PDA

View Full Version : Citati koje volimo (kraći stihovi i rečenice)


stranice : 1 2 3 4 5 [6] 7 8 9 10 11 12 13 14 15

Miss Hyde
17.06.2008., 18:59
muškarac je ljubomoran ako ljubi, a žena ako i ne ljubi -kant :s

shae
20.06.2008., 11:41
"You must sit down," says Love, "And taste my meat."
So I did sit and eat.

george herbert, love III.


To suffer woes which Hope thinks infinite; [4.570]
To forgive wrongs darker than death or night;
To defy Power, which seems omnipotent;
To love, and bear; to hope till Hope creates
From its own wreck the thing it contemplates;
Neither to change, nor falter, nor repent; [4.575]
This, like thy glory, Titan, is to be
Good, great and joyous, beautiful and free;
This is alone Life, Joy, Empire, and Victory.

p.b. shelley, prometheus unbound


Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih kao ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom

tin ujević, pobratimstvo lica u svemiru

s.e.v.e.n.
20.06.2008., 18:52
O, čitatelji mili i dragi!!! Čudo!!! Ne mogu se oduprijeti snagi ljubavi koja u ovaj čas i mene zatravi i, eto, nemam što reći nego: volim vas. Volim vas ludo, volim vas do neba, volim vas ko more stinu, volim vas u pičku materinu, koliko vas volim! I sve je žešći taj ljubavni naboj, “volim vas ko svinja napoj”, ko što je reko roker Jerry Lee Lewis, i ko praščić zaljubljeno vam rokćem: “Pujs, pujs, pujs.” Nošen krilima ljubavnog zova, sve s vama dijelim – misli, maštu, riječi, slova. O, kako vas volim! Bez iznimke, i s iznimkama, svakako, sve! Evo – ako nije tako, dabogda mi neko mako sako! O, jako volim vas ja dok sunce sja, dok tamo na Trgu svi dobrohotno glede ekshibicioniste koji populistički kopuliraju, dok voajeri i turisti škljocaju aparatima i mobitelima prosječno 180 puta u pet minuta za vječno pamćenje, dok masturbanti masturbiraju, dirigenti dirigiraju, pijanisti preludiraju, pijanci ludiraju (se), dok fekalomani kakaju, odagnavši stid, ali manjinski uviđavno – ne nasred ceste nego uza zid… Neki mijese pite, neki ispisuju grafite: “Živio HBLJ!”. Ma sve može, svi smo mi krvavi ispod kože – nek se čita i njuši i poruka njina…!

Borivoj Radaković - Hrvatski bedem ljubavi

:s:s:s

Dijete Cvijeća
22.06.2008., 22:38
"Tijesan mi bijaše vijek, a velebna bješe mi duša."

Krilce
22.06.2008., 22:48
Tonem u svoje dno
kao ptica u nebo, kao svjetlost u tamu.
Guši me poplava davno presušena plača.
Vjetar zaviruje u moj napušteni svijet
u kojem se kamen pretvara u prašinu.
Tamna sliko u kojoj sve nestaje, još
me gleda divlje oko svjetlosti.
Bljesak munje.
Jure Kaštelan (Divlje oko)

Rujna
25.06.2008., 13:45
Sačuvao sam nadu da će u posljednjem trenutku jedan tračak svjetlosti zaiskriti i nagnati me da se borim kako bih potvrdio svoju ljudskost, uzvišenost u porazu što sam čovjek, da ću živjeti do krajnje granice i nikada neću propasti.
Salim Bachi
Katkad nam doista nema spasa dok davimo ono posljednje što nam je preostalo i što će nas mučiti više od svakog straha i svake buduće patnje.
Miljenko Jergović

SELEN
25.06.2008., 15:35
"ja sam tvoja ljubavnica"- rekla je
"ne"-kazao je malo ustuknuvši - "ne, nisi to. ti si moja ljubav"
"ne"-rekla je"oprosti. to se zove ljubavnica. spavamo zajedno, plaćaš mi neke stvari, ja se čuvam samo za tebe. to rade one, ljubavnice"

SELEN
25.06.2008., 15:39
"Posljednih 5 godina moga života nije imalo zadan smjer. u ustajanju od nemila do nedraga, ez zaštitnika i sreće, bez skloništa i kompasa. nošena strujom. zaokuplena uzaludnim bijegom od same sebe, u potrazi za mjestom gdje ću preživjeti. ispijala sam rumkole, pušila travu, gutala ectasy i posluživala piće i ljubila usna i pušila kare i polagala ispite i sastavljala seminare i čitala knjige i pisala pjesme, uglavnom priločno loše"

Lucia Etxebarria: Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje

greenplastic
25.06.2008., 20:29
Uživao sam na svoj način u danu koji je počinjao; samovoljna želja - hirovita i samo meni svojstvena željica - da okusim te užitke ne bi bila dovoljna da mi oni postanu pristupačni, kad osobito vrijeme ne bi oživljavalo ne samo minule slike, nego i potvrđivalo sadašnju stvarnost neposredno pristupačnu svim ljudima koje slučajna, pa zato i nevažna prilika ne prisiljava da ostanu kod kuće. Nekih lijepih dana bilo je tako hladno, bio sam u tako neposrednoj vezi s ulicom te mi se činilo da su se razmaknuli kućni zidovi, pa je, svaki put kad je prolazio tramvaj, njegovo zvonckanje odjekivalo kao da tko srebrnim nožem udara u staklenu kuću. Ali bih tada u sebi slušao nadasve onaj novi zvuk koji je izvodila unutarnja violina. Njezine su strune napinjale ili labavile obične razlike u temperaturi ili u vanjskom svjetlu. U našem se biću, glazbalu koje je ušutkala jednoličnost navika, rađa pjesma baš zbog tih razlika i varijacija koje su izvor svake muzike: već prema tome kakvo je dotičnoga dana vrijeme, prelazimo s jedne note na drugu. Iznova nalazimo zaboravljenu ariju, koje smo matematičku nuždu mogli pogoditi i koju u početku pjevamo a da je ne prepoznajemo. Samo su mi te unutrašnje promjene, iako su dolazile izvana, obnavljale vanjski svijet. U mojem su se mozgu otvarala spojna vrata, već odavno zazidana. U meni su opet nalazili mjesto život nekih gradova, veselost nekih šetnja. Sav dršćući na ustreptaloj struni, za to izuzetno raspoloženje bio bih rado žrtvovao svoj nekadašnji i budući bezbojni život, već izbrisan gumom navika.
Marcel Proust

Mad_Milla
26.06.2008., 07:17
Kao što vam bilo ko može reći, nisam baš neki dobar čovjek, ne znam za tu riječ. Oduvijek sam se divio nitkovima, zlikovcima, kurvinim sinovima. Ne dopadaju mi se sveže obrijani momci s kravatama i dobrim poslovima. Volim očajnike, ljude sa polomljenim zubima. I isčašenim umovima i tragičnim sudbinama. Oni me zanimaju. Uvek su puni iznenadjenja i energije. Takodje volim i nistarije, kao i pijane kurve što psuju pocijepanih čarapa i lica sa razmazanom šminkom. Više me zanimaju perverznjaci nego sveci. Mogu da se opustim uz skitnice jer sam i sam skitnica. Ne volim zakone, moralisanje, reilgije, pravila. Ne volim da me društvo oblikuje."

Čarls Bukovski

s.e.v.e.n.
26.06.2008., 14:31
Za miss M.:kiss:

Neki čovjekoljubiv novinar kazivao mi kako samoća pogubno djeluje na čovjeka, pa, da bi potkrijepio svoju tvrdnu, navede, poput svih nevjernika, izreke Crkvenih Otaca.

Znam ja da nečastivi rado obilazi pustoline i da se Duh ubojstva i pohote čudesnim žarom rasplamsava u osami. Pa ipak je samoća možda tek pogubna dokonoj, kolebljivoj duši bez cilja, koja pustoš oko sebe oživljuje vlastitim strastima i tlapanjama.

Brbljavac, komu je najveći užitak da besjedi s visine propovjedaonice ili govornice, sigurno bi na Robinsonovu otoku postao bjesmučan. No ja ne tražim od tog novinara da bude obdaren krepostima smjelog Crusoea, nego ga samo molim neka ne kalja optužbama zanesene ljubitelje samoće i tajanstva.

U blagoglagoljivom rodu ljudskom ima pojedinaca koji bi zasigurno s manje negodovanja išli i na stratište, dakako uz pogodbu da tamo smiju održati dugu besjedu, bez bojazni da će im krvnik Santerre u nezgodan čas bubnjanjem prekinuti govor.

Ja ih ne žalim, jer naslućujem da im njihovi govornički izljevi pružaju iste naslade koje drugi nalaze u šutnji i sabranom poniranju u svoju nutrinu; no ja ih prezirem.

Želim prije svega da bi me taj prokleti novinar pustio da se zabavljam kako se meni hoće. "Ta zar vi baš nikada – pitao me unjkajujući izrazito apostolskim glasom – ne osjećate potrebu da bi s nekim dijelili svoje užitke?" Evo, kakav vam je to prepredeni zavidnik! Zna da prezirem njegove užitke, a htio bi se uplitati u moje, ogavna prznica.

"Ta velika nesreće ne moći biti sam…!" napisao je negdje La Bruyere, kao da je htio postidjeti sve one koji, od straha da u samoći sami sebe ne bi mogli podnijeti, hrle među mnoštvo tražeći zaborava.

"Gotovo sve nedaće dolaze nam od toga što ne znamo ostati u sobi svog doma", kazao je drugi mudrac, čini mi se, Pascal, opominjući tako iz svoje samotarske ćelije sve zaluđene što traže sreću u kretanju i u nekoj prostituciji, koju bih mogao nazvati bratimskom ako bi se htio izraziti kratkim jezikom svojega stoljeća.

Charles Baudelaire, Samoća

Valeri
26.06.2008., 16:29
"I like the night. Without the dark, we'd never see the stars." Twilight

"Twilight, again. Another ending. No matter how perfect the day is, it always has to end."Twilight

-"Edward: If I could dream at all, it would be about you. And I'm not ashamed of it." Twilight
"And so the lion fall in love with the lamb..." Twilight

"Before you, my life was like a moonless night. Very dark, but there
were stars – points of light and reason. And then you shot across my
sky like a meteor. Suddenly everything was on fire; there was
brilliancy, there was beauty. When you were gone, when the meteor had
fallen over the horizon, everything went black. Nothing had changed,but my eyes were blinded by the light. I couldn’t see the stars
anymore. And there was no more reason for anything."Twilight (meni najljepši citat)

"You're not asleep, and you're not dead. I'm here, and I love you. I have always loved you, and I will always love you. I was thinking of you, seeing your face in my mind." New moon

"...znala sam to da ljubav koju nekome podariš daje toj osobi moć da te slomi."
Bella, Mladi mjesec

True love was forever lost. The prince was never coming back to kiss me
awake from my sleep. I was not a princess, after all. So what was
fairytale protocol for other kisses? The mundane kind that didn't break
any spells? Maybe it would be easy - like holding his hand. Maybe it
wouldn't feel like betrayal. Besides, who was I betraying, anyway? Just
myself. New moon

~ Nisu svi koji lutaju izgubljeni. - J.R.R.Tolkien

50ME1
27.06.2008., 15:20
Danas je umrla majka - Stranac
Razuman uzmak, bolja polovica hrabrosti - Bolja Polovica Hrabrosti

wannabe
28.06.2008., 10:59
Ako te pokušam saćuvati
sam ću sebi se narugati
a to je prevelika cijena
za nešto čega nema
što u tebi ne postoji
Ono nešto.. nešto kao časna riječ


Podigni zid bezbroj godina dug
tako da ne vidim preko
da te ne vidim
i da ne osjetim
da za tebe ima još netko
meni nepoznat.

Z.S. Gibonni

Valeri
28.06.2008., 11:59
Mlačna noć u selu lavež
kasan ćuk il netropir
ljubav cvijeća
miris jak i strasan
slavi tajni pir
sitni cvrčak sjetno cvrči
jasan kao srebrn vir
teške oči sklapaju se na san
s neba rosi mir
Mrkog tornja bat
broji kasan sat
blata svjetlost sipi sa visina
kroz samoću muk
sve je tišiu huk
željeznicu guta već daljina.
A.G. Matoš-Notturno

malehico_girl
28.06.2008., 19:49
Iz "Pustolova pred vratima", dijalog između Djevojke i Neznanca...

Djevojka: " Vi ćete od svega napraviti kino?"
Neznanac: " A što vi želite?"
Djevojka: " Život!"
Neznanac: " Dakle- kino"

ovo mi je predobro:cerek::cerek:

anna_maria
28.06.2008., 22:49
''krenula sam kuci.kad sam stigla u ulicu,prosla sam pokraj zgrade i nastavila hodati.misli su mi bile presnazne za taj stancic.''

''neki su zivoti vjerojatno isprazniji od drugih,ali je nemoguce doznati kako se ljudi osjecaju iznutra,zar ne?''

''uvijek sam te volio-rekao je.-jedino sto te ne volim onako kako bi ti zeljela.''

siri hustvedt-zavezanih ociju

nitko nevažan
29.06.2008., 16:31
Na ljude utiču trave i drveće, kiša i mjesečina, i to često mnogo jače nego drugi ljudi, a tih se pojava tvoj razum malo tiče. Možda će jednom mudraci poput tebe postići da me se mnogo više tiču ljudi koje ne poznajem nego stijena iznad moje kuće i grmlje iz mog vrta, ali molim Boga da ne dočekam to srećno vrijeme. Možda će se jednom ljudski svijet i uređivati prema nalozima razuma, ali će to biti dosadan i suh svijet, bez ičega od onog zbog čega vrijedi živjeti i na šta se život i ljudi sa radošću troše.


Dževad Karahasan

gdja Castro
29.06.2008., 16:35
Ekipa, dajte, pliz pliz, pokušajte uz citat napisati i autorovo ime (osobito ako nije baš toliko poznat kao npr. Camus) uz naziv knjige, ok? :)

Cowandchicken
30.06.2008., 11:05
Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon a stage and then is heard no more, it is a tale told by an idiot, signifying nothing.
Macbeth Bil sam prisiljen ovo naucit napamet.

malčica
30.06.2008., 21:47
.............
Every morn and every night
Some are born to sweet delight.
Some are born to sweet delight,
Some are born to endless night.
We are led to believe a lie
When we see not through the eye
Which was born in a night to perish in a night,
When the soul slept in beams of light.
..............

(iz "Auguries of Innocence", W. Blake)

Sin skinner
01.07.2008., 10:18
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.

Vesna Parun :)

Myst
01.07.2008., 19:40
Mr. Big - Wild world

La...la...la...la...la

Now that I've lost everything to you

You say you want to start something new

And it's breaking my heart you're leaving

Baby I'm grieving


And if you wanna leave take good care

Hope you have a lot of nice things to wear

A lot of nice things turn bad out there

Oh baby, baby, it's a wild world

It's hard to get by just upon a smile

(yeah...) oh baby, it's a wild world

I'll always remember you like a child girl

You know I've seen a lot of

What the world can do

And it's breaking my heart in two

Coz I never want to see you sad girl

Don't be a bad girl

But if you wanna leave take good care

Hope you make a lot of nice friends out there

Just remember there's

A lot of bad and beware

La...la...la...la...la...baby I love you.

i...zg
03.07.2008., 09:54
"As long as we have hope,we have direction,the energy to move,and the map to move by.W have a hundred alternatives,a thousand paths,and an infinity of dreams.Hopeful,we are halfway to were we want to go,hopeless,we are lost forever."
Hong Kong proverb

"When you come to the end of everything you know,and the next step is into the depths of darkness of the great unknown,you must believe one of two things:either you will step out onto firm ground,or you will be taught to fly."
Claire Norris

aqualung
03.07.2008., 10:12
What though the radiance
which was once so bright
Be now for ever taken from my sight,
Though nothing can bring back the hour
Of splendour in the grass,
of glory in the flower,
We will grieve not, rather find
Strength in what remains behind;
In the primal sympathy
Which having been must ever be;
In the soothing thoughts that spring
Out of human suffering;
In the faith that looks through death,
In years that bring the philosophic mind.

-- William Wordsworth

wow
te odlicni hrv prijevod. (http://www.geocities.com/cesarica7/sjaj_u_travi.htm)

malčica
03.07.2008., 20:39
........ na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?

I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da
bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?



A.B.Šimić "Mi smo se sreli"

Annabel
03.07.2008., 22:44
Nikad neću zaboraviti sliku Sniježničine majke kako jede doneseno meso. Odgojena je da bude fina dama i koliko god gladna bila, nije navalila na hranu kao što bi to učinio netko iz moje obitelji. Štapićima je razdvajala komadiće svinjetine i lagano ih prinosila ustima. Njezina suzdržanost i kontrola naučili su me lekciju koju sve do danas nisam zaboravila. Možeš biti očajna, ali nikad nemoj dopustiti bilo kome da te doživi ikako drugačije nego kao kulturnu ženu.

