PDA

View Full Version : Bipolarni poremećaj (BAP; manična depresija)


stranice : 1 2 3 4 [5] 6

~Scarlet~
26.12.2011., 08:46
evo, prošlo je tjedan dana da je u bolnici.... nikakva pomaka, znam da je to teško da će se to odjednom srediti i da treba vremena ali svejedno, niti dijagnoza nije postavljena... ne znam više šta očekivati :(

Pa u bolnicu mora biti nekako upisana. Vjerovatno je to ista dg s kojom je i prije vođena. A 7 dana je jako malo. Budite strpljivi. Je li otac razgovarao s liječnikom? Neka otvoreno pita da li sumnjaju na BAP ili je ista dg od prije?

Lalea
28.12.2011., 04:19
je, samo što ćemo mi to vjerojatno saznati tek kad dobijemo otpusno pismo jer nitko ne želi ovako reći tj potvrditi, a od par liječnika koje sam ovako kontaktirala svi govore da je vjerojatno to u pitanju... nekako mi je teško vjerovati da su je primili s dijagnozom povratne depresije s teškim psihozama, dijagnoza od zadnjeg odlaska u bolnicu, kad ona u tom stanju uopće nije bila, nego posve obrnuto.
otac mi kaže da je mrvu bolje, ali da još uvijek govori nepovezano i neke stvari koje ona nikad nije spominjala ni dopuštala...

Ollie
05.01.2012., 09:24
Molim ljude kojima je dijagnosticiran bipolarni da mi objasne kako im je započela ta bolest? Da li se pojavila odjednom ili su se polako simptomi javljali i pojačavali (i s koliko godina)? Ispričavam se ako je već netko dogovorio na ovakvo pitanje...

Frida100
05.01.2012., 18:11
Molim ljude kojima je dijagnosticiran bipolarni da mi objasne kako im je započela ta bolest? Da li se pojavila odjednom ili su se polako simptomi javljali i pojačavali (i s koliko godina)? Ispričavam se ako je već netko dogovorio na ovakvo pitanje... Napisala sam ti malo prije poruku al neznam kaj se desilo pa ču ti još jednom odgovorit. Simptomi su se polako javljali i pojačavali.Oko 27 sam god. imala oscilacije u obliku depresije i hiperaktivnosti te sa posijetila psihijatra. Dobila sam terapiju al nisam bila zadovoljna. Sve do prije 4god. kad sam posijetila privatnika i dobila odgovarajuču terapiju i danas se ok osiječam. Navodno je to od velikog stresa.. Eto u kratko. Pitaj ak te neš zanima.:)

Frida100
05.01.2012., 18:19
Još ću jednom pitat dal netko pije Arvind i Citram i kakva su vaša iskustva, al ne odgovor na engleskom. Hvala.:)

rpxx68
06.01.2012., 18:26
Molim ljude kojima je dijagnosticiran bipolarni da mi objasne kako im je započela ta bolest? Da li se pojavila odjednom ili su se polako simptomi javljali i pojačavali (i s koliko godina)? Ispričavam se ako je već netko dogovorio na ovakvo pitanje...

pozz! ja sam dosta ovdje pisala o BAP-u (osobno iskustvo)

možeš pročitati moje postove,možda nešto pomogne

sretno:D

helybipolar
07.01.2012., 21:28
pozdrav!
imam pitanje za ljude koji se več kao ja dugo liječe od ove bolesti.da li su se od depakinea jako zdebljali?
ja sam dobila 20kg i zbilja otad normalo funkcioniram,radim,nemam manične epizode,nemam tremor ruku,bolje pamtim i skoncentriranija sam. ali 20 kg je previše i ići ću idući tj svojoj psihijatrici da vidim postoli li kakav lijek kao alternativa.
Je li itko od vas imao takav problem? seroquel pijem več 4 godine,a počela sam se debljati kad sam uz njega dobila litij i pojačane doze depakina.litij je ukinut nakon nekog vremena a sada kile neidu nijednom dijetom dolje več 11mj

helybipolar
07.01.2012., 21:54
Molim ljude kojima je dijagnosticiran bipolarni da mi objasne kako im je započela ta bolest? Da li se pojavila odjednom ili su se polako simptomi javljali i pojačavali (i s koliko godina)? Ispričavam se ako je već netko dogovorio na ovakvo pitanje...

kod mene se pojavila zbog prekomjernog uzimanja amfetamina i metamfetamina.kemija mi je uništila mozak.više nisam jela,nisam mogla spavati.dečko mi je bio diler tako da mi je sve bilo dostupno. U danima kada sam bila normalna i nenadrogirana odlučila sam posjetiti psihijatra i reči mu kakav život živim,da ne jedem,da ne spavam,da ima dana kada spustim roletne i po cijeli dan plačem sama u svojoj sobi,ništa me ne može nasmijati itd.Oscilacije raspoloženja su bile prestrašne i predrastične.Previše sam novca trošila,bili glavni u društvu di god se pojavimo,uvijek je netko imao ili speeda ili trave ili xtc-ja.
to je bilo prije 5 godina.tada sam ga odlučila na novu godinu ostaviti,dakle dečka i cijelo to društvo.jednostavno sam tako morala da ne dolazim u kontakt s drogom. odlučila sam okrenuti novu životnu stranicu.
počela sam piti seroquel i te su me tablete preporodile!! naspavala se prvi put u zadnje 2-3 godine,prestale su depresije..hipomanije su češće izražene i javljaju se i dan danas,kao da sam na nekom tripu /stišće mi se vilica,tresu mi se ruke,pričam nepovezano,upadam ljudima u riječ,neznam dovršiti rečenice,peglam kartice po dučanima/ i kad me to strefi popijem helex ili pola serquela,izbjegnem taj dan kavu itd.
BAP se javlja i usred trauma na mozgu. imala sam 7 prometnih nesreća,,više potresa mozga,tako da mi je i to dopridonijelo oboljenju.

invisible f
08.01.2012., 00:27
pozdrav!
imam pitanje za ljude koji se več kao ja dugo liječe od ove bolesti.da li su se od depakinea jako zdebljali?
ja sam dobila 20kg i zbilja otad normalo funkcioniram,radim,nemam manične epizode,nemam tremor ruku,bolje pamtim i skoncentriranija sam. ali 20 kg je previše i ići ću idući tj svojoj psihijatrici da vidim postoli li kakav lijek kao alternativa.
Je li itko od vas imao takav problem? seroquel pijem več 4 godine,a počela sam se debljati kad sam uz njega dobila litij i pojačane doze depakina.litij je ukinut nakon nekog vremena a sada kile neidu nijednom dijetom dolje več 11mj

Ja sam pila depakine u max dozi- 1500 mg, i nisam se debljala, samo sam od njega izgubila strašno puno kose i to se nikada nije vratilo u normalu. A da se zapitaš - debljaš li se možda od seroquela?

helybipolar
08.01.2012., 11:53
Ja sam pila depakine u max dozi- 1500 mg, i nisam se debljala, samo sam od njega izgubila strašno puno kose i to se nikada nije vratilo u normalu. A da se zapitaš - debljaš li se možda od seroquela?

njega sam pila prve dvije godine,i nisam se debljala. ali nakon 2 god mi je oveden depakine i litij i odonda se kile nagomilale. Litij sam prestala piti prije 5 mj i pojačali su mi depakine i odonda sam se baš uprasila :(

Ollie
09.01.2012., 07:03
Hvala na odgovorima @Frida100 i ostali :). Meni su se počele javljati nagle oscilacije u raspoloženju od prilično hiperaktivnog stanja do depresivnog i to od tek prije 1 godinu i te oscilacije su znale biti sve izraženije. Međutim dijagnoza mi je - anksiozno depresivna i samo na antidepresive i anksiolitike nije išlo pa mi je psih uvela malu dozu antipsihotika bez promjene dijagnoze. Zasad mislim da je ok ali se pitam da li će ostati na tome ili će se unatoč lijekovima pojačavati simptomi ..?

helybipolar
09.01.2012., 12:58
Bok društvo:) Nova sam na forumu i čitam i tražim sve o bipolarnom. Drago mi je što sam naletila na vas. Meni je prije 15 god. dignoza bila bipolarni poremećaj ali sam ambulantno bila lječena s krivom terapijom sve dok nisam došla kod privatnok psihića i dobila tablete u kojim je pisalo da su za bp-j. Od tad se super osijećam, nemam oscilacija. U 15 god. sam se svakako ponašala i zagorčavala život mojim najbližima. Sad nisam bila godinu dana na kontroli i spremam se u četvrtak, mislim da sam malo hiperaktivna. Molim vas da mi napišete koje lijekove trošite.:eek:


ja trošim od prvoga dana Seroquel 200mg (100-100-200)
depakine 300 (1-0-2)
sanval 10-20mg navečer
s tim da ima dana kada seroquel netrebam po danu,ako izbjegavam kofein nisam hiperaktivna pa mi netreba da me spusti,stoga ga popijem samo navečer 200mg
pila sam i litij oko godinu dana uz gore navedeno no ukinut mi je jer mi nije bio više potreban
na helexe sam se navukla i stvorila otpornost stoga sam tražila da mi ga psihijatrica makne (tad je uveden sanval)

The Perkins
09.01.2012., 14:32
njega sam pila prve dvije godine,i nisam se debljala. ali nakon 2 god mi je oveden depakine i litij i odonda se kile nagomilale. Litij sam prestala piti prije 5 mj i pojačali su mi depakine i odonda sam se baš uprasila :(

Samo da te upozorim da se paziš Depakine-a: što se tiče debljanja, gubitka kose, a i problema kod začeća (ako ih više godina uzimaš mogla bi imat dosta problema)... Ja sam ih koristila za epilepsiju i na pdf-u Epilepsija se dosta raspravljalo o njima... U dosta su slučajeva zajebani za ženski rod...
Eto, tek tol'ko da znaš! :mig:

helybipolar
09.01.2012., 15:28
Samo da te upozorim da se paziš Depakine-a: što se tiče debljanja, gubitka kose, a i problema kod začeća (ako ih više godina uzimaš mogla bi imat dosta problema)... Ja sam ih koristila za epilepsiju i na pdf-u Epilepsija se dosta raspravljalo o njima... U dosta su slučajeva zajebani za ženski rod...
Eto, tek tol'ko da znaš! :mig:

hvala na upozorenju...nažalost nisam ta koja odlučuje šta ču pit od lijekova a šta ne:ne zna:
tražila sam danas telefonski svoju psihijatricu da mi hitno mijenja th jer iskreno - udebljah se ko prasence! naručila me tek za 10 dana...

lamictal dok sam pila nisam se debljala,čak ni od litija. Isključivo od depakine-a i to mogu reč sa 100%-tnom sigurnošću. Njega kad popijem on mi otvara apetit i stvara u želucu osječaj jedne veeeeeeeeeeeeeelike praznine.

imam 27 i nisam još rodila,i ne bih si nikad oprostila da jednog dana kada odlučim nemogu ostati u drugom stanju. kažem opet,nije na meni da si mjenjam th... :ne zna:

The Perkins
09.01.2012., 16:28
hvala na upozorenju...nažalost nisam ta koja odlučuje šta ču pit od lijekova a šta ne:ne zna:
tražila sam danas telefonski svoju psihijatricu da mi hitno mijenja th jer iskreno - udebljah se ko prasence! naručila me tek za 10 dana...

lamictal dok sam pila nisam se debljala,čak ni od litija. Isključivo od depakine-a i to mogu reč sa 100%-tnom sigurnošću. Njega kad popijem on mi otvara apetit i stvara u želucu osječaj jedne veeeeeeeeeeeeeelike praznine.

imam 27 i nisam još rodila,i ne bih si nikad oprostila da jednog dana kada odlučim nemogu ostati u drugom stanju. kažem opet,nije na meni da si mjenjam th... :ne zna:

Znam da nije na tebi... :kava: Imala sam i ja takvih liječnica (bolje rečeno pacijentica) koje nisu htjele ni čuti za druge lijekove - Depakini i točka!
Ako ti i dalje neće promijenit terapiju ti svejedno možeš napraviti nešto - promijeniti liječnicu tj. psihijatricu... Samo se dobro raspitaj koja je dobra, baci se u potragu i to ti je to!
Nemoj da ti psihijatrica govori kaj je najbolje za tebe... To ti sama znaš...
Nerijetko psihijatrima trebaju psihijatri više nego njihovim pacijentima!

helybipolar
09.01.2012., 17:52
Znam da nije na tebi... :kava: Imala sam i ja takvih liječnica (bolje rečeno pacijentica) koje nisu htjele ni čuti za druge lijekove - Depakini i točka!
Ako ti i dalje neće promijenit terapiju ti svejedno možeš napraviti nešto - promijeniti liječnicu tj. psihijatricu... Samo se dobro raspitaj koja je dobra, baci se u potragu i to ti je to!
Nemoj da ti psihijatrica govori kaj je najbolje za tebe... To ti sama znaš...
Nerijetko psihijatrima trebaju psihijatri više nego njihovim pacijentima!

potpuno se slažem s tobom :)
i sama sam zdr.djelatnik,radim s pacijentima i znam jako dobrih par psihića,štoviše doktora znanosti i spec.psihijatrije. 4 god. sam se liječila na rebru,sada sam se prebacila u popovaču radi mjesta stanovanja jer mi je rebro daleko.i u dubravi znam jako dobru psihijatricu,sve sam ih obišla i svaki puta lijekovi su ostali isti.A sada s obzirom da se nepotrebno debljam,znam da če mi netko od njih pomoći i promjeniti mi terapiju-jer ja ovako više nemogu:( padam u depresiju isključivo zbog kilaže.
primjer,dečko mi ima 60kg ja imam 80kg,ubi me to!
ne da mi se opet mjenjati psihića,jer mi se ne da pričati sve o sebi ispočetka

rpxx68
10.01.2012., 09:26
Samo da te upozorim da se paziš Depakine-a: što se tiče debljanja, gubitka kose, a i problema kod začeća (ako ih više godina uzimaš mogla bi imat dosta problema)... Ja sam ih koristila za epilepsiju i na pdf-u Epilepsija se dosta raspravljalo o njima... U dosta su slučajeva zajebani za ženski rod...
Eto, tek tol'ko da znaš! :mig:

zato sam ja odbila tu terapiju i posvađala se sa dr.:mad:

The Perkins
22.01.2012., 20:09
Kakav je onaj blagi bipolarni poremećaj? Jel to ciklotimija ili? :misli: Čitala sam nešto na Googleu, al' to je tak sve stručno pisano da nisam ništa skužila...
Kak se taj blagi BP manifestira?

Dotty
27.01.2012., 15:22
Treba mi pomoć. Ne mogu više izdržati ovo svake godine iznova...

Koliko je uobičajeno da su bipolarni ljudi ekstremno paranoični do te mjere da su deluzionalni? Je li uobičajeno da osoba bude skroz normalna par godina(znači ne manična ni depresivna, prepoznajem obje faze), i onda odjednom"pukne", postane toliko paranoična da je s njom nemoguće komunicirati, izmišlja, ima pretjerane iracionalne strahove, zove svih i svakoga na telefon NONSTOP sa krhkim preplašenim glasom(a inače je tip osobe koji se ničeg ne boji), nabijajući si masovne tel. račune, i često se ponaša bezobrazno i manipulativno. Je li moguće da je njoj BPD krivo dijagnostirican, podsjeća me na šizofreničara :( Inače odlazi kod psihijatra preko uputnice, pije tablete, standard-Normabeli i još neke anti psihotike valjda kojih se sad ne mogu sjetiti ali mogla bi provjeriti...Mislim da bi trebala otići kod drugog psihijatra, njoj treba ozbiljna terapija a ne samo pričanje 10 minuta i prepisivanje raznoraznih ljekova. Ne mogu ju uvjeriti da joj nitko ne želi zlo, da je sve u redu. Zbog njenih zivkanja, provjeravanja i sl. stvara i meni paranoje i strahove, anksioznost, i ne mogu učiti :( Dakle, moja stara je u pitanju...Oni koji su to iskusili znati će kako je živjeti s takvom osobom godinama, bila sam na rubu tog da završim u ludnici, postala sam bila agresivna, živčana, i nisam ništa napravila od života u to vrijeme. :( Strah me da mi u svojim iracionalnim strahovima ne spali knjige koje su mi tamo ostale, i da ne ozljedi našeg mačka, jer kad je takva smeta joj, a još je crni - sigurno će umisliti da je đavao u mačjem obliku. Znam da zvuči smiješno, ali meni je muka. Što da napravim?Ona bi htjela otići u ludnicu, čak me znala moliti da ih nazovem da ju odvedu...

~Scarlet~
27.01.2012., 19:00
@Dotty
Da li ti govoriš o BAP-u ili BPD (borderline personality disorder)?:confused:
Ako je riječ o BAP-u, mogu biti prisutni i psihotični elementi.
Ukoliko ti je majka akutno psihotična, sumanuta, paranoidna ili manična, najvjerojatnije će biti potrebna hospitalizacija. Preporučam ti da ju odvedeš u hitnu psihijatrijsku ambulantu prema mjestu prebivališta.

Dotty
27.01.2012., 19:47
@Dotty
Da li ti govoriš o BAP-u ili BPD (borderline personality disorder)?:confused:
Ako je riječ o BAP-u, mogu biti prisutni i psihotični elementi.
Ukoliko ti je majka akutno psihotična, sumanuta, paranoidna ili manična, najvjerojatnije će biti potrebna hospitalizacija. Preporučam ti da ju odvedeš u hitnu psihijatrijsku ambulantu prema mjestu prebivališta.

Mislim na BPD ili maničnu depresiju. Što je BAP?:confused: Ne mogu ju ja odvesti nigdje jer živim na drugom kraju Hrvatske od nje, a stari je takav tip da je flegma i ništa ga nije briga. U biti nikog nije briga i nikad ju nisu shvaćali ozbiljno, čak i kad se pokušala ubiti itd. i kad sam ja znala vrištati i lupati šakama u zid od bijesa koliko bi me dovela do ludila. Nemam se kome obratiti, inače ne bi pisala ovdje.

Azaleja
27.01.2012., 19:51
@Dotty
Da li ti govoriš o BAP-u ili BPD (borderline personality disorder)?:confused:
Ako je riječ o BAP-u, mogu biti prisutni i psihotični elementi.
Ukoliko ti je majka akutno psihotična, sumanuta, paranoidna ili manična, najvjerojatnije će biti potrebna hospitalizacija. Preporučam ti da ju odvedeš u hitnu psihijatrijsku ambulantu prema mjestu prebivališta.

Pitanje, koja je razlika između BPD i BAP-po čemu se točno razlikuje.

~Scarlet~
27.01.2012., 19:54
Mislim na BPD ili maničnu depresiju. Što je BAP?:confused: Ne mogu ju ja odvesti nigdje jer živim na drugom kraju Hrvatske od nje, a stari je takav tip da je flegma i ništa ga nije briga. U biti nikog nije briga i nikad ju nisu shvaćali ozbiljno, čak i kad se pokušala ubiti itd. i kad sam ja znala vrištati i lupati šakama u zid of bijesa koliko bi me dovela do ludila. Nemam se kome obratiti, inače ne bi pisala ovdje.

Manično-depresivna psihoza je stari naziv za Bipolarni afektivni poremećaj.- (BAP)
BPD je Borderline personality disororder- granični poremećaj osobnosti.

Onda ti preporučam da kontaktiraš njenog liječnika u Domu zdravlja i zatražiš da izvrši kućnu posjetu. Ispričaj mu/njoj ovo što si napisala, dakle da ti se čini da je u akutnoj fazi, a liječnik kad ju pregleda će dalje indicirati da li je za bolnicu ili ne, te ako treba pozvati kola hitne pomoći.

Dotty
27.01.2012., 20:17
Uh, ma mislila sam bipolar personality disorder. I znam za naziv bipolarni afektivni poremećaj, jednostavno sam loša sa tim kraticama :D

Ne znam koji je njen doktor, i nemam novaca za toliko pričati preko mobitela s njim :( Treba to uživo. A oni će reći da nije toliko strašno kad se ona na trenutak pribere jer je manipulativna, a već su joj jednom dolazili doma doktorica i medicinska i dale joj injekciju za smirenje. Pobogu, pa kad će biti dovoljno strašno, kad se baci s balkona?Nije mi jasno kako njen psihijatar ne kuži da je u prelošem stanju kad mu dođe onakva kakvu je znam i ispriča svoje paranoje...Baš ću je kad me sljedeći put nazove pitati da li bi htjela otići u bolnicu, i da to kaže svom psihijatru. Da ju prisilno odvedu to bi samo gore napravilo.

Scorpione
05.03.2012., 18:04
imam nekoliko pitanja u vezi bipolarnog poremećaja: koliko često se izmjenjuju i koliko traju stanja manije i depresije i da li se ta dva stanja mijenjaju vremenski ravnomjerno (ili može jedno stanje trajati dulje od drugoga)?
da li na taj poremećaj mogu djelovati vanjski faktori (npr. veselje kad se trebaš naći s nekom dragom osobom ili osjećaj kada se približava neki događaj na kojem ne želiš prisustvovati, a moraš, itd.)?
može li mi netko ukratko opisati stanje manije?

mikimiki
06.03.2012., 11:53
o razdobljima i duljini trajanja faze ne bih, jer mislim da nema pravila.

a kako izgleda manična osoba?
- malo spava, ne može se zaustaviti pričati, skače sa teme na temu bez reda, upada u riječ, ne može se se skoncentrirati na temu, sklona je suludo hrabrim potezima, rastrošna je.....

Scorpione
06.03.2012., 14:43
o razdobljima i duljini trajanja faze ne bih, jer mislim da nema pravila.

mislio sam da li se u jednom danu mogu izmijeniti nekoliko perioda ili jedan period može trajati više dana...

a kako izgleda manična osoba?
- malo spava, ne može se zaustaviti pričati, skače sa teme na temu bez reda, upada u riječ, ne može se se skoncentrirati na temu, sklona je suludo hrabrim potezima, rastrošna je.....

čini se da mene ipak još uvijek pucaju hormoni (iako već polako izlazim iz puberteta), a ne manija :D

rejoflajt
09.03.2012., 22:49
http://www.forum.hr/showpost.php?p=38426046&postcount=864

friedric
18.05.2012., 19:18
Pozdrav svima... imam problem i puno pitanja a toliko sam zbunjen da ne znam kome se obratiti...
Nadam se da ćete mi odgovoriti na pitanja. Ne znam odakle da počnem. Imam 22 godine i mislim da sa mnom nešto nije u redu. Već duže vrijeme osjećam u sebi, ajmo nazvati ''raspad sistema''. Bezvoljan sam jedno vrijeme - na pamet mi padaju neke stvari npr. smrt - ne razmišljam direktno da se ubijem već kako bi bolje bilo da me nema. Imam i problema sa govorenjem istine - koliko god to poricao i koliko god se trudio izboriti se protiv toga jednostavno ne ide. Skrivam neke stvari od javnosti i kao da se drugim lažima izvlačim ili pokrivam pravu istinu. Evo danas sam shvatio da sam malo puknut jer sam prijatelju slagao da imam bipolarni poremećaj da opravdam svoje čudno ponašanje na koje mi je on ukazao.

Pa mi ja na pamet palo, možda i imam? Jeli to moguće? Koji mi je vrag?

Ali ponekad, jednostavno slažem jer kao da mi je ušlo u naviku. Čitao sam o bipolarnom poremećaju i prepoznao sam neke stvari kod sebe - izmjena tuge i sreće. Jedno vrijeme sam sretan. Drži me do nekoliko tjedana. Onda se jedno vrijeme čudno osjećam, tužno, jadno i depresivno. Zna nekad biti i vrlo kratkotrajno primjerice jedan dan sam pun entuzijazma i čvrsto odlučim da ću se promijeniti i više misliti na sebe. Idući dan sam totalno, da izvinite, u ku***. Stvarno ne znam šta mi je ali osjećam kao da mi treba neka pomoć. Ponekad sam agresivan bez razloga, živčan i otresam se na svakoga a pogotovo na majku - koja je inače vrlo teška i kompleksna osoba i dosta slaba sa živcima radi ne baš laganog života. Ali na stranu to, moja majka je divna i mislim da je ne zaslužujem, da ne zaslužujem kako je dobra prema meni. Previše je iskorištavam i previše se istresam na nju. Ne želim to raditi ali se ne mogu boriti protiv toga. Također imam i problema sa kilogramima, imam nekih barem 30 kg viška. Znači patim i od gojaznosti. Previše provodim vremena gledajući serije, na internetu, filmove i uživam u hrani. Puno i pušim. Kad odlučim da ću to sve promijeniti to me drži samo preko noći. Idući dan se monotonija nastavlja. I da ne zaboravim osjećaj ''koji imam u trbuhu i prsima''. Kao neka turobnost, teško za opisati - kao nešto moram, nešto me guši i muči. Neki unutarnji nemir... Molim Vas pomozite mi, uputite me negdje jer jednostavno ne znam šta bih.

