PDA

View Full Version : Citati koje volimo (kraći stihovi i rečenice)


stranice : 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 [12] 13 14 15

tonchica
03.04.2012., 20:55
"Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca.
Tvrđava koja se ne predaje."

(J. Kaštelan)

bhavatarini
04.04.2012., 11:39
Tanner: But a lifetime of happiness! No man alive could bear it: it would be hell on earth.

~ George Bernard Shaw, Man and Superman

White Harmony
04.04.2012., 12:47
Ništa nikada ne počinje.
Ne postoji nikakav prvi trenutak; nikakva pojedinačna riječ iz koje, ili mjesto iz koga, proističe ova ili bilo koja druga priča.
Uvijek nailazimo na niti koje možemo slijediti do neke ranije priče, ako i do priča koje njoj prethode, međutim, činit će nam se da veze postaju sve oskudnije dok glas pripovjedača zamire, jer svako će doba željeti da priča bude ispričana kao da je njegova vlastita tvorevina.
Tako paganin biva posvećen, tragično postaje smiješno, veliki ljubavnici se raznježe, a demoni se pretvaraju u igračke na navijanje.
Ništa nije postojano. Lađica plovi tamo-amo, činjenica i mašta, um i stvar utkani u ustrojstva kojima samo ovo može biti zajedničko: da je negdje između njih skriven filigran koji će s vremenom prerasti u neki svijet...

*****************

Sada su imali vremena za sva svoja čuda. Za duhove i preobražaje; za strasti i dvosmislenosti; za podnevne vizije i ponoćnu slavu. Imali su vremena na pretek. Jer, ništa nikada ne počinje. Tako ni ova priča, pošto nije imala početak, neće imati ni kraj.

Utkani svijet, Clive Barker
Jako, jako, jako, jako volim ovu knjigu!!! I nigde je trenutno ne mogu naći :((((

dmarijan
04.04.2012., 14:14
''Čovjek kroz život prolazi kao pijanac. Ako ima sreće, prođe. Ako nema, slomi vrat.''

Ranko Marinković

bijeli međed
04.04.2012., 15:52
zna li iko citat koji ide nešto kao ''Svi mi čekamo noba jutra i svitanja, a naše najbolje trenutke smo proveli navečer''

ne znam ni od koga je ni kako točno ide, davno sam ga pročito i zaboravio. Vladimir Čerina možda?

perinjo
04.04.2012., 16:13
„Ako želiš imati prijatelje, ne zaboravi da nitko nije savršen.“
„Čovjek ne prestaje nekome biti prijatelj samo zato što taj nije savršen.“
„Ne možeš neumjereno voljeti kolače i sladoled, a onda govoriti da nisi kriv što imaš sto kila.“
- Jonathan Franzen, Sloboda, 2011.

alica u zrcalu
04.04.2012., 17:10
Ja sam možda i sam Božji podanik,
A da toga nisam ni svjestan
I ovu rečenicu pišem "kao eksperiment".

Tko sam?
Sve to nalikuje na zagonetku.

Michel Houellebecq

borntobewinner
05.04.2012., 17:46
Ni samoća nije najgora stvar,druže.
Puno ti je gore biti među gomilom ljudi koje poznaješ dovoljno dobro da iako si ih vidio nebrojeno puta,moraš ih pogledati još jednom da vidiš koje su im boje oči.

yagodica
05.04.2012., 19:53
1. " Ne bojim se ljubavi. Bojim se rizika. I zavisnosti. I mogućeg bola. Podržavam u sebi spremnost na odstupanje. Da ne bude gore. "

2. " Navikavao sam je na ljubav za nekog drugog. "

3. " Ništa nije tako strašno kao kad je ljudima svejedno. "

4. " Želio sam da me prizna kao jedinu svoju mogućnost. "

5. " Ona je sve što hoću,ima oblik svake želje. "

MEŠA SELIMOVIĆ,TIŠINE

6. "Pusti me, nisu mi ovo baš najbolji dani. Sve i svi me nerviraju. Nisi ni ti na dobroj listi. Zaboravi sve, ionako ne znaš šta hoćeš. Uzeću nekog od ovih što me vole. Da, i dalje, voleću tebe, ali na daljinu. Izgleda da samo tako funkcionišemo "

7. " Ne znam zašto od svakog koga upoznam pokušavam da napravim savršenu tebe. I ne znam zašto se posle svega uvek vraćam tvojoj nesavršenosti. Valjda je to ljubav,mila. "

BALAŠEVIĆ

8. "Možeš ostati unutar svoje zone ugode i do kraja života nagađati bi li trava bila zelenija u tuđem dvorištu. Ili možeš sve poslati k vragu i poći za ovim. Možda se nikome drugom to neće činiti logičnom odlukom,možda će biti traumatično komplicirano i krajnje zastrašujuće,ali ti nisi ta koja igra na sigurno "

PAIGE TOON,LUCY U OBLACIMA

Pancake
05.04.2012., 23:48
Jedini razlog zašto si imao osjećaj da između tebe i mene nije bilo ni malo kompeticije je zato što si uvijek odnosio pobjedu.

Frederic Beigbeder

kockasta
07.04.2012., 01:21
When the father dies, he writes, the son becomes his own father and his own son. He looks at is son and sees himself in the face of the boy. He imagines what the boy sees when he looks at him and finds himself becoming his own father. Inexplicably, he is moved by this. It is not just the sight of the boy that moves him, not even the thought of standing inside his father, but what he sees in the boy of his own vanished past. It is a nostalgia for his own life that he feels, perhaps, a memory of his own boyhood as a son to his father.”
― Paul Auster, The Invention of Solitude

bhavatarini
08.04.2012., 06:04
Vous êtes alarmé de le voir consumer ses premières années à ne rien faire. Comment! n’est-ce rien que d’être heureux? n’est-ce rien que de sauter, jouer, courir toute la journée? De sa vie il ne sera si occupé.

~ Jean-Jacques Rousseau, Émile ou de l’éducation

FeetF1
08.04.2012., 07:54
Najgori način da ti netko nedostaje je da sjediš pored njega, a znaš da ga nikad nećeš imati. - Gabriel Garcia Marquez

Blacky0110
08.04.2012., 16:41
It is not joy that makes us grateful. It is gratitude that makes us joyful.
- David Rast

tamara99ism
09.04.2012., 16:07
- Ladies you gotta understand that as long we have a vagina we run the whole motherfuckin' universe, that's the way it is.

- Ti bježiš od osjećaja koji se već dugo bore negdje duboko u tebi. Inatiš se, prijatelju. Ne želiš priznati sebi da je ona baš ta koja ti je prva misao kad se probudiš ujutro i zadnja kad legneš spavati. Inati se i dalje ali nemoj još dugo, jer takve kao ona nikoga ne čekaju, pa čak ni onog kojeg najviše vole. Ona ti spada u onu čudnu sortu žena, vjeruj mi.

- E, ona ga je naučila i na to, slomila bi svakog. Bilo je nešto u njoj prokleto, neki veliki ožiljci dok se svetila tako muškom rodu. Gdje je nevolja tu su i muškarci, uvijek je tako bilo i ostalo. A ona je bila nevolja i to kakva nevolja!

- Među milionima žena, nekad bi se potrefilo da sretnem onakvu kakvu samo osjetimo i doživljavamo u književnosti. Lice đavola kojeg pokušava da prikrije, pa da mi priđe, zavede i ostavi. Tako sam maštao o tome...

- Ne želeći izgubiti nekoga do koga joj je stalo, ona bi se prvo udaljila - obično tako što bi izazvala neki lažan sukob. To joj je pomagalo da malo ublaži napuštanje za koje je znala da je neizbježno.

- Gdje god bih došao, izazvao bih razdor - ne zato što sam bio idealist nego zato što sam bio nalik na reflektor koji otkriva glupost i besmisao svega i svačega. Osim toga nisam se znao uvlačiti u guzicu. Henry Miller, Jarčeva obratnica.

- Odgurala sam mnoge od sebe. I guram i dalje sve one koji pokušavaju taknuti nešto što je samo tvoje. Griješim, mnogi dobri odlaze. Ali nijedan ti nije ni blizu.

- (...) popije benifen i zapali Marlboro. Nadao se da će mu biti lakše, jer bez te dvije proklete stvari, bez tableta i cigareta, više nije imao stava ni prema jednoj jebenoj stvari pod kapom nebeskom. G.Tribuson, Polagana predaja.

- Nikada više, nećemo se uhvatiti za ruke ni hodati od ugla do ugla i pokušavati uzalud da se setimo dok ćutimo, nečega toliko ogromno važnog... Miroslav Antić

- Ne bih ti prigovorila, vjeruj mi. Od mene su svi, odavno, digli ruke. Ali dobro sam, još se držim. Na kraju krajeva, volim samoću. Samo me ona još nikad nije izdala.

- Teško je kada živiš za dan koji ne znaš kada će doći, za dan kada ćeš je ponovo vidjeti. Teško je, kada si sam i nedostaje ti glas, lice, dodir, osmijeh, kada ti nedostaje biće koje je tvoja bolja polovina. Teško je prijatelji. Želim vam da nikad to ne iskusite, jer taj bol, prijatelji, nije za ljude.

- Sudbina obično čeka već iza ugla. Kao lopov, kurva ili prodavač srećaka: njezina tri najčešća utjelovljenja. Ali u kućne posjete ne ide. Treba učiniti tih nekoliko koraka.

- Ali, bio joj je suviše sličan. Operiran od svake emocije, plašio se osjećaja koja su ga vukla njoj. Trebali su se, na neki neobjašnjiv način, ne mogavši jedno bez drugog. Ali, biti zajedno, ni to nisu mogli.

- Obilježje malih ljudi je prezirati ono što ne razumiju.

- Ne, nisi ti bezosjećajna. Ti želiš da drugi tako misle, da te ne mogu povrijediti ma što god da ti učine. Tvrdoglavi stvore, pa tako nećeš ništa postignuti. Samo će te testirati, do koje granice možeš podnijeti bol. A vjeruj, do tih granica čovjek ne zeli doći. Jedino te granice ne želi preći nikada.

- Za svakoga mislim da je kurvin sin, i za svakoga mislim da je duša pogana. Pitate se, pa dobro, kakav si ti to čovjek? Što da vam kažem… Običan, samo običan čovjek koji sjedi pored vas u tramvaju i kune vaš prosperitet.

- Znao bi me zarezati prilično duboko. Nekim oštrim predmetom. Kao da nisam osjećala. Mislim da je previše boljelo da bih osjetila. I onda bi me iznova zašivao. I krpao. Očajno pokušavajući me sastaviti. Plakao je, a ja sam se smijala. Zbilja je smiješno kada više ne osjećaš od tolikih pukotina na tijelu, da ti je prokleto svejedno gdje će biti sljedeći rez. Njemu je daleko teže.

- Vidiš, ja nikada nisam željela tebi postati netko važan. Samo sam htjela biti ona koju razdvajaš od drugih, iz bilo kojeg razloga, samo tebi znanog. Šteta. Mogli smo biti pravi, da smo se samo znali voljeti s malo manje ponosa.

- Ne zajebavaj se s njenim osjećajima, druže. Iz iskustva ti kažem. Ispočetka ti bude svejedno koliku dozu razočarenja ćeš joj dati. Igraš se s njom. Lomiš je. Ali ne osjetiš koliko ti se uvlači pod kožu i koliko ti postaje bitna. I tek onda, kad bude kasno, kad uključi razum, shvati i ode, ti ostaneš sjeban i sam. I shvatiš da si ispustio pravu iz ruku. I koliki si kreten bio... A moglo se drugačije.

- Bila je luda i jedinstvena. Nepopravljiva i bezobrazno ravnodušna. Posebna. Smijehom je sakrivala strah, ponosom slabost. Bila je netko tko ne zna ostati. I nije ostala, nikada. A volio sam je. I ona je mene voljela. I svi su to znali, osim nas.

- Druže, čuvaj je se. Takve su ti najgore. Imala je slomljeno srce, do kraja smrskano. Od toga se nikada nije oporavila. Nije vise osjećajna djevojčica, sad ne preže ni pred čim. Lomi, gazi sve što joj se nađe na putu. Jednom je voljela i zaklela se da više nikad neće. I nije zavoljela, od tada, više nikada.

- I pričala je kako mrzi sve muškarce. Mrzila je sve one koji nisu birali, koji su bili svačiji. Nisam bio siguran da li je nekad netko takav imao njeno srce, ali sam znao da sve je istina. Pričala je s ogorčenjem o ljubavi, kao o najvećem zlu, a ja opet nisam imao dovoljno snage da joj kažem da postoji uvijek netko zbog koga se njeni snovi mogu promijeniti. A i da sam rekao, takvoj ženi je uzaludno bilo pričati.


Mislim da je to sve, zasada. :D

FeetF1
09.04.2012., 17:48
Među trijumfalnim fanfarama lako utihne ljudska svijest.

Kako je divna priroda, a kako je unakazi ljudsko bezumlje!

...Neznanje je štitilo njihovu nevinost, kao i sve druge građane, a znanje bi ih učinilo sukrivcem. Tako su podanici zatvarali oči i uši da nekako prežive u džungli koja ih je pretvarala u zlikovce.

...Taj susret u meni ostavio je potmulu bol, a i duboku potrebu da zaustavim i shvatim svoj trenutak u vjekovnoj Kirkinoj magiji koja oduzima ljudima humani lik.

Ivan Supek, Tragom duha kroz divljinu

BlackMolly
09.04.2012., 19:15
"Bio je otkrio da je zrcalo za ostale ljude, zrcalo u kojem je mogao ugledati samoga sebe.

»Svatko je zrcalo«, rekao je. Sebe je zapažao u svima, ali nitko nije njega vidio kao sebe. I shvatio je da svi snivaju, ali bez svjesnosti, bez znanja o tome tko doista jesu. Nisu ga mogli sagledati kao same sebe, jer se između zrcala uzdizao zid magle ili dima. A taj zid magle bijaše načinjen tumačenjima svjetlosnih slika - san ljudi.

Tada je shvatio da će uskoro zaboraviti sve što je naučio. Želio je zapamtiti sve vizije koje je doživio, tako da je odlučio prozvati se Zamagljeno zrcalo, kako bi uvijek znao da je tvar zrcalo, a dim koji nas okružuje sprečava da spoznamo što doista jesmo.

Rekao je: »Ja sam Zamagljeno zrcalo, jer sebe sagledavam u svima vama, ali ne prepoznajemo se zbog dima koji se širi među nama. Taj dim je san, a zrcalo si ti, sanjaču."

Don Miguel Ruiz

sendleri
09.04.2012., 21:50
Šta je to s nama i sa životom, u kakve se to konce splićemo, u šta upadamo svojom voljom, u šta nevoljom, šta od nas zavisi, i šta možemo sa sobom. Nisam vješt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke. Slučajnost odlučuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini, i najčešće bivam doveden pred gotov čin, upadam u jedan od mogućih tokova, u drugi će me ubaciti samo druga slučajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, jer ne vjerujem u neki naročit red ovoga svijeta. Ne odlučujemo, već se zatičemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati u toku miješanja. Ne možeš je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš.

Tvrđava-Meša Selimović (http://www.youtube.com/watch?v=h1QrIsoNprg&list=UU3q2t02wpktqTp8GMg-FRdA&index=21&feature=plcp)

bhavatarini
10.04.2012., 15:21
Ispred njega izginuše i šiljata koljena i suhe ruke, soba i oni snježni brežuljci vani; on bijaše u svemirskoj praznini u kojoj još dugo, dugo odzvanjaše posljednji akord, udaljujući se sve dalje i dalje, dok negdje daleko, daleko ne izginu.
U njegovoj duši nastade mukla, bezutješna praznina. Dakle zauvijek ga nestalo, nije moguće; on je čuo, osjećao kako se nekamo daleko, daleko udaljivao, on mora još negdje tamo biti...
Prenu se.
Opet opazi svoje suhe ruke, tanke noge, a kroz prozor sagleda sunce već na zapadu. Već se ticaše snježnog vrhunca Kune gore.
Ustade i opet se zagleda.
Ah, to je samo obmana. Sunce mora da je već osam minuta i pol za obzorjem; toliko treba dok mu svjetlo do nas dopre. Sa sjeverne Polarne Zvijezde svjetlo treba do nas trideset godina. Trideset, trideset, ah gle, trideset godina treba i svjetlo naše zemlje dok dospije na Polarnu Zvijezdu. Vidi, vidi, po tom bi se za trideset godina vidio današnji dan na sjevernoj Polarnoj Zvijezdi. To onda nije današnji dan nikud izginuo, propao, ah, za trideset godina vidjet će se na sjevernoj Polarnoj Zvijezdi, za pet tisuća godina u Mliječnoj Stazi: dalje, sve dalje u svemir, sve dalje bez kraja, bez konca, padat će svjetloslika zemljina današnjega dana.
Oh, Bože, Bože, ništa ne izgiba, ne propada, sve, sve je vječno. Ah, što me to samo toliko glava boli... Kad umrem, možda će duša poput misli prhati sa zvijezde na zvijezdu. Ah divote, ona će saznati prošlost svih vjekova, sve, sve je to zabilježeno u svemiru, ništa nije izginulo; svjetloslika svakog trena bivstvovanja otisnuta je u svemiru...
[...]
— Oh, Bože, Bože, i to je otisnuto u svemiru. Zar ću ja morati opet u to gledati?
Da, gledati u vječnosti! Grešnici, grešnici neće vidjeti ondje ništa, ništa; oni će gledati samo svoje bezdjelo, svoju žrtvu na sve vijeke vjekova...
Njega poče tresti zima. Obučen baci se nesvjesno u krevet.
On je opet ugledao otvorene crne oči, mrtvačku blijedu put, poškrapanu krvlju... On je buljio i buljio, a ta slika nije se više micala ispred njega. I kao da je izginuo s površja zemlje - nigdje nikoga, nigdje ništa... samo ona leži pred njim mrtva, poškrapana krvlju. On bulji u njene mrtve staklene oči i tako tone u svemiru...

~ Janko Leskovar, Misao na vječnost

Urbanna
10.04.2012., 21:05
- Nikada više, nećemo se uhvatiti za ruke ni hodati od ugla do ugla i pokušavati uzalud da se setimo dok ćutimo, nečega toliko ogromno važnog... Miroslav Antić

- Ali, bio joj je suviše sličan. Operiran od svake emocije, plašio se osjećaja koja su ga vukla njoj. Trebali su se, na neki neobjašnjiv način, ne mogavši jedno bez drugog. Ali, biti zajedno, ni to nisu mogli.

- Ne, nisi ti bezosjećajna. Ti želiš da drugi tako misle, da te ne mogu povrijediti ma što god da ti učine. Tvrdoglavi stvore, pa tako nećeš ništa postignuti. Samo će te testirati, do koje granice možeš podnijeti bol. A vjeruj, do tih granica čovjek ne zeli doći. Jedino te granice ne želi preći nikada.

- Ne zajebavaj se s njenim osjećajima, druže. Iz iskustva ti kažem. Ispočetka ti bude svejedno koliku dozu razočarenja ćeš joj dati. Igraš se s njom. Lomiš je. Ali ne osjetiš koliko ti se uvlači pod kožu i koliko ti postaje bitna. I tek onda, kad bude kasno, kad uključi razum, shvati i ode, ti ostaneš sjeban i sam. I shvatiš da si ispustio pravu iz ruku. I koliki si kreten bio... A moglo se drugačije.



Ovo je prelijepo.
I, trenutno, tako moje.

Lachen
10.04.2012., 21:53
"Da poštujem svoj ili tuđi rad, to nikad...Dok se radi ničemu ne služi biti živ."

Andre Breton

Pancake
11.04.2012., 00:12
Usne su pupoljak gde se srela pčela od vetra s pčelom od mleka.

***

Sve se ređe usuđujem da izgovaram reči jer uvek znače drugo nego što ja želim. Sve dalje su od govora i teško ih razabirem u šumovima beskraja.

***

Ispredi iz svoje aorte pozlaćen konac trajanja i zašij naprsla mesta iz kojih drhte čuđenja.

***

Narod nas zbilja u gnevu može da kolje, ruši i pali, ali mi nismo oni što smisleno tlače. Mi ne smatramo da je svet celi naše polje. Mi ne bismo podneli ni urođenik prašumski da zbog nas plače. Duša je naša prostrana iako smo brojem mali.



Miroslav Mika Antić

Tassia
15.04.2012., 15:56
QUOTE=kocka.leda;38839650]When the father dies, he writes, the son becomes his own father and his own son. He looks at is son and sees himself in the face of the boy. He imagines what the boy sees when he looks at him and finds himself becoming his own father. Inexplicably, he is moved by this. It is not just the sight of the boy that moves him, not even the thought of standing inside his father, but what he sees in the boy of his own vanished past. It is a nostalgia for his own life that he feels, perhaps, a memory of his own boyhood as a son to his father.”
― Paul Auster, The Invention of Solitude[/QUOTE]



:top: svaka čast na ovom citatu

Izum samoće, sjajna knjiga :cerek:

Tassia
15.04.2012., 16:00
...osećam da neko u meni zna čemu sve to vodi. Zna da će mi i ovo biti oduzeto, da ovaj pehar mora da se isprazni i da se ponovo do vrha napuni, do mučnine; da ova najskrivenija žudnja mora da se utoli i da umre, da ću iz ovog davno priželjkivanog raja uskoro morati da odem, svestan da je i on bio samo obična krčma iz koje ću pobeći trom i bez sećanja.





Poslednji dani Čarlsa Bukovskog

Tassia
15.04.2012., 16:01
Nemoj da te zavara izraz moga lica.



Jer, nosim masku, tisuce maski,



...maske koje se bojim skinuti,



a nijedna od njih nisam ja.



