PDA

View Full Version : Alzheimerova bolest


krpica
03.05.2006., 13:37
Neznam da li je na zdravlju već bio ovaj topic , a interesiraju me iskustva ljudi čiji su roditelji u toj fazi i kako im ( nam ) pomoći..

hooray
03.05.2006., 13:57
Ajoj,
imam iskustvo ne sa roditeljima već sa djedom i bakom koji su zivjeli sa nama,
moram priznati da su godine prošle, ali se još nisam sasvim oporavila od cijelog tog iskustva,
bilo je jako teško,
moj savjet je da ako budeš ikad na vazi da li smjestiti osobu negdje u dom ili ustanovu (ako ćeš imati tu mogućnost) i nastaviti više manje normalno živjeti ili pokušati kod kuće brinuti za tu osobu iz nekog osjećaja odanosti, ljubavi ili možda krivnje, definitivno preporučam smještaj,
tko nije živio više godina s takvom osobom nije ni svjestan kako to razara obitelj iznutra,
ako želiš nešto više znati, piši na PM

imago2007
03.05.2006., 15:18
Definitivno - smještaj! Ako može, naravno!
Takve osobe trebaju nadzor od 0 do 24. NE znači da ih ne voliš, ako ih smjestiš u dom gdje će dobiti svu skrb. Mislim da se cijene kreću od oko 3.000-4.000 kuna mjesečno....

7 dana
21.10.2007., 15:06
mi živimo s ovom bolešću godinama.ima li tko pitanja ili želi o tome ili bilo čemu razgovarati? možete pogledati i blog.islak.blog.hr tamo su i linkovi za internet grupepodrške za Alzheimer pozdrav i osmjeh ostavljam!:)

7 dana
09.11.2007., 14:09
još uvijek sam tu... ;)

korana
09.11.2007., 18:17
oprostite, pitala bih koji su prvi simptomi i kako ih razlikovati od obične zaboravnosti?

7 dana
18.11.2007., 21:49
pozdrav! kao prvo, teško je reći ako se radi o ranoj fazi bolesti. Alzheimer se teško dijagnozira u toj fazi. NO, postoje specijalni tedtovi koji liječniku služe za pomoć pri dijagnozi. Prije nego će dr postaviti dijagnozu Alzheimer Dementia mora se utvrditi da se ne radi o nekom fizičkom poremećaju ... Uglavnom, ja preporučam odlazak dr radi provjere! prvo što se treba učiniti je zatražiti od dr opće prakse uputnice za specijalističke preglede. Kod moje mame su napravili dugi niz pretraga. Napokon je otišla kod psihijatrice gdje se utvrdilo da se uistinu radi o Alzheimeru. Nadam se da kod vas to nije slučaj, ali ako imate bilo kakva pitanja na mom blogu su linkovi za grupu podrške na kojoj sam stavila informacije o teoriji o 7 faza Alzheimera. Također je tamo i link za grupu na engleskom jeziku. postoji i udruga za Alzheimer od koje se mogu dobiti informativne knjižice koje sam i sama čitala i dosta su korisne iako šture. tu sam, ako imate još pitanja, na blogu je mail adresa i ja sam tamo svaki dan :)
pozdrav

Taroth
18.11.2007., 21:56
koji blog?

7 dana
18.11.2007., 22:01
još sam i krivo rekla! Alzheimer JEST fizička a ne samo psihička bolest jer se radi o odumiranju moždanih stanica! No testovi su tu da utvrde točno. liječnik če testirati pamćenje, kako osoba pamti nedavne događaje i one iz svoje prošlosti, sposobnost čitanja, pisanja, jednostavne crteže...sve kroz razgovor.
Kod moje mame simptomi su bili promjena karakterističnog ponašanja, zaboravnost i dezorijentiranost u prostoru, ne shvaćanje događaja, zapostavljanje osobne higijene, fiksiranje određenim stvarima do nenormalnih razmjera, nemogućnost izražavanja tj artikuliranja vlastitih misli. Znala je reći -ja znam što hoću reći, samo ne mogu izgovorit...nadam se da sam malo pomogla...

Cruela
19.11.2007., 08:20
upravo su me zvali iz doma gdje je smjestena moja teta koja ima alzhajmerovu bolest. kazu da se nocas potpuno izgubila i da su imali gadne probleme s njom.
problem je sto ona ima 83 godine a bolest se pojavila prije 2-3 godine i nitko od lijecnika nije htio poduzimati nista, valjda zato sto je "prestara".

sgorci
20.11.2007., 11:44
svi ćemo dobiti Alzheimera, samo ako dovoljno dugo živimo. (neki prof. je ovo rekao) To je bolest starih ljudi ( na žalost nije pravilo), koliko je produžen životni vijek, toliko je smanjena kvaliteta života. Svi u mladosti zamišljamo idilicnu starost. Od kako sam upoznala velikog A. bojim se starosti.

keana
21.11.2007., 19:01
Pozdrav :)

Mene zanima nekoliko stvari pa ako dobijem koji odgovor, super:

1. Je li vam poznato djelovanje lijeka Ebixa iz prve ruke? Gledala sam po netu, ali nigdje ne uspijevam naći konkretne podatke i svjedočanstva. I da li je to zaista najbolji lijek koji može pomoći osobi s alzheimerom?

2 . Djeluju li antipsihotici ili sredstva za smirenje na psihotične momente koje osoba s alzh. ima?

3. Postoji li u hrvatskoj neka udruga, dom ili nešto slično gdje je moguće ostaviti bolesnika nekoliko sati tijekom dana? Ne govorim o akutnom stanju bolesti, već o nekom tko može relativno normalno razgovarati i brinuti se za sebe još, ali ipak treba nadzor. A i druženje bi im dobro došlo budući da ljudi izbjegavaju osobe s alzh. jer ne znaju kako se postaviti i sl.

4. Što se događa s ljudima u zadnjoj fazi bolesti? Može li jedna osoba podnijeti brigu o tako teško oboljelom? Postoje li institucije koje se mogu adekvatno brinuti za njih? Koliko sam čula, starački domovi nisu oduševljeni ljudima s alzh. i nerado ih primaju.

5. I kako se pomiriti s tim da neće biti bolje? :(

7 dana
22.11.2007., 10:54
ISPRIČAVAM SE ZA SAD.
DANAS POPODNE SVRATIT ĆU I ODGOVORIT
U MEĐUVREMENU NEKI OD ODGOVORA NALAZE SE NA MOM BLOGU
islak.blog.hr
I NA BLOGU JE LINK ZA INTERNET GRUPE PODRŠKE OD KOJIH JE JEDNA NA HRVATSKOM
7 dana

7 dana
22.11.2007., 11:07
http://islak.blog.hr

hooray
22.11.2007., 11:32
Pozdrav :)

Mene zanima nekoliko stvari pa ako dobijem koji odgovor, super:
...


ne znam odgovor na sve ali evo mogu ti reci svoja iskustva sa svojim djedom i bakom

1. ne znam za taj lijek, ali znam da je na djedu aricept jako dobro djelovao, (smanjenje halucinacija i prisjecanje nekih stvari i opcenito bolje funkcioniranje)

2.sredstva za smirenje je baka dobivala i u pocetku su djelovala cak prejako bas bi ju umrtvila, ali se desavalo da je to sredstvo sve krace djelovalo, pa se pocela buditi po noci sve ranije, uglavnom ja sam ih vidjela kao dosta lose rjesenje, ali pomagalo je djelomicno suzbiti te napadaje zivosti i agresije

3.da postoje dnevni boravci u starackim domovima (iako ne svima) pod nadzorom medicinske sestre i ponekad psihologa ili tako nesto (ali koliko znam cesto su velike liste cekanja za mjesto)

4.ajoj, ovako jedna osoba se nikako ne moze brinuti za bolesnika pred kraj, sa bakom je bilo koma, moji roditelji zajedno sa dedom (koji je tada bio zdrav) i uz moju povremenu pomoc smo dosli na rub snaga, sa dedom je bilo nesto lakse jer nije bio agresivan i primili su ga normalno u dom (privatni sa medicinskom sestrom),
zadnja faza bolesti kod obadvoje je bila nepokretnost, nemogucnost govora i problemi s uzimanjem hrane, a za to je jednostavno neophodna strucna i medicinska njega,
nesto prije te zadnje faze kod dede je samo bila pojava izrazite depresije, povucenosti i trebala mu je pomoc pri kretanju iako je mogao hodati, trebao je brigu otprilike kao i malo dijete i to se dalo izvesti uz dnevni boravak i nas nekoliko doma koji smo naizmjence se brinuli za njega,

sa bakom je bio veliki problem sto je prije nego je ostala nepokretna bila jako ziva i na mahove agresivna i svi doma smo nastradali od toga (nespavanje, deda je bio udaren par puta i svi smo fizicki bili premoreni, a o psihi da ne pricam) i ona je do nepokretnosti bila doma i ne znam da li bi ju ijedan dom takvu primio, eventualno uz jake sedative, a to smo pokusavali svesti na minimum

5. kako se pomiriti, ne znam
meni to nije uspjelo, prolila sam suza i suza i jako je tesko, cak i sada kad ih vise nema...

hooray
22.11.2007., 11:48
oprostite, pitala bih koji su prvi simptomi i kako ih razlikovati od obične zaboravnosti?

vidis ovo je jako bitno pitanje, jer ima zapravo puno malih simptoma

ako dobro poznajes osobu i svaki dan zivis s njom brzo se vidi,
pocne sa zaboravljanjem,...
- zatim blage promjene u ponasanju, npr: samouvjerena osoba pocne biti povucena i depresivna, ili pristojna i mirna osoba pocne biti glasna, bahata ili cak agresivna
- vidi se promjena i na svakodnevnim stvarima poput higijene (ovo je bilo jako izrazeno kod mojih) osobe koje su se svaki dan tusirale su pocele smrditi (primjetili smo da se jedva jednom tjedno operu, a ako smo ih pokusali podsjetiti ili nagovoriti bi odbijali suradnju i duboko se vrijedjali)
- naopako oblacenje odjece, oblacenje zmazanih stvari, spremanje zmazane odjece u ormar
- zametanje stvari tj. spremanje stvari di im vrlo ocito nije mjesto (hrana u ormar, lonac u kupaonicu i sl.)
- izmisljanje (ovo je jako bilo izrazeno) u stanju su nadoknaditi informaciju koje se ne mogu sjetiti na nevjerojatno kreativne nacine
- izraziti osjecaj srama kad im se ukaze na neku gresku
- mijesanje imena, gubljenje u prostoru (baka je priznala da je par puta zalutala u naselju)...

hooray
22.11.2007., 11:57
keana,
nasla sam nesto...
ebixa je izgleda varijanta memantina, probaj proguglati pod tim nazivom
i nasla sam podatak da je aricept u pocetcima bolesti ipak bolji od toga,
jedini je problem sto mislim da se aricept ne dobiva besplatno (na recept) nego ga treba kupiti, ako cete nabavljati taj lijek savjetujem kupovinu u sloveniji ili austriji, jefinije je, ali proguglaj i posavjetuj se sa lijecnikom (jer i za kupovinu treba onaj lijecnicki recept)

keana
22.11.2007., 12:05
keana,
nasla sam nesto...
ebix je izgleda varijanta memantina, probaj proguglati pod tim nazivom
i nasla sam podatak da je aricept u pocetcima bolesti ipak bolji od toga,
jedini je problem sto mislim da se aricept ne dobiva besplatno (na recept) nego ga treba kupiti, ako cete nabavljati taj lijek savjetujem kupovinu u sloveniji ili austriji, jefinije je, ali proguglaj i posavjetuj se sa lijecnikom

Ni ebixa nije besplatan lijek. No to nije ni bitno sad, zanima me što je najbolje.
Liječnik je savjetovao ebixu pa me zanima ima li netko iskustva s tim lijekom.
Sad sam čitala malo o tom ariceptu i čini se super i on.

Hvala na odgovorima :)

7 dana
22.11.2007., 12:22
http://www.aricept.com
ovo je link za info o aricept lijeku ali na engleskom. ako ima problema ja ću kasnije prevest.
nije sve kako treba s mamom, ima temperaturu i bori se s upalom.
zabrinuta sam i teško mi se skoncentrirat pa bježim na net svaki slobodan minut...samo da se rastresem. Ovdje su dani dobri savjeti i nadam se da su pomogli...
do čitanja
7 dana

hooray
22.11.2007., 12:38
Ni ebixa nije besplatan lijek. No to nije ni bitno sad, zanima me što je najbolje.
Liječnik je savjetovao ebixu pa me zanima ima li netko iskustva s tim lijekom.
Sad sam čitala malo o tom ariceptu i čini se super i on.

Hvala na odgovorima :)

koliko sam shvatila memantin(ebixa) je bio prvi lijek za alz. i on funkcionira, ali koliko kuzim jako su ceste nuspojave od njega (probava i sl.), ne znam mozda se javi netko sa iskustvom s tim lijekom pa saznamo detalje...

a aricept je jedan od zadnjih lijekova i evo iz primjera mog djeda u pocetku je jako dobro djelovao, od situacije gdje se redovito razgovarao sa friziderom je doslo u par dana da normalno razgovara samnom i zna kako se zovem, nakon nekog vremena je djelovanje oslabilo, ali u pocetku smo svi ostali iznenadjeni kako djeluje, ne sjecam se da je imao problema ili nekih nuspojava s tim lijekom


P.S. ispravka nasla sam i podatak da memantin nema ceste nuspojave, hm internet, ko bi sad znao sto je tocno, nista nadam se da netko ima iskustvo s ovim lijeko i da ce se javiti...
ispricavam se za netocne navode :)

7 dana
22.11.2007., 15:11
evo mene na brzake :)
još uvijek je dlakavo s mamom pa misli neće da se nađu na jednom mjestu!:confused:
I meni se često činilo da liječnici ne ulažu dovoljno vremena, truda itd bolesnicima s AD...ali to može biti moj osobni "doživljaj"... teško je ne biti uključen u liječenje dragih nam osoba, u slučaju kad su u nekoj ustanovi. Moja mama bila je zbog teške upale pluća 5 mjeseci na odjelu psuhogerijatrije u blonici Rab. Ali kako smo mi s raba, mogli smo bit s njom svakodnevno, i to cijelo popodne a mogli smo i doći ujutro ako smo htjeli i kad smo htjeli...no mi smo bili jedni od rijetkih koji su imali tu mogućnost, ostali pacijenti nisu bili te sreće. Teško je to bilo i gledat...u ovoj bolnici moguće je uz uputnicu liječnika op dovesti pacijenta na dnevni boravak. Mi smo pokušali i to je trajalo niti tjedan dana. Eto za nas je najbolje rješenje da je mama doma...ja sam onda najsretnija.
Na pitanje je li moguće brinuti se o oboljelom kod kuće do kraja več je dan odgovor:) Ja bih dodala naše iskustvo. Moja mama je u poslijednjoj fazi bolesti, ne hoda, ne jede sama i teško razumljivo govori. Jedini put kad smo ju morali pustiti u blnicu je bila ta upala pluća. Nije mogla više gutati, piti, jesti ni uzimati lijekove. po njenom povratku imali smo spreman visoki, bolnički krevet koji je moguće premještati i podizati uzglavlje itd. Do sad je bilo sve u redu, ali ako ja ne budem mogla pomoći joj...morala bi onda opet u bolnicu. Ovo je neopisivo teško i često se pitam jesam li ja sebična što ju želim zadržati što duže. A sve što mogu je truditi se da joj je udobno, da se osjeća sigurna i voljena. A onda mislim...pa to je i najvažnije...ne znam.

7 dana
22.11.2007., 15:23
http://www.alzheimer.ca/english/treatment/treatments-ebixa.htm
link za opširni info o lijeku ebixa/mementine hydrodoride
Ne, mama nije nikad pila ovaj lijek. Niti aricept. Tako da ne znam iz iskustva. Znam da su na grupi podrške ljudi diskutirali o ariceptu i dok su jedni zagovarali, drugi su svoje drage skinuli s ovog lijeka jer su primjetili da je osoba alertnija, da bolje razgovara, kontaktira, da nije tako jako uspavana...

O ebixa znam samo ono štosam sad na brzinu pročitala-da se prepisuje bolesnicima u srednjoj i jako uznapredovaloj fazi AD,, da utječe na pamćenje i govor te na sposobnost snalaženja u prostoru, učenje, obavljanje svakodnevnih aktivnosti...da usporava ali ne zaustavlja progresivnost AD. Također piše da se u kliničkim istraživanjima bolesnicima davao u kombinaciji s Ariceptom, što me navodi na misao da se radi o dvije različite skupine ljekova. Djelovanje se primjećuje oko 12 tjedana nakon početka uzimanja lijeka.

Treba se raspitati o dnevnim bolnicama za bolesnike s AD u svom mjestu. osobno znam za ovaj na rabu i u puli.
pozdrav svima i čuvajte se i svoje drage !

7 dana
22.11.2007., 15:34
Pozdrav :)

Mene zanima nekoliko stvari pa ako dobijem koji odgovor, super:

1. Je li vam poznato djelovanje lijeka Ebixa iz prve ruke? Gledala sam po netu, ali nigdje ne uspijevam naći konkretne podatke i svjedočanstva. I da li je to zaista najbolji lijek koji može pomoći osobi s alzheimerom?

2 . Djeluju li antipsihotici ili sredstva za smirenje na psihotične momente koje osoba s alzh. ima?

3. Postoji li u hrvatskoj neka udruga, dom ili nešto slično gdje je moguće ostaviti bolesnika nekoliko sati tijekom dana? Ne govorim o akutnom stanju bolesti, već o nekom tko može relativno normalno razgovarati i brinuti se za sebe još, ali ipak treba nadzor. A i druženje bi im dobro došlo budući da ljudi izbjegavaju osobe s alzh. jer ne znaju kako se postaviti i sl.

4. Što se događa s ljudima u zadnjoj fazi bolesti? Može li jedna osoba podnijeti brigu o tako teško oboljelom? Postoje li institucije koje se mogu adekvatno brinuti za njih? Koliko sam čula, starački domovi nisu oduševljeni ljudima s alzh. i nerado ih primaju.

5. I kako se pomiriti s tim da neće biti bolje? :(
Svakako se potrudi pa potraži informacije od Hrvatske udruge za ALZHEIMER-ADRESA I TEL JE NA NETU I NA MOM BLOGU


U zadnjoj fazi je moja mama. nepokretna, imunitat slab, teško guta, teško ju razumijem što priča. Inkontinentna. VAŽNO JE UZIMATI TO VIŠE TEKUĆINE U SVIM FAZAMA (danas mama jako malo pije ali joj od sokova i čajeva pravim žele) Postoji lijek Spazmex koji opušta mišiće i olakšava obavljanje nužde ali često su nužni kateteri i laksativi.Česte su infekcije dišnih i mokraćnih puteva i vrlo su opasne. Moja mama trenutno ima samo laganu upalu pluća a ja se tresem ko šiba!
Ja i mama smo na ovom putu devetu godinu i nema prihvaćanja, ne duboko u sebi, ne mogu reć da sam se pomirila s ovim.

Još bi naglasila koliko je važno znati da oboljeli od AD mogu imati epileptične napade ! Ovo je opasno jer se pri padu mogu ozbiljno ozlijediti (naučila na maminoj koži!!!) potreban je nadzor 24/7!!! Čak i u početnoj fazi bolesti! Epi napade mama uspješno izbjegava uzimanjem Apaurina iliti Diazepamuma.

keana
22.11.2007., 21:10
Ja i mama smo na ovom putu devetu godinu i nema prihvaćanja, ne duboko u sebi, ne mogu reć da sam se pomirila s ovim.

Ovog se i ja bojim. Da ću se ipak negdje duboko nadati da će se "vratiti"

keana
22.11.2007., 21:17
koliko sam shvatila memantin(ebixa) je bio prvi lijek za alz. i on funkcionira, ali koliko kuzim jako su ceste nuspojave od njega (probava i sl.), ne znam mozda se javi netko sa iskustvom s tim lijekom pa saznamo detalje...

a aricept je jedan od zadnjih lijekova i evo iz primjera mog djeda u pocetku je jako dobro djelovao, od situacije gdje se redovito razgovarao sa friziderom je doslo u par dana da normalno razgovara samnom i zna kako se zovem, nakon nekog vremena je djelovanje oslabilo, ali u pocetku smo svi ostali iznenadjeni kako djeluje, ne sjecam se da je imao problema ili nekih nuspojava s tim lijekom


P.S. ispravka nasla sam i podatak da memantin nema ceste nuspojave, hm internet, ko bi sad znao sto je tocno, nista nadam se da netko ima iskustvo s ovim lijeko i da ce se javiti...
ispricavam se za netocne navode :)

Ebixa je nekoliko godina mlađi lijek od aricepta (izašao je prije 5 godina tek) i to nisu isti tipovi lijekova.
Aricept pomaže stanicama da komuniciraju, dok ebixa sprječava daljnje propadanje mozga (zato se može uzimati i u uznapredovaloj fazi bolesti dok se aricept i slični lijekovi uzimaju u početnoj fazi).
I piše da bi se ta dva lijeka mogla uzimati skupa za najbolje rezultate. Pitat ću doktora.

sgorci
23.11.2007., 13:31
Kao prvo, dragoj Peguli: mislima sam uz tebe, nadam se da je mami pala temperatura. Ma koliko meni bilo teško uz posao brinuti se za moju majku, ipak još uvijek nemam brigu takve vrste.
Vidim ovdje na forumu puno iskustava, sa meni potpuno nepoznatim lijekovima. Možda je moja majka tek u početnoj fazi ( već 2. godina), ipak imam dojam da liječnici kada čuju za pacijentove godine (78)prihvaćaju stanje takvo kakvo je ( meni je odgovor bio: snađite se) . Sve mi se čini da nisam dovoljno snalažljiva :)))
Bilo bi mi drago da se ipak koncetriramo na jednom mjestu radi razmjene iskustava. Pegula je osnovala grupu podrške, gdje se trenutno nalalzimo samo nas dvije. Ona sada proživljava stvarno teške momente i boji se majčin život, a to je razlog što ne može posvetiti dovoljno vremena i forumu i grupi. I naravno da ne zaboravim njen blog. Zato pozivam još jednom sve koji u obitelji imaju oboljele od Alzheimera, da se ukuljuče i u rad grupe.