Lisa See - Sniježnica i tajna lepeza

klaunina
04.07.2008., 19:06
Nešto što godinama i godinama stoji na vratima moje sobe:

"Sad znam sve. Što budete hladnije računali, to ćete dalje stići. Udarajte bez milosti, pa će vas se svi bojati.
I muškarce i žene uzimajte samo kao poštanske konje koje ćete ostavljati da crkavaju na svakoj postaji, i tako ćete doći na vrhunac svojih želja.
Vidite, vi ovdje nećete nikad postati ništa ako ne budete našli muškarca koji vas zanima.
Treba da bude mlad, bogat, otmjen.
Ali ako gajite kakav duboki osjećaj, skrijte ga kao blago; ne dajte da ga itko nasluti, jer ste inače propali.
Više ne biste bili krvnik, postali biste žrtva.
Ako ikad budete voljeli, dobro čuvajte svoju tajnu! Nikad je ne odajte nikome prije nego dobro proučite pred kime ćete otvoriti srce.
Da biste već sada spasili tu ljubav koja još ne postoji, naučite da se čuvate ovdašnjeg svijeta."
Honore de Balsac

SELEN
06.07.2008., 17:54
Zapovjed u starim despotskim režimima glasila je:"Ovo ne smiješ." Zapovjed u totalitarnim režimima bila je:"Ovo moraš." Naša je zapovjed:"Ovo jesi."

G.Orwell; 1984.

bufalo32
13.07.2008., 17:36
Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način”.

..bella7..
14.07.2008., 21:15
Međutim, majka je nastojala uvjeriti kćerku da je bolje biti sretan nitko, nego tužan netko.

Kako su sestre Garcia izgubile naglasak, Julia Alvarez

Rui
15.07.2008., 19:38
What though the radiance
which was once so bright
Be now for ever taken from my sight,
Though nothing can bring back the hour
Of splendour in the grass,
of glory in the flower,
We will grieve not, rather find
Strength in what remains behind;
In the primal sympathy
Which having been must ever be;
In the soothing thoughts that spring
Out of human suffering;
In the faith that looks through death,
In years that bring the philosophic mind.

-- William Wordsworth

wow
te odlicni hrv prijevod. (http://www.geocities.com/cesarica7/sjaj_u_travi.htm)


Ah, baš sam neki dan gledala film Sjaj u travi i podsjetio me na te stihove...fantastično :(

moon girl
16.07.2008., 22:17
Tetovirana jesen - Miladin Berić
1.

Ti ne znaš kako je čarobno
znati da negdje postojis
jednako draga i krhka
i na poludjelom moru
u ovu tetoviranu jesen
koje se sve manje bojiš
u svijetu u kojem leptiri
i ne dočekaju zoru.
Sakriven u tvojim venama
ja sam kap što ne otiče,
ma kako bili daleko,
ma kako izgledali tudji.
Srećom ne gube klovnovi
na kraju svake priče
mada iz nje izlaze
bar za milimetar ludji.
A ti, ti si zvijezda
zaspala na mom dlanu
i ja te čuvam i ne dam
i nemoj da se bojis.
A ako vec budeš bodež
i napravis nekakvu ranu
i tad cu da budem sretan
što jos uviek negdje postojiš.

2.

Te jeseni je u mojoj ušećerenoj krvi
zaspalo Ciganče modrozelenih očiju
i dvije ranjene srne iz neke daleke basne.
Sjećaš se… bio sam kočijaš
zaljubljen u svoju kočiju
i u svjetlost naše zvezde koja polako gasne.
Suton… iz mene izlaze klovnovi ulicom koja ne postoji
i hiljade svitaca donose svijeće
našem nerodjenom sinu.
Oprosti.
Na nebu je uštap i moja se sjenka boji
trubadura koji uglavnom razbija mandolinu.
Sad… nemam ništa sem rima
a i njih bi najradije da vratim
nekoj dalekoj zvezdi sa koje sam sišao ranjiv.
Necu ti reći hvala, a necu ni da ti platim
jer si najveci krivac što sam nežan i ranjiv.

3.

Te jeseni mi je ostao osmjeh,
a i njega sam ubrzo izgubio.

4.

A kada ostavim zvezde
hoću da budes kraj mene
jer mogle bi i one
začas da odu vragu.
duboko ispod vode.
mutno ogledalo.
Bar zbog najlepših tajni
kojima smo bili na tragu
ostani koji trenutak.
ostani
samo
jos
malo.
Jer kada odes iz rime
u noc jezivo strašnu
ja cu manirom klovna
staviti šešir od slame,
poderan kaput
i trošnu krvavu leptir mašnu
i svojim sanjivim rukama
ogroman mjesec na rame.

5.

Kiša i nebo mutno do plača.
San je posljednja mogućnost
da se sačuva
ono što mora da ode.
Ne budi me
U očima pijanog svirača
jutros je previše vode
nemir,i jedna jesen daleka.
Ni slavuji ne zvižduću pesmu
koju znaju sve ptice.
Pusti.
u praskozorje izmedju smreka
naći ce uplašene zvezde
i upaljene sveće.
veče, i jedan komadic bola.
Reči će uvek reći
manje
nego što govore oči.
Ne okreći se.
Čaše su na kraju stola
al više nikog nema
da ih natoči.

6.

TAJNA JE SAMO TAJNA AKO JE PRIHVATI ZORA
Možda zvezde večeras namerno na pčelinjak liče
dok svetlost klizi niz lice i zvezdane kapi bodu.
Ti znaš da postoje i dobre i loše priče,
al ne znaš kada dodju, jos manje kada odu.
VALOVI SE PONEKAD I BEZ OSEKE IZNENADA POVUKU
Zamisli rijeku koju mjesec dijeli na pola
i nad njom bijelog galeba koji je zaboravio da leti.
Slikar je po najdražem platnu prosuo mrvicu bola
u vidu kapi krvi,a dalje, tko zna kada će smjeti.
MIRIS ODLASKA NOSI U SEBI VIšE SOLI OD MIRISA MORA
Ne budi me,u snovima je nedostižno malo tuge.
Smejući se mi igramo jednako komičnu rolu,
a oni koji se provuku u praskozorje ispod duge
možda će u drugu jesen s andjelima ići u školu.
I LADJE KAD POTONU JOS DUGO SANJAJU LUKU
Sad uzmi tetoviranu jesen i kao bumerang zavrti.
Volim te kao što pčela voli dunju u cvatu.
Mi smo sve bajke večno krali od smrti,
a da nismo ni znali da su nam duše u matu.
Jer,
Tajna je samo tajna ako je prihvati zora,
valovi se ponekad i bez oseke iznenada povuku,
miris odlaska nosi u sebi više soli od mirisa mora,
i ladje kad potonu jos dugo sanjaju luku.

7.

Ja više nemam za čim da žalim ni kome da praštam,
sem maloj krpici svetla što me pokatkad dodirne i razbudi
i da verujem i da ne verujem
i da sanjam i ne sanjam,
isto se vraćam i isto krvarim
i isti me trag vodi u uzalud kao slikara
koji bi ponovio svoju najbolju sliku
na komadu beloga zlata
a život teče dalje.
Ti i ne znaš
da vec danima sanjam istog leptira,
samo svetiljke nisu iste ili se bar budim s nadom da nisu.
On nema lica i nema ništa po čemu bi ga prepoznao
sem malog ožiljka na lijevom krilu,
a meni je i to dovoljno.
Znam,
trebalo je da bude proleće,
a bila je jesen na splavu meduza
i nije bilo sjaja u travi.
Ne, ne boj se.
Moje rime sem što me nikad ne ostavljaju samog
ponekad znaju tako divno da šute.
Sve je istetovirano i izgubljeno.
I ova jesen je istetovirana i izgubljena
mada jos uvijek mogu sam sebe da ubijedim da sam
sve sanjao.
A ti?
Šta ces ti?

8.

Da li se ponekad seti gledajuci kroz tudja okna
niz ulice puste i kišne, da l’ je bar malo zaboli.
Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna
pa makar nikad ne rekla da me jos uvijek voli.
Ona ne zna koliko boli ono što se nikad ne vrati
kao noći koje se čuvaju u očima što dvostruko gore.
Sve nema svoju cijenu, ali ipak sve se plati
jednim sanjivim vriskom mjeseca što pada u more.
Ja sam najlepshu pesmu zaključao u njenoj kosi
i sve sam svoje osmehe sakrio u zavjesu kiše,
a ona je predobro znala šta ta jesen nosi
al nije htela da prizna i nije nas bilo više.
Ko zna… mozda joj noćas neke slike ponovo znače,
možda se zaista voli samo jednom u životu.
A ja sam samo klaun koga su natjerali da plače
sa željom da samog sebe igra za bednu svotu.
Da li se ponekad seti gledajuci kroz tudja okna
niz ulice puste i kišne, da l’ je bar malo zaboli.
Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna
pa makar nikad ne rekla da me jos uvijek voli.

9.

Milion svetionika u noći i nebo od pečene gline
i tvoje ruke i usne, sočnije od zreloga nara,
u očima usnula kiša i oblak vrele tišine
i jedno platno za sliku pomalo nespretnog slikara.
Krvario je u vodi mesec zaklan do pola,
nad tvojim polu-zbogom noc se sklopila crna.
Sećam se bila si zvijezda veća od Velikih kola,
seti se bio sam svitac manji od makova zrna.
I onda sam do obale s očima što ne drže plimu,
težak kao bura, lagan kao jugo.
Ko zna ko noćas gubi: vatra što gori u dimu
ili dim iz te vatre, ili možda i jedno i drugo.
Ah, da, jednom davno, skoro se ne sećam više
sa druge strane svetla tetovirano sanjiv do zore
jedan je klaun kroz suze sanjao ostrvo kiše
kao što mrtav delfin zamišlja usnulo more.
Iznad pepela najdraže slike našli su dušu slikara
valovi što u zoru uguše sve što se olako žari.
Kad jednom kroz miris mora osjetis miris nara
povjeruj da negdje za mnom mjesec zaklan krvari.


to cu napamet recitirat dragom. kad se zaljubim u nekog:cerek:

m@non
17.07.2008., 10:07
Ako jednom probaš letjeti,
šetat ćeš zemljom pogleda uprtog ka nebu,
tamo gdje si bio
i kamo se želiš vratiti....

fokylady
20.07.2008., 23:15
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

Ovo mi prvo napamet pada...

maxxie
24.07.2008., 20:04
meni nema do cesarića :cerek:


Jedne noći
"Te noći pisah sjedeć posve mirno,
Da ne bih majci u susjednoj sobi
Škripanjem stolca u san dirno.

A kad mi koja ustrebala knjiga,
Sasvim sam tiho išao po sagu.
U svakoj kretnji bila mi je briga
Da staričicu ne probudim dragu.

I noć je tekla spokojna i nijema.
A tad se sjetih da je više nema." :(


Tadijanović: Večer nad gradom

"Oprostite mi, gospodine Michelangelo, što ja
Raskidane misli redam nevješto u tihe rečenice.
Vi možda već znate da sam ja pjesnik iz Hrvatske,
Koji ne može vjerovati da su vaše ruke
Mrtve. Mrtve ruke.
Mislim na moje polje, koje su neznane
Ruke požnjele, spavaj, srce moje,
I ne slušaj muziku u gostionicama,
I ne uzdiši, i ne plači nad rijekom
Sa svijetlima. Ruka će sigurno
Ugasiti svjetiljke. Spavaj.
Spavaj, srce moje. Vjetar, i zlato, i kosti,
I pepeo. Spavaj."

dobra je i od Vesne Parun: "Ti koja imaš nevinije ruke":(

idassa
25.07.2008., 08:11
MRTVA LJUBAV

Gdje ću tebe, o ljubavi moja,
sad zakopat,kad si izdahnula?
U mom srcu nije ti pokoja,
jer si pokoj sav mu razmetnula.

Da te legnem u zemljicu crnu,
u zemljici ti ne bi sagnjila,
zemska vila dragocjenost tvoju
u kamenje predrago bi zbila.

Pak bi došli ljudi blagohlepni,
iz zemlje bi tebe iskopali,
iz mora bi tebe izvadili
i po svijetu svuda rasprodali.

A ti idi, nek te uzdisaji
k nebu dignu, tamo zvijezdom budi,
tamo meni žalosnome sjaji,
tamo neće dostignut te ljudi!

Petar Preradovic

PONISTRA
25.07.2008., 08:18
Kada jednom ovom zafalim se tilu

Kada jednom ovom zafalim se tilu
Šta je cili život snilo kraj tebe
Pusti nek' te ova pisma otme bolu
I polako razdili me od tebe

Kad me jednom noć ne isprati u zoru
Kad me tvoji poljupci ne probude
Pusti jugu neka prospe me po moru
Neću suze i po dobru pamti me

Pusti nek' te ova pisma otme bolu
I polako razdili me od tebe

Kad me jednom noć ne isprati u zoru
Kad me tvoji poljupci ne probude
Pusti jugu neka prospe me po moru
Neću suze i po dobru pamti me

Kada jednom ovom zafalim se tilu

annie018
26.07.2008., 13:30
Vesna Parun - Ti koja imaš nevinije ruke

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
Ti koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.



I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!


Nisam cijelu pjesmu stavila,neke sam stihove izostavila...
Obožavam ovu pjesmu,svaki put mi izmami suzu :(

nessie666
26.07.2008., 18:06
Opsjednutost


Ja se bojim šume kao katedrale:
Urlanje orgulja u prokleta srca
Posmrtnim sobama budi stare vale
U kojima čudan De profundis grca.

Ja te mrzim more! Sve tvoje oluje
U sebi nalazim! Smijeh pobijeđenoga,
Iz kojega se jecaj i uvreda čuje,
Samo je jeka golema smijeha tvoga!

Volio bih te, o noći, al' bez zvijezda
Kojih sjaj je jezik kakvim se izdaje!
Meni prazno, crno i golo pristaje!

A ipak je tama samo mjesto gnijezda
U kome se rađa kao u snovima
Sve što je nestalo pred mojim očima!

Charles Baudelaire

maxxie
26.07.2008., 20:41
Pablo Neruda: Ljubavna pjesma

Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

bejbe*
28.07.2008., 10:00
"Tvoja mladost, tvoja hrabrost je tako lijepa, tako snazna predstava
tvoja mladost, tvoja hrabrost je tako lijepa, tako divna komedija."

bejbe*
28.07.2008., 10:06
"Sve moje neznosti jos uvek na tvome pragu spavaju
uplaseno sam pijan i prazan i sam..
Gospodjice, ja nisam za tobom bio onako obicno
gimnazijski zanesen..
U meni je sve do tabana minirano"

vino&gitare
31.07.2008., 16:36
budi dobar s ljudima kad se uzdižeš,možda će ti trebati kada budeš silazio...

treba biti malen da bi bio velik...

u društvu majstora lakše je postati majstor...

jedan dinar nikad ne zvoni sam...

vino&gitare
31.07.2008., 16:38
ja pisala poslovice...smotana...

oprostite:):rofl::):rofl:

malčica
01.08.2008., 08:10
.....

vjetar visine ga je njiho,
vjetar visine raznio ga.



Oblak, Cesarić

pohota
01.08.2008., 09:38
UZBUĐENJE

Stazama ću poć u plavo ljetno veče,
Draškan žitnim klasjem gazit sitnu travu:
Snatreć, dok svježina oko nogu teče.
Vjetar neka kupa moju golu glavu.

Mislit neću, šutke slušat ću tišinu:
S dušom od ljubavi silne preplavljenom,
Ići ću daleko, sličan ciganinu,
Prirodom - presretan ko s nekom ženom.

Rimbaud (ožujak 1870)

mery poppins
01.08.2008., 10:47
ZAR SI TRAŽILA SLATKE STIHOVE

Zar si od mene tražila slatke stihove?
Zar si smatrala, da je ono što sam nekad pjevao, tako
teško slijediti i razumjeti?
Zato što nekad ti nisam pjevao, da slijediš i razumiješ
ne ću ti ni sada;
-Što su takvima kao ti, pjesnici kao ja? - zato ostavi
moja djela,
I idi, uspavljuj se onim, što možeš razumjeti;
Jer ja nikoga ne uspavljujem - i ti me nikada ne ćeš
razumjeti......................................... .........................................Walt Whitman

malčica
05.08.2008., 16:41
...
Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš
Ali nikako da nađeš
Istinski put
Do mene

Jer
Ti poznaješ uklesane i utrte pute
I niti ijedan drugi
...


Mak Dizdar, Putevi

bufalo32
05.08.2008., 20:23
volio sam te... a.s. puškin...
guglajte....

_GaL_
07.08.2008., 09:33
Sta cekas?
Sta gnjavis?
Sta metiljavis?

Prodaj sta imas i kupi vrecu.
Natrpaj u nju svu svoju srecu.
Baci na rame u cik zore
i put pod noge:

Isprazni dzepove.
Sve zivo prodaj.
Pa tome otkucaj srca dodaj.
I malo krilatih snova dodaj.
I malo promukle pesme dodaj.
Rasprodaj stvari nove i stare.
Sta cekas?

_GaL_
07.08.2008., 09:35
Čini mi se - M. Živković

Treba mi neko da sa mnom živi u kutiji,
neko ko nije niko,
neko ko pali insens,
zatim čisti svakodnevnu pozornicu
(ali ne veruje u rituale),
neko ko udiše vazduh i zatim ga
drži u plućima... u stvari,

Ne treba mi niko

Međutim,
treba mi neko ko sriče azbuku...
neko neporušen godinama,
neko izbrušenog stila, koketno biće
sa svilenim maramama,
neko odeven u crno a lagodan
u svojoj koži,
neko ko voli da putuje sam po svetu,
u stvari...