U pretvaranju sam pravi majstor,



ali ne daj se zavarati.



Za ime Bozje, ne daj se zavarati.



Pretvaram se da sam siguran



da je sve med i mlijeko u meni



i oko mene



da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra



da je sve mirno i da sve kontroliram



i da ne trebam nikog.



Ali, ne vjeruj mi.



Mozda se cini da sam smiren, ali



moja smirenost je maska



uvijek promjenjiva i koja sakriva.



Ispod nje nema spokoja.



Ispod nje je zbrka, strah i samoca.



Ali, ja to sakrivam.



Ne zelim da itko zna.



Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti



i da ce me otkriti.



Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio



nonsalantno, sofisticirano procelje,



da mi pomogne da se pretvaram,



da me zastiti od pogleda koji zna.



Ali bas takav pogled je moje spasenje.



Moja jedina nada i ja to znam.



Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.



Ako slijedi Ijubav.



To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,



od zatvora sto sam ga sam sagradio,



od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.



To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,



da uistinu nesto vrijedim.



Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.



Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,



da nece uslijediti Ijubav.



Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati,



a tvoj bi me smijeh ubio.



Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim,



i da ces ti to vidjeti i odbiti me.



Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja



sa sigurnim proceljem izvana



i uplasenim djetetom unutra.



Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,



a moj zivot postaje bojiste.



Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.



Kazem ti sve, a zapravo nista,



i nista o onome sto je sve,



i sto place u meni.



Zato kad sam u kolotecini,



neka te ne zavara to sto govorim.



Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem.



Sto bih volio da mogu reci,



sto zbog opstanka moram reci,



ali sto reci ne mogu.



Ne volim nista kriti,



Ne volim igrati umjetne, lazne igre,



zelim prestati s igrama.



zelim biti iskren i spontan te biti ja,



ali mi ti moras pomoci.



Moras pruziti ruku



cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim.



Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.



Samo me ti mozes prizvati u zivot.



Svaki put kad si Ijubazan, njezan i kad me hrabris,



svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines,



moje srce dobije krila,



vrlo mala krila,



vrlo slaba krila,



ali krila!



Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene.



Zelim da to znas.



Zelim da znas koliko si mi vazan,



kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe



ako tako izaberes.



Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem,



samo ti mozes ukloniti moju masku,



samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,



i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,



ako tako odlucis.



Molim te odluci. Ne mimoilazi me.



Nece ti biti lako.



Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove.



Sto mi blize prides



to naglije mogu uzvratiti.



To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige,



ja sam cesto nerazuman.



Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.



Ali rekose mi da je Ijubav jaca od snaznih zidova,



i tu lezi moja nada.



Molim te pokusaj pobijediti zidove



cvrstom rukom



jer dijete je vrlo osjetljivo.



Tko sam, mozda se pitas?



Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.



Jer ja sam svaki covjek na kojega naides



i ja sam svaka zena na koju naides."

Tassia
15.04.2012., 16:17
Želim da se igramo žmurke i da ti poklonim svoju odeću i kažem da mi se sviđaju tvoje cipele i da sedim na stepenicama dok se kupaš i masiram tvoj vrat i ljubim tvoja stopala i držim te za ruku i da idemo negde da jedemo i da mi ne smeta kad pojedeš moju porciju i da se nađemo kod Rudija i pričamo o proteklom danu i da kucam tvoja pisma i nosim tvoje kutije i smejem se tvojoj paranoji i da ti poklanjam kasete koje ne slušaš i da gledamo sjajne filmove i da gledamo očajne filmove i da negodujem zbog radio programa i da te fotografišem dok spavaš i da ustajem da ti spremim kafu i pecivo i da idemo kod Florent da ispijamo kafu u ponoć i da mi ti kradeš cigarete i nikad ne možeš da nađeš šibicu i da ti pričam o TV programu od prošle noći i da te vodim kod očnog lekara i ne smejem se tvojim šalama i da te želim ujutru ali te puštam da spavaš još malo i da ljubim tvoja leđa i milujem ti kožu i kažem ti koliko volim tvoju kosu tvoje oči tvoje usne tvoj vrat tvoje grudi tvoju zadnjicu i da sedim na stepeništu pušeći dok tvoj komšija ne dođe kući i da sedim na stepeništu pušeći dok ti ne dođeš kući i da se brinem kad kasniš i obradujem kad stigneš ranije i da ti poklonim suncokrete i dođem na tvoju zabavu i igram dok sve ne zadivim i da mi je krivo kad zabrljam i da se radujem kad mi oprostiš i da gledam tvoje slike i želim da si oduvek bila tu i da čujem tvoj glas u svom uhu i osećam tvoju kožu na svojoj koži i da se uplašim kad pobesniš i jedno oko ti pocrveni a drugo poplavi i tvoja kosa očešljana nalevo i tvoje lice orijentalno i da ti kažem da izgledaš divno i da te smirujem kad se uznemiriš i grlim kada te boli i da te želim kad osetim tvoj miris i da te vređam svojim dodirom i da cmizdrim kad sam pored tebe i da cmizdrim kad nisam i da se odmaram na tvojim grudima i ušuškam te noću i da se smrznem kad ti uzmeš ćebe i skuvam kad ga ne uzmeš i topim kad se osmehuješ i rastapam kad se smeješ i da ne razumem zašto misliš da te odbacujem kad te ne odbacujem i da se čudim kako možeš i da pomisliš tako nešto i da se pitam ko si ali te prihvatam bez obzira na to i da ti pričam o anđelu drveta i začaranom šumskom dečaku koji je preleteo okean zato što te je voleo i da ti pišem pesme i pitam se zašto mi ne veruješ i da osećam to tako duboko da ne mogu da nađem reči i da ti kupim mače koje posle zamrzim jer mu posvećuješ više pažnje nego meni i da te zadržavam u krevetu kad moraš da kreneš i plačem kao beba kad konačno odeš i da ubijam bubašvabe i kupujem ti poklone koje ne želiš i posle ih nosim nazad i da ti predložim da se udaš za mene i ti ponovo kažeš ne i da nastavim da te pitam jer iako ne veruješ da mislim ozbiljno mislim od prvog puta i da lutam kroz grad osećajući kako je pust bez tebe i da želim ono što ti želiš i mislim kako gubim sebe ali znam da mogu da ti verujem i da ti ispričam najgore o sebi i pokušavam da ti dam najbolje od sebe jer ti ne zaslužuješ ništa manje i da odgovaram na tvoja pitanja i kad radije ne bih i kažem ti istinu i kad ne želim i pokušavam da ne prećutim ništa jer znam da ti tako više voliš i da mislim da je sve gotovo ali ostajem još samo deset minuta dok me ne izbaciš iz svog života i zaboraviš na mene i da pokušavam da ti priđem bliže jer je divno upoznavati te i u potpunosti vredno truda i da pričam s tobom na lošem nemačkom i još gorem hebrejskom i vodim ljubav s tobom u tri ujutru i nekako nekako nekako uspevam da izrazim delić sveprožimajuće bezuslovne nepokolebljive posvećene beskrajne ljubavi koju osećam za tebe



- Sarah Kane - A's Monologue, Crave

BlackMolly
15.04.2012., 17:43
"Istina je da ono što možeš napraviti danas ne treba ostavljati za sutra, ali sutra postoji s razlogom. Sve ono što čeka zrelijeg, spretnijeg, taktičnijeg, mudrijeg tebe, ostaje za sutra. Kao što si danas sve to više nego jučer, tako ćeš i sutra biti više nego danas. Upravo zato postoji sutra i treba mu ići u susret s veselim iščekivanjem sutrašnjeg sebe i svega onog sa čime ćeš se uhvatiti u koštac."

           Don Miguel Ruiz: Četiri sporazuma sa samim sobom

octopus
15.04.2012., 17:58
Sladostrasnici svih dobi i spolova, ovo djelo poklanjam samo vama: hranite se njegovim načelima, ona potkrepljuju vaše strasti, a te strasti, kojima vas hladni i otužni moralisti plaše, samo su sredstva kojima se priroda služi kako bi čovjeku pomogla da ostvari svrhu koju mu je odredila. Slušajte isključivo te divne strasti, jedino vas njihov glas može dovesti do sreće.

Marquis de Sade, prolog Filozofija u budoaru

Depeche E.
16.04.2012., 04:19
ovo mi je jednostavno prekrasno rečeno :cerek:

danas ću nacrtati sunce da maknem kišu s prozora,
podići glavu da vidim nešto više od samo crnih oblaka,
danas ću gledati u nebo i tražiti neki znak,
jer ako se ono razvedri, možda se razvedrim i ja

rozzza
18.04.2012., 15:13
Pripovijedaju da je Odisej sit čudesa
zaplakao od ljubavi vidjevši obalu Itake zelene i smjerne.
Umjetnost je poput Itake sva od zelene vječnosti, ne od čudesa.

Jorge Francisco Isidoro Luis Borges

Wanda Warska
18.04.2012., 22:37
Kad vam netko kaže: Ubih se govoreći vam!
pustite ga nek' se ubije.

Jacques Prévert

borntobewinner
19.04.2012., 12:51
Uputio sam pogled prema dva uplakana oka i tiho je upitao:
"Zar druga najljepša žena na svijetu mora plakati?"
-"Da. A... Tko je prva?"
-"Isto ti. Ali kad se smiješ."

Elerion
21.04.2012., 12:23
“Expose yourself to your deepest fear; after that, fear has no power, and the fear of freedom shrinks and vanishes. You are free.
I see myself as an intelligent, sensitive human, with a soul of a clown which forces me to blow it at the most important moments.

Love cannot save you from your own fate.

People fear death even more than they fear pain. It’s strange that they fear death. Life hurts a lot more than death. At the point of death, the pain is over. Yeah, I guess it is a friend.

There are things known and things unknown and in between are the doors.”

— Jim Morrison

Elerion
21.04.2012., 12:34
“Memory. It makes us human. It creates our ideas of family, history, love, friendship. Within all our minds is a narrative of our own lives and all the people who were important to us. Who were eyewitnesses to the same times and events. Who could describe us to a stranger.”

— Roger Ebert

Urbanna
21.04.2012., 13:36
“Expose yourself to your deepest fear; after that, fear has no power, and the fear of freedom shrinks and vanishes. You are free."


— Jim Morrison


Aaah! Morrison :cerek::cerek:

Diamante
22.04.2012., 13:47
Ništa mi se ne događa, ali i to ništa previše mi je:raspršujem se na tisuću beskorisnih poslova, jalovih formalnosti i ispraznih naklapanja, a to je, premda nije život, dovoljno da me iscrpi.

Jedni žive, a drugi traju.

P. Bruckner

rozzza
23.04.2012., 17:23
I za hiljadu godina čovjek će isto ovako uzdisati: “Ah, teško je živjeti” – i u isti mah ovako isto kao i sada, bojaće se i neće htjeti umrijeti.

Anton Pavlovič Čehov

adamovo rebro
23.04.2012., 17:58
“Memory. It makes us human. It creates our ideas of family, history, love, friendship. Within all our minds is a narrative of our own lives and all the people who were important to us. Who were eyewitnesses to the same times and events. Who could describe us to a stranger.”

— Roger Ebert

jako lipo :)


"Romantika je nebeski i sotonski blagoslov, kojemu dugujemo vječne ožiljke"
Charles Baudelaire

Urbanna
24.04.2012., 19:37
Slavenka Drakulić: "Frida ili o boli"

Frida Diegu:

„Oprosti mi, dragi moj, bila sam gruba prema tebi. Nepotrebno gruba i ogorčena. Ne želim takva otići, ali nemam više vremena ni za što drugo osim da te zamolim za oprost. Pogriješila sam u očekivanjima. Očekivala sam od tebe više nego što itko može dati. S kojim pravom? Zbog toga što sam i od sebe očekivala više? Zato što sam morala u životu tražiti više da bih dobila barem nešto? Jednostavna i sasvim očekivana opravdanja... A ipak, trebao mi je čitav život da shvatim kako svi ljudi nisu jednaki i kako čine samo ono što mogu, da daju samo koliko imaju – i da je to dragocjeno. Bila sam slijepo malo biće koje se očajnički borilo da preživi. I bojim se da u svojoj kratkovidnosti nisam vidjela ljude onakve kakvi jesu, nego kakvi bi trebali biti. I sebi i tebi nanijela sam nepotrebnu patnju. Da, sada vidim da sam od života očekivala više od patnje. Tvoja je ljubav, Maestro, trebala biti rješenje svih mojih problema. U ljubavi sam vidjela spas. Ljubav je bila moja religija. Čovjek valjda ima potrebu izmisliti nešto poput boga. Što je drugo moglo slijediti nego još veća patnja i još veće razočarenje. Jer spasa nema.

Na koncu konca, što je ljubav? Sad mi se čini da je to tek riječ za čitav niz osjećaja, od nježnosti do solidarnosti i strasti. Jer ne treba zaboraviti da je jezik neprecizan instrument, za razliku od slikarstva ili muzike. Ljubav je zajednički nazivnik, obična košara u koju čovjek trpa svašta. Svaštara dakle. (...)

I što je najgore, vjerovala sam čvrsto da imam pravo na tebe, na ljubav, na život. Ne, čovjek nema nikakva prava niti garancije, ni za što. On postoji, koprca se, manje ili više je usamljen, i to je sve.“

Vera Wang
26.04.2012., 11:36
* ..To je kao vjetar; ništa, nemaš na čemu da stojiš, nizašto se ne držiš, ništa te ne drži, oči su ti prazne, srce ti je pusto, ostaje samo nemir.*

Magla i mjesečina, Meša Selimović

FeetF1
27.04.2012., 21:49
Svi načini kako se piše su dobri, osim dosadnog.
Krleža

Tassia
27.04.2012., 23:56
Treba izdržati do kraja, sa osmijehom stjuardese koja zna da sa avionom nešto nije u redu.

Andrić

karolina-lina
02.05.2012., 21:33
"Pokupi se najzad i odbježi tako hitro iz Tremčeva dvora kao da joj je neki zlobnik utaknuo u šupak komad žeravice."

"Ovo su obični muktaši i dangube, sve bi to trebalo istrijebiti i pomlatiti kraj plota, neka bar zemlju nagnoje."

"Došla kuga na narod. Nakotilo se danguba i vucibatina."

"Ti to ne smiješ učiniti luđakinjo. Ti to ne možeš učiniti. Ti imaš dijete, Tremčevo dijete i tvoje je mjesto u ovoj kući, pa dogodilo se što mu drago." "Tremčevo dijete?" Marija prasne u neprirodan smijeh. "Vi se šalite, mama, Bog s vama. Da je Tremčevo ja bi ga zagušila čim se izleglo. Ha, ha, ha."

"No osjećaj je kao muha. Mahneš rukom i odeš dalje.." :)

"Bog se brine za ptice nebeske i zvijeri zemaljske, brinut će se i za tebe, siroče moje. Budi pokoran svakome, mukotrpan i blage duše, neka te mine osvetnička strast, jer je ona dijelo đavolovo, ako te svi zaborave, Bog te neće zaboraviti, siroče moje."


Ivan Dončević, Životopis bez svršetka

malena princeza
06.05.2012., 12:43
"Pravim je ljubavnicima veliko dostignuće ležati bez riječi, bez zagrljaja i poljupca, bez šapata i prigušenog uzdaha kupajući se u sjaju onog drugog" (Robert Graves)

Osjetila sam se ranjenom
kada sam izgubila muškarce u koje sam
bila zaljubljena.
Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga
jer nitko ne posjeduje nikoga. (P.Coelho - 11 minuta)

Ja sam nju, znate volio.
To je bila ljubav na prvi pogled,
na posljednji pogled,
na pogled do groba.
(Vladimir Nabakov - Lolita)

masval47
06.05.2012., 13:23
'Kao da početna riječ sudbine svakog od nas nije ispisana na tvrdoj površini neke hridi...'
- Joseph Conrad ('Lord Jim')

Dnino
06.05.2012., 21:37
„Sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatske kulture.“

-Miroslav Krleža

Urbanna
06.05.2012., 22:00
Slavenka Drakulić: "Frida ili o boli"

„Nema ni osjećaja ni misli. Postojiš i ne postojiš istodobno, poput čestica prašine koje se kovitlaju u zraku.“

„Vježbala je nepomičnost. Vježbala je trpljenje.“

„Bol me učinila svjesnom tijela. Tijelo me učinilo svjesnom propadanja i smrti.“

„Oklopljena sam izvana i iznutra, imam tvrdu kožu. Nadala sam se da ćeš prepoznati onu drugu mene, koja se ne može sagledati očima, onu koja živi u dubokoj rupu i koja izlazi na vidjelo samo na slikama.“

I što je najgore, vjerovala sam čvrsto da imam pravo na tebe, na ljubav, na život. Ne, čovjek nema nikakva prava niti garancije, ni za što. On postoji, koprca se, manje ili više je usamljen, i to je sve.“

„Usamljenost je bila gora od boli, pomislila je, usamljenost u koju je bol zarobila i na koju je bila osuđena čitavog života.“

*tearsinheaven
06.05.2012., 23:06
danas ću nacrtati sunce da maknem kišu s prozora,
podići glavu da vidim nešto više od samo crnih oblaka,
danas ću gledati u nebo i tražiti neki znak,
jer ako se ono razvedri, možda se razvedrim i ja
Odlična mi je ta pjesma :)

You say that you love rain, but you open your umbrella when it rains.
You say that you love the sun, but you find a shadow spot when the sun shines.
You say that you love the wind, but you close your windows when wind blows.
This is why I am afraid, you say that you love me too.

- Shakespeare :D

FeetF1
09.05.2012., 17:43
Loše stvari koje ti se dogode zapiši u pijesak, a dobre stvari ukleši u mramor.
(arapska poslovica)

Urbanna
10.05.2012., 23:10
"Mnoge ljubavi su pod zemljom
Mnoge ljubavi su rekle zbogom
Mnoge ljubavi se ne čuju više
Mnoge ljubavi na nebo su otišle"


Allen Ginsberg: dio iz "Mnoge ljubavi"

seljo bear
11.05.2012., 12:04
In life, there's the way you act when you know people are watching.
And then there's the way you act when no one's watching, which, let's be honest is the real you.
- Brad Meltzer, The Inner Circle.

Napoleon Wilson
11.05.2012., 13:51
Samo tužni narodi mijenjaju imena svojih ulica i trgova.
Mirko Kovač, Grad u zrcalu

sophie7
13.05.2012., 15:36
U svijetu po Garpu, svi smo mi beznadni slučajevi.
John Irving " Svijet po Garpu "

Napoleon Wilson
14.05.2012., 12:42
U svijetu po Garpu, svi smo mi beznadni slučajevi.
John Irving " Svijet po Garpu "

Da, to je prekrasan roman. :)

Nuria Monfort
14.05.2012., 16:17
Ništa se ne gubi i ništa ne postaje, i ova je noć puna boli i ljubavi koja je bila i koja će biti.

Antun Gustav Matoš, Camao

čarolija :)
14.05.2012., 18:28
“Ona je zemlja koja me hrani sokovima, ona je vazduh koji udišem, ona je sunčana strana moga života.”

‎"Bez potrebe je mučio i sebe i nju - trebalo je da nađe ženu s kojom se nikada neće rastati. Ili da živi sam. Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otići.
- Ti bi otišla?
- Otišla bih.
- Zato što me ne voliš?
- Zato što te volim."

“Hiljadu nečijih sretnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikad više.”

Meša Selimović, Tvrđava.

Enter Sandwoman
14.05.2012., 19:28
Paulo Coelho- Peta Gora

"Pustinjski je vjetar već odavno obrisao naše stope u pijesku.

No, u svakom trenu mog življenja, ja iznova proživljavam ono što nam se dogodilo, a ti i dalje živiš u mojim snovima i u mojoj stvarnosti.

Hvala ti što si se našao na mome putu.":)

The Magic Paw
17.05.2012., 14:55
Radost ću svoju saopćiti svijetu,
ali bol moj neka ostane za me.
Neka se braća ogriju na mome žaru,
no tajnih suza ne povjeravam nikomu.

Čovječe, ako zvuk riječi može da ti dade sreću,
ja ti je neću kratiti.
Ali na stravičnome drumu što vodi u ponore
ja hoću da ostanem sam.

Tin Ujević



''Svjetlost je previše bolna osobi koja želi ostati u tmini.'' Eckhart Tolle

la loba
17.05.2012., 21:12
Mnoge će ti strasti obilježiti život, pokazivala je moja astralna karta. Štićenica silovitih i kratkotrajnih ljubavi. Niz imena povezanih poljupcima. Neki će biti trijezni, neki nježni. Viši ili niži, smeđi ili crni, bit će ih svakakvih. A sve će ih određivati isto: muškost koja im nemirno poigrava među nogama.
Neke koraćaju čvrsto, visoke su, ponosne. Jake i uporne, uspravne poput jarbola. Moćne i lukave, sigurne u sebe, razumne, zrele, odlučne, sve će osvojiti. Uđu, zagospodare, i, napokon, u svom uredu, čvrste i upućene, znaju gdje im je mjesto, znaju gdje im je uloga. Ulaze, izlaze, zagriju se, ubrzacaju svjesne svojega carstva. Carstva za jednu noć, kraljevstva za jedan poljubac.
Druge su sićušne, nemirne i neposlušne. Buntovne, znatiželjne, nikad im ne nedostaje prostora za igru, istraživanje i nestajanje u prostoru i vremenu. Slatke istraživačice, katkada ti izmiču, skliske guje, baš kao sapun u kadi. Znatiželjno klize niz mokre mišiće i sve su brže, znatiželjnije i nemirnije, dok okretno poskakuju u vlažnom i toplom utočištu za koje znaju da ih čeka. Ribice koje skaču nošene tvojom unutarnjom strujom, sretne i mokre, i nije im baš bitno ni kako ni gdje. Mlade su duhom. Gotovo ni same sebe ne uzimaju ozbiljno. [Ljubav, znatiželja, prozac i sumnja, Lucia Etxebarria]


Ionako me napadaju da sam previše promiskuitetna i da gutam muškarce, ali što ćeš, takva sam. Zato što se neželim odreći jedinog opipljivog zadovoljstva u kojemu možemo uživati. Ljubeći zemlju, izgubit ću nebo, pa što onda. [Lucia Etxebarria, Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje]

Going Under
19.05.2012., 11:01
'This is me.' He handed her the precious scrap of paper. 'Call me or I'll call you, but one of us will call, yes? What I mean is it's not a competition. You don't lose if you phone first.'