7 dana
24.11.2007., 17:22
hvala ti sgorci :))
i ja se iskreno pridružujem pozivu u grupu potpore...svatko nešto zna, dobro je podijeliti
a i olakšati si dušu nekom tko razumije je jako dobro
pozdrav i hvala još jednom!

marijaxxl
25.11.2007., 17:13
Moja sad već pokojna mama je također bolovala od Alzheimera. Počelo je sa malom zaboravnošću, a shvatili smo koliko je bolesna tek kad se je izgubila u gradu. Ti bolesnici uglavnom ne umiru od te bolesti, već od posljedica koje ona izazove. Na kraju više nije marila za ništa, nije nas prepoznavala, halucinirala je i sličila mi je na biljku. Obitelj je ta koja mora pomoći bolesniku, jer se on najbolje osjeća okružen obitelji i svojim domom. Treba se čuvati, da se ispred bolesnika ne priča o njegovoj bolesti niti o neugodnim stvarima, jer je utvrđeno, da oni to instiktivno osjećaju. Pročitala sam negdje, da je njihov mozak kao velika osvjetljena kuća u kojoj se počne gasiti jedno po jedno svjetlo. Dobro je što i kod nas postoji udruga za Alzheimer, jer obitelji moraju pomagati jedna drugu, jer to sami bolesnici nisu u stanju.

keana
26.11.2007., 13:34
Bila sam kod doktora pa možda ove informacije nekom pomognu :)
Ebixa i aricept se mogu uzimati skupa i štoviše, poželjno je i to daje najbolje rezultate jer se istodobno usporava progresivnost bolesti (ebixa) i djeluje na simptome (aricept i srodni lijekovi).
Za ebixu se u pravilu može dobiti povrat love, za ostalo još ne znam.
Ako ne može, preporuča se kupovanje u sloveniji, bosni itd. uglavnom, bilo gdje osim u Hrvatskoj jer su tu najskuplji :D Samo ebixa košta preko soma kn mjesečno :rolleyes:

Nadam se da ste svi dobro koliko možete biti :)

7 dana
26.11.2007., 17:18
javljam da se moja mama bori za život.
jedna upala pluća koja dođe iznenada otima mi ju
nade imam sve manje
srce mi je slomljeno, ona je moje srce, moja draga mamica
prokleti alzheimer!

sgorci
28.11.2007., 12:30
Ja moju mamu ne mogu odvesti psh., tako da u pravilu ja odem tamo (to je uglavnom neka interventna situaciju). Dr. mi nije preporučio ni ebixu, niti aricept. Možete li mi reći, da li se ovi lijekovi moraju posebno tražiti od dr. ili ih oni sami preporučuju prema vlastitoj procjeni?

keana
28.11.2007., 22:26
Ja moju mamu ne mogu odvesti psh., tako da u pravilu ja odem tamo (to je uglavnom neka interventna situaciju). Dr. mi nije preporučio ni ebixu, niti aricept. Možete li mi reći, da li se ovi lijekovi moraju posebno tražiti od dr. ili ih oni sami preporučuju prema vlastitoj procjeni?

Moja mama voli svoju psihijatricu zbog toga što ima jako ljudski i topli pristup. A većina doktora to ipak nema pa ima averziju prema većini ostalih doktora.
Nama je psihijatrica preporučila ebixu čim je mami dijagnostociran alzheimer. I rekla da ćemo s vremenom uvesti aricept. Za kupnju ebixe nam nije bio čak ni potreban nikakav recept budući da nije na listi, ali potrebna je dokumentacija i preporuka specijalista kad tražiš povrat novca od fonda.
Moje dosadašnje iskustvo s doktorima (a nažalost imam ga dosta) je takvo da oni u pravilu ni ne spominju da je moguće liječenje lijekovima ako su jako skupi. Nego se moraš informirati sam, pa ih tražiti da prepišu terapiju. Užas :(

sgorci
29.11.2007., 06:27
Keana, hvala na odgovoru. Tako sam nešto i pretpostavljala. Kako radim, uopće ne stignem istraživati i trčati kod dr.svaki čas. A doma sam totalno angažirana oko nje. Ljuti se čak i kada iz sobe izađem. Jedva joj sada nekako dajem Haldol (bez njenog znanja) i Prazine. Bila je dosta agresivna (verbalno) i paranoična. Čini mi se da pomaže, ali još uvijek priča sa TV i sakriva stvari. A, tješim se jadno da je i to sada dobro, jer znam da će biti gore.

Cruela
29.11.2007., 07:58
javljam da se moja mama bori za život.
jedna upala pluća koja dođe iznenada otima mi ju
nade imam sve manje
srce mi je slomljeno, ona je moje srce, moja draga mamica
prokleti alzheimer!

:grli: drzi se, mozda sve dobro zavrsi...

keana
29.11.2007., 12:37
Keana, hvala na odgovoru. Tako sam nešto i pretpostavljala. Kako radim, uopće ne stignem istraživati i trčati kod dr.svaki čas. A doma sam totalno angažirana oko nje. Ljuti se čak i kada iz sobe izađem. Jedva joj sada nekako dajem Haldol (bez njenog znanja) i Prazine. Bila je dosta agresivna (verbalno) i paranoična. Čini mi se da pomaže, ali još uvijek priča sa TV i sakriva stvari. A, tješim se jadno da je i to sada dobro, jer znam da će biti gore.

Probaj joj nabaviti ta dva lijeka ili neke lijekove iz njihove skupine. Žalosno je da doktori to ni ne spomenu, a čitajući dosta stranih stranica, foruma i grupa podrške, pročitala sam da dosta pomažu. Lijeka nema, ali se može utjecati na progresivnost bolesti i simptome.
Tko ti čuva mamu kad si na poslu?

sgorci
29.11.2007., 13:10
Ah, nitko je ne čuva. Ona to još ne prihvaća. Sreća u nesreći je da ne luta, tj. nigdje ne ide. Sve skuham unaprijed i tako smanjim kontakt nje i štednjaka. Dr je rekao da mora biti 24h pod nadzorom, ali ja to trenutno ne mogu izvesti. Ufam se u sretnu zvijezdu da se ništa neće dogoditi dok me nema:s . Kada sam doma, ona uglavnom bude mirna, pa se nadam da je takva i kada me nema. Bojim se da ću ispasti krajnje neodgovorna, ali trenutno nemam alternative. Ona ne prihvaća nikakve promjene, čak i razgovor o tome u njoj izaziva strašan otpor.

keana
29.11.2007., 14:23
Ah, nitko je ne čuva. Ona to još ne prihvaća. Sreća u nesreći je da ne luta, tj. nigdje ne ide. Sve skuham unaprijed i tako smanjim kontakt nje i štednjaka. Dr je rekao da mora biti 24h pod nadzorom, ali ja to trenutno ne mogu izvesti. Ufam se u sretnu zvijezdu da se ništa neće dogoditi dok me nema:s . Kada sam doma, ona uglavnom bude mirna, pa se nadam da je takva i kada me nema. Bojim se da ću ispasti krajnje neodgovorna, ali trenutno nemam alternative. Ona ne prihvaća nikakve promjene, čak i razgovor o tome u njoj izaziva strašan otpor.

Ajoj, ne mogu ni zamisliti kako ti je kad si na poslu :(
Ne postoji ni opcija da bude u nekom "dnevnom boravku" u staračkom domu ili nešto? Ako si u zagrebu, mogu ti dati preporuke za dobre psihijatre koji bi joj možda mogli pokušati objasniti. Kod moje mame ima nekog učinka jer psihijatrici vjeruje.

sgorci
30.11.2007., 06:34
Ajoj, ne mogu ni zamisliti kako ti je kad si na poslu :(
Ne postoji ni opcija da bude u nekom "dnevnom boravku" u staračkom domu ili nešto? Ako si u zagrebu, mogu ti dati preporuke za dobre psihijatre koji bi joj možda mogli pokušati objasniti. Kod moje mame ima nekog učinka jer psihijatrici vjeruje.

:ne zna: Da, to i je problem. Živimo u Vu- a tu nema puno izbora. Jedina prednost što mi je posao jako blizu, pa mogu brzo stici doma. I redovni odlazak psh. se ceka u nizu, a kada kažem koliko ima godina, dobijem odgovor da moram prihvatiti situaciju i da se snađem. Ovdje ne postoji niti savjetovalište za Azlh., dnevni centri, a što da ti kažem, čak je i gradski prijevoz problematičan. Mama kategorično i agresivno odbija prisutnost bilo koje osobe dok me nema, a o domu se ne može niti pričati, niti ih mogu birati.

..donata..
30.11.2007., 08:54
Moja baka je uzimala i aricept i ebixu. Bolest je slabo napredovala do određene faze i onda nagli pad. U 2 mjeseca je zalegla u krevet...Ljudi ovo je grozna bolest!

keana
30.11.2007., 14:47
:ne zna: Da, to i je problem. Živimo u Vu- a tu nema puno izbora. Jedina prednost što mi je posao jako blizu, pa mogu brzo stici doma. I redovni odlazak psh. se ceka u nizu, a kada kažem koliko ima godina, dobijem odgovor da moram prihvatiti situaciju i da se snađem. Ovdje ne postoji niti savjetovalište za Azlh., dnevni centri, a što da ti kažem, čak je i gradski prijevoz problematičan. Mama kategorično i agresivno odbija prisutnost bilo koje osobe dok me nema, a o domu se ne može niti pričati, niti ih mogu birati.

Ajme užas :( Svaka čast što uspjevaš to izržati, ja mislim da bi pukla tako sama :(
Drž se :grli:

keana
30.11.2007., 14:52
Moja baka je uzimala i aricept i ebixu. Bolest je slabo napredovala do određene faze i onda nagli pad. U 2 mjeseca je zalegla u krevet...Ljudi ovo je grozna bolest!

Da li joj je aricept pomogao u poboljšanju simptoma?

7 dana
03.12.2007., 21:41
pratim mamu kroz ovu bolest već 9. godinu. i sve sam koliko toliko izdržala. ali ovaj period, njena upala pluća, antibiotici koji ne pomažu...slomilo me! upala pluća kažu- od ležanja i sjedenja ...od nekretanja. kad se samo sjetim da sam negdje bila pročitala da je moguće da osoba ostane pokretna do samog kraja! bila sam sigurna da će s mojom mamom bit tako! toliko je bila aktivna i kad je nastupio period velikog nemira znale smo hodati cijele dane! a onda joj je prva upala pluća to sve oduzela. ova druga je ...opasnija. iako se prije 2 godine činilo da neće izdržati i čak su nam rekli da se pripremimo za kraj...izvukla se. ovaj put, oslabljena od dvogodišnje nepokretnosti, ....ja sam se slomila. sva snaga me ostavila! pijem sedative i antidepresive od jučer. želim mamu u njenoj kući, sa njenom obitelji! želim ju okruženu poznatim ljudima i stvarima, želim da se ne boji. svima koji idealiziraju ovo poručujem OVO JE PROKLETO NAJTEŽE U CIJELOJ BOLESTI! mislim da je ovo najteže u svim bolestima. zadnji dugi oproštaj od voljene osobe. lakše bi bilo možda da je u bolnici, da nisam ja za sve odgovorna. ali ja ću uz pomoć tableta ovo pokušati izdržati a nije mi lako. mučnina i strepnja...ma totalno sam van sebe. samo da ove tablete prorade :s pa da opet kako tako počnem biti dovoljno jaka
pozdrav svima i ...prokleti alzheimer!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

sgorci
04.12.2007., 07:01
Je, predug je to oproštaj i prebolan. Budi uporna i pij antidepresive, sigurno će ti pomoći. Prošla si previše uspona i padova sa svojom majkom i mogu zamisliti košmar u tvojoj glavi. Ako se majka oporavi, znaš da ćeš sve ovo ponovo proživjeti, a ako joj ipak ponekad poželiš da se smiri, vjerojatno se osjećaš jadno i mrziš samu sebe. Nemoj, molim te, krivo shvatiti, probaj sabrati sve svoje emocije i na neki način oprostiti se od svoje majke dok je još tu. Možda ćeš tako biti bar malo spremnija na ono što slijedi, bilo dobro ili loše. Nadam se da ti ovo ne zvuči pregrubo, ali moraš zaštiti sebe i ostaviti snage i duha za vlastiti život, koji ćeš jednog dana morati organizirati.
Kako si do sada opisivala svoju divnu majku, čvrsto vjerujem da bi se i ona s tim složila.
Puno te pozdravljam i nadam se da ću i ja imati bar pola tvoje snage i duha kada mi to bude trebalo.

7 dana
07.12.2007., 15:12
trudim se...ali je teško za poludit!

Jeanny
29.12.2007., 01:05
dali je moguće već sa 20 godina oboljeti od ove teške bolesti??

7 dana
02.01.2008., 00:11
dali je moguće već sa 20 godina oboljeti od ove teške bolesti??

to je teško moguće i rijetko :)
čula sam za slučajeve gdje su oboljeli 30godišnjaci a i to je rijetko
bolest obično dolazi polako i u početku nema simptoma...moždane stanice odumiru polako i tek u 2. i 3. stadiju pojavljuju se simptomi u obliku zaboravljivosti i lagane konfuzije...ljudi koji poznaju osobu najbolje prvi uoče promjene u ponašanju i karakterne pomake...
ja se ne bih brinula u tako ranim godinama jer svi znamo bit zaboravni i smotani :) na stranicama grupe za alzheimer su podrobnije informacije ...link je na mom blogu
http://islak.blog.hr

Johnyzg
03.01.2008., 00:27
Po meni vjerojatno jedna od najtezih bolesti danasnjice, isprva blaga, a kasnije jako zalosna bolest....ako se tako moze nazvat! Tuga i bol je nesto sto se mi, ciji su nam najdrazi oboljeli od te bolesti, moramo nosit kako god da bilo. Otac mi boluje od te bolesti vec jedno 2.5 godine, i sta da kazem.....uzas! Samo mozes gledat kako umire.....to je ono najtuznije u cjeloj bolesti i to je ono sto me ubija cjelo vrijeme......Usto je, otac, i seceras, tako da to samo pogorsava bolest.....Lijekovi ne pomazu, cak ni Ebixa....Ostalo mi je samo da se nadam da ce ga Bog uzet k sebi u svoje ruke i dat mu snage za daljni zivot.....a i majci i meni. POzdrav ljudi.:(

7 dana
08.01.2008., 12:05
JohnyZg. tako bi voljela da se javiš u grupu potpore...imala bih ti puno za reći a sad kuham ručak pa nemam vremena :)
ako želiš, pogledaj adresu na mom blogu
http://islak.blog.hr

7 dana
20.01.2008., 19:55
ako itko ima potrebu podijeliti svoju priču postoji grupa potpore na netu, adresa jehttp://groups.msn.com/ALZHEIMERHRVATSKA

Johnyzg
20.01.2008., 20:06
Upravo sam procitao onih 7 faza bolesti i skuzio da mi je stari negdje izmedu 5. i 6. faze...Pa kako je to moguce tek nakon 2 ipogodine bolesti?

keana
20.01.2008., 23:31
Progresivnost bolesti je prilično individualna stvar. Navodno je alzh. progresivniji kod mlađih osoba. :(

Night.Elf.
21.01.2008., 10:22
sto se tice pojavljivanja alzheimera u mladoj dobi, to je uglavnom povezano sa nasljednim oblicima i onima koji imaju genetsku predispoziciju...eto i da progresivniji je kod tih oblika bolesti..moja baka je imala alzheimera.. :(

Johnyzg
21.01.2008., 11:06
Bemti, kad me uhvati ta usrana bolest...Jebem ti gene......uzassssss

keana
21.01.2008., 11:16
sto se tice pojavljivanja alzheimera u mladoj dobi, to je uglavnom povezano sa nasljednim oblicima i onima koji imaju genetsku predispoziciju...eto i da progresivniji je kod tih oblika bolesti..moja baka je imala alzheimera.. :(

Ne mora značit, moja mama je oboljela sa 53 godine bez genetske predispozicije :( Nasljednost te bolesti nije baš toliko česta.

sgorci
22.01.2008., 08:50
Ne bismo trebali razmišljati o nasljednosti i genetskim predispozicijima. Pa, valjda smo i neki dobri gen naslijedili:mig: Čak i kada postoji genetska predispozicija, to ne znači da će se bolest i razviti. Ipak je najbolje ne razmišljati o tome.( Priznajem da i meni to često izaziva strah od budućnosti. ) Moje iskustvo da treba zaposliti i um i tijelo drugim stvarima, a to se vježbom postiže, svaki dan sve više i više. Treba živjeti dan, po dan. A, što nam budućnost nosi, to i ovako nitko ne zna. Možda nešto ružno, ali sigurno i puno toga lijepoga.

Night.Elf.
22.01.2008., 22:40
gle...
nisi shvatila sta sam rekla, to kod tvoje majke i je dob oko koje se pojavljuje..al sve prije toga je preuranjeno i moze biti genetski..inace..otprilike 10% ljudi koji boluju od alzheimera imaju genetsku predispoziciju

i tocno tako sgorci, i ako postoji sklonost, opet ima dosta cimbenika koji utjecu na razvoj bolesti.. al zna se da ipak ima nekakve genetske predispozicije

invisible f
22.01.2008., 23:58
Moj otac je bolovao približno 12-13 godina...
Krenulo je negdje s 67-8. Umro je 2005., u 80- toj godini.
Sve sam ponovno proživjela kao nekakav flash back, kada sam naišla na ovu temu...
To je jedna od najgorih bolesti koja se čovjeku može desiti. Da ne ponavljam ono što ste već pisali...krene od zaboravljivosti, preko depresije...Najteže je bilo zadnje tri godine, nije uopće znao tko sam, i stalno je jadan bio u nekom grču i strahu, stalno strah od nekih ljudi, stalno strah da će ga netko ubiti, da nekud mora ići u rat, u borbu, da je nekim ljudima jako puno dužan, da su ga ovaj tren pokrali...
Ne mogu ni zamisliti koliko se jadan mučio i patio unutra. Enormna količina stresa i straha je bila u njegovoj glavi sve vrijeme dok je bio budan. Nije ništa znao, nikoga nije više pozvao, sakrivao je odjeću jer se bojao da će mu je netko odnijeti, sakrivao je hranu, i naravno, nije znao da je išta od toga radio, samo sam pronalazila stvari na najnevjerovatnijim mjestima. Mene je znao zvati- mama, žena , snaha, tetka, sestra..., samo nikada nije mogao shvatiti da sam mu kćer. ("Jesi nečija kćer- ali moja nisi"...). A meni se srce para. I suze same idu. Nije znao jel jeo ili nije- ponekad bi odmah nakon obroka govorio da nije danima jeo, dok bi ponekad odbijao hranu govoreći da je upravo sada jeo (a nije). Ponekad je bio agresivan, dok god je bio pokretan znao je odlutati i izgubiti se u susjedstvu, jer je u svom tom ludilu bio strašno hiperaktivan. Imao je strašnu potrebu da bude među ljudima a svi bi se kukavički maknuli, i što je najgore- smijali...
Bio je krasan čovjek prije bolesti, jako vrijedan i sposoban, okolina mu je naravno zavidjela, i kada je došla ta strašna bolest većina ih je likovala, i to ne samo potajno. Zbog needuciranosti i nemogućnosti suosjećanja svi su bježali od njega ili se smijali. Nitko nam nije dolazio u kuću. Doduše, nije lako ni imati gosta kada on stalno ima halucinacije i iscrpi ljude s pitanjima koja nemaju veze s realnošću.
Bio je to horor mog života. Odnosno, nisam imala život. Bila je to borba za svaku minutu mira. Mir je bio tada jedina stvar koju sam željela a nikako nisam imala. Svaki dan je bio strašno, strašno iscrpljujući. Cijeli dan je znao zahtjevati nemoguće, postavljati pitanja na koje ni dragi Bog ne zna odgovor, inzistirati na tome da se razgovara s njim, ljutiti se vikati ako šutiš...
Živjeli smo zajedno moje dijete, on i ja.
Ponekad sam se znala nasmijati na nekakav njegov komentar i primjedbu. Bezbroj puta sam znala zaplakati i isto tako bezbroj puta vikati na njega (slobodno me možete pljuvati zbog toga ali tko to nije prošao- "neka prvi baci kamen", oni koji nisu- nemaju pravo).
Uglavnom, izgubili smo bitku. Nakon njegove smrti ja sam doživjela nešto što je moja psihijatrica nazvala "sindrom njegovatelja". Slomila sam se psihički i fizički. I, iako sam ga beskrajno voljela, jer on je bio moj otac, jako dobar otac, pitam se- jel vrijedilo? Nije imao veze s realnošću, nije znao ni gdje je ni tko je, a ja sam jednostavno platila jako visoku cijenu...

sgorci
23.01.2008., 07:35
Neznam hoće li te to utješiti, ali vrijedilo je. Ne zbog njega, tu bitku još nitko nije dobio, već zbog same sebe.Puno bi te više proganjalo da to nisi učinila. Meni je isto kuća pusta, nitko ne dolazi već dugo. U toj ludoj fazi bi joj ljudi spuštali slušalicu i molili da ih više ne zove. S time se više ne opterećujem. Sada pije antipsihotike, potpuno je mirna, sve teže pokretna i dezorijentirana, i čini mi se kao da mi je sada teže.
Inače, ovo stvarno nije za utjehu, postoji gora bolest od ove. Prošla sam ju isto sa meni jako bliskom i dragom osobom. Zove se skraćeno ALS.

7 dana
29.02.2008., 00:23
Moj otac je bolovao približno 12-13 godina...
Krenulo je negdje s 67-8. Umro je 2005., u 80- toj godini.
Sve sam ponovno proživjela kao nekakav flash back, kada sam naišla na ovu temu...
To je jedna od najgorih bolesti koja se čovjeku može desiti. Da ne ponavljam ono što ste već pisali...krene od zaboravljivosti, preko depresije...Najteže je bilo zadnje tri godine, nije uopće znao tko sam, i stalno je jadan bio u nekom grču i strahu, stalno strah od nekih ljudi, stalno strah da će ga netko ubiti, da nekud mora ići u rat, u borbu, da je nekim ljudima jako puno dužan, da su ga ovaj tren pokrali...
Ne mogu ni zamisliti koliko se jadan mučio i patio unutra. Enormna količina stresa i straha je bila u njegovoj glavi sve vrijeme dok je bio budan. Nije ništa znao, nikoga nije više pozvao, sakrivao je odjeću jer se bojao da će mu je netko odnijeti, sakrivao je hranu, i naravno, nije znao da je išta od toga radio, samo sam pronalazila stvari na najnevjerovatnijim mjestima. Mene je znao zvati- mama, žena , snaha, tetka, sestra..., samo nikada nije mogao shvatiti da sam mu kćer. ("Jesi nečija kćer- ali moja nisi"...). A meni se srce para. I suze same idu. Nije znao jel jeo ili nije- ponekad bi odmah nakon obroka govorio da nije danima jeo, dok bi ponekad odbijao hranu govoreći da je upravo sada jeo (a nije). Ponekad je bio agresivan, dok god je bio pokretan znao je odlutati i izgubiti se u susjedstvu, jer je u svom tom ludilu bio strašno hiperaktivan. Imao je strašnu potrebu da bude među ljudima a svi bi se kukavički maknuli, i što je najgore- smijali...
Bio je krasan čovjek prije bolesti, jako vrijedan i sposoban, okolina mu je naravno zavidjela, i kada je došla ta strašna bolest većina ih je likovala, i to ne samo potajno. Zbog needuciranosti i nemogućnosti suosjećanja svi su bježali od njega ili se smijali. Nitko nam nije dolazio u kuću. Doduše, nije lako ni imati gosta kada on stalno ima halucinacije i iscrpi ljude s pitanjima koja nemaju veze s realnošću.
Bio je to horor mog života. Odnosno, nisam imala život. Bila je to borba za svaku minutu mira. Mir je bio tada jedina stvar koju sam željela a nikako nisam imala. Svaki dan je bio strašno, strašno iscrpljujući. Cijeli dan je znao zahtjevati nemoguće, postavljati pitanja na koje ni dragi Bog ne zna odgovor, inzistirati na tome da se razgovara s njim, ljutiti se vikati ako šutiš...
Živjeli smo zajedno moje dijete, on i ja.
Ponekad sam se znala nasmijati na nekakav njegov komentar i primjedbu. Bezbroj puta sam znala zaplakati i isto tako bezbroj puta vikati na njega (slobodno me možete pljuvati zbog toga ali tko to nije prošao- "neka prvi baci kamen", oni koji nisu- nemaju pravo).
Uglavnom, izgubili smo bitku. Nakon njegove smrti ja sam doživjela nešto što je moja psihijatrica nazvala "sindrom njegovatelja". Slomila sam se psihički i fizički. I, iako sam ga beskrajno voljela, jer on je bio moj otac, jako dobar otac, pitam se- jel vrijedilo? Nije imao veze s realnošću, nije znao ni gdje je ni tko je, a ja sam jednostavno platila jako visoku cijenu...
:( da, i moja mama je otišla 10 dana prije Božića. Bila sam se potpuno posvetila njenoj njezi kroz godine, da joj olakšam. A sad se mene tjera da nastavim što prije ...da "nastavim" ili ponovno počnem živit svoj život. A sve ono što sam uz mamu proživjela, sve emocije koje sam morala zatomiti i tjerati od sebe da bih bila u stanju uopće i sama preživjeti toliku strahotu...sve to kao da nije postojalo. NARAVNO DA NIJE! NIKOME OSIM MENI TO I NIJE BILO TOLIKO STVARNO! JER NITKO SE I NIJE PRIBLIŽAVAO I NUDIO POMOĆ...DRUŠTVO...2 mjeseca i dva tjedna. i već sam lijena jer nisam već našla posao. već sam ne znam ni ja šta. onako kako nikoga nije bilo uz nas za vrijeme bolesti, tako sad opet ja se osjećam sama i bez svrhe u životu. skoči i poskoči...ne ide mi to. prvih desetak dana nakon maminog odlaska čudila sam se sebi. bila sam jednako jaka kao i prije, a onda...sad...čak razmišljam da potražim pomoć mamine liječnice. osjećam se strašno! noćima ne spavam i "vrtim" film u glavi. trudim se ali gubim se...tonem i osjećam to. mislim da stvarno moram razgovarati s doktorom. a kako ću to prihvatiti? mislila sam da ih više nikad neću trebat. mamine doktore. nebesa, kako mi fali!

