljudima i sve je počelo polako. Morala sam povratit svoje navike hranjenja. Osnovno je bilo vratiti doručak,ručak i večeru. Mama mi je kuhala i brinula se da svaki dan u isto vrijeme jedem. Kada je nije bilo preskočila bi obrok. Nisam mogla protiv sebe. No s vremenom, kako mi je bilo normalno da ne jedem, postalo mi je normalno da jedem tri obroka na dan.
Najmanji je problem bio vratiti najmanje 5 kila da budem normalna. Teže je bilo vratiti mi psihu na stare staze. Dok se sad toga sjetim, Bog mi je pomogao da se tako brzo oporavim. Jer, neki se nikad ne izliječe. Dečko mi je postao sve. Znala sam da me obožava i pred njim nisam govorila o svom problemu. Bila sam normalna. Sve je opet bilo normalno za kratko vrijeme. Dan danas sam sigurna da nije bilo njega da bi oporavak trajao mnogo duže. Uz njega nisam imala briga i sve mi se činilo rješivo. Davao mi je snage za dalje i htjela sam biti bolja radi njega. Jer on zaslužuje najbolju curu.

Danas, nakon dosta vremena, više nema posljedica bolesne mene. Jedem normalno ali vježbam. Zadovoljna sam sa sobom.

Više nema nesigurnosti koja me tada i dovela do bolesti.

Eto. Vjerujem u one koji se liječe jer to stvarno mogu. Samo hrabro. :kiss:

Lunetic
13.04.2007., 09:46
bravo! svaka cast! :klap:
ja jos ne vjerujem u sebe..... mozda je problem sto ne osjecam da sam dotaknula dno. sta god da mi netko kaze, meni ne zvuci dovoljno strasno da se ono "trgnem". mada sam u zadnje vrijeme puno bolje sto se tice "trzanja". evo, pocela sam komunicirati s vama, krecem kod lijecnika itd. ja sam isto doslovno otjerala bivseg od sebe zbog toga svega. nisam jos njega mogla gledati kako pati zbog mene i moje "gluposti". tesko mi je izgovarati rijeci "bulimija" i "anoreksia" zvuce mi prestravicno. pa kazem "moja glupost" ili "moj problem" ili "ONO". malo smijesno jel da? isto tako epizode zderanja i povracanja nazivan "napadaj" ili "divljanje" jer to zapravo u osnovi i je to.
ugl. sad imam novog decka koji ne zna za to i tako mi je puno lakse. krivo mi je sto mu nekad zbog toga moram lagati, ali ovako se barem malo osjecam normalno, a i bojim se reci mu jer ne znam kako ce to prihvatiti........
pusa svima :kiss:

Miss Poison A.
13.04.2007., 09:49
bravo! svaka cast! :klap:
ja jos ne vjerujem u sebe..... mozda je problem sto ne osjecam da sam dotaknula dno. sta god da mi netko kaze, meni ne zvuci dovoljno strasno da se ono "trgnem". mada sam u zadnje vrijeme puno bolje sto se tice "trzanja". evo, pocela sam komunicirati s vama, krecem kod lijecnika itd. ja sam isto doslovno otjerala bivseg od sebe zbog toga svega. nisam jos njega mogla gledati kako pati zbog mene i moje "gluposti". tesko mi je izgovarati rijeci "bulimija" i "anoreksia" zvuce mi prestravicno. pa kazem "moja glupost" ili "moj problem" ili "ONO". malo smijesno jel da? isto tako epizode zderanja i povracanja nazivan "napadaj" ili "divljanje" jer to zapravo u osnovi i je to.
ugl. sad imam novog decka koji ne zna za to i tako mi je puno lakse. krivo mi je sto mu nekad zbog toga moram lagati, ali ovako se barem malo osjecam normalno, a i bojim se reci mu jer ne znam kako ce to prihvatiti........
pusa svima :kiss:
Bitno je da si svjesna. :top:
To je dobar put. Ja sam se trgnula kad sam bila na dnu. Dok sad razmislim o tome, mogla sam si sve olakšati da sam bila pametnija i da sam se trgnula ranije. Zato, nemoj čekati. Potraži pomoć. Nije to nešto cega se trebaš sramiti. Budi jaka. :kiss:

Lunetic
13.04.2007., 10:12
[QUOTE=AnitaP;8091465]
E, to sad vec jako podsjeca na ono sto cujem i vidim gotovo svaki dan. Zajeb je u tome sto ne znam kako pomoci osobi koja: (1) u najvecem broju slucajeva ne trazi pomoc jer ju pere osjecaj da mi je na teret i/ili (2) kada i trazi pomoc, onda padne u depru jer mi je na teret. Malo me to izluduje :ceka:



ja ne znam sto je tocno najbolje, mogu ti jedino govoriti iz svoje perspektive. probaj razgovarati s njom ako si u mogucnosti nakon njenog napadaja. ja sam tada najsmirenija i najopustenija i zapravo "normalna sto se tice pokazivanja osjecaja i otvorenosti. onda u razgovoru kazem onako kako stvari stoje , bez muljanja i pretvaranja. jer kad mi je na pameti da trebam izbaciti hranu jedino mi je to u glavi i pod svaku cijenu cu preci sve prepreke da to ostvarim. sto onda ukljucuje puno energije za planiranje, petljanje, kalkuliranje, pretvaranje i laganje. samo da prodem tu prepreku ljudi koji mi stoje na putu da ja ostvarim svoju bedastu "misiju". ugl. nakon toga mogu "normalno" funkcionirati, pustiti emocije i najcesce se rasplacem u razgovoru.
sto se tice tableta, htjela sam ovo carobne staviti pod " " jer naravno nisu carobne. ja kad sam bila na prozacu, tj. uzimala sam seroxat (jako slicno), uzimala sam 1 dnevno. sad uzimam 2 razlicita antidepresiva koje mi je onaj doktor pripisao i cini mi se da djeluju. za prozac kazu da se treba uzimati par mjeseci da pocne djelovati. meni nis nije djelovalo. slijedeci tjedan idem kod nove doktorice, pa cu vidjeti kaj ce ona reci za tablete. one su ustvari samo kao pomagala. i s vremenom se naravno skida s njih. moji su starci isto jaaaaaaaako protiv tableta, pogotovo nakon sto je ona cura umrla (za koju su rekli da je na kraju umrla od previse kofeina i mix red bull i alkohol, ali je bila bulimicna i na tabletama). ali mislim da ako se ne uzimaju na vlastitu ruku , onda nije nis opasno.

Lunetic
13.04.2007., 10:25
Bitno je da si svjesna. :top:
To je dobar put. Ja sam se trgnula kad sam bila na dnu. Dok sad razmislim o tome, mogla sam si sve olakšati da sam bila pametnija i da sam se trgnula ranije. Zato, nemoj čekati. Potraži pomoć. Nije to nešto cega se trebaš sramiti. Budi jaka. :kiss:



thanks! potrebna mi je podrska... :o

AnitaP
13.04.2007., 10:36
ja ne znam sto je tocno najbolje, mogu ti jedino govoriti iz svoje perspektive. probaj razgovarati s njom ako si u mogucnosti nakon njenog napadaja. ja sam tada najsmirenija i najopustenija i zapravo "normalna sto se tice pokazivanja osjecaja i otvorenosti. onda u razgovoru kazem onako kako stvari stoje , bez muljanja i pretvaranja. jer kad mi je na pameti da trebam izbaciti hranu jedino mi je to u glavi i pod svaku cijenu cu preci sve prepreke da to ostvarim. sto onda ukljucuje puno energije za planiranje, petljanje, kalkuliranje, pretvaranje i laganje. samo da prodem tu prepreku ljudi koji mi stoje na putu da ja ostvarim svoju bedastu "misiju". ugl. nakon toga mogu "normalno" funkcionirati, pustiti emocije i najcesce se rasplacem u razgovoru.