Zahvaljujem

rpxx68
22.05.2012., 11:38
Pozdrav svima... imam problem i puno pitanja a toliko sam zbunjen da ne znam kome se obratiti...
Nadam se da ćete mi odgovoriti na pitanja. Ne znam odakle da počnem. Imam 22 godine i mislim da sa mnom nešto nije u redu. Već duže vrijeme osjećam u sebi, ajmo nazvati ''raspad sistema''. Bezvoljan sam jedno vrijeme - na pamet mi padaju neke stvari npr. smrt - ne razmišljam direktno da se ubijem već kako bi bolje bilo da me nema. Imam i problema sa govorenjem istine - koliko god to poricao i koliko god se trudio izboriti se protiv toga jednostavno ne ide. Skrivam neke stvari od javnosti i kao da se drugim lažima izvlačim ili pokrivam pravu istinu. Evo danas sam shvatio da sam malo puknut jer sam prijatelju slagao da imam bipolarni poremećaj da opravdam svoje čudno ponašanje na koje mi je on ukazao.

Pa mi ja na pamet palo, možda i imam? Jeli to moguće? Koji mi je vrag?

Ali ponekad, jednostavno slažem jer kao da mi je ušlo u naviku. Čitao sam o bipolarnom poremećaju i prepoznao sam neke stvari kod sebe - izmjena tuge i sreće. Jedno vrijeme sam sretan. Drži me do nekoliko tjedana. Onda se jedno vrijeme čudno osjećam, tužno, jadno i depresivno. Zna nekad biti i vrlo kratkotrajno primjerice jedan dan sam pun entuzijazma i čvrsto odlučim da ću se promijeniti i više misliti na sebe. Idući dan sam totalno, da izvinite, u ku***. Stvarno ne znam šta mi je ali osjećam kao da mi treba neka pomoć. Ponekad sam agresivan bez razloga, živčan i otresam se na svakoga a pogotovo na majku - koja je inače vrlo teška i kompleksna osoba i dosta slaba sa živcima radi ne baš laganog života. Ali na stranu to, moja majka je divna i mislim da je ne zaslužujem, da ne zaslužujem kako je dobra prema meni. Previše je iskorištavam i previše se istresam na nju. Ne želim to raditi ali se ne mogu boriti protiv toga. Također imam i problema sa kilogramima, imam nekih barem 30 kg viška. Znači patim i od gojaznosti. Previše provodim vremena gledajući serije, na internetu, filmove i uživam u hrani. Puno i pušim. Kad odlučim da ću to sve promijeniti to me drži samo preko noći. Idući dan se monotonija nastavlja. I da ne zaboravim osjećaj ''koji imam u trbuhu i prsima''. Kao neka turobnost, teško za opisati - kao nešto moram, nešto me guši i muči. Neki unutarnji nemir... Molim Vas pomozite mi, uputite me negdje jer jednostavno ne znam šta bih.

Zahvaljujem
ispričaj ovo psihijatru
sretno

tincyy
24.08.2012., 18:40
Pozdrav... mene zanima kako znati radi li se o bipolarnom poremećaju, ili o hormonalnim poremećajima, ''običnim'' izmjenama raspoloženja koje ima svaka druga žena pod utjecajem hormona ?

Pringles
25.08.2012., 00:14
Pozdrav... mene zanima kako znati radi li se o bipolarnom poremećaju, ili o hormonalnim poremećajima, ''običnim'' izmjenama raspoloženja koje ima svaka druga žena pod utjecajem hormona ?
Na kakve hormonalne poremećaje misliš, odn. izmjene raspoloženja?

tincyy
27.08.2012., 10:49
Na kakve hormonalne poremećaje misliš, odn. izmjene raspoloženja?

pa npr jedan dan nekoga mrzim, izderavam se, agresivna, drugi dan sve ok, mijenjam mišljnja, odluke.. jedan dan sam u depri, drugi dan u izvanrednom rasp... a primjetila sam da se to pojača do jakih granica tokom pms-a a kad prođu ti dani osjećam se stabilno ..mislila sam na ženske hormone..ako postoje neki poremećaji toga da utječe na psihu

rejoflajt
27.08.2012., 12:46
pa npr jedan dan nekoga mrzim, izderavam se, agresivna, drugi dan sve ok, mijenjam mišljnja, odluke.. jedan dan sam u depri, drugi dan u izvanrednom rasp... a primjetila sam da se to pojača do jakih granica tokom pms-a a kad prođu ti dani osjećam se stabilno ..mislila sam na ženske hormone..ako postoje neki poremećaji toga da utječe na psihu

hormoni (http://www.zzjzpgz.hr/nzl/35/psiha.htm)

noradrenalin (http://hr.wikipedia.org/wiki/Noradrenalin)

serotonin (http:////en.wikipedia.org/wiki/Serotonin)

dopamin (http://en.wikipedia.org/wiki/Dopamine)

Prkvc82
27.08.2012., 19:49
Moj brat se bori vec sa BP oko 10ak godina, i da je bolje ne mogu reci. Promjenio je 10000 tableta, ali su side effects uzasni pa te ne valjaju ove pa ni ove. Cak ih je prije koji mjesec prestao uzimati skroz, krio od nas, i na kraju mu je toliko loste postalo-- rekao je 'imam osjecaj poluditi cu'-- da bi smo saznali da ih ne uzima.
E sad moje pitanje je: on nikada nije bio kod terapeuta, nego samo kod psihijatra koji bi 10 min svaka 3 mjeseca sa njim proveo pricajuci o tabletama.

Kakva su vasa iskustva sa terapijom? Da li mislite da je ophodna ili? Sto vise info to bolje.

volila bih da i on sa 35 jednom mogne normalan zivot voditi..... za sad je bas blaaah, jako malo prica sa nama, a sa ljudima koje ne vidi redovno ne prica vise od 1%. Kada ima manicne napade bas se 'odkaci', lude stvari prica a tako se i ponasa. Nema interes ni zacim, sem sto ga vuce ka alkoholu kada ima manicnu epizodu.

plava ruža
26.09.2012., 11:21
Voljela bih da joj mogu pomoći jer mislim da mogu...naime, prijateljica mi se bori s bipolarnim poremećajem već nekoliko godina. Ono što me zanima, i što bih da čujem od vas koji imate iskustva s tim je da li je normalno da osoba koja ima ovakvu dijagnozu posjećuje neuropsihijatra samo jedan put na mjesec?! Naravno, liječnik je taj koji određuje termin. Najgore od svega je što sam joj našla drugog liječnika koji je bio voljan da s njom radi češće, imali smo mogućnost da je ubacimo u "radionicu" pri domu zdravlja ali ona odbija tvrdeći da joj je "ovako dobro". I pije gomilu nekih lijekova, fizički je oronula više od njih, izgleda kao baba:503:.
No, ima i nešto pozitivno u svemu...našla je momka :ne zna:.

Šta da radim? Da je ostavim tako ili....?

Pringles
26.09.2012., 11:32
Šta da radim? Da je ostavim tako ili....?
Da.

Forestfull
12.11.2012., 12:29
Pozdrav, sestra mi je oboljela od bipolarnog poremećaja, u otpusnom pismu su joj naveli psihotićni akutni napadaj, imala je napadaj prije nego su je priveli na psihijatriju. Bila je u Jankomiru mjesec dana, sad je na terapiji ljekovima, koji su je samo umrtvili, uglavnom najveći joj je problem sto se nemoze skoncentrirati na nista, okupirala se problemima kojima ne nalazi rjesenje i to je izluduje, htjela bi se socializirati, ukljuciti u nesto da radi ali nije radno sposobna, od ljekova nemoze nista. Razmisljala sam da je posaljem u neku komunu, medutim sve se bave iskljucivo sa ovisnicima, dali znate postoji li neka vjerska komuna koja se bavi i sa psihicki oboljelima

Forestfull
12.11.2012., 13:10
Na koji nacin si dosao k sebi, jesi li se maknuo od ljekova, meni je sestra nedavno izasla iz Jankomira, depresivnija nego je posla, motoricki usporena, ne spava kako treba, socijalno se nemoze angazirati, egzistencijano je u krizi i zeli raditi ali nemoze u ovome stanju. Depresivna je a voljela bi se radom maknuti iz tog stanja, a nitko je nemoze zaposliti, a sama nezna sto bi radila. Spomenula sam joj neki dan mozda da postoji neka vjerska komuna, jer se polako okrenula vjeri, ali sad sam trazila i sve komune se bave samo narkomanijom.

~Scarlet~
12.11.2012., 16:14
@Forestfull
Ne znam o kakvim vjerskim komunama govoriš:ne zna:, ali ako ti sestri nije dobro onda treba razmisliti o produženom liječenju u vidu hospitalizacije ili Dnevne bolnice u kojoj ima više psihoteapijskog rada, grupa, radne terapije, socijalizacije i druženja. Porazgovarajte o tome s njenim psihijatrom.

Pringles
12.11.2012., 21:38
Pozdrav, sestra mi je oboljela od bipolarnog poremećaja, u otpusnom pismu su joj naveli psihotićni akutni napadaj, imala je napadaj prije nego su je priveli na psihijatriju. Bila je u Jankomiru mjesec dana, sad je na terapiji ljekovima, koji su je samo umrtvili, uglavnom najveći joj je problem sto se nemoze skoncentrirati na nista, okupirala se problemima kojima ne nalazi rjesenje i to je izluduje, htjela bi se socializirati, ukljuciti u nesto da radi ali nije radno sposobna, od ljekova nemoze nista. Razmisljala sam da je posaljem u neku komunu, medutim sve se bave iskljucivo sa ovisnicima, dali znate postoji li neka vjerska komuna koja se bavi i sa psihicki oboljelima

Na koji nacin si dosao k sebi, jesi li se maknuo od ljekova, meni je sestra nedavno izasla iz Jankomira, depresivnija nego je posla, motoricki usporena, ne spava kako treba, socijalno se nemoze angazirati, egzistencijano je u krizi i zeli raditi ali nemoze u ovome stanju. Depresivna je a voljela bi se radom maknuti iz tog stanja, a nitko je nemoze zaposliti, a sama nezna sto bi radila. Spomenula sam joj neki dan mozda da postoji neka vjerska komuna, jer se polako okrenula vjeri, ali sad sam trazila i sve komune se bave samo narkomanijom.

Kod BAP-a se treba pripremiti na to da će osoba biti pod terapijom doživotno. Čak i kada je stanje stabilno, lijekovi se trebaju uzimati kontinuirano da bi se spriječio relaps. Zato je važno da ju i njezina okolina podržava u tome i ne ohrabruje ideje o prestanku uzimanja terapije ili samoinicijativnom mijenjanju terapije, ako eventualno dođe do takvog razmišljanja.
Druga stvar koja je važna jest suradnja s liječnikom, ne samo njena nego i obitelji. Ako joj nije dobro, treba porazgovarati s liječnikom, Scarlet je već spomenula.
Također, ponekad treba vremena da se pronađe idealna terapija koja bi osobi pomogla da bude sposobna normalno funkcionirati.

Što se tiče komune za psihički oboljele, za takvo nešto nisam nikada čula, ali ako i postoji osobno mi ne zvuči dobro. Komuna podrazumijeva odvojenost i izoliranost od vanjskog svijeta, a ja bih rekla da je psihički oboljelima osim suporta i razumijevanja kojeg mogu dobiti kontaktom s osobama koje također imaju identične ili slične probleme, jako važno da ne budu odvojeni od svakodnevice.

Postoji Udruga za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja 'Svitanje' i u sklopu njih djeluje grupa za samopomoć oboljelima od BAP-a (link na stranicu (http://www.udruga-svitanje.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=44:grupasamopomoci&catid=2:dnevni-centar&Itemid=2)).
Bilo bi dobro da ih kontaktirate u vezi toga jer je cilj grupe podrška, razumijevanje, edukacija i poboljšanje kvalitete života oboljelih od BAP-a te razmjena iskustava oboljelih.


P.S. Kada se želiš referirati na nešto što je netko napisao u postu tada klikni na ikonu http://www.forum.hr/images/buttons/quote.gif kod posta kojeg citiraš i ispod piši svoj odgovor/pitanje. Na taj način će se u tvom postu prikazati kome se obraćaš i na što se tvoj upis odnosi, bez toga to nije moguće shvatiti onome kome upit postavljaš. :)

Cile78
18.11.2012., 11:28
Pozdravljam sve.
Procitah svaki post iz ove teme...
Treba mi pomoc, misljenje, savet, bilo sta...
Naime, radi se o mom sada bivsem momku koji ima dijagnozu F31.6 (mesovita epizoda). Dijagnoza mu je postavljena pre 2 godine (sad ima 35). U prvo vreme je pio terapiju, neka 4 meseca, ali je onda sve batalio i poceo da pije samo antidepresive. Inace, veoma bitno je da napomenem to da je narkoman (marihuana) i alkoholicar. I sa tim je prestao u ta 4 meseca dok je trosio lekove, ali se svemu tome vratio posle toga.
Po prirodi je veoma nesiguran i ponizan, a onda plane. Agresivan, besan, sumanut. Oseca se stalno pod pritiskom i da mu je sve obaveza. Smiruje se drogom. U stanju je da se ne okupa 10 dana (malo se zapere i to je to), a onda meni prebacuje kako ga teram da se pere... WTF?!

Nepoverljiv je, stalno mi prebacuje da cu ga za*ebati, a sa druge strane izlaz uvek trazi negde drugde. Mora da ima neke kontakte, jer, po njegovim recima, ako ga ja za*ebem, zasto da potrosi 6 meseci u trazenju nekog, kad to moze da se svede na mesec dana. Meni je ovo tako jadno i idiotski uvek bilo... Takodje, price su mu bile da on ne razmenjuje emocije ni sa kim, ne *ebe se ni sa kim, vec to radi jer se tada oseca slobodno i bez pritiska.
Za sebe smatra da je bezvredan i da ga ljudi posmatraju kao stvar; da ja ustvari hocu nesto od njega, da ga iskoristim, da mi ne znaci itd. Ne moram ni da spominjem da je ovo cista glupost.
Desila se jedna uzasna stvar zbog koje sam ga i ostavila.... Nasla sam mu u racunaru snimke kako je mucio 2 macke, i to sa takvom hladnocom, da sam ja na lekovima vec danima... Kada sam ga suocila sa tim, rekao mi je da je to bilo cisto izivljavanje, da je zamisljao sebe, da su mi macke bitnije od njega, da se prema njemu tako ponasaju ceo zivot, pljuju ga i ne fermaju 2%, i zasto to ne bi i on radio onda... da ga ja svaki put odjebem kada se posvadjamo, pokupim se i odem...
Ja sam uzasnuta ovim i ne mogu da verujem da je u stanju tako nesto da napravi.
Sta je bre ovo?

Hvala svima, ocajna sam :(

Almost Rosey
18.11.2012., 11:39
radi se o mom sada bivsem momku

bivsem momku

bivsem

Uz dužno poštovanje, ne vidim u čemu je problem. Ustvari, ne vidim kako je sve navedeno tvoj problem.

Cile78
18.11.2012., 11:55
Trazila sam misljenje ljudi o ovome, da li imaju slicne misli, radnje, stavove, htenja, porive... ljudi koji pate od ovog poremecaja... jer ne znam sta da mislim o njemu vise. Na taj nacin je to moj problem.
Ako cemo tako ledeno, da, njegov je problem, ali sam za tu osobu vezana, pa tako zelim i da pomognem ako mogu. A da bih pomogla, moram prvo da razumem.
Tako da, ukoliko je neko zainteresovan meni da pomogne i razjasni mi, bicu mu veoma zahvalna.
Stvarno bih zamolila da mi se ne daju ovakvi komentari, jer mi je ovo sve prestrasno i mislim da je nepotrebno da objasnjavam zasto se to mene tice.

Hvala

Almost Rosey
18.11.2012., 12:24
Bez ikakve namjere da te uvrijedim, stvarno mi nije jasno što ti točno nije jasno i kakvo iskustvo i pojašnjenje trebaš.

Čovjek ima očiglednih psihičkih problema. Nasilan je, konzumira supstance, pasivno je agresivan, nema empatije prema slabijima, paranoičan je i ima kompleks manje vrijednosti. Bila si s njim u vezi, sada više nisi. I dalje mi nije jasno što te točno drži s takvom osobom u bilo kakvom odnosu. Naime, izbor je svakoga od nas hoćemo li i s kime biti u kakvom odnosu, bila ta osoba psihički zdrava ili bolesna. Ne mislim da je osoba koju opisuješ sama kriva za svoje stanje, niti da ga treba odbaciti, no ti kao individua imaš apsolutno pravo prekinuti vezu i kontakt s njim kao što bi ga prekinula s bilo kojom zdravom i "normalnom" osobom.

On, s druge strane, ima pravo potražiti pomoć, no ako je ne želi (što je pokazao prekidom terapije i vraćanjem porocima) mora biti spreman na posljedice. Ovdje ne možemo postavljati nekakve dijagnoze, no sama činjenica da je čovjek u stanju mučiti životinju i pritome se snimati meni bi bio alarm za uzbunu i znak da bježim i ne osvrćem se, ma kako se to stanje u nekim debelim knjigama nazivalo.

Cile78
18.11.2012., 12:38
Nisam znala da je takav, iskreno... vezala sam se, a onda je klupko pocelo da se odmotava. Mozda je samo pogorsanje simptoma, a mozda je i covek obican psihopata. Ne znam sta da mislim, haos mi je u glavi... :(

Hvala ti na odgovoru

racija
07.01.2013., 13:17
ja zapravo sumnjam da sam bipolaran cijeli zivot, jos od djetinjstva iako sam vidio da se taj poremecaj slabo dijagnosticira u djece. no kao dijete sam imao epizode programiranja od mjesec-dva koje bi opisao kao gotovo manicne(morali su me tjerat s kompjutera da jedem, pijem, spavam) i onda obicno nesto duzi period priglupog blejanja u MTV ili slicno.
najjacu epizodu manije sam imao kada sam dobio neku ideju za teoriju svega... to me drzalo cca 2-3 tjedna, slabo sam spavao, forumisao raspravljao..
zapravo te moje manije su vise obsesije... vecinom ne ode dalje od gubljenja vremena na forumu(kao sad heh).

imao sam nedavno i nesto sto bi opisao kao hipomanija. period kad sam zapoceo ketogenu dijetu, osjecao sam se super bistro, pricljivo, budno, pametno, kreativno i tada sam odradio najbolji dio posla na trenutnom projektu. da nisam slucajno tad imao tu fazu ko zna gdje bi bio projekt. ta faza nije bila vezana uz obsesiju iako sam dobio par dobrih ideja na koje sam potrosio dosta misli ali ne bi okarakterizirao to kao obsesiju.

osim tih ajmo reci "nabrijanih" faza, izmedju njih je ili normalno ili tupo... u zadnjih par godina se izgleda izmijesalo sve preko stresa pa sam u zadnjih 3 godine iskusio cijelu paletu faza uglavnom negativne faze, jedine koliko toliko pozitivne su ove gore nabrojane... dakle apatija, nerviranje, briga, tjeskoba, udaljavanje od prijatelja/obitelja, osjecaj usamljenosti, iskoristavanosti, samosazaljenja.. uz to fizicki simptomi niske energije, nekontrolirano znojenje, epizode plakanja, slaba kontrola temperature, drhtanje, bol u misicima, zbunjenost(nizak secer filing), lakocom postanem agresivan i bijesan, lako se nairitiram... dakle po meni - tjeskoba i depresija(jel se meni cini ili imam sve i jedan simptom niskog serotnina)... ali realno ono sto me duzi period u zivotu prati je izmjena obsesivnih perioda sa ucmalim periodima... a cijelo vrijeme zapravo zelim postici ono rekao bi "hipomanicno" stanje kao kad sam zapoceo ketogenu dijetu... razmisljam da se opet vratim, vec sam probao par puta ali nisam dozivio tako pozitivnu promjenu..

uglavnom, koji mi je bog, zasto sam u zadnje 3 godine izvrtio sve faze svih psihickih poremecaja osim bas prave psihoze. jedino iz palete sto nisam dozivio je panicni poremecaj ne znam zasto.. ali sam zato znao sjediti po 3-4 sata s onim leptiricima u trbuhu(ja opisujem taj osjecaj ovako - zivcani sustav cijedi nadbubrezne - vrlo je slican osjecaju kad naglo izgubis tlo pod nogama - npr u autu kad naletis na udubinu neocekivano - samo taj je kratkotrajan a ovaj traje satima a isti je) i osjecajem da ce mi srce puknuti.

nekako kad si sve zbrojim, sarenilo svega toga sto sam prosao mi se nekako cini tesko za dijagnosticirati, bojim se da jednostavno ne ispadnem hipohondar... i dalje bi zapravo volio da nadjem fizicki uzrok tomu svemu... ali sve su mi manje nade...

cinjenica da sam imao grozne epizode IBSa(ne tako cesto, obicno ujutro kad se probudim) kao dijete koje su nastavile cijeli zivot(a kulminirale u periodu zadnjih 3 godien) - unatoc inace celicnom zelucu - rekao bi da su i te epizode bile izazvane neuroloski. i dan danas jos uvijek valjda lazem sam sebe da dozivljavam te epizode jer mi ostanu otkrivena ledja po noci ali mislim da je to iz nekog razloga samo trigger, jer nekad nije ni potreban. to sto su mi ostala ledja gola nije razlog da prvo sto popijem kad ustanem iz kreveta u roku 5 minuta izadje na guzicu uz grozne grceve, bolove i gubljenje svijesti i u roku 5 minuta kao da se nista nije desilo i necu dozivjet takvu epizodu mozda mjesec dana, mozda godinu dana...

uglavnom, htio bi jos malo izucavati materiju na tu temu i diskutirati prije nego odem psihijatru...

Eugen357
10.01.2013., 11:17
Citiram post ovog topica s Psihologije, a postam ovdje jer je tamo topic zatvoren:

Ono što sam zapazila je da kod njih postoji abnormalan strah da ukoliko se budu liječili - izgubiti će svoju genijalnost - za njih je to direktan napad na osbnost i mozak. Isto kao da im prijetiš lobotomijom.

Potpuna je neistina da se išta može dogoditi s njihovim intelektom - jer su im intelektualne funkcije skroz sačuvane i u BAP-U. NJima se doslovno trebaju samo srediti hormoni i to u onom cestovnom smislu: Daj si sredi hormone već jednom!


Mislim da je ovo ključni problem. Strah da će se izgubiti, kako to Gogol kaže Božanski plamen talenta, koji je tako uzvišen, jak i kreativan da su ljudi spremni platiti bilo koju cijenu za taj doživljaj.
Pitanje je bi li velika umjetnička djela ikad nastala da su umjetnici s BAP-om bili psihološki tretirani kako da 'izađu na kraj sa svojim poremećajem' ?
Pitanje je čini li se tim uplitanje stručnjaka za mentalno zdravlje šteta ili korist?

Osobno jako cijenim psihijatre i mislim da su današnja elita, najvažniji i najkorisniji članovi našeg društva. U PB Vrapče piše 'Hram čovječnosti' i s tim se slažem. I vjerujem da tretiranje BAP-a zapravo dolazi nakon što pacijent zatraži pomoć, ili ga pošalje sud - stoga opravdanost liječenja nije u pitanju.

Ipak, problem je složen. Stabilizatorima raspoloženja smanjivati amplitude raspoloženja... :ne zna:

racija
10.01.2013., 13:30
Citiram post ovog topica s Psihologije, a postam ovdje jer je tamo topic zatvoren:



Mislim da je ovo ključni problem. Strah da će se izgubiti, kako to Gogol kaže Božanski plamen talenta, koji je tako uzvišen, jak i kreativan da su ljudi spremni platiti bilo koju cijenu za taj doživljaj.
Pitanje je bi li velika umjetnička djela ikad nastala da su umjetnici s BAP-om bili psihološki tretirani kako da 'izađu na kraj sa svojim poremećajem' ?
Pitanje je čini li se tim uplitanje stručnjaka za mentalno zdravlje šteta ili korist?

Osobno jako cijenim psihijatre i mislim da su današnja elita, najvažniji i najkorisniji članovi našeg društva. U PB Vrapče piše 'Hram čovječnosti' i s tim se slažem. I vjerujem da tretiranje BAP-a zapravo dolazi nakon što pacijent zatraži pomoć, ili ga pošalje sud - stoga opravdanost liječenja nije u pitanju.