Unimatrix001
01.04.2008., 18:39
Moj ujak pati od Alzheimerove bolesti.
Zna li tko kakva je to bolest i koliko znam nema lijeka za tu bolest?Što uzrokuje Alzheimerovu bolest?
Hvala na iskrenim odgovorima.:tuzni:

Whisper
08.01.2009., 21:15
Nisam uspjela naći temu o ovome, ispričavam se ako već postoji.

Baki mi je dijagnosticirana Alzheimerova prije kojih pola godine. Sad ima 69.
S tim da kad je postavljena dijagnoza, nije stanje niti bilo tak strašno, tu i tamo bi zaboravila kamo je stavila ključ i to. Kroz tih pola godine, naročito u posljednja 2-3 mjeseca stanje se polako pogoršavalo, (padala je s bicikla, gubila ravnotežu općenito, zaboravljala kaj je napravila prije pol sata, zaboravila jesti...) Onda je počela izmišljati priče. Tipa da je deda napravil ovo i ono, a čovjek nije ni bio taj dan doma. Tih priča bilo je sve više, za ovog pa za onog... Više ne znamo što jest a što ne.. Uglavnom. Prije mjesec dana otišla je od kuće i našli smo ju nakon pola dana traganja na pruzi, hodala je oko 5 km, pravo čudo da nije naišao vlak.. Počela je odbijati hranu prije tjedan dana, i nakon svega toga završila je na psihijatriji. Sad je četvrti dan tamo. Bila sam kod nje prva tri dana i samo je ležala, jedva da je govorila... (a inače nije takva prvi put sam ju takvu vidla - pretpostavljam od lijekova).
Da bi čuli od bolničara da izvodi svašta po odjelu, da su ju vezali... :(

Danas je sestrična bila kod nje i nije ju prepoznala. Odjednom. Svaki tjedan ju vidi, i danas nije znala tko je. U roku 2 dana stanje se toliko pogoršalo da ne možemo doći k sebi (neću ni pričat...!!)

Je li moguće da se bolest TOLIKO pogorša u 2 dana? Jel možemo mi kao obitelj napravit bilo šta? Vadimo ju s psih. za dan-dva i ide u privatni dom za starije osobe u kojemu primaju oboljele od Alz. i navodno imaju osoblje koje se može brinut o njima. to nam je jedino rješenje jer se mi više sami ne možemo o njoj brinuti. Na psih ju šopaju lijekovima, vežu i tko zna šta sve ne diže nam se kosa na glavi, to nije za gledat. Nadam se da će u domu bit ok. Ima li netko iskustva s tim domovima? Navodno imaju doktora, sestre, fizioterapeute i to sve, ljude koji se bave takvima i rade s njima. nadam se da je tako, vidjet ćemo.
i dok smo s njom, kako joj pomoći? i što možemo očekivati dalje? postoji li ikakva mnogućnost da se na neki način pomogne da vrati bar malo ..? :( čitala sam da ima nekakve glazbe koja bi mogla djelovati ...nekako...

sorry na dugom postu

chamonix
02.09.2009., 16:54
Molila bi vaša mišljenja, na ovu temu..

Naime imam 23 god. i unazad pola godine mi se zna događat da stvar koju sam čula,rekla zaboravim nakon 2min. Ono ne mogu se sjetit o čem je bilo riječ....Radi se o nebitnim stvarima, pa možda ispare iz mozga čim ih čujem, jer mi nisu toliko bitne, ali opet.... :misli:..Čudno mi je to jako.....
Inače sam imala problema s koncentracijom,točnije fokusiranjem na jednu stvar duže vremena, misli mi odlutaju...Ali ako se natjeram, pamtim dobro..tako da ne razumijem ovo što mi se događa s 'nebitnim' detaljima...

I sad me naravno panika lovi jer čitam o Alzheimeru i koliko je ta bolest česta i da će broj oboljelih još više rasti.

Jasno mi je da sam premlada da ga imam, no što ako su ovo znakovi da bi mogla jednog dana ga imat? :(:(:(

Može li se obavit kakav pregled da ustanovim da nije došlo do nekakvih neurodegenerativnih promjena??

ja_a
02.09.2009., 17:01
Prije nego počneš ovako paničariti i simptome odmah pridavati najgoroj mogućoj bolesti (a recimo to što si opisala može biti i simptom HIV-a i još mnogih drugih "strava i užas" bolesti), malo radije pogledaj svoje životne navike.
Jesi li naspavana? Sjediš li predugo pred kompjuterom? Krećeš li se premalo? Hraniš li se previše ili premalo? Kako se uopće hraniš i jedeš li zdravu hranu u smislu vitamina? Jesi li vegetarijanka zbog nekih kvazi moralnih stavova i poistvovjećivanja sa domaćim životinjama?
I tako, razmisli malo o tome prije nego počneš paničariti. Također, mislim da si premlada za to, a pogledaj si malo obiteljsko stablo ima li tko tu bolest.
Ja katkad ne samo da zaboravim što sam čuo prije par sekundi, već mi se zna desiti da počnem pričati nešto i usred rečenice zaboravim o čemu sam uopće pričao. Katkad ne da zaboravim što je tko rekao, već ga niti ne čujem dok mi govori :D
A za koncentraciju i bolje pamćenje, imaš te neke tablete.

chamonix
02.09.2009., 17:19
Prije nego počneš ovako paničariti i simptome odmah pridavati najgoroj mogućoj bolesti (a recimo to što si opisala može biti i simptom HIV-a i još mnogih drugih "strava i užas" bolesti), malo radije pogledaj svoje životne navike.
Jesi li naspavana? Sjediš li predugo pred kompjuterom? Krećeš li se premalo? Hraniš li se previše ili premalo? Kako se uopće hraniš i jedeš li zdravu hranu u smislu vitamina? Jesi li vegetarijanka zbog nekih kvazi moralnih stavova i poistvovjećivanja sa domaćim životinjama?
I tako, razmisli malo o tome prije nego počneš paničariti. Također, mislim da si premlada za to, a pogledaj si malo obiteljsko stablo ima li tko tu bolest.
Ja katkad ne samo da zaboravim što sam čuo prije par sekundi, već mi se zna desiti da počnem pričati nešto i usred rečenice zaboravim o čemu sam uopće pričao. Katkad ne da zaboravim što je tko rekao, već ga niti ne čujem dok mi govori :D
A za koncentraciju i bolje pamćenje, imaš te neke tablete.

Ne znam jel gledaš Život na sjeveru, al ja sam ti ko ona Eve, šta sama sebi dijagnosticira svaku bolest :rofl: no naravno da ju nema.

Ma znam, zaletjela sam se pred rudo, al uvijek se povodim za onom:bolje spriječit nego liječit. Nema mi nitko tu bolest, niti ju je imao, nisam vegetarijanka, naravno da previše vremena provodim pred vražjim laptopom i
recimo da se koliko toliko hranim zdravo...No ipak sve to ne mora značit ništa..
Skeptik sam, zbog vremena u kojem živimo. Čovjek ne stigne živjet zdravo.:rolleyes: (al se zato kao paradoks bavim jednim od najrizičnijih sportova)
Jooj al sad mi je tako lakše kad si napisao da usred rečenice zaboraviš što si pričao.... :rofl: Tako i ja, nekad ko da se isključim dok pričam ili slušam..:rolleyes:

ja_a
02.09.2009., 17:32
Ne znam jel gledaš Život na sjeveru, al ja sam ti ko ona Eve, šta sama sebi dijagnosticira svaku bolest :rofl: no naravno da ju nema.

Ma znam, zaletjela sam se pred rudo, al uvijek se povodim za onom:bolje spriječit nego liječit. Nema mi nitko tu bolest, niti ju je imao, nisam vegetarijanka, naravno da previše vremena provodim pred vražjim laptopom i
recimo da se koliko toliko hranim zdravo...No ipak sve to ne mora značit ništa..
Skeptik sam, zbog vremena u kojem živimo. Čovjek ne stigne živjet zdravo.:rolleyes: (al se zato kao paradoks bavim jednim od najrizičnijih sportova)
Jooj al sad mi je tako lakše kad si napisao da usred rečenice zaboraviš što si pričao.... :rofl: Tako i ja, nekad ko da se isključim dok pričam ili slušam..:rolleyes:


Eto koliko toga imamo zajedničkoga. Jesi za da se nađemo na kavi ili provozamo bicevima oko jarunskog jezera? :)
Mislim gle... nema straha jer ćemo ionako zaboraviti da smo se ikaj dogovorili :D

chamonix
02.09.2009., 20:23
Eto koliko toga imamo zajedničkoga. Jesi za da se nađemo na kavi ili provozamo bicevima oko jarunskog jezera? :)
Mislim gle... nema straha jer ćemo ionako zaboraviti da smo se ikaj dogovorili :D

:rofl::rofl:
Nije za pohvalu, ali desilo mi se to već jednom...ONo, zaboravim na dogovor s osobom koju prvi put moram vidjet.... :bang:

morat ću na nekakav CT jer mi loša memorija utječe na društveni život :D

Mislim da bi mi "zaboravni" trebali mozak vježbat, kaj ti misliš??:D
Ne znam koliki su tvoji mentalni napori, ali ja i moj mozak se već duže vrijeme odmaramo :raspa:
mislim da je bilo dosta, jer stanje je kritično.

ja_a
02.09.2009., 22:19
:rofl::rofl:
Nije za pohvalu, ali desilo mi se to već jednom...ONo, zaboravim na dogovor s osobom koju prvi put moram vidjet.... :bang:

morat ću na nekakav CT jer mi loša memorija utječe na društveni život :D

Mislim da bi mi "zaboravni" trebali mozak vježbat, kaj ti misliš??:D
Ne znam koliki su tvoji mentalni napori, ali ja i moj mozak se već duže vrijeme odmaramo :raspa:
mislim da je bilo dosta, jer stanje je kritično.

Trebali bi odigrati jednu partiju šaha. Je, i moj je mozak preveć na ispaši. Nadam se nekom posliću i tak, al čini mi se da teško.
Doduše, ja nisam do sada zaboravio niti na ijedan dogovor, tako da.... sram te bilo :D

chamonix
03.09.2009., 00:05
Trebali bi odigrati jednu partiju šaha. Je, i moj je mozak preveć na ispaši. Nadam se nekom posliću i tak, al čini mi se da teško.
Doduše, ja nisam do sada zaboravio niti na ijedan dogovor, tako da.... sram te bilo :D

Znam,sramotno,možda bolujem od akutnog oblika zaboravluka :D
Haha šah :rofl: mislim da bi nam partija trajala 3h minimum... :rofl:

Ali da se vratim na temu, inače ću dobit crveni(again)...

Kako se prevenirat od te odvratne bolesti Alzheimera i može li se to uopće??
Negdje sam čini mi se čitala (ne sjećam se više točno, zaboravila sam:rofl:) da je super prevencija "vježbanje" mozga i mentalnih sposobnosti..

Niš, idem opet rješavat sudoku. :)

ja_a
03.09.2009., 10:41
Znam,sramotno,možda bolujem od akutnog oblika zaboravluka :D
Haha šah :rofl: mislim da bi nam partija trajala 3h minimum... :rofl:

Ali da se vratim na temu, inače ću dobit crveni(again)...

Kako se prevenirat od te odvratne bolesti Alzheimera i može li se to uopće??
Negdje sam čini mi se čitala (ne sjećam se više točno, zaboravila sam:rofl:) da je super prevencija "vježbanje" mozga i mentalnih sposobnosti..

Niš, idem opet rješavat sudoku. :)


Gle, imaš neke IQ testove na netu i to ti je recimo savršena vježba za treniranje mozga. Ja to često rješavam jer mi je jako zabavno, a i spametiš se :D
Pa gle, meni paše igrati šah u dobrom društvu i satima ako treba... lako se mi zabavimo još na razne načine :mig:

chamonix
03.09.2009., 11:58
Gle, imaš neke IQ testove na netu i to ti je recimo savršena vježba za treniranje mozga. Ja to često rješavam jer mi je jako zabavno, a i spametiš se :D
Pa gle, meni paše igrati šah u dobrom društvu i satima ako treba... lako se mi zabavimo još na razne načine :mig:

Znam te testove rješavat, uvijek mi rezultat ispadne dosta dobar, jer mi je logika razvijenija..aj hvala Bogu:rolleyes:
Moram nešto specijalno za pamćenje, jer ubrzo ću zaboravit kak se zovem..

Nisam neki partner za šah, brzopleta sam pa se zeznem prije vremena:p ....donesi karte pa ćemo igrat: pronađi par :D:D:

ja_a
03.09.2009., 15:06
Znam te testove rješavat, uvijek mi rezultat ispadne dosta dobar, jer mi je logika razvijenija..aj hvala Bogu:rolleyes:
Moram nešto specijalno za pamćenje, jer ubrzo ću zaboravit kak se zovem..

Nisam neki partner za šah, brzopleta sam pa se zeznem prije vremena:p ....donesi karte pa ćemo igrat: pronađi par :D:D:


Ili crnog petra? :D
Je, i meni ispadnu dobri rezultati na IQ testovima... ispadne da sam čak pametan... daj zamisli ... :lol:
A ništ, reci kad da se vidimo, pa ćemo nekaj ponijeti... meni je šahovska ploča valjda u podrumu, a sve karte ili su dobro pospremljene da se ne mogu pronaći ili mi ih je stara pobacala :ne zna:

chamonix
03.09.2009., 18:18
Nabavi karte, i deal :mig:

Ja se ne sjećam di sam stavila svoje...:rofl:

paspa
18.10.2009., 11:16
unaprijed se ispričavam ako tema postoji,nisam ju uspjela nači,pa neka mod spoji...
naime,unazad 5mj tata je dobio dijagnozu iz naslova...nakon 3mj liječenja u ustanovi,smjestili smo ga u Dom,jedan od boljih,savršena njega i briga 24h/dan...bolest je rapidno napredovala,pelene stalno,ne hoda sam,ništa više nemre sam,ali...i sad to ali...stalno traži doma,a i mama je stara,nemre imati njegu ni blizu kao u domu,niti mi možemo sa njim...:(:(
...mene zanima kako ste se nosili sa time,ja sam kčer jedinica,ubija me to psihički,a znam da nemremo sami sa njim:(sama imam troje djece,ne spavam po noći,budim se,pokušavam sve shvatiti,al teško mi ide:(

Običan
20.10.2009., 18:53
pozdrav..
prije 2 godine moja obitelj je bila suočena s istim problemom...
naime normalan simptom te bolesti je da osoba cijelo vrijem želi ići kući ma gdje god bila.
Tako je bio slučaj i kod nas- pa kad smo je doveli kući je opet htjela kući. Nadam se da razumiješ o čemu ti govorim..
Jedan od glavnih simptoma je da ta osoba nekud želi ići, a i kad dođe tamo, opet želi negdje drugdje.
Znam da ti je teško al moraš se hrabro nositi s time i pomiriti da je to tako i da nema pomoći.
Vjeruj mi da je odluka o smještaju u domu daleko najbolja i najsigurnija za tebe i tvoju obitelj. Takva osoba zahtjeva 24 satnu pratnju i nadziranje jer može raditi "svašta". (u mojem slučaju to je bilo pranje odjeće u školjci, šišanje kose upaljačem i sl.) Stvarno su opasni za sebe i okolinu ako nisu pod nadzorom.

Znam da sve ovo zvuči jako teško, ali govorim ti jer sam prolazio kroz sve to i želim da unaprijed znaš što možeš očekivati.
Nadam se da sam ti barem malo pomogao.
Drži se, pozdrav!

sexy_ciccolina
20.10.2009., 19:07
http://www.alzheimer.hr/
ovo je najbolje ako si u Zagrebu
U moje vrijeme ni toga nije bilo,mada se o baki brinula tetka neke cca dvije godine devedesetih

elly_00
21.10.2009., 13:45
A mene zanima koliko dugo osoba s Alzhaimerom može živjeti?

sexy_ciccolina
21.10.2009., 14:37
Odkada smo je otkrili moja baka je zhivjela 10 godina,mozda koju godinu prije toga.Inache u Wikipediji kazhe da mozhe do 20 godina,a u prosjeku je 7 godina.

elly_00
22.10.2009., 10:37
Moja baka isto ima...pa zato pitam, ima možda već nekih 4-5 godina...samo što je u zadnje vrijeme dosta uznapredovalo...

paspa
10.11.2009., 15:48
...hvala vama koji ste ponešto napisali...evo,ni 5mj nakon dijagnoze tata je umro,samo 5 dana nakon otvaranja teme:(:(

lucijar
24.11.2009., 23:34
Moj tata boluje od Alz.Danas sam ga bila vidjet i toliko mi je teško ....nizrecivo.Mama se brine o njemu.Jadna moja mama.Izgubila sam oca i majku istovremeno.prokleti alz...prokleti...

ordinata
21.12.2009., 20:45
Evo i mene na forumu.
Mami mi je dijagnosticirana "dementio", dakle nije tip Alzheimer ali po meni je to sve isto..
Vidim kod nje promjene vec 1 godinu
Dobivala je onaj blagi lijek ENADA ,u početku je bilo ok, malo joj je dalo energiju ali poslije par mjeseci pogoršanje
Stalno skriva novce , uvijek je netko krade , čista paranoja
Ne zeli biti sa mnom i mojom familijom ( ili sa sestrinom) u Zg , zeli se vracati u St gdje zivi sama
Stalno pita za put kuci a kamo da je pustim?
Ja i sestra razmislajmo o domu jer mi radimo , kako je uopče tamo poslati, može pokusati bjezati..
Ne znam sta napraviti, imam osjećaj krivnje ako je pustim u dom jer uviijek mislim da sam mogla nešto napraviti
Jucer smo bili na kontroli kod neurologa , dobila je Ebixu, i Prazine za smirenje , jeli imate dobra iskustva

drummer
22.12.2009., 08:46
Slična situacija je i kod moje mame, prije 1 godinu je sve krenulo, dijagnoza dementio, na Ebixi je od 5. mjeseca, Seroxat za smirenje. Ne mogu reći da je bolje, baš naprotiv, ali ne znam kako bi bilo bez Ebixe, možda puno gore. Liječnici u pravilu prepuštaju obitelji odluku koliko dugo će se pokušavati s lijekovima jer ako nema nekog rezultata možda je bolje prekinuti, a novce iskoristiti za neke potrebnije stvari za oboljelog. Zadnji dogovor s neurologom je bio da dajemo Ebixu još mjesec dana pa će se pokušati uvesti još i Aricept u kombinaciji s Ebixom. Ako nakon par mjeseci ne vidimo neke rezultate mislim da će biti gotovo...užas od bolesti, napreduje jako brzo, prve simptome smo uočili prije godinu dana, a sada...sorry, ne znam šta bi napisao, posebno je teško sad u ove blagdanske dane...

ordinata
23.12.2009., 17:50
Thanks na zadnjem postu
Zanima me samo s kim vam mama zivi, dali ostaje kada sama, dali planirate dom, jeli netko može preporuciti neki dom?
Nekako u zadnje vrijeme razmisljam dali joj uopce davati ljekove kao Prazine koji su grupacija psihotici koji imaju jake nuspojave i ima li ikakvog smirujuceg efekta
Znam da ja nemogu donositi odluke umjesto neurologa ali mislim koliko je ista učinkovito a s druge starne ako joj se ne smiri napetost, paranoja postaje umarajuca ( tesko je to reci ali nekad ne mogu podnijeti pitanja stalno ista , bez realnog odgovora) a ne možes pomoći
Sve je to tuzno i neprihvatljivo da jednostavno bistar covjek jednostavno odluta i brise malo pomalo sve

keana
23.12.2009., 23:00
Ebixa je memantin, znači da djeluje neuroprotektivno, usporava napredovanje bolesti, ali ne djeluje u principu na simptome.
Aricept je donepezil, on djeluje simptomatski, ali ne usporava bolest.
Btw, rezultate je moguće vidjeti tek nakon 12 tjedana otprilike.
Moja mama je bila godinu dana na ebixi, ne znam koliko joj je pomoglo budući da ne znam kako bi bolest napredovala da nije to uzimala, ali odlučili smo se na takav pristup. Sad je na eksperimentalnoj varijaciji aricepta i čini se da joj dosta pomaže. Koliko je to uopće moguće za tu bolest :) Napokon je smirenija, dobro raspoložena i može suvislo komunicirati u okvirima u kojima joj bolest dopušta.
Ordinata, paranoja je jedan od čestih simptoma te bolesti, individualno je u kolikoj mjeri. Prazine su zapravo anksiolitici/sedativi. U dozama većim od 300 mg mogu djelovati kao antipsihotici. Tako da oni tvoju mamu vjerojatno samo malo umire ili joj pomažu da bolje spava, ali za paranoju porazgovarajte s doktorom o pravim antipsihoticima tipa leponex, seroquel i sl. Individualno je kako će djelovati takvi lijekovi pa ako prazine nisu dovoljne, probajte nešto drugo u suradnji s doktorom. Nemoj ipak terapiju na svoju ruku.

ordinata
25.12.2009., 12:40
Prvo sretan Božić svima
Zahvaljujem svima koji mi porukama pomazu da se lakse nosim s maminom teskom bolesti
Počela sam sa terapijom Prazine, Ebixu cu nabaviti u Sloveniji jer kazu da je tamo najjeftinija, ostalo kako Bog da..
Valjda cu se s vremenom naučiti na ovu tesku bolest koja me svakim danom sve vise iznenadi
Još jedno pitanje onima koji zive sa roditeljom u zajednici jeli ga ( nju) ostavljete samu ako radite ili ima stalni nadzor ? molim islkustva sa domovima ?

lucijar
28.12.2009., 23:13
o mom tati se brine mama.Prije dva mjeseca nasli smo joj pomoc.dolazi jedna gospodja od 9 do 15 sati.tata stalno mora biti pod nadzorom zato sto nekontrolirano hoda po kuci, mislim da u toku dana prijedje dosta kilometara.cak se i hrani dok hoda.nekad ne spava i cjelu noc i slijedeci dan i jos ima snage hodat.kao da ga netko goni.dosta je pogrbljen.iskrivljen.mrsav.kost i koza.da mami nismo nasli pomoc mislim da bi poludila.
domovi u okolici splita su uzasni bar sto se tice ove bolesti.ni jedan nije specijaliziran.znam da negdje u okolici zg ima jedan dom koji je otvoren prije par godina.baka od mog prijatelja je tamo i oni su dosta zadovoljni.specijaliziran je bas za bolesnike sa demencijom.