Niko mi ne treba

Treba mi neko ko voli decu
neko ko pravi umetnost,
ali za nju - nema uvek vremena...
neko ko se budi posle podne i pali džoint,
ko roni na dubinu od 1 000 metara
i tu ajkuli glanca zube,
ali ko ni mrava zgazio ne bi,
treba mi neko ko poznaje bolnice,
ko pravi stolice, ko tuca anđele,
ko sa đavolom tikve sadi, u stvari,

Ne treba mi niko

Treba mi neko ko je pročitao
aleksandrijsku biblioteku,
spasio je od požara
i instalirao u svoj kompjuterski program,
neko ko se rodio u Aleksandriji, Madagaskaru,
Tunisu, u Aino plemenu
u Japanu, u Beogradu u Teheranu u Njujorku
u Rimu u Kazablanki,
neko od svetle misli i sjajna oka,
neko ko počinje pokret u istoriji
ili ga završava, u stvari,

Ne treba mi niko

Treba mi neko nežan kao meko
praskozorje, tvrd kao stena Gibraltar,
razuzdan i veseo, težak i glomazan kao ormar,
neko ko jede slatko od ruže, rahat-lokum
ko me pred zoru sastavlja
i rastavlja kao sat,
neko ko hoda kao mačka i otvara
žute zenice u ponoć,
neko ko ne kaže ništa
čak ko ne postoji, u stvari i zaista,

Niko mi ne treba

Treba mi kamikaza uzdignutih krila,
neko ko poklanja cvet,
ko ne mrzi svet
i ko se smeje smrti u lice...
Neko ko plače usred autobusa...
na sredini koncerta
na polovini razgovora i dok seče luk,
Treba mi neko koga nisam srela,
zavela, ponela, omela, obezglavila,
navela, zanela, ranila...
Treba mi neko ko laje na mesec – u stvari,

Ne treba mi niko

Treba mi neko ko pravi muziku,
ko pravi sranja, ko donosi odluke,
neko ko kopa u rudniku, ko radi u banci,
ko čisti slivnik, spava na kiši,
ko glanca kavez u zoološkom vrtu,
neko ko guta asid, predaje etiku,
pegla veš, razmišlja o sutonu,
pronalazi vakcinu protiv SIDE, dosade,
neko ko je završio sa meditacijom
i izašao iz neuroze,
neko iz pećine, iz loše porodice,
neki prosjak koji voli da se smeje,
princ koji krade vazduh iz nozdrve,
orgazam iz pete, koji trebi vaške iz kose,
knjige iz biblioteke,
ko snima film o beskrajnim oblacima
i napuklim ogledalima, ikona mudrosti
i ludosti, znanja i neznanja,
u stvari

Ne treba mi niko
kome mnogo trebam...

Treba mi neko ko čisti cipele,
seče nokte, slaže posuđe,
posmatra planete, voli nauku,
ima svoje mišljenje, ne gaji predrasude,
ko nema kičmu ali ima auru na mestu
gde hoda uspravno... u stvari,

Ne treba mi niko

Treba mi neko ko razmišlja u bojama,
ko oseća prstima i ko sanja budan,
treba mi neko vešt,
a nesiguran poput akrobate,
učitelj džiu-džica na električnoj stolici
punoj vate,
magnetna plazma u bolnici,
krvno zrnce u plaštu sena,
perverzna princeza na zrnu graška,
ulični diler sa dosta praška,
pustinjski vetar bez jednog daška,
u stvari... u stvari,

Niko mi ne treba...

niko baš toliko, toliko
toliko
kao
Ti...

_GaL_
07.08.2008., 20:05
Obuci hrabrost,
pusti da mirisi
oblikuju tvoje ruke
poželi me toliko
da tvoji pokreti
postanu moji,
poželi me toliko
da osetim tvoju
maglu u svojoj glavi.
Obuci hrabrost
i pusti dodir,
reči me ili rasplaču
ili razljute.
Zaboravi
svoju prošlost
moju prošlost.
Ne razmišljaj
o koraku napred.
Obuci želju
i dopusti da te imam
bez pravila
bez razmišljanja
bez iskustva.
Obuci hrabrost
i budi prvi.

_GaL_
07.08.2008., 20:07
Ne guši krik poljupcima
pusti glas
pusti glas u noć
neka misle da radjamo se
neka misle da umiremo
udahni me
svu me udahni
popij
do dna
do dna dna
zajedno ćemo svući tijela
i smijat ćemo se
i smijat ćemo se i plakati
zajedno
jos samo malo
jos samo malo se drži
za moje ruke od svjetla.................

_GaL_
07.08.2008., 20:10
Kada mi nedostajes
Mislim tudje misli
Kradem svoje vreme
Provlacim ga
Izmedju oblaka, snova,
Daljine i snega...
Kada pozelim
Da ti nedostajem
Odsanjam pesmu
Zatvorim oci
I na kaldrmi zamislim
Cvet beli.
Kada te nema
Jer tako hocu
Zaledim osmeh
U sebi kazem ime
Udahnem duboko
I pomislim
Tako mi nedostajes...

Mika Antic

_GaL_
07.08.2008., 20:24
hajde da se pravimo
nista da se nije dogodilo
sjedi pored mene
i
zavuci ruku
gdje ti je najtoplije
ja skliznucu ti niz jezik
prije nego me pozoves
i
gozbu spremiti
rijecima naviklim
mjesto tebe da me ljube.......................

nepostojeći
07.08.2008., 22:13
Teška je odluka napisati koji su stihovi najljepši, ali evo jedne pjesme koja je jedna od najljepših, ali i najtužnijih.

Annabel Lee (Edgar Allan Poe)

Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli i da se volimo mi.

Bio sam dijete i bila je dijete
- U carstvu kraj mora to bi -
Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee -
I zbog toga nebeski krilati serafi
Bili su zavidni.

I to je razlog što jednom davno
- U carstvu kraj mora to bi -
Vjetar se spusti iz oblaka, noću,
Sledivši moju Annabel Lee.
I došli su plameniti rođaci njeni,
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu što kraj mora bi.

Zavidjeli su nam anđeli s neba,
- Ni upola sretni ko mi -
Da! To je razlog (kao što znaju
U tom carstvu kraj mora svi),
Što noću je vjetar iz oblaka došo
I sledio, ubio Annabel Lee.

Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što stariji bili neg mi -
I mudriji mnogo neg mi -
I niti anđeli, gore na nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše
Lijepe Annabel Lee.

Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese
O lijepoj Annabel Lee.
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore
Tek oči Annabel Lee.
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage. - drage, - života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz sumorno more.

predivna pjesma. ali na engleskom je još ljepša

nepostojeći
07.08.2008., 22:14
Alone -E.A.Poe

From childhood's hour I have not been
As others were; I have not seen
As others saw; I could not bring
My passions from a common spring.
From the same source I have not taken
My sorrow; I could not awaken
My heart to joy at the same tone;
And all I loved, I loved alone.
Then- in my childhood, in the dawn
Of a most stormy life- was drawn
From every depth of good and ill
The mystery which binds me still:
From the torrent, or the fountain,
From the red cliff of the mountain,
From the sun that round me rolled
In its autumn tint of gold,
From the lightning in the sky
As it passed me flying by,
From the thunder and the storm,
And the cloud that took the form
(When the rest of Heaven was blue)
Of a demon in my view.

nepostojeći
07.08.2008., 22:15
Doviđenja, dragi, doviđenja - S. Jesenjin

doviđenja, dragi doviđenja
ljubav mili u grudima spava
ništa ovaj rastanak ne mijenja
samo novi susret obećava

doviđenja dragi bez ruke i slova
i neka ti tuga obrve ne povije
jer smrt nije ništa nova
a ni život ništa novije

nepostojeći
07.08.2008., 22:16
A Dream Within a Dream-opet Poe

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow--
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand--
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep--while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?

nepostojeći
07.08.2008., 22:17
VOLIO BIH DA ME VOLIS -J.Kaštelan

volio bih da me volis,
da budem cvijet u tvojoj kosi.
ako si noc, ja cu biti zora
i blijesak svjetlosti u rosi.

volio bih da me volis
i da svi dani budu pjesma.
ako si izvor, i ja cu biti
u zivoj stijeni bistra cesma.

nepostojeći
07.08.2008., 22:17
NOTTURNO - Ujević

Nocas se moje celo zari,
nocas se moje vjedje pote,
i moje misli san ozari
umrijet cu nocas od ljepote.


Dusa je strasna u dubini
ona je zublja u dnu noci
placimo, placimo u tisini,
umrimo, umrimo u samoci

nepostojeći
07.08.2008., 22:19
i dvije od Cesarića:









Jedne noći
Te noći pisah sjedeć posve mirno,
Da ne bih majci u susjednoj sobi
Škripanjem stolca u san dirno.

A kad mi koja ustrebala knjiga,
Sasvim sam tiho išao po sagu.
U svakoj kretnji bila mi je briga
Da staričicu ne probudim dragu.

I noć je tekla spokojna i nijema.

A tad se sjetih da je više nema.

Ova je ne za moju majku, već za moju baku. Zato mi je draga


Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.

Pjesma gorka

Šta je to hladno, i gorko, i sivo
Šta niče u duši ko korov njen?
Jeli to suton? Zbilja već suton?
Il samo prolazna sjen?

Što sada? Brbljati vesele riječi,
Skrivati rane za humor;
Ko da se išta sakrivanjem liječi:
Tuga je tuga, a umor je umor.

Mili moj! Ti, koji dolaziš za mnom,
Da srcem oko sebe osvijetliš svijet,
Nemoj se varat i ne daj se varat -
Odreži krila pružena za let!

Na domaćoj gozbi su čudna veselja,
I pjano se bunca i buči.
Sudbina, što drugima nalijeva vina,
Tebi će naliti žuči.

Pa pij je, dragi, pij i pij,
I čuvaj se melankolije.
Ne boj se, poslije gutljaja svakog
Susjed će spremno da dolije.

nepostojeći
07.08.2008., 22:26
jedna za kraj i neću više:

Nocturnal poetry,
Dressed in the whitest silver, you'd smile at me
Every night I wait for my sweet Selene

But, still...

Solitude's upon my skin
A life that's bound by the chains of reality
Would you let me be your Endymion?

I would bathe in your moonlight, and slumber in peace
Enchanted by your kiss in forever sleep

But until we unite
I live for that night
Wait for time
Two souls entwine

In the break of new dawn
My hope is forlorn
Shadows, they will fade
But I'm always in the shade
Without you...

Serene and silent sky
Rays of moon are dancing with the tide
A perfect sight, a world divine

And I...

The loneliest child alive
Always waiting, searching for my rhyme
I'm still alone in the dead of night

Silent I lie with smile on my face,
Appearance decieves and the silence betrays

As I wait for the time
My dream comes alive
Always out of sight
But never out of mind

And under waning moon
Still I long for you
Alone against the light
Solitude am I

In the end, I'm enslaved by my dream
In the end, there's no soul who'd bleed for me

Hidden from daylight, I'm sealed in my cave
Trapped in a dream that is slowly turning to a nightmare
Where I'm all alone
Venial is life when you're but a dream
The book is still open, the pages as empty as me...

I cling to a hope that's beginning to fade,
Trying to break the desolation I hate

But until we unite
I live for that night
Wait for time
Two souls entwine

In the break of new dawn
My hope is forlorn
We will never meet
Only misery and me

This is my final call
My evenfall
Drowning into time
I become the night

By the light of new day
I'll fade away
Reality cuts deep
Would you bleed with me
My Selene

Najljepša nepoetska pjesma (ustvari ovu su lyricsi): Sonata Arctica - My Selene

strabica
11.08.2008., 18:58
Na zidu slika: stol, igračke,
nekoliko jabuka
i prazan tanjur.

Jabuke se kotrljaju,
padaju u vrt,
uspinju se na stablo
i ponovo rastu.

Prozor je otvoren,
noć kao kiša
kaplje u prazan tanjur.

Za stolom sjedi dijete,
promatra me
i skriva ruke
iza jastuka.

Plaši se,
ne prepoznaje me,
mislim da me ne voli.

Jedno je oko plavo,
drugo sivo.

- Što si učinio od mog života?
reče dijete, a usta mu zatvorena.
- Ne znam, odgovorih – oprosti,
ne sjećam se,
zaboravio sam.
Mislio sam da je to moj život.

hanao6
11.08.2008., 18:59
w.b.yeats - he wishes for the clothes of heaven
tin ujević - uhapšen u svojoj magli
juan ramon jimenez - ja nisam ja
giacomo leopardi - samom sebi
luis cernuda - kad bi čovjek

to su neke od mojih najdražih, koje još nisu spomenute na ovom forumu :mig:

John_The_Revelator
11.08.2008., 20:29
Jesenjin je kralj, a od domaćih preferiram Ujevića, Domjanića, Krležu, Matoša...

nije mi najdraža, ali volim ovu pjesmu, a vidim, nitko ju nije spomenul...

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.

Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.

Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.

kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!

Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.

Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.

Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.

Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,

bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.

Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.

Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,

kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.

A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,

gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.

red_snowflake
13.08.2008., 09:53
Meni je najdrazi Tadijanovic! Njegove "Stope u snijegu" me uvijek dirnu...

nepostojeći
13.08.2008., 21:46
aaaah, kako odabrati kada ima toooliko divnih pjesnika...

A Dream Within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow--
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand--
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep--while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?

mislim da znate od koga je ovo...

nepostojeći
13.08.2008., 21:49
eh da, negdje vidjeh da je netko stavio yeatsa. jedina pjesma koja mi je bolja u prijevodu nego u originalu:

Zdravica (A toast)

Vino se ustima kuša
Ljepota oku je bliže
O toj se istini sluša
Kao o znanju najvišem
Ja prinosim ustima čašu
Gledam te, i uzdišem.

_GaL_
17.08.2008., 19:02
Rodjen sam u ravnici. To je zemlja bez odjeka.Tu nista ne
vraca dozive. Popiju ih daljine.


Jata lete u mestu, i mogu se uzabrati.
Sve se priginje zemlji.
Sve je nadohvat ruke.


Tu se prostori mere svitanjima i sumracima, a vreme
duzinama senki. Mlecni put je do kolena, kao prosuta
slama. Ne moras da se penjes: zvezde rastu u zbunju.
Samo se uputis ravno,pa vrezama od zlata i posle desetak
koraka vec hodas po nebesima.


Zar sve to ne lici na slobodu? ..........


***

Zbog svega što smo najlepše hteli
hoću uz mene noćas da kreneš.
Ma bili svetovi crni, il beli,
ma bili putevi hladni, il vreli,
nemoj da žališ ako sveneš.
Hoću da držiš moju ruku,
da se ne bojiš vetra i mraka,
uspavana i kad kiše tuku,
jednako krhka, jednako jaka.
Hoću uz mene da se sviješ,
korake moje da uhvatiš,
pa sa mnom bol i smeh da piješ
i da ne želiš da se vratiš.
Da sa mnom ispod crnog neba
pronađeš hleba komadić beli,
pronađeš sunca komadić vreli,
pronađeš života komadić zreli.
Il crkneš, ako crći treba zbog
svega što smo najlepše hteli.

***

BESMRTNA PESMA

Ako ti jave: umro sam
a bio sam ti drag,
mozda će i u tebi
odjednom nešto posiveti.

Na trepavicama magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si ikad razmišljao
o tome šta znači živeti?

Ko sneg u toplom dlanu
u tebi detinjstvo kopni.
Brige...
Zar ima briga?
Tuge...
Zar ima tuga?

Po merdevinama mašte
u mladost hrabro se popni.
Tamo te čeka ona
lepa, al lukava duga.

I živi!
Sasvim živi!
Ne grickaj kao miš dane.
Široko žvaći vazduh.
Prestiži vetar i ptice.

Jer svaka večnost je kratka.

Odjednom nasmejani
u ogledalu nekom
dobiju zborano lice.

Odjednom: na ponekom uglu
vreba poneka suza.

Nevolje na prstima stignu.
Godine postanu sivlje.

Odjednom svet, dok hodaš
sve više ti je uzan
i osmeh sve tiši
i tiši
i nekako iskrivljen.

Zato živi, al sasvim!

I ja sam živeo tako.
Za pola veka samo
stoleća sam obišao.

Priznajem: pomalo luckast.
Ponekad naopak.
Al nikad nisam stajao.
Večno sam išao.
Išao...

Ispredi iz svoje aorte
pozlaćen konac trajanja
i zašij naprsla mesta
iz kojih drhte čuđenja.

I nikad ne zamišljaj život
kao uplašen oproštaj,
već kao stalni doček
i stalni početak buđenja.

2.

A onda, već jednom ozbiljno
razmisli šta znači i umreti
i gde to nestaje čovek.

Šta ga to zauvek ište.

Nemoj ići na groblja.
Ništa nećeš razumeti.
Groblja su najcrnji vašar
i tužno pozorište.

Igrajući se nemira
i svojih bezobličja,
zar nemaš ponekad potrebu
da malo krišom zađeš
u nove slojeve razuma?
U susedne budućnosti?

Objasniću ti to nekada
ako me tamo nađeš.

Znaš šta ću ti učiniti:
pokvariću ti igračku
koja se zove bol,
ako se budes odvažio.

Ne lažem te.
Ja izmišljam
ono što mora postojati,
samo ga nisi jos otkrio,
jer ga nisi ni tražio.

Upamti: stvarnost je stvarnija
ako joj dodaš nestvarnog.

Prepoznaćeš me po ćutanju.
Večni ne razgovaraju.

Da bi nadmudrio mudrost,
odneguj veštinu slušanja.

Veliki odgovori
sami sebe otvaraju.

Posle bezbroj rođenja
i nekih sitničavih smrti,
kad jednom budeš shvatio
da sve to što si disao

ne znači jedan život,

stvarno naiđi do mene
da te dotaknem svetlošću
i pretvorim u misao.

I najdalja budućnost
ima svoju budućnost,
koja u sebi čuje
svoje budućnosti glas.

I nema praznih svetova.

To, čega nismo svesni,
nije nepostojanje,
već postojanje bez nas.

3.

Ako ti jave: umro sam,
evo šta će to biti.