D. Nicholls, One Day

YesterdaysFate
22.05.2012., 19:48
Moja ljubav prestati će kada slijepi slikar
uspije naslikati zvuk padanja ružine latice na
stakleni dvorac koji ne postoji.

bhavatarini
22.05.2012., 20:17
Ne treba čovjek da se pretvori u svoju suprotnost. Sve što u njemu vrijedi, to je ranjivo. Možda nije lako živjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, biće još gore. A željeti snagu i bezosjećajnost, znači svetiti se sebi zbog razočarenja. I onda, to nije izlaz, to je dizanje ruku od svega što čovjek može da bude.

~ Meša Selimović, Derviš i smrt

alica u zrcalu
23.05.2012., 00:00
…Ispit savjesti! Pomislite ovaj čudnovati slučaj: naći se ovako jednoga dana, sam, bez igdje ikoga u svojemu životu, bez učitelja, bez roditelja, bez prijatelja; zatvoriti se - i to zaključati se - u sobi koju niste platili, pa sjesti za stol i nagnuti ruke na lakte. Napolju pada kiša ili vija vjetrina ili je velika magla; na staklima je vlažni dah kao tanka koprena. Pa onda kazati? Deder da sada, sami samcati sa svojim mislima, obnovimo sliku svijeta u sebi, upravo da je stvorimo, da pomislimo, kakav mora da je on u svojoj cjelini i svojim pojedinostima, a naročito da se dosjetimo, da se domislimo, kakvi su pravi zadaci našega duha."

Tin Ujević, Zapisi (Ispit savjesti)

The Magic Paw
23.05.2012., 11:22
“Don't wish me happiness-I don't expect to be happy it's gotten beyond that, somehow. Wish me courage and strength and a sense of humor-I will need them all.”

A.M.Lindbergh

Rapunzel9
27.05.2012., 12:19
" Takve kao ti se ne ostavljaju. Nikad.
Ali ipak sam otišao jednog dana.
Naime, to je ono što mi, mangupi muškarci, često činimo bez razloga.
Ona nije poslala vojsku za mnom, iako sam itekako zaslužio da budem prebijen. Istina, tražila me je još dugo i zbunjeno, a onda je odustala.
Malena oficirka je izgubila bitku života. Ali ja, ja sam izgubio rat. "


čiji je ovo citat?



moj doprinos:

"I što je još gore, bio sam zaljubljen. Zaljubljen u komplikacije." Toru Vatanabe

"Prema drugima imam mnogo više strpljenja nego prema sebi i mnogo lakše izvlačim ono najbolje iz drugih nego iz sebe." Reiko

"Zatvorio si se u taj svoj mali svijet, i kad ja pokušam pokucati na vrata, ti samo na sekundu podigneš pogled i isti čas se vratiš unutra." Midori

ovi su iz Norveške šume..


"Ništa nije čudnije ni delikatnije od odnosa ljudi koji se poznaju samo iz viđenja - koji se svakog dana, pa i svakog sata, susreću i promatraju, a ipak moraju, zbog pristojnosti ili svoje ćudi, držati se tobože ravnodušno, ne pozdravljati se niti razgovarati među sobom. Između njih vlada nelagoda i pretjerana radoznalost, histerija neke nezadovoljene i neprirodno potisnute potrebe za upoznavanjem i razmjenom misli, a nadasve neka vrsta suzdržana poštovanja. Jer čovjek voli i poštuje čovjeka dok god ne može procijeniti, a žudnja i nastaje iz nedostatnog poznavanja." Thomas Mann, Smrt u Veneciji

Dr. Ira
27.05.2012., 20:52
čiji je ovo citat?
Đole. Prilično sam sigurna. :)


"But I believe in love, you know; love is a uniquely portable magic. I don`t think it`s in the stars, but I do believe that blood calls to blood and mind calls to mind and heart to heart." (King: 11/22/63)

Vera Wang
29.05.2012., 11:48
*Znate što je najbolje kod slomljenih srdaca? Istinski se mogu slomiti jedanput. Sve drugo samo su ogrebotine* -Anđelova igra

tamara99ism
30.05.2012., 11:33
Pošto mi se par ljudi javilo u box, nastavljam, hahaha.

Još jedna noć je prošla. Mila jesi li svjesna greške? Znam mila sinoć nisi spavala, razmišljala si, jesi li shvatila? Znam, plakala si. Bolilo te. Vidjet ćeš mila trajat će to još nekoliko dana, kasnije će prestati. Razarat će još neku noć i gotovo. Ali, mila strpi se. Trebat će vremena. Znam sad te boli. Ali vrijeme će učiniti svoje. Imaš mila samo dva izlaza, da oprostiš i zauvijek zaboraviš ili bar pohraniš negdje daleko u sebi, ili da nikada ne zaboraviš a još manje oprostiš. Za jedno od ova dva odlučit ćeš se. Trećeg nema. Mila nemoj plakati suze neće pomoći. Vrijeme ne možeš vratiti. Vidiš mila mama je bila upravu. Bojiš se. Razmišljaš. Ali kakvu god sada odluku doneseš bit će pogrešna. Sačekaj. Nek' prođe neko vrijeme. Nemoj plakati. Hladne glave razmisli o svemu. Sigurna sam, mila, donijet ćeš pravu odluku. Znaš mila, ljubav je teška. Boli. Shvatila si to. Polako, sjećat ćeš se ti još dugo onih riječi. Svega. Da mila, doći će i neke druge oči, one će biti mile ali ne i najmilije, one će biti lijepe ali ne i najljepše, one će biti drage, ali ne i najdraže i reći će ti mila da ima bolje, ali tebi bolje ne treba sve i da ima. Znam mila, sad držiš telefon u ruci i čekaš poruku, ne, neće stići. Neće nikada doći. Pusti mila. Vrijeme će učiniti svoje. Potrudi se da ostaviš ljubav po strani neko vrijeme. Molim te, bit će teže tebi ako budeš stalno mislila na to. Pusti neko vrijeme. Potrudi se mila vrati stare prijatelje, znaš mila izgubila si ih, pa pitaj ih za mišljenje, znaš da su ti samo najbolje htjeli. Izgubila si mila puno toga. I vratila se na stari početak. Tu si knjigu već čitala, svojom greškom opet se vratila. Da, mila svojom greškom. Povijest se ponavlja.

Htjela sam da se boriš za mene. Htjela sam da kažeš da ne postoji nitko drugi s kim bi ikad bio i da bi radije bio sam nego bez mene. Htjela sam...

Znaš prijatelju, ja sam nju volio. Ono mislim, baš volio. Istinski, ludo i bez razmišljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveća. Sa mnogima sam bio, ali uvijek sam nju nosio u srcu. Najviše mi je trebala, a eto... Baš njoj sam najviše bola donosio. Nisam mogao prihvatiti činjenicu da volim, pa sam je tjerao od sebe. Stalno joj se vraćao, a ustvari bježao od nje. U jednom trenutku pokazao bih joj da mi je stalo, a u sljedećem dokazao da sam đubre. I najgore od svega, kad god bih se vratio, ona je bila tu. A sada…
-A šta sada? Prebolio si je?
Ma kakvi! Ima trenutaka kada je zaboravim na tren, ono kad alkoholom ubijem zadnji komad mene.
– Zašto sada ne odeš i kažeš joj sve?
Eh, vidiš… Uspio sam šta sam htio. Otišla je od mene. Sad kad se vratim, više je nema. Kažu da voli drugog, znam da to nije istina... Ali...
– Idi do nje onda.
Ne mogu.
– Zašto?
Uključila je razum. Shvatila je da sam, ipak, preveliko đubre i da je ne mogu voljeti nikad. Voljeti onako, klasično.
-Tebe je nemoguće shvatiti!
Eh prijatelju, znam... To čujem često. Samo jedna osoba mi je rekla da me razumije...
-Tko?
Pa, ona, druže…

Nemam živaca za još jedno MI, a živčani sistemi se ne prodaju baš na svakom uglu. Da se promijeniš ne možeš, niti ja mogu da te volim drugačijeg.

Dva smo ljeta već potrošili, pusti da kroz treće prođem sa rukom u tuđoj ruci.

Mrzim onaj osjećaj kada nemaš nikakve emocije. Osjećaš se tako prazno. Nisi sretan, nisi tužan. Nisi ništa. Kada su tvoje misli prazne, kada ne osjećaš ništa.

Pustila ga je da ode onoj kojoj je, mislila je, pripada. A on je otišao trećoj. Nepoznatoj. I zvao nju da kaže da nije sretan. Kome njegovo srce pripada? On ga nema.

Ne vrijedi. Toliko sam puta vraćala sat, kupujući ti vrijeme.
Kasniš. Mnogo kasniš. Nitko se toliko dugo ne čeka.
Čak ni ti.

Trebao sam naći jednu koja me neće podsjećati na nju. Pogledao sam oko sebe i desilo se čudo. Nijedna me nije podsjećala na nju kao što me podsjetilo srce u tom izgubljenom trenutku traženja. Vjerovatno svaka od njih bi tražila da prestanem cugat', pušit, da se ponašam pristojnije. Sve bi one tražile da ih držim kao kap vode na dlanu, da ne zbijam šale na njihov račun, tražile da ih izvodim na neka fina mjesta i slično. A ona? Ona je prihvatila svaki dio mene i nikada nije tražila da se mijenjam, a promijenila me. Jedina je kojoj sam uistinu rekao šta osjećam. Nije tražila da je držim kao kap vode na dlanu, činjenica da ju volim bila joj je sasvim dovoljna... A ja sam kao trebao da joj nađem zamjenu?

Pomogao mi je, ne samo da ga prestanem voljeti, nego je još izgubio ono malo poštovanja i obzira. Ono zrno još što je bilo ostalo. Ja ne znam tko je taj čovjek. Vjerujem da ne zaslužuje da ja uopće trošim riječi na njega, dajem mu tako previše značaja i poštovanja. Zbog toga, neka ovo dobro upamti, jer su ovo posljednje misli, redovi, riječi koje ću njemu uputiti. Jer takva osoba, zaista, ih nije vrijedna.

I žalim, duboko žalim. Bio si jedan, jedini koji me uspio promijeniti. I umjesto da nađem sebe u tebi, ja sam se izgubila. Bila sam to neka nova ja. Neka slaba, lomljiva, plačljiva, ne baš ponosna, popustljiva, izgubljena... A to nikako nisu osobine koje su me nekada opisivale. Vraćam se sebi. I nedam više nikome, nikada da uradio ono što si ti.

Gledaj to ovako: ti imaš svoj svijet, svoj život, a ja imam svoj. Moje i tvoje nemaju nikakve veze, ni u jednom trenutku sadašnjosti, ni budućnosti.

Tražiš me u drugima? Tražiš me u drugima, da li je to šala? Zašto me tražiš kad si me mogao imati, a radio si sve da me izgubiš?

Nećeš se dati nekom šarlatanu što te ne zaslužuje. Pogotovo ne radi to meni u inat. Ako već poželiš terati inat, onda meni u inat budi sretna.

Nedostaješ mi…
Ali nema smisla da se u pismu, koje ti onako nikada neću napisati, svaka druga rečenica bude sastojala od te dvije riječi i tri točkice koje nagovješćuju još teže osjećaje. Mogla bih ti reći još tisuću stvari, mogla bi te držati budnog pričajući ti noćima, ali sve bi se to svelo na te dvije riječi. Zar ne?

Samo zato što ti netko nedostaje, ne znači da ga trebaš natrag u svome životu. Nedostajanje je samo dio zaboravljanja.

Ja te ne volim više. Znaš li koliko sam bola morao podnijeti da bih rekao tu jednostavnu rečenicu? Koliko sam morao žena poljubiti, u mraku se poigravati sa mjesecom u njihovim očima, i paziti da ne izgovorim tvoje ime? Bojao sam se ljubavi nakon tebe. Učio sam zaboravljati ulice kojima smo išli, izmišljao nove gradove rijeke, zvijezde... Brisao sam kišu sa svojih pjesama. Pamtio sam tragove tvojih prstiju, koji su skinuli nježnost s mene. Pamtio sam slike, riječi sam znao napamet. I trošio vrijeme da te zaboravim, da te ne volim. Molio se očajnički da to nestane iz mene. Da se vratim na početak.

Da znaš! Niti jedan tvoj izgovor ne prihvaćam. Ne usvajam. Da me voliš, da me zaista, istinski voliš, da ti je stalo, tražio bi izgovore da budeš sa mnom, a ne bez mene. Niti jedan razlog protiv ti ne bi bio validan. Borio bi se, zajedno sa mnom, protiv svih teškoća koje nas sprečavaju da budemo skupa. Ama, borio bi se ti i sam protiv sebe. Da ti je stalo... Ali, nije. Zato me gubiš. Zato me nemaš. Zato me guraš od sebe. A ja više nemam šta da ti dam, dokažem, pružim, uradim...

Sinoć sam sahranio jednu ljubav, bas tu na ćošku uz cigaretu.

Ali opet... Ponekad, kad najmanje očekujem, nešto me podsjeti na njega. Na nas. Na našu prokockanu ljubav. Bilo da je to ljubavni test u časopisu ili bašta restorana prepuna zaljubljenih parova. Ponekad ne mogu da se ne zapitam kako bi moj život izgledao da nije ispalo ovako. Kako bi bilo da smo i dalje zajedno? Šta bi se dogodilo? Ponekad čak pokušavam zamisliti kako bi izgledao naš ponovni susret, što je suludo. Toliko vremena je prošlo i sumnjam da bih ga i prepoznala. Mogla bih da prođem pored njega na ulici i ne znajući da je to on.
Ma koga ja to zavaravam? Naravno da bih ga prepoznala. Odmah. I to u najvećoj gužvi. Reći ću vam još nešto: duboko u sebi znam da bih osjetila isto uzbuđenje kao nekada. Nisi onaj kojeg želim - Aleksandra Poter

Ne lupa mi više srce kad me nazoveš. Valjda to tako ide. Valjda sam se jednostavno već odavno umorila. Ne brini i dalje si mi drag, ali onoliko koliko mi je drag neko koga sam davnih dana pustila. Tek onoliko da ponekad poželim čuti da si sretan. Samo toliko.

Igrali smo igru u kojoj nijedno nije pokazivalo emocije, držali smo se onog ko prvi kaže ''volim te'', gubi. I nijedno od nas nije izgubilo, a iz bitke smo izašli poraženi oboje. Ona je ostala ukočena dama, puna inata, a ja.. Ja sam, eto, ostao srcem tamo negdje kod nje, a tijelom svake noći kod druge. A ona? Srce je s sobom ponijela, nije ga ostavila kod mene. A ni tijelo ne daje nikom. Rekla je davno, dok sam skidao pahulje s njenih usana da ona ide u paketu. Ne ide tijelo bez srca, a ni srce bez tijela. Ja sam se nasmijao, i mangupski rekao kako divan paket, ni svjestan koliko ću dugo poslije da se sjećam svake njene riječi.

Bilo ih je prije nje, dobrih i loših, mirnih i razigranih, pa i onih bez morala. Nekima sam pričao o ljubavi, nekima govorio i da ih volim, ali nijedna nije imala moje srce, nijedna nije dobila pravu ljubav, ni s jednom od njih nisam bio istinski sretan. Vremenom sam shvatio, prije nje ja nisam volio, nikoga!

Poslje svega, sada te pozdravljam sa umjerenim osmjehom. Sada, kada je vrijeme učinilo svoje, ne uzrujavam se i ne tražim mnogo. Umirujem savijest čekajući da se sve riješi, nekako, na neki najbolji mogući način. Vjerujem u sebe. Vjerujem u vrijeme. Ali, više ne vjerujem u nas.

Kad bolje razmislim, i nisam ja za tebe stvorena, mili. Za tebe su one prosječne i jednostavne, u čijim očima ćeš biti savršen. One što sve znaju bolje, da prvo vole tebe i nekad možda sebe. Njima te ostavljam, mili, i tebi da me pokušaš izmisliti opet.

Začut ćeš neku staru, dobru, nepoznatu pjesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš. I zaplakat ćeš istog časa.I najzad shvatiti kako sam te volio. Đ. Balašević

rnr666
30.05.2012., 11:36
Alice: Would you tell me, please, which way I ought to go from here?
The Cat: That depends a good deal on where you want to get to
Alice: I don't much care where.
The Cat: Then it doesn't much matter which way you go.
Lewis Carroll

rnr666
30.05.2012., 11:48
"I love the handful of the earth you are.
because of its meadows, vast as a planet,
i have no other star.
you are my replica of the multiplying universe.
...your eyes are the only light i know
from extinguished constellations.
your skin throbs like the streak
of a meteor through rain"
Pablo Neruda

mimma7
31.05.2012., 15:42
nije baš kraći, ali ga volim ;)

1 Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.

2 Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!
3 Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?

4 Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.
5 Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.
6 Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu.
7 Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovo počnu svoj tok.

8 Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale.
9 Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.

10 Ima li išta o čemu bi se moglo reći: "Gle, ovo je novo!" Sve je već davno prije nas postojalo.
11 Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći.

12 Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.
13 I trudih se da mudrošću istražim i dokučim sve što biva pod nebom; o, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim.
14 Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje!
15 Što je krivo, ne može se ispraviti;čega nema, izbrojiti se ne može.
16 Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje."
17 Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja.

18 Mnogo mudrosti - mnogo jada; što više znanja, to više boli.

1 Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža" - ali gle: i to je ispraznost!
2 O smijehu rekoh: "Ludost je"; o užitku: "Čemu valja?"
3 Odlučih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrećava li ljude ono što pod nebesima čine za izbrojenih dana svojega života.
4 Učinih velika djela: sazidah sebi palače, zasadih vinograde;
5 uredih perivoje i voćnjake, nasadih u njima voćke svakojake.
6 Načinih jezera da plodna sadišta natapam.
7 Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaće, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu.
8 Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevače i pjevačice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji.

9 I postadoh tako velik, veći no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila.
10 I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu.
11 A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem.
12 Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, čini kraljev nasljednik? Ono što je već učinjeno.

13 I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame.
14 Mudracu su oči u glavi, a bezumnik luta u tami.

Ali također znam da obojicu stiže ista kob.

15 Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina luđaku, takva je i meni. Čemu onda žudjeti za mudrošću?" I rekoh u srcu: "I to je ispraznost!"

16 Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu će poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik.
17 Omrznuh život, jer mi se učini mučnim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja.
18 Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku.
19 Tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Pa ipak on će biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost.

20 I stao sam srcem očajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem.
21 Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja.
22 Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio?
23 Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.

24 Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke.
25 Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu.
26 Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameće zadaću da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu.
I to je ispraznost i pusta tlapnja.

alica u zrcalu
03.06.2012., 19:19
"Otupjeli ste", pripomene, "ne samo što ste se odrekli života, svojih i društvenih probitaka, dužnosti građanina i čovjeka, svojih prijatelja (ipak ste ih imali), ne samo što ste se odrekli svakog cilja osim dobitka na kocki, nego ste se odrekli i svojih uspomena. Sjećam vas se iz strastvenog i burnog razdoblja vašeg života, ali sam uvjeren da ste zaboravili sve svoje tadašnje najljepše dojmove. Vaši snovi, vaše sadašnje najveće želje ne sežu dalje od pair i impair, rouge, noir, dvanaest srednjih brojeva, i tako dalje, i tako dalje, uvjeren sam u to!

"Dosta, mister Astley, molim vas, molim vas, ne spominjite mi to!", uzviknuh mrzovoljno, gotovo pakosno. "Znajte da nisam ama baš ništa zaboravio, ali sam sve to privremeno odagnao od sebe, čak i uspomene, sve dotle dok ne popravim iz temelja svoj položaj, a onda... onda ćete vidjeti kako ću uskrsnuti od mrtvih!"

"Bit ćete ovdje i nakon deset godina", reče on. "Hoćete li da se okladimo da ću vas podsjetiti na to, ako budem još živ, evo na ovoj istoj klupi?"


"Kockar", F. M. Dostojevski

bambinaaaa
04.06.2012., 11:14
Sve sam to ja, isitnjen, sav od komadića, od odsjaja, probljeska, sav od slučajnosti, od neraspoznatih razloga, od smisla koji je postojao pa se zaturio, i sad više ne znam šta sam u tom kršu. Meša Selimović

matka417
04.06.2012., 11:37
"I ona je sretnija, mirnija, sigurnija... Vrijeme je bol učinilo podnošljivim. Naučila je živjeti s krhotinama neke davne priče ostale u dalekome gradu.
I da je bliže, ne vrijedi! Ionako bi bilo daleko.
Ipak, postoje priče koje se nikada potpuno ne prebole. Ne zaborave. Tu su da te podsjete da postoji neko.... Stranac čiji je pogled nepodnošljivo ranjiv, dodir suviše ponosan... Trag izgubljene bliskosti i dva spuštena pogleda..."




"Skoncentriši se mila. Baci osjećaje po strani, sjedi i zapitaj se, ima li smisla da ga i dalje sanjaš i da mu se nadaš? U ovoj priči nema sretnog kraja. Dobar je on glumac, ali ti nisi rođena da mu budeš usputna stanica, na kojoj će da odmori, i krene dalje, ne osvrćući se gleda li ko za njim.Mila, digni glavu i pogledaj u nebo. Bog ti šalje znak. Odustani od njega dok nisi još dublje pala. Zaboravit ćeš ti.
Hoćeš, dušo ! Vjeruj mi."