Puno, puno, PUNO ti hvala ! :mig: Upravo zato sam i dosla na ovaj forum. Sama ne znam. Nju ne zelim nervirati svojim neznanjem. Daklem - potrebno mi je nauciti. Drugim rijecima - potrebno mi je slusati te kada govoris bas iz svoje perspektive !
I stvarno - puno ucim. Hvala svima. Svaki mi je savjet dobro dosao. I da - nadam se da nikoga ne iritiram svojim pitanjima.

Cure - divim Vam se ! Tek sada lagano pocinjem dobivati uvid u to koliko je ozbiljna stvar sa kojom se nosite.
Ako je u redu, rado bih ostala gost na ovom forumu. I ako mogu pruziti bilo kakvu pomoc ili podrsku - tu sam !:grli:

Lunetic
13.04.2007., 15:33
joj imam krizu....... jooooooooooj!!!!!!!!!!! :bonk: kako mrzim tu borbu!

Lunetic
13.04.2007., 15:36
nis, pisat cu dok ne prode ili dok ne puknem..... valjda se to smije....? nova sam na forumu pa ne znam tocno da li postoje neka pravila ponasanja. potrazit cu poslije.....
kako me mama nanervirala... tjera me da jedem , a stoput sam joj vec rekla da to ne radi! to mi je najveci okidac! najrade bi onda prozdrla cijeli rucak....
glupa hrana..... mrzim hranu! mrzim mrzim MRZIM FUCKING HRANU!!!!!!!!!!!!!!

limelight
13.04.2007., 16:13
Priznati sebi da imate problem-pola rješenja.
Smoći hrabrosti da ga riješite-druga polovica.

Sjećam se kada mi se prijateljica počela oporavljati, još jedna cura i ja smo dobile po 7kg jer smo jele samo da bi ona jela.. Teško je bilo, a i sada nije skroz načisto sa sobom u glavi, nezadovoljna je izgledom i govori da je debela (..naravno da nije..), ali je relativno došla sebi kada godinu dana nije dobila menstruaciju, ni uz pomoć kontracepcijskih pilula, i hormoni su joj bili toliko niski da su doktori mislili da je neka greška s nalazima.. Uglavnom, imat će velikih problema što se tiče trudnoće..., sve radi nekoliko kilograma viška koji nisu bili vidljivi nikome osim njoj.

Boo Boo
13.04.2007., 17:19
Vjerojatno znate, ali nije zgorega ponoviti adresu:www.nada.hr
Držim fige!

miama
14.04.2007., 21:48
evo ja sam se konacno okurazila da napisem nesto... naime imam bulimiju 6 godina i nikada jos nisam pricala o tome na ovakav nacin , tj sa nepoznatim ljudima... ne znam otkuda da pocnem pa ce to za sada biti to!
pozdrav

Bravo Lunetic :kiss: !!!!

miama
14.04.2007., 21:54
miami, imam pitanje: kod kojeg doktora ides na lijecenje? ja sam isla kod jednog koji nije zapravo imao pojma o bulimiji...

Trenbutno ima super savršenu doktoricu koju obožavam i koja mi zaista pomaže!

Na žalost većina dfoktora su ovakvi ko ovaj iz tvoje priče i istina je da ne znaju puno o bulimiji, a to je zato što je ta bolet u tolkom porastu tek su posljednjih 15-tak godina i naravno tek se u to periodu razvila metoda liječenja i interes liječnika za tu bolest. Ovi stariji nisu o tome učili na faksu, a ako se nisu dodatno educirali ili se sami nisu malo potrudili ne znaju kako da se posatve prema bulimičarima.

Ali znaš to s psihijatrima je čudno, meni se čini da je najvažnije kako se ti klikneš sa svojim psihijatrom tj. da li on tebi osobno paše. Naravno važno je i da je stručan u svom području, ali hoću reći da ti to nije nuikakva garancija.

Nemoj se ustrčavati mijenjati psihijatre - i ja sam ih nekoliko promijenila dok nisam našla onu koja je meni odgovarala. To ti nije ništa čudno. ;)

miama
14.04.2007., 22:00
Miama, jel se moze smanjiti ta doza ili se bas mora popiti trostruko ?:misli:

naravno da se može smanjiti doza i to se obično radi u dogovoru s liječnikom i psihijatrom...

Iskreno, lijekovi su tu samo mala pomoć i najveći dio problema riješava se na sasvim druge načine..

Inače, Anita htjela sam ti reći da si fenonmenalna i to što radiš za svoju prijateljicu je predivno. I ne boj se, dok god si uz nju ne možeš pogriješiti...:mig:

I da, Anita, ako te bilo što zanima, a osobnije je prirode piši mi na pm! Bt će mi drago ako mogu ikako pomoći:w !

miama
14.04.2007., 22:04
nis, pisat cu dok ne prode ili dok ne puknem..... valjda se to smije....? nova sam na forumu pa ne znam tocno da li postoje neka pravila ponasanja. potrazit cu poslije.....
kako me mama nanervirala... tjera me da jedem , a stoput sam joj vec rekla da to ne radi! to mi je najveci okidac! najrade bi onda prozdrla cijeli rucak....
glupa hrana..... mrzim hranu! mrzim mrzim MRZIM FUCKING HRANU!!!!!!!!!!!!!!

Draga, kad budeš imala sljedeću krizu piši meni na pm - koliko god ti srce želi i šta god ti srce želi i vjeruj mi - razumjet ću:kiss:

miama
14.04.2007., 22:05
Priznati sebi da imate problem-pola rješenja.
Smoći hrabrosti da ga riješite-druga polovica.

Sjećam se kada mi se prijateljica počela oporavljati, još jedna cura i ja smo dobile po 7kg jer smo jele samo da bi ona jela.. Teško je bilo, a i sada nije skroz načisto sa sobom u glavi, nezadovoljna je izgledom i govori da je debela (..naravno da nije..), ali je relativno došla sebi kada godinu dana nije dobila menstruaciju, ni uz pomoć kontracepcijskih pilula, i hormoni su joj bili toliko niski da su doktori mislili da je neka greška s nalazima.. Uglavnom, imat će velikih problema što se tiče trudnoće..., sve radi nekoliko kilograma viška koji nisu bili vidljivi nikome osim njoj.

To se zove pravo prijateljstvo:top:

Lunetic
15.04.2007., 17:21
stvar je u tome sto, kad imam krizu, onda mi je najteze trazit pomoc ili "ici kroz nju". onda bi najrade da me svi puste na miru i da mogu to kako spada obavit. ono kad sam se javila da imam krizu, ustvari je bila minimalna, ali nista ugodnija nego inace. uspjela sam ju proci...... danas nije bio dobar dan....... provela sam stvarno prekrasan vikend sa deckom , ali danas, kad sam znala da odlazi, samo sam cekala da vec jednom ode........ i eto sranja! no dobro, samo da se ne ponovi jos navece jer sam ionako vec totalno iscrpljena.
pusa svima!

padmé_amidala
15.04.2007., 18:16
za one koji još ne pate od bulimije,a i one koji ne pate...kad ste u trenutcima slabosti,uvijek morate misliti na druge koje ćete povrijediti još više nego sebe ako sebi naudite ;)

miama
15.04.2007., 22:16
stvar je u tome sto, kad imam krizu, onda mi je najteze trazit pomoc ili "ici kroz nju". onda bi najrade da me svi puste na miru i da mogu to kako spada obavit. ono kad sam se javila da imam krizu, ustvari je bila minimalna, ali nista ugodnija nego inace. uspjela sam ju proci...... danas nije bio dobar dan....... provela sam stvarno prekrasan vikend sa deckom , ali danas, kad sam znala da odlazi, samo sam cekala da vec jednom ode........ i eto sranja! no dobro, samo da se ne ponovi jos navece jer sam ionako vec totalno iscrpljena.
pusa svima!

gledaj draga, to je potpuno normalno i to i jest najgori dio te naše šugave bolesti - kada želiš da te svi puste na miru jer znaš da ćeš sama sebi naškoditi:( ..
Suze mi dolaze n oči dok to čitam.. kako protiv toga????