Hiljade šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.

A ja ću za to vreme
leteti negde visoko.
Upamti: nema granica,
već samo trenutnih granica.

Jedriću nad tobom u svitanja
niz vetar klizav ko svila.
Razgrtaću ti obzorja,
obrise doba u povoju
i prizore budućnosti
lepotom nevidljivih krila.

I kao nečujno klatno
zaljuljano u beskraju,
visiću sam o sebi
kao o zlatnom remenu.

Prostor je brzina uma
što sama sebe odmotava.
Lebdeću u mestu, a stizaću
i nestajaću u vremenu.

Odmoriću se od sporednog
kao galaktička jata,
koja su srasla pulsiranjem
što im u nedrima traje.

Odmoriću se od sporednog
kao ogromne šume,
koje su srasle granama
u guste zagrljaje.

Odmoriću se od sporednog
kao ogromne ptice,
koje su srasle krilima
i celo nebo oplele.

Odmoriću se od sporednog
kao ogromne ljubavi,
koje su srasle usnama
još dok se nisu ni srele.

Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava,
mogu da postanu glina,
koren breze
i trava?

Da neka malecka tajna,
il neki treperav strah
mogu da postanu sutra
tišina,
tama
i prah?

Znas, ja sam stvarno sa zvezda.
Sav sam od svetlosti stvoren.

Nista se u meni neće
ugasiti ni skratiti.

Samo ću,
obično tako,
jedne slučajne zore
svom nekom dalekom suncu
zlatnih se očiju vratiti.

Kažnjavan za sve što pomislim,
a kamoli što počinim,
osumnjičen sam za nežnost
i proglašen sam krivim
što ljubav ne gasim mržnjama,
već novom, većom ljubavlju
i život ne gasim smrtima,
već nečim drukčije živim.

Poslednji rubovi beskraja
tek su pocetak beskrajnijeg.

Ko traje dalje od trajnijeg
ne zna za kratka znanja.

Nikad se nemoj mučiti
pitanjem: kako preživeti,
nego: kako ne umreti
posle svih umiranja.

4.

Ako ti jave: umro sam,
ne brini. U svakom stoleću
neko me slučajno pobrka
sa umornima i starima.

Nigde toliko ljudi
kao u jednom čoveku.

Nigde toliko drukčijeg
kao u istim stvarima.

Pročeprkaš li prostore,
iskopaćeš me iz vetra.
Ima me u vodi.
U kamenju.
U svakom sutonu i zori.

Biti ljudski višestruk,
ne znači biti raščovečen.

Ja jesam deljiv sa svačim,
ali ne i razoriv.

A sva ta čudesna stanja
i obnavljanja mene
i nisu drugo do vrtlog
jednolik,
uporan,
dug.

Znaš šta su proročanstava?
Kalupi ranijih zbivanja
i zadihanost istog
što vija sebe ukrug.

Pa što bismo se opraštali?
Čega da nam je žao?
Ako ti jave: umro sam,
ti znaš - ja to ne umem.

Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao.
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem.

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.

Nemoj da budeš tužan.

Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast,
čudno drag.

Noću kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.

To neka bude tajna.

Uprkos danima sivim,
kad vidiš neku kometu
da vidik zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim i živim.

Miroslav Antic-jedan jedini..

_GaL_
17.08.2008., 19:31
Kad umrem
bar sam siguran:
niko se nece dovuci da mi pljune u lice.

Svi cete mi odjednom biti prijatelji
i ko zna kakvo izmisliti priznanje.

Potpuno vas razumem:
mrtvi ljudi nisu zlocinci,
nisu gadovi,
nisu ubice.

Smrt je - pomilovanje.

Smrt je najpristojniji nacin da se ode
bez pozdrava,
bez obecanja,
na miru.

Smrt je invalidnina herojima za amputirane lobanje
i nesanica pepela u kojoj duse trava vetrove ishtu.

Odlaskom se znatno dobija:
plakatiraju covekovo ime i prezime po uglovima
na malo finijem papiru
i svako vas chita,
cita,
kao da ste odjednom postali vrlo vazna izlozba
ili premijera u pozoristu.

Ako to mora da bude u nekakvu jesen,
- neka bude.
Zemlja ne menja boje kao trava i vetar.
Zemlja uvek mirise samo na presne ljude
uporno,
metar po metar,

uporno,
grudvu po grudvu,
zemlja je gluvonemo zgrusano vece
sasuseno i tamno kao pokojne lude.
Zemlja je veliki san o pticama krtica
i zvezdama crva
otecen,
i ako sve to bas mora da bude u nekakvu jesen,
- u redu,
neka bude.

Gledacu kako sunce nagriza drvecu ruke
pa su dlanovi liscca ranjavi i krti,
a mostovi tegle na ledjima topli vetar
sto prve kise najavljuje.

I ako vec svi odlaze
po nekakvom zakonu pomirljivosti i umora,
ucinicu to odjednom,
ne postujuci priglupe i svakodnevne smrti,
nestpljiv da dozivim taj mrak
sto mi se u zenice strmoglavljuje.

I smeskajuci se,
a necu objasniti zasto se smeskam
i sta osecam
dok mi se u raznobojnim klikerima ociju
hiljadu svetlosti menja.

Morate vec jednom shvatiti:
ja samo na sebe podsecam
ovako pijan os snova i proklet od poverenja.

Posle mene slobodno disite
i vi
sa rukama od crepa,
i vi
sa rukama od kolaca.

I prelamajte se u bezbroj nijansi
od crne
od bele,
- nikad me necete stici
jer bio sam drukcija prizma.

Ja sam
ispred nosa svih vrlo postovanih pronalazaca
prvi uspeo da patentiram
pod istim rednim brojem osmeh zanosa
i cinizma.

Ja sam
ispred nosa svoje vrlo cenjene generacije
prvi isao da onjusim oblake
i prvi se namrsten vratio.

I sad znam
da je mudrije uciniti korak van sebe
nego proci milione kilometara
u svojim grudima.

Inace,
bio sam pomalo vanbracno zaljubljen
u vetrenjace
i stanicne restoracije
i posteno sam,
cini mi se,
platio,
kiriju sto sam ziveo medj ljudima.

Nije mi zao
sto sam ispao naivan
kao dimnjak - sanjalica
koji za zivota ceka da ga proglase za vulkan,
iako nisam bljuvao ni pepeo ni zhar
put oblaka i ptica.

Ja sam vecito cvetao plavo
i to bez razloga plavo
kao jorgovan
u blatu ispred kasapnica.

Ja sam mislio:
dobro,
razmrskajmo usijane celenke o zid,
mozda ce se iz toga izleci nekakvi dani.

Ja sam mislio:
dobro,
sve grobare na bastovanski kurs,
mozda cemo nauciti
na kosti da kalemimo cvet.

Sad mi zbilja vise nicega nije zao
i necu urlati
ni sliniti u rukav ako sutra neko
ko bude pozvan da nisani
- na mene prstom ne nanisani.

Pljujem ja pomalo na vs,
nadmeni buduci.

Da se nismo ovako prljavi grizli i parili,
da nismo ovakvi nakazni pre vas krvarili
i sanjarili,
voleo bih da vidim na sta bi licio
vas okupani,
puderom posuti,
razmazeni svet.

Kad umrem,
samo ce mi biti zao ptica,
jer sve vreme sam sanjao letove,
pa ono drugo za mene nije imalo
narocitog smisla i znacenja.

A vi se nasmejte
kad spuste u raku velikog klovna
i njegove nerazumljive svetove
umorne od zivotnog segacenja.

I neka sve prodje bez molitvi
i rodoljublja.
Ulicarkama
donji ves od kaludjerickih riza!

Nisam bio ni ikona,
ni vojnik,
ni gradonacelnik u provinciji
kome bone decu vaspitavaju.

Cirkusi su bili moja najveca ljubav
i moj najveci patriotizam,
i radjao sam se kad su ginuli,
a umro kad vaskrsavaju.

Vi mozda shvatate:
bio sam tu
da vam prstom na usni napisem osmeh
i na trepavicama suzu u isti mah.

Bio sam razapeta celicna zica
izmedju bivsih koji sve lepo veruju
i buducih koji u svemu traze trik.

Po meni je igrala
balerina sa amputiranom nogom
i kisobranom u ruci,
i svima vam je zastajao dah.

Kazite hvala sto se nisam prekinuo
i zgrusao vreme u crven krik.

Hocu da cujem taj aplauz
kojim ste dlanove raskrvarili
pod ogromnim satorima neba
naduvenim od ridjih vetrova sto oluju obecavaju.

Jer posteno je,
na kraju krajeva,
razumeti komedijase koji su se zbog vas izmotavali.
iako su mogli da sidju u publiku
i da za svoje pare psuju i obozavaju.

Ako sve to mora da bude u nekakvo prolece,
- neka bude.
Belo od kisa
prolece je tek okrecena fabrika etiketa
na granama ispod kojih idemo.

Zalepite mi usput na celo jedan list
i nista vise,
- ako se razumemo.

Ostalo moze da ostane kao i kad sam disao.
Neka se leprsaju suknje i marame.
Nek neko nekom zariva noz u vrat,
i neko nekom i dalje sapuce: draga.

Neka izgleda kao da sam se vrlo uctivo
i diskretno udaljio
i u slivnike prospite svaki svaki drugi smisao.

U destoj sam leteo na mesec.
U dvadesetoj sam leteo na grudobrane.
U tridesetoj sam odleteo dovraga.

Na kraju:
ne umivajte me, molim vas.
Maramicom mi pokrite lice
ako vam smeta moja budalasta maska.

I cegrtaljke u sake,
a onda:

orkestar,
molim jedan sasvim tihi jecaj!

Upalite sve ulicne svetiljke i reklame
neka grad izgleda kao arena
pre mog odlaska.

Zar ne primecujete,
gospodo i dame,
da smo u smrti opet nekako samo deca.

Vama ce od naseg poslednjeg kikota
utrnuti rskavica u zglobovima,
a to je,
ustvari,
nasa poslednja naivna sala,
poslednja salva crnog snega
po vasim licima sivim.

I ko zna,
mozda cemo samo svoju prazninu dati na cuvanje
grobovima,
a mi cemo ostati da se cerimo i naricemo
ovde negde u travi,
ovde negde u liscu,
ovde negde pod kamenom i dalje neverovatno zivi.

MIKA-jedan jedini

londoneye
17.08.2008., 22:37
Vesna Parun, "Ti koja imaš nevinije ruke"

Majkumu, tri dana se oporavljam nakon čitanja....

Gospođa M
19.08.2008., 23:09
IMANJE
u dijelu
u kojem me imaš
nikada ti nisam
pripadala

zauvijek sam tvoja
onim mojim dijelom
u kojem me
ne znaš imati

ANA HORVAT





ZA TEBE MOJA LJUBAVI

Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg gvožđa
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi
A zatim sam otišao na trg roblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi

JACQUES PREVERT

Gospođa M
19.08.2008., 23:28
LJUBAV
Ono što smo voljeli
ono što smo voljeli
ti i ja
ono što smo voljeli
naziva se voda zemlja kamen cvat
ono što smo voljeli
naziva se kruh

mi smo bili voda zemlja kamen cvat i kruh
bili smo krv
usne
beskraja
bez kraja

sve je gorjelo sve
ono što smo voljeli
ti i ja

DRAGO IVANIŠEVIĆ

Dunja Laura
20.08.2008., 11:46
this is not a love song

u bijelim buketima tripera sam te ostavio,
u trafici ispred koje se gomila 500 tisuća
kineza i mongola na brzim vespama!
a i moja susjeda maričić je tu, kako ste,
gospođo? krade li vam sin još u poduzeću?
svi bi te rado vidjeli,
a ja ću te prodati; od zarađenih novaca
kupit ćemo nekoliko tvojih rođendana
i sve ćemo ih sabiti u jedan zlatni tjedan
pa neka gori naše bogatstvo kao ratni film!
što volim biti bogat, visok i lijep, bit ću
asistent na filozofskom fakultetu i tu ću
otvoriti butik!
rinčice, ostani još malo u trafici, imaš li
dovoljno buketa? penisi su jeftini,
nitko se više ozbiljno ne bavi natalitetom;
zato je i tripera sve manje, jer je aluminij
preskup,
zato se sunce smanjilo, jer imam 35 godina
i pijem jogurt na balkonu i mislim kao je
svijet malen, mislim tko će me sada nazvati
i reći, branko, ti si glavna uloga u mom životu,
a ja mu odgovorim, ne, sada mnogo radim,
pozvonite drugiput
kako su lijepi asistenti na filozofskom fakultetu!

pojeo sam tombolu, alisu i svraku, popio sam,
zatim, 100 butelja bajki, jer sam bio mlad,
čisto iskušenje koje pliva kraul!
u društvu prašume svi su gledali mene,
bio sam beskrajan, kakve sam usne imao!
sjećate li se gospođo maričić?
sjećaš li se kad sam ruku gurnuo u zapaljenu
televiziju "jasna"? pocrvenjela je i počela
mijaukati!
sjećaš li se bijela blagajnico kad si bila sva
od stakla i kad si na meni jahala novim autoputom
do karlovca?
sjećate li se gospodo predsjednici kad sam s
devet godina napao kinu, mongoliju i japan?
bože, sjećate li se vi uopće ičega?

Branko Maleš

kupusichka
22.08.2008., 16:17
I GAVE myself to him,
And took himself for pay.
The solemn contract of a life
Was ratified this way.

The wealth might disappoint,
Myself a poorer prove
Than this great purchaser suspect,
The daily own of Love

Depreciate the vision;
But, till the merchant buy,
Still fable, in the isles of spice,
The subtle cargoes lie.

At least, ’t is mutual risk,—
Some found it mutual gain;
Sweet debt of Life,—each night to owe,
Insolvent, every noon.

greenplastic
31.08.2008., 22:00
''I tako, s tim osjećajima koji su strujali kroz mene, izašao sam na prstima iz spavaće sobe, gotovo skrivajući se, bojeći se ičim omesti tu čudnu magiju koja se zbivala u mojoj glavi, i došao u kuhinju. Tamo je bio stol i uzeo sam stranice s mojim izračunima. Kroz prozor se upravo počeo nazirati tračak danjega svjetla. Premda sam bio neosjetljiv na sve oko sebe, činjenica je da sam bio potpuno sam. Mislim da mi ni jedna druga osoba na svijetu ne bi u tom trenutku bila u stanju pomoći. A nisam ni želio nikakvu pomoć. Svi ti osjećaji i otkriće su mi prolazili glavom, i biti sam samcat s time je bitan dio svega toga. Znao sam stvari koje nitko drugi ne zna. To me znanje činilo moćnim, kao da sam u stanju činiti sve. Bio sam u tome fantastičnom stanju viđenja. Budući da nisam bio svjestan samoga sebe, nije bilo nikakvog ''ja'' koje je izvodilo viđenje, nikakve osobe koja vidi. Bilo je to samo čisto viđenje.''
Alan Lightman

macondo
02.09.2008., 11:03
Priroda, koja se toliko puta poigrala nama, tako nas nejednako sastavila od gline i dijamanata, duge i granita, nerijetko sve to trpajući u najneprimjereniju ljušturu, tako da pjesnik ima lice mesara, a mesar pjesnika; priroda, koja obožava zbrku i misterij, tako da ni sada ( I. studenoga 1927.) ne znamo zašto se penjemo uza stube, ili zašto se ponovno spuštamo, a naši su najsvakodnevniji pokreti poput broda koji plovi nepoznatim morem, dok se mornari na vrhu jarbola pitaju, upirući dalekozore prema obzoru: "Ima li tamo kopna ili nema?" na što, ako smo proroci, odvraćamo: "Ima"; a ako smo iskreni, kažemo: "Nema"; priroda, koja je odgovorna za štošta osim možda za neprimjerenu dužinu ove rečenice, dodatno je zakomplicirala svoj posao i još povečala našu zbunjenost pobrinuvši se ne samo za nemoguću zbirku svega i svačega u nama - komad policijski hlača leži tik do svadbenog vela kraljice Aleksandre - već je uspjela sve to nekako povezati laganim ubodima jednom jedinom niti.
Virginia Woolf - Orlando

redangus78
02.09.2008., 19:43
No life anywhere, no life
in this town or this place or in this weary existence..

C. Bukowski

nina333
02.09.2008., 20:17
...Samo od platonskih ljubavi ostaju uspomene. Orgija boja. Smiren let pelikana. Krhotine sjećanja otete zaboravu...
M. A. Asturias

malčica
02.09.2008., 20:35
...
Ti ne znaš s kim
Imaš posla

Ti ne znaš ništa o mojoj mapi puteva
Ti ne znaš da put od tebe do mene
Nije isto što i put
Od mene
Do tebe
...


Mak Dizdar, Putevi

KavaSMlijekom
02.09.2008., 22:48
...poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu
dodirni me koljenom ispod stola
generacijo moja, ljubavnice...

Sedmica
02.09.2008., 22:56
...poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu
dodirni me koljenom ispod stola
generacijo moja, ljubavnice...

Što je ovo? Poderi pozivnicu, prevari muža u nekom boljem hotelu u kojem će se poslije češljati a prethodno dodirivati koljenom ispod stola. Generacijo? To je neka obljetnica mature, koji vrag? Kako kad je prethodno poderana pozivnica? Ništa mi nije jasno. :confused:

KavaSMlijekom
02.09.2008., 23:00
Što je ovo? Poderi pozivnicu, prevari muža u nekom boljem hotelu u kojem će se poslije češljati a prethodno dodirivati koljenom ispod stola. Generacijo? To je neka obljetnica mature, koji vrag? Kako kad je prethodno poderana pozivnica? Ništa mi nije jasno. :confused:

Moraš bit na rubu klimakterija da bi ti bilo jasno:D

volver
03.09.2008., 11:46
Prazne su sobe
i koraci su utihnuli.