"Zaljubit ću se, odlučih iznenada. Da, zaljubit ću se, i to odmah, još prije podne, pa sam čitav dan miran."



"Dođavola,odao sam se. Odala se i ona. Testirajući moju ravnodušnost,otkrila je da ni njoj nije svejedno da li je meni svejedno. Pa,dobro. Nešto se već moralo desiti na našem grafikonu."



"Pogledom je dala punomoc, da joj utucem dosadu."


"That's what happens to friends, eventually. They leave you. It's practically what they're for."


"Ma voljeli smo se mi, ali nikad istovremeno!"



"On se kladio u svoju muškost da će biti njegova. Samouvjeren kao i uvijek, nije se plašio poraza. Nije imao ni razloga, osvojio je i ostavio brže nego što je mislio. Ali, istovremeno je pala još jedna opklada; ovdje je ulog bila čast. Njena čast. Zarekla se da će njemu uvijek biti posebna. Da će biti drugačija od ostalih. I, pogodite šta; muškost je zadržao, ali srce.. Ono stoji u njenim rukama još dana kada ju je napustio. Eh, a opklada mu se činila tako lakom na početku."



"Mi smo stranci sa uspomenama. Sve ono što je moglo i trebalo biti, a nije bilo, i nikada neće biti."



"Nismo se slikali,nismo putovali.Ne znam u stvari ni šta smo. Znam samo da mi fališ kao vazduh,kao zagrljaj,kao neko najbliži na svetu. A nemam ni jedan dokaz da sam bio tvoj neko..."



"Čudno je to kako smo mi imali sve uslove za sreću i savršenu ljubav, a izabrali smo ništa. I nema nas. Neki bar imaju opravdane razloge što nisu uspjeli. Mi imamo hrpu gluposti, inata i ponosa. Sve, samo ne opravdanje."



"Damon surprises her, makes her question everything, her beliefs. Stefan's love is pure-he will always be good for her, but Damon is either the best thing for her or the worst." "


"Svratis...podignes mi pritisak, puls mi ubrzaš, otkopčaš jos poneko dugme moje duše, podsjetiš me na šta bi ljubav trebalo da liči pa produžiš dalje...do nekog sljedećeg susreta..."


"Svaka žena u svom životu treba muškarca kojeg može imati u 'posebnom' trenutku. A to je meni on. Stranac koji me savršeno poznaje. Dolazi kad drugi odlaze. Stvori se svaki put kad najviše treba. I dobro zna da sam njegova. S njim granice ne postoje, i sve je dozvoljeno - osim ljubavi"

Tufina
04.06.2012., 19:21
"I have seen your heart and... it is mine."

:zubo:

banggz
12.06.2012., 19:19
"I ona je sretnija, mirnija, sigurnija... Vrijeme je bol učinilo podnošljivim. Naučila je živjeti s krhotinama neke davne priče ostale u dalekome gradu.
I da je bliže, ne vrijedi! Ionako bi bilo daleko.
Ipak, postoje priče koje se nikada potpuno ne prebole. Ne zaborave. Tu su da te podsjete da postoji neko.... Stranac čiji je pogled nepodnošljivo ranjiv, dodir suviše ponosan... Trag izgubljene bliskosti i dva spuštena pogleda..."




"Skoncentriši se mila. Baci osjećaje po strani, sjedi i zapitaj se, ima li smisla da ga i dalje sanjaš i da mu se nadaš? U ovoj priči nema sretnog kraja. Dobar je on glumac, ali ti nisi rođena da mu budeš usputna stanica, na kojoj će da odmori, i krene dalje, ne osvrćući se gleda li ko za njim.Mila, digni glavu i pogledaj u nebo. Bog ti šalje znak. Odustani od njega dok nisi još dublje pala. Zaboravit ćeš ti.
Hoćeš, dušo ! Vjeruj mi."



"Zaljubit ću se, odlučih iznenada. Da, zaljubit ću se, i to odmah, još prije podne, pa sam čitav dan miran."



"Dođavola,odao sam se. Odala se i ona. Testirajući moju ravnodušnost,otkrila je da ni njoj nije svejedno da li je meni svejedno. Pa,dobro. Nešto se već moralo desiti na našem grafikonu."



"Pogledom je dala punomoc, da joj utucem dosadu."


"That's what happens to friends, eventually. They leave you. It's practically what they're for."


"Ma voljeli smo se mi, ali nikad istovremeno!"



"On se kladio u svoju muškost da će biti njegova. Samouvjeren kao i uvijek, nije se plašio poraza. Nije imao ni razloga, osvojio je i ostavio brže nego što je mislio. Ali, istovremeno je pala još jedna opklada; ovdje je ulog bila čast. Njena čast. Zarekla se da će njemu uvijek biti posebna. Da će biti drugačija od ostalih. I, pogodite šta; muškost je zadržao, ali srce.. Ono stoji u njenim rukama još dana kada ju je napustio. Eh, a opklada mu se činila tako lakom na početku."



"Mi smo stranci sa uspomenama. Sve ono što je moglo i trebalo biti, a nije bilo, i nikada neće biti."



"Nismo se slikali,nismo putovali.Ne znam u stvari ni šta smo. Znam samo da mi fališ kao vazduh,kao zagrljaj,kao neko najbliži na svetu. A nemam ni jedan dokaz da sam bio tvoj neko..."



"Čudno je to kako smo mi imali sve uslove za sreću i savršenu ljubav, a izabrali smo ništa. I nema nas. Neki bar imaju opravdane razloge što nisu uspjeli. Mi imamo hrpu gluposti, inata i ponosa. Sve, samo ne opravdanje."



"Damon surprises her, makes her question everything, her beliefs. Stefan's love is pure-he will always be good for her, but Damon is either the best thing for her or the worst." "


"Svratis...podignes mi pritisak, puls mi ubrzaš, otkopčaš jos poneko dugme moje duše, podsjetiš me na šta bi ljubav trebalo da liči pa produžiš dalje...do nekog sljedećeg susreta..."


"Svaka žena u svom životu treba muškarca kojeg može imati u 'posebnom' trenutku. A to je meni on. Stranac koji me savršeno poznaje. Dolazi kad drugi odlaze. Stvori se svaki put kad najviše treba. I dobro zna da sam njegova. S njim granice ne postoje, i sve je dozvoljeno - osim ljubavi"


OTKUD JE SVE OVO , divno je :)))??

Terezi
14.06.2012., 23:12
'It's like you said the other day,' said Adam. 'You grow up readin' about pirates and cowboys and spacemen and stuff, and jus' when you think the world's full of amazin' things, they tell you it's really all dead whales and chopped-down forests and nuclear waste hanging' about for millions of years. 'Snot worth growin' up for, if you ask my opinion.'

Iz knjige "Good Omens" koju su napisali Neil Gaiman i Terry Pratchett.

Šabović Adis
16.06.2012., 02:15
-"Betmene, pomagaj!"
sarajevski grafiti

Šabović Adis
16.06.2012., 02:19
-"Ako tražiš pakao, pitaj za umjetnika-ako nema umjetnika, već si u paklu."
...napis na umjetničkoj izložbi...

matka417
16.06.2012., 12:01
OTKUD JE SVE OVO , divno je :)))??


ma to pronalazim vec dugo na razlicitim stranicama, imam ti ih jos puno, ako zelis :D

FeetF1
17.06.2012., 21:27
U ovoj je sredini najbolje ništa ne raditi. Tako nema nikakva rizika, nikome se nećeš zamjeriti, svi će biti zadovoljni, a u zemlji će zavladati mir i idila.

Krešimir Nemec

Šabović Adis
18.06.2012., 22:08
"Ko razume, shvatiće"

Minimax

Depeche E.
19.06.2012., 15:37
ma to pronalazim vec dugo na razlicitim stranicama, imam ti ih jos puno, ako zelis :D

još, molim lijepo :D :cerek: ..prekrasni su :)

matka417
20.06.2012., 09:56
"Uvijek sam mrzio rastanke, posebno one iznenadne, kao slučajne a zapravo u nekoj laboratoriji zloće brižno spremane. A narastajao sam se, u životu, prokletom sudbinom satkanom, i za tri prosječna života. Nekada sam išao ja, nekada su išli drugi, a nekada smo se samo kretali u suprotnim pravcima. Nisam siguran je li gore kada ostaješ, ili ideš."


"Netko na vratima zvoni. Traže me. Što vrijedi i da otvaram, kad nisam tu. Tko zna gdje sam ja."


"Znala je da će dio nje zauvijek ostati s njim. Tamo gdje su onoga dana stali, ostao je njegov ponos, njen inat, prokockana šansa i jedno obećanje. Imali su sve, a izabrali su ništa."


"Nisam podnosio gužvu a naročito ne čekanje u redu bilo koje vrste. A društvo sve više postaje upravo to: dugi redovi i čekanje na sve i svašta."


"Prevrnuo sam se u krevetu i ponovno zaspao. Uvijek sam spavao čitavo dopodne. U tome je bila tajna moje uspješne egzistencije."


"Bila je luda i jedinstvena. Nepopravljiva i bezobrazno ravnodušna. Posebna. Smijehom je sakrivala strah, ponosom slabost. Bila je neko ko ne zna ostati.
I nije ostala, nikada. A volio sam je. I ona je mene voljela. I svi su to znali, osim nas."


"Pusti me, nisu mi ovo baš najbolji dani. Sve i svi me nerviraju.
Nisi ni ti na dobroj listi.
Zaboravi sve, ionako ne znaš šta hoćeš.
Uzeću nekog od ovih što me vole.
Da, i dalje, voleću tebe, ali na daljinu. Izgleda da samo tako funkcionišemo."


"Svi smo mi jednom voljeli ; jednom patili ; jednom bili sretni ; jednom maštali i svim glupostima koje se nikad ostvarit neće ; jednom htjeli vratit vrijeme ..
Svi smo jednom bili smrdljiva,glupa djeca.
Svi ćemo mi jednom -svršiti , i tad će biti prekasno za sve lažne prijatelje, ljubavi i sreću. Jednom ćemo biti svi isti, i jednom će se meni baš jebati za sve druge.
Jednom.. a sad je vrijeme za drugi put."


"Razmislila sam i oslobodila se nekih zabluda. Volim te ali ti ne verujem, nemam u tebe povjerenja. Pošto ovo među nama nije stvarnost, znači da je igra. A pošto je igra, potrebna su pravila... Razmislila sam i smatram da je to najbolje rješenje : da radim isto što i ti, da živim za svoj račun i da te volim, ali izdaleka. Ne želim da čekam tvoje telefonske pozive, ne želim da sebe spriječim da se zaljubim.... Ja sam drugačije gledala na stvari. Ali, na kraju krajeva, zašto da ne? Želim da pokušam. Šta, uostalom, imam da izgubim? Jednog muškarca kukavicu? A šta mogu da dobijem? Zadovoljstvo da ponekad spavam u tvom zagrljaju... Razmislila sam, želim da probam. Na tebi je da odlučiš. Uzmi ili ostavi..."


"Sretala patuljke i tek ponekog princa - tudjeg ."


"Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se mješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života."


"Do kraja života upoznavaću ljude, a nikada ih upoznati neću. Uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću postupaka."


"Osvrnuo sam se trazeci konacni argument za odustajanje od daljnjeg cekanja."


"To je tako. Ne pravi od tuge nauku."

bubu5
20.06.2012., 10:30
''Najnepoštenija stvar u životu njegov je kraj. Mislim, život je težak. I oduzme ti dosta vremena. I što dobiješ na kraju? Smrt. To je, kao, neki bonus?!
Uvjeren sam da je životni ciklus okrenut naopačke. Smrt bi trebala biti na početku. Potom slijedi život u staračkom domu iz kojeg te izbace jer si bio prezdrav. Onda počneš raditi tako što prikupiš mirovinu i već prvi dan na poslu dobiješ zlatni sat. Potom radiš četrdeset godina, dok ne postaneš dovoljno mlad za uživanje u mirovini. Piješ puno alkohola, ideš s tuluma na tulum i polako se pripremaš za srednju školu. Onda slijedi osnovna škola, postaješ klinac, igraš se i nemaš nikakvih odgovornosti u životu. Potom si malo dijete, pa beba, vraćaš se unutra i devet mjeseci lebdiš dok te grije najluksuznije centralno grijanje, kupka, a hrana stiže kroz cjevčicu. I kraj dočekaš jednim fantastičnim orgazmom! Amen.''



(George Constanz)

hyperactive_anki
20.06.2012., 14:33
još, molim lijepo :D :cerek: ..prekrasni su :)

Još! JOŠ! Samo s autorom pliz! :)

FeetF1
20.06.2012., 16:20
Da imam sina učio bih ga
da voli poeziju i cvijeće,
tako nikad neće imati
nepresušnu potrebu za ljudima.

Meša Selimović

Zombie_666
22.06.2012., 18:08
Šta je bilo, bilo je.

Što će biti, samo je neka zaboravljena priča koja se vraća...."

Radjard Kipling, "Knjiga o džungli".

Pročitao je prije 100 godina, možda i više, ali ta rečenica koju je zmija Ka rekla je zauvijek ostala urezana u sjećanja...

Dandy_080
22.06.2012., 22:29
"Riječi su bile poput novčića koji su padali po uglovima i niz pukotine, ali nisu bili vrijedni potrage."

FeetF1
23.06.2012., 15:58
Čime ljudi krče sebi put? Bljeskom genija ili vještinom pokvarenjaka. U ljudske mase treba ili uletjeti kao topovsko đule ili se uvući kao kuga. Poštenjem se ništa ne postiže. - Balzac

FeetF1
24.06.2012., 20:55
Neživi -
oni žive. Mi živi na prolazu smo.
U gostima smrti.


Jure Kaštelan

FeetF1
25.06.2012., 21:40
Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo.
Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo.
Ovdje se i umire da bi se živjelo.
- Mak Dizdar

Soul sister
26.06.2012., 07:46
Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo.
Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo.
Ovdje se i umire da bi se živjelo.
- Mak DizdarOvo mi je najdraži dio Uspavanke. :)

Sljedeće stihove dugo sam vremena nosila kao potpis na ovom forumu:

Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo vrati i umnoži

Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce

Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti
Prostor taj do neba

Kako da premosti?

MissPiano.
26.06.2012., 08:57
"Reci čovjeku da u svemiru ima 300 milijardi zvijezda i vjerovat će ti, ali reci mu da je ova klupa pored njega upravo obojana i morat će je dotaknuti prstom da se uvjeri!"

"Ništa u životu ne razveseljava tako kao kad nas gađaju, pa promaše."

LavljeSrce
26.06.2012., 17:02
Samo da prvo pozdravim sve ovdje prisutne koji su pridonijeli ovoj temi. :)
Uživala sam čitajući vas i eto tek sad kad sam pročitala sve krećem sa citiranjem.
Pa evo i mog doprinosa - ovog puta je duži (skratila sam malo drugi odlomak).

"Primarni su brojevi djeljivi samo s 1 i sami sa sobom. Svaki od njih nalazi se na točno određenom mjestu u beskonačnom nizu prirodnih brojeva. Poput svih ostalih brojeva stisnuti su između dva susjeda, ali su ipak različiti u odnosu prema drugima. To su sumnjivi, osamljeni brojevi i zbog toga su Mattiji bili čudesni. Ponekad mu se činilo da su greškom završili u tom redoslijedu, zarobljeni poput bisera nanizanih u ogrlici. A ponekad je dvojio bi li oni voljeli biti kao svi ostali, obični brojevi, ali iz nekog razloga nisu za to sposobni. Ova druga misao najčešće bi mu se javljala navečer, u onom kaotičnom smjenjivanju slika koje prethode snu, kada um postaje preslab da bi dulje pripovjedao laži.
Tijekom prve godine studija Mattia je naučio da se među primarnim brojevima izdvaja još jedna, i još posebnija vrsta. Matematičari ih zovu primarni blizanci: to su parovi primarnih brojeva koji stoje vrlo blizu, zamalo jedan do drugoga, ali je ipak među njima uvijek ucijepljen parni broj koji ih sprečava da se uistinu dotaknu. To su brojevi poput 11 i 13, poput 17 i 19, 41 i 43. Ako čovjek ima strpljenja za daljnje traženje, otkrit će da se ti parovi polako razrjeđuju. Naići će na sve osamljenije primarne blizance, izgubljene pa pronađene u tom tihom i ravnomjernom prostoru sastavljenom samo od brojki. S vremenom se javlja tjeskoban osjećaj da su do tada pronađeni brojevi zaista slučajna pojavnost, da je njihova istinska kob samoća. (...)
Mattia je razmišljao kako su Alice i on takvi, dva primarna blizanca, sami i izgubljeni, blizu, ali ne dovoljno da bi se mogli dotaknuti. Nije joj to nikada rekao. Kada je zamišljao da joj sve to povjeri, tanak sloj znoja s njegovih ruku posve bi ispario i dobrih deset minuta nije bio u stanju dotaknuti ni jedan predmet."
Paolo Giordano, "Samoća primarnih brojeva"

Disticha
28.06.2012., 12:03
"Biće ono što mora,a moja je krivica da sam ono što sam, ako je krivica. Čini mi se da se sve stubokom mijenja, sve se u meni trese u samom temelju, i svijet se ljulja sa mnom, jer je i on bez reda ako je nered u meni, a opet, i ovo što se dešava, i ono što je bilo, iz istog je razloga: što hoću i moram sebe da poštujem. Bez toga ne bih imao snage da živim kao čovjek. Smiješno je možda, bio sam čovjek s onim od juče, i hoću da budem čovjek s ovim od danas, drukčijim, možda i suprotnim, ali me to ne buni, jer čovjek je promjena, a zlo je ako ne poslušamo savjest kada se javi." - M.Selimović, Derviš i smrt

čarolija :)
28.06.2012., 16:17
"Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijeno se više."

papaš trumf
28.06.2012., 16:30
“If I’d been somone else in a different world I’d've done something different, but I was myself and the world was the world, so I was silent.”

oulu
29.06.2012., 10:35
Iza mračne tišine mora, šutnja Božja... taj osjećaj da Bog, dok ljudi uzdižu svoj glas u patnji, ostaje prekriženih ruku, šutljiv.

Shusako Endu, Šutnja

Soul sister
29.06.2012., 11:31
"Biće ono što mora...

U posljednje vrijeme pišete moje omiljene citate na ovoj temi. Osim ovog, sljedeći citat skoro svakoga natjera da se duboko zamisli...

Otvorio sam knjigu nasumce i naišao na priču o Aleksandru Makedonskom. Car je, priča se tu, dobio na poklon divne posude od stakla. Poklon mu se veoma svidio, a ipak je sve polupao. - Zašto? Zar nije lijepo? - pitali su ga. - Baš zato - odgovorio je on. - Toliko su lijepe, da bi mi bilo teško da ih izgubim. A vremenom bi se jedna po jedna razbijala, i ja bih žalio više nego sad. Priča je naivna, a opet me zaprepastila. Smisao je gorak: čovjek treba da se odreče svega što bi mogao da zavoli, jer su gubitak i razočarenje neizbježni. Moramo se odreći ljubavi, da je ne izgubimo. Moramo uništiti svoju ljubav, da je ne unište drugi. Moramo se odreći svakog vezivanja, zbog mogućeg žaljenja.

matka417
02.07.2012., 10:01
"Čovjek se valjda tugama najlakše vrati."

"Uzalud je gubila trenutke pokušavajući se sjetiti boje njegovih očiju. Kako je vrijeme više odmicalo, više ga je i zaboravljala. Ne možeš protiv vremena djevojko, ono je mnoge ljubavi sprečilo. Ne možeš se ti njega sjetiti, jer ga nisi zapamtila. Mislila si da ga nikad nećeš izgubiti?"

"Bilo je stvarno,zar ne? Ti i ja...davno je to bilo...bili smo djeca...ali smo se zaista voljeli,zar ne?? "

"I bolje da se ne vidimo vise jer shvatili bi tad u isti cas da sve je ovo, sve je ovo moglo da prodje i bez nas.."

"Najusamljeniji dio noci je onaj kad se sjetis dusa zauvijek izgubljenih prijatelja..."

„Odgurala sam mnoge od sebe..
I guram i dalje sve one koji pokusavaju taknuti
nesto sto je samo tvoje..
Grijesim..mnogo dobri odlaze..
Ali nijedan ti nije ni blizu..
Kasno je da se vracam na staro..
Previse tebe kola u mojim venama..
Ja više nikada necu biti ista..
Nikada..
Sad sam ona koja voli.
Oprašta.
Sjecas se,takva ni u snu nisam bila.."


"Prašinu koju ti vjetar baci u lice zažmiriš,koju ti prijatelj baci zanijemiš."

"I can't fall in love with anyone .... I make men believe what they want to believe."


"All any of us wants is more time. Time to stand up. Time to grow up. Time to let go. Time."

"Nisam se više osjećao nadmoćan, ni skriven, oživjelo je nešto neželjeno u meni. Nije to bila strast, već možda gore od toga : uspomena, na jednu jedinu ženu u mome životu. Ne znam kako je isplivala ispod naslage godina, nije lijepa kao ova sad, nije joj ni slična. Zašto je jedna dozvala drugu, više me se tiče ona daleka, dvadeset godina je zaboravljam, i pamtim, dolazi u sjećanje kad neću i kad mi... ne treba, gorka kao pelin. Dugo je nije bilo u meni,odakle sad da se javi ?!
Oborio sam pogled, nikad čovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo ono što je prošlo. Ali zašto se budi kad mi je najmanje potrebno.Nije ona toliko ni važna, već sjećanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukčije.Odlazi,sjenko,ništa nije moglo biti drukčije i našlo bi se nešto drugo da boli."