Ipak, problem je složen. Stabilizatorima raspoloženja smanjivati amplitude raspoloženja... :ne zna:

poceo sam se pitati da li su sve te manije koje sam imao zaiskrene od genijalne ideje ili se mozak sam prvo napucao dopaminom sto je vrlo brzo izrodilo genijalnu ideju.
naravno percepcija genijalnosti te ideje je zapravo ono sto mi osjetimo u tom trenutku. ideja uopce ne mora biti genijalna, rekao bi da dopamin moze uzrokovati i pojacanu percepciju genijalnosti. ali moje nerijetko jesu bile pametne.

stoga dolazi pitanje, da li je zapravo realno ponasati se manicno kad ganjas neku genijalnu ideju? da li je zapravo bolest percepija da imas genijalnu ideju kad nemas?
da li nakon "iscrpljenja" ideje je realno da covjek izgubi sav dopamin sto ga ostavlja baseline-depresivnim(jer je naucio funkcionirati preko dopamina a ne serotonina kojeg mu kronicno nedostaje).
da li je onda bipolarno ponasanje zapravo simptom intelgencije i dopaminske sklonosti? ili simptom inteligencije i nedostatka serotonina.


po mom iskustvu jos kao dijete, epizode manije su ovako otprilike isle. dobio bi ideju za nesto(neku igricu recimo) i istovremeno krece manija. prvo mnogo razmisljanja, razradjivanja i onda se pristupa igrici(naravno, nesanica, odgadjanje svih ostalih aktivnosti ukljucujuci i sna itd)... kada bi morao pogadajati sta se desava, rekao bi da svaki napredak u izradi igrice vjerojatno uzrokuje percepciju nagrade, tako nekako. samo razmisljanje i dolazenje do rjesenja(cisto teoretskog) u mom mozgu uzrokuje percepciju nagrade, pa zatim i implementacija rjesenja opet. takav mozak je po meni recept za manicno ponasanje. zamislite da vam pronalazak rjesenja za nesto dodje kao i linija kokaina recimo. drogiranje razmisljanjem. kako igrica napreduje s vremenom percipirani napredak opada. (to je tako, kad napravis osnovni engine tj. gameplay dalje moras mukotrpno raditi recimo nove neprijatelje ili levele a to ti je dosadno, repetitivno i ne percipiras to ko napredak). izgleda da kako percepcija nagrade opada paralelno pocinje opadati i razina dopamina. programiranje igrice lagano prelazi u forsiranje "ajde jos da dovrsim" ali uglavnom ne dovrsim i manija lagano prestaje i uslijedi period od 5-6 mjeseci blejanja u MTV, igranja glupavih igrica, uglavnom ubijanja dosade a ne energicnog ganjanja ciljeva. tako se ponasam od kad znam za sebe.

e sad, ja actually jesam napravio te igrice. i moja manija je opravdana u tom smislu. za ono vrijeme je to bilo vjerojatno postignuce s kojim se moglo pohvaliti mozda par hrvata u ono vrijeme a ja sam imao 15-16 godina. mozda moja manija opravdava i period rekuperacije(depresije, nedostaka dopamina). mozda je bipolarnost jednostavno nacin funkcioniranja inteligentnih dopaminergickih ljudi.

da li ste vidjeli slucaj covjeka koji nije mogao proizvoditi niti dopamin niti serotonin? covjek je zivio relativno normalan zivot i nije bio ni depresivan ni nista.

mozda dopamin i serotonin iako imaju svoje osnovne svrhe u tijelu, svatko od nas ipak djelomicno razlicito pocne utilizirati tj oslanjati se na jednu. meni se cini da moj mozak za svoje cikluse razmisljanja/procesiranja koristi uglavnom dopamin. zato imam te kreativnomanicno epizode.
s druge strane oduvijek sam bio "socijalno ugrozen" i nespontan i neopusten i osjecao manju vrijednost od ostalih..
dok sam manican nisam toliko introvertiran i razgovorljiv sam i osjecam se dobro u drustvu iako nemam zelju za drustvom vec za svojim ciljem, drustvo mi ne smeta, jedino se doimam hiperaktivnim, imam puno toga za reci i pametovati i ne osjecam manju vrijednost barem ne generalno, osjecam se zapravo grandiozno a drustvo mi sluzi da bi im objasnio svoju maniju(ili opcenito pametovao) sto uzrokuje realizaciju nagrade na neki nacin, barem mi se cini tako, pogotovo ako drustvo potvrdi genijalnost. moguce da tu potvrdu drustva dozivljavam kao povecanje resursa i da to digne i serotonin jer se osjecam pozitivnije iako mi to ne povecava zelju za druzenjem. to ocito dovodi ovisnosti o potvrdi drustva - tj. depresiji u nedostatku iste tj. osjecaju baseline osjecaju manje vrijednosti u izostatku manije. odokativno bi rekao je moja drustvenost takodjer pocela ovisiti o dopaminu, barem jedan dio, valjda onaj koji moze fukncionirati na dopaminu. dio drustvenosti za koji treba serotonin mi valjda uvijek nedostaje - a to je da gledam ljude u oci bez ikakvog opterecenja i neugode npr.
imao sam par kratkih epizoda za vrijeme mentalne nestabilnosti i teskih promjena gdje bi bio sarmantan i volio zapocinjati neobavezne razgovore(koji nisu manicni), bio opusten i spontan i zelio se druziti i zapocinjati razgovore s nepoznatim ljudima i znam kakav je to osjecaj. to mi fali, cijeli zivot.

i zato kao odgovor na dilemu, na kraju svega, jedino kad sam u zivotu zivio su epizode manije(dobro to je kod mene hipomanija, sasvim produktivna). ostatak je ubijanje vremena i borba za zivot. i jedino stanje koje bi prihvatio kao cilj i rezultat lijecenja je stalna hipomanija.

Eugen357
10.01.2013., 14:14
i zato kao odgovor na dilemu, na kraju svega, jedino kad sam u zivotu zivio su epizode manije(dobro to je kod mene hipomanija, sasvim produktivna). ostatak je ubijanje vremena i borba za zivot. i jedino stanje koje bi prihvatio kao cilj i rezultat lijecenja je stalna hipomanija.

Ovo razumijem u potpunosti
zato se BAP-ovci sa stabilizatora vraćaju na AD dok ne naprave neko sranje i tako u krug....

racija
10.01.2013., 16:03
Ovo razumijem u potpunosti
zato se BAP-ovci sa stabilizatora vraćaju na AD dok ne naprave neko sranje i tako u krug....

http://www.bipolaradvantage.com/

evo jedan koji je razvio filozofiju oko prihvacanja i manageanjea bipolara umjesto tretmana lijekovima. svi znamo da bipolar ljudi su vrlo cesto i vrlo genijalni ili talentirani i tretman lijekovima im oduzima to. mnogo velikih pomaka civilizacije je napravljeno za vrijeme manicnih, mozda vise hipomanicnih epizoda bipolarnih ljudi.

uglavnom vrlo zanimljiv pristup

Zelenogorac
10.01.2013., 16:45
Pozdravljam sve.

Naime, radi se o mom sada bivsem momku koji ima dijagnozu F31.6 (mesovita epizoda). Dijagnoza mu je postavljena pre 2 godine (sad ima 35).

Desila se jedna uzasna stvar zbog koje sam ga i ostavila.... Nasla sam mu u racunaru snimke kako je mucio 2 macke, i to sa takvom hladnocom, da sam ja na lekovima vec danima... Kada sam ga suocila sa tim, rekao mi je da je to bilo cisto izivljavanje, da je zamisljao sebe, da su mi macke bitnije od njega, da se prema njemu tako ponasaju ceo zivot, pljuju ga i ne fermaju 2%, i zasto to ne bi i on radio onda... da ga ja svaki put odjebem kada se posvadjamo, pokupim se i odem...
Ja sam uzasnuta ovim i ne mogu da verujem da je u stanju tako nesto da napravi.
Sta je bre ovo?

Hvala svima, ocajna sam :(

Osim što ima bipolarni poremećaj tvoj bivši momak je i sadist - što spada pod disocijalni poremećaj ličnosti (F 60.2).

Nažalost poremećaji ličnosti nisu i psihički poremećaji u užem smislu, nema lijekova za njih jer je to dio karaktera.

Glumljenje samaritanke samo će ti prouzročiti patnju.


zapravo te moje manije su vise obsesije... vecinom ne ode dalje od gubljenja vremena na forumu(kao sad heh).

imao sam nedavno i nesto sto bi opisao kao hipomanija. period kad sam zapoceo ketogenu dijetu, osjecao sam se super bistro, pricljivo, budno, pametno, kreativno i tada sam odradio najbolji dio posla na trenutnom projektu. da nisam slucajno tad imao tu fazu ko zna gdje bi bio projekt. ta faza nije bila vezana uz obsesiju iako sam dobio par dobrih ideja na koje sam potrosio dosta misli ali ne bi okarakterizirao to kao obsesiju.



Čini mi se da si se ti vrlo lijepo samoizanalizirao. Očito je kod tebe riječ o kombinaciji blagih hipomaničnih epizoda i umjerenih depresivnih stanja sa sklonošću opsesivnom ponašanju.

Da, opsesivno-kompulzivno ponašanje može biti itekako plodno. Dapače, mislim da je većina velikih znanstvenika bila opsesivno-kompulzivna.

racija
10.01.2013., 17:49
Čini mi se da si se ti vrlo lijepo samoizanalizirao. Očito je kod tebe riječ o kombinaciji blagih hipomaničnih epizoda i umjerenih depresivnih stanja sa sklonošću opsesivnom ponašanju.


ta depresivna stanja nisam tako uopce percipirao dok nisam razjebo se po drugoj liniji - emocionalnoj.. pa je onda jos na to i stres na poslu

prekinuo jednu vezu, upao u totalnu depresiju, 20 kila dole u mjesec dana(100-> 80 na 190cm) i ostatak nenormalnog ponasanja itd.. zatim ubrzo upoznam sadasnju zenu i postanem opsjednut... afekcijska ovisnsot na najjace, nesanica, analiziranje poteza, uzasno laka povredljivost, ljubomora, pozesivnost... toliko mi je bilo tesko to sve kontrolirati pogotovo na pocektu veze kada bi sve trebalo biti krasno..

ubrzo sam zbog toga i na poslu poceo imati problema i sve zivo(stvaranje stresa na poslu odgadjanjem posla da bi moga obsesirati ili zbog mentalne magle), mentalna magla, epizode plakanja bez razloga(iskljucivo samosazaljenje), 4-5 puta dnevno grceviti cista voda proljev mjesecima koji pece kao lava, znojenje kad ti je hladno doslovno kapanje iz pazuha, nemogucnost toleriranja kave i drugih stimulatanata, cak i jela opcenito(kasnije sam shvatio da je problem u ugljikohidratima), drhtanje na najmanju hladnocu i nemogucnost toleriranja iste, cvokotanje zubima, bol u misicima(muskulfiber, cijelo tijelo najvise noge kvadricepsi), nesanica, ujutro nemogucnost budjenja, mucenje negativnim mislima. u medjuvremenu je posao poceo dolaziti u pitanje(politicki, nerealan rok) i narastao na 300 radnih sati mjesecno(IT, odgovornost za bankovni autorizacijski sustav). briga oko buducnosti, mucenje negativnim mislima oko buducnosti, nervoza, iritabilnost, ispadi bijesa(razbijanje po uredu), nestrpljivost(cim dodjem negdje mi se ide iako ne znam gdje mi se ide, obicno popodne), asocijalnost, povlacenje u sebe, odbijanje druzenja s bilo kim osim zene(s kojom sam tad jos uvijek hranio svoju afekcijsku ovisnost), osjecaj da ti je cijeli svijet na ledjima a niko nije na tvojoj strani - odbacenost, preopterecenost -> stres - fustracija sa svim tim a najvise od svega mi je smetala na poslu mentalna magla.

tako, okarakterizirao bi taj period kao prilicno ozbiljnu i dugotrajnu depresiju.

izasao sam iz nje - tako da sam napokon opet dozivio manicnu epizodu.

trigger? zakljucio sam u jednom trenutku da mi promjene raspolozenja(znojenja iritabilnost itd) ovise o jelu, vjerojatno sam vec tad ulazio u maniju. i istrazivao na tu temu i "umislio" si odgovor(kao uostalom mozda i sad) - problem je u tome sta jedem, analizirao biokemiju, anatomiju sve zivo da bi dosao do zakljucka da se trebam poceti hraniti ketogeno. roku dva dana ketogene dijete sam usao u napokon maniu, pogotovo kad su odmah poceli izostajati simptomi znojenja nakon jela i slicno, poceo sam se i osjecati toplo, manje drhatanja. i smislio najgenijalnije stvari na tom projektu(zbog kojeg sam se brinu) koje su spasile projekt. opsjednut sam bio prehranom(jer me kakti ocito izlijecila) i to sam svima okolo objsanjavao(ima mojih postova i na forumu) jer sam se nakon toliko vremena kao da pucnes prstima izlijecio od svih tih problema(koji nisam mislio da su psihicki!!!). ali manija je uzrokovala i napredak na poslu i genijalan novi nacin programiranja. nakon cca 1-2 mjeseci manija je naglo prestala nakon sto sam zapalio joint(inace pusim), u roku od 2 minute sam se skljokao s 0 energije dok sam jeo rucak i proveo dva dana s temperaturom 35.5 lezeci i ne micuci se i od tada se lagano oporavljam s tim depresivnim simptomima, dosta ih je jos tu u blazem obliku. tada sam zabrijao da imam problem sa stitnjacom, nastavio sam istrazivati temu iako se nisam osjecao dobro, dio simptoma se vratio iako blaze kako rekoh sto bi impliciralo da ideju zaiskri manija a ne maniju ideja. a sad mislim da me opet uzela hipomania. stoga tu tipkam ko budala.

sklon sam obsesiranju iako ocito u maniji mogu prebaciti fokus s jedne stvari na drugu uz naravno dovoljno volje ili prosto nemogucnosti baviti se onim cim zelim(cinjenicnu nemogucnost dosta lako prihvacam cak i u toj fazi).
nemam nikakve obsesivno kompulzivne tikove ili potrebe recimo...ali imam jak nagon za rjesavanje problema.

cini se da moj mozak, barem u manicnom stanju zbilja osjeti "nagradu" od smisljanja pametne ideje ili pametnog rjesenja nekog problema ili mozda cak samo "pametnog razmisljanja"- to uzrokuje ovisnicko ponasanje (kojem sam apsolutno sklon) i cini se kao opsesija a zapravo je ovisnost. kad se tema razmisljanja iscrpi izgubi se mogucnost za nagradu i ovisnot lagano pocne jenjavati. ne znam kako tece put opsesije ali ovo mi se cini logicnije.

s obzirom da ocito imas obrazovanje, molio bi te da nahranis moju maniju s pokojim komentarom i savjetom

Eugen357
12.01.2013., 19:02
Mada je raspoloženje povišeno, kada im se u nečemu proturiječi, mogu postati izrazito razdražljivi i hostilni. Stoga su nestabilnost, razdražljivost i hostilnost su također dio kliničke slike manije.

Ma da !? :D

Ovo me prenerazilo. Cijeli život sam se pitao zašto me tako uznemiruje kad netkojavno iznosi nešto s čim se ja ne slažem. To ne mora biti razgovor sa mnom, nego javni nastup ili razgovor s trećom osobom, da ja uopće nisam uključen. Stalno sam se pitao zašto mene upravo vrijeđa kad netko iznosi svoj stav ili mišljenje s kojim se ja nikako ne slažem. To me ljuti :mad: čini razdražljivim, uznemiruje me i tog čovjeka odmah smještam u ladicu s neprijateljima :eek:
To je dakle simptom manije!

Ali onda to možemo primjeniti i na ljude oko sebe. Ako iznesete svoje mišljenje, a netko vas zbog toga oštro napadne i počne vam neprijateljskim, nametljivim i sugestivnim tonom dokazivati da niste u pravu (kao da uopće postoji 'pravo' i 'krivo' mišljenje) - ta je osoba manična. Zašto bih ti bio neprijatelj ako mislim drugačije? Zato što si ti - manijak.

Po mom mišljenju, zdravi i civilizirani dijalog ili diskusija podrazumijeva pristojno saslušati mišljenje sugovornika i onda jasno izraziti svoje neslaganje 'Ja se ne slažem. Ja mislim da...' bez neprijateljstva (hostilnosti)...:rolleyes:

racija
12.01.2013., 19:37
Ma da !? :D

Ovo me prenerazilo. Cijeli život sam se pitao zašto me tako uznemiruje kad netkojavno iznosi nešto s čim se ja ne slažem. To ne mora biti razgovor sa mnom, nego javni nastup ili razgovor s trećom osobom, da ja uopće nisam uključen. Stalno sam se pitao zašto mene upravo vrijeđa kad netko iznosi svoj stav ili mišljenje s kojim se ja nikako ne slažem. To me ljuti :mad: čini razdražljivim, uznemiruje me i tog čovjeka odmah smještam u ladicu s neprijateljima :eek:
To je dakle simptom manije!



simptomi manije su vrlo ociti. ovo gore sto si opisao je simptom neceg drugog, da stvari shvacas osobno iako nisu uperene u tebe. vrlo vjerojatno nije simptom manije nego upravo suprotno - depresije tj. konkretnije - nedostatkom serotonina. pretpostavio bi da u toj kombinaciji takodjer ide i prevelik osjecaj odgovornosti, krivnje, savjesti, morala, whatever. a to ide u kombinaciji s potrebom da ostale isto "zarazis" s tim

manican covjek bi se vjerojatno upustio u manicnu diskusiju na forumu ili nesto ekstremnije, ma uglavnom whatever feeds it...



Ali onda to možemo primjeniti i na ljude oko sebe. Ako iznesete svoje mišljenje, a netko vas zbog toga oštro napadne i počne vam neprijateljskim, nametljivim i sugestivnim tonom dokazivati da niste u pravu (kao da uopće postoji 'pravo' i 'krivo' mišljenje) - ta je osoba manična. Zašto bih ti bio neprijatelj ako mislim drugačije? Zato što si ti - manijak.



e, ovako objasnjeno ta osoba bi mogla biti manicna.

Pringles
13.01.2013., 01:41
Ovo me prenerazilo. Cijeli život sam se pitao zašto me tako uznemiruje kad netkojavno iznosi nešto s čim se ja ne slažem. To ne mora biti razgovor sa mnom, nego javni nastup ili razgovor s trećom osobom, da ja uopće nisam uključen. Stalno sam se pitao zašto mene upravo vrijeđa kad netko iznosi svoj stav ili mišljenje s kojim se ja nikako ne slažem. To me ljuti :mad: čini razdražljivim, uznemiruje me i tog čovjeka odmah smještam u ladicu s neprijateljima :eek:
To je dakle simptom manije!

Ali onda to možemo primjeniti i na ljude oko sebe. Ako iznesete svoje mišljenje, a netko vas zbog toga oštro napadne i počne vam neprijateljskim, nametljivim i sugestivnim tonom dokazivati da niste u pravu (kao da uopće postoji 'pravo' i 'krivo' mišljenje) - ta je osoba manična. Zašto bih ti bio neprijatelj ako mislim drugačije? Zato što si ti - manijak.
Pa ne možemo baš primjeniti na ljude oko sebe, jer u tom postu kojeg si kvotao piše da se može javiti i hostilnost. Što znači da, osim nje koja se može javiti, postoje i (mnogi) drugi simptomi koji trebaju biti zadovoljeni da bi se nešto moglo etiketirati kao 'manija'. Kada bi liječnici dijagnosticirali na način da kao relevantan uzmu jedan potencijalni simptom pri tome zanemarujući sve ostale, gotovo sigurno bi svi imali sve dijagnoze. :D

Slaba tolerancija na drugačije mišljenje drugih je kod većine ljudi koji burno reagiraju znak nečeg drugog, nešto što vjerojatnije ima veze s njihovim crtama ličnosti, a ne s time da su trenutno u stanju manije.

Eugen357
13.01.2013., 09:55
Pa ne možemo baš primjeniti na ljude oko sebe, jer u tom postu kojeg si kvotao piše da se može javiti i hostilnost. Što znači da, osim nje koja se može javiti, postoje i (mnogi) drugi simptomi koji trebaju biti zadovoljeni da bi se nešto moglo etiketirati kao 'manija'. Kada bi liječnici dijagnosticirali na način da kao relevantan uzmu jedan potencijalni simptom pri tome zanemarujući sve ostale, gotovo sigurno bi svi imali sve dijagnoze. :D

Hmmmm....da :rolleyes: Dobro kažeš....To je samo jedan od simptoma
Malo sam pregeneralizirao vjerojatno :D To ti je kad se pacijent previše informira o svojoj bolesti a inače voli kopati i razmišljati, pa ubrzo dođe do toga da bez problema oblači bijelu kutu i pametuje .....:D



Slaba tolerancija na drugačije mišljenje drugih je kod većine ljudi koji burno reagiraju znak nečeg drugog, nešto što vjerojatnije ima veze s njihovim crtama ličnosti, a ne s time da su trenutno u stanju manije.

Da to je valjda osobina netolerantnost, bahatost, možda u osnovi nisko samopoštovanje ... :ne zna:

racija
15.01.2013., 07:30
bio sam kod psihijatra jucer.

ne vjeruje da sam manican. iako sam mu isao objasnjavati kako radi neurokemija i trazio ga papir da mu crtam i objasnjavao tocno kako radi bipolarnost i objanjavao da dnevno provedem 15 sati citajuci neurokemiju, efekte lijekova i iskustva ljudi na njima mapirajuci funkcionalnosti ljudskog mozga. iskontrolirao sam reakciju na njeno odbijanje spoznaje ocitog. nazvan sam balavcem koji se drogira. digao sam se i otisao bez puno rijeci, pitao koliko kosta i platio...trcala je za mnom s nekim receptom za nesto i racunom, zguzvao sam to i bacio... njena diploma je dosla u pitanje prilikom mog manicnog izlaganja teorije koja nije ono sto je ona ucila. dosao sam napusen i to sam joj i rekao iskreno. zbog napusenosti se cinio malo manje izoforsan govor ali opet, sat vremena sam pricao bez da me skoro ista uspjela pitat - pokusavala je.. a prema izlaganju je mogla i vidjeti da sam manican vec nekoliko dana.. sta se cudi koji kurac sam napusen, doma satima hodam gore dole po sobi, zena me vec fakat cudno gleda, eksuali se spustam kombinacijom kokaina(kokain nema euforicno djelovanje na mene vise nego me izbezumi i oduzme mi fokus pa ne mogu vise razmisljat - sto mi odgovara, nikad ne povucem vise od jedne dvije linije - nemam zelju da nastavim - znam da bi trebao imat, nekad sam imao) i thca da bi bio u stanju s njom pogledat sulejmana ili barem prividno lezat gledajuci sulejmana i razmisljajuci o svojim teorijama.
i psihijatrica je dakle zauzela obrambeni stav - vika na mene i na kraju vrijedjanje. to je valjda iz psihijatrijskog prirucnika od prije 100 godina, ako ti pacijent proturijeci onda se deri na njega i nazivaj ga pogrdno - iduci korak su elektrosokovi pa lobotomija.
to sto nocima ne spavam i razmisljam o neurotrasmiterima i sl. za nju nije znak manije i bipolarnosti. nesto je pocela lupetat da imam previse dopamina... ti psihijatri se jos uvijek drze katekolamina ko pijan plota. dobro jutro da imam previse dopamina. imam svega previse. i uvjeren sam da cu dobit nobelovu nagradu iz psihijatrije. da znam cemu sluze canabidoidi itd. cinjenica da se ja jos uvijek mogu oduprijeti tim osjecajima ne znaci da bi se morao boriti s njima. to znaci da ce jednog dana otici stanje toliko daleko da necu moci izkontrolirati - mozda.

u zivotu se mogu sjetiti preko nekoliko takvih manicnih epizoda. jednom tjedan dana nisam spavao nego razmisljao satima i histericno po forumima objasnjavao teoriju kojom sam pokusao spojit kvantnu fiziku s teorijom relativnosti. 2 tjedna manije.

koliko ja znam za dijagnozu bipolarnosti je dovoljna jedna jedina epizoda manije ili cak hipomanije. ja mogu nabrojati barem 3 u kojima nisam spavao u komadu 4-5 dana ili sam spavao 2-3 sata tu i tamo. bez imalo stimulansa i cak unatoc ogromnim kolicinama THCa. desavale su mi se otkad sam bio malo dijete, prije bilo koje droge pa cak i alkohola.

zenska je komplet odbila uopce razmisljat o tome da sam bipolaran i isla mi govorit da nije meni nista ja to samo previse razmisljam. PA DOBRO JUTRO.

fak you, ako 5 dana nisi spavao treba ti lijek a ne glupa fuking prica.


uglavnom, trebam psihijatra koji ce me saslusat. modernog i nadobudnog i koji je dovoljno hrabar prepisati mi memantin za bipolarnost. ne zelim nista drugo trenutno jer sam manican i u svojoj maniji zakljucio sam da je to weapon of choice. ipak memantin je blag lijek s miniumum nuspojava i bez potrebe za polaganim skidanjem, a inace manicni pacijenti se vrlo rijetko zele lijeciti dok imaju epizodu pa bi molio da mi se i to uzme kao olakotna okolnost. molim da netko prihvati moje stanje racunajuci na to da cu biti manijakalan u razgovoru i necu prihvatiti ismijavanje moje teorije. jedva sam jucer izkontrolirao agresiju i pokupio se. malo mi je falilo da joj kazem sve sta mislim. mamu joj njenu, nadrogirani balavac je svojim nadrogiranim mozgom uprihodio preko milijun kuna ciste zarade u 2012. sigurno je nevjerojatno da taj mozak moze shvatiti nesto sto psihijatri jos nisu. pogotovo ovaj psihijatar koji nije uspio izkontrolirati svoj ego dovoljno da bi me eksuali tretirao nego reagirao kao komunisticki birokrat. ako mislis da sam manican, napisi dijagnozu. ili sam manican, ili sam u pravu. ako sam u pravu, znaci da sam manican - jer je to ono sto tvrdim izmedju ostalog. ne vidim drugog logicnog rjesenja - osim da sam manican.

s obzirom da sam konzumirao sve zive droge ukljucujuci i predoziranje ketaminom - prilicno je sigurno da memantin nema sanse da uzrokuje nekakve psihoze ili statijznam sta.

molim vas javite mi na privat neke preporuke, ocajan sam. jucer sam sat i pol lopatao auto i iskrivio ledja i jedva sisao sa brda i onda opet si lopatao parking kad sam se vratio i sve to samo da odem do te guske koja ne vidi dalje od svog ega.

racija
15.01.2013., 07:58
manija je spontana zlouporaba "droge". sad sam skuzio. moram biti na poslu ali mi se to ne svidja, svidja mi se manija i bjezim u maniju vise kao obsesiju, na neki nacin sam i prisiljen. kad sam manican se osjecam super, zato bjezim u nju, jer je puno bolja od stvarnosti...