U tvojim kamenim vilama od tri kata
samo se još smijeh zna dobro sakriti.

Uzalud ga tražiš.

Ostao je davno negdje ispod stola.
Ispisan u ona četiri slova... tata.

( rečenice moje prijateljice )

alter ego blagajnice
03.09.2008., 21:24
uz život se ne prilaže uputstvo za upotrebu,
i svatko to odradi kako već umije,
zanijemi tamo gdje bi drugi viknuo,
nasmije se tamo gde bi drugi zaplakao
uvrijedi se tamo gdje bi se netko obradovao


uđe u pogrešan vagon, siđe stanicu prije, ili kasnije...


pokoleba se, samo prebaci veselo iz ruke u ruku,
a struja ga odnese presudno dalje,
odredi neko drugo mjesto na kojem će pristati....

Da, razmišljao sam puno o Vremenu, o našem dželatu, ali ne o vremenu koje prolazi (ili kroz koje prolazimo), nego o Vremenu koje nas seje po svojoj njivi, nemarno, kao premoreni ratar detelinu iz starog filcanog šešira...
Mogao sam se sasvim lako roditi i u Ulan Batoru, hiljadu tristo sedme? Na Kordiljer ima, narednog proleća. Ili na istoj ovoj obali, ali trideset vekova ranije?
Planetom tumaraju Zagubljen i, pogrešno iznikli, očajno tragajući za onima koji bi im tako lako mogli biti dragi i bliski, i zaista više ne znam šta je gore?
Promašiti tog Nekog Svog za hiljadu godina i hiljadu kilometar a, ili za par decenija i tričavih stotinak kilometar a...
Prokletstvo...


Jedan od onih života - Đ. Balašević

alter ego blagajnice
03.09.2008., 21:28
I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom ce prolaziti mali cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...

I zaplakaćeš, istog časa...

I najzad shvatiti kako sam te voleo...

Jedan od onih života - Đ. Balašević

contra rationem
04.09.2008., 20:21
"Čovjek ne čini drugo nego se neprestano vraća kući.", Novalis (iz "Antologije humane" Bele Hamvasa :cerek:)

maxxie
06.09.2008., 13:45
ZAR SI TRAŽILA SLATKE STIHOVE

Zar si od mene tražila slatke stihove?
Zar si smatrala, da je ono što sam nekad pjevao, tako
teško slijediti i razumjeti?
Zato što nekad ti nisam pjevao, da slijediš i razumiješ
ne ću ti ni sada;
-Što su takvima kao ti, pjesnici kao ja? - zato ostavi
moja djela,
I idi, uspavljuj se onim, što možeš razumjeti;
Jer ja nikoga ne uspavljujem - i ti me nikada ne ćeš
razumjeti......................................... .........................................Walt Whitman

ova mi je :s:s:s

prije par godina sam pokušavala naći ju u originalu na engleskom ali nisam uspjela :confused:

°°June°°
06.09.2008., 13:57
Love's divine

I need love, loves divine
Please forgive me now I see that I've been blind
Give me love, loves is what I need to help me know my name

Through the rainstorm came, century
And I felt my spirit fly
I had felt, all of my, reality
I realize what it takes

kaduljica
06.09.2008., 17:45
...poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu
dodirni me koljenom ispod stola
generacijo moja, ljubavnice...

to je Ne daj se Ines od Dedića, neznalice :flop:

gdja Castro
06.09.2008., 17:54
to je Ne daj se Ines od Dedića, neznalice :flop:

Uznemirena poznavateljice, po čemu misliš da je nepotpisivanje autora ispod stihova valjan dokaz da njihov upisnik ne zna za istog?

kaduljica
06.09.2008., 19:25
Uznemirena poznavateljice, po čemu misliš da je nepotpisivanje autora ispod stihova valjan dokaz da njihov upisnik ne zna za istog?

u principu sam krivo quotala, htjela sam kvotati post ispod gdje su se ljudi pitali koji su to stihovi, i o čemu se radi...ako te to uzrujalo, sorry

KavaSMlijekom
07.09.2008., 08:42
u principu sam krivo quotala, htjela sam kvotati post ispod gdje su se ljudi pitali koji su to stihovi, i o čemu se radi...ako te to uzrujalo, sorry

ma to je bila šala, nemoj to tako ozbiljno shvaćati:)

evo jedna šoljanova

...i prije nas, doduše, mnogi su se tješili
da je vrijeme na njih bilo suviše kivno
ne postavljajuć pitanje, slavko,
divno smo ga riješili:
živjeli smo kratko
umirući intenzivno...

ima naravno i početak pjesme i razrada i sve, ali ovdje pišemo drage stihove pa:)

Sedmica
07.09.2008., 12:22
to je Ne daj se Ines od Dedića, neznalice :flop:

A to je meni bilo upućeno?! Sramim se, crveneći se ko uzbuđeni mladić. :(

Raymond Carver - Late Fragment

And did you get what
you wanted from this life, even so?
I did.
And what did you want?
To call myself beloved, to feel myself
beloved on the earth.

KavaSMlijekom
07.09.2008., 17:58
A to je meni bilo upućeno?! Sramim se, crveneći se ko uzbuđeni mladić. :(

Raymond Carver - Late Fragment

And did you get what
you wanted from this life, even so?
I did.
And what did you want?
To call myself beloved, to feel myself
beloved on the earth.

Lijepa pjesma. Ja privatiziram topic nemilice, ali meni je ova pjesma :s, a kao drugo, danas sam tak superduper melankolična da mi paše. Ergo (i za čitatelje s analno retentivnim poremećajem:D), Dylanovi stihovi.

I hurt easy, I just don't show it
You can hurt someone and not even know it
The next sixty seconds could be like an eternity
Gonna get low down, gonna fly high
All the truth in the world adds up to one big lie
I'm in love with a woman who don't even appeal to me

Mr. Jinx and Miss Lucy, they jumped in the lake
I'm not that eager to make a mistake

People are crazy and times are strange
I'm locked in tight, I'm out of range
I used to care, but things have changed

STR8
08.09.2008., 23:05
Stih koji obožavam...

Dal' grom odabira hrast?
Ili se to pak hrast munjama nametne?
Za to baš nemam reči bog zna kako pametne...
To je ta sudbina, valjda?


Tko drugi nego Đole :)

Diabla
10.09.2008., 10:41
Dok čitate, tragate li za "Rečenicom?"
Imate li uopće "Rečenicu" za kojom tragate?

Zanima me jedan fenomen..
Zašto ljudi čitaju knjige, tomu je cijeli jedan niz razloga. A od te siline, postoji i ovaj - čitanje ne bi li se konačno pronašla Ona Najljepša Rečenica..
Nešto što bi vas usrećilo kao sveobuhvatnost..
Ili pak, oduševilo ljepotom i bogatstvom i posebnošću..
Ili nešto sasvim treće..

No, možda najbitnije pitanje od svih..
Postoji li takva rečenica?

Mene zanimaju rečenice koje su utjecale na vas..
I zašto baš toliko utjecale..
Zanimaju me rečenice koje su vam znale uzeti dah, podariti poseban trenutak ispunjenosti...


Ljudi su mi teski, i njihova surovost i podlost.
Vjetrovi su moji prijatelji, oluje moje radosti, sunceva zega moja naslada, mukla studena jutra moji najsvecaniji casovi.

IVO ANDRIC, EX PONTO

nasla sam se u ovoj recenici....jer kad me ljudi razocaraju i kad mi se svako zivo bice na ovom svijetu smuci(da-imam takvih trenutaka) osjecam se bas ovako...

neki tip
11.09.2008., 10:48
For the first time the sun kissed my own naked face and my soul was inflamed with love for the sun, and I wanted my masks no more. And as if in a trance I cried, "Blessed, blessed are the thieves who stole my masks."
Thus I became a madman.
And I have found both freedom and safety in my madness; the freedom of loneliness and the safety from being understood, for those who understand us enslave something in us.

- Khalil Gibran

* Kali *
12.09.2008., 18:22
moj zadnji favorit je ova dole u potpisu; Paulo Coelho, "Peta gora"

Gipsyqueen
12.09.2008., 21:27
Z.Golob - Zamagljeno staklo

Nježnosti moja, koliko je godina
bez tebe prošlo
i jedva da te prepoznajem.
Ptica koju još pamtim
ponovo maše krilima
silazeći s davnog neba,
nekadašnje zvijezde
opet će progristi
tamnu ponjavu neba
i zaslijepljen gledam
njegovo staro lice.
Ako sam kralj
ja sam i prosjak
koji okreće tebi
svoje gladne oči.
Naslanjam usne
na zamagljeno staklo
i slušam riječi
koje jedna duša
govori drugoj.

Gipsyqueen
12.09.2008., 22:33
Ekspres za sever

Mozda niko nije umeo da te zeli ovako
kao ja nocas.

Tvoje ruke bele kao samoca.
Tvoja bedra sa ukusom platna i voca.
Tvoj malo sustavi glas.

Sa nosom decackim prilepljenim
uz okno vagona,

nejasan samom sebi
kao oprostajno pismo padavicara,

i cudno uznemiren toplinom
kao razmazen pas,

putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu jos neslucene predele,
da drvecu pozelim najlepsu laku noc
na svetu,

da se vrtim kao lisce,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,
liftove
i okean.

Da zaboravim ruku na tvom struku.
I lice uz tvoje lice.



M.Antic

INVEIN
13.09.2008., 18:12
klišej je reći da volite Baudelairea,ali eto,desi se..."jednoj Madonni". Pjesma o čežnji, divljenju, podložnosti, pijedestalima i rušenju tih istih idola s užitkom. Od patetčnog hvalospjeva s naglašenom ljubomorom do one tako zabavne zadnje strofe "Napokon da mi budeš Marija prava"...ima ih još podosta drugih autora, ali sad se odlučih pozabaviti ovom. Smatram da je Baudelaire, iako jest precijenjen, zaista jako dobro okarakterizirao ljude kroz svoju poeziju, što nije ama baš nikakva novost(i have nothing to say i havent said before situacija:))no uvijek me iznova obara,pogotovo taj dvojaki karakter ljubavi ili još više fascinacije, koju uzdiže do tipične ljudske granice a onda svu tu formu i privid i uvjeravanja skrši u samom korijenu i ogoli na ono što jest.

Soul sister
14.09.2008., 14:23
U svom osobnom rječniku, uz riječ partner i dalje ću zadržavati davno napisano objašnjenje "pogledaj pod riječ literatura", ali ću predvidjeti mogućnost da na ostavljenim praznim crtama jednog dana opišem nekoga kome je do literature stalo na isti način kao i meni, nekoga koga duboko može povrijediti moj komentar vezan uz hladnoću njegovih likova, nekoga tko neće odustati od svoje posebnosti - i onda kada mi bude sudac, anđeo i ljubavnik, suprug i otac - sluteći da dvoje može postati jedno samo ako ostane dvoje.
Tada ću uz natuknicu dopisati datum, mjesec i godinu. I bilješku u kojoj će stajati rečenice koje je 13. studenoga 1903. Lou Andreas-Salomé napisala velikom Rilkeu: "Postali smo muž i žena prije nego smo postali prijatelji, a naše prijateljstvo jedva da je bilo odabir, nego također ilegalno vjenčanje. U nama se nisu tražile dvije polovice: u nama se prepoznala iznenađena cjelovitost. Tako smo bili kao brat i sestra - no kao iz nekog davnog doba prije nego što je incest postao prijestup."
Kako lijepo, a ipak i luckasto i bolesno. I naše.

"Laura nije samo anegdota" Julijana Matanović

trying to find
14.09.2008., 16:26
nastojeci ostvariti spoznaju kroz vanjski svijet, lako je upasti u njegove zamke i izgubiti se u njemu i pritom izgubiti cilj..

INVEIN
14.09.2008., 22:27
Kraj "Stranca"..."Kao da me ona silna srdžba očistila od zla, oslobodila nade, pred ovom noći krcatom znamenjem i zvijezdama, otvorih se prvi put nježnoj ravnodušnosti svijeta...A da se sve ostvari, da se ne osjećam tako sam, ostalo mi je samoda poželim da na dan moga smaknuća bude što više gledalaca i da me dočekaju povicima mržnje." i nešto prije kraja "Ja sam naoko praznoruk, ali sam siguran u sebe, siguran sam u sve, sigurniji od njega, siguran u svoj život i u smrt koja će uskoro doći. Da, ja imam samo to,ali bar posjedujem tu istinu isto onoliko koliko i ona mene posjeduje. Imao sam pravo, imam još pravo, imam svako pravo. Živio sam ovako, a mogao sam živjeti drugačije. Činio sam ovo a nisam činio ono. Pa onda?Ništa,ništa nije važno i dobro znam zašto...."

malčica
16.09.2008., 20:30
.....

Noć je. Topla. Plava.
Tako je teško, kada stvari šute
i kad se mijenja prošlost, san i java.

.....



G. Krklec

*annabelle*
17.09.2008., 13:26
Probdismo noć. U svitaj zore
Sa brodom ponese je more.

A kad u dalji nesta broda,
Ostadoh samo ja, i voda.

Nad vodom trak se dima vio.
Zašto sam stajo? Što sam htio?

(Cesarić)

idassa
19.09.2008., 07:41
STREPNJA

Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
da volim i želim tvoja oka dva.
Jer sreća je lijepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagovještaj da.

Ne, nemoj mi prići! Ima vise draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra'.
Sve je mnogo lijepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići! Zašto to i čemu?
Iz daleka samo sve ko zvijezda sja;
iz daleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne priđu oka tvoja dva!

Jedan od najljepsih koji mi sada padaju na pamet

Aurelié
19.09.2008., 09:48
U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.

pretpostavljate:D baudelaire..

tanko_krilo_sna
19.09.2008., 14:36
"...i nesvjesno otklanja sliku koja je stoljecima inspirirala umjetnike, sliku lijepe robinje koju snazan muskarac vuce za dugacku kosu ..."

nar.kO
22.09.2008., 18:11
"U vječnosti vrijeme ne postoji, vječnost je samo trenutak, taman dovoljan za jednu šalu."

Herman Hesse


"...Ostaje Ljubav sto pokrece nebo,zvijezde,ljude,cvijece,kukce i sve nas prisiljava da hodamo po zaledjenoj povrsini vode,ispunjava nas veseljem i strahom,ali svemu daje smisao..."

Coelho

pussy galore
22.09.2008., 18:14
Iz Nabokove Lolite: Tih dana bio sam u raju cije je nebo imalo boju paklenoga ognja :)

hrpu puta mi to padne na pamet i najezim se :)

kserkso
22.09.2008., 19:46
Ponekad prezirem sam sebe......Ne prezirem li zato i druge?

Junak našeg doba

Satine
24.09.2008., 17:41
Dobro čuvaj svoju ljubav. Ljubav je najmoćnija stvar na svijetu. Može učiniti da letiš i zaboraviš na sve drugo. Dijete poput tebe bi bez ljubavi bilo za čas shrvano - nitko nije imun na život.

Wei Hui - Šangaj baby

malčica
24.09.2008., 21:57
".......Nije naš zadatak u tome da se približimo jedan drugom, kao što se ne sastaju ni Sunce ni Mjesec, ni more ni kopno.
Nas dvojica smo, prijatelju dragi, Sunce i Mjesec, mi smo more i kopno.
Naš cilj nije da se slijemo jedan sa drugim, već da saznamo jedan drugoga i da jedan u drugom naučimo da vidimo i poštujemo ono što taj drugi jeste: naša suprotnost i dopuna......."



Narcis i Zlatousti, Hesse

Dlapek
25.09.2008., 10:41
"Nemojte nikada i nikoga ništa moliti,naročito ne one koji su jači od vas.Tražite i dat će i sami."
Woland Margariti
Bulgakov - Majstor i Margarita

Gipsyqueen
29.09.2008., 11:06
Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...

Herman Hesse

Dlapek
30.09.2008., 09:59
Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...

Herman Hesse
Zašto mi Hesse uglavnom zvuči tako lažno,tako nategnuto i...ne znam onak "pametno i dubokoumno"...?
Samo mu priznam Zlatoustog.

Gipsyqueen
30.09.2008., 14:51
I ja volim Narcisa i zlatoustog. Evo iz te knjige jedan citat za tebe dlapice.:cerek:

"Nije naš zadatak u tome da se približimo jedan drugom, kao što se ne sastaju ni Sunce ni Mjesec, ni more ni kopno. Nas dvojica smo, prijatelju dragi, Sunce i Mjesec, mi smo more i kopno. Naš cilj nije da se slijemo jedan sa drugim, već da saznamo jedan drugoga i da jedan u drugom naučimo da vidimo i poštujemo ono što taj drugi jeste: naša suprotnost i dopuna."

Hesse, Narcis i zlatousti

nessie666
01.10.2008., 10:20
"Ljudski duh je u tami. Nema svjetla da ga obasja. Plamti vatrom svjetovnih nastojanja da ode i nestane u trenu.."

Elzeard
02.10.2008., 18:36
Don Branko Sbutega - vidi potpis

Elzeard
02.10.2008., 18:47
"...Ali dovršio sam izvješće o stanju svijeta.
Napisao sam:
Stvorili su ga.
Zbog tebe.
Zbog ljubavi.
Što reći?Sve je zbog ljubavi.
Tako i mora biti."