ordinata
03.01.2010., 18:47
mozeti li doznati od prijatelja koji je to dom u okolici zg, ima ih puno, svi obecavaju brda i doline a voljela bih da je dobra briga
inace mi smo iz st, zivimo u zg, razmisljli smo o st jer je mama tamo ali isto sam cula da bas nema specijaliziranih domova za demeneciju i alzehimer ...
s obzirom da smo u zg "bolje da je bliže"

blalla
04.01.2010., 20:08
moja nona ima 88 godina.
sad kad gledam,čini mi se da je u vrlo kratkom periodu skroz propala.
prije dvije i po godine bila je na mom vjenčanju i još je bilo dobro a sad...
nikoga ne prepoznaje, izmišlja stvari,osobe i događaje,da ne govorim o odlasku na wc,više uopće nema taj osjećaj..
moja mama i tetka su podijelile obaveze, pa je nona dva tjedna kod jedne, dva kod druge.
mama se boji ostaviti je samu, obavezno zatvori plin i vodu ako mora otići, bojim se da nema pomoći za nju.
moja mama strašno pati, nona ne spava po noći, katkad po danu zaspe sat-dva.
planiramo je voditi kod neurologa da joj da neke tablete za smirenje,bojim se da će uskoro trebati i mojoj mami.strašno je umorna,ni ona ne uspijeva spavati...
ako imate neke savjete!!!

keana
04.01.2010., 20:44
mozeti li doznati od prijatelja koji je to dom u okolici zg, ima ih puno, svi obecavaju brda i doline a voljela bih da je dobra briga
inace mi smo iz st, zivimo u zg, razmisljli smo o st jer je mama tamo ali isto sam cula da bas nema specijaliziranih domova za demeneciju i alzehimer ...
s obzirom da smo u zg "bolje da je bliže"

Imaš u zg dom koji ima tzv. dnevni boravak za oboljele od demencije gdje borave od 7 do 17 sati. To je dosta praktično za ljude koji rade. Jako je dobar budući da imaju specijalizirano osoblje za brigu oko takvih osoba :top:
Što se tiče specijaliziranih domova, ima ih. Ne znam igraju li vam financije ulogu, ali ne koštaju ispod 5-6 tisuća.
Za konkretne info se možete raspitati i u udruzi za alzh :)

blalla
05.01.2010., 08:42
vidim da svi koristite neke lijekove za ublažavanje bolesti pa me zanima, to su lijekovi koji idu na recept?, i daje ih specijalista? neurolog?
doktorica opće prakse nije od pomoći,kaže da su velike godine za bilo što.
nona je inače zdrava, ima visoki tlak! kad bi samo malo mogli popraviti spavanje i da bude smirenija, svima bi bilo lakše.
tješim se da nju ništa ne boli, i da očito živi u svom svijetu!

keana
05.01.2010., 09:05
Nesanica i uznemirenost je jako čest simptom, ali postoje lijekovi za spavanje i za smirenje. Idu na recept naravno, odite neurologu pa će vam reći s kojim lijekovima da probate :)
Možda će vam trebati nekoliko pokušaja da nađete pravu kombinaciju i pravu dozu, ali bit će lakše i baki i svima vama oko nje kad bude smirenija i kad bude spavala normalno.

blalla
05.01.2010., 11:20
hvala na brzom odgovoru!!!

casper39
05.01.2010., 13:55
meni je prabaka nedavno umrla, imala je dijagnosticitran Alzheimer i uz to je pod zadnje imala i napadaje shizofrenije.
kad je to sve počelo prije par godina, napočetku je to to sve bilo ko pod normalno (za njezinu dob), ali onda je počela biti u nekim situacijama agresivna, i isto tako je počela optuživati svog zeta da je on neki čudak...., isto je skrivala novce po svuda i ostale stvari...htjela se vratiti u svoju kuću gdje je živjela ko djevojka... to je po njizinim pričama zvučalo ko da je zatočena u razdoblju kad je bila mlada. prije jedno godinu i pol je završila u krevetu i samo je vikala, nije htjela jesti, pa bi onda završila na infuziji... ali u zadnjih par mjeseci je totalno propala...ništa nije jela...praktički si ju na silu morao hraniti... kako je samo ležala u krevetu...mišići su se opustili... grozno je izgledala ako je imala 30kg puno je reći...
cijelo vrijeme je baka bila uz nju, presvlačila ju, hranila, davala ljekove, baka ju nije htjela dati u dom, ali znam da su bili pričali o nekakvom domu u Popovači....

ordinata
08.01.2010., 20:34
Bolest je živi užas, svaki dan je sve gore, imam osjecaj da je nakon Ebixe i Prazine još gora
Iako je pitanje kako bi tek bilo da nema nikakve terapije
Ne znam kako izdržite te priče i trazenja odgovora na koje nemas sta reci, OK svi kažu da se moras ufurati u njihov svijet ali nekad zbilja ne možes, gdje god je odvedem nema pojma o prostoru iako je bila stotine puta i misli da je pravim ludom....bude mi je žao ali zbilja me nekad izludi ( grozna sam, ali to je tako...)

Zana666
01.05.2010., 20:39
Prelistala sam sve i ne nalazim temu o smjestaju neuroloski bolesnih osoba u dom? Duplirat cu ovo,pa neka moderator intervenira i izbrise ako sam se negdje pogubila (bit ce nasljedno).
Baka je umrla od Alzheimera i starosti prije 10 godina.Trajalo je dugo i tesko.Cijelo vrijeme je bila kod kuce i o njoj se brinula kci (moja teta).Uzasno psihicko i fizicko opterecenje,ali nije imala srca smjestati ju nigdje i mi smo to postovali. Prije 3 godine je teta pocela pokazivati blaze oblike iste bolesti. Zivi sama ,hranu donosi iz obliznjeg doma. Nikako se nije dala zapisati na listu u dom (o njoj se nema tko brinuti,nema potomaka,nema blize rodbine,osim mene,a ja sam prokleto daleko),jer,da ona zeli zivjeti sama.
Nedavno je pala u silasku sa stepenica,na putu po hranu i sad lezi u bolnici sa ozbiljnim nagnjecenjem mozda i skoro nikakvom sansom u oporavak..Jednostavno je...otisla.
Doktor kaze da u ovakvom stanju moze biti jos dugo,ali da ju on ne moze drzati u bolnici. Za 4.tjedna (navodno) ce biti otpustena,ali ne moze k sebi kuci jer treba 24 satnu njegu (seceras je).

Pitanje- zna li itko kakav dobar privatni dom u Osijeku ili okolici (ali ono..stvarno dobar!),jer ona nema vremena cekati na listi za stacionar na Drinskoj ??

Dobri ljudi...molim savjet:(

Scarletta
07.09.2010., 16:02
Tata mi je patio od Alzheimera nekih 5 godina a posljednjih godinu dana stanje je bilo rapidno pogoršano, nije spavao po noći, nemir, razdražljivost, jedva je komunicirao. Naručila sam MSM (methyl-sulfonyl-methane) mami radi problema s artritisom a onda na netu pronašla da pomaže i kod Alzheimera pa počela davati i tati. Nakon samo 3 dana uzimanja MSM u dozi od 2x1000 mg dnevno moj tata se potpuno promijenio, nestao nemir, spava po noći, razmišlja, sklapa rečenice kakve od njega nisam čula već dugo vremena. Za ne povjerovati. Danas mu je 6 dan uzimanja pa sam mu povećala na 3 kapsule dnevno. Stanje mu je i dalje super. Eto, ni Alzheimer nije neizlječiv, samo treba pronaći pravu stvar.

ordinata
10.09.2010., 15:18
Imam potrebu da kazem svima koji imaju u familiji bolesnog od Alzheimera ili dr.oblika demencije .. NE DAJTE IH NIKADA U DOMOVE!!!Nadjite neko riješenje, je tesko ali nece progresija biti tako nagla
Moja mama je umrla prije 2 mjeseca , bila je svega 4 mjeseca u domu ( 2 je proimjenila) s tim da je i 2 puta bila u bolnici zbog infekcije
Sigurna sam da je bila kod kuce , nikada nebi tako brzo postala nepokretna , a naravno nepokretnost nosi sa sobom infekcije..
Tesko mi je uopće pisati o tim stvarima..

yosephine
10.09.2010., 22:42
:( da, i moja mama je otišla 10 dana prije Božića. Bila sam se potpuno posvetila njenoj njezi kroz godine, da joj olakšam. A sad se mene tjera da nastavim što prije ...da "nastavim" ili ponovno počnem živit svoj život. A sve ono što sam uz mamu proživjela, sve emocije koje sam morala zatomiti i tjerati od sebe da bih bila u stanju uopće i sama preživjeti toliku strahotu...sve to kao da nije postojalo. NARAVNO DA NIJE! NIKOME OSIM MENI TO I NIJE BILO TOLIKO STVARNO! JER NITKO SE I NIJE PRIBLIŽAVAO I NUDIO POMOĆ...DRUŠTVO...2 mjeseca i dva tjedna. i već sam lijena jer nisam već našla posao. već sam ne znam ni ja šta. onako kako nikoga nije bilo uz nas za vrijeme bolesti, tako sad opet ja se osjećam sama i bez svrhe u životu. skoči i poskoči...ne ide mi to. prvih desetak dana nakon maminog odlaska čudila sam se sebi. bila sam jednako jaka kao i prije, a onda...sad...čak razmišljam da potražim pomoć mamine liječnice. osjećam se strašno! noćima ne spavam i "vrtim" film u glavi. trudim se ali gubim se...tonem i osjećam to. mislim da stvarno moram razgovarati s doktorom. a kako ću to prihvatiti? mislila sam da ih više nikad neću trebat. mamine doktore. nebesa, kako mi fali!

Jako je teško izgubiti taj nježan cvijetić koji je ovisio o tebi zadnjih godina svog života. Svrha Tvog postojanja je bila Ona. Dobro je potražiti pomoć, jer dugo je 9 godina ne imati Sebe. Na sastancima Udruge oboljelih od Alz. svima daju do znanja da oni koji ih dohranjuju i sami na kraju obole. Fizički ili psihički ili oboje. Na žalost, uvijek je tako. Nema onog tko je uz njilh do zadnje faze a da ne uzima barem antidepresive. Sretno!:)

lie
02.12.2010., 18:40
Pozz svima, nisam mislila da ću ikad završit na ovoj temi, ali očito sam se prevarila.
Priča je sljedeća; u zadnje vrijeme provodim više vremena s bakom, njoj je 77 godina i počela sam primjećivati neke stvari kod nje koje mi se ne sviđaju i sumnjam da bi se moglo raditi o nečemu što nije staračka zaboravljivost.

U zadnjih dva mjeseca zna se dogoditi da se u razgovoru jednostavno izgubi, primjer: priča mi kako moj prijatelj ne može naći posao i da im je teško i kažem ja njoj, "ajde barem mu se sestra udala pa će mu ona pomoći" a pogleda ona mene i kaže pa kako to misliš udala se, kad? - i stanem ja pogledam ju i smireno kažem pa prije pola godine, pa bila si u svadbi i kaže ona meni " a da da, vidiš kak sam to zaboravila" i ko da ju je bilo sram zbog te situacije.

Nakon toga sam došla kući i pitala mamu jel joj se to ikad prije dogodilo i kaže ona da prije nekih dva tjedna, znači kad je ona primijetila ima tome više od 2 i pol mjeseca. Prije mjesec dana se dogodilo da u podne nije gledala seriju (a prati te serije od moje pete) jer nije znala kak upalit tv pa nije gledala, i cijeli taj dan je rekla da se nije baš najbolje osjećala. Onda nekoliko dana kasnije je ostavila plin uključeni . Zadnje šta se dogodilo je bilo da je u par sati tri puta pričala jednu te istu stvar.

I mama i teta i rodbina negiraju da se išta događa s njom i sve pripisuju tome da je starija, ali ja u to ne vjerujem. Ona je uvijek bila toliko lucidna osoba, pamćenje ju je uvijek služilo bolje nego mene, od milja sam ju zvala filozof jer u svojim sedamdesetima i dalje je bila ko netko od 50 godina. I sad odjednom ovo. Nisam od ljudi koji paničare, niti od pesimista, ali me zanima jel postoji šansa da se radi o nekoj bolesti? Jer ona je preponosna da bi dopustila da ju odvedem na pretrage zbog "zaboravljivosti", moji ne reagiraju.

Zg_noj
08.08.2011., 18:16
Tata mi je patio od Alzheimera nekih 5 godina a posljednjih godinu dana stanje je bilo rapidno pogoršano, nije spavao po noći, nemir, razdražljivost, jedva je komunicirao. Naručila sam MSM (methyl-sulfonyl-methane) mami radi problema s artritisom a onda na netu pronašla da pomaže i kod Alzheimera pa počela davati i tati. Nakon samo 3 dana uzimanja MSM u dozi od 2x1000 mg dnevno moj tata se potpuno promijenio, nestao nemir, spava po noći, razmišlja, sklapa rečenice kakve od njega nisam čula već dugo vremena. Za ne povjerovati. Danas mu je 6 dan uzimanja pa sam mu povećala na 3 kapsule dnevno. Stanje mu je i dalje super. Eto, ni Alzheimer nije neizlječiv, samo treba pronaći pravu stvar.

Zna netko gdje se može taj MSM nabaviti?
Majka mi je dijanostizirana s demencijom tipa Alzh. prije 4-5 god i u zadnje vrijeme stanje joj se pogoršava. Na preporuku liječnika ne uzima nikakav lijekove osim Prazine-a od početka godine (prije je uzimala Ebix-u i brdo toga).

Obzirom da nije bila na pregledu od 3.mjeseca a nakon histeričnih napadaja koje je imala u domu u koji smo ju smjestili tijekom vikenda (nije ju imao tko čuvati) i koji su se nastavili i nakon povratka kući, trenutno je u bolnici gdje je još zaradila i upalu pluća.

Ne želim je tamo ostaviti jer znam da joj treba fizička aktivnost/pažnja koju ne dobija u bolnici i da treba biti u društvu poznatih osoba (nije još nepokretna), neovisno o tome što doktori tvrde da ne dolazi u obzir kućna njega. Svi me uvjeravaju da je za nju najbolje da bude u domu ili bolnici ali ja mislim da nisu u pravu i ovo što sam ovdje pročitao me još više u to uvjerilo.

sebastyan
06.10.2011., 08:20
Ja sam relativno kratko vrijeme ušla u svijet Alzheimera..... od lipnja ove godine. Mama mi ima 75 godina i u lipnju je to jednostavno na neki način kulminiralo. Bila je dotad pomalo zaboravna, no smatrala sam da je to nekako normalno s obzirom na njene godine. I onda, jednog jutra, kao da je netko pucnuo prstima.... bila je izgubljena. Odvela sam ju liječniku, bile smo na psihijatriji i sad pije Coaxil.... Ne znam.... ona je u početnoj fazi, još uvijek može ostat sama preko dana, izađe u naselje, šeće, razgovara sa susjedama.... Ali, zaboravila je kuhat, ne zna kad treba popit tabletu.... ne zna imena... no, svi koji žive s tim razumiju o čemu govorim.
Na sreću, meni je ured 20 metara od kuće, pa skočim preko podneva, završim ručak, pobrinem se da jede i popije lijek. Zasad tako funkcioniramo. Ne znam što ću kad uđe u neku sljedeću fazu. Nas dvije živimo same, ja radit moram.... S druge strane, nemam srca ni razmišljat o smještaju u neku ustanovu jer.... moja mama je jako vezana uz mene i sigurna sam da bi umrla u roku tjedan dana kad bih je negdje smjestila. Mislim da ću morat potražit nekog tko će biti s njom dok sam ja na poslu...
Teško mi je, strah me i boli me, strašno me boli jer smatram da ona to nije zaslužila. Toliko je dobra osoba, ne zato jer je moja majka već zaista, ta žena nije u životu mrava zgazila.... Pokušavam pronaći neku udrugu, grupu, bilo što u Osijeku, ali koliko sam uspjela izguglati, Udruga postoji samo u Zagrebu.
Voljela bih da mi se javi netko tko ima slična iskustva, jer sam još uvijek strašno zbunjena, ne znam kako bih se ponašala u pojedinim trenucima... Da ne govorim kako ne mogu prihvatit to što se događa... nekako, svakog jutra očekujem da će sve biti u redu kad ustanem.... a nije....

hooray
06.10.2011., 09:26
Meni su i djed i baka imali alzheimera,
na bakinom slučaju smo na teži način naučili da je bolje i lakše za sve ako na vrijeme smjestite bolesnu osobu u dom...

baka je do zadnjeg bila doma (dok nije došlo do toga da je nepokretna i ne može gutati) ispila je iz svih nas i zadnju kap života,
ja kao klinka u srednjoj školi nisam nikog mogla dovesti doma jer je baka dok je bila pokretna razbijala i pišala po kući, kad je postala nepokretna sve se smrdilo na veliku nuždu (zbog pelena)
mama i tata su je prije posla presvlačili i poslije posla presvlačili i kupali
a djeda je pazio na nju dok smo mi bili vani
nitko od nas nije imao normalan život, svi smo bili umorni i neispavani i na rubu snage
djed je kad je ona umrla dva mjeseca samo spavao i jeo (od iscrpljenosti)

s djedom smo učinili pametnije, preko dana smo mu plaćali dnevni boravak u domu dok je bio pokretan (dolazili su vozilom po njega, tamo su pazili na njega, družio se s drugim ljudima i doivao je hranu)
kad je postao teško pokretan smjestili smo ga u dom,
bilo nam je teško jer je bolestan i jer smo ga gubili, ali nije bilo toliko pakleno kao sa bakom

Svima toplo preporučam organizirajte smještaj i njegu za takve ljude, nije moguće za njih brinuti doma bez da netko nastrada

kod alzheimera je grozno što se ljudi karakterno promijene,
mirne i dobre osobe postanu agresivne (to se desilo s mojom bakom) i zna se desit da u napadajima bijesa dobiju užasnu snagu, poremete se veze u mozgu i ne razumiju što rade, baka je i uzimala nožebve (poslije smo ih počeli sklanjati) i znala je gurnut djeda tako da ga zaljepi za zid i ostane bez daha, i ostavljala upaljenu vodu i plin,
gubila se po kvartu, pričala grozne stvari susjedima
dobivala je lijekove za smirenje koji su sve kraće i kraće djelovali, po noći je bila budna i hodala i lupala po kući, upadala u naše sobe dok smo spavali.
što je najgore kako je fizički bila potpuno zdrava to je trajalo godinama...

djeda je bio drugačiji, on je bio jako glasna autoritativna osoba, u bolesti je postao tih miran i depresivan, počeo se kočiti od nekretanja i znalo mu se desiti da nakon ustajanja padne, nekoliko puta je lupio glavom pri padu jer stan nije mogao biti dovoljno dobro prilagođen za tako teško pokretnu osobu, nakon toga je smješten u dom gdje je stalno imao nadzor medicinske sestre i namještaj predviđen za teško pokretne ljude.

sebastyan
06.10.2011., 12:02
Da, iako mi je još uvijek teško sve ovo prihvatit, s drugee strane sam svjesna svega o toj bolesti. Pročitala sam sve što sam mogla pronaći, pokušavam se pripremiti za dalje... Zanima me ta organizacija dnevnog boravka. Hooray, ne znam gdje ti živiš, ali nisam uspjela saznati o nečemu sličnom u Osijeku. Budući da nas dvije živimo same, a ja radit moram, trebali bi mi savjeti i iskustva drugih ljudi, kako to jednostavno proživjeti i preživjeti.

hooray
06.10.2011., 12:31
nažalost za osijek ne znam,
ali u zagrebu ima domova sa tim dnevnim boravkom,

možda da kontaktiraš staračke domove koji su ti u blizini i pitaš za takvo nešto
ako neki od njih to i ima možda nisu oglasili,

znam da se u ovom domu u zagrebu čekao red za to
i dodatno djeda je imao prednost za trajni smještaj u tom domu u koji je išao na dnevni boravak

evo uz malo pomoći od gospon googla:
http://www.domovi-za-starije.com/hr/dom/leopoldmandic/index.html

kvačica je kraj mogućnosti dnevnog boravka...

ne znam koliko ti je ovaj blizu, ali imaju liste još domova u osječko baranjskoj žup.

sebastyan
08.10.2011., 08:10
Hvala :)
Ma, daleko je to, Gorjani su kod Đakova, to je cca četrdesetak kilometara. Moram pogledat nešto u Osijeku.
Voljela bih da se malo druži, da nije sama. Ljeto je bilo OK, mama je izlazila van, pa šetala po naselju sa susjedama. Sad me užasava ovaj dolazak zime, hladnoće, pogotovo kad padne snijeg - neće moći napolje, a nije dobro da je po čitav dan sama u stanu. Taj dnevni boravak mi izgleda dobro - bila bi u društvu ljudi svojih godina, malo vježbala mozak, konverzaciju.... voljela bih da joj bude dobro bar još ovo neko vrijeme, dok je još koliko toliko prisebna.

sebastyan
08.10.2011., 08:48
Jako je teško izgubiti taj nježan cvijetić koji je ovisio o tebi zadnjih godina svog života. Svrha Tvog postojanja je bila Ona. Dobro je potražiti pomoć, jer dugo je 9 godina ne imati Sebe. Na sastancima Udruge oboljelih od Alz. svima daju do znanja da oni koji ih dohranjuju i sami na kraju obole. Fizički ili psihički ili oboje. Na žalost, uvijek je tako. Nema onog tko je uz njilh do zadnje faze a da ne uzima barem antidepresive. Sretno!:)


Preslistala sam ovu temu i pronašla ovaj post.

Često sam se pitala koja je svrha mog postojanja. Nemam obitelj, djecu.... samo mamu i posao.... A sad mama ima Alzheimer....
Ova boldana rečenica mi je dala odgovor.

hooray
10.10.2011., 14:31
uz rizik da budem okrutna (ispričavam se unaprijed nije mi namjera)

nisu vam roditelji djeca, oni vam nesmiju biti razlog postojanja!!!
normalni tijek života je da roditelji umru prije nas i dio odrastanja je pronaći načina za oprostit se od njih,
zadržite u sebi sve čemu su vas učili i prepustite ih njihovoj sudbini.

sebastyan
11.10.2011., 14:19
Ne, nisi okrutna, samo.... u tom kontekstu ni djeca nam ne trebaju bit razlog postojanja. Moj život je igrom slučaja takav da nemam svoju obitelj - muža i djecu. Jednostavno, tako se dogodilo. I sasvim mi je normalno da moja majka treba umrijet prije mene [otac mi je umro već odavno]. Ali postoji više načina na koje čovjek može završit život. Smatram da je kraj s Alzheimerom jedan od najokrutnijih načina. Bolesna osoba je lišena u potpunosti ljudskog dostojanstva. Moja je prvenstveno želja, a zatim i dužnost da majci pružim najbolju moguću njegu, da joj olakšam koliko god mogu i da joj što je moguće dulje zadržim bar malo dostojanstva. A to mogu samo ljubavlju i pažnjom. Kako ju mogu prepustit njenoj sudbini? Što bih sad trebala, smjestit je u neku ustanovu i zaboravit da je postojala? Ona ja sad poput malog djeteta. Kad sam doma, stalno ide za mnom, stalno me ljubi, smješka mi se... kad napravi nešto što nije smjela ili trebala i ja joj ukažem na to, tad je tužna, bude nekad i suza.... a to me toliko boli.... Zanimljivo je to koliko je postala osjetljiva, na najmanje upozorenje, kritiku, reagira pretjerano emocionalno... Ovog smo ljeta skoro svake večeri išle šetati, subotom je vodim frizeru... priča ona svašta u salonu, al svi znaju, pa nitko ne obraća pažnju... Smatram da je sasvim u redu to što joj želim pružiti što više za ovo vrijeme dok je još svjesna sebe i okolice. Jednog dana kad me ne bude prepoznavala neću joj moći dati ovo što dajem sad.