"Svi mi manje - više znamo kako završe te priče s izričitim zabranama koje počinju sa: " Ne poželi tuđeg.."

"A lijepo ste se mogli sresti,samo da ste se malo potražili.I krećeš u život s pogrešnim nekim..S drugačijim nekim...Nekim dalekim.."


"A ono što nismo trebali, zaboravljali smo. I teško da će to ikad prestati."


"Započelo je nešto novo - neki drugi ljudi, druge stvari... I nije nam loše jer svaki put kad se naviknemo, postane drukčije."

"Nismo mi bili ljubavnici - nikad... Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali, i to je sve..."

"Ako odem ostavit ću ti bajku koja neće sretno završiti,
al' uvijek ćeš je iznova čitati i uvijek se isto pitati
i uvijek za istim žaliti. A, bogme, žaliću i ja, za snovima
koji su mogli biti stvarnost."


"Čekati. To je bila prva lekcija koju sam naučila o ljubavi. Dan se zavuče u nedogled, praviš tisuće planova, zamišljaš sve moguće razgovore, odlučuješ promijeniti svoje ponašanje u određenim stvarima - i postaješ sve nestrpljiviji, čeznutljiviji, sve dok voljeni ne dođe.
A onda više ne znaš šta bi rekao. Ti sati čekanja pretvorili su se u napetost, napetost je presla u strah, a strah čini da se sramimo izraziti osjećaje."

"Nemoj da kucas na vrata proslosti; otvoriti ti ih ne smijem,iako su oduvijek bila odskrinuta, iako ih nikad do kraja nisam zatvorio...."

"Nije moj tip- to je bila njena daska za spasavanje i njeno dobrovoljno povlačenje pred zamkama srca."

"Prava ljubav je nijema. Lazna je pricljiva."

" Dvoje se ljudi susretne tek onda kada sazriju za taj susret, ni dan prije ni dan poslije...
Spremni su , možda ne prema svojim sklonostima ili strastima, već prema nalogu nekoga nesavladivog kozmičkog pravila, baš kao što se i nebeska tijela susreću u beskonačnom prostoru i vremenu, točno u jednoj sekundi, i to u sekundi koja je samo njihova u tom beskraju prostora i unutar svih tih milijarda godina."


"Zadovoljit ću jednom zauvijek tvoju znatiželju ako ti zadovoljiš moju.''


"Znam tvoj broj i mogao bih te nazvati, ali nema smisla. Možda si već zaspala, a možda radiš i neke druge stvari .Možda si sada i bolje izabrala, nisi više onako neozbiljna,ne slušaš valjda samo neke gluposti znam da si govorila kako bi voljela
da razumiješ Zaratrustu da gledaš Shakespearea . . .
Zapravo ti si nadarena, ti to možeš kad hoćeš . . .A ljubio bih te noćas.
Znam da je nemoguće, i kažem to tek tako, da shvatiš kako mi nije svejedno
zbog onih zvijezda nad gradom, zbog vjetra nad rijekom i zbog još puno sitnica koje život zaboravlja ,a one ostaju i lebde u zraku i oko tebe i oko mene.
Kad se sretnemo volio bih da imaš onu istu haljinu, čini mi se da je bila plava,zgužvali smo je bar deset puta.
I nikad nemoj reći nešto što bi nas moglo zaboljeti .Vrijeme je na tvojoj strani -
i to si mi uzela ... "

"U svakom trenutku našeg života postoje izvjesne stvari koje bi mogle da se dogode, ali im jednostavno nije suđeno!"


Žena uvijek zna, one uvijek znaju, makar ništa ne bilo rečeno i prije će pomisliti da jest nego da nije..

On je mene zavolio prerano,ja njega minut prekasno.

Nema rješenja, osoba koja je najviše voljena na kraju ostaje sama.

Jer sve što počinje odanošću završava izdajom..

Još bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti - velim, Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim.


You have like a 2 second rebound rate, then you're back doing the next pain-in-the-ass thing.


Zlo je po jednostavnoj definiciji - znati bolje, ali činiti lošije.


I love you. I do. But I got to do it from the distance.

Nešto sam načuo da sutra možda ne postojim, pa bolje da odmah probamo sve..

Our time will come. If we're meant to be.


Soul mates, they come into your life just to reveal another layer of yourself to you, and then leave.


"...and I'll get bored with you and feel trapped, because that's what happens with me..."

Pancake
02.07.2012., 14:01
Dotaknuo mi je lice svojim dlakavim prstima i rekao: Kako imati tako zanimljive i sasvim tanke ožiljke na licu?
- Kada si čitav život sam i onda te pretuku skinsi - odgovorio sam.


Tomislav Zajec, Lunapark

FeetF1
02.07.2012., 17:26
Sljedeće stihove dugo sam vremena nosila kao potpis na ovom forumu:
Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo vrati i umnoži...


Indexi pjevaju Maka:
(Slovo o čovjeku)
http://www.youtube.com/watch?v=Kgm3rXsU430
:rolleyes:

Depeche E.
04.07.2012., 01:52
"Ti si za mene samo mali dječak sličan stotinama tisuća drugih dječaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama tisuća lisica. Ali, ako me pripitomiš, biti ćemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu…"

Mali princ :)

Crash009
04.07.2012., 05:26
"I am nothing special; just a common man with common thoughts, and I've led a common life. There are no monuments dedicated to me and my name will soon be forgotten. But in one respect I have succeeded as gloriously as anyone who's ever lived: I've loved another with all my heart and soul; and to me, this has always been enough."

The Notebook

The Magic Paw
04.07.2012., 10:54
Obstacles are those things you see when you take your eyes off the goal...

Soul sister
04.07.2012., 11:10
Indexi pjevaju Maka:
(Slovo o čovjeku)
http://www.youtube.com/watch?v=Kgm3rXsU430
:rolleyes:Ne volim pretjerano Indexe, a ovaj prepjev mi je užasan, blago rečeno. :D

Dobro su prepjevali jedino Modru rijeku (http://www.youtube.com/watch?v=K2rgRe7DuPY&feature=related).

Nikto ne zna gdje je ona
malo znamo al je znano

iza gore iza dola
iza sedam iza osam

i još huđe i još luđe
preko mornih preko gorkih

preko gloga preko drače
preko žege preko stege

preko slutnje preko sumnje
iza devet iza deset

i još dublje i još jače
iza šutnje iza tmače

gdje pijetlovi ne pjevaju
gdje se ne zna za glas roga

i još huđe i još luđe
iza uma iza boga

ima jedna modra rijeka
široka je duboka je

sto godina široka je
tisuć ljeta duboka jest

o duljini i ne sanjaj
tma i tmuša neprebolna

ima jedna modra rijeka

ima jedna modra rijeka –
valja nama preko rijeke

bago29
04.07.2012., 12:46
SRECA (http://srecalacky.weebly.com)

Sigma Noir
11.07.2012., 13:39
Već duže vrijeme vas pratim i oduševljena sam ovdje napisanim citatima, stihovima, rečenicama.. pa evo i malo mog doprinosa. :)

1.
- ''Zašto me ne možeš voljeti''? jecala je, osjećajući da će se slomiti na pola. ''Zašto me jednostavno ne možeš voljeti kao što ja volim tebe?''
- ''Jesam. Volio sam te.''
Maya je željela ponovno viknuti, ali onda se zaustavila, zureći u njega otvorenih usta.
- ''Onda si se ti promijenila'', nastavio je Jake, ''i nisi više voljela samu sebe.''
Maya još uvijek nije mogla progovoriti.
- ''Teško je voljeti nekoga tko je odustao od svega. A ja ne mogu... ja jednostavno to više ne mogu.''

2.
- ''U uravnoteženom odnosu svaka osoba drži pedeset posto osjećaja koje želi i treba od druge strane. Ali u slučaju tebe i Jakea, kada si se ti odrekla svoga pisanja i svih drugih stvari koje si voljela, kazaljka je počela naginjati na tvoju stranu i ti si to počela osjećati sve više i više.''
- ''A on sve manje i manje?''
- ''Upravo tako. zato, kada ti imaš sedamdeset posto osjećaja, on ima samo trideset. Sve dok ti ne obiješ na svoju stranu sve, a on ostane bez ičega. Tako veza može postati potpuno neuravnotežena.''

Menna Van Praag: Muškarci, novac i čokolada

Lachen
11.07.2012., 15:10
"Jedina je istina da čovjek ne voli slobodu; čovjek ne zna što bi sa svojom slobodom i čim je slobodan počinje otvarati ormare i komode, slagati stare papire, tražiti fotografije, dokumente i pisma, okopavati vrt ili, bez obzira na to kakvo je vrijeme, bez ikakva smisla i cilja krene u bilo kojem smjeru i to zove šetnjom. A djecu, kao što svi znamo, odgajaju da ubiju vrijeme, izazivaju ih, tuku i pljuskaju, stvarajući tako metež koji je zapravo spas. I ima li išta strašnije od subotnje popodnevne šetnje ili posjete rodbini ili znancima, kad nam je jedini cilj zadovoljiti znatiželju ili razoriti rodbinsku ili prijateljsku vezu. Čitanje je zapravo kažnjavanje i mučenje samoga sebe, a sport je omiljeno opravdanje za potpunu besmislenost našeg života. Kraj tjedna ubojstvo je pojedinca i smrt cijele obitelji. Subotom nakon završetka radnog tjedna svi se mi odjednom osjećamo sami, jer ljudi zapravo cijeli život prožive radeći samo svoj posao i u životu zapravo nemaju ništa drugo osim onoga što rade. Nitko nam ne može nadomjestiti posao kojim se bavimo i, izgubimo li nekoga tko je na nas najviše utjecao, bio nam najvažniji i najdraži, nećemo propasti, ali oduzmu li nam posao ili ono čime se bavimo vrlo brzo ćemo umrijeti. Bolesti nastaju onda kada nismo opterećeni do granica izdržljivosti ili kada smo premalo zaposleni pa se ne bismo smjeli tužiti na to da imamo previše posla, nego da ga imamo premalo. Čim manje radimo javljaju se bolesti; nesreća se okomi na one koji imaju premalo posla i obveza. Zato rad, po sebi besmislen, ima neki smisao i posebno značenje. U subotu popodne mogli ste promatrati onu jedinstvenu tišinu i mir pred oluju, a tada bi se ljudi odjednom sjurili iz stanova na ulice, sjetili bi se rođaka, poznanika ili prirode, sjetili bi se kino-predstava i cirkusa ili bi potražili spas u kopanju vrta. Ali sigurno je da sve što su učinili čine i dalje jedino zato što su razočarani."

Thomas Bernhard, Podrum

Nuria Monfort
11.07.2012., 23:33
„Poslala sam ti poziv.
Poruku koju je vatra življenja ispisala na mom dlanu.
Nemoj skočiti na noge i povikati: „Da, to je ono što želim!
Učinimo to!“
Samo tiho ustani i pleši sa mnom.

Pokaži mi kako slijediš svoje najdublje želje,
Spiralno se spuštajući u bol unutar bola,
A ja ću ti pokazati kako posežem unutra i otvaram se
prema van
kako bih osjetila poljubac Misterija, slatke usne na mojima,
svakoga dana.

Nemoj mi reći da želiš držati cijeli svijet u svome srcu.
Pokaži mi kako se odvraćaš od okrivljavanja drugoga,
a da ne napuštaš samoga sebe kada si povrijeđen i bojiš se
biti nevoljen.

Ispričaj mi priču o tome tko si
i saznaj tko sam ja u pričama koje živim.
I zajedno ćemo se sjetiti da svatko od nas uvijek ima
mogućnost izbora.

Nemoj mi reći kako će divne stvari biti... jednoga dana.
Pokaži mi da možeš riskirati da budeš potpuno u miru,
uistinu pomiren sa stvarima kakve su upravo sada u ovom
trenutku,
i opet u sljedećem i sljedećem i sljedećem...

Čula sam dovoljno ratničkih priča o junačkim pothvatima.
Reci mi kako se raspadneš kad udariš o zid,
naletiš na prepreku koju ne možeš prijeći snagom vlastite volje.
Što te nosi na drugu stranu zida,
prema krhkoj ljepoti tvoje vlastite čovječnosti?

I nakon što smo jedno drugome pokazali kako smo postavili
i održali
jasne, zdrave granice koje su nam pomogle da živimo jedno
pored drugoga,
riskirajmo prisjetivši se da nikad nismo prestali tiho voljeti
one koje smo nekad voljeli glasno.

Povedi me na mjesta na zemlji koja te podučavaju kako
plesati,
na mjesta na kojima možeš riskirati da dopustiš svijetu da ti
slomi srce,
a ja ću te povesti na mjesta na kojima mi zemlja pod
stopalima
i zvijezde iznad mene uvijek iznova zacijeljuju srce.

Pokaži mi kako se brineš za posao,
a da te on ne određuje.
Kada su djeca nahranjena, ali još uvijek glasovi unutar
i oko nas
viču da želje duše imaju previsoku cijenu,
podsjetimo jedno drugo da to nikada nema veze s novcem.

Pokaži mi kako svome narodu i svijetu daješ
priče i pjesme koje želiš da djeca naše zemlje zapamte,
a ja ću tebi pokazati kako se trudim,
ne da promijenim svijet, nego da ga volim.

Sjedni pored mene u dugim trenutcima zajedničke
osame,
znajući našu apsolutnu osamu kao i našu neosporivu
pripadnost.
Pleši sa mnom u tišini i zvuku malih dnevnih riječi,
ne zamjerajući mi ni jedno na kraju dana.

I kad zvuk svih svečanih očitovanja naših najiskrenijih
namjera odumre na vjetru,
pleši sa mnom u beskrajnoj stanici prije sljedećeg velikog
udaha,
daha koji nas sve udahnjuje u postojanje,
ne ispunjavajući prazninu izvana i iznutra.“

Oriah Mountain Dreamer, Ples

Jedna od najljepših stvari koje sam u životu pročitala. :cerek: :)

Soul sister
12.07.2012., 12:03
Čovjek bez jedne noge
ženi trideset godina mlađu
ženu s jednom nogom
brakom
tvoja noga postaje
moja noga
i napokon
kao cjelovit muškarac
mogu odšetati u
bolje sutra

Asja Bakić

jacob4815162342
12.07.2012., 12:58
Jel mi može netko ovo prevest, mislim, napisat prijevod iz knjige, knjigu nemam, a na internetu nigdje nema hrvatski prijevod.

Hamlet

Doubt thou the stars are fire;
Doubt that the sun doth move;
Doubt truth to be a liar;
But never doubt I love.

jacob4815162342
12.07.2012., 12:59
Jel mi može netko ovo prevest, mislim, napisat prijevod iz knjige, knjigu nemam, a na internetu nigdje nema hrvatski prijevod.

Hamlet

Doubt thou the stars are fire;
Doubt that the sun doth move;
Doubt truth to be a liar;
But never doubt I love.

Nuria Monfort
12.07.2012., 14:48
Jel mi može netko ovo prevest, mislim, napisat prijevod iz knjige, knjigu nemam, a na internetu nigdje nema hrvatski prijevod.

Hamlet

Doubt thou the stars are fire;
Doubt that the sun doth move;
Doubt truth to be a liar;
But never doubt I love.

Sumnjaj da su zvijezde vatra živa,
Sumnjaj da se kreće sunce jarko,
Sumnjaj da istina lašcem biva,
Al' ne sumnjaj da te ljubim žarko.

To sam prepisala iz knjige. :ne zna:

jacob4815162342
12.07.2012., 18:53
Sumnjaj da su zvijezde vatra živa,
Sumnjaj da se kreće sunce jarko,
Sumnjaj da istina lašcem biva,
Al' ne sumnjaj da te ljubim žarko.

To sam prepisala iz knjige. :ne zna:

e to, zahvaljujem puno :mig:

Nuria Monfort
12.07.2012., 22:25
e to, zahvaljujem puno :mig:

Molim :)

BlackMolly
14.07.2012., 22:16
"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time..."

Herman Hesse

Athena7
15.07.2012., 22:31
• "Samo zbog jedne stvari san postaje nemogućim: zbog straha od neuspjeha." - Alkemičar (P. Coelho)

• "Ako je djelo ispravno zamišljeno i ostvareno, snaga umjetnosti takva je da zločincu nitko ne bi povjerovao ni kada bi sutradan sve priznao - toliko je tvorevina umjetnosti istinitija od životne istine." - Očaj (V. Nabokov)

•"Ljubav je kao droga. U početku si u stanju euforije, potpune predanosti. Onda, sljedeći dan, želiš više. Još uvijek nisi ovisnik, ali doživljaj ti se sviđa i misliš da ga možeš zadržati pod kontrolom. Misliš intenzivno na voljenu osobu dvije minute i onda je se ne sjetiš sljedeća tri sata.
Ali, zakratko, privikneš se na tu osobu i počneš u potpunosti ovisiti o njoj. Tada već misliš na nju tri sata, a zaboravljaš je tek na dvije minute. Ako nije u blizini, prolaziš kroz iskustvo kakvo imaju ovisnici kad ne mogu doći do droge. Na tom stupnju, isto kao što i ovisnici kradu i ponižavaju se da bi došli do onog što im je potrebno, i ti si spreman učiniti bilo što zbog ljubavi." - Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala (P. Coelho)

:cerek:

Lachen
16.07.2012., 11:43
"Danas je moja istaknuta osobina ravnodušnost i svijest o tome da je sve što je bilo, što jest i što će biti jednako vrijedno. Nema velikih, većih i najvećih vrijednosti; s tim je gotovo. Ljudi su takvi kakvi jesu; ne mogu se promijeniti kao ni predmeti koje su napravili, koje rade i koje će napraviti. Priroda ne razlikuje vrijednosti. Samo ljude sa svojim slabostima te svakodnevnom tjelesnom i duševnom prljavštinom. Svejedno je očajava li netko za pneumatskim čekićem ili pisaćim strojem. Jasno je da osakaćuju jedino teorije, filozofije i znanosti što svojim neupotrebljivim spoznajama sve samo zamagljuju. Prošli smo gotovo sve što tek dolazi; ništa nas ne može iznenaditi jer sve su mogućnosti već dobro poznate. Tko je mnogo griješio, iritirao, smetao, razarao, uništavao, mučio se, studirao, često se nasmrt iscrpljivao, gotovo se ubio, lutao, ustručavao se pa se opet nije ustručavao, i ubuduće će lutati, griješiti, iritirati, smetati, razarati, uništavati, mučiti se, studirati, nasmrt se iscrpljivati i gotovo se ubiti, i tako sve do kraja. Ali na kraju krajeva sve je svejedno. Sve su karte malo-pomalo otkrivene. Ideja je bila da uđem u trag egzistenciji, svojoj i tuđoj. Prepoznajemo se u svakom čovjeku, i bez obzira na to tko je taj čovjek osuđeni smo da cijelu svoju egzistenciju budemo svaki od ljudi oko nas. Mi smo sve te egzistencije zajedno i svi oni koje vode te egzistencije; tražimo se, ali ma koliko se trudili, ne možemo se naći. Sanjali smo o iskrenosti i jasnoći, ali to su bili i ostali snovi. Često smo odustajali i ponovo počinjali i još ćemo često odustajati i ponovo počinjati. Ali sve je svejedno."

Thomas Bernhard, Podrum

kockica12
16.07.2012., 19:47
Može mi ko reći iz koje je knjige ovaj citat?

"Ti i ja ćemo uvijek imati nedovršenog posla. I nakon posljednjeg zagrljaja i poljupca, i nakon što kažemo: "Ovaj put je stvarno kraj..." I kad se vratiš njoj, a ja odem njemu, samo je pitanje vremena kad ćemo se opet sresti i sve će početi ponovo. Uvijek ćeš imati ludu želju da sjedneš u auto i dođeš po mene, da me vodiš daleko od svih. Uvijek ću imati ludu potrebu da te zovem u gluho doba noći jer želim da te vidim. Uvijek ćemo biti samo prijatelji pred svima, a puno više od toga kad niko ne gleda. Jer to smo mi, puno više od prijateljstva, puno manje od ljubavi..."

BlackMolly
17.07.2012., 15:38
Život je rijeka što brzo teče
i nikad ne znaš što sutra nosi.
Kad jednom priđeš oceanu smrti,
uzvodno ne možeš, bez obzira tko si.

Onda te preuzme vjetar morski
pa se u visoke oblake digneš.
Padneš ko obična kapljica kiše;
do nove rijeke ponovno stigneš.

Pa opet tečeš; nose te struje
i vrte virovi sreće i tuge.
Ne ideš kud hoćeš, plutaš kud moraš,
jer vezan si nitima nebeske duge.

Dok slijediš svoje sebične želje,
nose te vali ko trulu granu.
I uvijek moraš nizvodno ići,
jer sve rijeke teku na jednu stranu.

Nekad si na vrhu, nekada na dnu,
a nizvodno dolje čeka te slap.
Onda se uskoro u ocean sliješ,
pa zatim ponovno postaneš kap.

Vladimir Pavić

Depeche E.
17.07.2012., 18:43
Može mi ko reći iz koje je knjige ovaj citat?