"It's All About Love" (2003)

Abyssus
03.10.2008., 01:24
Religija je općeljudska prisilna neuroza koja proistječe iz Edipova kompleksa. :cerek:

Enchantress
03.10.2008., 01:45
Oni koji me sreću, misle da ja to putujem. A ne putujem ja. To beskraj po meni hoda.

Miroslav Antić

Dioscuri
03.10.2008., 13:29
"U usporedbi s onim kome se obraćaju naše molitve cijelo naše djelovanje je djetinjasto."
-H.Hesse: "Narcis i Zlatousti"

...
"Piščeva molitva, to je sjećanje."
-F.Bernard

...
"Trebalo bi iskusiti mucajući tekst, spustiti se slijepo u gusto raslinje jednog bića koje traži, spava i ne umire."
-I.Vrkljan

Dioscuri
03.10.2008., 14:32
... i još, još, još!

"Obstacles cannot crush me. Every obstacle yields to stern resolve. He who is fixed to a star does not change his mind."


"Srce se nalazi točno na pola puta izmedju mozga i muda."

Leonardo da Vinci

maxxie
03.10.2008., 19:26
Ja skoro prosjak duh slobode sirim
Pa i nem'o na svom grobu svijecu
Ja necu, necu da se smirim.
K'o svjezi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duse lijene,
Na otpor trubim, ja trubac sa Seine!


cesarić :cerek:

Elzeard
05.10.2008., 19:09
Dunavom će možda plovit lađe,
tamo-amo kako se ko snađe.
A ja ću negdje gledat u daljinu,
i sve više tražiti tišinu.

"Život teče u laganom ritmu"
Zvonko Bogdan

Elzeard
05.10.2008., 19:13
Mene je bilo strah da više nikad neću voljeti;
sad me strah da ću voljeti zauvijek.
Djevojku koju čak još ni poljubio nisam."

"Romantični egoist"
Frederic Beigbeder

sputnjik
07.10.2008., 15:12
Pakao zamišljam kao postelju na kojoj ona nikad nije uz mene sanjala, raj kao ležaj na kome se uz mene budi.
Z. Golob

Mutavac™
10.10.2008., 10:31
Jel moze jedna zamolba.

dajte molim vas neki kraci citat vezan za prijateljstvo jer nemam vremena za listanje stranica(sef da ne naide:zubo: )

ako moze na PM da ne spamamo temu

hvala

PS

prilicno je hitno i bitno

Amsteer
10.10.2008., 14:40
"Otvoriš li prozor jednog davnog proljeća
Pogledaj što je duga u tugu utkala
Ti se tako dobro žuriš
Ti ne misliš na nas
Ja više ne znam što ću s tvojim rukama
Mijenjam ih, mijenjam ih...."

Elzeard
15.10.2008., 18:52
Što će mi sati i noći i dani
i tijelo moje kada tebe nema

Inger Hagerup

Dioscuri
15.10.2008., 20:45
"Svakodnevno me Tvar zlostavlja. Moja je osjećajnost plamen na vjetru."

Pessoa

Jelena Ivanjicki
17.10.2008., 21:26
Don Miguel Ruiz: Majstorstvo u ljubavi


Ljubav nema nikakvih obaveza. Strah je pun obaveza.

Ljubav ne očekuje ništa. Strah je prepun očekivanja.

Ljubav se temelji na poštovanju. Strah nikoga ne poštuje.

Ljubav je u potpunosti odgovorna (za sebe). Strah izbjegava odgovornost, ali to ne znači da nije odgovoran (za drugoga).

Ljubav je uvijek blaga. Strah je uvijek grub. Ljubav je bezuvjetna. Strah je prepun uvjeta.

Na stazi ljubavi postoji pravda. Ako napravimo pogrešku, za nju ćete platiti samo jednom, a ako uistinu volite sebe, iz te ćete pogreške nešto naučiti. Na stazi straha nema pravde. Sami sebe tjerate da tisuću puta platite za istu pogrešku.

Mi možemo govoriti o ljubavi i o njoj napisati tisuću knjiga, ali ljubav će biti sasvim drukčija za svakoga od nas jer je moramo doživjeti. U ljubavi nije riječ o načelima, nego o djelima. Ljubav na djelu može stvarati samo sreću.

1962
17.10.2008., 22:27
Kada srce puca čuje se krckanje, tiho i nježno, gotovo nečujno.
Wei Hui : Šangaj baby

Dorée
17.10.2008., 22:28
Bio sam miran kada sam počeo,a sada plačem kao dijete,jer sve tako živo staje pred mene.(Goethe.patnje maldog werthera)

malčica
17.10.2008., 23:31
. . . . .

Vrati mi moje krpice

Moje krpice od čistoga sna

Od svilenog osmeha od prugaste slutnje

. . . . .


V. Popa

Miss Hyde
19.10.2008., 16:44
Jedna haljina je uspjeli model samo onda kada muškarac zaželi da je svuče
zsa zsa gabor

kad su oči žene zamagljene suzama, onda je muškarac taj koji ne vidi jasno
michel tournier

Smudge
22.10.2008., 11:27
Otkrijte svoju prošlost na vreme, i njoj ističe rok upotrebe...

I sama znaš, loše skriven ženski osmeh vredi više od loše vidljivog.

Ti si najgracioznija žena koju sam ikad videla. Lebdiš dok hodaš...

Književnost vodi u budućnost čitalac, a ne pisac.

Ne znam više ko sam i da li iznad ovog poslednjeg buđenja ima još novih? U koliko sam “ruskih lutaka” i u koliko jezika zatvorena? Pod koliko sam znakova rođena? I šta je van poslednje “lutke”? Ima li još zodijačkih skupina sem ovih koje mi poznajemo? Ne znam, ali sam iz svih tih buđenja nešto naučila. Ma koliko svetova da postoji, samo jedna stvar je večna. To je radost.

“Zvezdani plašt” – Milorad Pavić

Smudge
23.10.2008., 11:54
Jer, ništa na svetu nije onako, kako deluje na prvi pogled.

Nikada nemoj povrediti ljudsko lice, jer ono nije lice čovečije, već je po prilici božijeg lika sazdano!

„Priča koja je ubila Emiliju Knor“ – Milorad Pavić

malčica
24.10.2008., 19:10
. . . . . Kada ti ponestane riječi da nešto imenuješ iskažeš, koristiš priče. I djeluje. Već stoljećima. Svaka priča ima svoju muziku . . . . .


Alessandro Baricco, Svila

malčica
26.10.2008., 19:20
Dok vrijeme leti i sve je u mijeni,
ja u sebi vječno pitanje šutim:
Ima li muškog u meni, ženi?
Ima. I tebe ženskog u sebi ćutim.
Ne boj se snova, ni stiha, ni riječi.......


Lidija Bajuk, Dvojstvo

bluzica
27.10.2008., 14:09
bok ljudi

evo na temu kratkih citata s poantom dijelim upravo otkriven blog

http://worthtobeblogged.blogspot.com/

malčica
27.10.2008., 21:54
..... Ne boj se snova, ni stiha, ni riječi.
Što dobivam time ako ti šapnem?
Da li je mudro sve jasno izreći?
Bolje ovako. Na dlan da ti kapnem.


Lidija Bajuk, Dvojstvo

Smudge
29.10.2008., 17:19
Na kraju samoće počinje smrt!

Tajna je uvek starija od istine.

Vreme postoji samo u kalendaru, u životu svako ima svoje vreme.

„Unikat“ – Milorad Pavić

Zli se dusi rojem roje
Beskrajnih nebesa dnom,
Paraju po srcu mojem
Jecanjem i rikom zlom...

Aleksandar Sergejevič Puškin

Soul sister
30.10.2008., 08:15
Katkad, Božji blagoslovi pristižu razbijajući sva stakla u sitne komadiće.

Paulo Coelho "Brida"

Floverka
30.10.2008., 08:23
'Jednaki s jednakima, nejednaki s nejednakima.'
(Nietzsche)

'Budite prolaznici.'
(Krist)

Soul sister
02.11.2008., 18:26
Ti želiš jedino pogibiju moju,
A ja neću ništa nego ljubav tvoju.

1001 noć

Soul sister
05.11.2008., 14:18
No bijedan imam samo svoje snove,
prostro sam snove ispred nogu tvojih -
ti gazi nježno, gaziš moje snove.

W.B. Yeats

kovrcava_mala
10.11.2008., 15:34
Predobra tema...čitav život zapisujem citate iz knjige, zanimljive rečenice, riječi pjesama koje su me se osobito dojmile...
evo i moga malog doprinosa ovom topicu:)....



the sun is up
i'm so happy i could scream!
and there's nowhere else in the world i'd rather be
than here with you
it's perfect
it's all i ever wanted
i almost can't believe that it's for real
So pinch me quick

The Cure -Mint car



Nijedan pesimist nije nikada otkrio tajnu zvijezda,
niti kročio u zemlju koje nema na karti,
niti otvorio vrata ljudskoga duha.

Helen Keller

O,bilo bi od smrti goretrpijeti bol,jad i srdžbu,
jer ja znam dobro što je život
i sudim da je posve isto:
Nesretnome stvoru život dati
ili nesretnika usmrtiti."
Pedro Calderon de la Barca

Samo onaj tko je puno plakao ,može cijeniti život sa svim njegovim ljepotama i slatko se smijati.Lako je plakati, teško se smijati.

I ponovno se pitam jesi li ili nisi ličnost.Nikada dva stranca , vezana istom sudbinom, nisu bila nepoznata jedno drugome .Nikada dva neznanca ,ujedinjena u istom tijelu nisu bila tuđa jednon drugome, udaljenija, nego što smo nas dvoje.
Oriana Fallaci-Pisma nerođenom dijetetu

jesenja
10.11.2008., 19:51
"Otvoriš li prozor jednog davnog proljeća
Pogledaj što je duga u tugu utkala
Ti se tako dobro žuriš
Ti ne misliš na nas
Ja više ne znam što ću s tvojim rukama
Mijenjam ih, mijenjam ih...."


Čije je to?
prekrasno je...

Ona81
11.11.2008., 17:02
"Veliki ego ne znači da čovjek voli samog sebe, nego upravo suprotno tome.
Ako se ljudi mnogo "hvale" i "razmecu", time potiču pitanje šta se to njima tako jako ne sviđa na sebi, da osjećaju kako zbog nadoknade moraju navesti druge da ih vole?"

Neale Donald Walsch

malčica
11.11.2008., 21:08
Čije je to?
prekrasno je...

http://www.pipschipsvideoclips.com/almost_famous/almost_famous.asp?id=19

jesenja
12.11.2008., 20:50
Uzdahnuće, predosećam?
Čestice sjaja rastopiće joj se načas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda u vodi…

Biće sama, nadam se?

Jer, tad će se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i ključna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina…
Da…

I onda će znati da je jedina koju sam ikad voleo…
Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca…
Štedeći se…
Učeći se kako ću najbolje voleti nju…

Kada je konačno nađem..."

Balašević

jesenja
12.11.2008., 20:52
… S tugom jednostavno treba znati …
Tuga je kao starica koja
prodaje karanfile po kavanama:
samo se uporno moraš praviti da je
ne primjećuješ pa će kad-tad
okrenuti leđa i otići, iako ti se u prvi mah
čini da će zauvijek cviliti kraj stola…
…i pazi…
pokloniš li joj samo mrvicu pažnje
neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu košaru …
.. i onda si gotov…
jer Tuga nikad ne zaboravlja lica
galantnih mušterija

… i nikad te više neće zaobići…..

jesenja
12.11.2008., 20:53
Biser nastaje
u ranjenim školjkama.
Bol, koji ih razdire
pretvaraju one u dragulj

Dorée
12.11.2008., 20:58
jesenja prekrasno :cerek:

Soul sister
12.11.2008., 21:11
Mi vrlo dobro znamo da je mijenjanje navika i uzimanje novih jedino sredstvo da održimo život, da osvježimo naše čulo vremena, da postignemo podmlađivanje, jačanje, usporavanje našeg doživljavanja vremena i time obnavljanje našeg životnog osjećaja uopće.

Thomas Mann "Čarobni brijeg"

Soul sister
13.11.2008., 21:22
Uvredljivo je to što erotiku stalno brkaju sa seksom, i na osnovu te zbrke jedno komunikacijsko čudo srozavaju na puku biološku potrebu. Ta je gadost i glupost, po mjeri podlosti koju podrazumijeva, ravna nastojanju da se vjera u Boga objasni borbom za opstanak ili potrebom za socijalnim utjecajem. Moglo bi se, naravno, pristati na to da je puko tjelesno općenje poteklo iz biološke potrebe kakva je glad. I kao što zadovoljavanje gladi proizvodi govna, zadovoljavanje puke tjelesne žudnje proizvodi nove ljude. Ali to nije erotika, to nije onaj čudesni razgovor u kojem dvoje bića raskrivaju jedno drugome svoju najposebniju bit.

Dževad Karahasan "Šahrijarov prsten"

malčica
13.11.2008., 22:31
"treba da živiš međ ljudima a riječi nemaš
treba da živiš međ vucima a zuba nemaš
a kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka
vuka i čovjeka"


Uspavanka, M. Dizdar

Floverka
13.11.2008., 23:23
A sad me pusti da skupim svoju snagu, da saberem svoje misli u jednu žižu,
da pomislim svom silinom na užas zemaljskog življenja, nesavršenstvo sveta,
na milijarde života što se
razdiru, na zveri što se međusobno kolju, na zmiju koja peči lane što preživa u
hladu, na vukove koji razdiru jagnjad, na bogomoljke što ubijaju svoje mužjake, na
pčele što umiru posle uboda, na bol majki koje nas rađaju, na slepe mačiće što ih
deca bacaju u reku, na užas riba u utrobi ulješure, na užas ulješure kad se nasuče
na obalu, na tugu slona koji mre od starosti, na kratkotrjanu radost leptira, na
varljivu lepotu cveta, na kratkotrajnu varku ljubavnog
zagrljaja, na užas prolivenog semena, na nemoć ostarelog tigra, na trulež zuba u
ustima, na milijarde mrtvog lišća što se taloži u šumama, na strah tek izleglog ptića
koje majka istiskuje iz gnezda, na paklene muke gliste koja se prži na suncu kao na
paklenoj vatri, na bol ljubavnog rastanka, na užas gubavaca, na strašnu metaforu
ženskih sisa, na rane, na bol slepca...


Danilo Kiš

Floverka
13.11.2008., 23:25
Dok sam prolazio preko bulevara, i kako sam malo pojurio da bih izbjegao jedna kola, moja se aureola otkinula i pala u blato makadama. Srećom imao sam vremena da je pokupim; ali tren kasnije uvukla mi se u duh nesretna pomisao da je posijedi loš predznak; i od tad me ta pomisao više nije htjela napustiti; cijeloga dana nije mi nikako davala mira.

Charles Baudelaire

Floverka
13.11.2008., 23:26
foke frkću vlažne prehlade, orkestar je počeo marš u kojem je lepršala ptica jednog tjeskobnog klarineta što je tražila izlaz udarajući b - molove o glazbene stijenke, umjetnici su napravili krug po areni pozdravljajući nas svojim prorupčanim plaštevima, s podstavama sa saturnima, stvorenje sa štakom pretvorilo se u umirući stožac, pet ili šest balona oslobodilo se ruku krenuvši prema stropu i nestavši kroz pukotinu kupole u nevidljivom nebu, bračni par držao je ruku djeteta oponašajući radost koju nitko od njih nije osjećao
- Reci zdravo cirkusu Fausto
ptica iz klarineta zdrobila se na jednom uglu ritma i obrušila se na tepih nota, klaun koji mi se smiješio prošao je kraj mene ne vidjevši me, odgurivan laktovima neke magije koja je otkrivala preljube publike s povezom na očima, u trenutku kad sam htjela povikati
- Ovdje sam
glazba je prestala, umjetnici su se u trku sklonili za zastor iza pozornice s orkestrom

Antonio Lobo Antunes

Floverka
13.11.2008., 23:36
... kasnije je to dijete zavoljelo taj bunar i pogled u dubinu bezdana, u
nesvjesno. Zbližavalo se s bunarom kod tete i tetka, sa napuštenim bunarom
u vlastitom dvorištu, sa barom pred stričevom kućom, sa arteškim bunarom
na nekoj livadi nedaleko od napuštene ciglane u kojoj je provodio svoja popodneva
sasvim sam jurcajući uokolo i nadajući se da će u kakvom mračnom prolazu,
urušenoj špilji naletjeti na bijesnog psa sa krvavocrvenim očima, tražio je svog
zmaja. To dijete postalo je čovjek pred kojim nema ništa do bezdana.

contra rationem
16.11.2008., 22:05
"Prosječan čovjek", kojemu sociologija posvećuje svu svoju pozornosti, ne postoji u stvarnosti kao što ne postoji ni "prosječna visina planine". :s
P.D. Uspenskij

kkate
24.11.2008., 19:13
"Osim ljubavi, s Hadžirom ga je vezivao taj rat. Mogli su o njemu pričati, mogli su i šutjeti. A lijepo je kad imaš nekoga s kime možeš šutjeti o istoj stvari."

Miljenko Jergović, "Jilduz"

contra rationem
24.11.2008., 22:09
Evo Florine, nekaj za tebe :zubo::

"...Ono što me u "Prologu Nebu" Goetheova "Fausta" očaravalo i u isti mah zbunjivalo bila je popustljivost, štoviše, naklonost koju Bog pokazuje prema Mefistolesu. "Von allen Geistern", govorio je Bog.