~Scarlet~
16.01.2013., 17:47
@racija

Naruči se na redovan psihijatrijski pregled u ambulantu (na uputnicu) ili odi u hitnu psihijatrijsku ambulantu ako ti je loše a termin bi se predugo čekao.
Samo opiši što ti se događa, kako se osječaš. Nemoj docirati i autodijagnosticirati. Prepusti dijagnostiku i izbor terapije stručnjaku.
Propisanu terapiju uzimaj i imaj malo povjerenja u liječnika.:mig:

racija
16.01.2013., 18:39
@racija

Naruči se na redovan psihijatrijski pregled u ambulantu (na uputnicu) ili odi u hitnu psihijatrijsku ambulantu ako ti je loše a termin bi se predugo čekao.
Samo opiši što ti se događa, kako se osječaš. Nemoj docirati i autodijagnosticirati. Prepusti dijagnostiku i izbor terapije stručnjaku.
Propisanu terapiju uzimaj i imaj malo povjerenja u liječnika.:mig:

prezivio sam hrpe ovakvih manija. izdrzat cu do sutra, imam dogovoreno...

psihijatri bi volili da im se ljudi prijave sami na lijecenje kad su manicni sto zbilja nije za ocekivat. a kad im dodju manicni onda na silni dominantni serotonin koji izvire iz manije reagiraju defanzivno, agresivno i primaju se svoje diplome. ja manican im moram to objasnjavat da otkazu svoju defanzivnu reakciju - konflikt, jer konflikt s manicnom osobom nije mudar potez.
da mogu izkontrolirati svoje porive i intelektualnu dominaciju ne bi trebao psihijatra. moj poriv je da mislmi da psihijatar nema pojma, da sam ja najmpametniji na svijetu, da sve znam, da sam smislio teoriju mozga i znam koji mi lijek treba. to sto pokusavam ostaviti dojam koherentne osobe na forumu(a i kod psihijatra) ne znaci da nisam manican. razina moje manije je jednaka razini inhibicije. zato i trazim psihijatra, dosta mi je tog rata u glavi. dosta mi je osjecaja. dosta mi je misli. ako pustim svoju maniju na psihijatra on popizdi. ako je zauzdam ne vjeruje mi. WTF.

ovisan sam o svojoj maniji. drogiram se njom i otkazujem i mrzim i ljutim se na sve ostale obaveze(jer moja ideja je navrednija na svijetu, ostalo sve je smijesno i nebitno, smetnja).
i osjecam tjeskobu dok to radim, kao i kod bilo kojeg drogiranja. jer sam neresponsivan i smatram ostale ljude nizim bicima dok to radim i jer sam svjestan da radim stetu. ali se osjecam dobro dok to radim. nisam se grizao kao dijete oko toga, nisam imao socijalni/zivotni pritisak pa sam bezbrizno "bio kreativan"... sad vise ne mogu izdrzat taj konflikt u glavi... ni u zivotu...

kako bi manican covjek trebao pokazivati intelektualnu skromnost? WTF?

zelim da me netko saslusa unatoc manicnom izlaganju i ocitom pokazivanju intelektualne dominacije koju tesko mogu kontrolirat kad se jednom ufuram u manicno objasnjavanje. zar ne bi psihijatri trebali biti otporni na to ili sam ja lud? to je simptom manije. sta ocekuju kad im se najavim kao manican? malog budu?

ne mislim ici drzavnom psihijatru. sutra imam dogovorenu neku mladju psihijatricu, valjda ce biti manje defanzivna, nadam se :/

nisam ni siguran zapravo u svoju dijagnozu. mislim da bipolar kako je opisan je najblizi. po uvjetima spadam, dovoljna je jedna manija za dijagnozu. ja ih se sjecam od kad sam imao 10 godina hrpu. neke su ostavile traga na internetu kao ova. ali ja se zapravo cesto osjecam potencijalno hipomanicno. definitivno se osjecam iscrpljeno ako zbog necega prestanem razmisljat. ali zapravo meni su sve emocije na max, i motiv i dominacija i strah i tjeskoba i sve sve. sve je iskarikirano do bola i ne vjerujem sam svojim emocijama. cesto radim suprotno jer vise nisam siguran da se osjecam kako treba ili da je moja emocija prejaka ili preslaba. ove najgore epizode koje sam iskusio su bile izmjenjivanje manije kao euforije i disforije. svi ekstremi su se tad izmjenjivali, emocionalni rollercoaster, sve na max. cijeli zivot mi caca govori da uvijek idem samo u ekstreme i to je stvarno istina. sad tek vidim kolika.

dakle, ja ne vidim svoj poremecaj kao neka "mutna" dijagnoza sto smatram da bipolar je. to je samo skup simtoma koji su i krivo pogrupirani. zapravo sve te bolesti imaju preklapajuce dijagnoze jer cijela znanost nije sigurna u to sto radi.
moj bipolar se vrlo jednostavno objasnjava - moj um je u mogucnosti izazvati patolosku aktivnost u neuronskim mrezama iznad normalne razine. u prakticki svim "svjesnim" neuronskim krugovima(imam tinitus i RLS i astmu i IBS cijeli zivot otkad znam za sebe).
to stvara pretjerivanje u svemu. u ovisnosti, razmisljanju, emocijama, tjeskobi, depresiji, ljutnji, motivu ili demotivaciji, karikiranje svega sto je zapisano pomocu katekolamina. karikiranje vlastitih osobina u socijalnom kontaktu, samosvjesnost, projiciranje, overthinking u svim smjerovima.

ponekad to prekomjerno koristenje mozga ga i istrosi i to je jedino sto mogu povezati s bipolarnoscu - kognitivna i osjetilna depresija nakon epizode intenzivne mozdane aktivnosti. samo to nisu bile nikad tako bas duge depresije za mene, kako koji period u zivotu. mislim da sam imao uredno periode gdje bi vecinu godine bio puno blizi maniji. dakle postoji neka izmjena faza ali po tome sta se pise o bipolar - nije bas tako slicno meni... a ipak, moja teorija tako dobro objasnjava moju pricu a mozda i neke druge.

povecanu aktivnost u svim mrezama(zapravo mislim da svjesnim katekolanimnskim mrezama) treba smanjiti. SVI moguci nacini smanjivanja PRIGUSUJU sto daje nuspojave(lithium kao weapon of choice). jedini koji MODULIRA je memantin.

Mg2+ moze djelomicno smanjiti aktivnost(u ionskim kanalima) ali nije cudo, ubijao sam se s magnezijem ali ne ide.

svi ostali prigusuju. naravno ostali totalno krivi pristupi po meni su igranje s katekolaminima. jedna teorija da je manija fuelana dopaminom. koji kod mene definitivno pokazuje znakove najvece aktivnosti prosjecno iako ne nuzno najvecih amplituda. dopamin je zelja. definitivno uzrokuje maniju. zelja da budes glavni na svijetu. tako nekako. i ja tu zelju imam. zelja postoji samo ako postoji percepcija mogucnosti da se ostvari. inace mozak ne motivira.

e sad, da li neki manicni pacijenti iskuse maniju zbog "slucajno" ili spontano uzrokovanih patoloskih razina dopamina - sasvim sigurno. ja mislim da ja osobno ne bas. mislim da mozda nekih uvjeta mora biti kod mene da bi mogao postici toliku dopaminsku aktivnost ali mislim da je postizem sam - intelektom a ne nekim lijevim nepoznatim patoloskim reakcijama. i ako smislim dovoljno dobru ideju patoloska aktivnost postane realnost. s tim da moram reci da nisam u stanju imati maniju oko jednostavne dobre ideje. samo one oko koje treba razmisljat. drogiram se. razmisljanje donosi zakljucke, za svaki zakljucak dobijes podsvjesni signal - to je to, bravo, kako se sve slaze, jos samo malo pa ces rijesit problem - evo ti jos malo dopamina da ne posustanes. tako to radi u meni. moje tijelo postane rob emocija koje ga tjeraju da grabi prema rjesenju svega. i opet i opet. sklonost ovisnostima - zbog lakoce postizanja patoloskih razina aktivnost i intenzivnijeg iskustva na drogama koje uzrokuje intenzivniju zelju... a bijeg od vlastitih misli koje su preaktivne(ne nuzno negativne) je sasvim razuman argument za drogiranje.

uvijek sam bio rjesavac problema i inducirat cu prakticki hipomaniju ako percipiram problem cije rjesenje dozivljavam kao nagradjujuce u nekom smislu. te inducirane hipomanije mogu ugasiti na kraju radnog dana obicno, ali ostanem tup prazan i istrosen - kao withdrawal od metha. ista stvar. traje satima i steti ljudima s kojima zivim. to je dar i prokletstvo. istovremeno u istoj osobi velika inteligencija i intenzivni osjecaji = kurslus u glavi. ne zelim ga vise.

je li to bipolarnost? ili nesto drugo? po sadasnjim standardima jest. ali ja vidim uzrok svog problema kao nesto vrlo odredjeno dok je definicija bipolarnosti vrlo mutna.

postoji i objasnjenje s dopaminom. ukoliko sam takva osobnost da cijeli zivot pumpam ogromne kolicine dopamina i da mi se mozak u fazama receptorima bori protiv toga. sto nas opet dovodi do memenatina i njegove sposobnosti nuliranja tolerancije na droge(i sve ostala ugodna zivotna iskustva) i omogucuje perpetualno jednaku toleranciju do kraja zivota - jednaku razinu uzivanja u stvarima a ne uvijek zelim vise. mozda to zelim vise je ono sto goni nas kreativne ljude... ali brate ubi me to... ocu da se ugasi... zelim napokon bit zadovoljan. ova zadnja recenica mi je sa nekom jezom odzvonila u glavi. kad bolje razmislim, ne znam da li sam ikad osjecao zbilja zadovoljnost na nekom emocionalnom nivou. racio da, ali mislim da mi taj osjecaj doslovno fali.

Pikova dama
16.01.2013., 18:56
Ja evo recimo vidim da se potpuno odljepljuješ od realnosti, bez obzira na kvalitetu pisanja.
Što prije odeš do liječnika to bolje. Malo ti fali da se ne raspadneš.
Ne postavljaj dijagnoze, nisi kompetentan.

racija
16.01.2013., 19:00
Ja evo recimo vidim da se potpuno odljepljuješ od realnosti, bez obzira na kvalitetu pisanja.
Što prije odeš do liječnika to bolje. Malo ti fali da se ne raspadneš.
Ne postavljaj dijagnoze, nisi kompetentan.

znam da nisam. ali znam i da sam uzasno pametan i da sam cuda napravio u tim manijama dosad i jos imam hrpu neurotrasmittera koji me uvjeravaju da sam einstein. nije tako lako oduprijeti se.

bio sam u gorim stanjima. rekord nespavanja mi je jos uvijek iz djetinjstva - 5 dana u komadu non stop na kompjuteru uz minimum hrane i obavljanje nuzde, mislim da sam imao cca 14-15 godina. poceo sam vidjet gliste po zraku pa sam otisao spavat tad.

tijelo mi trenutno vec lagano drhturi od uzbudjenosti... a priblizava se sutrasnji sastanak gdje ce mi psihijatar potvrditi dijagnozu da sam rodjeni nobelovac i dati mi memantin i tada cu postati jos pametniji. tako kaze podsvijest... i uzbudjena je oko toga...trenutak se priblizava a strpljenje s hrpom dopamina u glavi je tako lako dostizna....

sve si mogu priznati, nista ne pomaze...

mozda mi se cini da osvjestavanjem toga sto mi se desava vise i ne zelim inhibirati to jer smatram da to vise nije moj posao nego posao doktora i da sam se cijeli zivot mucio.

Pikova dama
16.01.2013., 19:06
znam da nisam. ali znam i da sam uzasno pametan i da sam cuda napravio u tim manijama dosad i jos imam hrpu neurotrasmittera koji me uvjeravaju da sam einstein. nije tako lako oduprijeti se.

bio sam u gorim stanjima. rekord nespavanja mi je jos uvijek iz djetinjstva - 5 dana u komadu non stop na kompjuteru uz minimum hrane i obavljanje nuzde, mislim da sam imao cca 14-15 godina. poceo sam vidjet gliste po zraku pa sam otisao spavat tad.

tijelo mi trenutno vec lagano drhturi od uzbudjenosti... a priblizava se sutrasnji sastanak gdje ce mi psihijatar potvrditi dijagnozu da sam rodjeni nobelovac i dati mi memantin i tada cu postati jos pametniji. tako kaze podsvijest... i pizdi oko toga...trenutak se priblizava a strpljenje s hrpom dopamina u glavi je tako lako dostizna....

Ja bih te sad odvela liječniku. Zato ističeš inteligenciju?. Biti psihički bolestan ne znači biti i glup. Ti nisi glup, to vidim.
Bipolarnost se teško dijagnosticira. I to ti vjerojatno neće biti prva dijagnoza.
S tim se ne zamaraj. Ni ne znaš koliko je nebitno.

Eugen357
16.01.2013., 20:22
Postoji li mogućnost ostvarenja kakvog prava za oboljele od BAP-a? Ne mislim na invaliditet ali u tom smislu, neke beneficije...?
Jer poremećaj je težak, ne samo frustirajući i otežavajući za kvalitetno obavljanje posla nego nerijetko i onesposobljavajući, paralizirajući i blokirajući čime direktno negativno utječe na radni učinak odnosno u konačnici plaćenost.
Patnja je velika, ponekad puno teža nego čovjeku bez jedne noge na primjer ... :rolleyes:
Poremećaj utječe na odnose koji se ne realiziraju, ljudi vas počnu izbjegavati, ismijavati, sve je teže i teže... :503:
Obiteljska situacija postaje složena, a dok ti dođe iz dupeta u glavu da se radi o BAP-u - OK to se ne može 'spoznati' bez pomoći stručnjaka - možete iza sebe imati već razoren brak ili više raspadnutih veza....:504:

Toliko boli i patnje ne samo oboljelom nego i svima koji su s njim u doticaju....ima li itko sluha, postoji li mogućnost da se te patnje malo ublaže na neki način (recimo beneficirani radni staž od 4h dnevno...):ne zna:

racija
17.01.2013., 08:47
Ja bih te sad odvela liječniku. Zato ističeš inteligenciju?. Biti psihički bolestan ne znači biti i glup. Ti nisi glup, to vidim.
Bipolarnost se teško dijagnosticira. I to ti vjerojatno neće biti prva dijagnoza.
S tim se ne zamaraj. Ni ne znaš koliko je nebitno.

napokon sam nasao dijagnozu. rijec za rijec kompletan tekst odgovara meni. i dijagnoza je grozna, i najgora moguca za mene i objasnjava moj zivot, zapravo ga opisuje.

http://en.wikipedia.org/wiki/Narcissistic_personality_disorder

oduvijek sam se osjecao kao cudoviste i prekompenzirao da bi ispao dobar. jer sam uvjeren da sam najbolji na svijetu. a ne mogu biti najbolji na svijetu ako sam bad guy. svi ti osjecaji u meni su prejaki i ego i super ego. konstantni konflikt u glavi i nemogucnost osjecanja prema drugima, percepcija sebe kao cudovista zbog toga. hypomanicno stanje je default. i tako se i osjecam. moje manije su samouzrokovane mojom osobnoscu.

ja sam egomanijak. cija percepcija najbolje osobe na svijetu obavezno ukljucuje i da ga svi vole. sto istovremeno vidim kao nemoguce jer se smatram cudovistem koje ne osjeca nista za druge.
oduvijek sam bio u u nemogucnosti formirati prijateljstva i odnose(cak i prema roditeljima) jer percipiram odnose prema ljudima samo kao sredstva kojima se ljudi iskoristavaju medjusobno. vjerojatno zato jer ja ne mogu nista drugo dobiti od odnosa s nekim osim nekakve osobne koristi. zbog pritiska da budem voljen udjem u odnos, zbog pritiska da budem voljen uvijek idem sebi na stetu u svim odnosima da ne napuhao neku svoju losu osobinu. i zbog toga opet izbjegavam odnose jer mi zapravo stete.

ja mogu postati najbolji na svijetu samo svojim radom, pa i zato iako bi se mogao okoristiti odnosom - to ne moze sluziti mojoj svrsi jer cu se time pokvariti i nisam najbolji na svijetu. to je mental block koji je na snazi oduvijek. inace nisam najbolji. moram moci sam postati najbolji, bez icije pomoci. mogu to izreci na toliko razlicitih nacina. jednostavno kod mene postoji maximalna svijest, maximalni ego i superego i nista vise. ne postoji okolina, okolina samo sluzi mom egu.

svi koji me znaju neprofesionalno misle da sam najcestitija osoba na svijetu... woohooo.. kad bi samo znali...

napokon sam shvatio. i rasplakao se isti cas, evo sad placem....

ipak, jos uvijek vjerujem u isti lijek i da ne moram provest ostatak zivota tako.

ovaj opis gore ni blizu ne pocinje opisivati muku s kojom ja zivim zivot u nemogucnosti vjerovati svojim emocijama jer racio konstantno vidi da su nenormalne. cesto sam znao radit suprotno od onog sto mislim jer vise ne znam sta mislim i sta je ispravno.

ja sam stalno manican zbog toga. mogu se istrositi fizicki ali to je stalno u meni - egomanijak.

imam konstantni drive biti najbolji na svijetu - jer napredovati je za mene jedini nacin kako mogu biti sretan. sumnjam da nikad nisam osjetio zadovoljstvo ni srecu. samo postignuca su jedino sto me veseli. uvijek vise, uvijek najbolje... vidim to i ne mogu tako zivjet vise, place mi se.

mogu jedino odustat od tog plana da budem najbolji na svijetu na nacin da citav svijet omalovazim kao nevazan i zatvorim se u sebe i svoje fantazije gdje sam opet najbolji na svijetu(to sam kao dijete stalno radio)...

rpxx68
21.01.2013., 14:14
nije me dugo bilo ovdje
čitam sad malo,da to je i moj problem,veliki ego,najpametnija, u svemu naj,dominantna,često vrijeđam ljude, ne pijem lijekove,jer mislim da je moja psihijatica glupa,to sam joj i rekla,a ona meni da sam bahata i tašta,i onda sam joj tresnula s vratima,i otišla
i, tak sad se borim,sama sa sobom,i tak mi zna biti teško,jer sam svijesna šta radim sebi i drugima,a onda se uvijek javi ona druga ja,koja kaže,ma daj,ti si super,možeš ti to sama.
tak sam ko dr. Jekill i mr. Hide( a,rekla mi je dr. da ću na kraju ostat sama,jer neće ljudi više moći trpiti moja sranja i stanja)
uglavnom, sad vježbam i treniram ko manijak,jer mi to pomaže da sredim misli,ali vidim da mi to postaje ovisnost, uvijek idem iz krajnosti, u drugu krajnost,dok se ne srušim,ali onda uvijek nađem neku drugu zanimaciju,odnosno fiksaciju koja me drži,i tak se vrtim u krug.

khari
22.01.2013., 11:30
i, tak sad se borim,sama sa sobom,i tak mi zna biti teško,jer sam svijesna šta radim sebi i drugima,a onda se uvijek javi ona druga ja,koja kaže,ma daj,ti si super,možeš ti to sama.
uglavnom, sad vježbam i treniram ko manijak,jer mi to pomaže da sredim misli,ali vidim da mi to postaje ovisnost, uvijek idem iz krajnosti, u drugu krajnost,dok se ne srušim,ali onda uvijek nađem neku drugu zanimaciju,odnosno fiksaciju koja me drži,i tak se vrtim u krug.


Sve isto i kod mene...ali tako (više-manje), mnogi fukcioniraju,samo što se manje zamaraju time i nemaju potrebe o tome nigdje pričati...baš sam malo čitao tvoje postove i mislim da bi i ti (baš kao i ja), trebala pronaći mir u sebi samoj, ne biti toliko ovisna o podražajima izvana i događajima ne pridavati toliku važnost. Znam, te nagle izmjene tuge, radosti , depre, euforije, smijeha, suza...mogu bit strašno veliki izazov i smetnja i jesu doista...ali, pronaći neki svoj životni pravac i put puno olakšava problem. Ja recimo, sad svaki dan pokušavam pretočiti u djela ono što pročitam vezano za ovu simptomatiku...mali koraci čine velike životne razlike, kao što je rekao ovdje jedan na forumu , i ta misao mi se sviđa i njome se pokušavam voditi...i još nešto...utješno je znati,da nisi sama, već da nas ima još koji imaju sličnih smetnji...gledat ću se javiti češće na ovu temu, imat ću razloga, :)

rpxx68
22.01.2013., 12:04
Sve isto i kod mene...ali tako (više-manje), mnogi fukcioniraju,samo što se manje zamaraju time i nemaju potrebe o tome nigdje pričati...baš sam malo čitao tvoje postove i mislim da bi i ti (baš kao i ja), trebala pronaći mir u sebi samoj, ne biti toliko ovisna o podražajima izvana i događajima ne pridavati toliku važnost. Znam, te nagle izmjene tuge, radosti , depre, euforije, smijeha, suza...mogu bit strašno veliki izazov i smetnja i jesu doista...ali, pronaći neki svoj životni pravac i put puno olakšava problem. Ja recimo, sad svaki dan pokušavam pretočiti u djela ono što pročitam vezano za ovu simptomatiku...mali koraci čine velike životne razlike, kao što je rekao ovdje jedan na forumu , i ta misao mi se sviđa i njome se pokušavam voditi...i još nešto...utješno je znati,da nisi sama, već da nas ima još koji imaju sličnih smetnji...gledat ću se javiti češće na ovu temu, imat ću razloga, :)
trudim se,ne reagirati,ali kako ja inače idem iz krajnosti,u krajnost,povukla sam se,funkcioniram na poslu,i doma,jedva,ne idem nikuda,ne družim se previše,bježim uglavnom,da ne naletim na minu. vježbam i radim nakit,u sigurnosti doma, i sigurnosti mojih doma koji znaju kakva sam,i beskrajno sam im zahvalna,najviše mom mužu,koji me podnosi.
I,da drago mi je da nisam sama,da nas ima,odnosno da možemo,ajmo tako reći,izmjeniti iskustva!
pozz!

khari
22.01.2013., 13:02
znaš što mene zna sve češče spucati??? na momente se totalno izgubim, rupa, blokada. Odsutan. Brzo gubim koncentraciju i misli mi pršte mojom euforičnom mozgovinom koja, kao da je na teškim drogama...treba to znati ukrotiti i primiriti!!!:504: ...onda me malo normabeluša spusti, ali gledam da ga uzmem stvarno baš kad moram.

BlueMoon1
22.01.2013., 13:36
uglavnom, sad vježbam i treniram ko manijak,jer mi to pomaže da sredim misli,ali vidim da mi to postaje ovisnost, uvijek idem iz krajnosti, u drugu krajnost,dok se ne srušim,ali onda uvijek nađem neku drugu zanimaciju,odnosno fiksaciju koja me drži,i tak se vrtim u krug.