Lunetic
16.04.2007., 11:08
gledaj draga, to je potpuno normalno i to i jest najgori dio te naše šugave bolesti - kada želiš da te svi puste na miru jer znaš da ćeš sama sebi naškoditi:( ..
Suze mi dolaze n oči dok to čitam.. kako protiv toga????


jel imas ti neku metodu? jesi kad uspjela proc krizu ili se oduprijeti mislima kad ti stvarno dode da bi najrade samo sve izbacila i nista drugo? ja imam razlicite krize... nekad (to je najlaksa varijanta) kad pojedem malo i ok sam ali sam prije toga pregladnila pa mi je i to malo sok za zeludac. ta kborba mi kratko traje, ali opet nekad pokleknem. nekad krenem jest i izgubim kontrolu zbog neopisivog osjecaja agresije i tog poriva za trpanjem hrane. nekad jednostavno to planski odradim kad je prilika da nitko ne vidi i ne naleti. ova zadnja varijanta mi pruza najvece zadovoljstva, ono ko da sam izvrsila neku misiju i sad mogu "normalno" funkcionirati........ :flop:

Lunetic
16.04.2007., 11:12
to je borba podvojene licnosti. jer kad sam u tome, onda ne funkcioniram ko ja... onda nista na svijetu nije bitno osim toga i da se dode do cilja. zato je u tim trenucima najteze traziti pomoc, jer ova druga licnost ne zeli pomoc, ono zeli samo jedno... kako se boriti protiv tog cudovista koje te preuzme?????
malo bedasta usporedba, al eto........ tako ja to vidim.......

Lunetic
17.04.2007., 23:04
nitko se vise tu ne javlja.........:tuzni:

justDorothy
19.04.2007., 22:49
pozdrav svima..
inače ovo nije moj regular nick, ali previše ljudi koji me znaju čita forum..a ovo definitivno nije nekaj kaj bi trebali znati. za sad barem.
kad sve skupa zbrojim i oduzmem, najpoštenije je reći- imam bulimiju.
počelo je prije par mjeseci nakon jednog noćnog posjeta McDonaldsu..na nekoliko žestica jednostavno nije sjelo i bilo mi je lakše otići na wc, pogurnuti prste u usta i izbaciti ''uljeza''. ništa strašno.
otkad znam za sebe sam krupnija, no većinu svog života sam provela zadovoljna svojom kilažom. ali, kak su godine prolazile, umjesto da postajem sve samosvjesnija i izgrađenija osoba, ja sam postala mali curetak nesiguran u sebe, svoju veliku guzu i jastučiće na trbuhu.
uskoro sam se zaljubila u prekrasnog dečka i stalo mi je bilo do toga da ima prekrasnu curu kraj sebe. aerobic, pilates, trčanje..ovakva dijeta,onakva dijeta... ali tih par kilica nikuda. moj problem je bio ''zabranjeno voće'' koje sam začas trpala u sebe uz osjećaj krivice.
i onda sam se sjetila onog osjećaja olakšanja nakon povraćanja i pomislila- why not.
ne povraćam često. ili barem ja tak mislim...manje više jedem zdravo, razdvajam namirnice, pijem Tonalin, krećem se i kile su krenule dolje. no, ponekad se opet natrpam ''zabranjenog'', nakon toga popijem pola litre vode i trk nad školjku. razradila sam sve, od položaja da brže izazovem podražaj, tihog povraćanja, pa čak i izmislila sindrom iritabilnog kolona samo da izbjegnem sumnjičavost zbot trčanja na wc nakon obroka. najbolja frendica zna sve. no, umjesto da ona mene proba izvući, ja sam nju uvukla. jbg, svidjelo se i njoj.
i zapravo ne znam zbog čega ovo pišem. svjesna sam da srljam u ''propast'', svjesna sam da štetim sebi..ali ima nešto dobro u osjećaju kad ti dečko nakon seksa kaže da ga je počela žuljati moja guza, kad vidim kak od L veličine se topim u S...prvi put sam otvoreno sve istresla..a da nemam mogućnosti da još nekom naštetim.
možda sam konačno postala svjesna da imam praiv problem, možda na neki način očekujem ''otrežnjenje''...u svakom lsučaju hvala kaj ste čitali moju ponoćnu ispovijed

Lunetic
19.04.2007., 23:58
dear dorothy, dobro je da si pocela pisati..... meni su godinama tupili pisi, pisi, napisi barem rijec, dvije i bolje ces se osjecati. drago mi je da se javljaju cure ovdje, steta sto nije aktivnije jer znam da ih je puno, puno, previse. moj savjet ti je da odmah krenes na psihoterapije iz cistog razloga da jos u pocetku (dok te nije to skroz uzelo) shvatis zasto si uopce pocela s tim. sigurno postoji neki dublji razlog, nesto sto te muci vec duze vrijeme, a ti ne znas sto. u svakom slucaju nemoj odugovlaciti, nemoj molim te da te bulimija proguta u svoj zacarani krug jer ce ti puno teze biti, kao prvo traziti kasnije pomoc, kao drugo ozdraviti.
:kiss: pisi........

justDorothy
20.04.2007., 09:11
hvala lunetic :kiss:
nisam razmišljala o nekom liječenju, doduše, dok jučer nisam počela plakati nad školjkom jer ne ide, nisam ni mislila da imam zašto.
kad bi i odlučila se za taj korak, ne znam kome bi išla. živim u gradu u kojem se takve stvari, bez obzira na Hipokratovu zaletvu, pročuju. nije se jednom dogodilo da dođem doma od doktora, a moji već znaju sve. druga stvar je da mi se čini da bi mi se taj netko nasmijao u lice i na temelju mog izgleda zaključio da nema šanse da ja imam poremećaj u prehrani- nisam više bucka, ali nisam baš niti sama kost i koža.