"Ti i ja ćemo uvijek imati nedovršenog posla. I nakon posljednjeg zagrljaja i poljupca, i nakon što kažemo: "Ovaj put je stvarno kraj..." I kad se vratiš njoj, a ja odem njemu, samo je pitanje vremena kad ćemo se opet sresti i sve će početi ponovo. Uvijek ćeš imati ludu želju da sjedneš u auto i dođeš po mene, da me vodiš daleko od svih. Uvijek ću imati ludu potrebu da te zovem u gluho doba noći jer želim da te vidim. Uvijek ćemo biti samo prijatelji pred svima, a puno više od toga kad niko ne gleda. Jer to smo mi, puno više od prijateljstva, puno manje od ljubavi..."

ovo je prekrasno, ali zaista :s :cerek: :) :cerek:

Depeche E.
19.07.2012., 14:10
jednom kad 'ti pogledaš u oči moje, kad ponos više ne bude igra za dvoje, tad' ćemo mi pričati dugo k'o nekada i možda ti priznam koliko sam te voljela :)

tina vukov - tuga dolazi kasnije (https://www.youtube.com/watch?v=33HcKfLVlkY&feature=player_embedded) :cerek:

Urbanna
19.07.2012., 19:16
"A, gdje je u svemu tome - logika? Ako nisam živio 'logično', kako se mogu - logično ubiti? Živi se impulsivno, emocionalno, hormonalno, ponekad malo razmišljajući (ali svako mišljenje nije već, samim time, i logično!) i zašto bi onda kraj trebao biti logičan? Kad bih imao koji logičan zaključak, to bi moglo značiti kako sam riješio pitanje - smisla življenja. Koliki su, pametniji od mene, već ranije pali u zamku shvativši kako je život besmislen, pa su svejedno - nastavili živjeti."


Igor Mandić; U zadnji čas

Lachen
20.07.2012., 10:54
"Govorim jezikom koji ne razumije nitko drugi osim mene, kao što svi mi govorimo svojim vlastitim jezikom, a svi oni koji misle da ga razumiju glupani su i varalice. Bez obzira na to jesam li ozbiljan, bez obzira na to je li riječ o šali koju nitko nije razumio ili ju je, naravno, razumio krivo, za uzvišene šale, čini se, nema recepta. Svakoga od nas, bez obzira na to što je i što radi, grubo odgurnu natrag sebi samom i on postaje noćna mora upućena na samu sebe. Da se pitalo druge, ja više ne bih postojao, a to dokazuje svaki dan koji nadolazi i koji je prošao. Ponekad mi se čini da postojim poput rašljara u vlastitoj glavi. Pitam se jesam li dio ili žrtva egzistencijalne mašinerije što se okreće sve brže te drobi i satire sve što uhvati. Odgovora nema. Moj karakter sačinjavaju svi karakteri, moje su želje sve želje, jednako kao što su moje nade, moja očajavanja i moji potresi nade, očajavanja i potresi drugih. Ponekad me spašava samo pretvaranje, a zatim opet suprotnost tom pretvaranju. Ondje gdje tražimo utočište, nalazimo nemjerodavnost. Trčanje onoga koji je u bijegu odražava stanje njegova duha. Vidimo ga kako neprestano bježi, ali ne znamo od čega bježi, iako se doima da bježi baš od svega. Čim se rodi, čovjek bježi od života koji od prvog trenutka poznaje i, budući da ga poznaje, bježi u smrt koju ne poznaje. Svi mi cijeli život tvrdoglavo bježimo u jednom smjeru."

Thomas Bernhard, Podrum

Urbanna
22.07.2012., 13:17
"‎Postoje oni od kojih ne možete otići i oni kojima se uvijek vraćate. Postoje i oni od kojih ste otišli, a oni jos uvek nisu otišli od vas. Susretanja, sudaranja... Slučajni i namjerni suputnici… Istopljena prijateljstva… Promašene ljubavi…Po neki ispušten znak….

Gdje tebe da smjestim? U one od kojih ne idem ili one kojima se uvijek vraćam?"

miss-magic
23.07.2012., 00:45
"‎Postoje oni od kojih ne možete otići i oni kojima se uvijek vraćate. Postoje i oni od kojih ste otišli, a oni jos uvek nisu otišli od vas. Susretanja, sudaranja... Slučajni i namjerni suputnici… Istopljena prijateljstva… Promašene ljubavi…Po neki ispušten znak….

Gdje tebe da smjestim? U one od kojih ne idem ili one kojima se uvijek vraćam?"


Jel to Balasevic? Koja knjiga, od kud? Nikako ne mogu naci a trazim vec danima :(

Urbanna
23.07.2012., 11:38
^^Moguće. :)

Nažalost ne znam jer sam copy-paste s nekog bloga. Prvo sam mislila da ne stavim jer ne znam autora, a i tamo nije naveden, ALI mi je bilo previše žao da ga ne 'iskoristim'. Jako mi se sviđa i tako sam ga odlučila zakeljiti ovdje.


Možda netko može pomoći?

FeetF1
23.07.2012., 16:15
Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja.
Meša Selimović

Urbanna
26.07.2012., 18:13
"Nikad nisam pisala kad sam vjerovala da pišem, nikada nisam voljela kad sam vjerovala da volim, uvijek sam samo čekala pred zatvorenim vratima."

"Sada je ovdje gdje i treba biti, odjednom preseljena. Osjeća laganu bojazan. Reklo bi se da to zacijelo odgovara ne samo onome što ona očekuje, nego i tome što se upravo njoj moralo dogoditi. Pomno se usredotočuje na vanjske stvari, na svjetlo, na žamor grada u koji je soba uronjena. On drhti. Najprije je gleda kao da očekuje da će ona prva progovoriti, no ona ne progovara. Tada se ni on ne pomiče, ne počinje je svlačiti, samo joj kaže da je voli do ludila, kaže to posve tiho. Ona mu ne odgovara. Mogla bi mu odgovoriti da ga ne voli. Ne kaže ništa. Odjednom shvaća, ovdje, u tom trenutku, shvaća da je on uopće ne poznaje, da je nikad neće upoznati, da nije sposoban shvatiti toliku izopačenost. I da nikada neće moći dovoljno zakučasto misliti da bi je sustigao."

"Rat vidim nalik njemu, kako se posvuda širi, kako posvuda prodire, kako krade, zarobljava, posvuda prisutan, u sve upleten, u sve umiješan, prisutan u tijelu, u mislima, u budnom stanju, u snu. Uvijek, kao plijen opojne strasti da se zaposjedne taj čarobni teritorij tijela djeteta, tijela slabijih, tijela pobijeđenih naroda, i to samo zato jer je zlo ovdje, na vratima, priljubljeno tik uz našu kožu."

"Sjećanje je sjećanje na strah iz središta tijela"


Marguerite Duras: "Ljubavnik"

bhavatarini
26.07.2012., 22:56
Marguerite Duras: "Ljubavnik"Ta knjiga je prava riznica predivnih citata. :) Meni jedna od najdražih knjiga, često joj se vraćam, zadnji put ju pročitah baš prije kojih dva tjedna.

Urbanna
27.07.2012., 11:27
bhavatarini Mene njezina sintaksa malo umori; tj. prebrzo se čita i imam osjećaj da se kroz neke dijelove baš prostruji.

FeetF1
27.07.2012., 20:55
Literatura i samoća nisu ništa drugo nego predvorja smrti. Ne radi se samo o tome da se čovjek brani literaturom protiv svog nestanka, nego je literatura sama po sebi specifična smrt. Onaj tko piše zna da mora ići do kraja, do savršenstva, a savršenstva nema: u riječi postoji ne-riječ, pukotina koja guta ostvareno. Umjesto totalnog teksta koji bi bio život po sebi, nastaje tekst u kojem se javlja negacija, potencijalnost drugog teksta, najava novog, otvoren put k nečem suprotnom. Pisanje je život, ali i umiranje. Je li to razlog koji me odvratio od pisanja: nesavršenstvo, stalni pad, vizija smrti, mrvljenje postojećeg? Samoća je literatura podignuta na n-tu potenciju. Zato sam toliko patio i istodobno bio fasciniran apsolutnom samoćom. Trenutak totalne samoće jest gubitak svijeta i volje, oštra svijest o Ja i o njegovom ništavilu. Ležiš živ u mrtvačnici.

Stanko Lasić

Rebelle Fleur
27.07.2012., 22:47
"And there will come a time, you'll see, with no more tears.
And love will not break your heart, but dismiss your fears.
Get over your hill and see what you find there,
With grace in your heart and flowers in your hair."

Lix Kid
28.07.2012., 04:03
The twentieth century is, among other things, the Age of Noise. Physical noise, mental noise and noise of desire -- we hold history's record for all of them. And no wonder; for all the resources of our almost miraculous technology have been thrown into the current assault against silence. That most popular and influential of all recent inventions, the radio is nothing but a conduit through which pre-fabricated din can flow into our homes. And this din goes far deeper, of course, than the eardrums. It penetrates the mind, filling it with a babel of distractions, blasts of corybantic or sentimental music, continually repeated doses of drama that bring no catharsis, but usually create a craving for daily or even hourly emotional enemas. And where, as in most countries, the broadcasting stations support themselves by selling time to advertisers, the noise is carried from the ear, through the realms of phantasy, knowledge and feeling to the ego's core of wish and desire. Spoken or printed, broadcast over the ether or on wood-pulp, all advertising copy has but one purpose -- to prevent the will from ever achieving silence. Desirelessness is the condition of deliverance and illumination. The condition of an expanding and technologically progressive system of mass production is universal craving. Advertising is the organized effort to extend and intensify the workings of that force, which (as all the saints and teachers of all the higher religions have always taught) is the principal cause of suffering and wrong-doing and the greatest obstacle between the human soul and its Divine Ground. — Aldous Huxley (from Science, Liberty, and Peace)

Lix Kid
28.07.2012., 10:43
We all believe that we have minds - and that minds, whatever they may be, are not like other worldly things. What makes us think that thoughts are made of different stuff? Because, it seems, thoughts can't be things; they have no weights or sounds or shapes, and cannot be touched or heard or seen. In order to explain all this, most thinkers of the past believed that feelings, concepts, and ideas must exist in a separate mental world. But this raises too many questions. What links our concept about, say, a cat with an actual cat in the physical world? How does a cause in either world affect what takes place in the other world? In the physical world we make new things by rearranging other things; is that how new ideas come to be, or were they somewhere all along? Are minds peculiar entities, possessed alone by brains like ours - or could such qualities be shared, to different degrees, by everything? It seems to me that the dual-world scheme creates a maze of mysteries that leads to problems worse than before.

We've heard a good deal of discussion about the idea that the brain is the bridge between those worlds. At first this seems appealing but it soon leads to yet worse problems in philosophy. I maintain that all the trouble stems from making a single great mistake. Brains and minds are not different at all; they do not exist in separate worlds; they are simply different points of view--ways of describing the very same things. Once we see how this is so, that famous problem of mind and brain will scarcely seem a problem at all, because ... minds are simply what brains do. (Marvin Minsky - MINDS ARE SIMPLY WHAT BRAINS DO (http://www.leaderu.com/truth/2truth03.html))

FeetF1
28.07.2012., 19:08
Ružno je i tužno misliti o tome kako su loši glumci i glumice igrali glavne uloge u našem životu. U tuđim životima oni bi bili samo epizodisti.
Dušan Radović

mimma7
29.07.2012., 01:06
Gdje se ja tu mogu izgubiti, nestati, kad me svi poznaju?

Kiklop

bhavatarini
29.07.2012., 01:52
bhavatarini Mene njezina sintaksa malo umori; tj. prebrzo se čita i imam osjećaj da se kroz neke dijelove baš prostruji.A da, neobična je jako i znam da mnogi s time imaju problema, ali meni ne smeta, dođe mi baš ko neka meditacija. :zubo:

FeetF1
29.07.2012., 07:21
Mi upravo imamo dovoljno religija da bismo se mrzili, ali ne dovoljno da bismo voljeli jedan drugoga.
J. Swift

tigrić gabriel
29.07.2012., 20:37
A galeb Jonathan Livingston ne stideći se,raširi krila i ponovi onaj isti drhtav težak okret-usporavajući sve više let,još jednom izgubi brzinu-jer nije bio obična ptica. Richard Bach Galeb Jonathan Livingston:)

Yuky
29.07.2012., 21:12
Kako voljeni čovjek daje prilike za opuštanje,za prepuštanje toku stvari,protjecanju dana,za gubitak zanimanja za bilo što! A čemu i biti zabrinut?
Zar nam nije provoditi vrijeme u toj besvjesnoj blaženosti?
No ja ne želim ne biti svjesna. Pišem da bih ostala lucidna,pišem da bih te voljela bolje.
Nisu tu posrijedi razlozi književni,nego ljubavni.

Mireille Sorgue LJUBAVNIK

Deathblow
29.07.2012., 22:00
"S ljudima zajedno smrdi, ali je toplo." Miro Krleža :cerek:

"Nessun maggior dolore che ricordarsi del tempo felice nella miseria." Dante

black.dahlia
31.07.2012., 08:30
"Adijo, moj don Silvestre! Bog s tobom, dobra ti noć!"
(Marinković, Oko božje)

"Dokle pamćenje u smućenoj mi glavi stoluje, moj bijedni duše, sjećat ću se tebe!"
(Marinković/Shakespeare, Kiklop)

"Bez imena, otac je neba i zemlje. S imenom, majka je svih stvari."
Tao Te Ching

:D

Lix Kid
01.08.2012., 18:03
Computer Science is not a science, and its ultimate significance has little to do with computers. The computer revolution is a revolution in the way we think and in the way we express what we think. The essence of this change is the emergence of what might best be called procedural epistemology—the study of the structure of knowledge from an imperative point of view, as opposed to the more declarative point of view taken by classical mathematical subjects. Traditional mathematics provides a framework for dealing precisely with notions of “what is.” Computation provides a framework for dealing precisely with notions of “how to.” (H. Abelson, G.J. Sussman, and J. Sussman, Structure and Interpretation of Computer Programs, 2nd Edition, MIT Press, Cambridge, Mass., 1996)

ChicChic
03.08.2012., 08:28
I zbog starih razloga
Zaboravljam nove
Koji će me opet naučiti
Da živim, da volim

I zbog loših razloga
Zaboravljam dobre
Koji vračaju osmjeh
Sjaj u oku, drhtaj u srcu

I zbog tvojih razloga
Zaboravljam svoje
Da treba "Ja" da budem sretan
Da učinim dobro, da napravim bolje

(Mario Vranješ)

rnr666
03.08.2012., 09:10
[QUOTE=Deathblow;40615137"Nessun maggior dolore che ricordarsi del tempo felice nella miseria." Dante[/QUOTE]

:top:

henry roux
03.08.2012., 09:14
From childhood's hour I have not been
As others were -- I have not seen
As others saw -- I could not bring
My passions from a common spring --
From the same source I have not taken
My sorrow -- I could not awaken
My heart to joy at the same tone --
And all I lov'd -- I lov'd alone --

Edgar Allan Poe (Alone)

henry roux
03.08.2012., 09:21
Zaboravih :

''There is a pleasure in the pathless woods,
There is a rapture on the lonely shore,
There is society where none intrudes,
By the deep sea, and music in its roar:
I love not man the less, but nature more''

Lord George Gordon Byron

:D

rnr666
03.08.2012., 09:22
"One of the hardest things you'll ever have to do is to stop loving someone because they've stopped loving you" Kendall Jenner
"Nunca se ha perdido permiso para cambiar la historia"
"Nadie escoge su amor.Nadie el momento,ni el sitio,ni la edad,ni la persona.."
"Sonrie,vive la vida,recuerda que solo es una"

"Ella no es perfecta. Tú tampoco lo eres. Y seguramente vosotros dos nunca seréis perfectos juntos. Pero si ella puede hacerte reír al menos una vez, te hace pensar dos veces, si admite ser humana y cometer errores, no la dejes ir y dale lo mejor de ti. Probablemente ella no está pensando en ti a cada segundo del día, pero te dará una parte de ella que sabe que podrías romper, su corazón. No le hagas daño, no la cambies, y no esperes de ella más de lo que puede darte. Sonríe cuando te haga feliz, hazle saber cuándo te hace enfadar y extráñala cuando no esté. Porque no existen las personas perfectas, pero siempre habrá una persona que es perfecta para ti."

Lix Kid
03.08.2012., 20:21
Over-population and over-organization have pro­duced the modern metropolis, in which a fully human life of multiple personal relationships has become almost impossible. Therefore, if you wish to avoid the spiritual impoverishment of individuals and whole societies, leave the metropolis and revive the small country community, or alternately humanize the me­tropolis by creating within its network of mechanical organization the urban equivalents of small country communities, in which individuals can meet and co­operate as complete persons, not as the mere embodi­ments of specialized functions. (Brave New World Revisited, Aldous Huxley).

Lix Kid
04.08.2012., 09:49
The dehumanizing effects of over-organization are reinforced by the dehumanizing effects of over-popula­tion. Industry, as it expands, draws an ever greater proportion of humanity's increasing numbers into large cities. But life in large cities is not conducive to mental health (the highest incidence of schizophrenia, we are told, occurs among the swarming inhabitants of industrial slums); nor does it foster the kind of responsible freedom within small self-governing groups, which is the first condition of a genuine democ­racy. City life is anonymous and, as it were, abstract. People are related to one another, not as total person­alities, but as the embodiments of economic functions or, when they are not at work, as irresponsible seekers of entertainment. Subjected to this kind of life, indi­viduals tend to feel lonely and insignificant. Their ex­istence ceases to have any point or meaning. (Brave New World Revisited, Aldous Huxley)

simplicity8
05.08.2012., 17:10
„Ljudi su u škvadri bili za moj pojam na posve novi način iznad svih ostalih.Nisu galamili, nisu se tukli, nisu se pravili važni.Bili su vrlo tihi.Njihova je nadmoć, čini se, dolazila iz njih samih.“(Mi djeca s kolodvora ZOO)

Toliko jednostave riječi,ali meni su se urezale upravo zbog jenostavnosti i puno ih puta pronalazim u nekim sebi dragim osobama,nadam se da vam ne remetim temu svojim ne tako dubokoumnim citatom.

Nuria Monfort
06.08.2012., 01:13
"Sometimes it seems like you are the only one in the world who's struggling, who's frustrated, unsatisfied, barely getting by. But that feeling's a lie. And if you just hold on, just find the courage to face it all for another day, someone or something will find you and make it all okay. Because we all need a little help sometimes-someone to help us hear the music in their world, to remind us that it won't always be this way. That someone is out there. And that someone will find you."


"I will remember your small room
the feel of you
the light in the window
your records
your books
our morning coffee
our noons our nights
our bodies spilled together
sleeping
the tiny flowing currents
immediate and forever
your leg my leg
your arm my arm
your smile and the warmth
of you
who made me laugh
again."

(Charles Bukowski)


"Ljubav nije navika, obveza ili dug. Nije ono čemu nas uče romantične pjesme: Ljubav jest. Bez definicija. Voli i ne postavljaj puno pitanja. Samo voli."

Nuria Monfort
06.08.2012., 01:20
"Te ljude najviše voliš. Ljude ispred kojih možeš razmišljati naglas."
(John Green)

"Glavu gore! Ima i one vrste, srest ćeš ih, koji čitaju iz očiju kako ti srce kuca. Njih vrijedi čekati! A onim drugima se nasmiješi, mahni i odi. To je sve što od tebe zaslužuju."

"Kisses are like tears, the only real ones are the ones you can’t hold back."

"And she hugged me. And I closed my eyes because I wanted to know nothing but her arms."
(Stephen Chboksy; The Perks of Being a Wallflower)

Nuria Monfort
06.08.2012., 23:47
"A nada ne razočarava..."

Rimljanima 5:5

Pancake
10.08.2012., 14:24
Odakle joj pravo znati me ovako i ući mi pod kožu zauvijek? Odakle joj pravo? Gibonni, Mirakul

Ljudi te pažljivo slušaju, ali samo svoj glas čuju. Zato im što manje kaži, ljudi su tek onda ljudi, kad im se ništa ne traži, kad im se ništa ne nudi. Ljudi su čudne biljke. Kad rastu - u sebe siđu. Sretnu se. Pa se raziđu. Ili se mimoiđu. Miroslav Antić, Što manje kaži (nisam siguran, mislim da se tako pjesma zove, nisam je napisao u obliku pjesme da post ne izgleda velik, ima tu puno stihova :D )

mimma7
10.08.2012., 17:59
^^ dječjaˇˇ

I luduj, prirodo!
Zri naopako!
- Samo mi nemir ne pokvari.
Volim te što si zaista tako
ko i ja balava za divne stvari.

lalita_lalita
11.08.2012., 12:06
Sreća je u odnosu na radost kao električna žarulja u odnosu na sunce. Sreća uvijek ima razlog, sretni smo zbog nečega, ona je osjećaj čije postojanje uvijek ovisi o nečem izvanjskom. Radost, nasuprot tome, ne ovisi ni o čemu. Obuzima te bez ikakva posebnog razloga, u svojoj je biti nalik suncu; isijava toplinu zahvaljujući vatri tvog vlastitog srca. Susanna Tamaro citat iz knjige "Pođi kamo te srce vodi"

Depeche E.
11.08.2012., 14:11
Sreća je u odnosu na radost kao električna žarulja u odnosu na sunce. Sreća uvijek ima razlog, sretni smo zbog nečega, ona je osjećaj čije postojanje uvijek ovisi o nečem izvanjskom. Radost, nasuprot tome, ne ovisi ni o čemu. Obuzima te bez ikakva posebnog razloga, u svojoj je biti nalik suncu; isijava toplinu zahvaljujući vatri tvog vlastitog srca. Susanna Tamaro citat iz knjige "Pođi kamo te srce vodi"

ovo je krasno :) :cerek:

Ensi
11.08.2012., 22:30
-Ja sam najskuplja roba u svom ducanu, dragi moj - odgovori mu ona.
-Za koliko biste je dali?
-Za dobro srce i postenu dusu.
(M. Juric Zagorka)

sara kay
12.08.2012., 21:29
"Moj voljeni me vodio putevima tmine, znajući da ćemo ponovo naći svjetlost i da ćemo joj se radovati. Možda će, u našoj budućnosti, biti trenutaka kad će situacija biti obrnuta: tada ću ga ja voditi s istom ljubavlju i istom sigurnošću, sve dok ne stignemo do sigurnog mjesta, gdje se zajedno možemo odmoriti."