Još netko kao i ja:cerek:..
Ne znam, meni to vježbanje dosta pomogne, barem kod depresije, kao neka vrsta droge..
Baci me u veću euforiju nego AD..
Moja druga opsesija je da ponekada kada imam puno misli u glavi, naviru samo jedna za drugom.Moram ih početi pisati, tražim brzinom papiriće, pišem na komp,na mobu u bilješke.. Nekada su to neke teorije o duhovnosti ili čak i o funkcioniranju svemira:lol:, ali najčešće nešto što mislim da moram ispričati dečku..
Kada sam u takvoj fazi, zatvorim se u sobu po 5-6 sati i samo to radim, ne izlazim uopće, nekada to zna trajati čak i duže, po tri dana..To vrijeme i za hranom imam daleko puno manju potrebu nego inače..
Možda zvuči glupo,ali ja nakon toga osjećam ogromno olakšanje, kao da sam si sredila misli..
Vježbanje mi to ne daje, ali istina svakodnevno mi podiže energiju, raspoloženje..
Faza pisanja me ulovi bar svakih mj i pol dana..Gledala sam sinoć koliko sam toga ispisala u zadnjih god,dvije, ima bar 2-3 kg papira..Sve je to škrabopis, pa mi je većinu toga uopće teško za razumjeti..
Ne znam je li to normalno? Radi li uopće još tko ovako što?:ne zna:
Najgore mi je kada mi se dogodi, da mi misli počnu navirati, a ja sam negdje gdje nije moguće da izvadim neki papirić i počnem pisati..:rofl:

rpxx68
22.01.2013., 14:21
Još netko kao i ja:cerek:..
Ne znam, meni to vježbanje dosta pomogne, barem kod depresije, kao neka vrsta droge..
Baci me u veću euforiju nego AD..
Moja druga opsesija je da ponekada kada imam puno misli u glavi, naviru samo jedna za drugom.Moram ih početi pisati, tražim brzinom papiriće, pišem na komp,na mobu u bilješke.. Nekada su to neke teorije o duhovnosti ili čak i o funkcioniranju svemira:lol:, ali najčešće nešto što mislim da moram ispričati dečku..
Kada sam u takvoj fazi, zatvorim se u sobu po 5-6 sati i samo to radim, ne izlazim uopće, nekada to zna trajati čak i duže, po tri dana..To vrijeme i za hranom imam daleko puno manju potrebu nego inače..
Možda zvuči glupo,ali ja nakon toga osjećam ogromno olakšanje, kao da sam si sredila misli..
Vježbanje mi to ne daje, ali istina svakodnevno mi podiže energiju, raspoloženje..
Faza pisanja me ulovi bar svakih mj i pol dana..Gledala sam sinoć koliko sam toga ispisala u zadnjih god,dvije, ima bar 2-3 kg papira..Sve je to škrabopis, pa mi je većinu toga uopće teško za razumjeti..
Ne znam je li to normalno? Radi li uopće još tko ovako što?:ne zna:
Najgore mi je kada mi se dogodi, da mi misli počnu navirati, a ja sam negdje gdje nije moguće da izvadim neki papirić i počnem pisati..:rofl:
copy paste:504::503::D:rofl:

BlueMoon1
22.01.2013., 15:16
copy paste:504::503::D:rofl:

a dobro je, mislila sam da sam jedina:D..Nije mi drago, ali da je malo lakše,je:rofl:

rpxx68
22.01.2013., 18:19
znaš što mene zna sve češče spucati??? na momente se totalno izgubim, rupa, blokada. Odsutan. Brzo gubim koncentraciju i misli mi pršte mojom euforičnom mozgovinom koja, kao da je na teškim drogama...treba to znati ukrotiti i primiriti!!!:504: ...onda me malo normabeluša spusti, ali gledam da ga uzmem stvarno baš kad moram.

da,poznato mi je to:503:
teško je to nekome opisati,ko ne zna,jer često ni ja sama ne mogu uopće naći riječi,ili,izraze da objasnim kak mi je,onda se povučem, padnem u depru,i jedva čekam maniju,jer mi je onda bolje
inače,pijem već dugo xanax SR 1mg,samo navečer jer ne mogu spavati,ili ne mogu zaspati,jer imam mali milion ideja,a kad napokon zaspim imam nočne more.
pila sam cijelu paletu lijekova, bila psihijatrici pokusni kunić,i na svoju ruku prestala piti lijekove( zbog odvratnih nuspojava),i sad već više od dvije godine životarim,a znam da sam tempirana bomba.
jedino,kaj sam dobro upoznala sebe i bolest,pa točno znam u kojoj sam fazi,pa se shodno tome i ponašam, odnosno kontroliram,barem ja tak mislim,sve dok me netko ne upozori.
i,tak,eto sad pišem,i zaboravila sam kaj sam još htjela reči,jer mi je mozak opet brži od prstiju:ne zna:
e,da koncentracija, neki put sam skoncentrirana,do bola,mozak radi,usklađeno s ostatkom tijela:D

khari
23.01.2013., 16:57
da,poznato mi je to:503:
teško je to nekome opisati,ko ne zna,jer često ni ja sama ne mogu uopće naći riječi,ili,izraze da objasnim kak mi je,onda se povučem, padnem u depru,i jedva čekam maniju,jer mi je onda bolje
inače,pijem već dugo xanax SR 1mg,samo navečer jer ne mogu spavati,ili ne mogu zaspati,jer imam mali milion ideja,a kad napokon zaspim imam nočne more.
pila sam cijelu paletu lijekova, bila psihijatrici pokusni kunić,i na svoju ruku prestala piti lijekove( zbog odvratnih nuspojava),i sad već više od dvije godine životarim,a znam da sam tempirana bomba.
jedino,kaj sam dobro upoznala sebe i bolest,pa točno znam u kojoj sam fazi,pa se shodno tome i ponašam, odnosno kontroliram,barem ja tak mislim,sve dok me netko ne upozori.
i,tak,eto sad pišem,i zaboravila sam kaj sam još htjela reči,jer mi je mozak opet brži od prstiju:ne zna:
e,da koncentracija, neki put sam skoncentrirana,do bola,mozak radi,usklađeno s ostatkom tijela:D



slično i sa mnom...ja sam u par navrata išao psihijatru, točnije kod njih troje...prvi puta, konačno skupim hrabrosti (nakon dugo, dugo vremena dvojbe) otići k psihijatru, za to mi je trebalo puno hrabrosti jer me bilo strah i sram, ali eto odem, prvo k jednom muškom nadobudnom seljoberu (možda malo grubo ću se izražavati, ali to je iskreno i istina,imam potrebu), ko da se nedavno spustio sa nekog brda među ljude, i odmah mi je intuicija govorila, da sam pogriješio što sam došao...lik je svojim pristupom, gestama, pogledom ostavljao dojam debila koji je u meni probudio lavinu negativnih vibri...nervoza mi proradila, pokajo sam se što sam došao a pravo nije niti počeo...ma koji pristup pobogu, mislim si ja... školski primjer onog, što-kako jedan takav stručnjak ne bi trebao biti..samo još jedan plićak iz elite koji uživa status doktorčića, poput mnogih drugih dr.mr.sci.mag.dipl....degena i ispranih lica, pljunutih hladnih i šabloniziranih dečkića i damica, koji se nakon školovanja( kalup sistem...jako debilno), našao u poziciji da drugima "pruža pomoć"... bio sam, 20-ak minuta , klasična pitanja, rekao sam zašto sam došao...i gospodin napisao povijest bolesti, i napisao šifru F 41.2. ( mješoviti anks.poremećaj ) dao mi seroxat i xanax SR i kontrola za mjesec dana.
Baš onako, jedno turbo jadno iskustvo, nezainteresirano, bolesno sa puno grešaka u koracima...
došao sam nakon mjesec dana...on isto, ko drogiran, što ima novog, jel bolje, kako život??? ko RETARDIRAN...nastavio sa uzimanjem iste terapije...i tako 4 mjeseca...situacija nepromjenjiva, nuspojave enormne, dakle više štete nego koristi! Prestajem ići k njemu. K ažem sebi, ko je tu lud zapravo?????????:503:

Nakon nekih 7 mjeseci odem k drugom -oj, psih. ...malo otvorenija, kao više ulazi u moj problem, kopa malo po mojoj prošlosti ...i dijagnoza ...anksiozno depresivni poremećaj i poremećaj prilagodbe! Ne znam točno, koliko mjeseci na AD Paluxon, xanax opet(znao sam da moram duže biti na th.ako hoću poboljšanje)...to me sve spustilo, smanjilo napetost, ali vrtoglavica, mučnina, pospanost, debljanje, smanjen libido, isprepadani snovi...mislim nije vrijedno...u glavi mi nastao kaos...ko da sam njihov pokusni miš!!! Odustajem drugi put.

... prestajem ići kod nje...da bi na kraju kod jednog trećeg, (po preporuci), otišao i rekao mi da imam bipolarni poremećaj i htio mi dati neke stabilizatore rasdpoloženja(zaboravio sam im ime, ali se njima i epilepsija liječi), isto dosta šturo, bez neke energije pristupio,bezvolnno, ko da nije humanoid... ko da sam lutak, a ne živi čovjek kome treba pomočćććć, i normabel. ...u ljekarni podigao samo normabel( na kojem sam i dan danas), ovo drugo za konja ubit , nisam se usudio.
Od tada, a to je već oko 2 godine, ne igra mi se više te odvratne igre s njima, ne želim više biti tek jedan statistički podatak u njihovoj kartoteci...jedan model po kojem se ispituje djelovanje pojedinog lijeka, eksperimentira, kao treba pogodit terapiju??? ...a ja ušlagiran, nisam za nikud i ništa...usporen, uspavan, težak...klonuo duhom, tijelom, umom...ma zbrčka u glavi.

izgubio sam povjerenje u takav sustav, premda ne treba generalizirati,ima i dobrih vjerojatno, ali ja više NE IDEM K NJIMA NA LIJEČENJE, jer ne vidim svrhu...Ok da sam baš nešt teže bolestan, da baš moram uzimati lijekove....ali sada nekako sam klimam, borim se, svaki dan, evo u zadnje vrijeme i na forumu češće, i gledam da si pomognem na sve moguće načine,čitam korisne knjige, malo vježbe disanja...i isto sam počeo malo vježbati...i to me sad drži već 5 dana i isto mi to nekako skrene misli i pomogne, osjećam se korisno izbacim negativnu energiju koja se nakupi na poslu i općenito od iscrpljujućih međuljudskih idiotarija i kombinacija... i napredujem više nego kad sam išao kod
ŠKOLOVANIH I OBRAZOVANIH STRUČNJAKA!
Eto, sad sam se raspisao, malo mi čak i lakše , iako je nabacano...ali eto, ukratko...podjelio sam svoje iskustvo! pozz:)

SamoZaTebe
27.01.2013., 01:17
Ima li ovdje netko bipolar dijagnozu, ali da nikada nije imao depresiju?

To je moja dijagnoza, bipolar tip 1. Doktor mi je objasnio da je moguce imati bipolar i nikada ne imati depresiju.

Imam dugu povijest mentalnih bolesti, bioplar je samo zadnja dijagnoza. Nisam nikada bio depresivan. Imao sam psihozu i to samo jednu epizodu (barem je toliko sluzbeno).

rpxx68
27.01.2013., 15:40
meni se jedino čini da sam manje u depri,ustvari ne znam, toliko sam se povukla,od straha da ne napravim sranje, uglavnom šutim,i radim svoj posao,komuniciram s ljudima koje dobro poznajem(na poslu),kad baš moram,dakle provjereni, prestala sam se družiti s prijateljicama,bolje rečeno izbjegavam bilo kakva društvena zbivanja,jer se jednostavno ne "nalazim" u njihovom društvu,kao da sam s druge planete?! ne slušamo istu muziku, nemamo isto mišljenje o svemu i svačemu,pa se ja onda teško kontroliram ,kad moram braniti svoje stavove i mišljenje o nečemu,i bojim se svoje reakcije,jer jednostavno poludim! ne volim nepoznate situacije, radim uvijek isto,idem uvijek istim putem,posao-doma, čak me živcira ako moram nešto obaviti usput,jer mi to nije bilo u planu!

SamoZaTebe
13.02.2013., 16:17
Zar nema nikoga s bipolar tip 1? Zanima me usporediti stanje jer je to moja zadnja dijagnoza. Jasno, kao svaki pravi ludak se ne slazem s dijagnozom.

Zanimaju me simptomi, lijekovi, hospitalizacije, bilo sto.

Tip 1 je bipolar samo s manijama i bez depresije. Mozda je to i slicno mome slucaju, ali opet, bolje je ne imati dijagnozu pa sve sto mogu naci u tome smjeru je pozeljno.

Nisam nikada imao depresiju i uvijek sam bio na drugom kraju (psihoza, manija). Tako mi ovo s bipolar nije bas jasno.

Ako necete ovdje pisati, moze na PM. Necu nikome nista reci ni o cemu, nema straha.

AtomskaBetty
19.02.2013., 09:27
Pozdrav, mužu (35 god.) mi je dijagnosticiran bipolarni poremećaj.. Trenutno je u fazi manije, puno priča, ima puno energije, poslovnih planova.. Psihijatrica mu je dala neki Zyprex ako se ne varam (10 mg dnevno), te neki psihostabilizator ( nemam kraj sebe kako se zove).. Zanima me što očekivati? Da li je moguće uz terapiju nastaviti koliko-toliko normalan život?

AtomskaBetty
19.02.2013., 11:13
i da, svi smo mu sad neprijatelji koji mu ne daju da radi, bježi nam iz kuće... terapiju je započeo jučer...

rejoflajt
19.02.2013., 11:35
Pozdrav, mužu (35 god.) mi je dijagnosticiran bipolarni poremećaj.. Trenutno je u fazi manije, puno priča, ima puno energije, poslovnih planova.. Psihijatrica mu je dala neki Zyprex ako se ne varam (10 mg dnevno), te neki psihostabilizator ( nemam kraj sebe kako se zove).. Zanima me što očekivati? Da li je moguće uz terapiju nastaviti koliko-toliko normalan život?

je, ali najučinkovitije uz kvalitetnu psihoterapiju
stabilizatori (antiepileptici) izvrsno pomažu

rejoflajt
19.02.2013., 11:38
ali ja više NE IDEM K NJIMA NA LIJEČENJE, jer ne vidim svrhu.

to su bili samo kontrolni razgovori, a ne psihoterapija, trebaš potražiti psihijatra psihoterapeuta

Pringles
19.02.2013., 14:23
Pozdrav, mužu (35 god.) mi je dijagnosticiran bipolarni poremećaj.. Trenutno je u fazi manije, puno priča, ima puno energije, poslovnih planova.. Psihijatrica mu je dala neki Zyprex ako se ne varam (10 mg dnevno), te neki psihostabilizator ( nemam kraj sebe kako se zove).. Zanima me što očekivati? Da li je moguće uz terapiju nastaviti koliko-toliko normalan život?
Da, moguće je, pod uvjetom da propisanu terapiju uzima redovito. Kod BAP-a je ona dugotrajna (doživotna).
O prognozama u vezi suprugove bolesti najbolje bi bilo razgovarati s njegovim liječnikom.

SamoZaTebe
19.02.2013., 14:52
Da, moguće je, pod uvjetom da propisanu terapiju uzima redovito. Kod BAP-a je ona dugotrajna (doživotna).
O prognozama u vezi suprugove bolesti najbolje bi bilo razgovarati s njegovim liječnikom.

Tocno, jedino doktor moze dati neku prognozu, pitanje koliko ce htjeti. Ima raznih tipova bipolar, onih laksih i onih koji mozda nisu laki.

Ovako na prvi pogled, ako suprug nije bio hospitaliziran, to je dobar znak (laksi slucaj).

Osobno znam dosta normalnih ljudi s bipolar dijagnozom (ja sam jedan od njih).

Uzimam samo litij i nista drugo. Jedino su bivsa supruga i psihijatar mogli vidjeti da sam u maniji (iako mislim da je bivsa pretjerivala i koristila to protiv mene).

Ser Mark
23.02.2013., 18:55
Zakljucio sam da imam bipolarni poremecaj. Imam velike uspone i padove u raspolozenu. I to u rasponu od par dana, nekad i manje.
Stvar je u tome sto toliko uzivam u tim manijama, (osjecam se toliko pun energije, nepobjedivo, beskrajno samouvjereno, drustveno, zainteresirano, hiperaktivno, pun sam ideja, zadovoljstva, itd. jednostavno se ne moze rijecima opisati sto u tim trenucima dozivljavam), tako da zbog toga ne bih ni isao na ikakve terapije. Bilo bi mi jednostavno prevelika steta to izgubiti. U tom stanju sam spreman napraviti 20 puta vise od bilo koje osobe. Da dobijem u tom trenutku ideju da cu postati predsjednik drzave valjda bi toliko mjera poduzeo za ostvarenje tog cilja u samo jednom danu, da bih vec bio na pol puta do tamo. Tada ne postoji ni najmanji tracak sumnje da recimo necu uspjeti u tome.
S druge strane su depresije i tesko unutarnje nezadovoljstvo, neispunjenost i besmisao. Nekad mi baca cak i na tjeskobu i kao da pucam po savovima. Tada cesto razmisljam o suicidu ili ubijanju drugih osoba. No prvenstveno o suicidu. Ponekad u tim razdobljima depresija znam biti i jako neraspolozen u smislu da mrzim sve oko sebe. Jako sam tmuran i pun bjesa i mrznje. Kasnije tijekom dana kad to prodje nastupa samo pusta depresija i cisto sivilo. Obicno dodjem doma zakljucam se u sobu, zamracim totalno, legnem na krevet i pokrijem se preko glave i tako znam lezati 2 sata razmisljajuci o zivotu i da li da se bacim kroz prozor. Ponekad kad dodjem doma mama mi zna reci da lose izgledam i ispituje me sto mi se desilo danas, sigurno me nesto muci itd. Ja jednostavno ne znam sta da joj kazem jer mene moze uloviti najgora depresija u danu gdje je objektivno sve bilo super.

Beljki
25.02.2013., 12:37
Nema smisla samodiagnosticirati i sve proglasavati bolescu. Ionako nas vecina oze dobiti diagnoze (70% po istrazivanju) ako idemo na klinicke testove.

Ako vec zelis odi kod doktora, forum nije za to.

Ne bih se olako kladio da je bipolarni, promjene su brze cak i za rapid cycle, a kolko vidim ne dominira depresivno pa bi ako je to bipolaran, po onome sto citah (imam neke poznanike pa sam malo cackao) bila neka dosta rijetka forma.

AtomskaBetty
26.02.2013., 11:15
Tocno, jedino doktor moze dati neku prognozu, pitanje koliko ce htjeti. Ima raznih tipova bipolar, onih laksih i onih koji mozda nisu laki.

Ovako na prvi pogled, ako suprug nije bio hospitaliziran, to je dobar znak (laksi slucaj).

Osobno znam dosta normalnih ljudi s bipolar dijagnozom (ja sam jedan od njih).

Uzimam samo litij i nista drugo. Jedino su bivsa supruga i psihijatar mogli vidjeti da sam u maniji (iako mislim da je bivsa pretjerivala i koristila to protiv mene).

Muž mi je u početku (znači od 12.mj. 2012.g.) liječen od depresije, uzimao je fevarin, te je prije 10ak dana započela epizoda manije i tek onda mu je postavljena prava dijagnoza. Nije bio hospitaliziran, iako je doktorica rekla ako ljekovi ne počnu djelovati kroz 3 dana da će možda morat to poduzet. Na sreću ovo je danas 9. dan terapije i polako ide na bolje. još ima dosta energije, stalno je u pokretu ali sve u svemu zadovoljna sam. Pije 3 x 300 mg depakine i 15 mg zyprexe. jeste vi još uvijek na terapiji? koliko sam razumjela, to je doživotno uzimanje lijekova?

rpxx68
26.02.2013., 11:17
ja sam još uvijek bez lijekova,samo xanax sr,navečer,ali momentalno sam u depri već jaaaaaaaako,dugo,s povremenim kratkim uzletima dobre volje,ne znam dokle ću izdržati,počela sam raditi gluposti
tak,da moj svjet,odite doktoru i uzimajte lijekove koje vam propišu,jer narušavate svoju kvalitetu života,a i vaše obitelji,bar je atk kod mene
a,ja sam sebično đubre i ne uzimam lijekove

SamoZaTebe
26.02.2013., 14:15
Muž mi je u početku (znači od 12.mj. 2012.g.) liječen od depresije, uzimao je fevarin, te je prije 10ak dana započela epizoda manije i tek onda mu je postavljena prava dijagnoza. Nije bio hospitaliziran, iako je doktorica rekla ako ljekovi ne počnu djelovati kroz 3 dana da će možda morat to poduzet. Na sreću ovo je danas 9. dan terapije i polako ide na bolje. još ima dosta energije, stalno je u pokretu ali sve u svemu zadovoljna sam. Pije 3 x 300 mg depakine i 15 mg zyprexe. jeste vi još uvijek na terapiji? koliko sam razumjela, to je doživotno uzimanje lijekova?

Da, ja uzimam litij i to 4 ili 5 puta po 300 mg. Uzimam otkada mi je postavljena dijagnoiza bipolar, zadnjih oko 5 godina. Prije toga sam uzimao druge lijekove dosta dugo, ali ne za psihozu ili sch. Terapija litijem je dugotrajna (dozivotna?).

Pisao sam da je meni dijagnoza mijenjana puno puta, u bolnici, izvan nje, kasnije tokom godina. Tako da je normalno da doktor promijeni dijagnozu u pocetku. Ne znaci da je ova konacna. I obicno treba vremena da se nade najbolji lijek. Ako lijekovi koje suprug uzima dobro djeluju, odlicno, ako ne, ima jako puno drugih.

SamoZaTebe
26.02.2013., 14:20
ja sam još uvijek bez lijekova,samo xanax sr,navečer,ali momentalno sam u depri već jaaaaaaaako,dugo,s povremenim kratkim uzletima dobre volje,ne znam dokle ću izdržati,počela sam raditi gluposti
tak,da moj svjet,odite doktoru i uzimajte lijekove koje vam propišu,jer narušavate svoju kvalitetu života,a i vaše obitelji,bar je atk kod mene
a,ja sam sebično đubre i ne uzimam lijekove

Dajes savjet kojeg se sama ne drzis?

Bez obzira koja je bolest, nece se sama rijesiti. U vecini slucajeva se stanje pogorsava bez lijecenja. Ono sto se mozda moze sada lako izlijeciti ce biti puno teze lijeciti poslije. Pazi, skoro uvijek je tako. Zasto ne odes doktoru i ne pocnes uzimati lijekove?

Xanax je samo lijek za smirenje i spavanje. Ne pomaze ni za sto drugo.

I ne vidim kako si sebicna ako ne uzimas lijekove. Unistavas prvo sebe s time, a onda i ostale.

Ser Mark
26.02.2013., 19:20
Sto vam se dogodi ako ne uzimate lijekove? Zasto morate piti lijekove? Znam da je nekad tesko bez toga, ali po meni su lijekovi totalno ubijanje i omamljivanje psihe. Uvijek sam za autenticnost i slobodu svake osobe makar se radilo i o psihickom poremecaju. Vecina ljudi je blesavo bez ikakve dijagnoze, samo za to nazalost nema lijeka. Ljudi s bipolarnim su uvijek zanimljivi i po necemu posebni. Nemojte biti zombiji na tabletama i ovisnici o psihoterapiji i kojekakvim glupostima, samo zato jer vam je netko utuvio u glavu (ili vi sami sebi) da imate neki poremecaj ili zato jer vam je gospon psihijatar propisao dijagnozu (sto bi napravio i svakom drugom covjeku koji dodje kod njega). Budite ono sto jeste, jebe vam se!

Pringles
26.02.2013., 20:46
Ako ne uzimaju lijekove dogodi se recidiv.

Prođi malo detaljnije kroz temu pa ćeš vidjeti kako im je zanimljvo i posebno kad su u stanju depresije ili njihovoj okolini kad su u stanju manije. To je stvarnost, a ne nečije ili vlastito utuvljavanje u glavu ili izmišljanje problema.

Posjeti bilo koji odjel s kroničnim bolesnicima i reci im da budu ono što jesu i da im se jebe, ne trebaju biti na tabletama. Baš me zanima njihova reakcija.

I molim te bez odgovaranja forumaša od terapije koju uzimaju. Kršiš pravila pdf-a. Ponovljenu retoriku u vezi uzimanja psihofarmaka ću ti kartonirati.

rpxx68
27.02.2013., 07:27
Dajes savjet kojeg se sama ne drzis?

Bez obzira koja je bolest, nece se sama rijesiti. U vecini slucajeva se stanje pogorsava bez lijecenja. Ono sto se mozda moze sada lako izlijeciti ce biti puno teze lijeciti poslije. Pazi, skoro uvijek je tako. Zasto ne odes doktoru i ne pocnes uzimati lijekove?

Xanax je samo lijek za smirenje i spavanje. Ne pomaze ni za sto drugo.

I ne vidim kako si sebicna ako ne uzimas lijekove. Unistavas prvo sebe s time, a onda i ostale.

znam,išla sam par godina i pila lijekove, imala grozne nuspojave,pa me to dodatno izbacilo iz takta, dr. me izbacila iz ordinacije,i ja sam prestala piti lijekove i ići bilo gdje
tak je već dobre 3 godine.
sad još uvijek "plutam" i "lebdim",dok ne potonem
znam kaj je xanax, malo me ipak smiri i bar se naspavam
btw. imam BAP, dijagnosticiran,i znam sve o njemu
pozz,sretno svima

AtomskaBetty
27.02.2013., 08:56
Da, ja uzimam litij i to 4 ili 5 puta po 300 mg. Uzimam otkada mi je postavljena dijagnoiza bipolar, zadnjih oko 5 godina. Prije toga sam uzimao druge lijekove dosta dugo, ali ne za psihozu ili sch. Terapija litijem je dugotrajna (dozivotna?).

Pisao sam da je meni dijagnoza mijenjana puno puta, u bolnici, izvan nje, kasnije tokom godina. Tako da je normalno da doktor promijeni dijagnozu u pocetku. Ne znaci da je ova konacna. I obicno treba vremena da se nade najbolji lijek. Ako lijekovi koje suprug uzima dobro djeluju, odlicno, ako ne, ima jako puno drugih.

Oprostite, taj litij, šta bi to bilo? Najviše me muči to da su te tablete kojima je liječena depresija zapravo dovele da ova epizoda manije bude ovako "teška". Sad kad razmišljam, on je i prije depresije imao ovakvu epizodu, samo u puno lakšem obliku (ja to tada nisam ni povezivala sa psihičkom bolešću). Kako vi danas funkcionirate? (ne znam koliko godina imate, zato upotrebljavam Vi :) )

Beljki
27.02.2013., 11:26
Sto vam se dogodi ako ne uzimate lijekove? Zasto morate piti lijekove? Znam da je nekad tesko bez toga, ali po meni su lijekovi totalno ubijanje i omamljivanje psihe. Uvijek sam za autenticnost i slobodu svake osobe makar se radilo i o psihickom poremecaju. Vecina ljudi je blesavo bez ikakve dijagnoze, samo za to nazalost nema lijeka. Ljudi s bipolarnim su uvijek zanimljivi i po necemu posebni. Nemojte biti zombiji na tabletama i ovisnici o psihoterapiji i kojekakvim glupostima, samo zato jer vam je netko utuvio u glavu (ili vi sami sebi) da imate neki poremecaj ili zato jer vam je gospon psihijatar propisao dijagnozu (sto bi napravio i svakom drugom covjeku koji dodje kod njega). Budite ono sto jeste, jebe vam se!