Lunetic
20.04.2007., 12:02
to su jebene predrasude da netko ko ima poremecaj prehrane mora biti kost i koza! anoreksicarke su najcesce premrsave, a i ako nisu ne mora znaciti da nisu kritican slucaj. bulimicarke su najcesce na nekoj normalnoj tezini ili cak iznad normale, ali to glupim doktorima (cast iznimkama) nikako nije jasno. nemoj podcjenjivati svoju bolest zato sto ti se ne vide kosti... probaj sto vise pisati, prisjeti se svog djetinjsta, svog odnosa s roditeljima, s mamom - najcesce problem potjece iz perioda ranog puberteta. to ce ti pomoci da shvatis da nisi ti kriva za to sto ti se dogada. ja sam dugo vremena krivila sebe, podcjenjivala sam se i ubijala osjecajem krivice. ali sam nedavno shvatila da je glupim stjecajem okolnosti i krivim odgojem doslo do svega ovoga. bitno je da shvatis zasto si nesretna, jer je nezadovoljstvo izgledom vezano uz puno puno dublje nezadovoljstvo i nesigurnost.
be strong! :kiss:

obicna cura
21.04.2007., 10:19
bok!
Imam 23 godine i povracam od svoje 14.prosle godine sam prestala jel sam se uplasila(zbilja usrala za svoj zivot).Zubi su mi oslabili i caklina mi je na donjim rubovima,jako jako stanjena i pocela mi je pucati.Srce mi je pocelo prosle godine preskakati,i pocelo mi se je vrtiti pred ocima.Prosle godine sam imala 46kg.na visinu 1.60 i smatrala sam da sam "idealna",svi su kenjali kak sam mrsava,ali ja sam se osjecala super.Prestala sam povracati jel se nisam mogla koncentrirati na bilo sta dugo osim prezderavanja,bljuvanja i vaganja.Nisa imala snage ni volje za ucenjem,ni za nicime.Obozavala sam biti prazna i mrsava.Nisam nikada bila na nikakvom lijecenju i niti ne namjeravam(smatram da cu nekada uspijeti svoje "probleme" sam rijesiti),a i iz maloga sam grada pa to otpada:).
Iskreno ne bih prestala da sam se mogla usredotocit na ucenje,al sam shvatila da cu si sjebat ostatak zivota zbog te moje opsesije.Prestala sam povracati ali je nagona za zderanjem i dalje ostalo.Udebljala sam se i sad sam odvratno debela,pa sam na dijeti u nadi da cu ponovno imati svojih "preljepih 46.kg",ali i zavrsiti fax.Mrzim hranu i jedenje,ali obozavam prezderavanje.Taj me osjecaj nekako upotpuni,kad sam sam kad sam tuzna,kad sam sretna zderem u nenormalnim kolicinama(zato sam prvenstveno i pocela povracati)
Sada sam opet u debelov fazi i totalno sam se povukla od ljudi jer smatram da "oni samo razmisljaju kada me vise kako sam debela".Iskreno mrzim obline i sve ono sto me cini "zenom".Ja samo zelim biti mrsava i koliko toliko normalna.
Iskreno smatram da vrijedim samo kad sam mrsava.(zbilja jadno znam,ali se ne mogu pomoci).Nisam u vezi,nisam dugo bila s nikim(iskreno hrana me ispunjava cak i vise od sexa).
Puno sam u zivotu propustila(u drustvenom smislu) jer sam morala povracati pa nisam imala energije za nista,ili sam zderala doma pa sam bila debela ili prezderana ili sam smatrala da sam debela pa da nista ne vrijedim.Uglavnom ja ne znam s hranom,ali ne mogu bez nje:).Ja nikako ne mogu jesti "normalno"male obroke samo kad sam gladna(sta vam to znaci).Ja nikada nisam sita,vreca sam bez dna.Jednom sam mjerila obujam bljuvotine i moga zeluca koje sam izbacivala prije godinu dana bilo je pun plasticni lavor:flop:
Sada sam u "normalnoj "fazi jedem,ne bljujem i debela sam,ali se spremam na radikalnu dijetu i nisam odustala od svojih 46.kg.Iskreno ne bih ni prestala bljuvati da nisam toliko "tasta" da mi nije bilo zao svojih zubi,jako su slabi stoje vise za ukras!hebiga

Herbion
21.04.2007., 10:59
Evo čitam već dugo tu po ovom forumu i ovo me jako pogađa. Osobno, ne bolujem od nikakvog poremećaja u prehrani, ali tema mi je bliska jer je moja najbolja prijateljica patila od bulimije. To je bilo za nju strašno. Samo da napomenem da je cura prekrasna, izvana i iznutra. Počela je povraćati negdje sredinom srednje škole i to je trajalo narednih 4-5 godina. Prvih par godina sam znala samo ja što ona radi kad se zatvori u kupaonicu. Imala je ozljede od zubi na šakama dok je pokušavala isprovocirati povraćanje. Doma je imala problema sa starcima tako da njima nije mogla nista reci. A na kraju kad je rekla, nisu je uopće shvaćali ozbiljno i to njeno stanje nisi prihvaćali kao bolest, već kao neku glupost. Poslije se udala, imala podršku od muža i krenula na terapije. Sad je ok.

Cure, šaljem vam :kiss: da se držite i samo da znate da se uz puno ljubavi i podrške najbližih možete izvući.

justDorothy
21.04.2007., 18:19
razmišljam sad kak bi moji postupili da znaju. bojim se da bi to bilo veliko razočaranje za njih.
inače, jučer je dečko saznao. zaprijetio mi da će me tući ako ponovim. a ja mu obećajem da je to rijedak slučaj (uletio mi u wc nakon večere- izgleda je sumnjao),s figom u džepu, naravno.
obična curo, da te ''razveselim'', ima još posljedica. otpada kosa, napuhneš se, koža požuti... na sreću, ili možda čak nažalost, nemam ništa od toga, vjerujem da bi zbog toga prestala, jbg ni meni taština nije strana, dapače.
neki me dan iznervirala jedna cura. bile smo na kavi, jedino kaj mi je rekla je da izgledam grozno. to me malo zapeklo jer je to došlo iz usta osobe koja ima na 173 cm nekih 45 kg, ima i anoreksiju i bulimiju. točnije, jede dva dvopeka na dan koje onda baci van. i mislim si- njoj izgledam grozno jer imam i mesa na tim svojim kostima. a oda bum u glavu- ako mi ona kaže da loše izgledam... ma ne znam.
druga stvar koja me malo pecnula se dogodila isto neki dan...išla sam na put sa svojima i još jednom tatinom kolegicom. očito sam taj dan nekaj loše pojlea jer mi je bilo užasno mučno u autu i kad smo stali na odmorištu, otrčala sam na wc, jedva došla do odjeljka i izbacila, imala sam osjećaj litre i litre kiseline..naravno da mi je bilo odmah bolje, isprala sam usta i sa osmijehom odšetala van. pita me ta žena jel mi bolje, ja kažem da je jer sam povratila..i kaže, svaka čast, ja bi još teturala, a ti tak ležerno to sve.
a i ono kaj je definitivno zajeb je moja dijagnoza kroničnog gastritisa s tendencijom prema čirevima :(

ne znam, riječi i slike mi nepovezano izlaze na tipkovnicu. zapravo nema ni smisla da odem doktoru. ionako znam kaj me muči u životu..ali iskreno sumnjam da sam zbog toga počela...

obicna cura
22.04.2007., 07:42
a ne znam DORothy sta da ti kazem:)
ma ja sam bubnula sve svojoj mami prvo prije par godina al je ona mislila da bljujem zato sto sam trudna,
a i prije par mjeseci sam joj rekla a ona nista, samo je sutila
a sto se tice posljedica, nisam ja u pocetku nista imala sve je bilo super, sve je bilo za pet. Imala sam savrsene zube ali tek nakon jedno pet-sest godina bulimicarenja su i oni otisli.Onako postali su krhki i poceli su pucati kad god bih jela neku ostalu hranu.Ja sam prestala zbog toga bljuvati,ali mi je nagona za zderanjem i za pretrpavanjem ostao.Sada se to sve lijepo razgradjuje u meni i licim na fuckin balon.I dosla sam do zakljucka da je rjesenje za sve moje probleme anoreksija:) ma koliko to bolesno zvucalo. Najjadnije je od svega da sam stala kad sam postala totalni maher u bljuvanju ( da postoji olimpijska disciplina i medalju bi dobila).Meni hrana treba lijecim se tako kad sam uzrujana,kad se samosazaljevam.Povukla sam se od drustva nikuda idem nemam decka,previse sam cuda biljka i kada sam u "normalnoj fazi" imam cesto neke spade i nagle promijene raspolozenja. I dalje mrzim svoje tijelo i sebe opcenito(premda sam vecini prilicno privlacna),samopostovanje mi je i dalje negdje oko nule.Mrzim obline,mrzim cice i guzice.Moram ponovno biti mrsava na onaj ili ovaj nacin, ne da bi bila privlacna vec da bi bila koliko toliko normalna, da bih bila kao drugi. Lako je prestati povracati, ali nagon za zderenjem i prezderavanjem nije lagao suzbiti. Cesto mi dodje da se ubijem, svi mi se cine neko sretni, a moji problemi su nekak jadni mizerni i nitko ih ne shvaca ozbiljno.:confused:

obicna cura
22.04.2007., 07:44
a ne znam DORothy sta da ti kazem:)
ma ja sam bubnula sve svojoj mami prvo prije par godina al je ona mislila da bljujem zato sto sam trudna,
a i prije par mjeseci sam joj rekla a ona nista, samo je sutila
a sto se tice posljedica, nisam ja u pocetku nista imala sve je bilo super, sve je bilo za pet. Imala sam savrsene zube ali tek nakon jedno pet-sest godina bulimicarenja su i oni otisli.Onako postali su krhki i poceli su pucati kad god bih jela neku ostalu hranu.Ja sam prestala zbog toga bljuvati,ali mi je nagona za zderanjem i za pretrpavanjem ostao.Sada se to sve lijepo razgradjuje u meni i licim na fuckin balon.I dosla sam do zakljucka da je rjesenje za sve moje probleme anoreksija:) ma koliko to bolesno zvucalo. Najjadnije je od svega da sam stala kad sam postala totalni maher u bljuvanju ( da postoji olimpijska disciplina i medalju bi dobila).Meni hrana treba lijecim se tako kad sam uzrujana,kad se samosazaljevam.Povukla sam se od drustva nikuda idem nemam decka,previse sam cuda biljka i kada sam u "normalnoj fazi" imam cesto neke spade i nagle promijene raspolozenja. I dalje mrzim svoje tijelo i sebe opcenito(premda sam vecini prilicno privlacna),samopostovanje mi je i dalje negdje oko nule.Mrzim obline,mrzim cice i guzice.Moram ponovno biti mrsava na onaj ili ovaj nacin, ne da bi bila privlacna vec da bi bila koliko toliko normalna, da bih bila kao drugi. Lako je prestati povracati, ali nagon za zderenjem i prezderavanjem nije lagao suzbiti. Cesto mi dodje da se ubijem, svi mi se cine neko sretni, a moji problemi su nekak jadni mizerni i nitko ih ne shvaca ozbiljno.:confused:

tortica
22.04.2007., 20:22
pozdrav svima! :) nadam se da necete zamjeriti jer ja ovako dugacku pricu pisem... al nekako konacno imam hrabrosti o svemu pricati jer mislim da mozda mogu pomoci djevojkama koje se bore s bulimijom.
ja sam patila od bulimije 6 godina. sve je pocelo u osmom razredu osnovne skole kad sam nakon jednog obilnog rucka zajedno s prijateljicom odlucila :rigo: ... i svidjelo mi se jako! nisam mogla vjerovati koji je super osjecaj na tako lak nacin izbacit te silne kalorije iz sebe! i tako sam nastavila.. punih 6 godina.. 4 godine svakodnevnog povracanja. po 4-5 puta dnevno..svaku sitnicu koju bi pojela..(zapravo nisu bile sitnice jer sam se prejedala sveg zivog).. i u naredne 2 godine ne bas svaki dan..prorijedila sam te odlaske "nad skoljku" nakon svakog obroka..
nitko nije znao za moj problem. roditelji nisu nista skuzili. divila sam se sebi kako uspjesno prikrivam sve znakove. par puta mi je mama rekla "blago tebi, koliko jedes, a nista ti se ne prima"... od malena sam bila malo bucmasta, ne pretjerano, al mislila sam da sam jako debela. cijelo to vrijeme dok sam povracala bila sam normalne tjelesne tezine. bavila sam se profesionalno sportom i bila uvjerena da cu se jako udebljati ako opet pocnem jesti bez da to "bacam" iz sebe. i tako neko vrijeme nisam ni razmisljala da prestanem.

na kraju sam se izljecila sama. jednostavno sam shvatila da necu jos dugo izdrzati ako nastavim. imala sam kronicni gastritis, probleme sa zuci, zubna caklina se unistila, cesto sam padala u nesvijest... i sto je najgore od sveg srce mi je pocelo preskakati. jednostavno sam razmisljala malo dulje i rekla sebi "ne zelim umrijeti s 20 godina". bilo je to one godine kad sam upisala fakultet. odselila sam od doma u zg i odlucila promijeniti nesto u zivotu.
ubrzo sam upoznala decka koji me obozavao, i frendicu koja je isto patila od bulimije i sama se izljecila. sva ta ljubav od strane ljudi koje kratko poznajem, a razumijemo se kao da se znamo cijeli zivot, pomogla mi je da izdrzim.
proslo je 3 godine otkad sam prestala s tim i jako sam sretna! volim zivot, volim i cijenim ljude oko sebe.. iako ne izgledam savrseno volim svoje tijelo.. sretna sam sto sam drugacija od drugih i ne izgledam kao strkljave manekenke koje sve isto izgledaju.
nazalost, ostali su mi problemi sa zelucem. :( pojedinu hranu ne smijem jesti jer umirem od bolova. i srce mi povremeno zna preskociti, ali se ne zabrinjavam jako.
jako sam ponosna na sebe jer sam uspjela prestati! prezderavanje i povracanje je upravljalo mojim zivotom poput nekog sotone... a sad tog vise nema..
eto... nadam se da vas nisam previse umorila..
slobodno mi se javite, pisite, jer uistinu zelim da svi vi koji imate problem otkrijete ljepotu zivota! nastojat cu pomoci kako god mogu...
sve vi zasluzujete uzivati u zivotu bez opterecivanaja izgledom i kilama!!!!! :kiss:

Lunetic
22.04.2007., 21:44
tebi je vjerojatno najvise pomoglo sto si se odselila i promijenila citavu okolinu...... jako mi je drago sto si se javila jer mi to daje trunkicu nade da cu i ja i ostale cure mozda jednog dana ozdraviti.... hvala ti :kiss:
meni je puno lakse kad se maknem od doma, kad sam negdje na putu, sa deckom... ali cim se vratim doma, u svakodnevnu rutinu, sve je opet po starom kao da jedva cekam da to napravim kad osjetim tu "domacu atmosferu". meni je najveci problem sto sam izgubljena u vremenu i prostoru, zapela sam na jednom mjestu, ukopala se i ne mrdam, ne znam gdje je izlaz, a zelim van, ne vidim svjetlost, a buducnost je najtamnija. imam filing da se sve oko mene krece, da svi napreduju, a ja stojim na mjestu i vrtim se u ovom zacaranom krugu....... stvar je u tome sto mi je prije sve bilo savrseno organizirano: trening, skola, ucenje, muzicka... tocno se znao poredak svega, ja sam sve ko robot izvrsavala, bila najbolja, dobivala pohvale........i onda je odjednom sve propalo... ne znam kako, ne znam zasto... ne znam...