Čudan je organ taj mozak.... vodim mamu svake nedjelje na misu. Zanimljivo je to kako sve molitve zna napamet, ne bi se niti jednom zabunila dok moli, sve pjesme koje se pjevaju pod misom zna i pjeva ih.... a s druge strane više ne može komunicirat normalno jer joj je teško sklapat rečenice, zaboravila je da su papuče papuče, npr... i slično...

hooray
11.10.2011., 15:11
... Kako ju mogu prepustit njenoj sudbini? Što bih sad trebala, smjestit je u neku ustanovu i zaboravit da je postojala? ...

... Smatram da je sasvim u redu to što joj želim pružiti što više za ovo vrijeme dok je još svjesna sebe i okolice. Jednog dana kad me ne bude prepoznavala neću joj moći dati ovo što dajem sad.

Čudan je organ taj mozak.... vodim mamu svake nedjelje na misu. Zanimljivo je to kako sve molitve zna napamet, ne bi se niti jednom zabunila dok moli, sve pjesme koje se pjevaju pod misom zna i pjeva ih.... a s druge strane više ne može komunicirat normalno jer joj je teško sklapat rečenice, zaboravila je da su papuče papuče, npr... i slično...

ne zaboraviti, ali počet se polako opraštati sa njom, bolest je još uvijek neizlječiva i ima poznat tijek napredovanja.
periodi dok je lucidna su dragocjeni, ali ne možeš znati koliko će trajati,

dok je svjesna, naravno da ćeš provoditi vrijeme sa njom,
kod tebe je možda još teže baš zato što ti se mama vratila u to neko dječje stanje,

a što se tiče toga kako mozak neobično funkcionira, moj djed je bio poseban slučaj :)
nije htio pričati baš previše, ali smo na dnevnom boravku otkrili da divno pjeva i da ima dobar glas :) to nikad ne bi saznali da je ostao s nama doma, kod kuće se 'gasio'
a sociologinja koja je brinula za grupu im je organizirala različite aktivnosti, i svi oni su na svoj način u grupi ipak živnuli.

ja sam dvaput prošla alzheimer, jednom sa bakom, vrlo blisko, sirovo i ružno...

sa djedom je bilo drukčije, isplakala sam svoje suze kad sam saznala što ima, pravila mu društvo dok je to znao cijeniti, kasnije se brinula dok je doma da je zbrinut, ja ga recimo nisam imala snage posjetiti kad je postao nepokretan i prestao reagirati, ostala mi je u sjećanju slika njega dok je bio zdrav.
iz vlastitog iskustva ti mogu reći da je druga varijanta bolja

zbog načina na koji smo se svi nosili s bakinom bolesti se obitelj skoro raspala, a svi još uvijek imamo traume.

sebastyan
12.10.2011., 12:54
Da, razumijemo se :)
Na neki način sam se već oprostila s njom. Jer.... osoba s kojom sad živim nije moja majka.... ona koju sam znala od rođenja. To je neka druga, strana osoba. Meni je mama bila i majka i najbolja prijateljica, osoba s kojom sam uvijek i o svemu mogla razgovarati. I to nedostaje, strahovito nedostaje... zato je ponekad osjećam kao stranca.... neka mi Bog oprosti...ali sad govorim o sebi i o svojim osjećajima.
Bile smo danas na kontroli kod psihijatra. Mama ga je zavoljela, iako je tek drugi put kod njega. Drag je, nasmiješen, ljubazan... dao mi je broj telefona da se možemo dogovorit za sljedeću kontrolu, da ne moram dolazit u ambulantu i čekati... ukratko, rekao je da ga mogu nazvat u slučaju bilo kakve potrebe. I to je neka vrsta potpore, ne.
Uglavnom, zadovoljan je načinom kako funkcioniramo, zadovoljan je i maminim stanjem jer je ona vedra, komunikativna, nasmijana... još uvijek zna norme pristojnog ponašanja... a i ja se trudim... lijepo je oblačim, zrihtam, namirišem :) pa se i ona osjeća bolje i bitnije :)
Gle, ja zasad razmišljam ovako. Dok ide na ovaj način, živjet ćemo ovako. Kad dođe do tog da ne može ostajat sama doma, uzet ću nekog da bude s njom za vrijeme dok sam na poslu. Zasad ništa od dnevnog boravka u nekom domu... to ti je ovdje kod nas strava... A problem je i u tom što je strašno vezana uz mene i svako odvajanje od mene bi bilo pogoršanje. Prema tome, sve dok možemo bit skupa, neka bude tako.
Pričala sam s jednim poslovnim partnerom iz Nizozemske. Majka njegove supruge je imala Alzheimer, pa smo podijelili iskustva. Samo.. kako to kod njih funkcionira... Oni imaju neke patronažne sestre i njima je sestra dolazila kući po 3-4 puta danju i 3-4 puta noću.... Sustav je zaista izvrstan.

Ma, sad sam se sjetila onog Poljaka, Kielara, i njegove knjige o Auschwitzu... knjiga se zove "Anus Mundi" - mislim da je neki SS-ovac u svom dnevniku tako prozvao Auschwitz... glede brige o teško bolesnim osobama i starijoj populaciji, komotno si možemo prišit ovakav nadimak...

Znaš, tvoje iskustvo i tvoje sugestije mi puno znače. Svjesna sam da još ni na koji način ne mogu u potpunosti shvatiti što me sve čeka ma koliko god se pripremala na to. Znam samo koliko su me zatekle ove neke, nazovimo ih "sitnice" u odnosu na ono što si ti proživjela. Recimo, do prije desetak dana mama je mogla staviti kuhati krumpir i onda je, odjednom, uključila sve četiri ringle na peći plus rernu. I nije znala ugasiti....Mene je išokiralo, premda sam bila svjesna da se to može dogoditi bilo kad...

Chocollina
01.11.2011., 09:19
Od mog dečka tata pati od ove bolesti i mog dragog to ubija i ja eto tražim način kako pomoći. On ima 59g i sve je počelo prije dvije godine kada je samo zaboravio gdje je nešto stavio ili da je nešto platio... Vec tada je isao kod doktora i dobio neke tablete,medutim u zadnjih godinu dana stanje se jako pogorsalo,bio je jedan od glavnoh odvjetnika u firmi a onda je dobio da radi samo 4h a sad je dobio otkaz jer kazu da nemoze nista radit i oduzet mu je i poslovni auto...on je sad od jutra do mraka pred televizorom a govorimo o covjeku koji je trcao maratone u NY i koji je stalno bio u pokretu,za nista nije zainteresiran,prije je obozavao odlaziti na more kod obitelji a sad vrc nakon dva dana je jedva cekao da se vrati doma. Prije par godina su imali macku za koju je bio vezan jako,mislite li da bi bio dobar korak nabaviti mu opet macku ili neki drugi savjet jer mislim da ce ga ubit ovaj nerad i 24satno buljenje u tv... Nijedna ideja ga previse ne interesira a jako bi voljela pomoci :)

sebastyan
28.12.2011., 15:35
Prije par godina su imali macku za koju je bio vezan jako,mislite li da bi bio dobar korak nabaviti mu opet macku ili neki drugi savjet jer mislim da ce ga ubit ovaj nerad i 24satno buljenje u tv... Nijedna ideja ga previse ne interesira a jako bi voljela pomoci :)


Čitala sam negdje da su kućni ljubimci čak poželjni.... osoba se ipak brine o nekom... no, sve ipak ovisi o fazi bolesti.

kikibela
11.01.2012., 21:32
Ima li netko saznanje za ovaj lijek MSM kako se to zapravo zove i gdje se može nabaviti???

Wisteria
12.01.2012., 20:40
MSM - Methyl-Sulfonyl-Methan
Na njemačkom e-bay-u 1000 grama u prahu za 12,90 eura (plus poštarina). Ima različitih proizvođača i pakiranja, pa pogledajte.

kikibela
13.01.2012., 19:28
kupila sam danas kod nas firma KAL čisti MSM,80 tableta po 1000 mg,košta 132 kn. e sad tu je pisalo da su davali 2 pa čak i tri tablete dnevno a na uputi piše 1 tableta,i još piše da se ne smije prekoračiti doza pa sad neznam da li da ipak pokušam sa dvije tablete ili ne.Frka me da od jedne neće biti neke velike koristi.ima netko iskustva???

jana1988
16.01.2012., 15:23
ljudi, zanima me da li netko moze preporuciti neki dom za takve osobe u zagrebu ili okolici?

dln
17.02.2012., 17:48
kupila sam danas kod nas firma KAL čisti MSM,80 tableta po 1000 mg,košta 132 kn. e sad tu je pisalo da su davali 2 pa čak i tri tablete dnevno a na uputi piše 1 tableta,i još piše da se ne smije prekoračiti doza pa sad neznam da li da ipak pokušam sa dvije tablete ili ne.Frka me da od jedne neće biti neke velike koristi.ima netko iskustva???

Gdje ste točno kupili, u kojoj ljekarni i u kom gradu?

kikibela
17.02.2012., 22:26
U Zagrebu,ljekarna Bamapharm na Autobusnom kolodvoru.da budem još točnija oni imaju dosta filijala po gradu pa su zvali i dobili iz ljekarne u Jurišićevoj.

VeronikaN
18.03.2012., 17:03
Ne, nisi okrutna, samo.... u tom kontekstu ni djeca nam ne trebaju bit razlog postojanja. Moj život je igrom slučaja takav da nemam svoju obitelj - muža i djecu. Jednostavno, tako se dogodilo. I sasvim mi je normalno da moja majka treba umrijet prije mene [otac mi je umro već odavno]. Ali postoji više načina na koje čovjek može završit život. Smatram da je kraj s Alzheimerom jedan od najokrutnijih načina. Bolesna osoba je lišena u potpunosti ljudskog dostojanstva. Moja je prvenstveno želja, a zatim i dužnost da majci pružim najbolju moguću njegu, da joj olakšam koliko god mogu i da joj što je moguće dulje zadržim bar malo dostojanstva. A to mogu samo ljubavlju i pažnjom. Kako ju mogu prepustit njenoj sudbini? Što bih sad trebala, smjestit je u neku ustanovu i zaboravit da je postojala? Ona ja sad poput malog djeteta. Kad sam doma, stalno ide za mnom, stalno me ljubi, smješka mi se... kad napravi nešto što nije smjela ili trebala i ja joj ukažem na to, tad je tužna, bude nekad i suza.... a to me toliko boli.... Zanimljivo je to koliko je postala osjetljiva, na najmanje upozorenje, kritiku, reagira pretjerano emocionalno... Ovog smo ljeta skoro svake večeri išle šetati, subotom je vodim frizeru... priča ona svašta u salonu, al svi znaju, pa nitko ne obraća pažnju... Smatram da je sasvim u redu to što joj želim pružiti što više za ovo vrijeme dok je još svjesna sebe i okolice. Jednog dana kad me ne bude prepoznavala neću joj moći dati ovo što dajem sad.

Čudan je organ taj mozak.... vodim mamu svake nedjelje na misu. Zanimljivo je to kako sve molitve zna napamet, ne bi se niti jednom zabunila dok moli, sve pjesme koje se pjevaju pod misom zna i pjeva ih.... a s druge strane više ne može komunicirat normalno jer joj je teško sklapat rečenice, zaboravila je da su papuče papuče, npr... i slično...

Nisam mogla suzdržati suze,
rijetko se nađu najbliži koji s toliko ljubavi i požrtvovanosti,a ipak svjesna da će doći dan kad više ne budeš mogla.Nažalost doživjela sam i nagledala se ljudi koje su na prvi znak obične senilnosti proglašavali oboljelim od alzheimerove bolesti i smještali kao odbačene krpe u razne neadekvatne ustanove.
Nažalost ne mogu se sjetiti u kojem sam naučnom području naišla na zanimljive pretpostavke da je porast te bolesti čisti produkt tehnološko-kemijskog doba,radi nepoznavanja točnih međusobnih djelovanja svih faktora suvremenog življenja,uključujući i lijekove(osim čistih biljnih)
Kao sveti gral,očekuje se u medicinsko-znanstvenom području,barem djelomično razvijena comp.IE,jer samo takva bi mogla u minutama usporediti i analizirati sve međusobne uzroke i posljedice.Postoji skener moždanih funkcija,koji točno i precizno pronađe što zakazuje u moždanim funkcijama,koji bi bio bogom dan za ranu dijagnostiku alzeimerove bolesti,no nije mi poznato rabi li se igdje u našoj državi...

Užasna je to bolest,jer dobro uočeno oduzima čovjeku svako ljudsko dostojanstvo.

sebastyan
11.08.2012., 20:50
Nisam mogla suzdržati suze,
rijetko se nađu najbliži koji s toliko ljubavi i požrtvovanosti,a ipak svjesna da će doći dan kad više ne budeš mogla.Nažalost doživjela sam i nagledala se ljudi koje su na prvi znak obične senilnosti proglašavali oboljelim od alzheimerove bolesti i smještali kao odbačene krpe u razne neadekvatne ustanove.
Nažalost ne mogu se sjetiti u kojem sam naučnom području naišla na zanimljive pretpostavke da je porast te bolesti čisti produkt tehnološko-kemijskog doba,radi nepoznavanja točnih međusobnih djelovanja svih faktora suvremenog življenja,uključujući i lijekove(osim čistih biljnih)
Kao sveti gral,očekuje se u medicinsko-znanstvenom području,barem djelomično razvijena comp.IE,jer samo takva bi mogla u minutama usporediti i analizirati sve međusobne uzroke i posljedice.Postoji skener moždanih funkcija,koji točno i precizno pronađe što zakazuje u moždanim funkcijama,koji bi bio bogom dan za ranu dijagnostiku alzeimerove bolesti,no nije mi poznato rabi li se igdje u našoj državi...

Užasna je to bolest,jer dobro uočeno oduzima čovjeku svako ljudsko dostojanstvo.

Hvala, Veronika :)
Ja sam sad usred bitke za promjenom terapije. Mamin liječnik opće prakse nije pretjerano zainteresiran - ponaša se na način, stara baba, ne treba se truditi previše - a ja... uhodala sam se, nekako. Još uvijek funkcioniramo da može ostajati sama doma dok sam na poslu. Hvala Bogu na tom što mi je ured 20 m od stana!
Da, izborila sam se kod psihijatra za preporuku za pregled kod neurologa i upravo obavljamoo ostale pretrage koje je neurologinja zatražila. Srećom, to je prekrasna doktorica koja radi baš sa ljudima koji imaju Parkinsona i Alzheimera. Začudo, mamin je liječnik bez problema ispisao svih 7 uputnica za razne preglede koji trebaju isključiti postojanje bilo kakove druge bolesti.
Jučer je doktorica napomenula kako je primijetila da većina takovih ljudi nema neke druge zdravstvene smetnje, svi su savršeno zdravi, osim mozga koji se pretvara u kašu...
Uglavnom, ovog ću mjeseca obaviti s mamom sve pretrage i tad ćemo vidjeti može li se provesti neka druga terapija, neki drug lijek. Znam da ću ga vjerojatno morati kupiti, u Sloveniji ili Mađarskoj, al nema veze.
Ovog bih trenutka potpisala do kraja života, samo da ostane ovako, da se ne pogoršava.
No, pogoršava se, osjetim ja to... ali...
Valjda ima nešto u onoj uzrečici da nada umire posljednja :)

sebastyan
11.08.2012., 20:56
ljudi, zanima me da li netko moze preporuciti neki dom za takve osobe u zagrebu ili okolici?


Jana, razumijem Vas i ne osuđujem.
Ali... sve te osobe koje su smještene u neku ustanovu umirale su vrlo brzo. Od tuge i slomljenog srca... A mnogi i od nebrige u tim ustanovama.
Razmislite koliko biste plaćali ustanovu. Možda se može kompenzirati, naći nekog tko će biti s tom osobom doma, dok obitelj radi ili obavlja ostale obveze.
Ja planiram tako napraviti s mojom majkom, jednog dana kad ne bude više mogla ostajati sama dok sam na poslu.
Ponavljam,ne osuđujem nikog tko je osobu s Alzheimerom smjestio u ustanovu, no sve ovisi u kojoj je fazi bolest.
Nadam se da Vas nisam uvrijedila ovim što sam napisala.

Ana Ivanovna
04.10.2012., 12:12
Danas je u 20 i 15 na hrt 2 emisija o Alzheimerovoj bolesti,baš me zanima što će se pričati

ivkaa
04.10.2012., 12:49
Domovi nisu tako strašno mjesto kako se kod nas često prikazuje.Moja mama je zadnju godinu svog života provela u domu
i većina osoblja tamo su divni ljudi.Bitno je da je dom blizu mjesta stanovanja ili posla i da se može svakodnevno (ili barem što češće )posjećivati.Mi smo se trudili biti tamo kad je moguće za objed i večeru,tako da smo je pretežno mi hranili.Tad je već bila nepokretna jer dok god je bila pokretna bilo nam je teško smjestiti je negdje.Ali sad znam da smo previše patili ,najviše moj tata koji je bio s njom cijelo vrijeme ali i moja djeca jer je mene to ubijalo fizički i nadasve psihički.

Ana Ivanovna
15.10.2012., 09:30
Ako netko ima kakav savjet, što je dobro davati oboljelima kad krenu promjene raspoloženja?

danek
26.10.2012., 11:34
Pozz..
Molim Vas nekoliko savijeta i pomoći oko ove polesti.
Nedavno, prije otprilike 6 mjeseci doselila se k nama bakica koja ima punih 89 godina. Prilikom ove godine počeli su javljati simptomi ove bolesti, ali unazad zadnjoh 6 mjeseci bolest je napredovala. Ona sama je potražila lječnićku pomoč da joj su se počeli javljati čudni simptomi (zaboravljivost i razdražljivost), samim time posumljala je u štitnjači pošto ju je operirala u mladosti. Napravila je osnove pretrage koji su ukazali da je krvna slika u redu (najbitniji pregled je izostavila, pregled glave) Pošto su se susjedi početi žaliti da je postala jako čudna i da više nije ona ista osoba, potražili su prvi pomoć od lječnika. Lječnica koja nas je kontaktirala, te savjetovala da ju uzmemo k sebi što smo učinili. Prilikom boravka kod nas sve više situacija postaje teža. Pogotovo zadnja dva mijeseca. Svakodnevno su simptomi; vremenske i prostorne dezorjentacije, sve veća nesposobnost za neobavljanje rutisnkih zadataka, depresija i strah od smrti, nemir i razdražljivost, svakodnevno se javlja drhtavica, nedostatak sigurnosti, ponavljanje radnji,vulgarnost, ...
Što se tiće ostalih stvari, najviše se bojimo da bude otišla od kuče, jer svakodnevno ponavlja da ona mora ići u svoj dom, te će se oporaviti. Neki dan smo došli kući, zatekli otvorena sva vrata, odškinute zavjese, iz tv-a odštekani kablovi jer ga nije uspjela upaliti, ugasila grijanje,... Dosta često se žali na to da joj je glava puna informacija koje ne može posložiti. Inače od bolesti je bolovalo oko 70 % njezine brače u starosti i isto tako u brzom vremenu umrli...

Ana Ivanovna
30.10.2012., 12:29
Pozdrav danek,

mislim da biste trebali prvo točno povrdit dijagnozu kod neurologa, gdje se naprave testovi i magnetska rezonanca (kod utvrđivanja alzheimera je pouzdanija od CT - a). Simptomi od tvoje bake koje si navela upućuju na alzheimer, ali opet treba biti siguran prije nego bi se davala terapija. Od terapije se obično daje ebixa, koja djeluje na usporavanje bolesti i tu se na forumu spominje aricept, koji smanjuje simptome.
Sa bakom trebate biti strpljivi i smireni, jer pacjenti s alzheimerom loše reagiraju na nervozu u okruženju. Također je ne smijete ostavljati samu.

Ali, kao prvo, svakako baku odvedite doktoru

Samo hrabro!

Zeljko34
03.12.2012., 07:58
Pozdrav svima!
Nadao sam se da nikada neću biti u prilici pisati na ovakvim temama, ali izgleda da su nade bile uzaludne.
Naime, majci je za sada dijagnosoticirana demencija, ali je alzheimer suspektan. Liječnik joj je prepisao Ebixu, ali vidim po prijašnjim postovima da bi se ona trebala davati samo kada je već dijagnosticiran... Sad sam malo zbunjen i nije mi baš jasno zašto je ebixa prepisana ako još nije postavljena sigurna dijagnoza?
Ono što predstavlja problem je zapravo to što ona odbija piti lijek i ako je se pita je li ga uzela, kaže da je. Pregledom kutije jasno je da lijek nije popila, a ako joj ga se ponudi počinje se buniti i žaliti kako je mi želimo napraviti ludom.
Sve je počelo prije otprilike godinu i pol i stanje se pogoršava do te mjere da je u zadnjih nekoliko tjedana u sred noći krenula negdje, a kada je otac pita kamo ide, ona kaže da ne zna, ali da mora ići nekuda...

Zanima me je li pametno s njome otvoreno razgovarati o bolesti ili se treba praviti da je sve više manje u redu?
Kakva su iskustva vas koji ste imali priliku živjeti s osobama koje su oboljele od ovakvih poremećaja? Moje je mišljenje da bismo s njome trebali razgovarati iskreno i pokušati joj posvjestiti da je bolesna koliko je god to moguće, a sa svrhom da koliko toliko bude svjesna toga da ima problem koji zajedno pokušavamo riješiti na najbolji način.