Nisu niti psihijatri idioti koji misle da je diagnoza sveto pismo. Prije svega to nije tako egzaktno i kategorizacije kao i kriteriji su dogovorni i mjenjaju se sa godinama, a sluze laksem radu medicinskog sustava, a ne tome da se identificiramo sa diagnozama. Iako postoji potencijalno i taj problem samoispunjavajuceg prorocanstva, a cega je takodjer struka sasvim svjesna.

Nista nije zdravo ili nezdravo po sebi vec je pitanje konteksta i mogucnosti uklapanja u okolinu i funkcioniranja u njoj. Da li je potrebla terapija (psihoterapija, farmakoterapija ili sto drugo) ovisi o situaciji. Ne ovisi samo niti o diagnozi nego i nekakvoj gradaciji. Recimo osoba sa nekim umjereni bipolarnim koja moze hipomanicnu fazu dovoljno kontrolirati i bavi se kreativnim poslom moze po nekima imati od nje i koristi, no osoba sa manijom koju ne moze kontrolirati ili sa poslom koji zahtjeva disciplinu i redovitost ce vjerojatno imati koristi od lijekova. Uvijek treba odvagati stvari, a cak niti psihijatri koji su iznimno neskloni farmakoterapiji i izbjegavaju ju prepisivati ne mogu to uvijek izbjeci.

Ser Mark
27.02.2013., 12:02
Nisu niti psihijatri idioti koji misle da je diagnoza sveto pismo. Prije svega to nije tako egzaktno i kategorizacije kao i kriteriji su dogovorni i mjenjaju se sa godinama, a sluze laksem radu medicinskog sustava, a ne tome da se identificiramo sa diagnozama. Iako postoji potencijalno i taj problem samoispunjavajuceg prorocanstva, a cega je takodjer struka sasvim svjesna.

Nista nije zdravo ili nezdravo po sebi vec je pitanje konteksta i mogucnosti uklapanja u okolinu i funkcioniranja u njoj. Da li je potrebla terapija (psihoterapija, farmakoterapija ili sto drugo) ovisi o situaciji. Ne ovisi samo niti o diagnozi nego i nekakvoj gradaciji. Recimo osoba sa nekim umjereni bipolarnim koja moze hipomanicnu fazu dovoljno kontrolirati i bavi se kreativnim poslom moze po nekima imati od nje i koristi, no osoba sa manijom koju ne moze kontrolirati ili sa poslom koji zahtjeva disciplinu i redovitost ce vjerojatno imati koristi od lijekova. Uvijek treba odvagati stvari, a cak niti psihijatri koji su iznimno neskloni farmakoterapiji i izbjegavaju ju prepisivati ne mogu to uvijek izbjeci.

pa slazem se ako je tezi slucaj. ali imam osjecaj da se danas ljudi kljukaju tabletama za svaki k :)
ne daju sebi sansu nego im je bolje zombijat okolo. ne kuzim to :ne zna:

Cat007
27.02.2013., 14:23
btw. imam BAP, dijagnosticiran,i znam sve o njemu
pozz,sretno svima

ako mogu pitati, zanima me kako se očituje to kada si u maničnoj fazi?
ja nemam dijagnozu BAP, ali sumnjam da ga imam. Ta manična faza, je li to neko stanje u kojem si potpuno van kontrole, činiš nešto opasno ili :ne zna:?
Meni se često događa da u pojedinim periodima osjetim ogroman nalet energije. Od tolike količine energije i želje sve bi i svašta odjednom radila, ali teško mi se je zapravo na išta koncentrirati, na razgovor s nekim, na čitanje čak i na spavanje.Misli mi lete jako brzo i teško je biti konstruktivan.
Da li je ovo normalno ponašanje ili imam razloga za brigu?

SamoZaTebe
27.02.2013., 15:17
Oprostite, taj litij, šta bi to bilo? Najviše me muči to da su te tablete kojima je liječena depresija zapravo dovele da ova epizoda manije bude ovako "teška". Sad kad razmišljam, on je i prije depresije imao ovakvu epizodu, samo u puno lakšem obliku (ja to tada nisam ni povezivala sa psihičkom bolešću). Kako vi danas funkcionirate? (ne znam koliko godina imate, zato upotrebljavam Vi :) )

Litij je jedan od prvih, ako ne i prvi lijek za bipolar. Nije nikakav komplicirani lijek, ali se odavno koristi za bipolar, mozda i za depresiju, nisam siguran. Litij je element kao i kalcij i zeljezo, samo sto se oni ne koriste za bipolar. Jos mi se cini da se litij daje preventivno za smanjenje psihickih problema (za ovo nisam siguran, ako jest, onda samo na recept).

Imam 41 godinu i opisao sam svoja iskustva na mnogim postovima. Ukratko, funkcioniram sasvim normalno, bez obzira sto ovdje neki misle. Ne moze nitko znati da imam bipolar, cak i u maniji nece nitko znati osim psihijatra i bivse supruge. Bio sam jednom prije 20 godina hospitaliziran, nakon godinu dana prestao sa svim ljekovima i manje vise je sve u redu do danas (sto se mene tice, ostali clanovi obitelji imaju svoje probleme, kako sam opisao drugdje).

Moj tip je bipolar 1, samo manije, bez depresije. Svaki slucaj je drugaciji, tesko je prognozirati na temelju nekoliko redova ovdje. Ali jedno stoji, dijagnoza se cesto mijenja, ne samo u Hrvatskoj, nego i u USA.

SamoZaTebe
27.02.2013., 15:33
ako mogu pitati, zanima me kako se očituje to kada si u maničnoj fazi?
ja nemam dijagnozu BAP, ali sumnjam da ga imam. Ta manična faza, je li to neko stanje u kojem si potpuno van kontrole, činiš nešto opasno ili :ne zna:?
Meni se često događa da u pojedinim periodima osjetim ogroman nalet energije. Od tolike količine energije i želje sve bi i svašta odjednom radila, ali teško mi se je zapravo na išta koncentrirati, na razgovor s nekim, na čitanje čak i na spavanje.Misli mi lete jako brzo i teško je biti konstruktivan.
Da li je ovo normalno ponašanje ili imam razloga za brigu?

Evo moje zadnje manije:

- zbog bezveznih uleta curama propustio avione
- zbog tih istih bezveznih uleta radio probleme na medunarodnim granicnim prijelazima
- sex s drugom escort djevojkom svaki dan za redom, pet puta tjedno
- stvari mi se puno cesce pricinjavaju nego inace i imam jaku zelju za oruzjem za zastitu
- planiram otici na streljanu jer je eto bas to najbolje vrijeme
- voznja gore nego inace, lose vozim i ovako, u maniji jos gore (sada nisam posve siguran je li to dio manije, ili jednostavno idiotizam), sa svakom novom kaznom prijeti mi zatvor, vjerojatno mi je bolje ne spominjati bipolar jer ce mi uzeti dozvolu i nadati se da cu se izvuci svaki put od zatvora

Drugo je sve dobro. Mislim nije ni ovo gore lose, ali se tesko zivi s time. Cini mi se da mogu sve, da ne trebam spavati. Jedino ja tu energiju koristim na djevojke i sex. I zelju za pucanjem u streljani.

Osobno znam da je situacija otisla predaleko kada imam 4 ili vise escort cura u jednom tjednu ili kada dogovaram termin u streljani.

Psihoza je puno gora. Tada sam znao da je sve sto ne postoji stvarno, da je bas tako i nikako drugacije i svatko tko je mislio drugacije je automatski bio neprijatelj.

Beljki
27.02.2013., 16:34
pa slazem se ako je tezi slucaj. ali imam osjecaj da se danas ljudi kljukaju tabletama za svaki k :)
ne daju sebi sansu nego im je bolje zombijat okolo. ne kuzim to :ne zna:

Pa kako koji psihijatar, varira.

Osim toga pitanje je i dostupnih ogucnosti. Bilo bi idealno da svatko od nas ima tim specialista svih podrucja medicine samo za sebe, ali to nije realno. Lijekovi su gore od toga, ali bolje od zatvaranja u umobolnice sto je bila jedina opcija nekad za nefunkcionalne. Naravno postoji citava lepeza izmedju toga i vecina kronicnih bolesnika mora naci nacin kako da se nosi sa svojim situacijama, doktori nisu carobnjaci, ali mogu pomoci dosta.

rpxx68
27.02.2013., 17:47
da,i ja sam agresivna,isto svi koji ne dijele moje mišljenje su glupi,i neprijatelji.
kad sam u maniji isto,Bože ne smijem pisati, o tome,da me netko ne prepozna,a najgore je priznati sam sebi, ugl. nešto slično kao i SamoZaTebe.
u maniji doslovno letim na sve strane,od suludih ideja,do toga da sad ne znam kaj sam ustvari htjela napisati,koliko brzo idu misli,a ruke prespore.
sad da ne ispadnem ne znam,kaj,glavnom imam ogromnu moć samokontrole, još uvijek se uspijem na vrijeme zaustaviti,a velika podrška je suprug koji trpi moje izljeve i proljeve!
sad sam u fazi da uopće ne komuniciram, samo na poslu s kim moram i kad moram,da baš ne dobijem otkaz.
nemam više prijatelja,svojom odlukom,jer se bojim svoje reakcije, i onda bi me i ovak svi odj....i !
realno,ovo kaj sam sad napisala ,kad sam pročitala,skužim da nema veze s vezom,ali jednostavno je to tijek mojih misli,pa tak i
pišem. htjela bi odgovoriti na pitanje,postavljeno od Cat007,ali neće vjerojatno skužiti,jer ni ja ni sama ne znam kaj sam napisala.
pila sam antidepresive,antiepileptike,stabilizatore raspoloženja,sedative,i pitaj boga kaj,još!?
to me ubilo,to nisam ja, i eto sad se borim,za sada nitko nije stradao,osim mene,i mog mozga!

SamoZaTebe
27.02.2013., 18:05
da,i ja sam agresivna,isto svi koji ne dijele moje mišljenje su glupi,i neprijatelji.
kad sam u maniji isto,Bože ne smijem pisati, o tome,da me netko ne prepozna,a najgore je priznati sam sebi, ugl. nešto slično kao i SamoZaTebe.
u maniji doslovno letim na sve strane,od suludih ideja,do toga da sad ne znam kaj sam ustvari htjela napisati,koliko brzo idu misli,a ruke prespore.
sad da ne ispadnem ne znam,kaj,glavnom imam ogromnu moć samokontrole, još uvijek se uspijem na vrijeme zaustaviti,a velika podrška je suprug koji trpi moje izljeve i proljeve!
sad sam u fazi da uopće ne komuniciram, samo na poslu s kim moram i kad moram,da baš ne dobijem otkaz.
nemam više prijatelja,svojom odlukom,jer se bojim svoje reakcije, i onda bi me i ovak svi odj....i !
realno,ovo kaj sam sad napisala ,kad sam pročitala,skužim da nema veze s vezom,ali jednostavno je to tijek mojih misli,pa tak i
pišem. htjela bi odgovoriti na pitanje,postavljeno od Cat007,ali neće vjerojatno skužiti,jer ni ja ni sama ne znam kaj sam napisala.
pila sam antidepresive,antiepileptike,stabilizatore raspoloženja,sedative,i pitaj boga kaj,još!?
to me ubilo,to nisam ja, i eto sad se borim,za sada nitko nije stradao,osim mene,i mog mozga!


Evo, mali dodatak. Ja nisam agresivan, niti ikome prijetim. Nemam oruzje na dohvat ruke i da bih uopce dosao do oruzja trebam otkljucati nekoliko brava i lokota (neka vrsta zastite, kao dodatno vrijeme za razmisljanje dok se sve to otkljuca).

Ja uzimam litij i moj bipolar je pod kontrolom kako se sluzbeno kaze.

Ako ti ne uzimas nista i ulazis u maniju i agresivna si, to nije dobro. Meni je jedini razlog dugotrajne hospitalizacije bio percepcija nasilja (nisam nikome prijetio, niti ikoga napao). Problem s psihozom prije svega jest da neprijatelj nije samo netko tko nosi majicu krive boje, nego netko koga treba napasti prije nego on tebe. Sada, bolje je uzimati lijekove prije nego napadnes slucajnog prolaznika na cesti (ili jos gore pocnes pucati po slucajnim prolaznicima). Informacije radi, nisam nikada napravio niti jedno.

rpxx68
27.02.2013., 18:14
Evo, mali dodatak. Ja nisam agresivan, niti ikome prijetim. Nemam oruzje na dohvat ruke i da bih uopce dosao do oruzja trebam otkljucati nekoliko brava i lokota (neka vrsta zastite, kao dodatno vrijeme za razmisljanje dok se sve to otkljuca).

Ja uzimam litij i moj bipolar je pod kontrolom kako se sluzbeno kaze.

Ako ti ne uzimas nista i ulazis u maniju i agresivna si, to nije dobro. Meni je jedini razlog dugotrajne hospitalizacije bio percepcija nasilja (nisam nikome prijetio, niti ikoga napao). Problem s psihozom prije svega jest da neprijatelj nije samo netko tko nosi majicu krive boje, nego netko koga treba napasti prije nego on tebe. Sada, bolje je uzimati lijekove prije nego napadnes slucajnog prolaznika na cesti (ili jos gore pocnes pucati po slucajnim prolaznicima). Informacije radi, nisam nikada napravio niti jedno.
pozz!
sorry,ak je ispalo tak,ali nisam mislila reči da si ti agresivan, btw. je za sad se svađam po cesti,u tramvaju, u dučanu,itd.
rekla mi je psihijatrica,da ću završiti ili u zatvoru ili na groblju.i tak sad nemam psihijatricu
i ne pucam,jer nemam iz čega,ali volim bacati stvari i razbijati,ali za sada samo po doma,još se kontroliram koliko toliko, a na poslu isto,ljudi koji usko surađuju sa mnom,me jako vole,pa me upozore na vrijeme

rpxx68
27.02.2013., 18:21
ali,znam i svijesna sam da ću kad tad napraviti neko sranje i završiti negdje gdje ne želim
zanimljiv je ljudski mozak, koliko god da se ja kontroliram,počela sam se loviti u nekim nesvijesnim situacijama
to nije dobro

rpxx68
27.02.2013., 18:24
jel ima netko od ovdje prisutnih hobby?
ja imam,pomaže puno
i sport,naravno

SamoZaTebe
27.02.2013., 18:53
pozz!
sorry,ak je ispalo tak,ali nisam mislila reči da si ti agresivan, btw. je za sad se svađam po cesti,u tramvaju, u dučanu,itd.
rekla mi je psihijatrica,da ću završiti ili u zatvoru ili na groblju.i tak sad nemam psihijatricu
i ne pucam,jer nemam iz čega,ali volim bacati stvari i razbijati,ali za sada samo po doma,još se kontroliram koliko toliko, a na poslu isto,ljudi koji usko surađuju sa mnom,me jako vole,pa me upozore na vrijeme

Nema problema. Nisam ni mislio da je nesto protiv mene, znam da si pisala o sebi.

Ali ako ti je psihijatrica rekla da ces zavrsiti na groblju il u zatvoru, to mi izgleda vrlo ozbiljno. Kako to da te uopce pustila da samo tako odes?

Bolje je uzimati lijekove, nego cekati sto ce se dogoditi. Maniju mozda mozes kontrolirati sama, ali psihozu ne mozes. Plus to da je vjerojatno i depresija problem.

Razbijanje, bacanje stvari i lupanje po zidovima se ne tolerira u bolnici. Stovise, odmah te stave u stezulju kako se to strucno kaze.

Mislim da je bolje nesto napraviti prije nego kasnije. Kasnije ce biti samo teze.

SamoZaTebe
27.02.2013., 18:55
jel ima netko od ovdje prisutnih hobby?
ja imam,pomaže puno
i sport,naravno

Ja se bavim raznim sportovima i uglavnom sam u teretani stalno.

Nemam neki drugi hobi, ali nemam niti vremena za bilo sto drugo.

Koji je tvoj hobi?

rpxx68
28.02.2013., 06:02
Ja se bavim raznim sportovima i uglavnom sam u teretani stalno.

Nemam neki drugi hobi, ali nemam niti vremena za bilo sto drugo.

Koji je tvoj hobi?
nakit, kad sam u manij,radim prekrasne stvari, a,teretanu (skoro, fali mi još sprava) imam doma, i tu ispucam svu zloču iz sebe. i da u pravu si i za psihozu,a o depri da ne pričam,zato i ne idem u pravu teretanu!
:503::eek:

~Scarlet~
28.02.2013., 15:21
ali,znam i svijesna sam da ću kad tad napraviti neko sranje i završiti negdje gdje ne želim
zanimljiv je ljudski mozak, koliko god da se ja kontroliram,počela sam se loviti u nekim nesvijesnim situacijama
to nije dobro

A zašto se protiviš farmakoterapiji?:ne zna: Doza bi se s vremenom smanjivala, a stabilizacijom svojeg psihičkog stanja bi olakšala i sebi život i suprugu.
Bolje lijekovi nego da se zaista desi nešto loše što ne želiš, a i sama kažeš da si svjesna da će se kad tad to dogoditi.:ne zna:

rpxx68
28.02.2013., 17:21
A zašto se protiviš farmakoterapiji?:ne zna: Doza bi se s vremenom smanjivala, a stabilizacijom svojeg psihičkog stanja bi olakšala i sebi život i suprugu.
Bolje lijekovi nego da se zaista desi nešto loše što ne želiš, a i sama kažeš da si svjesna da će se kad tad to dogoditi.:ne zna:

pozz!
znam,ali ja sam probala sve osim litija,i nuspojave su bile strašne
:503::504::confused::ne zna:
možda da je bila psihijatrica,drukčija, samo me šopala, bila sam joj ko pokusni miš

SamoZaTebe
28.02.2013., 18:39
pozz!
znam,ali ja sam probala sve osim litija,i nuspojave su bile strašne
:503::504::confused::ne zna:
možda da je bila psihijatrica,drukčija, samo me šopala, bila sam joj ko pokusni miš


Nje li litij obicno prvi izbor i ima najmanje nuspojava?

Tako se i nade pravi lijek, da se proba dok se ne nade. Nekom nesto pomaze, drugome ne.

Lijepo da radis nakit. Ja ne mogu reci da radim nesto kreativno (kreativan hobi).

Cat007
28.02.2013., 22:05
htjela bi odgovoriti na pitanje,postavljeno od Cat007,ali neće vjerojatno skužiti,jer ni ja ni sama ne znam kaj sam napisala.
pila sam antidepresive,antiepileptike,stabilizatore raspoloženja,sedative,i pitaj boga kaj,još!?
to me ubilo,to nisam ja, i eto sad se borim,za sada nitko nije stradao,osim mene,i mog mozga!

Baš si me nasmijala, istina nisam dobila odgovor, ali znam da je tome kriv “tijek misli“:D. Veoma poznato! Ja ni sama često ne mogu vjerovati što sve napišem kada kasnije čitam..:rofl:
Zanimljiva mi je ta agresivnost koju spominješ, iako je to dosta širok pojam.
Ja sam poprilično drska i arogantna ali to bude manje-više uglavnom opravdano. Nikada nisam nikoga fizički napala, niti imam takvu potrebu ali veoma lako uđem u verbalni sukob.
Pretpostavljam za sebe da imam Ciklotimiju. Čini mi se da sam većinu vremena hipomanična, dok su depresivne faze puno rjeđe. Nekada imam toliko energije da ne mogu niti spavati. U zadnje vrijeme mi se događa da sam istovremeno i depresivna i manična. Želim umrijeti, sve mi se čini grozno, bez smisla ali istovremeno i pucam od energije.

Cat007
28.02.2013., 22:12
Evo moje zadnje manije:

- zbog bezveznih uleta curama propustio avione
- zbog tih istih bezveznih uleta radio probleme na medunarodnim granicnim prijelazima
- sex s drugom escort djevojkom svaki dan za redom, pet puta tjedno
- stvari mi se puno cesce pricinjavaju nego inace i imam jaku zelju za oruzjem za zastitu
- planiram otici na streljanu jer je eto bas to najbolje vrijeme
- voznja gore nego inace, lose vozim i ovako, u maniji jos gore (sada nisam posve siguran je li to dio manije, ili jednostavno idiotizam), sa svakom novom kaznom prijeti mi zatvor, vjerojatno mi je bolje ne spominjati bipolar jer ce mi uzeti dozvolu i nadati se da cu se izvuci svaki put od zatvora

Drugo je sve dobro. Mislim nije ni ovo gore lose, ali se tesko zivi s time. Cini mi se da mogu sve, da ne trebam spavati. Jedino ja tu energiju koristim na djevojke i sex. I zelju za pucanjem u streljani.

Osobno znam da je situacija otisla predaleko kada imam 4 ili vise escort cura u jednom tjednu ili kada dogovaram termin u streljani.

Psihoza je puno gora. Tada sam znao da je sve sto ne postoji stvarno, da je bas tako i nikako drugacije i svatko tko je mislio drugacije je automatski bio neprijatelj.

ako ništa drugo, barem si iskoristio taj period za užitak:mig:. Mene seks u maničnoj fazi ni najmanje ne zanima. Najveći problem mi predstavljaju ideje koje dobivam, a nemoguće ih je ignorirati. Često mi se dogodi da ne odem u krevet do pet ujutro, jer se moram baviti tim svojim stvarima. Najgore mi je kada imam nekih drugih obveza, tada budem dosta živčana jer i dalje mislim na ono što je predmet moje okupacije, nisam se u stanju posvetiti drugim stvarima onako kako treba, daleko od toga..
Sada sam u jednoj takvoj fazi i bavim se pisanjem knjige. Prikupljam ovih dana informacije po internetu vezano za temu koju sam počela proučavati. Znam da to nema zdravog razuma, jer tematika nema veze ni sa mojom strukom:rolleyes:. Pa opet, usprkos tome dio mene, koji nije pod kontrolom razuma već emocija, vjeruje da će to postati pravi bestseller:facepalm:.
Pitam se da li je ovakvo ponašanje moguće a da sam ja ustvari potpuno normalna:cerek:..

rpxx68
01.03.2013., 06:20
istina,što kaže Cat, da okupirana?! totalno fiksirana,na ono kaj sam si zacrtala, i da, drska,bezobrazna,psujem,verbalni konflikti,,ali nisam ni ja još nikog fizički napala,samo stradaju zidovi i predmeti
isto često mislim,da sam ja normalana,a drugi ne,i nije mi jasno kak oni ne vide kaj ja vidim!
i također, moje okupacije i fiksacije nemaju veze sa zanimanjem i poslom
mislim,dalo bi se pisati do besvijesti!:504::503:
ako ništa drugo, barem si iskoristio taj period za užitak:mig:. Mene seks u maničnoj fazi ni najmanje ne zanima. Najveći problem mi predstavljaju ideje koje dobivam, a nemoguće ih je ignorirati. Često mi se dogodi da ne odem u krevet do pet ujutro, jer se moram baviti tim svojim stvarima. Najgore mi je kada imam nekih drugih obveza, tada budem dosta živčana jer i dalje mislim na ono što je predmet moje okupacije, nisam se u stanju posvetiti drugim stvarima onako kako treba, daleko od toga..
Sada sam u jednoj takvoj fazi i bavim se pisanjem knjige. Prikupljam ovih dana informacije po internetu vezano za temu koju sam počela proučavati. Znam da to nema zdravog razuma, jer tematika nema veze ni sa mojom strukom:rolleyes:. Pa opet, usprkos tome dio mene, koji nije pod kontrolom razuma već emocija, vjeruje da će to postati pravi bestseller:facepalm:.
Pitam se da li je ovakvo ponašanje moguće a da sam ja ustvari potpuno normalna:cerek:..

Beljki
01.03.2013., 08:55
Nje li litij obicno prvi izbor i ima najmanje nuspojava?

Tako se i nade pravi lijek, da se proba dok se ne nade. Nekom nesto pomaze, drugome ne.

Lijepo da radis nakit. Ja ne mogu reci da radim nesto kreativno (kreativan hobi).