tortica
23.04.2007., 20:53
hm.... ja sam imala problem dok mi je sve u zivotu sto se tice obaveza islo jako dobro. stizala sam sve obaviti (skola, treninzi, muzicka), postizala super rezultate i svi su mi se na neki nacin divili kak sam sposobna i pametna... i ja sam se valjda drzala kao da je sve ok jer nisam htjela da itko otkrije sto zapravo radim.. starci su bili zadovoljni mnome, al su se ponasali kao da je sasvim normalno sto sve uspijevam i nisu me bas nesto pretjerano hvalili.
ne znam ni danas tocan razlog zasto sam povracala. valjda sam se na taj nacin borila s pritiskom koji mi je bio nametan sa svih strana. sve mora biti savrseno! (e ne mora!!!!) mom stanju su sigurno pridonijeli i svi glupi casopisi koje sam citala, gdje se na svakoj stranici veliča mršavost! obožavala sam lijepu odjeću (i danas ju volim), i htjela sam nositi neke stvari , al sve stvari su rađene za cure od 1,5m i 40kg. grozno! sve me to jako deprimiralo i mislila sam da je problem u meni! da sam abnormalno građena..
al danas totalno drugačije razmišljam. ti ljudi koji rade pojedinu odjeću su totalno poremećeni. imaju jako iskrivljenu sliku toga kako bi žene trebale izgledati. i radi tih budala hrpa cura pati! :(

svi mozete prestat s unistavanjem sebe! :) samo probajte malo razmisliti zasto zapravo to radite?!? da li pomazete sebi na taj nacin?!!? da li ste sretnije?!? NE!!! bas suprotno! tonete sve dublje i dublje! i unistavate zdravlje, koje ce vam nekad kasnije itekako trebati!

javim se jos kasnije... pliz razmislite o svemu! :kiss:

Lunetic
23.04.2007., 22:12
ponekad mi dode razmisljanje da mi je sasvim ok ovako i da zelim utonuti u taj svijet jer je tako lakse........ jer je to jedino sto znam dobro raditi! ali eto, trudim se radi ljudi koji su oko mene, koji se trude i pate skupa samnom, a ja ih ne mogu gledati kako to prolaze. iskreno, mislim da nisam vrijedna njihove ljubavi i truda. kog boga oni vide u meni da me svi tako vole i trude se da ozdravim! znam da nije ispravno ovako razmisljati ali eto....... bas sam citala stari jedan topic na ovu temu. zapravo je od 2003. pa do 1. mj. 2007. zanima me gdje su te sve cure nestale...? malo me zbedirao jedan post jako slican mom razmisljanju, pa sam dobila inspiraciju... :flop:
nis...... idem se sad bacit s balkona....! (malo crnog humora, haha)
kiss!

beryozinka
23.04.2007., 22:36
al sve stvari su rađene za cure od 1,5m i 40kg. grozno! sve me to jako deprimiralo i mislila sam da je problem u meni! da sam abnormalno građena..

Kao cura od (približno) 1,5m i (točno) 40kg, koja je jaaaako dugo bila iskompleksirana zbog svog tijela (pogotovo u osnovnoj kada su mi se svi rugali što sam jako mršava), sa sigurnošću ti kažem da razlog (ili jedan od razloga) tvojih nevolja sigurno nije odjeća rađena za takve cure (???), ne samo zato što takve odjeće nema u dućanima, već zato što to sigurno nije standard u ovom našem društvu. Zbog toga mi zbilja nije jasno zašto neke cure govore da su u životu bile iskompleksirane jer nemaju 1,5m i 40kg, jer JA znam da pogotovo s 1,5m i 40kg ne možeš biti ništa drugo nego iskompleksiran jer se ne uklapaš u NIKAKVE standarde, NIKAKVA odjeća nije rađena za tebe i NITKO, ali baš NITKO ne izgleda kao ti.
Eh, da znaš kako bih samo voljela da je 1,5m i 40kg doista standard u ovoj zemlji, onda bih se napokon mogla osjećati "standardno" u svojoj koži!

tortica
23.04.2007., 23:41
razlog (ili jedan od razloga) tvojih nevolja sigurno nije odjeća rađena za takve cure (???), ne samo zato što takve odjeće nema u dućanima, već zato što to sigurno nije standard u ovom našem društvu.

s ovim dijelom o standardu u nasem drustvu se slazem, al ovo prije nisam napisala bezveze. ja sam iz malog gradica u kojem nema jako puno dućana s odjećom. i sva odjeća koja je u tim dućanima bila za kupit je bila talijanska i bez vise vrsta brojeva.. samo minijaturne stvari... sve moje frendice su bile sićušne mršavice i mogle su si kupiti bilo sto od tog. a ja sa svojih 1,81m sam mogla samo molit Boga da neko počne donosit u dućane veće brojeve. cijelo skolovanje sam bila visa i krupnija od svih cura (pa i dečkih) u razredu i bilo mi se tesko nosit s tim. u mom kraju su mršave i sitne cure uvijek bile popularne i omiljene u drustvu, i kod dečki. tako da....:confused:

gwen
24.04.2007., 10:24
Svaka čast na ovoj temi :top: i svima onima koji su skupili hrabrosti da o njoj pričaju :s :s
Ima puno stvari koje bih ovdje željela reći, pa se unaprijed ispričavam ako neke stvari zvuče nepovezano, u svakom slučaju spremna sam ih dodatno objasniti ukoliko bude trebalo. Isto tako, nadam se da vam neka moja objašnjenja neće zvučati pregrubo. Ja sam to sve i sama prošla pa znam da me je svaka riječ pogađala iako nije trebala. Ako vas bilo čim povrijedim, unaprijed se ispričavam.

Kao što vjerovatno znate postoji više vrsta poremećaja u prehrani: anoreksija, bulimija, kombinirani poremećaj (anoreksija + bulimija) i pretilost. Svim tim poremećajima je zajedničko:nisko samopouzdanje, iskrivljena percepcija sebe (u vizualnom smislu), ovisnost o hrani (u bilo kojem obliku: uzimanju hrane, neuzimanju, izbacivanju....), i visoka razina kontrole (discipline) same osobe koja pati od poremećaja u prehrani, a onda i okoline koja je okružuje.

Prošlo je već više od deset godina od kada sam ja patila od kombiniranog poremećaja. U to vrijeme nije se baš puno znalo o tome i tretmani su još bili u ˝jaslicama˝. Teško je reći je li tada bilo manje slučajeva, ali svakako se manje pričalo o tome. U današnje vrijeme se o tome u medijima više piše i priča, iako u smislu tretmana ... Kako se kaže da svi stručnjaci koji se bave tretmanom (psihijatri, psiholozi, defektolozi....) završe fakultet da bi prvenstveno pomogli sebi, tako sam i ja otišla na fakultet da bi sebi objasnila svoje ponašanje.
Ponekad se znam šaliti, pa kažem da sam doktorirala na poremećajima prehrane. No, šalu na stranu, zaista sam stekla puno znanja o tome.
Nadam se da vas ne davim s opširnim uvodom, htjela bih još samo napomenuti jednu stvar. Namjerno koristim izraze POREMEĆAJ PREHRANE, TRETMAN, OSOBA S POREMEĆAJEM PREHRANE iz razloga što mi svi ostali izrazi zvuče pregrubo i imam osjećaj da previše etiketiraju. Ja nisam nikad imala problema otvoreno razgovarati o tome, čak sam i na faksu sebe predstavila kao slučaj, ali jednostavno riječi mi riječi kao: oboljeli, ovisnik,anoreksičar, bulimičar....zvuče:flop:

Na žalost sad se moram odjaviti, ak' ne stignem još danas pisati, javim se još sutra.
:)

beryozinka
24.04.2007., 11:22
cijelo skolovanje sam bila visa i krupnija od svih cura (pa i dečkih) u razredu i bilo mi se tesko nosit s tim.

Isto bi ti bilo i da si bila niska i mršava, vjeruj mi.