***
Od sviju duhova što niječu,
Vragolan mi je muka najmanja.
Da, ljudska djelatnost veoma lako slabi,
I mir uživat brzo želi svak;
Stog dat ću mu drugara koji vabi
I djeluje, jer mora to ko vrag. :zubo:

Dakako, integrirana u cjelinu Goetheova djela, ta "simpatija" postaje razumljiva. Mefistoles potiče čovjekovu aktivnost. Za Goethea, zlo je, baš kao i pogreška, produktivno. "Ne učiniš li pogrešku, nećeš shvatiti", kaže Mefistoles Homunukulu (stih 7847)"

"Mefistoles i androgin" :E
Mircea Eliade

Floverka
25.11.2008., 09:37
Evo Florine, nekaj za tebe :zubo::


:cerek:

kad se već razbacujemo i nabacujemo citatima, imam i ja jedan za tebe:

"Nije važno što Pitija kaže o onome što će biti, nego što zna o onome što jest."

čik pogodi čiji citat :o :D

nepostojeći
26.11.2008., 22:35
to sam prevela iz slovenskog, tako da ne znam, da li je sve tocno napisano. Mislim da je to iz knjige Marlo Morgan, Mutant Fantasy, po kojoj u americi i australiji pljuju, jer je zena sve izmislila i napravila stetu aboriginima. Ali ima tu jednu recenicu od indijanaca (ne znam kakve to veze ima sa aboriginima :) )

Tek kad padne poslijednje drvo
Tek kad je otrovana poslijednja rijeka
Tek kad se ulovi poslijednja riba
Tek onda cete skuziti, da se novca ne moze jesti.

Indijanci Kri


btw: trazila sam na google kako se pise poslijednji/posljednji i dobila gomilu rezultata za obije variante. :))

i indijanci su Cree, a ne Kri. by: Native American Fan:mig:

nepostojeći
26.11.2008., 22:50
"prava je sreća u tome da mnogo zahtijevamo od sebe, a malo od drugih" - albert guignon

"vino se ustima kuša
ljepota oku je bliže
o toj se istini sluša
kao o znanju najvišem
ja prinosim ustima čašu
gledam te i udišem" - william butler yeats

"tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema." - sergej jesenjin

"From childhood's hour I have not been
As others were; I have not seen
As others saw; I could not bring
My passions from a common spring.
From the same source I have not taken
My sorrow; I could not awaken
My heart to joy at the same tone;
And all I loved, I loved alone..." - edgar allan poe (u originalu je bolje nego prevedeno)

"I could be bound in a nutshell and still consider myself a king of infinite space" - william shakespeare (i opet, ovo prevedeno smiješno zvuči)

"Moj, prijatelju mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita u život je budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java." - dobriša cesarić

itd., itd.

drugi put manje stihova, a više izreka

freddie"s queen
03.12.2008., 17:29
your life is not yours to give. it is all mine.

No_Brains_at_all
03.12.2008., 17:33
There are a lot of hampsters in the sea.i just hope they can swim.

Pio Bamza
03.12.2008., 18:18
They asked again what was my name,
they asked again what was my name.
And two were dead before they could move,
two were dead before they could move.
I said: '' Thats my name, thats my name,
if you please...''

****** song

vermicide
03.12.2008., 18:33
'Choose us. Choose life. Choose mortgage payments; choose washing machines; choose cars; choose sitting on a couch watching mind-numbing and spirit-crushing game shows, stuffing fuckin junk food intae yir mooth. I chose not to choose life.'

Renton; Trainspotting.

Pio Bamza
04.12.2008., 12:42
Il me semble que je serais toujurs bien
la ou je ne suis pas.

= čini mi se da ću uvijek biti sretan tamo gdje nisam


Paul Auster, Stakleni grad. Inače, citat Baudelairea

nar.kO
04.12.2008., 13:51
"...Što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne inzistiram na točnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ.
Tu, razumije se, postoji beskonačno mnogo podjela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, općenito govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tijela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera - to imajte u vidu...

... Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje..."


Rodion Romanovič Raskoljnikov.

Zločin i Kazna - F.M. Dostojevski

Soul sister
04.12.2008., 15:07
- Tandrkanje prvog jutarnjeg tramvaja koje odjekuje kroz prazne ulice grada;
- trenutak kad se, nakon što pukne ramazanski top koji označava zalazak sunca, s Jekovca vidi kako svjetla na svim minaretima Sarajeva istovremeno zaiskre;
- zvonjava crkvenih zvona u šest ujutro;
- hladnoća zgrada iz austrougarskih vremena i stepenica u njima, s rubovima izlizanim od đonova koji se već više od stoljeća njima pentraju;
- somun iz pekare na Kovačima;
- lopte koje se valjaju u plitkim virovima Miljacke;
- ljepota sarajevskih žena, koja uvijek u sebi nosi upisanu vlastitu prošlost i vlastitu budućnost, povijest prošlih i budućih mijena: u licima se mogu prepoznati kako žgoljave djevojčice, tako i zrele žene, kako djevojčuljci, tako i brižne starice;
.................................................. ................................................
- način na koji sarajevski akcenat puči usne govornika, zbog mumljavih suglasnika i progutanih samoglasnika, što osobito lijepo izgleda kod žena s punim usnama;
- jesenje lišće do zglobova na Vilsonovom šetalištu i zvuk zrelog kestenja kad otpadne, zasrlja kroz grane a onda udari u meki tepih od lišća;
- špricer kod Ramisa;
- miris starih podruma: ugljen, prašina, kace za kupus, memla;
- svjetla koja noću cakle u brdima oko Sarajeva, nalik na zvijezde koje, kao pahuljice sporo padaju;
.................................................. .................................................. ...
- ublažene jarke boje jesenjeg voća i povrća u sjeni strehe pijace na Markalama;
- ćevapi bilo gdje u gradu;
- Kiseljak koji izlapi za manje od petnaest minuta;
- tvrdoća kamena koji dotakneš kad se nagneš da popiješ gutljalj vode na Gazi Husrefbegovoj česmi;
- huk Sarajeva koji se čuje na Hridu ili Trebeviću - svi zvuci grada stopljeni u jedno;
- tišina koja prati padanje prvog snijega, kao da sve i svi zamuknu od sjetnog uzbuđenja; - duge sjenke drveća u Velikom parku u septembarsko poslijepodne;
- kolekcija prepariranih životinja u Zemaljskom muzeju;
- kipovi ispred Narodne banke, vječiti čuvari Čeke, koji drže svjetla-šljemove iznad svojih glava;
.................................................. .................................................. ...
- sarajevski svijet: pametni i papci, pohlepni i lijepi, umorni i mladi, mlađahni i mahniti, bogati i jadni, jedri i bolesni, visoki i trošni, ljuti i lavordžije, šaneri i geniji, dijaspora i jalijaši, željovci i pitari, djeca i odrasli, vjerni i nevjerni, moćni i pobožni - sve u svemu, skoro 400 000 gradskih atoma; I da se ne lažemo, tu nema kraja.
Sarajevo se voli ili ne voli...

Aleksandar Hemon

vanja84
07.12.2008., 17:19
Njegov pogled, u kome plam čarobni gori, omađija mene. U srcu otada trepti, ko cvijet ruža da po snijegu pada,-kada god ga gledam,il' slušam da zbori.

vanja84
07.12.2008., 17:22
Ko ptica slobodna je mladost!
Ko može ljubav još da sputa?
Svakom se jednom daje radost,
ništa ne biva po dva puta!

Amsteer
07.12.2008., 20:48
http://www.pipschipsvideoclips.com/almost_famous/almost_famous.asp?id=19

kako mi je neopisivo drago što još neki znaju za Slavena ...:cerek:

vanja84
08.12.2008., 13:46
" Ti si nesto posebno u mom zivotu!"
Da li je bilo muskarca koji nije izgovorio ovu recenicu?
I da li je bilo zene koja nije povjerovala i obradovala se?

dj baraba
09.12.2008., 18:46
46130
"Today begins my walk with you. Where you go, I go. Where you stay, I stay. When you sleep, I will sleep. When you rise, I will rise. I will pass my days within the sound of your voice, and my nights within the reach of your hand. And none shall come between us.''
Slaves of the Mastery- William Nicholson

drazen_os
11.12.2008., 18:18
"Sami smo se rodili, sami ćemo i umirati, kao i svi prije nas. Pa i ono što je između te dvije samoće, život, najviše je samoćom ispunjeno."
-Mihajlo Lalić - Lelejska gora

nokturno
12.12.2008., 16:18
hrabrost nije nedostatak straha, već spoznaja da je nešto važnije od straha.

nemoguće je samo velika rijeć koju koriste mali ljudi da bi lakše živjeli u svijetu koji im je dan, umjesto da potraže snagu da bi ga promijenili. nemoguće nije činjenica. to je mišljenje. nemoguće nije izjava. to je izazov. nemoguće je mogućnost. nemoguće je privremeno. nemoguće je ništa...impossible is nothing!

godine,kalorije i ljubavnici se ne smiju brojati!...ili tak nešt...ugl.ovo je bit citata XD (''Hrana ljubavi'')

uspomene traju čitav život...
...da ne znaš za tugu ne bi znala ni prepoznati sreću...(''P.s.volim te'')

Čovječe, sjeti se da si ravan onome pred kime se ponizuješ, i ne ponizuj se! Hodaj uspravno, ne plači pred tuđim vratima, jer iza tih vrata za tebe nema nikoga, pljuni i pljusni, ali se ne ponizuj! (''Gospoda Glembajevi'')

nijedan zid nije previsok da zaustavi snove...

Donella
12.12.2008., 17:25
ne znam jel bilo....

Svaki osmijeh prikriva zijevanje od dosade, svaka radost neko prokletstvo,
svako uzivanje svoju odvratnost....

jonsi07
12.12.2008., 17:30
"...Ali dovršio sam izvješće o stanju svijeta.
Napisao sam:
Stvorili su ga.
Zbog tebe.
Zbog ljubavi.
Što reći?Sve je zbog ljubavi.
Tako i mora biti."

"It's All About Love" (2003)


:s :s :s :s :s


(i do not know what is is about you that closes
and opens; only something in me understands
the voice of your eyes is deeper than all roses)
nobody,not even the rain,has such small hands

e.e. cummings

luda_pametna
12.12.2008., 18:12
"Zasto ne promislimo da nam radi nase srece neke zelje ostaju neispunjene"

Nizami

malčica
12.12.2008., 22:59
"Bilo je to jednom, davno, u životu još lijepom. Možda mi se činio težak tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mjesta, želio bih da se vrati."


Meša Selimović

chikica
13.12.2008., 00:46
...A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad-to ste vi.

Glavašević, Priče iz Vukovara

vanja84
22.12.2008., 14:22
Ljubav je stvar osjecanja; ne volis zato sto hoces ili zato sto moras - jednostavno se zaljubis!

Bolji od tebe
22.12.2008., 14:54
instant istina

http://www.youtube.com/watch?v=zUDl5ctQTaY&feature=related

Soul sister
23.12.2008., 21:27
Jedini časovi u kojima čovjek bez problema podnosi sebe jesu oni koje provede gledajući u vatru, a sebe čak i voli kad vatra krene prema gašenju.

Često je čovjeku teško da podnese sebe jer mu se nikad ne događa da uradi upravo ono što je htio. Ili ne uspijeva poželjeti ono što radi, ili ne radi onako kako želi, ili ono što radi i želi ne ispada onako kako očekuje. Nekad se jave sjećanja koja čovjek nipošto ne želi, pa se učini lijepa onako ovijena maglom i daljinom.

Dževad Karhasan "Istočni diwan"

nokturno
24.12.2008., 16:55
''Kad život visi o niti, nit postaje basnoslavno skupa.''

Enchantress
25.12.2008., 10:47
Čini mi se kad bi ljudi znali, koliko je za mene napor bio živeti, oprostili bi mi lakše sve zlo što sam počinio i sve dobro što sam propustio da učinim, i još bi im ostalo malo osećanja da me požale.

Ivo Andrić

Dioscuri
02.01.2009., 11:43
"Ali ni tamo nisam bio koliko sam mogao biti vodoravan, okomit, glasan i raznobojan.
Nisam."

D.Dragojević: "Uigravanje"

kika11
03.01.2009., 22:06
Knjiga nije bog zna što ali ima jedna rečenica koja je moj moto: Život je kao bonbonijera, nikada neznaš kakav ćeš bonbon izabrati!

kika11
03.01.2009., 22:12
Da zaboravila sam napisati da se knjiga zove Forest Gamp

deep in the sun
05.01.2009., 05:28
I na taj način,
sve naše sposobnosti, darovitosti, naravi, obličja,
savršenstva pojedinačnih i skupnih odlika,
postignuća, nacrti, zapovijedi, preduhitrenja,
poticanja na bitku, ili govor za primirje,
uspjeh ili gubitak, što jest ili nije, sve služi
toj dvojici kao građa za tvorbu besmislica.

bill
:cerek: :clint:

Magarci, budale, glupani, pljeva i mekinje, pljeva i mekinje; kaša poslije mesa. Mogao bih živjeti i umrijeti u Troilovim očima.

U opovrgavanju sreće leži prava ljudska kušnja. (...) Upravo tako odjeljuju se privid valjanosti i vrijednost valjanosti u olujama sreće; jer dok ona zrači i sja, krdima veću nevolju zadaje obad nego tigar; ali kada od lomotna vjetra budu savitljiva koljena čvornatih hrastova, i muhe polete u zaklon, tada hrabar stvor, kanda izazvan gnjevom, s gnjevom se razumijeva, i zvukom koji je ugođen u istom ključu, uzvraća čangrizavoj sreći.


i muhe polete u zaklon :cerek:

Paris je prema njemu smeće, i jamčim da bi Helena, da ih zamijeni, dala jedno oko pride.
;)

ne mogu sad naći kako točno ide ono "ti gnjusni plode očevih slabina..", to je isto biser, to 1 moj znanac uvijek recitira kad se napije

T I T O
05.01.2009., 10:04
Sve su zene kurve, oprosti majko ali i ti si zena.

zna li neko cija je ova izreka??????? jedni kazu tolstoj, drugi jesenjin, ja sam poprilicno ubjedjen da nije jesenjin iako na nekim forumima neki ljudi to tvrde. Ako neko ima link sa nekog zvanicnog sitea neka postavi. Molim vas za odgovore, mnogo mi znaci.

Smudge
06.01.2009., 00:01
Sve su zene kurve, oprosti majko ali i ti si zena.

zna li neko cija je ova izreka??????? jedni kazu tolstoj, drugi jesenjin, ja sam poprilicno ubjedjen da nije jesenjin iako na nekim forumima neki ljudi to tvrde. Ako neko ima link sa nekog zvanicnog sitea neka postavi. Molim vas za odgovore, mnogo mi znaci.
Njegoš. :top:

contra rationem
07.01.2009., 14:23
Nemoguće je in concreto proći između dvaju mlinskih kamenova koji se stalno kreću. Između njih je moguće proći jedino u "duhu", dakle u "imaginaciji", a imaginacija pretpostavlja čin slobode u odnosu na materiju.

"Mistična rođenja", M. Eliade

cookies
09.01.2009., 12:33
hmm dost sam davno procitala alkemicara i to nijejedina knjiga koja me se dojmila al mi je nekak najvise citata bas iz te knjige ostalo u glavi i dost se cesto bas njih sjetim
recimo da su mi ovo jedni od drazih : ''ne zivim u svojoj proslosti,ni u svojoj buducnosti. imam samo sadasnjost i samo me ona zanima. ako budes znao ostati u sadasnjosti bit ces sretan covjek..jer je zivot uvijek i samo trenutak u kojem zivimo ''
''strah od patnje gori je od same patnje''
''voli se jer se voli,nema nikakva razloga za ljubav''

i tak dalje,i tak dalje hehehe

Temperatura
19.01.2009., 00:29
"Šta sad, svi mi na kraju umremo, to je čista matematika. Ništa novo. Čekanje je problem."

Charles Bukowski

contra rationem
19.01.2009., 11:13
Marijan Cipra:

- Čovjek treba prevladati vlastitu ulogu faustovske marionete u rukama Sotone,
da bi odigrao ovu nužnu igru s ovu i s onu stranu prostora i vremena
između besmrtnosti i umiranja, duha i prašine, beskrajno razapet
na jednom svemirskom križu u čijem središtu iza blistavog sjaja
neugasivih krugova kozmičke vatre i na dnu sazvučnog valovlja
harmonije sfera prebiva, u najdubljoj tišini i tajanstvu,
savršeno ravnodušno prema svemu, jedno neuništivo,
jer zauvijek nerođeno srce svjetske ruže.

nokturno
20.01.2009., 17:47
KOMADIĆ ISTINE
Ne nosim ni srp ni kosu.
Nosim samo crni ogrtač s kapuljačom, kad je hladno.
I nemam skeletne crte lica
koje mi s takvim zadovoljstvom pripisujete iz daljine.
Zanima vas kako doista izgledam?
Pomoći ću vam.
Nađite si zrcalo
dok ja nastavljam priču.



...


Te je godine svakako trebalo odraditi popriličan broj tura, od Poljske i Rusije do Afrike, i natrag.
Mogli biste ustvrditi da ih ja odrađujem bez obzira na godinu, ali ljudski rod katkad voli malo ubrzati stvari.
Povećaju proizvodnju tijela i duša što bježe iz njih.
Obično je dovoljno nekoliko bombi. Ili plinskih komora, ili štektanje udaljenih pušaka.
Ako ništa od toga ne okonča postupak, bar oduzme ljudima njihov životni smještaj, pa posvuda vidim beskućnike.
Često me slijede dok tumaram ulicama napastovanih gradova.
Preklinju me da ih uzmem sa sobom, ne shvaćaju da sam ionako prezaposlena. ''Doći će i vaše vrijeme'',
uvjeravam ih i pokušavam se ne osvrtati. Katkad poželim da smijem reći nešto poput:
''Zar ne vidite da sam već ionako pretrpana poslom?''
ali nikad to ne učinim.
Prigovaram u sebi dok obavljam svoje, a ima godina kada broj duša i tijela ne raste linearno, nego eksponencijalno.