Coelho, "Na obali rijeke Piedre sjela sam i plakala"

black.dahlia
12.08.2012., 22:32
"I'm so horribly conditioned to accept everybody else's values, and just because I like applause and people to rave about me, doesn't make it right. I'm ashamed of it. I'm sick of it. I'm sick of not having the courage to be an absolute nobody."

Salinger, Franny and Zooey

GosponProljeće
12.08.2012., 22:59
"Život je kao kokos".

Depeche E.
13.08.2012., 23:51
"Znaš, stalo mi je... Ali se uporno ponašam kao da nije.
Gradim oko sebe zid do kojeg nitko ne može doći, ali ima jedna caka: Priđi! Reci mi riječ i taj će se zid pokazati kao jedna obična kula od karata koja izgleda moćno dok ne dođe nešto pred čim pada."

"Ti bi mogla biti sasvim zadovoljna nacinom na koji mi nedostajes"

:)

Siddig
13.08.2012., 23:58
"lijepa si,prijateljice moja,kao tirsa,krasna si kao jeruzalem,strašna kao vojska pod zastavama"

:rofl:

(kako poseksati takvu osobu? :rofl:)

Lix Kid
16.08.2012., 02:57
The computer scientist thus has a responsibility to education. Not, as he thinks, because he will have to program the teaching machines. Certainly not because he is a skilled user of "finite mathematics." He knows how to debug programs; he must tell the educators how to help the children to debug their own problem-solving processes. He knows how procedures depend on their data structures; he can tell educators how to prepare children for new ideas. He knows why it is bad to use double-purpose tricks that haunt one later in debugging and enlarging programs. (Thus, one can capture the kids' interest by associating small numbers with arbitrary colors. But how might tricks like this affect their later attempts to apply number ideas to area, or to volume, or to value?) The computer scientists are the ones who must study such matters, because they are the proprietors of the concept of procedure, the secret that educators have so long been seeking. (Marvin Minsky, 1970 ACM Turing Lecture).

FeetF1
16.08.2012., 12:28
Napisati pjesmu

Da je lako,
Mogao bi svako.
Al' nije lako -
Pa ne može svako.
:cerek:

Dragutin Tadijanović, 2006. (njegova posljednja pjesma)

The Magic Paw
17.08.2012., 11:53
On i u mene cijeni više pamet i talente nego srce, premda mi je srce jedini ponos, ono je izvor svega, samo ono: i izvor snage, i blaženstva, i nesreće. Sto se tiče mojeg znanja, može ga steći svatko - ali ovakvo srce imam samo ja.

sendleri
22.08.2012., 02:07
Budimo realisti, zahtijevajmo nemoguće.

Jedine izgubljene bitke jesu one koje se ni ne vode.

Ili smo sposobni raspravom pobiti suprotna mišljenja ili im moramo dopustiti da se izraze. Nije moguće pobiti mišljenja silom jer to sprječava slobodan razvoj uma.

Ja nisam osloboditelj. Osloboditelji ne postoje. To su narodi koji oslobađaju sami sebe.

Sve dok se na boju kože ne bude gledalo kao na boju očiju, mi ćemo se i dalje boriti.

Budite uvijek sposobni osjetiti u svoj punini bilo kakvu nepravdu počinjenu protiv bilo koga u bilo kojem dijelu svijeta. To je najljepša kvaliteta dobroga revolucionara.

Che Guevara

karolina-lina
27.08.2012., 11:23
"Ljudi žive sve dulje, ali ne i sretnije. Najprije rade da žive i zaboravljaju živjeti. Još uvijek misle da je sreća u ovome: puno imati, dobro jesti, dugo živjeti. Usprotivi se tome. Ti si više od svoje funkcije; više si od posla, zvanja, rada. Ti si prvenstveno čovjek da živiš, da se smiješ, da ljubiš, da budeš dobar čovjek. A to je zapravo jedino važno na ovome svijetu."
[Phil Bosmans]
_____________________
"Bio je sedam godina stariji od mene. Dovoljno star da mi bude...pa okej, nitko. Ali i dalje stariji od mene."
[VA]
________________________
"Ali kroz žaluzine nadire bijedna svjetlost, znam. Stvari više ne mogu vidjeti, spasile su se mojih pogleda, umuknule i zatvorile se u sebe, kao da mi govore da će na svojim mjestima stajati i kad mene ne bude, ali poznajem ja vas: tu ste, sve ste tu, oko mene, gotovo da vas i vidim. S vremena na vrijeme poneka od njih zaškripi, zapusketa i ja prepoznajem čija je škripa, nije mi strana i meni dođe da nešto kažem, razmišljam: kako je čudna ova praznina u kojoj se nalazimo! Sat otkucava i dijeli je. Sigurno i odlučno. Misao, pa još jedna."
"...kao što vidiš, na prozore neću staviti rešetke, nije ovo kavez, zar ne, niti su žene ptice; nismo mi životinje, svi smo slobodni, ako želiš možeš me ostaviti i ozići, a mi ćemo kao i oni, prozore zatvarati žaluzinama, a ono ondje- ma kakvi crni doksat Fatma, to se zove balkon, prostor koji se otvara u slobodu i kakav lijep pogled, zar ne..."
[Orham Pamuk- Tiha kuća]
_________________________________
"Snimio sam te jednoga dana u školi. Kad me nisi vijela. Više volim takve fotografije, kad osoba nije svjesna da je slikaš, jer jedino tako možeš uhvatiti njezinu suštinu."
[Alyson Noel- Zauvijek]
________________________________

Mariamagdalena
27.08.2012., 11:50
"Otada sam gurnuo nos kojekuda, ali neka me vrag odnese ako sam našao puno toga što bi se dalo usporediti sa smmradom pseće šape. To je miris idiotskog i neiscrpnog optimizma." Ja, Lucifer - Glen Duncan

Martian7
27.08.2012., 19:22
"Life can only be lived forwards and understood backwards."
(Život se jedino može živjeti unaprijed, a razumjeti unatrag.)
Douglas Kennedy: Leaving the World

Nica
29.08.2012., 19:29
All of us get lost in the darkness. Dreamers learn to steer by the stars.

Rush - The pass (http://www.youtube.com/watch?v=lku_7m50QRU)

Pjesma mi i nije nešto, ali mi se citat sviđa. :D

FeetF1
31.08.2012., 09:34
Slušajte, prava poezija ništa ne govori, to je tek pulsiranje mogućnosti.
Otvara sva vrata.
Možete proći kroz ona koja vam najviše odgovaraju.

*
Zašto pijem?
Da bih mogao pisati poeziju.

Jim Morrison

FeetF1
31.08.2012., 19:24
http://a8.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc7/394630_10150909539856899_80697292_n.jpg

FeetF1
01.09.2012., 19:42
Svako ima svoju istinu, i to je baš dobro, samo ne znam zašto se zove istinom,
jer bi istina morala biti jedna, pa bismo pomrli od dosade,
a najbolje je kad je tuđa istina neistina, zabavnije se živi.
Meša Selimović

FeetF1
02.09.2012., 21:32
Ko u Sarajevu provodi noć budan u krevetu, taj može da čuje glasove sarajevske noći. Teško i sigurno izbija sat na katoličkoj katedrali: dva poslije ponoći. Prođe više od jednog minuta (tačno sedamdeset i pet sekundi, brojao sam) i tek tada se javi nešto slabijim ali prodornim zvukom sat sa pravoslavne crkve, i on iskucava svoja dva sat poslije ponoći. Malo za njim iskuca promuklim, dalekim glasom sahat–kula kod Begove džamije, i to iskuca jedanaest sati, avetinjskih turskih sati, po čudnom računanju dalekih, tuđih krajeva svijeta! Jevreji nemaju svoga sata koji iskucava, ali bog jedini zna koliko je sada sati kod njih, koliko po sefardskom, a koliko po eškenaskom računanju. Tako i noću, dok sve spava, u brojanju pustih sati gluvog doba bdi razlika koja dijeli ove pospale ljude koji se budni raduju i žaloste, goste i posprema četiri razna, među sobom zavađena kalendara, i sve svoje želje i molitve šalju jednom nebu na četiri razna crkvena jezika. A ta razlika je, nekad vidljivo i otvoreno, nekad nevidljivo i podmuklo, uvijek slična mržnji, često potpuno istovjetna sa njom.

Tu specifičnu bosansku mržnju trebalo bi proučavati i pobijati kao opaku i duboko ukorijenjenu bolest. Pomišljao sam da se i sam bacim na izučavanje te mržnje i, analizirajući je i iznoseći na svjetlost dana, da doprinesem njenom uništenju. (...) Ali, od mene bi se kao i od svih ostalih tražilo da stanem na jednu stranu, da budem mržen i da mrzim. A ja to nisam htio ni umio. Možda bih, ako tako mora biti, i pristao još da padnem kao žrtva mržnje, ali da živim u mržnji i sa mržnjom, da učestvujem u njoj, to ne mogu.

Ivo Andrić, Pismo iz 1920. godine (objavljeno 1946.), odlomak

anna_maria
03.09.2012., 01:50
Napisati pjesmu

Da je lako,
Mogao bi svako.
Al' nije lako -
Pa ne može svako.
:cerek:

Dragutin Tadijanović, 2006. (njegova posljednja pjesma)

ovo je divno :cerek: tadijanovic :s

FeetF1
03.09.2012., 11:10
ovo je divno :cerek: tadijanovic :s

Divno, jednostavno i - dubokoumno.
Pjesnik je proživio više od stotinjak godina (1905. - 2007.), i na kraju svog puta, iznjedrio je ovu pjesmu, kojom se oprostio od stihorječja.
Stihovi mudrosti i iskustva, ujedno i duhoviti te još u rimama (koje obično ne susrećemo kod ovog pjesnika).:top:

Nuria Monfort
03.09.2012., 17:53
"God doesn’t give you what you ask for. He doesn’t give you what He thinks you can handle. God gives you the tools you need to do what needs doing and then sits back to see if you were paying attention.
This is called Tough Love. It’s not for everybody."

:) http://generatinghype.deviantart.com/journal/What-Gives-307086351#comments

Frozen fire
03.09.2012., 21:12
˝The books that help you most are those which make you think that most. The hardest way of learning is that of easy reading; but a great book that comes from a great thinker is a ship of thought, deep freighted with truth and beauty.˝ - P.N.

Cahit
05.09.2012., 08:19
L'absence est a lamour ce qu'est au fue le vent; il eteint le petit, il allume le grand
tj.
Odsutnost je za ljubav isto što i vjetar za vatru. Gasi malu a raspiruje veliku
- Roger de Bussy-Rabutin -

p.s. Ovo sam morao staviti, jer sam i sam osjetio na svojoj koži koliko je ovo istinito. Al nisam dovoljno slatkorječiv da to upakiram kao dotični gospodin :D

Frozen fire
05.09.2012., 21:21
˝Kindness is the language which the deaf can hear and the blind can see.˝ - M.T.

FeetF1
07.09.2012., 10:09
Pisac je osoba kome pisanje puno teže pada nego drugim ljudima.
Thomas Mann

teodora55
07.09.2012., 11:18
Ako se prepustis sudbina te vodi,ako se opires sudbina te vuce.-Seneka
Ako ne zivis sada ne zivis nikada.

anushka3
09.09.2012., 21:19
Mi smo prijatelji. Samo prijatelji. Tek nesto bliskiji stranci, maltene?
Nikad ničeg nije bilo između nas dvoje, ali...
Prepoznajem te po vratima automobila tiho zalupljenim pred mojom kućom u ponoć. Tek tako...


Na jednu stranu vage stavili su srce, a na drugu dodavali cigle, jutra zemlje, nule, kvadratne metre, kubike, placeve sa pogledima na more, 14 karata, 20 karata… Da je pored onog srca bilo još jedno, mogli bi na drugu stranu nasaditi i oktet slonova pa im ne bi pomoglo. Ovako, njeno usamljeno srdašce nije imalo šanse. Premda je bilo poprilična stena.

Đ.B. :)

malčica
10.09.2012., 22:27
Iza ovih oblaka
negde daleko na toplom
mesec spava…

Možda sam ove oblake sama ja digla
i poređala da pokrijem moje nebo…

................. Olivera Simović --- Plavi san

Frozen fire
11.09.2012., 20:31
˝The world breaks everyone, and afterward, some are strong at the broken places.˝ - E.H.

Nuria Monfort
12.09.2012., 09:09
"And there will come a time, you'll see, with no more tears. And love will not break your heart, but dismiss your fears." :)

Depeche E.
13.09.2012., 23:25
"Nedostaješ mi..
Ali nema smisla da se u pismu, koje ti ionako nikada neću napisati, svaka druga rečenica bude sastojala od te dvije riječi i tri točkice koje nagovješćuju još teže osjećaje. Mogla bih ti reći još tisuću stvari, mogla bih te držati budnim pričajući ti noćima, ali sve bi se to svelo na te dvije riječi. Zar ne?"

:cerek:

"Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu. I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se, a društvo ne znači sigurnost. I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja. I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju, sa ljupkosti odraslog čovjeka, a ne tugom djeteta. I naučiš da sve puteve moraš sagraditi danas jer je sutrašnje tlo isuviše nesigurno za planiranje. Nakon nekog vremena naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš. Stoga, sadi svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu, umjesto da čekaš da ti netko pokloni cvijeće. I nauči da možeš mnogo toga pretrpjeti. Da si uistinu snažan i da uistinu vrijediš."

:cerek:

"I pamtim naš prvi put. Ti si se pretvarala da se ne bojiš, ja sam se pretvarao da me nije briga. Pamtim i zadnji put kada sam te vidio, onaj dan kada sam te zauvijek izgubio. Ja sam se pretvarao da se ne bojim, tebe nije bilo briga."

:cerek:

"I ona je sretnija, mirnija, sigurnija. Vrijeme je bol učinilo podnošljivom. Naučila je živjeti s krhotinama neke davne priče ostale u dalekome gradu. I da je bliže, ne vrijedi! Ionako bi bilo daleko. Ipak, postoje priče koje se nikada potpuno ne prebole, ne zaborave. Tu su da te podsjete da postoji netko.. Stranac čiji je pogled nepodnošljivo ranjiv, dodir suviše ponosan.. Trag izgubljene bliskosti i dva spuštena pogleda.."

bela flor
13.09.2012., 23:38
"Teško je kada živiš za dan koji ne znaš kada će doći, za dan kada ćeš je ponovo vidjeti. Teško je, kada si sam i nedostaje ti glas, lice, dodir, osmijeh, kada ti nedostaje biće koje je tvoja bolja polovina. Teško je prijatelji. Želim vam da nikad to ne iskusite, jer taj bol prijatelji, nije za ljude.'' Đ.B.

"On nikada nije bio moj. Čak ni onda kada je bio sa mnom. Možda jer je već, prije toga, pripadao nekome, a možda i nije znao da pripada jer nije pripadao ni samom sebi. Ipak, čudno je gledati kako boli kad gubiš nekoga koga nikada nisi ni imao."

"Sve je ostalo nedorečeno. Sve što smo bili, sve što smo snili, sve što nikada nećemo biti."

"I uvek ostaje ona osoba koje ćeš ostati željan celog života i onaj strah dok brojiš pobede i poraze. Nekim pričama o ljubavi uvek fale posljednje stranice."

"...a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ."

Depeche E.
13.09.2012., 23:43
bela, prekrasno! :s :cerek: :)
drugi me posebno oduševio :) :)

Disticha
14.09.2012., 06:18
Ima neke pogibeljne tuge u prvim zvucima tuđeg rada ujutro: kao da mir doživljava bol jer ga lome. Prva minuta radnog dana podsjeća te na sve druge minute od kojih se dan sastoji, a nikad nije dobro razmisljati o minutama pojedinacno. Tek kad se ostale minute prikljuce goloj, usamljenoj prvoj minuti, dan postaje sigurnije integriran u svom danstvu. Patty je čekala da se to dogodi prije nego sto je izasla iz kupaonice.


Jonathan Franzen, Sloboda

FeetF1
15.09.2012., 07:41
Pjesnikov je zadatak traženje. A sposobnost velikih pjesnika nalaženje.

Tin Ujević

sputnjik
15.09.2012., 19:17
Napisi mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li cu umeti.

Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni
staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad
zazmurim.

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam...

Napisi mi pesmu, molila je, i nisam znao da li cu umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam tesko to znao da pokazem.

I onda, odjednom, na rasporedu mladeza na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...

I tako, eto ti pesma, ludo jedna...

Toad Licker
16.09.2012., 16:37
NI! - The Knights that say Ni :D

Depeche E.
17.09.2012., 00:22
"Touch - I think we miss that touch so much, that we crash into each other, just so we can feel something."

freak=)
19.09.2012., 13:21
"Jednom mi je netko mudar rekao da je pisanje opasno
jer ne možeš uvijek biti siguran da će tvoje riječi biti
ispravno shvaćene.
Stoga ću biti izravna. Žao mi je. Strašno žao..."

"Želim razgovarati s tobom dok ne ostanemo bez glasa i dok više ne budemo mogli govoriti."

Posljednje pismo tvojega ljubavnika, Jojo Moyes

Lachen
19.09.2012., 13:22
"Svatko želi biti uslikan kao sretan čovjek, nikad kao nesretnik, uvijek kao totalno krivotvoren, nikad kao onaj kakav jest u stvarnosti, uvijek, naime, najnesretniji od svih. Svi stalno žele biti uslikani kao lijepi i kao sretni, dok su svi ipak ružni i nesretni. Oni bježe u fotografiju, obijesno se smanjuju na veličinu fotografije koja ih u totalnoj krivotvorenosti pokazuje lijepima i sretnima, ili barem manje ružnima i manje nesretnima nego što jesu. Oni od fotografije zahtijevaju svoju željkovanu i idealnu sliku te im je opravdano svako sredstvo, pa bilo to čak i najjezivije iskrivljenje, samo da na fotografiji uspostave tu željkovanu i idealnu sliku. Oni uopće ne primjećuju kako se strašno i stravično u svakom slučaju kompromitiraju. Lijep čovjek na fotografiji u svakom je slučaju najružniji, a najsretniji je u svakom slučaju najnesretniji. U svojim stanovima vješaju na zid svoje snimljene fotografije kao lijep i sretan svijet koji je uistinu najružniji i najnesretniji i najlažniji. Doživotno bulje oni u svoje lijepe i sretne slike na svojim zidovima i pritom osjećaju zadovoljstvo, makar bi pritom morali osjećati samo gnušanje. No oni ne misle i to ih čuva od stravične spoznaje da su, naime, ružni, nesretni i lažni. Oni idu tako daleko da posjetiteljima svojih stanova, koji njih pozivatelje poznaju kao nesretne, zatupljene i podle ljude, pokazuju te fotografije na kojima su, kako oni misle, uslikani kao sretni i lijepi ljudi, ne stide se pokazati te slike i onima koji ih poznaju u stvarnosti te ih, dakle, samorazumljivo na slici poznaju kao lašce i stvarno skroz-naskroz prijetvorne i izgubljene ljude. Živimo u dvama svjetovima: u zbiljskom koji je tužan i podao te u konačnici ubitačan, i u fotografiranom koji je skroz-naskroz lažan, ali je za golem dio čovječanstva željkovani i idealni svijet. Oduzmemo li danas čovjeku fotografiju, strgnemo li mu je sa zidova, uništimo li je jednom za svagda, oduzimamo mu danas više-manje sve."

Thomas Bernhard; Brisanje, raspad

Nuria Monfort
19.09.2012., 14:02
"Nije bitno kako planiraš. Nije bitno što predviđaš. Bez ikakvog znanja, ponekad život nađe način da te ‘pogodi’ s onim što trebaš. Ili s onim koga trebaš."

Rebelle Fleur
19.09.2012., 15:26
"And there will come a time, you'll see, with no more tears. And love will not break your heart, but dismiss your fears." :)

"... Get over your hill and see what you find there, with grace in your heart and flowers in your hair." :cerek:

Disticha
19.09.2012., 16:18
"Čovjek uvijek preuveličava ono što ne poznaje."

Albert Camus, Stranac

alica u zrcalu
19.09.2012., 16:31
"Svemu ima granica, koju je opasno prekoračiti, jer kad je prekoračis, ne možes vise nazad."

Kockar, Dostojevski

Frozen fire
19.09.2012., 21:17
“Sudbina je genija daleko teža nego sudbina mediokriteta.” - T.U.

“Knjiga nije hrana, ali je poslastica.” - T.U.

Depeche E.
19.09.2012., 23:01
"Čovjek uvijek preuveličava ono što ne poznaje."

Albert Camus, Stranac

prekrasan citat! :) ..obožavam "stranca" :cerek:

Lachen
20.09.2012., 10:21
“Sudbina je genija daleko teža nego sudbina mediokriteta.” - T.U.

Ja bih rekla da je obrnuto. (iako ne vjerujem u genijalnost. geniji su izmišljotina mediokriteta)

mimma7
20.09.2012., 19:19
Ja bih rekla da je obrnuto. (iako ne vjerujem u genijalnost. geniji su izmišljotina mediokriteta)

a jesu li prvo izmislili sebe ili ove druge? :misli:


OT: Sljedećeg tjedna ne smije biti kriznih situacija.
Raspored mi je već pretrpan. :)

H. Kissinger

ledjenda882
21.09.2012., 16:46
" I kada te cijeli svijet izda jedan mač barem će te štititi, jedno vjerno srce će te slaviti!! "
Mary Higgins Clark

FeetF1
21.09.2012., 21:16
''Znaci koje ostavljamo iza sebe
neće izbjeći sudbinu svega što je ljudsko:
prolaznost i zaborav.''