Lunetic
24.04.2007., 11:42
draga gwen :s :s :s puno puno puuuuuuuuno ti hvala sto si se javila. to je upravo ono sto treba ovom topicu - jedna strucna osoba i jos koja je sve to prosla. :kiss: ne mogu vjerovat da postoji takva osoba. HVALA TI!!!!!!!!!
ja sam krenula kod jedne divne psihijatrice koja se ful kuzi u to i ima preko 20-ak cura s poremecajem prehrane, pa mozda napravi i neku grupu. no naravno njoj se ne mogu javiti kad god, a ovdje pisem bas kad mi je nesto na pameti, kad me nesto muci ili kad sam zbedirana. nadam se da ti se mogu obratiti za pomoc ili savjet...... jos jednom ti hvala......

ras-na
24.04.2007., 13:20
hey.
eto i mene.probala sam ja sve to sama sredit al neide.uspjela sam nekih par tjedna da ne rigam,to dok sam izvan svog grada bila jer studiram.snaga volje,necu i necu,al sad sam se vratila i kaj se desi.mama skuha ja pojedem,navecer se treba nac sa deckom,eh,skec ispo i DI SI SKOLJKO MOJA!!da te zagrlim.evo sad ovdi tipkam tak da neidem do nje,moje tzv.frendice.al ja ga vidim da se on napuho i da navecer necu moc obuc onu maju koju sam tila i sve me vise vuce i vuce. najgore kaj sam prije pol godine rekla roditeljima za to,al ne shvacaju oni to ozbiljno.kak sam rekla tak su i zaboravili.a ja bi isla kod kavog doktora da mi pomogne.,al ne zelim opet to ponovit pa da me opet tretiraju kao,a mala kaj ti brijes,ajd ucit,zavrsi taj fax.ni tebi nis.najsmijesnije kad mi je mama rekla da kaj si ne popijem tablete protiv mucnine,znate one kaj se za voznju piju ahaha.joj joj.a jos mi i problem jer sam mjesec dana tu u svom gradu pa mjesec tam di studiram,pa kak to sve skombinirat.a i triba para za doktora,a ja student,eh.a decku.uh nebi mu rekla,joj.on je bio sportas i kak je presto trenirat i poceo radit iskompleksiran je zbog svog skeca,kojeg NEMA!! a onda ja mislim da mu i ja ne izgledam dobro.a vjerovatno ni tak.al kad mi kaze da sam se dobila malo...joj.meni to koda mi auto macku pogazio.patim sljedecih mjesec dana na minimumu hrane.e a onda je najbolji dio kad puknem pa smazem sve u frizideru,joj kak je to dobro,pa do frendice da je zagrlim.neznam,tipkam sad sve ovo tu jer sam i u startu rekla da necu do nje.a nisam puno jela,fakat nisam.sam neznam zas je iskocio,valjda zbog paprike,to me napuse.a mozda nisam trebala onaj komadic bilog mesa pojest.uh valjda ce do navecer splasnut.sam da ne pojedem jos nes.ha vidi na tvu je sad kao max turbo pomoc pri mrsavljenu a i ab zap.mos mislit.sve ja to imam.i ono remenje i bicikl i spravu neku za sve.je zabrijem ja na to.na vjezbu,al onda popizditis kronikus jer nema rezultata tak brzo kak bi ja tila pa ajmo ispocetka.brze i jednostavnije zar ne.ne kuzim ja to.stvarno sam pocela pazit kaj jedem.slatko sam izbacila.kruh isto i naravo masno.voce povrce i malo mesa je to kaj ja koristim,a on i dalje strsi i onda si mislim da je i to kaj sam pojela prevec i da se tog treba rijesit.ma gadim se sama sebi.gadi mi se kak izgledam u ogledalu,gadi mi se kad rigam jer sam si jadna,gadi mi se moja percepcija o sebi.i znam da se tu radi sam o meni.jer on me voli takvu kakva jesam.i lipa sam mu.a i drugima sam lipa.al postoji onaj dan kad kao danas kad on nije savrseno ravan i osjecam se najadnije na svitu i ak mi netko dojde i jos to spomene joooooooj.pa kak je nebi onda grlila?a po nekim procjenama sam normane tezine.al ja bi onih 56,57.173 visoka,a sadasnja tezina mi ni mila.varira 61-63.ovisi o danu i frendici:)e najbolje bi bilo kad bi smislili nes da ti se napuse u zelucu pa da imas dojam sitosti,i nemoras vise jest ikad.al da ti skec ne ispadne.papriku necu vise jest fakat napuse.i tak.e sad sam izdusila do bola sve koji ovo citaju.hehe.sry curke.idem kuhat kavu to protjera:))i necu je grlit!!!s krive strane haha

tortica
24.04.2007., 15:26
kad sam ja odlucila prestat s tim :rigo: znala sam da moram potpuno promijenit svoj nacin prehrane..

evo nekoliko stvari koje sam ja radila u početku i jako je pomoglo::::

1. znaci, kad idem jesti na tanjur si stavim jednu normalnu porciju hrane (ni previse ni premalo) i toliko cu pojesti... NI SLUČAJNO NE JESTI IZ POSUDE U KOJOJ SE HRANA KUHALA, IZ ZDJELE ILI KUTIJE U KOJOJ STOJI I SLIČNO! (svi smo imali ili još uvijek imamo taj problem da se ne možemo zaustaviti kad počnemo jesti, trpamo u sebe bez da uopće osjećamo okus te hrane)... i treba jesti skroz polako! tako da taj tanjur hrane pojedemo za 20 minuta.(a ne 5!!!) (znamo da mozak tek nakon 20min zna dal smo siti il ne... ako nesto krivo govorim, molim nekog tko bolje zna da ispravi). skužit cete kako je pojedina hrana strasno ukusna ako se polako jede.

2. budući da mi je zbog bljuvanja želudac u katastrofalnom stanju određenu hranu uopće ne podnosim.. (tu mislim na ovu napuhnutost o kojoj govori ras-na)
pa sam svu hranu koja radi bunu u želucu izbacila. npr. paprike, svježe krastavce, luk, prženu hranu, pečenu u jako masnom, jaja u svim oblicima, masno meso(janjetinu, svinjetinu), naranče, jabuke i jako kiselo voće...

3. ne pregladnjivati!!! jesti 3 obroka normalna. (ze večeru to može biti nešto lagano, poput jogurta s kruhom, voca ili nekog povrća, cornflakes)... i svaki put između obroka ako osjetim glad, uzmem bananu, krusku, marelicu, breskvu.... (ovisi koje je godišnje doba), ili svježu mrkvu, ili neki keksić od integralnog brašna,, cappuccino, kavu s mlijekom... ovisi što tko voli... može biti i kockica dvje čokolade, keksić s čokoladom i slično... (ja sam imala taj problem da ako vidim kekse, ne mogu uzet jedan, vec cijelu kutiju, pa sam ih izbjegavala...) danas je sve ok! mogu pojest jedan. :top:

Nisam se odmah prvi dan osjećala bolje, jer mi je falilo to moje druženje sa školjkom (:ceka: )(valjda iz navike)... al nakon par dana sam se već počela dobro osjećati.. ono , jedem, a trbuh mi je normalan, nema one težine u želucu kad želim samo izbacit sve van! počela sam uistinu uživati u hrani, u svakom zalogaju...bez da se opterećujem time...

pusa do sljedeceg puta! nadam se da ce nekome od vas pomoci ova moja food-pravila!! :kiss: slobodno mi se javite ako vam bude tesko! tu sam za vas! :cheer:

Bamby
24.04.2007., 15:44
Evo da se i ja javim na ovu temu...
Ja sam imala bulimiju 4 godine, nisam ni sama bila svjesna da je imam dok mi jednom nije došlo u glavu da ustvari mrzim hranu. Imala sam napadaje prežderavanja, najviše kolača i onda odmah sve ispovraćala i opet jela i opet povraćala... ponekad i u satu 3 puta!!! Bilo mi je sve lošije, stalno me bolio želudac, zubi su mi se skroz uništili, samo mi se spavalo, volje za životom nisam imala i bilo mi je sve gore. Tada sam se sama odlučila da trebam pomoć i otišla psihijatru. Pila sam xanax i prozac, ali imala sam ružnih nuspojava od njega i raznoraznih napadaja krize plakanja i ozljeđivanja same sebe a da nisam bila ni svjesna toga koji su nestali kada sam ga prestala piti. Od xanaxa sam se dugo odvikavala i nisam mogla spavati mjesecima :(. Lijekovi su veeeliko zlo, donijeli su mi samo štetu a nikakvu korist. Sve je u glavi. Treba samo hrabrosti i suočiti se sa tim zlom. Najviše si čovjek može pomoći sam, mada sam imala 3 odlične psihijatrice kojima sam zahvalna na razgovorima i nježnosti, pogotovo za boravka u bolnici.
Ako želite preporuku javite mi na pm, zaista su odlične i pomogle su mi da volim sebe :cerek:
Prije 2 godine sam bila kostur. Danas imam nešto kg viška ali sam sretna jer sam živa.

ras-na
24.04.2007., 17:42
ej tortica,kao prvo svaka ti cast kaj si uspjela.sam tak nastavi.ajd vidis nisam tak razmisljala da mi neke namirnice ne pasu na zeludac.naravno da se ni ispuho,kava ni pomogla,bio je tu i jos koji komadic ovog onog,pa jos malo ovog,a zakaj ne i jos malo ovog slatkog:)a idem vanka,pa ah...a kaj da kazem,blesava,blesava.bas cu probat tu tvoju tehniku.laganini. makar bi ko bamby(svaka cast lipa i tebi na uspjehu,tako mukotrpnom,drz se) najradije da mogu se ic lijecit.al me strah tih tableta,a i kao sta sam rekla malo sam tu malo tam.jel ima kakvo rjesenje za to?pa kaj se nemoze to bez tableta? a tortica,kolko ti je trebalo da se rijesis tog? mislim da se pocnes pridrzavat?meni recimo uspije kao sta sam rekla cak i po par tjedana,al onda dojde nalet di svaki dan,cak i po par puta.a i kaj je najbolje nemoraju to bit velike kolicine hrane.vjerovatno je to to kaj si rekla da neke namirnice na pasu na zeludac pa tak to zgleda,gadno,barem meni ne. i jos koje pitanjce.dal se vama koza unistila?meni je oko usta sve suho,ajd zubi su mi jos ok,al kosa tanka,a koza,uh.unutarnji ogrgani-bolje da neznam,hvala bogu da mengu jos imam!
cure hvala na otvaranju ove teme,jer ja stvarno nemam s kim pricat o tom,a znam da mi pomoc treba.kao i mnoge cure frendici sam spomenula i ona kao i moji to smatraju totalnom gluposti,pa sam svima rekla da sam prestala.ona me ispod oka gledala,brojala svaki zalogaj te ak ne odem rigat mi rekla,pa vidis da ti ni nis.ajd.pa si pomislis,a stvarno ni.i znas da nesmijes i da to ni dobro,al kad te ogledalo mrsko pogleda frendica te pozove na zagrljaj:) HELP ME!! nemrem tak vise!!nikad si nisam dovoljno dobra,dovoljno tanka,dovoljno lipa.mislim da ce me decko gledat ko debelu prasicu ak mu dojdem sa napuhnutim skecom.a duboko u sebi znam da nece i da ni takav.al nemrem si pomoc. joj jos bi ja tu pisala,al ne zelim dusit vise. tortica hvala puno,od sutra pocinjem.

tortica
24.04.2007., 20:30
ras-na tako sam sretna jer zelis vec sad promijenit nesto i pokusat se rijesit problema...:kiss: bravo , tako treba! bas si me razveselila! :top:
sigurna sam da mozes normalno jesti i sve ce bit lakse! :)
e, ovo kad sam rekla da kad osjetis glad izmedju obroka uzmes nesto sitno, to stvarno znaci "nesto sitno".. sto se tice voća i povrća..tog mozes jest kolko hoces, to vec znas... al ovo s cokoladom ne bi bilo pametno.. ;)
ja sam nesto vise od 3 godine "čista", i super se osjecam.. e, neki dan sam se vagala i skuzila da sam od nove godine nakupila 5 kg(bili su ispiti, i doma po cijeli dan u trenirci nisam ni kuzila kako se sirim..jela sam jako nezdravo, samo slatkise i grickalice), sto i primjetim u zadnje vrijeme po odjeci.. i fino vec tjedan dana redovito kupujem voce, bacila sam sve cokolade iz kuce, grickalice i sve sto bi me moglo dovest u napast, i kad ogladnim uzmem krusku, il bananu... (nije slasno kao čokolada, ali ne izaziva griznju savjesti pa je jako korisno )... i onda budem sretna jer se nisam prezderala.
moram saad gibat... drzim fige za neprezderavanje! svima!!!!! curke :kiss:

p.s. zaboravih odg. kolko mi je trebalo da se naviknem na novi nacin prehrane. zadnje 2 godine moje muke, nisam bas svaki dan rigala.mozda svako drugi, treci.pokusavala sam jesti malo pa nisam imala potrebu to bacat van.i onda sam jednom odlucila da vise necu. ni to radit. i par puta nakon tog sam se prejela ali znala sam da ce sve opet po starom ako povratim pa sam sjela i drzala to u zelucu. bilo je bas bolno i tesko , al bas mi je trebalo da zapamtim tu bol pretrpanog zeluca i da sljedeci put kad se pozelim prezderat samo pomislim na to i odustanem od svoje namjere. i pomoglo je! sretno!

Bamby
24.04.2007., 23:44
Može se bez tableta, sve je stvar volje, meni su samo pogoršale stanje. Vodila sam dnevnik po preporuci doktorice. Pisala sam sve što sam pojela, količine, u koliko sati, dali sam povraćala i kako sam se nakon toga osjećala, pa sam s doktoricom to komentirala. U principu treba uvest red u kaos a to je teško, kako pojest normalan obrok u normalnim količinama i kasnije ne povraćat.
Kad sam bila u bolnici sestre su čekale da pojedem i sjedile samnom da ne odem na wc. I danas ponekad imam onu monstruoznu želju da ispovraćam svaki zalogaj i to na žalost ne prestaje, međutim, uvijek tada počnem nešto raditi, izađem iz kuće, šetam, odem u shopping :), bilo što da ne mislim na to. Najgore mi je proć pokraj slastičarne i ne našopat se šaumšnitama što sam prije stalno radila... Najvažnije je kad se jede da nema pomisli "kaj onda ako puno pojedem ionako ću ispovraćati". Tako je bar meni bilo. Treba pripremit klopu, servirat sve na stol, sjesti, staviti u tanjur koliko je dovoljno za jedan obrok i polako jesti. Piti mnogo vode i jesti puno voća.
Dobru podršku sam imala i od roditelja koji su pazili što jedem i stalno me provjeravali i zahvalna sam im na tome. Oni nisu ništa znali o mom problemu sve dok nisam završila u bolnici.
Naime, što se duže odgađa liječenje dolazi do fizičkog uništenja a najviše psihičkog, ja sam imala i depresivni poremećaj težeg stupnja. Nemojte se dovesti do toga, svakako potražiti stručnu pomoć.