Problem više je u tome što otac isto nije zdrav i njegova bolest je jako zabrinjava pa je tim više depresivna. S druge pak strane je strašno ljuta na njega i svaki komentar (ponekad i otac zna biti grub jer pomalo gubi živce) upućen njoj je shvaćen kao prijetnja i optužba.
No, sad sam malo skrenuo s pitanja pa molim da mi netko odgovori iz vlastitog iskustva kako se najbolje postaviti?
Hvala unaprijed,
Željko

kikibela
03.12.2012., 21:27
Lijekove joj morate sami davati nikako ostaviti njoj to na brigu, oni neznaju poslije 10 minuta jesu li ih popili ili ne.I držati ih na nekom mjestu gdje su sigurni,tj.da ih ona ne može dohvatiti.Što se tiče uvjeravanja o bolesti iz vlastitog obiteljskog iskustva znam da nema baš neke velike koristi uvjeravanje i racionalno objašnajvanje bilo čega.moja mama ima alzheimer,počelo je kao nekakva demencija, ali zapravo sve te demencije danas idu pod alzheimera.pije yasnal koji sama kupujem i košta 600 kuna,neurobion forte (može se bez recepta nabaviti u apoteci na dolcu,100 tableta 100 kn,pije se dvaput na dan).On ima visoku koncentraciju b vitamina koji povoljno djeluje na živčani sustav,ne treba brinuti zbog visoke doze, izmokri se i nema opasnosti).Dok je bila u najcrnijim agresivnim fazama pila je risset,jest pomogao prije svega nama, ukućanima jer je bila mirnija, ali vrlo lako je prešla u zombi fazu pa sam ga ukinula.davat ću ga ubuduće samo kad je agresivna a to za sada hvala bogu nije.Ne ostavljajte mamu samu doma,može otići i ne znati vratiti se, pogotovo je opasno po zimi, puno se ljudi koji boluju od alzheimera izgubi i smrznu se po noći.morate se naoružati sa pet tona strpljenja,ne očekivati čuda jer se ne događaju,promatrati bolesnika i analizirati ponašanje i prema tome regulirati terapiju.meni je na kraju krajeva najbolji savjet dala njena dr opće prakse.rekla mi je da sam ja s njom 24 sata na dan i da nema tog doktora koji može bolje odrediti terapiju od mene.lani u ovo doba imala sam generalno sr.....alzheimer je divljao i ona skupa sa njim,bila je na nekakvom pametnom lijeku iz Izraela,to joj je preporučio psihić, testiranje lijeka, ja budala pristala mislila da će to biti odlično.nakn 3 mj. stanje joj se pogoršavalo,to je bilo prestrašno, nisam imala mira 24 sata na dan,kao da je sto vragova bilo ušlo u nju i ja sam prekinula taj projekt.onda je bila 3 mjeseca bez ičeg,bilo je prilično ok i opet se pogoršalo.spasio me riset što se umirenja tiče ali kažem napravio je od nje zombija.sad je od rujna na yasnalu i premda na pamćenje djeluje vrlo slabo ona je fizički bolje,mirnija je, zna naravno imati ludih trenutaka, pogubi se samo tako, ali to je bog bogova prema lani.potpisala bi odmah da stalno ostane ovako.Morate biti svjesni da alzheimer mijenja život ne samo bolesnika nego cijele obitelji potpuno i pokušati se organizirati.ne izlažite mamu nečem nepoznatom i stranom, oni su najsigurniji u tom nekom svom malom svijetu.i budite zahvalni na svakom makar malom poboljšanju,na svakom danu koji dobro progurate i vi i ona.
eto nadam se da sam bar malo pomogla.

Lao10
16.12.2012., 11:09
Pozdrav svima!
Djed mi od nedavno boluje od ove bolesti i jako brzo napreduje. U zadnje vrijeme ostaje puno duze spavati pa nas zanima treba li ga buditi ili ga ostaviti da spava?

Ana Ivanovna
17.12.2012., 11:26
Pozdrav, moje mišljenje je da nema veće opasnosti u tome što ti djed ostaje duže spavati, mislim da je veći problem kad oboljeli ne može spavat, kad je nemiran. Žao mi je što bolest brzo napreduje kod tvog djeda, možeš li napisati koji su mu trenutno simptomi i da li uzima kakvu terapiju?

sebastyan
06.04.2013., 13:57
Željko, samo što smirenije. Nema tu recepta. Ljubaznost i osmijeh, pa čak i po 750 puta ponavljaš isti odgovor na isto pitanje. Što se lijekova tiče, mora ih davati netko, ne može se oboljelom ostaviti na brigu. Ili ih neće popiti, ili će popiti koju više.
Moja mama više ne može ostajati sama, zadnjih 15 dana radim od doma, ali ne mogu tako. Sad tražim ženu koja će biti s njom dok sam na posllu.
Razočarana sam u liječnike, moram joj mijenjati terapiju.
Da ne govorim o neurologinji koja ju je jesenas htjela slati na punkciju koštane srži da provjeri proizvodi li joj tijelo B vitamin!!!!! Ženu koja plače kod frizera jer ju čupa nisam mogla voditi na tu pretragu. Toliko o našim specijalistima.
Samo puno ljubavi, pažnje i strpljenja. Bez povišenih tonova, ljutnje i sličnog. Za takve osobe su to stresne situacije koje ih samo guraju dublje u bolest.
Znam da je ovo teško razumjeti, nisam ni ja svakodnevno puna tih pozitivnih osjećaja. Bitna je dobra organizacija, koliko ste u mogućnosti. Ponovit ću što sam napisala ranije, zasad ne dolazi u obzir da majku smjestim u dom jer je previše vezana uz mene, ima još uvijek lucidnih trenutaka, ona je vedra i vesela osoba, komunikativna (bez obzira što priča bezveze i što ju ni ja često ne razumijem, a svaki sam dan s njom) i sigurna sam da bi u mjesec dana umrla od žalosti kad bih ju smjestila nekamo. Jednog dana, ako više ne bude ničeg svjesna, tad ću razmotriti i tu mogućnost. Zasad ću dati sve od sebe da joj omogućim dobar i pristojan život. Moja je majka to itekako zaslužila.

kikibela
06.04.2013., 22:54
Potpuno se slažem sa tobom sebastyan.I moja mama sve više nazaduje, ostaje još uvijek doma često i sama ali neznam ni ja do kada će moći tako. Lijekovi i liječnici su priča za sebe.Samo za jedan lijek plaćam 700 kn, nije da ja sad zbrajam i žalim ali eto ja to još uvijek mogu kupiti a pitam se kako ljudi koji imaju mizerne penzije mogu sebi to priuštiti? Nikako! sramota je da je toliko malo lijekova za Alzheimer na listi HZZO-a.Kao da su ljudi drugog reda od kojih su svi digli ruke.Rekli su mi da Centar za socijalnu skrb navodno refundira 500 kn za plaćanje soobe koja čuva oboljelog.A ja pitam dotične tamo u Centrima i Ministarstvu jel to možda prvoaprilska šala? Tko bi danas došao čuvati oboljelog od Alzheimera pola dana za 500 kn? Bolje da ne daju ništa nego da rade ovakve bedastoće.

Ana Ivanovna
08.06.2013., 07:50
Moja mama je kroz zadnjih par mjeseci prolazila kroz razne faze; od toga da je bila jako nemirna, prgava, naporna do toga da opet bude super volje, nasmješena i spremnija za suradnju. Ono što je postalo konstanta je da uglavnom stalno nešto priča, velikom većinom nerazumljive stvari, voli pričat sa sobom u ogledalu. I uvijek je na nešto fanatično orjentirana, trenutno je to metla i voda (voli otvarat špinu).

Uglavnom u fazi velikih nemira naručila sam se kod neurologa da joj da nešto za smirenje. Na pregled smo dospjeli kod mlade neurologice koja je očito potpuno neupućena u alzheimerovu bolest i koja nas je uputila u specijaliziranu kliniku gdje su nam zakazali pregled za dva mjeseca. Mami je za smirenje propisala praxiten. Uglavnom, taj praxiten je napravio takvo sranje da sam od silnih šokova koje sam doživjela pomislila da ću mamu morat odvest na psihijatriju, na prvu pomoć, negdje gdje će je specijalizirani ljudi moći podobno smirit, jer više nisam znala što ću s njom.

Od praxitena postala je agresivna, depresivna, potpuno dezorjentirana. Što je najgore, ja (i drugi iz njene blizine) nismo znali procjenit da li je to od tableta ili je to samo prirodni tijek bolesti, budući da je netom prije uzmanja praxitena bila dosta nervozna. Da sad ne idem u detalje, nakon par dana smo joj prestali davat te grozne tablete i doktorica nam je dala haldol kapi. Dosta sam se bojala tih kapi jer mi je uvid u moguće nuspojave bio prestrašan. Ali, haldol kapi (propisano joj je 2 x 10 kapi dnevno) su je potpuno smirile, sada je dobre volje, manje priča, potpuno nevjerovatno. Mi joj dajemo samo pola doze, jer mi je sa 10 kapi dovoljno mirna. Stvarno se nadam da je će se ta terapija i u buduće pokazati dobrom jer sam smorena od traženja prikladnih ljekova za nju, budući da alzheimerovim bolesnicima ne odgovara većina uobičajenih sredstava za smirenje.
I prije su mi doktori davali neke tablete za nju, ali bi onda pročitala na netu: nikako za demenciju. Ne kužim kako se specijalisti mogu toliko zajebavat s propisivanjem terapije. Za praxić na žalost nisam našla upozorenje na internetu pa sam joj ga dala, ali se to eto pokazalo kao velika greška

kikibela
08.06.2013., 22:24
praxiten je u principu lijek za spavanje,neće joj bitno promijeniti ponašanje kad je budna.

sebastyan
14.06.2013., 20:13
Mojoj se mami zimus počelo pogoršavati stanje. Pričam s njenim doktorom telefonom (tjedan prije sam bila s njom kod njega), a on veli - koliko joj daješ coaxila? - 2 dnevno - daj joj slobodno 3.
Ja počela sa 3 dnevno, a mama postala razdražljiva..... nakon tjedan dana vratila sam se na 2 dnevno.
Danas smo opet bile kod doktora, pa sam mu između ostalog napomenula da bih mijenjala terapiju jer joj se stanje pogoršalo cca 80% od Božića naovamo. On želi još mjesec dana provjeriti hoće li se to sad zaustaviti???????!!!!!!!!
Ne znam ja tko tu kog....
Mama se više ne zna sama obući, ne zna si sama uzeti jesti, noću joj moram stavljati pelenu jer je počela mokriti u krevet, bar jednom dnevno misli da je malo dijete, a ja njena mama, onda misli da sam ja pitajbogatko.....
Sretna sam jer ipak noću dobro spava i spava dugo ujutro.
Više ne može ostajati sama doma i unatrag 2 mjeseca uzela sam ženu koja je s njom dok sam na poslu. Nitko mi nije ni spomenuo kakva prava imam - kućnu njegu, neke troškove prijevoza do doktora ili bilo što.... Kad sam njenom doktoru spomenula da više ne može ostajati sama, samo je komentirao - moraš uzeti nekog da bude s njom!!!!!!! Jedino me upozorio da odem u Centar za socijalnu skrb i proglasim ju poslovno nesposobnom. NE znam kakva je svrha toga ako mi nitko zapravo neće pomoći da i ja prebrodim ovaj dio života. Zapravo, samo mene mogu početi kontrolirati, kao skrbnika.
Praxiten joj je svojevremeno prepisao psihijatar jer mu je jednom zgodom rekla da sanja svoju mamu, pa joj bude teško kad se probudi. A taj san se dogodio samo jednom, baš tu noć prije nego smo išle na kontrolu. Praxiten joj nikad nisam dala. Ne želim da se navikne na njega prije nego joj zaista bude trebalo nešto za spavanje.
Zaključila sam da je stručna pomoć kod ovakvih bolesnika savršeno jadna i da se moramo sami snalaziti, kako god znamo. Bitno je samo koliko ljubavi i strpljenja imamo za svoje najbliže.
Mamu neizmjerno volim, ali ponekad i ja jednostavno puknem..... Ona je sad poput malog djeteta i ponekad je moram tako i tretirati - maženje, igranje, strogoća....
Recimo, nedavno sam imala generalku. Spremam ja od jutra, naradila se k'o konj, izmicala namještaj, dvaput mi pukla vrećica u usisavaču i dvaput sam ga morala čistiti.... Negdje oko 12 napravim malu pauzu dok se podovi ne osuše i pitam ju je li gladna, a ona veli da taman je. Pojela je poveći komad šunke sa kruhom, sira,krofnu. Ono, dobro se najela. Nastavim ja raditi i taman mi po drugi put pukne vrećica u usisavaču. Skidam sve po spisku, prašina svugdje, a taman sam počistila..... Čistim ja usisavač, a moja majka traži jesti - u 13 sati!!!!!!!! Velim joj da nije moguće da je gladna, najela se prije sat vremena. I tad počinju suze - Ti meni nedaš jestiiiiiiiiiii!!!!!!!
E, onda sam ju posjela,rekla joj da gleda u mene i malo strožije (bez vikanja, samo ozbiljnim glasom) jednostavno zapovijedila da mora biti dobra (ja sam dobraaaaaaaaaa, viče ona poluplačnim glasom, poput djeteta), dala joj krunicu i rekla da se ne miče dok ne izmoli bar 5 krunica!!!!! I upalilo je! Ja sve pospremila, mama zaspala i smirila se.
Eto, tako se snalazim.
Gospođa koja joj pravi društvo razgovara s njom, pišu, crtaju, pišu tablicu množenja, kartaju sedmice, malo pogledaju TV, odu prošetati..... No, ponekad je mama napeta, pa uzima gospođine naočale ili telefon i govori da je to njeno (sve je njeno u određenoj fazi), ponekad neće van, ponekad mora prerondati jastučiće po kaučevima, a nedajbože ako ostavim veš na balkonu - to obavezno mora presložiti ...... rekla sam neka ju pusti kad je takva i gotovo. Jedino ako počne rezat kablove po stanu, tad me mora zvati :D
Borim se kako znam i umijem.
Kod mene je A prisutan već treću godinu i umorna sam, jednostavno sam premorena, nemam vremena za sebe, ali ja moram biti dobro. Samo me strah da će uskoro i meni trebati nešto za smirenje.....

kikibela
14.06.2013., 22:13
Uh stvarno joj se pogoršalo.Moja je u nekoj fazi status quo da ne ureknem ali nisam nezadovoljna.Puno manje je agresivna i psihotičnog ponašanja a to mi je užasan problem kad ju primi tako nešto.istina ima lakših i težih dana ali potpisala bi da ovako ostane isti čas. ona za Alzheimer uzima yasnal, tj.sad aricept jer kod nas nema više yasnala.možda da pitaš doktora što misli da joj to ubaci u terapiju???? Btw.ja moju ne kanim voditi prije rane jeseni, ti posjeti psihiću kod takvih bolesnika čista su smijurija.Moram uzeti slobodan dan, vući ju preko pola grada i natrag da bi ju on pitao koji je datum i koliko je sati!!!!!! katastrofa.

sebastyan
15.06.2013., 08:21
Pogodila si srž problema. Isto je i kod mene. Zaključila sam da uopće nema potrebe svaka 2 mjeseca maltretirati i nju i sebe odlazeći psihijatru. Hvala Bogu, moja mama nema nekih agresivnih ili psihotičnih faza. Najgore je kad bude samo nemirna. Uvijek je bila jako vrijedna, stalno je nešto radila, a sad ništa ne zna i ne može, a s vremena na vrijeme ju uhvati ono da mora spremati ili kuhati. Ja ju zafrkavam i velim - OK, hajde skuhaj mi nešto. Onda me pogleda, kao da sam pala s Marsa i kaže - Kad ne znam!!!!! :D
Uglavnom je vedra, vesela, nasmijana.
Posllušat ću doktora i pričekati još ovih mjesec, mjesec i pol dok budem pri kraju s tabletama. Onda ću tražiti uputnicu za psihologa i promijeniti terapiju. Spominjao mi je doktor taj neki Memantin???? Ne znam, vidjet ću još.
Recimo, kod nas na Osječkoj TV petkom, subotom i nedjeljom ima neka kontakt emisija - Slavonsko veselje. Emisija traje cca 3 sata, to su ti tamburice i slavonske pjesme. Dakle, to ju potpuno okupira. Ona će ta 3 sata provesti ispred TV-a pjevati, plesati.... mir božji! Sad ću si nasnimiti na dvd par emisija da joj mogu pustiti kad se uznemiri.
S druge strane, ne smijem ju pustiti da gleda filmove ili serije. Tad misli da su ti ljudi u stanu, da njoj pričaju ili viču na nju.... strava..... Ima i smiješnih situacija. Gledam neki film, čovjek izlazi iz automobila i vadi neku torbu. Mama skače, dolazi do TV-a, kuca po njemu i viče "Vrati to!!!!!!" Kao, to je njena torba....
No, na takve stvari navikneš.
NEtko je gore pitao treba li oboljelog upozoriti na to. Ja mami govorim sve - da u TV-u ne žive mali ljudi, objašnjavam joj da je to snimljeno, shvati, ali ubrzo opet zaboravi, pa ponavljam i ponavljam. Znamo se zafrkavati i pričati o "kupusu u glavi", pa se smijemo. Svjesna je ona da nešto nije u redu. Bezbroj puta zna reći kakva je prije bila, kako sad više ništa ne zna i ne može. Onda joj odgovorim kako nikad prije nije imala toliko godina.... No, to uspijeva kad je svjesna svojih godina, ali kad misli da je mala djevojčica i da sam joj ja mama, e tad mora ići druga taktika :)

kikibela
15.06.2013., 21:39
moja je total no izgubljena u tome tko je od uže i šire obitelji i poznanika umro a tko nije. stalno o tim umrlima govori kao da su živi,u zadnje vrijeme je i za mog pok.tatu počela govoriti da je živ i da se odselio k ljubavnici, i ne samo to nego da je uzeo neke stvari iz kuće.bože sačuvaj što je ljudski mozak,savršen a kad propada katastrofa.

sebastyan
16.06.2013., 15:12
To se i s mojom mamom događa. Moji su se razveli kad sam imala 3 godine, a tata je umro kad mi je bilo 17. Sad priča o njemu, čeka ga, ponekad kao da se vratila u one dane kad su se tek vjenčali.... Onda joj ja objasnim da je tata odavno umro.... Nekad se odmah sjeti, pa kaže da nema pojma što joj je bilo. A nekad me gleda s nevjericom..... ono, garant joj ja sad nešto muljam :D

Ana Ivanovna
21.08.2013., 19:27
Pozdrav svima, nadam se da se dobro držite. Ja sam se upravo vratila iz posjete mami, ona je sada dva i pol mjeseca u domu. Tužno je kako je do toga došlo i njen smještaj u dom stalno preispitujem, ali onda ipak shvatim da se moram prestati izluđivat jer ipak moram biti funkcionalna, a ako skroz poludim neću biti od koristi ni sebi ni mami. Moja mama se rano razbolila, a kako su mi rekli stručnjaci, kad bolest počne prije 60 te godine, puno brže napreduje. Mamini prvi ozbiljniji simptomi su bili 2007 godine, iako joj je dijagnoza postavljena 2009 g. Tijekom otprilike zadnje dvije godine stanje joj se počelo ozbiljnije pogoršavat, iako je uvijek imala faze kad je bila bolje i gore. Najprije sam mislila da će mi biti najgore se nosit sa inkontinencijom i pelenama, ali sam shvatila da to nije tako teško. Ono što je meni najgore palo su promjene raspoloženja i naleti nervoze i neke poluagresije koje je bilo jako teško kontrolirat, ali mogu reći da te to nauči da i te kako ojačaš živce jer moraš stalno biti smiren. Teško je opisivat neke dane, teško je bilo kome reći što se događa i što proživaljvaš jer te jedino mogu razumjeti ljudi koji su tu bolest doživjeli isto tako iz blizine.

Uglavnom, mjeseci prije nego što je smještena u dom su varirali od to toga da je bila stvarno teška za bilo kakvu njegu, do toga da je nekih dana bila mila i nasmijana. Ali, nervoza bi se uvijek vraćala u pojačanom izdanju i bilo je skoro pa nemoguće voditi bilo kakav normalni život. U dom je smještena nedugo nakon incidenta sa praksitenima o kojem sam pisala u ranijem postu. Haldol kapi su je smirile, ali se u domu otvorilo mjesto, i znali smo da je taj smještaj neizbježan, bilo je samo pitanje mjeseci. Smještaj mame u dom je bilo emocionalno iznimno teško, ali valjda naučiš da se sve može preživjet, koliko god bilo bolno. Dom je dobro podnijela, inače je riječ o privatnom, lijepo uređenom domu, za koji stvarno nemam zamjerki. Najgore je što se mami u otprilike zadnja dva tjedna bolest pogoršala i sada se pogrbila i ima velikih problema sa spavanjem, sjedenjem, i slično. Bilo mi je čudno zašto se tako pogrbila, a onda sam čitala da alz. bolesnici u poodmakloj fazi teško dižu glavu i uglavnom svi problemi koje ima dolaze s tom odmaklom fazom i to je strašno kada vidiš koliko je ta bolest nemilosrdna.

Ja odlazim kod nje svaki drugi dan i ona se razveseli kad me vidi iako zapravo i ne možemo baš razgovarat jer joj je govor oskudan...uglavnom, teško mi je pisat i govorit o njenom stanju i generalno ima dana kada mislim da će mi srce doslovce puknut od tuge, a nekih dana budem bolje, kao da na trenutak otupim i idem dalje.

Moram samo reći kako mi je tek sada jasno kako je ljubav nevjerojatna sila, jer koliko god me je, mamina bolest znala izludit (teško je to izgovorit, ali jebiga, ta te bolest stvarno dovodi do ruba), ljubav prema mami je pobijedila i bacila u sjenu sav bijes i očaj koji sam povremeno osjećala. Sad samo želim da joj olakšam koliko god mogu i samo želim da je ništa ne boli i da se ne boji i ..ne znam više. Idući tjedan planiram otići u Zg do udruge za alzheimer, po možda neki savjet, znam da tamo uvijek naiđem na razumijevanje

kikibela
21.08.2013., 21:49
Ana žao mi je za tvoju mamu, ipak sreća u nesreći je da si uspjela dobiti mjesto u domu.što bi da nisi???? moja mama je još uvijek doma.iako lošije je u smislu pamćenja,orijentacije, sve je to lošije.već drugo ljeto nismo išli na more,mislila sam da će možda moći ići ali ipak su to bila samo moja uzaludna nadanja.ne bi ona to podnijela.Što se tiče ponašanja strašne su te oscilacije.jedan trenutak ok, drugi kao razjarena,to mi je još uvijek neshvatljivo.ona još uvijek dobro priča,iako pola od toga naravno nije činjenično točno.najgore mi je kad krene sa dizanjima po noći i onda onako dezorijentirana krene skupljati stvari i kao nekud mora ići. U recimo 3 u noći.dok ju vratim u krevet obično se razjari jer ne vjeruje da je toliko sati i onda dok se sve vrati u normalu adio moj san.sve je to bilo akko tako jer sam bila na godišnjem ali uskoro počinjem raditi i što će onda biti neznam. na svaki moj prijedlog da nekog nađemo da ju pazi reagira kao bijesna.ja nsiam nikad bila u toj udruzi za Alzheimer kakvi se savjeti konkretno tamo mogu dobiti?Možda neka pomoć? nemam vremena šetati po gradu da mi tamo netko prodaje prazne priče ako me razumiješ a sigurna sam da razumiješ kako je vrijeme problem nama koji brinemo o takvim bolesnicima.

Vesnina-
27.08.2013., 08:27
u toj udruzi za Alzheimer kakvi se savjeti konkretno tamo mogu dobiti?Možda neka pomoć? nemam vremena šetati po gradu da mi tamo netko prodaje prazne priče ako me razumiješ a sigurna sam da razumiješ kako je vrijeme problem nama koji brinemo o takvim bolesnicima.

Draga Kikibela, meni je pomoglo - istina, bila sam na početku, i nisam se niti sjetila da bih na nekom forumu mogla naći podršku - bila sam preopterećena jer se sve dogodilo gotovo odjednom - s maminim odlaskom na jednostavnu operaciju - i, vjerojatno, nekim njihovim nepažnjama, te velikom količinom sedativa koje su joj davali.

U Udruzi me je dočekala sjajna gospođa Mira Dajčić, dala mi upute za koje mi se mjestimično činilo da su nepotrebne, ali sam na svemu iskreno zahvalna. Ona je vrlo aktivna, dugo, i uvjerena sam da se zato mogu dobiti i dragocjene informacije. Može se i pisati e-mailom, objavljen je i broj za hitne situacije, ali vjerojatno je dobro navratiti - istina: ne u srpnju i kolovozu.

Prošlo sam ljeto i ja provela s mamom, i činilo se da joj je to vrijedilo i da mogu dalje na posao po starom. Ali, pokazalo se najednom da je nemoguće ostavljati je samu.

Sad se mogu naći i dnevni boravci, čini mi se, na to sam se bila spremala, ali je mama tako oslabila da je za nas to postalo besmisleno.