___ Ivo Andrić

Nica
22.09.2012., 00:29
"Great things are done by a series of small things brought together."


- Vincent Van Gogh

FeetF1
25.09.2012., 09:46
Svi grijesi bacaju duge sjenke.
Kajanje - to je gubljenje vremena.
Tajna uspjeha je u samo u tome da se pokreneš.
Samo ljudi koje voliš, mogu ti učiniti život nepodnošljivim.
Mladi misle da su stari budale, a stari znaju da su mladi budale.:rofl:
Idealan muž je arheolog jer što je žena starija to ga više zanima.:cerek:
Nikad ne radi sam one stvari koje netko drugi može uraditi za tebe.:s
Kada iz vlastitog iskustva saznate šta znači užas, naoružani ste protiv svega u životu.


Agatha Christie

Urbanna
25.09.2012., 10:19
"Zašto se žene vole do ludila, zašto se žene mrze s tolikim žarom, zašto zaklete neprijateljice osjećaju ujedno užas i opčinjenost? Zašto bijes postaje proganjanje, opijenost i razlog postojanja.'

Zato jer u drugome nalazimo odraz našeg vlastitog demona."

"Navršila sam dvadeset osam godina i ušla u dob kad se mora završiti s iliuzijama."

"U Zabranjenom gradu sve su žene samo mirisna prašina, pa bile one lijepe ili ružne, pametne ili glupe, profinjene ili proste. Sve ih bez razlike odnosi vrtlog povijesti."

"Prerano je da bi se naslutila budućnost i prekasno da se nešto učini. Pusti da život odluči za tebe!"

"Dok su djeca, žene ovise o ocu i njegovoj promjenjivoj sreći; kad odrastu, vezuju se za nestalnog supruga. Čas zanemarene, čas obožavane, izjedene ljubomorom, bolesne od sumnji, žene umiru od ljubavne čežnje, gase se pri porodu, kose ih bolesti. Muškarac je ženin neprijajtelj! Očevi trguju našim brakovima, supružnici nam lažu i iskorištavaju nas, djeca nas izdaju i ubijaju."

Shan Sa: Carica

Depeche E.
25.09.2012., 13:45
"Ona se, slučajno, udala 18. maja 1980. Da se udala za mene, vjerojatno bih, kao pravi muž, ponekad i zaboravio taj datum. Ovako, zapamtio sam ga zauvijek." - Đorđe Balašević

Angry Bird
25.09.2012., 16:30
"Ona se, slučajno, udala 18. maja 1980. Da se udala za mene, vjerojatno bih, kao pravi muž, ponekad i zaboravio taj datum. Ovako, zapamtio sam ga zauvijek." - Đorđe Balašević

zašto forum.hr nema lajk? :confused:

FeetF1
26.09.2012., 11:07
Nakon mnogobrojnih kontakata s ljudima... čovjeku dođe da pomiluje psa, nakloni se majmunu te pred slonom skine šešir.
Maksim Gorki (1868-1936)

edo94
26.09.2012., 15:28
Zdravo :D, eh ovako da li bi mi neko mogao protumaciti sljedece citate: "Iz tame jedna košuta zuri svojim blagim andeoskim licem bez straha u moje divlje oci", "Jedan div se zagledao nagnut nad sitni modri cvijet u travi", "...nad zelenom vodom krvare crvene noge mjeseca". Naime rijec je o stihovima iz pjesme " Vece i ja" autora Antuna Branke Simica. Unaprijed hvala :D.

FeetF1
26.09.2012., 21:46
@ edo94
Antun Branko Šimić i ostatak društva s ove teme kaže: ne.
Ovdje ne razbijamo glavu o tome zašto je netko nešto rekao, što znači to što je netko rekao/napisao, ovdje stavljamo rečenice i stihove iz
estetskih razloga, nešto što volimo, što je lijepo izrečeno/napisano, nešto što nam se sviđa.
Trebalo bi, zapravo, pitati A. B. Šimića što je mislio reći tim stihovima - to bi autor svakako najbolje mogao objasniti.:mig:
Otkud mi znamo što njemu znače pouzane, i zašto mjesec ima krvave noge koje još k tomu krvare - te zašto košuta ima divlje oči itd.
I, konačno, ne možemo mi za nekoga drugoga (u smislu rješavanja školske zadaće) govoriti što nama znače stihovi nekog pjesnika.:kava:

Octica
27.09.2012., 10:18
"Ponekad te ne rastuži pjesma, nego ljudi koji ti dođu u misli kad je čuješ."


"I nije mi u planu zaboraviti te, ne, nikako. Želim te se sjećati do kraja života kao primjer muškarca kakvog nijedna žena sebi ne smije dopustiti. Kao primjer kako ne treba voljeti, kako ne treba živjeti. Bio si moja greška na kojoj se uči. Ostavljam te u prošlosti, jer tamo ti je mjesto. Ovaj put stvarno, ovaj put zauvijek. I čudno sam sretna zbog toga..."


"Jebi ga prijatelju, volim je. Svakim danom sve više. Svakim danom je sve lepša, ima sve lepši osmeh, pogled. Volim kad obuče moj duks, ili kad se ljuti, samo da bih je poljubio, zagrlio, mazio. Volim je druže, više od svog života. Jebi ga,
zavolela me takvog kakav jesam, nije tražila da se promenim, a promenila me. Čuvam je, sigurna je, a opet joj pružam malo slobode, a puno ljubavi i razumevanja. Znaš, jednog dana bih voleo da je moje dete zove "mama"."


"Ovakva će te teško zavoljeti, teško ćeš joj se svidjeti, i teško će ti to ona priznati. Ma i kad prizna, opet će ti teško ljubav pokloniti. Ali kad te zavoli, neće te ovakva, prijatelju, nikad ni prevariti ni iznevjeriti. Takva ti je ona..."

Octica
27.09.2012., 11:50
"Ako želiš znati gdje ti je srce, vidi gdje su ti misli kada lutaju."

bela flor
27.09.2012., 12:17
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti velim,
Ali, ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.

U moru zivota sto vjecno kipi,
Sto vjecno hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Mozda iste kapi -
I kad prodje vjecnost zvjezdanijim putem,
Jedna vjecnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naci
Neka ista usta.

Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vezu
Neki stari lanci. :cerek:

Povratak, Dobriša Cesarić

bhavatarini
27.09.2012., 12:39
Life does not cease to be funny when people die any more than it ceases to be serious when people laugh.

~ George Bernard Shaw, The Doctor's Dilemma

zatojerne
27.09.2012., 12:48
Much Madness is divinest Sense
To a discerning Eye
Much Sense - the starkest Madness
'Tis the Majority
In this, as All, prevail
Assent - and you are sane
Demur - you're straightway dangerouss
Ane handled with a Chain


Obilje je Ludila Osjetilo bozansko
Razabirucem oku
Osjecati mnogo - Ludilo je krajnje
Mnostvu i vecini
Tomu se prikloni i budi kao Svi
Popusti - tad za njih zdravim bivas
No, usprotivis li se - u opasne si svrstan
I lancem se okivas.

ledjenda882
27.09.2012., 14:39
"I svaki put kad me povrijediš, nekoliko dana ću te izbjegavati a poslije toga ću te voljeti još više, jače."

"Neke stvari nikad ne preboliš, jednostavno samo ih preživiš..."

"Posebna. Smijehom je sakrivala strah, ponosom slabost. Bila je neko ko ne zna ostati. I nije ostala, nikada. A volio sam je."

"Šta ti je trebalo to, mali mišu moj? A bila si dukata vredna. Što si pustila, da te ovaj tu izgustira? Budalo jedna.."

alica u zrcalu
27.09.2012., 18:20
Jedino je duša važna. U duši odvajaš istinu od neistine, život od smrti. Tko izda svoju dušu, najveći je izdajica. David Herbert Lawrence

zatojerne
27.09.2012., 21:52
(Portret ptice - Prevert)


...

Ako ptica ne zapjeva
to je loš znak
znak da je slika loša
no ako zapjeva vi ćete znati
da sliku smijete potpisati
Tada iščupajte jedno pero ptice
polako da je ne smeta
i stavite svoje ime negdje u kutu portreta.

Depeche E.
27.09.2012., 23:28
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti velim,
Ali, ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.

U moru zivota sto vjecno kipi,
Sto vjecno hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Mozda iste kapi -
I kad prodje vjecnost zvjezdanijim putem,
Jedna vjecnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naci
Neka ista usta.

Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vezu
Neki stari lanci. :cerek:

Povratak, Dobriša Cesarić

cesarić. prekrasno :cerek:
volim ovu pjesmu :) :)

zatojerne
28.09.2012., 00:02
Spomenut je Gorki pa eto i mog doprinosa.

"Uloga iskrenog čovjeka teška je uloga."


Zapravo više volim Tolstoja, al recimo da je to samo opčinjenost vodom:

"Da bi bio moćan, treba biti kao voda. Nema li pregrada - ona teče; postoj li brana - ona stane; probije li se brana - ona opet poteče; u četvrtastoj posudi je četvrtasta; u okrugloj - okrugla. Zato jer je tako popustljiva, ona je potrebnija od svega i snažnija od svega."

bela flor
28.09.2012., 01:12
cesarić. prekrasno :cerek:
volim ovu pjesmu :) :)

i ja :cerek:

i ova mi ima nešto...isto od Cesarića - Mala kavana

...
Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noci,
Da cu ti saptati rijeci,
Sanjane u samoci?

I da cu tog jutra, sto ce se vjecno
U riznici srca da zlati,
Naic na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi drscuci vrati?

:cerek:

"I ona je sretnija, mirnija, sigurnija. Vrijeme je bol učinilo podnošljivom. Naučila je živjeti s krhotinama neke davne priče ostale u dalekome gradu. I da je bliže, ne vrijedi! Ionako bi bilo daleko. Ipak, postoje priče koje se nikada potpuno ne prebole, ne zaborave. Tu su da te podsjete da postoji netko.. Stranac čiji je pogled nepodnošljivo ranjiv, dodir suviše ponosan.. Trag izgubljene bliskosti i dva spuštena pogleda.."

zatojerne
28.09.2012., 09:03
(Croquis - J.Menart)

...

Moj prst je kist, a lokvica paleta,
pa lijeno crtam: kucu, stablo, dom,
nad kucom sunce, klupicu pred njom
i ruza koja pored ruze cvjeta.

I staza koja vodi prema klupi,
a ispod ruza lice lijepe zene...
No, uto kelner stvori se kraj mene,
obrise stol i s njega sve pokupi.

Dok gledam kako posluzavnik nosi
i zurno amo-tamo krpom mase,
ja, malo tuzan, viknem prazne case:
- Hej, konobar - jos jedan konjak prosim!

tockica na i
28.09.2012., 14:23
(Milan Kundera - Nepodnošljiva lakoća postojanja)

"Nema nikakve mogućnosti da se provjeri koja je odluka bolja, jer ne postoji mogućnost usporedbe.
Čovjek sve proživljava prvi put i bez pripreme. Kao glumac koji igra predstavu bez ikakve probe. Pa koliko onda vrijedi život ako je prva proba života već život sam?
Život je uvijek sličan skici. Samo, ni skica nije prava riječ, jer je skica uvijek nacrt za nešto, priprema za sliku. A skica koja je naš život je skica nizašto, crtež iza kojega ne slijedi slika."

bitanginjo
28.09.2012., 14:56
"Got any more?" Nick asked.

"There's plenty more but dad only likes me to drink what's open."

"Sure," said Nick.

"He says opening bottles is what makes drunkards," Bill explained.

"That's right," said Nick. He was impressed. He had never thought of that before. He had always thought it was solitary drinking that made drunkards.


- Ernest Hemingway, "The Three Day Blow" (In Our Time)

zatojerne
28.09.2012., 17:28
(Djevojcica - O.Paz)


Izmedju predvecerja sto se ne da
I noci sto se vec javlja
Postoji pogled djevojcice jedne.

Ostavlja teku i napisani rad,
Sve njeno bice su oka dva.
Na zidu se svjetlost gasi.

Vidi li je, kao pocetak ili kraj?
Reci ce ona da ne vidi nista.
Proziran je beskraj.

Nitko ne zna sto gledase
Djevojcica jedna.

Octica
29.09.2012., 00:47
''Hodaj uspravno, ne plači pred tuđim vratima, jer iza tih vrata za tebe nema nikoga! Pljusni i pljuni, ali se ne ponizuj."

M. Krleža




:)

Nica
29.09.2012., 20:30
“Fear is the cheapest room in the house.
I would like to see you living in better conditions.”

- Hāfez

zatojerne
29.09.2012., 22:12
(Srce - Cesarić)

Neprekinuti lanac srca vodi
Od našeg srca u davnu davninu.
Čuješ li grohot? To tvojoj slobodi
Smiju se pređi nestali u tminu.

Njihove strasti, uspavane čežnje,
Neispunjene i zaboravljene,
Bude se snova u našem srcu,
Svježe, ko dugim snom oporavljene.

...


(više zbog koincidencije sa jednom nedovršenom misli...)

teodora55
30.09.2012., 08:50
I živi!
Sasvim živi!
Ne grickaj kao miš dane.
Široko žvaći vazduh.
Prestiži vetar i ptice.
Jer svaka večnost je kratka.

Mika Antic-Besmrtna pesma

Octica
30.09.2012., 16:39
"Kad ispuste čašu ili tanjur na tlo, začuje se glasan zvuk. Kad se razbije prozor, pukne noga od stola ili kad slika padne sa zida, začuje se buka. Ali kad pukne srce nastane tišina. Pomislili biste da će nešto tako važno napraviti najveću buku na cijelom svijetu ili da će se začuti neka vrsta ceremonijalnog zvuka poput udarca činele ili zvuka zvona. Ali ne, čuje se samo muk i gotovo poželite začuti neku buku koja bi skrenula pozornost s boli.
Ako i ima buke, ona je unutra. Vrišti i nitko je ne može čuti. Tako glasno vrišti da vam uši odzvanjaju i glava puca. Otima se poput velikog morskog psa uhvaćenog u moru; zavija poput medvjedice kojoj su uzeli mladunče. Tako to izgleda i tako to zvuči, kao velika uhvaćena izbezumljena zvijer koja je zatvorenik vlastitih osjećaja. Ali takva je ljubav... nitko nije nedodirljiv. Divlja je i boli kao otvorena rana izložena morskoj vodi, ali kad se zapravo slomi sve utihne. Vrištite samo iznutra i nitko vas ne može čuti."

Cecelia Ahern

Depeche E.
30.09.2012., 18:05
"Što poslije ljubavi ostane?

Telefonski broj u memoriji telefona, koji s vremenom izblijedi, sve dok ga jednog dana ne osjetim potrebu pobrisati... Lozinke od raznih računa kao kombinacija mog i njenog datuma rođenja. Ostanu i neke pjesme koje me sjete na nju, i neka mala praznina u srcu kad negdje u pozadini zasvira neka balada. Ostaju i neke ulice kojima smo skupa prolazili, koje još uvijek u svojim zavučenim kamenjarima skrivaju njene mirise. Ostane i njen miris u nosu, i danas toliko intenzivan da ga tražim u svakoj ženi koja pored mene prođe s njenim parfemom; osjetim ga na kilometre… I neke stare poruke u inboxu mail-a, koje mi je žao pobrisati jer su svjedoci jedne velike ljubavi.

- Pa zar sve ljubavi na vrijeme prekinute, nisu velike? ', rekao bi Đole…

Ostaje i pokoji pogled slučajnog prolaznika koji više ne vidi tvoju ruku u mojoj ruci; ostaju njegove raširene zjenice shvativši da su među mojim prstima sada neki drugi prsti. I naše ceste kojima smo se vraćali poslije ljubavi, naše plaže na kojima smo dijelili poljupce. Tvoja četkica za zube u mom stanu... Ostanu i tvoji prijatelji, koje sam u vrijeme dok sam bio s tobom nazivao našim prijateljima, a danas, kad od mene okrenu glavu na ulici, shvatam da su bili samo tvoji, da se prijatelji ne dijele. I tvoja sestra koja mi i danas čestita rođendan. Ostaje i lančić bez privjeska, jer sam tada rekao da mrzim pločice, srca i ostale gluposti koje vise po lančićima. Da sam ih volio , danas bi ostao i privjesak.

Ostane u ustima okus gorak k'o pelin. Spoznaja da više nisi i nikad nećeš biti tu. Jedno više iskustvo i jedno poveće razočarenje. Ne ostaje baš mnogo, zar ne?"


"Nije da te vise ne volim,
samo vise ne pricam o tebi.
Nije da te zaboravljam,
samo se trudim ne voljeti te toliko.

Nije da te trazim,
jer znam gdje si.
Mozda te samo malo trebam,
mozda mi samo malo falis.

Nije da vise ne placem zbog tebe,
samo sam naucila zadrzati suze.
Nije da vise ne grijesim,
samo ti vise ne vidis moj pad.

Otkrit cu ti tajnu.

Zamisljam nekad da si tu,
da lezim u tvom narucju.
Zamislim nekad kako bi bilo,
da nisi izabrao da unistis citav moj mali svijet,
koji je bio pun tebe.

Sjetim te se tako cesto, mali,
tako cesto sjetim se svega,
od pocetka do kraja.

Zar je sve bila laz?
Zar sve su rijeci bile laz?
Nije da zivim zbog tebe,
ja se samo probudim i udjem u svijet snova,
misleci na tebe.

Nije da umirem,
ali polako ubija me svaki dan bez tebe.
Nije da trazim nesto od tebe,
Jer mislim da ti meni nemas vise nista dati.

Nije da sam tuzna,
samo me pomalo kida bol dio po dio,
jer i nakon toliko vremena,
ne mogu se osloboditi tebe.
Oprosti mi sto te jos volim.

FeetF1
30.09.2012., 23:38
Mislim da je TV vrlo obrazovna stvar.
Svaki put kad ga netko upali, ja odem u drugu sobu čitati dobru knjigu.
Groucho Marx
:cerek:

Depeche E.
01.10.2012., 01:01
"Ne vrijedi. Toliko sam puta vraćala sat, kupujući ti vrijeme.
Kasniš. Mnogo kasniš. Nitko se toliko dugo ne čeka.
Čak ni ti."

ledjenda882
01.10.2012., 10:11
"Pa onda se javi taj strah. Ruši ono malo sreće što nosiš u sebi.
Čini te da tjeraš ljude koje voliš, što dalje od sebe, pa onda
ne znaš da li radiš pogrešno ili ispravno, ali znaš da se bojiš.
Užasno se bojiš. A misli naviru, naviru, naviru i poneka suza
se oklizne, a ujutro si opet kao 'nov' pred ljudima."

Octica
01.10.2012., 11:08
''Raspituješ se kako sam. Smešno,sad te odjednom zanima šta osećam. Izvrstan tajming. Sedi, imaš desetku iz glume.''

''Ako me se i setis ponekad, nemoj mi se javiti. Jer ti ces se javiti iz puke dosade, a ja cu pomisliti da ti je stalo. Vec jednom si me tako navukla na sebe. Dvaput ne bih podneo.''

Aleksandar Petrović



"Da mogu, sad bih prestala željeti to što želim."
Nura B. Hubijar



''Ali, izvinite, što se vi brinete kakvi ste u očima drugih ljudi i šta se o vama misli i zna? Kao da je to važno!''
Ivo Andrić

Octica
01.10.2012., 11:23
:no:

'"Ne zajebavaj se s njenim osjećanjima, druže. Iz iskustva ti kažem. Ispočetka ti bude svejedno koliku dozu razočarenja ćeš joj dati. Igraš se s njom. Lomiš je. Ali ne osjetiš koliko ti se uvlači pod kožu i koliko ti postaje bitna. I tek onda, kad bude kasno, kad uključi razum, shvati i ode, ti ostaneš sjeban i sam. I shvatiš da si ispustio pravu iz ruku. I koliki si kreten bio. A mogao si drugačije."

:no:

ledjenda882
01.10.2012., 13:58
"Čovjeku je najteže vidjeti upravo ono što je točno ispred njega.
Šteta, mnogo bi vremena sebi uštedio kada pored stvari i ljudi koje
su mu tako blizu, ne bi tražio koje su tako daleko, van dosega njegovih ruku."

"A valjda svi imaju tog nekog koga ne mogu da se riješe. Ne pomaže ni vrijeme,
ni neko novi. Pomaže samo to što se sjetimo da mi za tu osobu uopće i ne postojimo.
Onda se neko vrijeme smirimo pa onda opet ispočetka."

"Toliko si godina tražila nekog da ostane uz tebe i da te zavoli točno takvu kakva jesi,
ali nije uspjevalo. Sada kad si pronašla, preplašila si se i ne znaš kako da reagiraš.
Već si se navikla da pobjegnu, a ne da ostaju."

_Inspektor_
02.10.2012., 16:19
Nigdje nikog nema:
Ni čovjeka, ni ptice.

Prolazim kroz tišinu.

Pusto mi je srce.
I žalosno lice.

Što mislite o ovoj dubokoumnoj pjesmi Dragutina Tadijanovića.Mene je potakla na dugo razmišljanje, usamljenost i tugu.

Angry Bird
02.10.2012., 17:00
ne mislim. nikad.
ali hvala na pitanju :kava:

Frozen fire
03.10.2012., 02:27
˝Netko sa svojim bolom ide
K’o s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.˝
Dobriša Cesarić

˝Ne jadikuj nad sitnim bolovima, sudbina bi te mogla liječiti krupnim.˝ - Pablo Neruda

˝Nikad nećeš znati koliko duboko ljubav ide sve dok ne dođe trenutak da se kaže "zbogom".˝ - Constance Russell

FeetF1
03.10.2012., 23:17
Postoji neki šarm u zabranjenim stvarima, koji ih čini neopisivo poželjnim.
Mark Twain