Koliko znam problem litija je u kompliciranom ispravnom doziranju.

rpxx68
01.03.2013., 11:51
Koliko znam problem litija je u kompliciranom ispravnom doziranju.

mislim da je litij zadnje kaj bi pila :503:

Cat007
01.03.2013., 12:08
istina,što kaže Cat, da okupirana?! totalno fiksirana,na ono kaj sam si zacrtala, i da, drska,bezobrazna,psujem,verbalni konflikti,,ali nisam ni ja još nikog fizički napala,samo stradaju zidovi i predmeti
isto često mislim,da sam ja normalana,a drugi ne,i nije mi jasno kak oni ne vide kaj ja vidim!
i također, moje okupacije i fiksacije nemaju veze sa zanimanjem i poslom
mislim,dalo bi se pisati do besvijesti!:504::503:

Definitivno nije lako funkcionirati u takvom stanju ali ja sebe opet ne vidim kao osobu koja bi trebala uzimati bilo kakve teške lijekove. Vjerojatno da imam pravu maniju,psihozu bi razmišljala drugačije ali ovako ne vidim potrebu za time.
Ja sam isto jedno vrijeme bacala stvari, ali sam se svojom voljom toga oslobodila i bez lijekova. Ponekada kada me netko baš jako nervira poželim se i fizički obračunati ali dovoljno sam razumna da se kontroliram. Što sam starija to mi ide sve bolje.
Za mene su najveći problem te opsesije, fiksacije. To vjerojatno ne bi ni bilo loše da se radi o području za koje sam stručna s obzirom da sam tada vrlo kreativna i 100% predana onome što me zanima ali na žalost nije tako, tek kada dođem malo sebi shvatim da imam puno rupa u znanju i da se ne mogu tek tako baviti onim za što je netko studirao pet,šest i više godina..
Razumski ja to znam ali emocionalno ne mogu prihvatiti.
Imam ogromnu potrebu za učenjem u maničnoj fazi. Počnem čitati više stvari odjednom, prebacujem se s jedne na drugu. Imam osjećaj da moram tako, da stignem, da nadoknadim ono što sam propustila. Svaka informacija koju pročitam me vuče da saznam još deset dodatnih stvari o njoj a od tih deset još dodatnih 10 o svakoj od njih. Mozak ni ne uspijeva pratiti želju, ne može pamtiti tom brzinom, pa počnem kao neki hrčak skupljati, snimati sve za kasnije, po stotinu različitih studija, istraživanja s neta. Svaka stvar se čini prevažnom da bi je mogla zanemariti.
Nitko mi nije odgovorio, postoji li ikakva šansa da sam ja normalna s obzirom na sve ovo :rofl:..:ne zna:

rpxx68
01.03.2013., 13:20
Definitivno nije lako funkcionirati u takvom stanju ali ja sebe opet ne vidim kao osobu koja bi trebala uzimati bilo kakve teške lijekove. Vjerojatno da imam pravu maniju,psihozu bi razmišljala drugačije ali ovako ne vidim potrebu za time.
Ja sam isto jedno vrijeme bacala stvari, ali sam se svojom voljom toga oslobodila i bez lijekova. Ponekada kada me netko baš jako nervira poželim se i fizički obračunati ali dovoljno sam razumna da se kontroliram. Što sam starija to mi ide sve bolje.
Za mene su najveći problem te opsesije, fiksacije. To vjerojatno ne bi ni bilo loše da se radi o području za koje sam stručna s obzirom da sam tada vrlo kreativna i 100% predana onome što me zanima ali na žalost nije tako, tek kada dođem malo sebi shvatim da imam puno rupa u znanju i da se ne mogu tek tako baviti onim za što je netko studirao pet,šest i više godina..
Razumski ja to znam ali emocionalno ne mogu prihvatiti.
Imam ogromnu potrebu za učenjem u maničnoj fazi. Počnem čitati više stvari odjednom, prebacujem se s jedne na drugu. Imam osjećaj da moram tako, da stignem, da nadoknadim ono što sam propustila. Svaka informacija koju pročitam me vuče da saznam još deset dodatnih stvari o njoj a od tih deset još dodatnih 10 o svakoj od njih. Mozak ni ne uspijeva pratiti želju, ne može pamtiti tom brzinom, pa počnem kao neki hrčak skupljati, snimati sve za kasnije, po stotinu različitih studija, istraživanja s neta. Svaka stvar se čini prevažnom da bi je mogla zanemariti.
Nitko mi nije odgovorio, postoji li ikakva šansa da sam ja normalna s obzirom na sve ovo :rofl:..:ne zna:

mislim da za sada imam još zdravog razuma, jer se ipak uspijevam kontrolirati
a,ovo kaj ti pišeš, imam i ja,identično,skupljanje podataka u glavi,pa pisanje,skice,papirići,zapišem si sve,mislim da sve mogu i sve znam,i nedaj bože da nešto neznam. sve žive podatke iskopam,ali najčešće se desi da nađem neki zapis od nekada, unazad par dana,i uopće ne mogu vjerovati da sam to pisala,buljim u papir i nemam pojma kaj sam ustvari s tim htjela,ajmeeeeeeeee!!!!!
a,opet odgovor nemam,jel to normalno ili nije.
sad sam u lošoj fazi i koncentrirana samo na posao,jer ne daj bože da tu nekaj sj...m!!!!! tak da se trudim,svoje fiksacije,kontrolirati da me ne ometaju,bar dok sam na poslu.
nedavno me kolega pitao,da kak stalno mjenjam raspoloženja,e onda sma duboko udhnula,brojala do 10,fino mu objasnila,jer je on jedan od onih koji nije znao za moj problem,ugl. sad me izbjegava,točno ga kužim!:ne zna:
i,najvažnije,ja sma tokom godina,borbe,točno spoznala,koji su mi okidači,pa ih izbjegavam.
samo plod izbjegavanja svega i svačega,je izolacija i samoća

~Scarlet~
01.03.2013., 15:51
pozz!
znam,ali ja sam probala sve osim litija,i nuspojave su bile strašne
:503::504::confused::ne zna:
možda da je bila psihijatrica,drukčija, samo me šopala, bila sam joj ko pokusni miš
Litij se najčešće i daje kod BAP-a, a psihijatra se uvijek može promijeniti.:mig:

Koliko znam problem litija je u kompliciranom ispravnom doziranju.
I nije. Kad se uvede, se češče radi koncetracija u krvi i tako odredi odgovarajuća doza za svakog pacijenta, a i vidi se po "spuštanju" simptoma.

rpxx68
01.03.2013., 17:41
Litij se najčešće i daje kod BAP-a, a psihijatra se uvijek može promijeniti.:mig:


I nije. Kad se uvede, se češče radi koncetracija u krvi i tako odredi odgovarajuća doza za svakog pacijenta, a i vidi se po "spuštanju" simptoma.

hvala.ali ne hvala!
pozz :D

SamoZaTebe
01.03.2013., 19:36
Definitivno nije lako funkcionirati u takvom stanju ali ja sebe opet ne vidim kao osobu koja bi trebala uzimati bilo kakve teške lijekove. Vjerojatno da imam pravu maniju,psihozu bi razmišljala drugačije ali ovako ne vidim potrebu za time.
Ja sam isto jedno vrijeme bacala stvari, ali sam se svojom voljom toga oslobodila i bez lijekova. Ponekada kada me netko baš jako nervira poželim se i fizički obračunati ali dovoljno sam razumna da se kontroliram. Što sam starija to mi ide sve bolje.
Za mene su najveći problem te opsesije, fiksacije. To vjerojatno ne bi ni bilo loše da se radi o području za koje sam stručna s obzirom da sam tada vrlo kreativna i 100% predana onome što me zanima ali na žalost nije tako, tek kada dođem malo sebi shvatim da imam puno rupa u znanju i da se ne mogu tek tako baviti onim za što je netko studirao pet,šest i više godina..
Razumski ja to znam ali emocionalno ne mogu prihvatiti.
Imam ogromnu potrebu za učenjem u maničnoj fazi. Počnem čitati više stvari odjednom, prebacujem se s jedne na drugu. Imam osjećaj da moram tako, da stignem, da nadoknadim ono što sam propustila. Svaka informacija koju pročitam me vuče da saznam još deset dodatnih stvari o njoj a od tih deset još dodatnih 10 o svakoj od njih. Mozak ni ne uspijeva pratiti želju, ne može pamtiti tom brzinom, pa počnem kao neki hrčak skupljati, snimati sve za kasnije, po stotinu različitih studija, istraživanja s neta. Svaka stvar se čini prevažnom da bi je mogla zanemariti.
Nitko mi nije odgovorio, postoji li ikakva šansa da sam ja normalna s obzirom na sve ovo :rofl:..:ne zna:

Naravno, sve je moguce. Normalnost je tako i tako u oku gledatelja.

Ali isto znam da psihijatri vole sve "normalne" stvari staviti na hrpu pa iz njih izvuci zakljucke koje nitko normalan ne bi izvukao.

Cat007
01.03.2013., 19:39
@rpxx68
Kako se kod tebe izmjenjuju manična i depresivna faza? Pitam jer kažeš da su ti simptomi dosta slični mojima..Gledam malo po netu i čini mi se da su teži oblici bolesti oni kada svaka od faza traje po par mjeseci. Ljudi kojima je tako, obično i piju lijekove jer bez njih ni ne mogu..
Mislim da ja imam najblažu varijantu, rijetko sam depresivna, većinu vremena sam high, nekada manje nekada više. Opet nikada mi nije toliko loše da sam izvan kontrole...
Ako sam dobro shvatila ti si bila kod psihijatra i dobila dijagnozu, na osnovi ovih stvari koje si i ovdje ispričala, te ti je on propisao antipsihotike..:eek:
Ne znam, meni se to čine kao poprilično jaki lijekovi. Da sam nekoga fizički napala, da su me našli kako u sred noći šetam grobljem, imalo bi logike, ali ne mogu vjerovati da se odmah ide s tako teškim lijekovima za nekoga tko ima simptome poput mene..Možda sam u krivu ali još uvijek ne smatram da sam toliko luda :rofl:.
P.S. to se samo tako kaže, znam ja da mi nismo luđaci :mig:

Cat007
01.03.2013., 19:47
Naravno, sve je moguce. Normalnost je tako i tako u oku gledatelja.

Ali isto znam da psihijatri vole sve "normalne" stvari staviti na hrpu pa iz njih izvuci zakljucke koje nitko normalan ne bi izvukao.

U pravu si, mislim da ima različitih nijansi ove bolesti i vjerujem da nije svakome jednako teško, tj da se neke blaže varijante mogu kontrolirati i bez lijekova.
ah, mislim da svaka osoba ima bar neki poremećaj, nitko nije savršen. Žalosno je samo što su psihijatrima lijekovi prva stvar, daju ih čak i kada bi se moglo bez njih..

Pringles
01.03.2013., 19:55
...te ti je on propisao antipsihotike..:eek:
Ne znam, meni se to čine kao poprilično jaki lijekovi. Da sam nekoga fizički napala, da su me našli kako u sred noći šetam grobljem, imalo bi logike, ali ne mogu vjerovati da se odmah ide s tako teškim lijekovima za nekoga tko ima simptome poput mene..Možda sam u krivu ali još uvijek ne smatram da sam toliko luda :rofl:.
P.S. to se samo tako kaže, znam ja da mi nismo luđaci :mig:
Antipsihotici se daju ne samo kod psihoza. Recimo, neki ljudi ih koriste za spavanje, samo se tada drugačije doziraju nego kod nekih drugih problema.
Želim reći da ne mora uvijek uvođenje psihotika značiti neki ekstrem. :)

Cat007
01.03.2013., 19:58
Antipsihotici se daju ne samo kod psihoza. Recimo, neki ljudi ih koriste za spavanje, samo se drugačije doziraju. Želim reći da ne mora uvijek uvođenje psihotika značiti neki ekstrem. :)
Hvala na odgovoru, nisam to znala..Sam naziv zvuči dosta opako:rofl:

Pringles
01.03.2013., 20:01
Hvala na odgovoru, nisam to znala..Sam naziv zvuči dosta opako:rofl:
Znam. :D
Ljudi misle da se daju isključivo i samo ljudima koji su uvjereni da ih susjed s 5. kata truje vodom iz vodovoda. Ali ne daju se samo za takve slučajeve. Zato sam i navela ovo s nesanicom. Ima forumaša koji su ovdje pisali da su ih pili (ili piju) za takve probleme koji se obično ne povezuju s upotrebom antipsihotika.

Cat007
02.03.2013., 11:23
To je istina, valjda ljudi polaze od tog naziva antipsihotici, pa misle odmah da su samo za psihozu. :D

Zanima me zna li netko da li je koncentracija litija u krvi,uvijek snižena kod osoba s bipolarnim ili ne mora nužno biti tako?
Ako da, zanima me da li se može negdje privatno napraviti pretraga za mjerenje razine litija?

~Scarlet~
02.03.2013., 15:01
To je istina, valjda ljudi polaze od tog naziva antipsihotici, pa misle odmah da su samo za psihozu. :D

Zanima me zna li netko da li je koncentracija litija u krvi,uvijek snižena kod osoba s bipolarnim ili ne mora nužno biti tako?
Ako da, zanima me da li se može negdje privatno napraviti pretraga za mjerenje razine litija?

Koncentracija litija se može raditi i uvijek se radi kada je isti uveden kao terapija.
U terapijskim dozama kod BAP-a je litij u serumu veći nego što je inače, tako da je totalno irelevantno da li je u startu koncentracija malo snižena. Terapijom ju ne vraćamo u referentne okvire već iznad.

rpxx68
02.03.2013., 17:47
moje faze traju mjesecima, evo sad sam u depri,već sigurno 6mjeseci, a zadnja manična faza,prije ovog je trajala dobru godinu dana,i kad se sad sjetim šta sam radila, sve mi je neugodno.
evo,našla sam papire,dakle prvi ispad je bio 10.03.2006.i krenula sa velafax,pa amyzol,danoptin,prazine,moditen,leponex,normabel,t egretol,kventinax,citalon,xanax,depakine chrono i to sve u konjskim dozama!
eto,šta reči,bila sam ko narkić,i imala i prošla apstinencijsku krizu,koja se ne da opisati,koliko je bila bolna psihički i fizički. imam i izrazito poremečene interpersonalne relacije,acting out,povučena od ljudi,dezorganizirano mišljenje,hipervigilna,agitirana,emocionalno inkontinentna,psihomotorno povišena napetost,ubrzani misaoni ductus,impulzivna,omnipotentna,abulija,hipomanija.
evo to je mali dio moje povijesti bolesti, da sad ne pišem baš sve!
šta reći,luda sam do jaja.
kad sam zadnji put bila kod dr. napisala mi je uputnicu za EEG,snimanje glave i još ne znam kaj,naravno da nisam otišla.
to je bilo 04.08.2010. i odonda ne pijem lijekove,osim xanax sr 1mg.
da mi je lako,nije. počet ću uzimati lijekove kad me prisilno odvedu u bolnicu, ak dođe do toga,odnosno kad me doslovno odnesu,a to je onda kraj. ak dođe do toga,naći ču način da okončam muke sebi,a time i drugima,jer život s onim kaj sam ja pila nije život.

Beljki
02.03.2013., 22:16
hvala.ali ne hvala!
pozz :D

Zake?

Mislim, osim te potrebe nadziranja koncentracije u krvi koja je cisto tehnicka, odnosno nije nekakva nuspojava ukoliko se sve obavlja po PS-u, koji je razlog ne uzimanja litija?

Cat007
03.03.2013., 00:02
Svakako da je potrebno uzimati lijekove, pogotovo ukoliko je stanje ozbiljno..Ipak, koliko sam upoznata nije da Litij nema baš nikakvih nuspojava. Moguće je štetno djelovanje na bubrege, štitnjaču, deterioracija kognitivnih funkcija, mučnine, porast tjelesne težine...

Nego, ono što mene zanima je da li netko ima iskustva sa Litij orotat-om? Ne znam koliko je učinkovit, ali iz onoga što sam pročitala čini se da nema sve ove nuspojave kao litij-karbonat...

~Scarlet~
03.03.2013., 09:58
Svakako da je potrebno uzimati lijekove, pogotovo ukoliko je stanje ozbiljno..Ipak, koliko sam upoznata nije da Litij nema baš nikakvih nuspojava. Moguće je štetno djelovanje na bubrege, štitnjaču, deterioracija kognitivnih funkcija, mučnine, porast tjelesne težine...

Nego, ono što mene zanima je da li netko ima iskustva sa Litij orotat-om? Ne znam koliko je učinkovit, ali iz onoga što sam pročitala čini se da nema sve ove nuspojave kao litij-karbonat...

A svaki lijek ima nuspojava. Litij karbonat je odličan stabilizator, ali u previsokim dozama je (neuro)toksičan i dešava se ovo što si nabrojala. Zato je i bitno paziti na koncentraciju u serumu pogotovo u startu dok se ne odredi kolika je doza potrebna za svakog pacijenta ponaosob.

Kod nas teško da češ naći nekog na Litij orotatu. Jedino ako se javi neko van RH s iskustvom.

Beljki
03.03.2013., 10:27
Svakako da je potrebno uzimati lijekove, pogotovo ukoliko je stanje ozbiljno..Ipak, koliko sam upoznata nije da Litij nema baš nikakvih nuspojava. Moguće je štetno djelovanje na bubrege, štitnjaču, deterioracija kognitivnih funkcija, mučnine, porast tjelesne težine...

Nego, ono što mene zanima je da li netko ima iskustva sa Litij orotat-om? Ne znam koliko je učinkovit, ali iz onoga što sam pročitala čini se da nema sve ove nuspojave kao litij-karbonat...

A koji nema. S obzirom da se uzima kroz duga razdoblja ako je dobro doziran ... pa sve je trgovina i procjena da li vise dobivamo ili gubimo. Cak je tako i kod obicne sportske aktivnosti. Cim se necim bavis riskiras povredu, cak je i vrlo vjerojatna, ali je opet u vecini slucajeva krajnja racunica bolja nego da si fizicki neaktivan, osim ako predjes mjeru poput profi sportasa kada je moguce da prevagne zdravstveno stetna strana u ime financijske i ostale koristi.

Je li bilje sa ili bez lijeka i koje su alternative, koje su nuspojave u usporedbi sa nuspojavama drugih lijekova ili neuzimanja lijekova? Pitanje izbora je pitanje manjeg zla, rijetko u cemu postoji savrseno prekrasan i 100% pozitivan scenario, nije uopce specificno za ovu situaciju.

Orotat je zanimljiv, da, cuh i ja to za njega, mozda ga se moze nabaviti preko neta, ali svakako uzimati u dogovoru sa dr.

Takodjer je zanimljiv ketamin u depresivnim fazama, pokazao se uspjesnim kada nista drugo ne djeluje u depresiji, a ima takodjer relativno slabe nuspojave, samo sto nije za cestu upotrebu.

Cat007
03.03.2013., 12:48
Evo nešto o Litij orotatu:
http://www.youtube.com/watch?v=ijMbycw2boM

Namjeravam ga isprobati, samo ću si naručiti od Doctor's Best-a, čini mi se da ima najviše preporuka za taj brend.

rpxx68
03.03.2013., 16:43
svaki lijek koji se uzima kroz dugo razdoblje je štetan
lako je kad te zaboli glava,popiješ analgetik,i prođe,ak te boli zub,isto,ili odeš zubaru pa ga izvadiš!
ali,za ovo nema lijeka,kad boli duša,kvragu! :-(

Cat007
03.03.2013., 17:13
svaki lijek koji se uzima kroz dugo razdoblje je štetan
lako je kad te zaboli glava,popiješ analgetik,i prođe,ak te boli zub,isto,ili odeš zubaru pa ga izvadiš!
ali,za ovo nema lijeka,kad boli duša,kvragu! :-(

Da to što kažeš je istina, sigurno da ne postoji ništa na svijetu što je potpuno bezopasno. Čak i voda može biti opasna, ukoliko se konzumira odjednom u velikoj količini. Ipak vjerujem da je šteta koju možemo imati od suplementa, jer Litij orotat, jeste upravo suplement, daleko manja od one koju nose pravi lijekovi. Ovaj oblik litija spada pod minerale u tragovima, baš kao što su i bakar, mangan, krom, selen, cink, jod itd.
Ja ga nisam isprobala na sebi pa ne mogu još ništa reći, ali vidim da nekim ljudima djeluje gotovo jednako kao i karbonat, samo bez svih popratnih nuspojava..

rpxx68
03.03.2013., 18:29
@Cat007
daj molim te više o tom litiju,ak znaš
ja sam guglala ali nisam našla niš pametno
thx :-)

Cat007
03.03.2013., 21:21
@Cat007
daj molim te više o tom litiju,ak znaš
ja sam guglala ali nisam našla niš pametno
thx :-)

ne čudim se da nisi našla, jer na hrvatskom nema apsolutno ništa o njemu. Moraš upisati “Lithium orotate“, pa će ti izbaciti rezultate pretraživanja na engleskom.
Ima puno toga, ja još uvijek istražujem..
Za razliku od karbonata ovaj oblik litija se ne zadržava u krvi, tako da nema opasnosti za bubrege, jetru… ali djeluje zato jer može proći krvno-moždanu barijeru.
Poslala sam ti pp sa linkom od kuda ću si naručiti, pa možeš pročitati i recenzije ispod proizvoda. Ima dosta ljudi s dijagnozom BAP-a kojima djeluje..
Manje više je svejedno od kojeg su brenda tablete jer sve zadrže cca 5mg..

rpxx68
04.03.2013., 10:08
hvala! :-)

rpxx68
04.03.2013., 10:50
pročitala sam, zanimljivo!
hvala,pozz!

SamoZaTebe
05.03.2013., 02:43
Evo danas sam bio na kontroli i sve je u redu. To je odlicno, zapravo bolje nego sto sam mislio. Ocekivao sam sve vrste problema, ali eto sve je dobro.

Simptomi koji danas nisu bili bitni ukljucuju sex bez granica, voznja autom kada svaki put kada izades iz auta si neizmjerno sretan sto si ziv i pucanje na streljani.

Nisam dobio narkotike, ali mi to nije uzeto kao neko veliko zlo. Xanax i Ambien nisam trazio (ne znam zasto jer ih uvijek mogu zamijeniti za narkotike).

Cak bih ja rekao da mi nije nista (vjerojatno se psihijatar ne bi s time slozio).

Dijagnoza danas je 296.7 (bipolar 1, unspecifed last episode). Prvo cudno mi je da se taj dijagnosticki sustav danas koristi. Pisao sam prije da mi je dijagnoza bila 295.1 (sch hebefrenija). Tako kada se pomaknes s 295 na 296, to je ogroman napredak, svaki pacijent samo to ceka.

I da slavlje danas ne bude potpuno, provjerio sam 295.1 i to mi je bila otpusna dijagnoza (znaci ne psihoza nego sch). Sada, nije da me to nesto smeta, potpuno mi je svejedno. Da je taj psihijatar danas ziv i da je blizu, natezao bih se s njim po losem starom obicaju (on je naime tvrdio da je psihoza, ne sch).

Napisat cu nesto o litiju kojeg uzima vec godinama posebno.

Jedini problem, bez obzira na 295 i 296, jest sto mi je kod kceri dijagnosticirana depresija danas (znam prilicno idiotski da je meni eto super, a ona ima depresiju). Ima 9 godina. Ocekivao sam probleme, samo sam mislio da imam jos koju godinu, mozda cak i 3 ili 4. Ovako, nemam vise vremena, moram nesto napraviti odmah (naci najbolji lijek za djecu).

SamoZaTebe
05.03.2013., 03:01
@Cat007
daj molim te više o tom litiju,ak znaš
ja sam guglala ali nisam našla niš pametno
thx :-)

Prvo oprosti, ne mogu se sjeti dopisujemo li se preko PM ili ne (valjda sam pijan).

Litij je lijek i kao takvog nemoj ga sama kupovati preko interneta ili od prijatelja. Da bi litiji djelovao, potrebna je vrlo uska koncentracija u krvi. Ne znam koliko iznosi, vjerojatno ima na internetu.

Ta tocna i uska koncentracija se jedino moze potvrditi testom krvi. Nikako drugacije.

Litij nece djelovati ako je koncentracija premala. Ako je prevelika, litij je otrovan i smrtonosan (zato se ne moze kupovati kao C vitamin ili kalcij).

Ako ga zelis uzimati razgovaraj s doktorom, nemoj samo kupovati pa probavati.

Ja ga uzimam godinama. Nisam primjetio niti da mi je bolje niti losije.

Pokusao sam ga se rijesiti standardnim metodama. To znaci da bih doktoru rekao da uzrokuje impotenciju (dosta slicnih lijekova mozda i uzrokuje). Na taj nacin sam se rijesio nekoliko lijekova. Jedino mi je s litijem dao Cialis (protiv impotencije) i rekao da litij s time nema veze. Onda sam nabacio to da mi je vid tesko poremecen (slabo vidim zbog litija), ali ni to nije pomoglo. Poslao me kod okulista koji mi je dao naocale koje nisam prihvatio jer problem je u litiju ne u meni. Ako ne vidim u tom trenutku i djeca su sa mnom, pitam ih da mi procitaju, ako sam sam, onda se nadam najboljem (obicno neko potpisivanje racuna, placanje i slicno, da vrlo tesko se to radi ako ne vidis sto pise, jos gore traziti drugu osobu da ti procita).

Poslije sam smislio jos neke nuspojave koje je doktor sve odbacio (i vjerojatno razmlisljao da trebam i jacu dozu litija).

Tako da ne znam niti jednu potvrdenu nuspojavu litija. A imao sam dugu listu svega sto me tistilo i samo sam cekao da istresam na litij.

rpxx68
05.03.2013., 06:17
Prvo oprosti, ne mogu se sjeti dopisujemo li se preko PM ili ne (valjda sam pijan).

Litij je lijek i kao takvog nemoj ga sama kupovati preko interneta ili od prijatelja. Da bi litiji djelovao, potrebna je vrlo uska koncentracija u krvi. Ne znam koliko iznosi, vjerojatno ima na internetu.

Ta tocna i uska koncentracija se jedino moze potvrditi testom krvi. Nikako drugacije.

Litij nece djelovati ako je koncentracija premala. Ako je prevelika, litij je otrovan i smrtonosan (zato se ne moze kupovati kao C vitamin ili kalcij).

Ako ga zelis uzimati razgovaraj s doktorom, nemoj samo kupovati pa probavati.

Ja ga uzimam godinama. Nisam primjetio niti da mi je bolje niti losije.