Ana Ivanovna
13.09.2013., 16:30
Kikibela, hvala na podršci, a moram reći da se slažem sa Vesninom. Udruga za alzh. je stvarno kvalitetna i od velike pomoći. Jednom sam tamo bila osobno, dolazila bih i češće da živim u Zagrebu. Ipak, kad sam u krizi i kad neznam kome bih se obratila, nazovem na SOS telefon udruge i tu uvijek dobijem odgovor i koristan savjet.
Iduću subotu, 21.09. je svjetski dan alzheimerove bolesti i taj dan će biti prikladno obilježen u ZG na cvjetnom trgu. Uglavnom, ja namjeravam doći, to je dobra prilika za komunikaciju sa obiteljima oboljelih, stručnjacima, uvijek je dobro razmjenjivati iskustva

Vesnina-
03.10.2013., 22:59
Ako je moguće, također, dobro je javiti se i u neki drugi forum,
na jeziku kojim govori/piše više ljudi,
nevjerojatno je kako je dobro čitati tuđa iskustva,
i dobivati komentare...

Ili: raspisati se ovdje. Zašto ne ovdje.:hekla::hekla::hekla:

Ana Ivanovna
08.10.2013., 07:29
Slažem se Vesnina, stvarno je lakše kada možeš komunicirati s ljudima koji prolaze kroz slične situacije. Znam da su strani forumi aktivniji, i bilo bi super da je i ovaj forum bar malo življi.

Ono što je novo kod mene, je to da se bolest odrazila i na fizičku razinu moje mame. Sve teže hoda i nekako je zgrčena. Iz Alzheimer udruge su mi rekli da to jednostavno tako bude, mišići atrofiraju. Strašno mi je to gledat i ne mogu vjerovat da je već tako, budući da je moja mama bila izrazito fizički aktivna sve do nedavno. Iako se ja tješim da sve ovisi od dana do dana, razdoblja do razdoblja. Imala je razdoblja kada bi bila jako loše, pa bi onda opet bila bolje. Tako se i sada nadam da će biti još dobrih dana.

body halleck
08.10.2013., 08:10
Nažalost, paralelno sa mentalnom deterioracijom, neminovno dolazi i do doslovce propadanja "somatskih" sustava- mišićna atrofija je tu među prominentnijim promjenama.

Kako je za održavanje (i rast, naravno) mišića nužna fizička aktivnost (po mogućnosti pod opterećenjem), a Alzheimerovu bolest u određenim- u pravilu, kasnijim stadijima, odlikuje i pomanjkanje, gotovo odsutnost pokreta- neizostavno dolazi i do te, vrlo često, jako izražene atrofije.

Nažalost, pokušaji provođenja ciljane tjelovježbe za sada ne daju očekivane rezultate, premda, po navodima kolega koji se tim područjem malo više bave, u SAD-u ( i joše nekim civiliziranijim zemljama) su zabilježeni neki pozitivni pomaci u odgađanju, tj.usporavanju tih procesa upravo uz ciljanu tjelovježbu.
Ako se dobro sjećam, to je bilo u visoko specijaliziranim ustanovama za skrb o bolesnicima koji boluju od Alzheimerove demencije.

Ana Ivanovna
20.10.2013., 16:01
Da, to je dosta strašno i kao i sve drugo u ovoj bolesti varira od dana do dana. Kod moje mame ima dana kada se teško pokreće, a onda nas neki dan zna iznenadit. Ona će još 10 mjesec biti u domu, a onda će doći kući, jer tata ide u mirovinu, pa će se biti lakše brinuti za nju.
Meni je iskreno i draže da dođe kući, jer taj boravak u domu mi nije donio nikakav mir, jedino što sam malo slobodnija, ali u psihičkom smislu je još teže nego kad je bila kući. Posebno je teško jer je ona još tako mlada, tek je napunila 61 godinu, a demencija s ranim početkom brže napreduje

kikibela
20.10.2013., 21:04
stvarno je premlada za Alzheimer.Moja mama je puno starijia (84 godine).Ako tata može voditi brigu o njoj i moje mišljenje je da je kuća bolje rješenje od doma.ja se nikako ne mogu odlučiti da mamu negdje dam, mislim da bi uvenula kao biljka.
Ja mojoj mami dajem Neurobion,navodno je taj jaki B vitamin dobar za mišiće.Možda da joj to probaš dati?

Ana Ivanovna
03.11.2013., 09:04
Hej kikibela, uzima neurobion, nisam sigurna da li išta pomaže. Uglavnom, mama je opet kući, tata je sada u penziji, pa smo zaključili da nam je draže da je kući i da ćemo se moći brinut za nju. Došla je u četvrtak i nema nekih većih problema, dobro spava (a to nikako nije mogla u domu). Jedino što ima proljev, a ja se brinem da joj to uzrokuju lijekovi. Ona pije oksazepam, nisam sigurna da je to najbolja opcija. Željela sam pitati za savjet, što vi dajete vašim oboljelima za smirenje i kakva su tu iskustva. Hvala

kikibela
03.11.2013., 20:36
Moja mama ujutro pije četvrtinu Risseta od 1 mg.iako mi je psihić rekao da joj dajem pola tablete to joj je bilo prejako, pa sam ja krenula sa četvrtinom i to je ok.nekad čak popije i malo manje jer su to jako sitne tabletice i grozno teško je tu polovicu još prepoloviti.Navečer popije jednu i pol tabletu Praxitena i uglavnom dobro spava.ovaj Risset ipak čini da je manje agresicna, zna ju puknuti istina nekad, ali ipak rjeđe i manje nego bez njega.znala je ta agresija biti strašna.Uh, ne želim se niti sjetiti.

Ana Ivanovna
04.11.2013., 15:25
Ajde drago mi je da ste našli terapiju koja funkcionira : ) Mojoj mami su domu davali risset i isto je na to bila dobro reagirala, a onda je čini se prestao djelovati ili..uglavnom nešto se dogodilo. Sada vidim da su joj poslije propisali zyprexu (koji se meni iz još ranijeg iskustva učinio kao nedjelotvoran, a i istraživanja to potvrđuju) , i leponex (koji doslovce betonira čovjeka i ne bih joj to baš rado davala). Ja planiram u srijedu u Zagreb u alzheimer udrugu i tu se nadam dobit koji dobar savjet

Vesnina-
22.11.2013., 21:59
Nisam neko vrijeme ovamo dolazila, ili nisam stizala ili ne bih uspjela ući...

Praksiten i Oksazepam - probali smo to, ali na nešto prestane djelovati, na drugo ne djeluje dovoljno. Nakon mamine jednostavne operacije prije godinu i pol - jednostavne ali zakomplicirane - puno je toga krenulo naopako. Tražila sam gerontologa - uputili su me gerontologu psihijatru. Liječnica je bila sjajno predana, ali medikamenti koje je preporučila --- ograničenog su djelovanja. Uputila nas je i neurologu --- na žalost sve je to presporo bilo za procese koji su krenuli nakon te nezgodne operacije i silne količine sedativa koje su joj davali u bolnici...

Međutim: praćenje onoga što se događa, nešto eksperimentiranja, savjetovanje s liječnikom opće prakse povremeno --- a najviše moj jednomjesečni godišnji odmor --- mama se sjajno oporavila.

Na žalost, ipak, slabi.

Mislim da je najvažnije pažljivo promatranje, i stalno prilagođavanje.
I mislim da je važno redovito preslagivanje prioriteta,
i čuvanje vlastitog zdravlja (to mi nekako ne uspijeva)
http://www.pic4ever.com/images/pinkglassesf.gif

Ana Ivanovna
27.11.2013., 07:18
Drago mi je da se ipak oporavila, nadam se da će sada sve biti ok, i da trebate paziti na sebe : )

PileJeKralj
02.01.2014., 12:15
Pozdrav svima, imam jedno malo pitanjce za vas, pošto vidim da ste mnogo iskusniji od mene u ovome;


Priča kreće ovako, imam tetku koja je sama, donedavno je živjela sama, nije se udavala, nema djece, nema se tko brinuti za nju.

Dosada joj je moja majka kuhala i to, tetka je redovito dolazila kod nas na ručak/doručak ...

Međutim, jedan dan nije došla do nas, pa smo otišli do nje (ne živi daleko od nas)... i našli je u kući golu, sa izmetom po cijeloj kući. Dva dana poslije, paf... završila je u krevetu zbog anemije... živi mrtvac doslovno

Nakon 2 dana u krevetu, odlučili smo je dovesti kod nas (da nam bude lakše zbog presvlačenja i hranjenja) , ali pošto se stanje nije nimalo popravljalo, zvali smo hitnu pomoć i oni su je odvezli.

U bolnici je bila tjedan dana, i znatno joj se stanje oporavilo. Kada smo je dovezli kući, nije još mogla hodati, ali ubrzo je i prohodala.

Tu kreću problemi. Počeli smo primjećivati da stalno spominje osobe kojih nema, koje su pomrle. Stalno nekuda želi ići.

Postalo nam je očito da je u pitanju Alzheimer.

E sad, sve je to bilo oke dok ona nije mogla hodati, sada to već graniči s ludilom i nemožemo više ovako živjeti jer ćemo i mi svi skupa izludjeti.

Par puta je već pala, sve ruke su joj izgrebane od padova. Jučer je nestala u 30 sekundi, i brže bolje traži je, a ona se penje na ogradu da može otići kući. Da smo zakasnili sekundu, vjerojatno bi pala dolje i poginula.

Kuću moramo stalno zaključavati, vezanje po noći je obavezno. Nekada bude da se i cijeli dan mora vezati jer je gore s njom nego s malim djetetom.

Sve bi to bilo oke da su moji roditelji mlađi, i otac mi sam ima problema sa zdravljem, a nije ni majka baš 'ko nekada...

Odlučili smo da bi je bilo najbolje poslati u dom, ali pošto mi nemamo novca da to financiramo, a nema ni ona sama mirovinu kojom može to financirati (ima tek 500tinjak kuna)... odlučili smo da će se morati dati njezina kuća u državu.

Međutim, tu opet dolaze problemi... govore nam u socijalnom da to neće tako brzo biti, i da moraju dobiti njezin pristanak za to ( žele pristanak osobe koja nije mentalno zdrava -.-' to mi nikako nije jasno) i naravno da ona na to neće pristati...

Dajte mi neki savjet, kako da je što brže pošaljem u neki dom, jer ovako više nemožemo živjeti. Već smo se međusobno počeli svađati iz cijele te ludosti.

Znači suma sumarum:

Ona nema nikoga, posjeduje kuću i nešto zemlje. Trenutno je kod nas pošto nam savjest ne dopušta da je ostavimo samu da živi u stanju takvom kakvom je.

Dajte mi neko najbrže moguće rješenje, jer ću za koji dan i ja puknut...


Unaprijed hvala na odgovorima, ako vas nešto zanima pitajte me jer se nemogu ni sjetiti sada svih detalja...

P.S.:

Lijekovi ne djeluju uopće... kao da ih i ne pije :/

kikibela
02.01.2014., 22:42
mislim da takao brzo kao što bi vi htjeli neće ići.morate tražiti skrbništvo, na temelju liječničke dokimentacije preko centra za soc.skrb dakle preuzeti srkbništvo nad njom jer nije uračunljiva i onda dalje raspolagati sa imovinom. ili da zbog cijele situacije tražite od specijaliste preporuku da je u dogovoru sa centrom smjeste u neku ustanovu palijativne skrbi.
da li ona dobija nešto za smirenje? postoje lijekovi tipa risset-a koji smiruju te bolesnike, jer ne bi ni ovi u domovima mogli s njima na zelenu granu da ih ne smire.tražite od neurologa ili psihijatra nešto za smirenje plus nešto za alzheimer (ebixa,aricept a naravno ima i drugih lijekova).Za ostalo neznam ali risset itekako smiruje, to je lijek za shizofreniju i nema šanse da ne smiri.

PileJeKralj
12.01.2014., 21:04
mislim da takao brzo kao što bi vi htjeli neće ići.morate tražiti skrbništvo, na temelju liječničke dokimentacije preko centra za soc.skrb dakle preuzeti srkbništvo nad njom jer nije uračunljiva i onda dalje raspolagati sa imovinom. ili da zbog cijele situacije tražite od specijaliste preporuku da je u dogovoru sa centrom smjeste u neku ustanovu palijativne skrbi.
da li ona dobija nešto za smirenje? postoje lijekovi tipa risset-a koji smiruju te bolesnike, jer ne bi ni ovi u domovima mogli s njima na zelenu granu da ih ne smire.tražite od neurologa ili psihijatra nešto za smirenje plus nešto za alzheimer (ebixa,aricept a naravno ima i drugih lijekova).Za ostalo neznam ali risset itekako smiruje, to je lijek za shizofreniju i nema šanse da ne smiri.

Hvala na savjetu, ali eto na kraju neće biti potrebno tražiti smještaj. Teta je preminula prije par dana, bez boli i patnje.

Ana Ivanovna
30.01.2014., 15:10
Žao mi je zbog tete, baš tužna priča : ( Moja mama je sada zalegla i to je dosta strašno jer je jako nemirna, najgore je kad toliko urla da je to neizdrživo. Opet joj je propisan risset, ali to njoj ništa ne djeluje, bojim se da joj i stvara nervozu. Mislim da joj haldol bolje paše, iako mislim da joj treba malo jači. Ona je pila one kapi 1ml/2mg (mislim da sam dobro napisala) 10 kapi dnevno. Znam da se risset i haldol nesmiju kombinirat. Ako netko ima iskustva sa haldolom, u kojoj ste ga dozi koristili, dali ste imali kapi ili tablete? Hvala

crnaIra
30.03.2014., 00:09
Pozdrav svima,
imam pitanje: dali netko zna kako pomaze kokosovo ulje kod uznapredovale demencije? Hvala vam.

body halleck
31.03.2014., 21:41
Pozdrav svima,
imam pitanje: dali netko zna kako pomaze kokosovo ulje kod uznapredovale demencije? Hvala vam.

Financijski. Onom tko prodaje kokosovo ulje.
Oboljelom od uznapredovale demencije i članovima obitelji apsolutno NIKAKO.

crnaIra
31.03.2014., 22:52
Financijski. Onom tko prodaje kokosovo ulje.
Oboljelom od uznapredovale demencije i članovima obitelji apsolutno NIKAKO.

Citam komentare i svedocenja ljudi koji su isprobali i navodno pomaze. Naravno, nije znanstveno dokazano. Radili su neka testiranja. Za Ebixu vecina kaze da nista ne pomaze i da su nakon duljeg vremena prestali uzimati. Ne znam sta da isprobam, neku alternativu... Hvala svakako na odgovoru.

body halleck
31.03.2014., 23:02
Citam komentare i svedocenja ljudi koji su isprobali i navodno pomaze. Naravno, nije znanstveno dokazano. Radili su neka testiranja. Za Ebixu vecina kaze da nista ne pomaze i da su nakon duljeg vremena prestali uzimati. Ne znam sta da isprobam, neku alternativu... Hvala svakako na odgovoru.

Iz pouzdanih izvora (nedavna rasprava): jedan od najvećih problema sa efikasnošću memantina (poznat i pod nazivom Ebixa) je što se gotovo u pravilu PREKASNO počinje davati.
Prekasno se prepozna demencija, kako od članova obitelji tako i od liječnika opće medicine te se memantin primjenjuje u periodu kad je njegova efikasnost gotovo nikakva.
Ima još nekih posebnosti kod memantina, naravno.

Navodno je u planu široka kampanja po pitanju (dovoljno) ranog prepoznavanja demencije, no, kako su financijska sredstva limitirana, pitanje je realizacije :rolleyes:

Ako štogod doznam po tom pitanju, dojavit ću i ovdje

crnaIra
31.03.2014., 23:11
Vidim da se spominje i MSM - Methyl-Sulfonyl-Methan. Dali to djeluje i kako na koji nacin? Molim vas pomozite jer mama jos nije u kronicnoj fazi Alzheimera, tek je pocetak, dakle samo zaboravlja dogadjaje i sta treba napraviti ali sve ostalo zna. Imena, gdje zivi, sama zivi u stanu, kuha si , ide u trgovinu ... Ne zelim da to ide na gore!!

crnaIra
31.03.2014., 23:13
Iz pouzdanih izvora (nedavna rasprava): jedan od najvećih problema sa efikasnošću memantina (poznat i pod nazivom Ebixa) je što se gotovo u pravilu PREKASNO počinje davati.
Prekasno se prepozna demencija, kako od članova obitelji tako i od liječnika opće medicine te se memantin primjenjuje u periodu kad je njegova efikasnost gotovo nikakva.
Ima još nekih posebnosti kod memantina, naravno.

Navodno je u planu široka kampanja po pitanju (dovoljno) ranog prepoznavanja demencije, no, kako su financijska sredstva limitirana, pitanje je realizacije :rolleyes:

Ako štogod doznam po tom pitanju, dojavit ću i ovdje

Evo napisala sam jos jedan post, nisam prije toga vidjela tvoj ali iz ovoga mozes zakljuciti da nije bas toliko otislo daleko, zato sad pokusavam to zaustaviti, usporiti dok je jos moguce ...ako je moguce.... I ovo mi je vec previse a kamoli ono sto slijedi :(

body halleck
31.03.2014., 23:21
Evo napisala sam jos jedan post, nisam prije toga vidjela tvoj ali iz ovoga mozes zakljuciti da nije bas toliko otislo daleko, zato sad pokusavam to zaustaviti, usporiti dok je jos moguce ...ako je moguce.... I ovo mi je vec previse a kamoli ono sto slijedi :(

Dobar psihijatar, neurolog, i procjena za svrhovitost uzimanja memantina.
Čim prije.

Dobro promisli, želiš li eksperimentirati na vlastitoj majci.
Da nešto vrijedi, već bi cijeli Svijet znao za to, demencija je prevelik javnozdravstveni problem u cijelom razvijenom Svijetu (čitaj : jaaako skup)...

crnaIra
31.03.2014., 23:30
Dobar psihijatar, neurolog, i procjena za svrhovitost uzimanja memantina.
Čim prije.

Dobro promisli, želiš li eksperimentirati na vlastitoj majci.
Da nešto vrijedi, već bi cijeli Svijet znao za to, demencija je prevelik javnozdravstveni problem u cijelom razvijenom Svijetu (čitaj : jaaako skup)...

Sada su joj dali i Aricept uz Ebixu. Imas pravo, da nesto vrijedi vec bi se i koristilo. Mada uvijek imam dvojbe izmedju farmacije i alternative. Tako da sam zbunjena. Nova sam u tome i sokirana. U Bio shopu su mi rekli da imaju jako dobre povratne informacije u vezi kokosovog ulja, nakon par sati me zvala gospodja iz Zagreba iz udruge za Alzheimer jer sam im postavila pitanje dali taj kokos ista vrijedi. Rekla mi je da ne bacam pare, nego neka se drzi terapije i da ovo sto sada prolazim nije nista kako ce to tek strasno biti kroz neko vrijeme. Jako sam tuzna kao i svi ovdje na forumu. Ali jedino vi shvacate.

crnaIra
31.03.2014., 23:34
Dobar psihijatar, neurolog, i procjena za svrhovitost uzimanja memantina.
Čim prije.


Bila je , rijesila testove , dali joj terapiju i to je to. Mozda privatni psihijatar bi vise pomogao, zbilja sam neuka sto se ovoga svega tice. I oprostite mi.

body halleck
31.03.2014., 23:40
Nažalost, nemaš puno opcija.

Donepezil,memantin i to je to zasad od farmakoterapije.

Privatni psihijatar je samo veći financijski izdatak bez značajnije koristi po pitanju tijeka bolesti.
Ekipa iz udruga je često vrlo kvalitetna pomoć, svakako ima smisla konzultirati se s njima na redovnoj bazi.

crnaIra
31.03.2014., 23:48
Nažalost, nemaš puno opcija.

Donepezil,memantin i to je to zasad od farmakoterapije.

Privatni psihijatar je samo veći financijski izdatak bez značajnije koristi po pitanju tijeka bolesti.
Ekipa iz udruga je često vrlo kvalitetna pomoć, svakako ima smisla konzultirati se s njima na redovnoj bazi.

Hvala body helleck sto imas strpljenja, sad sam poslala upit preko maila svojem psihijatru kojeg znam vec godinama pa cu vidjeti sta ce mi reci. Mozda se i ne bavi sa time. Po svemu sudeci mama ce mi umrijeti. Ne mogu vjerovati da sam to napisala.

body halleck
01.04.2014., 00:02
Činjenica ja, kako nas to sve čeka, prije, ili kasnije...

Po navedenom, čini se, kako si ti za svoju majku učinila sve što je u današnje vrijeme moguće po pitanju farmakoterapije.
Budi uz nju koliko je to moguće, ne uzimaj k srcu neke riječi koje će možda izaći iz njenih usta, ne zamjeri joj bilo što što učini, ili NE učini.

Ti trebaš nastaviti živjeti svoj život, jer će tako, s tobom, nastaviti živjeti i tvoja majka...

Ako se dobro sjećam, na području grada Zagreba funkcionira vrlo kvalitetna i konstruktivna udruga, budi s njima u kontaktu...

crnaIra
01.04.2014., 00:13
Nisam iz Zagreba ali gospodja je rekla da ih svakako nazovem i da ce mi dati savjet. Pokusavam kao i svi vi u pocetku shvatiti da to vise nije samostalna i sposobna zena. To mi je jos apstraktno. Kad se pomirim sa time mozda bude lakse...jos sam pod dojmovima. Cesto spominjete i domove u koje se mogu smjestiti. Mama je bila toliko pametna da je prije godinu i pol rezervirala mjesto u domu za stare i nemocne, jer je uvijek govorila da ne zeli biti na nicijoj grbaci. Jako pazim da je rijecima ne povrijedim i da udovoljavam njenim zeljama i kad mogu i kad ne mogu nadjem vremena. Jer sam tj. jos uvijek nisam, svjesna da kroz koje vrijeme nece znati kako se zovem. Zato zelim sto vise biti sa njom i makar joj 50 puta ponavljati iste stvari, nije mi tesko. Hvala ti puno, ako se jos necega sjetis sto mi moze koristiti svakako napisi!

crnaIra
03.04.2014., 13:07
Pozdrav svima!
Pitanje: dali je netko cuo ili isprobao lijek Phosphatidyl Serine? Kod nas ih nema za kupiti. Ali se daju nabaviti. Sada ce @body halleck reci da opet eksperimentiram na svojoj mami :) Zvala sam privatnog psihijatra koji je jedan od najboljih u Hrvatskoj i to mi je odmah preporucio. Citala sam malo o tome i vrlo su pozitivna iskustva. Za Ebixu je odmah rekao : nista od toga. Ne odustajem, dok me jos prepoznaje i zna sama otici u trgovinu i vratiti se kuci pokusat cu sve da to usporim.

crnaIra
17.04.2014., 13:57
Sta su svi ozdravili da nitko nista ne pise?

Ana Ivanovna
21.04.2014., 16:34
crnaIra, žao mi je zbog tvoje mame i razumijem tvoju borbu da napraviš sve što možeš. Za ovaj lijek Phosphatidyl Serine nisam čula, ne znam ni kako djeluje. Za Ebixu sam čula da pomaže na početku, moja mama je na početku koristila Exelon flastere i primala je terapiju kod dr. Mimice u Zg. Sve je to držalo bolest pod kontrolom, ali se onda bolest otela kontroli na žalost. Ja sam isto koristila razne alternativne preparate, ali bez nekog uspjeha

kikibela
23.04.2014., 08:28
Ja ne pišem jer jednostavno ne stignem.Moja mama je uz Alzheimera u 11 mjesecu dobila i lakši moždani udar.Jest da je on bio lakši i da nema Alzheimera vjerojatno bi se nekako i oporavila ali ovako udruženo šanse za to ne postoje.Doma je, nepokretna u nasreću pravom bolničkom krevetu koji saum dobila od jedne udruge besplatno.Demencija zadnjih dana ne da napreduje nego galopira.Nije u stanju složiti 3 suvisle rečenice.Jede jer ju ja hranim i to na sreću još uvijek hoće i voli.I organizam slabi, sve više joj se lijepe razne infekcije,prehlada se ponovila i sad je završila na sumamedu jer joj škripi u plućima kao orkestar.Ma sve je to katastrofa,to je puko vegetiranje ništa drugo.