Rui
20.01.2009., 21:28
''Zarad života, moramo stvoriti druge stvarnosti.'' Henry James

Amsteer
22.01.2009., 14:39
''Hodaj uspravno, ne plači pred tuđim vratima, jer iza tih vrata za tebe nema nikoga! Pljusni i pljuni, ali se ne ponizuj " M.Krleža

ovo mi je prekrasno...

GraceSlick
22.01.2009., 15:28
I prvo što ona učini, zavede ga.
I prvo što on učini, pusti da bude zaveden.
Drugo što učine, obaviju svoj gijeh
tajnom, naslađujući se njime, pokušavajući ga
shvatiti.

D.H.Lawrence

lie
23.01.2009., 05:48
Ruža se ti zoveš, a ja Nada;
al' ti ime zaborav briše,
jer bit ćemo samo jedan ples
na proplanku i, ništa više...

Gabriela Mistral

contra rationem
23.01.2009., 07:42
Ruža se ti zoveš, a ja Nada;
al' ti ime zaborav briše,
jer bit ćemo samo jedan ples
na proplanku i, ništa više...

Gabriela Mistral

Dame la Mano

Dame la mano y danzaremos;
dame la mano y me amarás.
Como una sola flor seremos,
como una flor, y nada más...

El mismo verso cantaremos,
al mismo paso bailarás.
Como una espiga ondularemos,
como una espiga, y nada más.

Te llamas Rosa y yo Esperanza:
pero tu nombre olvidarás,
porque seremos una danza
en la colina, y nada más...

Smudge
23.01.2009., 16:04
“Nedostajao si mi.”
Usledila je tišina. Onda joj se Tarik okrenuo, napola se cereći napola se kreveljeći s izrazom gađenja. “Šta te je to spopalo?”
Koliko puta su ona, Hasina i Giti rekle jedna drugoj te tri reči, upitala se Lejla, rekle bi bez oklevanja, kada sene bi videle samo dva ili tri dana? Nedostajala si mi, Hasina. O, i ti meni. Po Tarikovom iskrivljenom licu, Lejla je shvatila da se u tome dečaci razlikuju od devojčica. Oni od prijateljsta ne prave predstavu. Ne osećaju poriv, potrebu za takvim pričama. Lejla je pretpostavila da su i njena braća takva. Dečaci, shvatila je Lejla, doživljavaju prijateljstvo kao sunce: njegovo postojanje se ne dovodi u pitanje, u njegovoj toploti se uživa, ali se u njega ne gleda pravo.

Haled Hoseini – “Hiljadu čudesnih sunaca”

Soul sister
26.01.2009., 08:35
Mirne jutarnje misli.
Sad uviđam: gubiti je strašno samo tako dugo
dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi žalost i suze;
i dok god možemo na preostalom mjeriti veličinu izgubljenog, teško nam je,
ali kad jednom izgubimo s v e, onda osjetimo lakoću za koju nema imena, jer
to je lakoća prevelikog bola.
- Lagan sam, lagan da poletim!
Sve izgubljeno je u mojoj svijesti, samo bez težine i gorkosti zemaljskih stvari;
ja imam opet sve što izgubih, preobraženo i uljepšano - u sjećanju.
I još: ja imam veliku slobodu onog koji ništa nema i mir onog koji je prežalio
i konačno se rastao.

Ivo Andrić, Ex ponto

sanjadom
26.01.2009., 08:50
"Nije bitna pobjeda.Nije vazno sto smo izgubili,vec kako smo izgubili i kako nas je poraz promijenio i sto smo naucili,spoznali za buducnost,za buduce igre.Poraz je na neobican nacin pobjeda."Richard Bach
"Kad je dobro,mora se odrzati takvo stanje;kad je lose,stvaru se moraju popraviti" Carl Schurz
"ZAMISLITE DA ORGANIZIRAJU RAT I NITKO NE DODJE"" Richard Bach
...nasi zivoti su nesto vise od obicnog bljeska u vjecnosti.

Soul sister
26.01.2009., 10:36
"ZAMISLITE DA ORGANIZIRAJU RAT I NITKO NE DODJE"" Richard Bach

I šta onda? :kava:

sanjadom
27.01.2009., 09:56
I šta onda? :kava:

Hej,pa ne bi bilo rata,naravno.Koja luda ideja!!! Zamisli nase politicare kako se uspaljuju na rat i onda ih nitko ne podrzi i ne dodje,recimo,na bojiste.Uf,ta mi se ideja toliko svidjela,da mi i sada tjera smjesak na lice.Ma,super je,priznaj!!

zrinka-zrinka
30.01.2009., 00:06
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan - Pablo Neruda :)

Soul sister
30.01.2009., 09:16
Hej,pa ne bi bilo rata,naravno.Koja luda ideja!!! Zamisli nase politicare kako se uspaljuju na rat i onda ih nitko ne podrzi i ne dodje,recimo,na bojiste.Uf,ta mi se ideja toliko svidjela,da mi i sada tjera smjesak na lice.Ma,super je,priznaj!!

Bilo bi da živimo u idealnom društvu...ali ne živimo. I koliko god će možda zvučati besmisleno, drago mi je da je tako. Gnušam se onog neprirodnog osjećaja u okruženju gdje svi vole sve i svi su sretni i zadovoljni. Ne bih voljela živjeti u takvom svijetu.


Zanijemih,
Jedan jedini put
Kad me neki čovjek
upita:
"Ko si ti?"

Khalil Gibran "Prorok"

Razlivena Tinta
30.01.2009., 20:42
"Svladamo li prostor, ostaje nam samo ovdje. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo sada."

- Richard Bach, Galeb Jonathan Livingston

Elysium
30.01.2009., 21:47
Reci Bogu da ga i dalje dišem, bez obzira na sve

privatne misli - I.V.
priznajem kako je ovo oduvijek bio thread koji me znao probuditi
ili barem odigrati kartom podsjetnika..

papirlova
30.01.2009., 22:58
predobar topic...tek sam ga sad vidio...ljudi svaka vam cast...
:s:s:s

-- blacky --
01.02.2009., 22:45
Bolje bolni kraj, nego bolni beskraj.

:cerek:

ne znam od koga:)

piglet
02.02.2009., 22:39
na koliko sam samo lijepih misli i osjećaja ovdje danas naišla!

hvala svima koji dali svoj doprinos ovoj temi.
razverdila mi je ovo tmurno veče.

Iksbrown
02.02.2009., 23:11
-Let us not rail about justice as long as we have arms and the freedom to use them.

-No more terrible disaster could befall your people than for them to fall into the hands of a Hero.

-You should never be in the company of anyone with whom you would not want to die.

Dune saga.

psiho666
05.02.2009., 23:37
Nema drugog dana osim onoga koji će doći.

Branko Miljković povodom smrti Josipa Broza Tita.

sunni
05.02.2009., 23:56
bila je jedna pisma u srednjoj u čitanci, čini mi se da je la martin "jezero" sad ću pokušat citirati, mislim da se još uvijek sićan tih stihova (inače nisam romantičarka, pa ni meni nije jasno kako sam zapamtila ovo) :
..."tad volimo se, nek to vječnost bude mala,
ljubav, ja i ti,
jer svijet je brod bez luke,
vrijeme val bez žala, prolaznici mi. "...


schopenhauer: "svijet je moja predodžba"

annerri
06.02.2009., 03:05
First They Came for the Jews
First they came for the Jews
and I did not speak out
because I was not a Jew.
Then they came for the Communists
and I did not speak out
because I was not a Communist.
Then they came for the trade unionists
and I did not speak out
because I was not a trade unionist.
Then they came for me
and there was no one left
to speak out for me.

Pastor Martin Niemöller

stoposto
10.02.2009., 18:59
"Orr nije dovoljno pametan da bi bio očajan."
kvaka-22

Dioscuri
17.02.2009., 13:59
"Oh, Bože, ako se na mene uopće može primijeniti neki klinički naziv, onda sam ja neka vrsta paranoika u obrnutom smislu. Osumnjičujem ljude da su se urotili kako bi me učinili sretnim."

J.D.Salinger

jana_07
23.02.2009., 16:09
"Vjera je najjače od svih zemaljskih oružja. Nepobjedivo. I zato naš narod, malen među velikima, još uvijek živi i visoko diže svoj stijeg. Neka dršću svi silnici, krunjeni i nekrunjeni, jer nad njima vječno lebdi pravda-a u nama živi vječna snaga-naša vjera." Marija Jurić Zagorka "Gordana"

"U bolima je uzdisala i nadizala grudi, tako su nastala brda. Rijeke što izviru poljanama suze su iz srca zemlje. More što buči jauk je njezine duše kad je stisnu zatajene muke. Cvijeće-njezine su tugaljive misli iz neispunjenih sanja... Zeleno granje samo su njezine slutnje na kojima pjeva svoju nadgrobnu pjesmu kad vjetar šušti lišćem. U patnji miruje zemlja. Zimi se pokriva bijelim plaštem od pahuljica da pod njim pronosi ledeni san, na postelji svoje žalosti. I zvjezdice gore dršću kad gledaju njezine patnje..." Marija Jurić Zagorka "Plameni inkvizitori"

"Natovario se zlatnom narodnom odorom i s ushićenjem je govorio o ljubavi prema svome narodnom jeziku, kojim nikada ne govori. Sav svoj patriotizam ta su gospoda utjelovila u zlatnim resama. Čini mi se kao da su cirkuski lakrdijaši koji imaju uniformu, da ih publika ne bi držala ozbiljnim ljudima. Vjerujte mi, kad bih tim velikašima patriotima danas rekao: "Evo, vraćam vam privilegije, a vi priznajte svojim materinskim jezikom kineski", oni bi me proglasili nacionalnim Bogom. Sve je to laž i pretvaranje. Bili su uvijek sluge svakome vladaru koji je štitio njihovo blago i davao im časti." Marija Jurić Zagorka "Grička vještica"

Soul sister
26.02.2009., 08:39
O riječima

Riječi izgledaju tako “rječite” dok stoje osamljene, nevine i neupotrebljene;
ako jedna ili druga od njih i omane, zato ona treća govori za obje njih i kazuje
još mnogo više od toga. One su povezane u magično kolo kroz koje struji ritam cjeline;
ako je neka od njih i troma, nevješta ili umorna, one ostale je vuku, tako da se njeno
zaostajanje i ne primjećuje, i kolo igra nepogrešno dalje.

Teži je slučaj kad riječima treba kazati nešto o riječima samim i njihovoj upotrebi u pričanju. Tada one odjednom zanijeme, ohladne, i leže kao mrtvo kamenje, kao da nikad nisu govorile, igrale ni pjevale.
Kad je riječ o riječima, riječi ćute, dok o svima drugim ljudskim stvarima i pojavama umiju, nekad manje, nekad više, ponešto da kažu. Čak i o ćutanju.

Bojim se da je ono što ću sada kazati, ne samo nejasno, nego i netačno.
Pa ipak, moram da kažem.
Između čovjekovih misli i njegovih riječi kojima te misli želi da izrazi postoji ponajčešće očigledan jaz. Za svoje prve i osnovne misli, on je teško i sporo nalazio izraze, koji su u početku morali biti jednostavni, rudimentarni, ali, s vremenom, broj tih izraza postajao je sve bogatiji, a ljudi sami sve složeniji, dok se broj misli nije povećavao u istom ritmu.
Za svaku misao (i pomisao), čovjek je nalazio sve izrazitije i sve prikladnije riječi, ali i za svaki nedostatak misli, ili njenu nemoć ili nejasnost, čovjek je opet nalazio riječi.
Tako se u živom tkanju ljudskih jezika, s vremenom, stvarao sve veći broj jalovih, nezdravih ćelija koje su pritiskivale one zdrave i žive, izazvane potrebom i oplođene mišlju.
Zbog toga u jezicima svih naroda, naročito južnih, postoje tolike riječi koje nemaju misaone podloge i cirkulišu kao lažne pare pomiješane sa pravima.

Ivo Andrić, Znakovi pored puta

Athalie
26.02.2009., 11:32
"gdje ti je blago tu ti je i srce"

harry potter

Ovo je iz biblije

azzoresk8
27.02.2009., 00:49
All men and women are born, live suffer and die; what distinguishes us one from another is our dreams, whether they be dreams about worldly or unworldly things, and what we do to make them come about... We do not choose to be born. We do not choose our parents. We do not choose our historical epoch, the country of our birth, or the immediate circumstances of our upbringing. We do not, most of us, choose to die; nor do we choose the time and conditions of our death. But within this realm of choicelessness, we do choose how we live.

Joseph Epstein (Essayist)

acraba
01.03.2009., 16:02
NE OSTAVLJAJ ME

....
Nemoj, nemoj ići
Nemoj, nemoj ići
Nemoj, nemoj ići

Plakat više neću
Govoriti neću
Sakrit ću se negdje
Samo da te gledam
Kako plešeš sretna
Samo da te slušam
Kako pjevaš sretna
I samo ću biti
Sjena tvoje sjene
Sjena tvoga psa

Nemoj, nemoj ići.

(Jacques Brel) :)

Obožavam tu pjesmu :cerek::cerek:

acraba
01.03.2009., 17:26
''Alkohol ubija...znamo, o znamo,
Znamo da alkohol škodi,
No rakije, rakije, rakije amo,
Jer utjehe nema u vodi.''

Vagonaši- Dobriša Cesarić

Tin Ujević je :mig::cerek:

maxxie
03.03.2009., 13:16
Tin Ujević je :mig::cerek:

Cesarić je :mig:

a ontopic:

"My Cup Runneth Over" iliti Čaša moja prelijeva se..

acraba
04.03.2009., 22:02
Cesarić je :mig:

a ontopic:

"My Cup Runneth Over" iliti Čaša moja prelijeva se..

:bonk:
Ali uglavnom :zivili:

:)

maxxie
05.03.2009., 21:56
:bonk:
Ali uglavnom :zivili:

:)

he he, da :zivili:

a opet ontopic:

“Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.” (Lav. N. Tolstoj, Ana Karenjina)

mrtva_pusa
06.03.2009., 00:13
"I used to live in a room full of mirrors; all I could see was me. I take my spirit and I crash my mirrors, now the whole world is here for me to see."

(Jimi Hendrix:))


"Prije nego što ću zaspati, činim napokon jednu revolucionarnu gestu: skidam sat. Da bi ljubav trajala vječno, dovoljno je živjeti izvan vremena."

(Frederic Beigbeder)


"Like all people who have nothing, I live on dreams."

(Anzia Yezierska)


"Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.":D

(Shakespeare)

Goleo
06.03.2009., 22:55
"Dođe vakat, kad pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati."


IVO ANDRIĆ

Goleo
06.03.2009., 23:00
"Ako naciljaš mjesec i promašiš, još uvijek ćeš biti među zvijezdama."

Gerry iz P.S. volim te

janis_xx
06.03.2009., 23:32
Ne znam je li ovo netko već napisao. Ali evo...

Ne živim u svojoj prošlosti, niti u svojoj budućnosti. Imam samo sadašnjost i samo me ona zanima. Ako budeš znao ostati uvijek u sadašnjosti, bit ćeš sretan čovjek...Život će ti onda biti zabava, veliko slavlje jer je život uvijek i samo trenutak u kojem živimo.
...
U sadašnjosti je tajna. Ako obratiš pažnju na sadašnjost,lako ćeš je poboljšati. A ako poboljšaš sadašnjost, ono što će se tek dogoditi, također će biti bolje.
...
...Njoj su svi dani jednaki, a kad su svi dani jednaki, to je zato što je netko prestao primjećivati dobre stvari koje se javljaju u njihovim životima sa svakim izlaskom sunca.


Paul Coelho - Alkemičar. :s

Ms. Black
08.03.2009., 15:41
"Doista, što takav čovjek može znati o ženama? Da nema sav taj novac, morala bi mu šaka stalno biti u pokretu!" - Dax (Harold Robbins - The Adventurers)

"Pogreške su početak iskustva, a iskustvo početak mudrosti." - Carlisle Cullen (Stephanie Meyer - Twilight)

acraba
09.03.2009., 18:36
Najljepša odjeća na ženinom tijelu su ruke muškarca kojeg ona voli.

Y.S.Laurent


:)

Binx
09.03.2009., 19:12
Postoji više citata koji su mi se svidjeli.

Ali moj najdraži citat:

"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način."

Lav Nikolajevič Tolstoj: Ana Karenjina

Goleo
11.03.2009., 14:02
Da ti je barem pamet gusta ko u mačke brkovi.

did Kikaš u PROSJACIMA I SINOVIMA Ivana Raosa

yagodica
11.03.2009., 18:48
svatko se moze naljutiti-to je lako.ali naljutiti se na pravu osobu,do ispravnog stupnja,u pravi trenutak,zbog ispravnog razloga,na ispravan nacin-to nije lako.aristotel,nikomahova etika.


aaa ovaj mi je citat predobar....ja sam ga prvi put pročitala u Golemanovoj Emocionalnoj inteligenciji

yagodica
11.03.2009., 18:50
Tin Ujević je :mig::cerek:


Ujević?!neeeeee....ovo je Cesarić(Vagonaši)!!ma Cesarić car,on i Ujević imaju najljepše pjesme