Ana Ivanovna
23.04.2014., 22:49
Žao mi je kikibela : ( I moja mama je otprilike u tavom stanju, leži i ne može ništa sama. Gadno je to što je tvoju mamu još zadesio i taj moždani, baš nemilosrdno. Je li imaš patronažnu sestru koja dolazi i fizikalnu terapiju ? Meni patronažna dolazi dva puta tjedno, a fizikalna je bila tri puta tjedno (prošli mjesec). Sad moram opet proći kroz administraciju da dobijem fizikalnu, jer se to valja mora svaki mjesec obnavljat. Ali mogu reći da sam zadovoljna i sa sestrom i fizikalnom terapeutkinjom, stvarno savjesno rade svoj posao. Moja mama je na žalost već dobila kontrakture, a imala je i dekubitus (uspješno saniran, na svu sreću). Sad ima antidekubitalni madrac, i nema više takvih problema, a nadam se da ih neće ni imat.

kikibela
25.04.2014., 10:39
Patronažnu imam svaki dan ne zbog Alzheimera nego zbog moždanog a valjda je Alzheimer pridonio da su mi ju i ostavili svaki dan jer u poplavi štednje neki dan me posjetila sestra koja to sve skupa kontrolira pa kad je vidjela stanje rekla je da će ostaviti tu njegu u kući vaki dan.Ja sam se naučila savršeno promijeniti pelenu i sve oko toga tako da mi za to patronažna i ne bi trebala.Mogu je i presvući iako je to već puno teže jer je opuštena a ima dosta kila ali za promijeniti donju plahtu,oprati kosu, okupati ju u krevetu e tu je patronažna ipak nezamjenjiva.Imam fizikalnu 3 puta s tim da je u početku nakon moždanog bila 5 puta pa su onda nakon 2 kruga skunuli na 3 puta.Mislim da će ovo držati do godine dana nakon moždanog a onda više nema teorije.Idsem na komisiju otprilike svakih mjesec i pol i za sada mi daju, iako me svaki put strah.Sad je imala komplikacije prehlade, spustio se šlajm u pluća plus slabo srce,plus godine (87),plus ležanje i nepokretnost od 11 mjeseca tako da je vrlo brzo došla do početka upale pluća.Popila je Sumamed i sad je od danas na Klavocinu pa se nadam da će se izvući.
Demencija napreduje opako,u odnosu npr.prije moždanog u 11 mjesecu to je nebo i zemlja,zna se dogoditi da ni mene ne prepozna, tj.kaže da sam ja njena pok.sestra.Ima dobrih i očajno loših dana,čovjek se navikne na sve pa tako i na Alzheimera,ali tužnol je gledati ju takvu a znati kakva je ustvari bila.

sebastyan
10.06.2014., 09:18
Kikibela, strašno mi je žao što moraš prolaziti sve to.
Ja sam "imala sreće"..... ironično, ali istinito.
Mama je početkom 11 mjeseca prošle godine imala lakši moždani.
Sva sreća, bila sam na godišnjem tog tjedna. Ujutro sam primijetila da teže ustaje, pa sam ju vodila do kupaonice. Inače je još uvijek sve higijenske potrebe obavljala sama. Zovem njenog liječnika opće prakse, glupa sestra ga ne može spojiti jer su preselili u novu ordinaciju, pa veli - recite meni, ja ću procijeniti. Kad sam joj rekla da mama otežano hoda, odgovor je bio - Pa vidjeli smo vas prvog na groblju????? Hej, Svisveti su bili prvog, a danas je šesti!!!!! Procijenila je da sutra popodne dođem posavjetovati se s doktorom.
Oko 2 popodne mama mi isklizne iz ruku dok smo išle iz kupaonice. I ostane klečeći u predsoblju. Zvonim susjedi, pomogne mi podići ju i smjestiti u krevet. Zovem hitnu. Dolaze, daju joj injekciju za tlak s voltarenom i odu. A mama ne može na noge!!!!! Od one injekcije je piškila kao nikad u životu, al' trebalo je presvlačiti ju - stavila sam joj pelene, no ni one nisu imale puno svrhe jer je pelena učas bila puna.
Navečer ju idem staviti na spavanje, posjednem na krevet, mama pada ustranu, zovem ponovno hitnu, NEĆE DOĆI!
Sljedećeg dana odem k njenom doktoru, a on mi veli - ma, to je možda kralježak, daj ti njoj praksiten i brufen da se smiri, bit će ona dobro. Trećeg dana ujutro ga opet zovem i velim - sad je dosta, mama ne može na noge! Napokon dobijem uputnicu za hitnu neurologiju. Tamo su odmah ustanovili da je prije 3 dana imala moždani!
Bila je u bolnici 3 tjedna. U prva 2 tjedna se skoro savršeno oporavila, ali joj je desna noga klecala, pa su me upozorili da će trebati fizikalnu terapiju jer je zbog Alzheimera bila i uplašena, bojala se stati na noge.
Nakon 2 tjedna prebacili su je na drugi odjel Neurologije.
I tad počinje pakao.
Što reći - ukratko:
Tamo su je presedirali (pisalo je u otpusnom pismu) i tek na moje višednevno prigovaranje, dosađivanje i sl. doktorica je pogledala listu i smanjila terapiju (zamislite moj šok kad je sestra odnijela dozu s lijekovima i vratila se sa 4!!!!! tablete manje)!
Osim toga, s obzirom da je cijelo vrijeme tog posljednjeg tjedna u bolnici spavala, zapravo nije ništa ni jela.
Da, nisam napomenula da se sve to događalo u vrijeme štrajka liječnika. Ono što je najstrašnije, na toj Neurologiji pacijenti zapravo nisu imali doktora koji ih vodi. Vodili su ih svi - kako je tko bio dežuran. U tri tjedna sam samo tri puta uspjela vidjeti živog doktora. Kad godi bih pitala tko je zadužen za to, pogledali bi na pano i rekli - ne piše?????? zovite sutra ujutro iza 10, pa će vam glavna sestra reći??????? Čula sam da su to govorili i drugim obiteljima. Ili mi kažu - potražite u ponedjeljak ujutro profesora, dođite oko 11, ja izađem s posla, jurim do bolnice, a onda mi vele - ali njega danas nema???????? Ili navečer, nakon posjeta, čekamo doktora do 9 navečer, izbace nas iz bolnice jer je prekasno, a sutra čujemo da je doktor sišao tek iza 10!!!!!!!!!
Nakon 3 tjedna dovezli su mi je doma u POLA DESET NAVEČER!
Ja ju podragam, poljubim, mama se tuži da ju nešto boli. Ne vidim ništa pa pretpostavim da se možda nažuljala na nosila.....
Sljedećeg jutra odem k njenom liječniku po lijekove. Tamo se skoro posvađam s njim jer je rekao da joj ne treba kućna njega?!?!?!?!
Vratim se doma, a moja mama ima 39 temperaturu i s oteklinom na lijevoj strani ispod uha.
Zovi njenog doktora, hitnu, ovaj neće doći, ovaj iz hitne mi govori - meni se možda neko dijete guši, a vi me zovete zbog stare žene koja ima gljivice?????? u ustima, pa joj se začepila zaušna žlijezda?????
Prvi put sam tad čula za tako što. Mama je do posljednjeg dana doma bila, bez obzira na bolest, uredna i vječito je visila u kupaonici. k'o patkica je voljela vodu. Dok je bila u bolnici četkala sam joj zube i, kad vratim film unatrag, vidjela sam ja da ima nešto u ustima, ali sam glupa zbog neznanja mislila da su to ostatci hrane :(
No dobro, nakon moje dreke zbog prepucavanja doktora opće i hitne, dođe njen doktor vidjeti što je, dobijem recept za antibioti, odem ponovno do ljekarne, vratim se doma - već je popodne, mama spava. Utisnem joj nešto u usta da pojede, prije podne nisam stigla ništa skuhati pa je jela jogurte.... Pojela je svega par žlica smiksanog povrća.....
Uglavnom, nije ona više oči otvarala. Stalno sam joj mjerila temperaturu, tlak, pokušavala dati malo vode. Navečer smutim Brufen u granulama, uspijem joj utisnuti par žlica.
U pola četiri zovem hitnu jer joj već par sati nisam uspjela dati ni kap vode. Napokon dolaze. I komentiraju kako je ovo vrlo nezahvalno doba za zvati hitnu???????
Bili su oko pola sata kod mene i nikako se nisu mogli odlučiti što će. S doktoricom je bio tehničar koji je bio onog dana kad je mama imala moždani i kad su je ostavili doma. Naglasila sam mu to. Nakon tog su se njih dvoje pogledali i onda je on rekao da maknem ogradu s kreveta.
U pet ujutro ostavila sam je na Infektologiji.
Sljedećeg dana sam saznala da ima sepsu koju je dobila od bolničke bakterije????? Neki bubrežni nalaz, čija je normala pet, mama je imala 400!!!!! Ali mi je doktor govorio ja je jako teško, no nije za umrijeti. Za razliku od one nesretne Neurologije, na Infektologiji mogu pohvaliti sve - liječnike, sestre, bolničare, ostalo osoblje. Svakog dana nakon posjeta mogla sam porazgovarati s liječnikom i dobiti informacije o maminom stanju. Ljudi!!!!! Značaj toga je ogroman.
Nažalost.......
U petak sam je ostavila ponovno u bolnici, u srijedu je moja majka preminula.
Posljednji put sam je vidjela u utorak popodne kad sam bila u posjetu. Otkako sam je ostavila drugi put u bolnici, samo je ležala, nesvjesna.... Tog utorka, oko pola pet popodne, u jednom je trenutku otvorila oči i skrenula pogled prema meni. Kao da se oprostila od mene......
Kad sam na početku napisala da sam "imala sreću" željela sam reći kako sam pošteđena brige o nepokretnoj osobi s Alzheimerom jer je moja majka nažalost umrla. Nemojte me pogrešno shvatiti, ali meni je drago zbog tog. Nije se patila tih posljednjih dana, umrla je mirno i spasila se (a i mene) onog što bi uslijedilo.
Ovo preružno iskustvo s bolnicom, hitnom, bolničkim osobljem, doktorima vam opisujem samo da vas na neki način upozorim.
Ja sam uvijek pristojna i ljubazna osoba. Jer sam dobro odgojena. Jer me mama dobro odgojila. Mogu vam samo reći da mi je sav taj moj dobar odgoj u ovoj situaciji zapravo predstavljao hendikep.
Što sam zaključila? Odjel Neurologije prima pacijente nakon moždanog. Kad god bih na toj nesretnoj Neurologiji pitala nešto vezano uz mamu prvo bih čula - ona je stalno nemirna, stalno priča, smije se stalno, pjeva, moli se...... sto puta bih morala pitati da dobijem odgovore vezane uz moždani i posljedice istog...... Ona je za njih bila stara baba, otpisana, poluluda od Alzheimera.
Za mene je bila majka, uvijek nasmijana, do posljednjeg svjesnog trenutka, dobra i blaga unatoč toj groznoj bolesti (hvala Bogu, kod mame se A nije manifestirao kroz agresiju). Onih 3 tjedna u bolnici presretna svaki put kad bi vidjela da ulazim u sobu :)
Ja razumijem da se medicinari ne smiju prepuštati emocijama jer ne bi mogli dobro raditi svoj posao kad bi se emocionalno uključivali kod svakog pacijenta. Ali malo empatije ne bi bilo na odmet.

atlantis
10.06.2014., 09:25
Upadam malo :) ali možda će nekome to nešto značiti

U zagrebu, kod placa u Vrapču, postoji dnevni boravak za oboljele od Alzheimera sa cijelim timom bolničara i osoblja.


Tamo rade vježbe (igre poput država grad), fizikalnu terapiju, kupanje, frizure i farbanje, izrada ukrasa za blagdane a prvi su u hrvatskoj koji kao dio 'terapije' imaju redovni posjet volontera sa psom.

Nevjerojatno je kako pas većinu izvuče iz ljušture i kako komuniciraju sa životinjom (recimo pas je za valentinovo dijelio poklone a oni su zauzvrat psu morali dati keksić :))

Eto, samo da znate :)

kikibela
10.06.2014., 14:34
Žao mi je Sebastyan,primi moje iskreno saučešće.Vjerujem i želim vjerovati da je tvoja mama sad na nekom boljem i ljepšem mjestu od ovog prokletog nemilosrdnog svijeta.
Kod mene ništa bolje ni ništa novo.Svaki dan je borba i tako stalno.Išli smo na kontrolu kod neurologa prošli tjedan, pisakranje 20 minuta a 5 minuta bavljenja pacijentom. Ni aparata, ni pretrage, ništa.Temperaturica do 37,3 skoro svaki dan.Nije to ništa.Što bi vi pa ona ima 87 godina. I tako......sve znate što da kažem.....
Ja sam se ispraksirala u prematanju i njezi, dolazi mi i svaki dan patronaža, jede još uvijek i to uz ovu njegu koju ima ju valjda drži.

sebastyan
11.06.2014., 13:10
Žao mi je Sebastyan,primi moje iskreno saučešće.

Hvala, Kikibela.
Gle, bila sam ja mirna od onog dana kad je mama preminula. Odmah sam si rekla da je tako najbolje jer bi sve drugo bilo gore za nas. Onu večer, prije nego je umrla, došla sam iz bolnice, izašla na balkon zapalit, pogledala u nebo i rekla - Molim te, Bože, ako se ne može oporaviti, uzmi ju k sebi. Bilo što, samo nemoj dopustiti da pati.
I eto, uslišao je moju molbu. Vjerujem da je mama sad na nekom ljepšem mjestu i da me čuva otamo :)
Ne znam što bih tebi rekla, osim da ti poželim puno hrabrosti i strpljenja, a pogotovo snage. Trebat će ti sve više, kako dani budu odmicali.
Znaš, moja je mama prošle godine znala sklapati pjesmice, onako iz glave. Začuđujuće s obzirom da nije mogla sklopiti cijelu rečenicu. Pa sam jednog dana rekla neka zapisuje i pročita mi kad dođem s posla. I tako ja jednom dođem s posla, a gospođa što je pravila mami društvo i moja mama se smiju i pokazuju mi papir. A na papiru užasno nespretnim rukopisom (morale smo već vježbati pisati jer je zaboravljala upotrebu slova) pjesmica. Čitaj ovo:
"Imam dečka, ime mu je Jozo.
Cijelog dana biciklom me vozo.
Od Retfale pa do moga stana.
Al' sam sretna, imam vragolana!"
Ja umrla od smijeha! :D
Uglavnom, dok je bila u bolnici govorili su mi da stalno pjeva, a dežurni liječnik mi je rekao kako je od mame čuo i neke bećarce za koje nije ni znao da postoje :D
I onda su mi sestre,kad sam došla po mamine stvari, pričale da je pjevala tu pjesmicu :D
Zašto sam ti ovo napisala? Mene su ovakve stvarčice čeličile. Nadam se da i ti pronalaziš puno takvih :)

sebastyan
11.06.2014., 13:13
Upadam malo :) ali možda će nekome to nešto značiti

U zagrebu, kod placa u Vrapču, postoji dnevni boravak za oboljele od Alzheimera sa cijelim timom bolničara i osoblja.


Tamo rade vježbe (igre poput država grad), fizikalnu terapiju, kupanje, frizure i farbanje, izrada ukrasa za blagdane a prvi su u hrvatskoj koji kao dio 'terapije' imaju redovni posjet volontera sa psom.

Nevjerojatno je kako pas većinu izvuče iz ljušture i kako komuniciraju sa životinjom (recimo pas je za valentinovo dijelio poklone a oni su zauzvrat psu morali dati keksić :))

Eto, samo da znate :)

Neka si ovo stavila, da bar oni koji su u Zg ili mu gravitiraju vide da imaju i tu mogućnost.
Dok je moja mama bila živa, pokidala sam se da nađem nešto ovakovo. Ali mi smo ti u Osijeku pravi "Anus Mundi". Zaboravljeni. Nikakve dnevne radionice nije postojalo, a u domovima su mi rekli da bi mamu primili na dnevni boravak da je nepokretna. Pokretnu ju nisu htjeli!
Samo ih nisam pitala a na koji način bih ju nepokretnu slala svakog dana (sa drugog kata zgrade bez lifta) u neki dom i dovozila natrag?!?!?!?!

atlantis
15.06.2014., 09:01
Žao mi je zbog mame :grli:

Da, pričala mi je voditeljica da malo ljudi zna za njih, što je šteta jer stvarno je prostor velik i dobro opremljen i osoblje je drago :)

Eto, ako nekome zatreba može se i meni javiti (ne radim ja tamo nego moj pas :))

nicole76
22.06.2014., 20:02
Pozdrav!
Zanima me nakon kojih pretraga i dijagnoza se zaključuje da osoba boluje od Alzheimerove bolesti, obzirom da mi je neurologica rekla da se sigurna dijagnoza može postaviti tek nakon obdukcije? :confused:
I još jedna stvar, dal su vaši bližnji koji su oboljeli, u ranoj fazi imali još neke simptome (npr. tjelesne) osim zaboravljivosti i promjena ponašanja? Puno hvala!

Ana Ivanovna
23.06.2014., 17:12
Ćao Nicole, istina je da se Alzheimer sa 100%tnom sigurnošću može jedino utvrdit poslije smrti, ali se s obzirom na simptome, ta dijagnoza prilično sigurno postavlja i prije i pritom je najvjerodostojnija magnetska rezonanca. Što se tiče tjelesnih simptoma na početku bolesti, ja ih nisam primijetila, ali to možda ovisi i o godinama, moja mama se dosta mlada razboljela. Možeš li reći o kakvim se tjelesnim simptomima radi?

nicole76
23.06.2014., 20:08
Ćao Nicole, istina je da se Alzheimer sa 100%tnom sigurnošću može jedino utvrdit poslije smrti, ali se s obzirom na simptome, ta dijagnoza prilično sigurno postavlja i prije i pritom je najvjerodostojnija magnetska rezonanca. Što se tiče tjelesnih simptoma na početku bolesti, ja ih nisam primijetila, ali to možda ovisi i o godinama, moja mama se dosta mlada razboljela. Možeš li reći o kakvim se tjelesnim simptomima radi?
Da, ali koja točno dijagnoza dobivena magnetskom rezonancom ukazuje na Alzheimera? Dal se možete sjetiti šta je vašim bližnjima pisalo na nalazu?
Za tjelesne simptome sam mislila nešto poput bolova i trnaca u udovima, jer ipak se radi o odumiranju živaca?

Sent from my LT22i using Tapatalk

crnaIra
27.06.2014., 23:47
Ćao Nicole, istina je da se Alzheimer sa 100%tnom sigurnošću može jedino utvrdit poslije smrti, ali se s obzirom na simptome, ta dijagnoza prilično sigurno postavlja i prije i pritom je najvjerodostojnija magnetska rezonanca. Što se tiče tjelesnih simptoma na početku bolesti, ja ih nisam primijetila, ali to možda ovisi i o godinama, moja mama se dosta mlada razboljela. Možeš li reći o kakvim se tjelesnim simptomima radi?

Mojoj mami su rekli da joj magnetska rezonanca nece nista pokazati i odustali smo :ne zna:

sebastyan
30.06.2014., 13:31
Da, ali koja točno dijagnoza dobivena magnetskom rezonancom ukazuje na Alzheimera? Dal se možete sjetiti šta je vašim bližnjima pisalo na nalazu?
Za tjelesne simptome sam mislila nešto poput bolova i trnaca u udovima, jer ipak se radi o odumiranju živaca?

Sent from my LT22i using Tapatalk

Ni mi nismo išli na magnetnu. Međutim, kad smo usporedili simptome bilo je sigurno da se radi o A.
Ali tu usporedbu možeš napraviti tek kad bolest dobrano odmakne. Dotad nisi siguran radi li se o običnoj staračkoj demenciji.
Recimo, moja se mama par godina prije nego je bolest postala baš izražena znala neobično ponašati. Evo primjer:
Ide na misu popodne (redovito je išla u crkvu i bez obzira na sve što je zaboravljala, sve molitve je znala do posljednje riječi!!!!!) koja je u 18,30, u 18 sati se moli krunica. U crkvi bude desetak bakica (ono, nema gužve i ne moraš se poklat za mjesto). Do crkve ima 10 minuta laganog hoda - ona, ja stignem brže. Dakle, mogla je komotno krenuti u 17,45 i doći kojih 5 minuta ranije.
Ja dolazim s posla iza 15 sati, a moja mama obučena, obuvena, šeta po stanu i čeka kad će krenuti!!!!!!
To su zapravo bili prvi simptomi na koje nisam obratila pažnju..... Imala je 72-73 godine i ...... eto, mogu se sad požderati, ali nisam obratila pažnju.
Neko vrijeme nako tog počela je zaboravljati kuhati. Recimo, presolila bi i slično.....
To je trajalo do njene 74-75 godine kad ju je puklo. Ono, jednog jutra nije znala gdje smo jučer bili, kako se zove selo u kom joj živi brat, pitala me jesmo li mi same......

A sad, što se tiče bolova i trnaca...... da, mama je imala problem s tim. Još dok je bila mlada, 45-50 godina znala je govoriti kako ju "kida" u nogama ili rukama, a negdje u tim je godinama išla i na preglede zbog loše cirkulacije. No, postojale su i posljedice posla. Mama je radila u tvornici keksa, obična radnica koja je znala vući i nositi velike težine, prostajati 8 sati na poslu.......

Gle, sve ono što sam pročitala o A govori da dijelovi mozga lagano odumiru, mozak atrofira, prvo je pogođen centar pamćenja, zatim dolazi na red ostalo.....

Vjerujte mi, meni je jako teško što je moja mama umrla, ali sam istovremeno neizmjerno sretna jer je pošteđena onog najstrašnijeg što ta bolest nosi. Do posljednjeg dana prije moždanog bila je na nogama, sama se tuširala, sama jela. I pričala bedastoće :) Nisam je morala gledati nepokretnu, u ranama (jer, koliko god bili pažljivi u zadnjih par dana se rane pojave zbog odumiranja tijela....), kako se pati ..... Ono što znam je da se u bolnici nije patila. Čal ni tih posljednjih dana, nije ju ništa boljelo..... No da je preživjela tu bakteriju..... bilo bi to prestrašno!

Ana Ivanovna
30.06.2014., 18:18
Pa ovako, moja mama je prvo napravila CT mozga i tu se nije ništa vidjelo, ali kad je napravila MR, neurolog mi je rekao da se vidi jasna atrofija mozga na čeonom dijelu i još nekom drugom dijelu (zaboravih kojem). Kada je krenula na terapiju cjepivom kod dr. Mimice u Zagreb, svakih par mjeseci je morala na ponovnu MR, da se vidi stanje, napredovanje bolesti. Te snimke su bile samo za doktore, i nisam ih nikad vidjela ali sam iz više izvora čula da je MR bolja. Naravno, dijagnoza nije bila postavljena isključivo na temelju snimke, nego uzimajući u obzir i to i simptome u ponašanju kod moje mame. Ima nešto o tome na ovom linku http://razbibriga.net/showthread.php/2220-Demencija