Pokusao sam ga se rijesiti standardnim metodama. To znaci da bih doktoru rekao da uzrokuje impotenciju (dosta slicnih lijekova mozda i uzrokuje). Na taj nacin sam se rijesio nekoliko lijekova. Jedino mi je s litijem dao Cialis (protiv impotencije) i rekao da litij s time nema veze. Onda sam nabacio to da mi je vid tesko poremecen (slabo vidim zbog litija), ali ni to nije pomoglo. Poslao me kod okulista koji mi je dao naocale koje nisam prihvatio jer problem je u litiju ne u meni. Ako ne vidim u tom trenutku i djeca su sa mnom, pitam ih da mi procitaju, ako sam sam, onda se nadam najboljem (obicno neko potpisivanje racuna, placanje i slicno, da vrlo tesko se to radi ako ne vidis sto pise, jos gore traziti drugu osobu da ti procita).

Poslije sam smislio jos neke nuspojave koje je doktor sve odbacio (i vjerojatno razmlisljao da trebam i jacu dozu litija).

Tako da ne znam niti jednu potvrdenu nuspojavu litija. A imao sam dugu listu svega sto me tistilo i samo sam cekao da istresam na litij.
:)
pa zato sam i pitala,za taj litij,ali ja sam užasno paranoična kaj se tiče lijekova,ustvari.

zanimljivi su članci i neka istraživanaj,ali nemam namjeru to kupiti sam tak prek interneta i piti,!
gle,sve ima nuspojave,nijedna "kemija" dugoročno nije dobra i to je to
doktori ugl.,kad ne znaju kaj bi s čovjekom,najlakše je prepisati neki lijek i "oprati ruke"
nije da je lako,ali otkad sam prestala piti sva ta sranja,totalno promjenila način ishrane,ubacila opaku tjelovježbu,puno sam bolje,imam ispade,i ostale gluposti,ali puno krače traju,i mislim si, ak se već više od dvije godine uspijevam skontrolirati,bit ću u stanju i dalje.
i samo poznavanje bolesti i najvažnije sebe i svog karaktera puno pomaže,barem meni. :azdaja::rolleyes:

Cat007
05.03.2013., 09:25
Litij je lijek i kao takvog nemoj ga sama kupovati preko interneta ili od prijatelja. Da bi litiji djelovao, potrebna je vrlo uska koncentracija u krvi. Ne znam koliko iznosi, vjerojatno ima na internetu.


Ovaj oblik litija nije lijek, iako mnogima tako djeluje. Orotat je mineral u tragovima i ne može postići koncentraciju u krvi a kamo li postati toksičan...
Jednako je opasan koliko i tableta vitamina c ili željeza...

Cat007
05.03.2013., 09:39
@rpxx
Slažem se, i ja sam protiv svake kemije. Najbolje je unositi sve što nam treba putem hrane, ipak to nije uvijek moguće. Kažeš da vježbaš, pretpostavljam da se i znojiš, time pojačano gubiš minerale iz tijela, ljeti pogotovo. Ne uvijek, ali ponekada ih je potrebno nadoknaditi dodatnim unosom.
Možda neki ne znaju ali postoje i organski oblici tih dodataka prehrani, nisu svi sintetski( čitaj smeće). Dobre stvari su sprulina, chlorella, maitake...u njima ima dosta korisnih sastojaka..Inače, ovaj oblik litija je organski, što čini ogromnu razliku s toksičnom kemijom kao što je karbonat.

rpxx68
05.03.2013., 12:50
@rpxx
Slažem se, i ja sam protiv svake kemije. Najbolje je unositi sve što nam treba putem hrane, ipak to nije uvijek moguće. Kažeš da vježbaš, pretpostavljam da se i znojiš, time pojačano gubiš minerale iz tijela, ljeti pogotovo. Ne uvijek, ali ponekada ih je potrebno nadoknaditi dodatnim unosom.
Možda neki ne znaju ali postoje i organski oblici tih dodataka prehrani, nisu svi sintetski( čitaj smeće). Dobre stvari su sprulina, chlorella, maitake...u njima ima dosta korisnih sastojaka..Inače, ovaj oblik litija je organski, što čini ogromnu razliku s toksičnom kemijom kao što je karbonat.


ja sam obavila sve pretrage i niš mi ne fali,zdrava sam ko dren,osim malo u glavi!
inače pijem maca prah
odličan je

Cat007
05.03.2013., 13:46
ja sam obavila sve pretrage i niš mi ne fali,zdrava sam ko dren,osim malo u glavi!
inače pijem maca prah
odličan je

:lol:, tako i meni vjerojatno..
čula sam za macu da je super, budem i ja jednom probala..

rpxx68
05.03.2013., 16:10
:lol:, tako i meni vjerojatno..
čula sam za macu da je super, budem i ja jednom probala..

probaj,obavezno!
ja u zgb. kupujem u bio/bio trgovinama,a može se i naručiti u web shopu.(108kn)
jest,da je odvratnog okusa,ali ja sam se prisilila,najviše zbog hormona,i stvarno pomaže.
:D

Cat007
05.03.2013., 17:10
probaj,obavezno!
ja u zgb. kupujem u bio/bio trgovinama,a može se i naručiti u web shopu.(108kn)
jest,da je odvratnog okusa,ali ja sam se prisilila,najviše zbog hormona,i stvarno pomaže.
:D

baš hoću, nisam mislila da je tako dobra.. ma za okus mi nije toliko važno, samo da djeluje :mig:

khari
11.04.2013., 14:15
Ne znam kako vama, ali ja ali baš u svemu idem u krajnosti i to je moja najveća ubijačina.....volim, patim, suosjećam, vježbam, vičem, čitam... sav se tome predam, svemu se 100000 % predam, nema djelića rezerviranosti i doziranosti... kad ne znam!!! nema odmora! A takav život iscrpljuje, jako , jako!!! Kakav luđak!!!! Dobro još i živim.

Cvetak_Zanov...
11.04.2013., 19:01
Pozz,,zanima me ako mi netko moze odgovoriti ko je dovoljno upucen u bp , uglavnom frend mi ima taj poremecaj i sad vec 2 mjeseca uzima ljekove i normalan je...e sad zanima me jel postoji mogucnost da mu se vrati to ludilo kad pocne nenormalno ludit ( idemo na putovanje 2 tjedna cijela ekipa u grcku zato me i brine ) ili mu se nece vise vracat posto je na ljekovima, hvala

SamoZaTebe
11.04.2013., 19:27
Pozz,,zanima me ako mi netko moze odgovoriti ko je dovoljno upucen u bp , uglavnom frend mi ima taj poremecaj i sad vec 2 mjeseca uzima ljekove i normalan je...e sad zanima me jel postoji mogucnost da mu se vrati to ludilo kad pocne nenormalno ludit ( idemo na putovanje 2 tjedna cijela ekipa u grcku zato me i brine ) ili mu se nece vise vracat posto je na ljekovima, hvala

Dva mjeseca uzima lijekove? Iz toga zakljucujem da je relativno nova dijagnoza. Ako je tako, onda on nema puno iskustva da zna sto i kako treba raditi. Pretpostavljam da mu je psihijatar rekao, ali ako nije evo nekih savjeta:

1. lijekove treba redovito uzimati, bilo u Grckoj, Italiji ili Hrvatskoj
2. spavati redovito (dva, tri dana nespavanja mogu poremetiti svakoga)
3. ne piti previse, najbolje ne piti uopce
4. ne pusiti travu i izbjegavati sve druge vrste droga
5. ne koristi steroide za zabavu (nekome je to zabavno)

Hoce li se nesto vratiti ili ne, se nikada ne zna. Cilj terapije jest da se ne vrati. I bipolar nije ludilo, nego poremecaj raspolozenja. Usput, ja sam savim normalan, cak i u maniji.

Cvetak_Zanov...
11.04.2013., 19:41
Dva mjeseca uzima lijekove? Iz toga zakljucujem da je relativno nova dijagnoza. Ako je tako, onda on nema puno iskustva da zna sto i kako treba raditi. Pretpostavljam da mu je psihijatar rekao, ali ako nije evo nekih savjeta:

1. lijekove treba redovito uzimati, bilo u Grckoj, Italiji ili Hrvatskoj
2. spavati redovito (dva, tri dana nespavanja mogu poremetiti svakoga)
3. ne piti previse, najbolje ne piti uopce
4. ne pusiti travu i izbjegavati sve druge vrste droga
5. ne koristi steroide za zabavu (nekome je to zabavno)

Hoce li se nesto vratiti ili ne, se nikada ne zna. Cilj terapije jest da se ne vrati. I bipolar nije ludilo, nego poremecaj raspolozenja. Usput, ja sam savim normalan, cak i u maniji.


ma to da poremecaj raspolozenja, samo je ovaj bio jako jako hiperaktivan u tom periodu da mi je licilo na ludilo i da je skoro i mene izludio sa pozivima porukama itd itd, uglavnom hvala puno na korisnim informacijama :)

spearhead
24.04.2013., 14:04
Pročitao sam cijeli thread, no skoro nitko nije opisao svoju prvu maniju, kako je okolina reagirala, što ste radili...
Ja sam si uništio život, doslovno.. I ne mogu prestati razmisljati o tome, da kad sam napokon uspio, dobio posao o kojem sam sanjao, kad mi se sve nakon toliko godina muke posložilo i kada sam prvi puta u životu bio zaista sretan, da se sve raspalo... Opisati ću jednom, sad nemam snage ni za kuckanje, no naprosto ne mogu prihvatiti činjenicu da mi se i to desilo i da nema nazad. Živim u prošlosti i to me izjeda, ne mogu spavati, jesti, ništa... Budim se u svojoj sobi, a osjećam kao da sam još u Zagrebu i da se to nije desilo, kao da je sve bilo tek ružan san.. U maniji nisam bio agresivan, štoviše, pun ljubavi prema svima i izuzetan gospodin.. Tako da je hospitalizacija bila užas - jer nisam napravio nikakvo kazneno djelo ili koga ugrozio, a tretirali su me kao najgoreg kriminalca, što je bilo toliko traumatično iskustvo da ne znam ni kako ga opisati..
Uglavnom, kako prihvatiti to sve, ja ne nalazim načina.. Znam da treba ostaviti prošlosti iza sebe i krenuti ispočetka, no umoran sam više od novih početaka, a sada više nemam ni prilike za to jer sam financijski na dnu dna - pitam se hoćemo li imati štogod za jesti uskoro... A o tabletama da ne pričam, mrzim ih iz dna duše i pitam se hocu li ikad moci prihvatiti tu dijagnozu i činjenicu da bi ih trebao piti doživotno..

khari
25.04.2013., 15:51
Pročitao sam cijeli thread, no skoro nitko nije opisao svoju prvu maniju, kako je okolina reagirala, što ste radili...
Ja sam si uništio život, doslovno.. I ne mogu prestati razmisljati o tome, da kad sam napokon uspio, dobio posao o kojem sam sanjao, kad mi se sve nakon toliko godina muke posložilo i kada sam prvi puta u životu bio zaista sretan, da se sve raspalo... Opisati ću jednom, sad nemam snage ni za kuckanje, no naprosto ne mogu prihvatiti činjenicu da mi se i to desilo i da nema nazad. Živim u prošlosti i to me izjeda, ne mogu spavati, jesti, ništa... Budim se u svojoj sobi, a osjećam kao da sam još u Zagrebu i da se to nije desilo, kao da je sve bilo tek ružan san.. U maniji nisam bio agresivan, štoviše, pun ljubavi prema svima i izuzetan gospodin.. Tako da je hospitalizacija bila užas - jer nisam napravio nikakvo kazneno djelo ili koga ugrozio, a tretirali su me kao najgoreg kriminalca, što je bilo toliko traumatično iskustvo da ne znam ni kako ga opisati..
Uglavnom, kako prihvatiti to sve, ja ne nalazim načina.. Znam da treba ostaviti prošlosti iza sebe i krenuti ispočetka, no umoran sam više od novih početaka, a sada više nemam ni prilike za to jer sam financijski na dnu dna - pitam se hoćemo li imati štogod za jesti uskoro... A o tabletama da ne pričam, mrzim ih iz dna duše i pitam se hocu li ikad moci prihvatiti tu dijagnozu i činjenicu da bi ih trebao piti doživotno..


pa, što se dogodilo, napiši...??? ...kad budeš mogao!
...nisi jedini koji je umoran od novih početaka, ali to je životna priča svih nas i tu borbu svi vodimo...svak na svoj način!

rpxx68
29.04.2013., 12:12
pa, što se dogodilo, napiši...??? ...kad budeš mogao!
...nisi jedini koji je umoran od novih početaka, ali to je životna priča svih nas i tu borbu svi vodimo...svak na svoj način!

piši,otvori dušu,bit će ti lakše.

StijenaST
29.04.2013., 21:17
Ciao svima!!! Nemam BP, ali ima ga jedna osoba u mom okruženju. Pročitala sam svašta po internetu o tome, ali to je većinom opće i nigdje nisam našla odgovor na pitanje koje tražim, a pomoglo bi mi u odnosu s osobom koja pati od BP. Kada nastupi faza depresije što vam pomogne da se dignete? Što je najbolje što vam netko može reć da djeluje, da ohrabri? A što triba izbjegavat? Hvala vam svima na odgovoru!!!

rpxx68
30.04.2013., 09:15
Ciao svima!!! Nemam BP, ali ima ga jedna osoba u mom okruženju. Pročitala sam svašta po internetu o tome, ali to je većinom opće i nigdje nisam našla odgovor na pitanje koje tražim, a pomoglo bi mi u odnosu s osobom koja pati od BP. Kada nastupi faza depresije što vam pomogne da se dignete? Što je najbolje što vam netko može reć da djeluje, da ohrabri? A što triba izbjegavat? Hvala vam svima na odgovoru!!!

pozz!
ovisi od osobe do osobe i od karaktera do karaktera te osobe.
mene je najbolje pustiti na miru,šutim,i trpim,i molim boga da me puste svi i sve,i da me netko slučajno ne isprovocira, a u zadnje dvije godine treniram,pa tak izbacujem sve negativno iz sebe.
imam i hobby,koji volim,pa me to dodatno smiruje,neko vrijeme.
ugl.osoba za koju pitate prvo mora sama sa sobom riješiti stvar,a vi,biti strpljivi,i isto tako dobro upoznati osobu,ako joj želite pomoći,i ako ona dozvoljava i prihvača pomoć. znaći,biti nenametljivi,a opet tu.
no,to rijetko ko izdrži,jer bipolarni,barem ja, mogu biti vrlo nezgodni,teški i naporni,imaju svoje ideje od kojih ne odustaju lako,a ako ih pokušate razuvjeriti,lako možete postati njihova meta,ili neprijatelj.
ovo je moje osobno razmišljanje,i funkcioniranje,dakle ja jako dobro poznajem sebe i svoje reakcije,pa se prilagođavam situaciji,sve u namjeri, da nekoga slučajno ne uvrijedim ili povrijedim.

kreativno ime
30.04.2013., 15:03
pozdrav, ne znam kako bi opce pocela=) ja ne znam jel ga imam, prelijena sam otici i probati to otkriti, ali def se prepoznajem u npr ovome; hrpe ideja u isto vrijeme, sva ushicena kako cu to napraviti, hrpa planova kako to ostvariti, i onda jos kad dode vrijeme spavanja, najcesce ne mogu zaspati od uzbudenja, i onda odjednom ono sto mislim da mi se svidalo, izgubim volju za tim, postanem umorna za sve, najmanji korak mi je muka za psihu, a koncentraciju da i ne spominjem, ona mi je najveci problem od svega, mislim si uvijek, zasto nesto sto mi se svida, i ima plan za to, ne mogu zadrzat paznju na tome duze vrijeme,nego ja i dalje se informiram o hrpi stvari, a nista ne cinim da bi od icega na tome proradim dublje, zasto nemam nesto svoje, zasto sve ocu znati, a nista ne cinim povodom toga, ugl to je to oko ushicenosti, druga strana je ta kad mislim da je neko nepravedno reagiro onda ukljucujem agresivnost najcesce, u ekstremnim slucajevima, kad ne mogu izaci na kraj sa osobom, ukljuceno je i bacanje stvari, ali to je sad rijetko, i imam neke napade placa, ugl kad sve to prode, imam osjecaj koda sam bila pod utjecajem necega, ugl koda je to potpuno druga ne razumna osoba zauzela moje mjesto i pokusavam to potisnuti u sebe, i mislim sljedeci put cu drukcije reagirati, tj smirenije, i da, ugl svi ljudi me zivciraju, ali opet skuzila da kad sam sa osobom s kojom djelim razmisljanja, sam "normalna", neko bi rekao da ne vodim stalne borbe sa samom sobom, ugl bit ovog pisanja je, jel itko ima savjet kako se zadrzati na jednoj stvari i provesti je zapravo u ideju, nesto sto cini se prilikom zivota u tom trenutku=D
eto nadam se da necu biti ignorirana, jer osjecam vec mrznju prema sebi jer se nalazim u svemu, a opet u nicemu...

SamoZaTebe
01.05.2013., 14:12
pozdrav, ne znam kako bi opce pocela=) ja ne znam jel ga imam, prelijena sam otici i probati to otkriti, ali def se prepoznajem u npr ovome; hrpe ideja u isto vrijeme, sva ushicena kako cu to napraviti, hrpa planova kako to ostvariti, i onda jos kad dode vrijeme spavanja, najcesce ne mogu zaspati od uzbudenja, i onda odjednom ono sto mislim da mi se svidalo, izgubim volju za tim, postanem umorna za sve, najmanji korak mi je muka za psihu, a koncentraciju da i ne spominjem, ona mi je najveci problem od svega, mislim si uvijek, zasto nesto sto mi se svida, i ima plan za to, ne mogu zadrzat paznju na tome duze vrijeme,nego ja i dalje se informiram o hrpi stvari, a nista ne cinim da bi od icega na tome proradim dublje, zasto nemam nesto svoje, zasto sve ocu znati, a nista ne cinim povodom toga, ugl to je to oko ushicenosti, druga strana je ta kad mislim da je neko nepravedno reagiro onda ukljucujem agresivnost najcesce, u ekstremnim slucajevima, kad ne mogu izaci na kraj sa osobom, ukljuceno je i bacanje stvari, ali to je sad rijetko, i imam neke napade placa, ugl kad sve to prode, imam osjecaj koda sam bila pod utjecajem necega, ugl koda je to potpuno druga ne razumna osoba zauzela moje mjesto i pokusavam to potisnuti u sebe, i mislim sljedeci put cu drukcije reagirati, tj smirenije, i da, ugl svi ljudi me zivciraju, ali opet skuzila da kad sam sa osobom s kojom djelim razmisljanja, sam "normalna", neko bi rekao da ne vodim stalne borbe sa samom sobom, ugl bit ovog pisanja je, jel itko ima savjet kako se zadrzati na jednoj stvari i provesti je zapravo u ideju, nesto sto cini se prilikom zivota u tom trenutku=D
eto nadam se da necu biti ignorirana, jer osjecam vec mrznju prema sebi jer se nalazim u svemu, a opet u nicemu...

Najbolje je otici psihijatru pa s njime popricati. Nitko ne moze postaviti dijagnozu na temelju jednog posta ili opcenito toga sto pises.

Ne znam, meni su vecinom postavljali dijagnoze po ponasanju i prije nego sam se poceo praviti normalan. Tako da sve sto sam pricao je bilo uzalud, dijagnoza je vec bila postavljenja, a moja prica ju je samo potvrdivala (iako sam mislio kako sam smiren, normalan i sve u tom smislu).

rpxx68
02.05.2013., 11:37
da,zanimljivo,i ja cijelo vrijeme glumim i pokušavam se uklopiti u neke društvene norme i okvire.
a,u zadnje vrijeme mi nekak sve bježi,i sve manje se trudim primjenjivati naučeno gradivo ponašanja.
najčešće mislim da sam normalna ja ,a ne ostatak ljudi oko mene.

kreativno ime
02.05.2013., 12:39
Najbolje je otici psihijatru pa s njime popricati. Nitko ne moze postaviti dijagnozu na temelju jednog posta ili opcenito toga sto pises.

Ne znam, meni su vecinom postavljali dijagnoze po ponasanju i prije nego sam se poceo praviti normalan. Tako da sve sto sam pricao je bilo uzalud, dijagnoza je vec bila postavljenja, a moja prica ju je samo potvrdivala (iako sam mislio kako sam smiren, normalan i sve u tom smislu).

mojim postom mi nije ni bila namjera da mi itko postavi dijagnozu, nego sam malo citala ovu temu, i opcenito po internetu o problemu sa letecim idejama, koje nikako da stanu, i onda sam odjednom kao da taj proces ideja pregori, pa sam se pitala da li postoji nesto sto moze pomoci da se tijekom tog procesa jedna od tih ideja uzme sa te brze trake :) i pocne raditi na njoj, osim razgovora sa psihijatrom i tableta.

rpxx68
02.05.2013., 12:50
mojim postom mi nije ni bila namjera da mi itko postavi dijagnozu, nego sam malo citala ovu temu, i opcenito po internetu o problemu sa letecim idejama, koje nikako da stanu, i onda sam odjednom kao da taj proces ideja pregori, pa sam se pitala da li postoji nesto sto moze pomoci da se tijekom tog procesa jedna od tih ideja uzme sa te brze trake :) i pocne raditi na njoj, osim razgovora sa psihijatrom i tableta.

hm,ovisi,o osobi,ja bi rekla.
ja svoje ideje jedva lovim,isto lete 100 na sat!
e,sad jel možeš usporiti traku?!
ideje se izgube u roku sekunde,ak ih nekak ne pratiš, i to mene živcira,kaj zaboravim,jer idu jedna za drugom,tak se gubim i u razgovoru s ljudima,pa sam postala totalno asocijalna.
mene su lijekovi usporili tak da sam bila sporija od lijenjivca,pa zato sad niš ne pijem.
ali,možda da ipak odeš do psihijatra,čisto da doznaš kakva je situacija.

kreativno ime
02.05.2013., 13:06
hm,ovisi,o osobi,ja bi rekla.
ja svoje ideje jedva lovim,isto lete 100 na sat!
e,sad jel možeš usporiti traku?!
ideje se izgube u roku sekunde,ak ih nekak ne pratiš, i to mene živcira,kaj zaboravim,jer idu jedna za drugom,tak se gubim i u razgovoru s ljudima,pa sam postala totalno asocijalna.
mene su lijekovi usporili tak da sam bila sporija od lijenjivca,pa zato sad niš ne pijem.
ali,možda da ipak odeš do psihijatra,čisto da doznaš kakva je situacija.

nekad se cak posvetim necemu, npr svidalo mi se sivanje, i otisla sam na tecaj sivanja, poslje toga zavrsenog tecaja, ipak nisam vise imala tako neku zelju za tim, i tak ima hrpa toga, gdje se ja potrudim, i poslje ipak shvatim to nije to..
s ovim ostalim se ugl nosim dobro, jer pred ljudima sam "normalna", a i radim s njima, tak da imam profesionalnu deformaciju smijanja iako nesto nije smjesno :), a ostale kontakte sam ugl prekinula, jer mi je dosta prilagodavanja, ugl skuzila da mi zanimacija s necim i druzenje s ljudima slicnog razmisljanja makne pesimizam bar u tom trenutku, ustvari kao da moram biti stalno zaokupljena necime da ne pocnem misliti kako je moj zivot dosadan, i ne znam zasto mi dan nije kvalitetan, ako ga ne provedem aktivno-.-

rpxx68
02.05.2013., 13:22
nekad se cak posvetim necemu, npr svidalo mi se sivanje, i otisla sam na tecaj sivanja, poslje toga zavrsenog tecaja, ipak nisam vise imala tako neku zelju za tim, i tak ima hrpa toga, gdje se ja potrudim, i poslje ipak shvatim to nije to..
s ovim ostalim se ugl nosim dobro, jer pred ljudima sam "normalna", a i radim s njima, tak da imam profesionalnu deformaciju smijanja iako nesto nije smjesno :), a ostale kontakte sam ugl prekinula, jer mi je dosta prilagodavanja, ugl skuzila da mi zanimacija s necim i druzenje s ljudima slicnog razmisljanja makne pesimizam bar u tom trenutku, ustvari kao da moram biti stalno zaokupljena necime da ne pocnem misliti kako je moj zivot dosadan, i ne znam zasto mi dan nije kvalitetan, ako ga ne provedem aktivno-.-

da,i ja sam aktivna,i fizički,moram se potrošiti,doslovno,dok ne padnem u krevet,ali imam užasno puno energije,koju ja usmjerim u pravcu kojem želim,a onda se nađe netko ili nešto,pa me skrene s mog pravca,i jednostavno,poludim,izgubim se.
ugl. tražila sam se dugo,sad sam skoncentrirana na izradu nakita,i luđačko vježbanje,tipa bildanje i powerlifting.
kontakti,samo ako moram i to tu na poslu,jer moram,kvragu,a privatno sam sve svela na minimun.
jednostavno,iskačem iz svih društvenih normi,moje mišljenje i viđenje stavri je totalno drukčije od ostatka populacije, zato i jedem g....a,kad moram,ak moram,da me ne strpaju u ludaru

kreativno ime
08.05.2013., 10:29
da,i ja sam aktivna,i fizički,moram se potrošiti,doslovno,dok ne padnem u krevet,ali imam užasno puno energije,koju ja usmjerim u pravcu kojem želim,a onda se nađe netko ili nešto,pa me skrene s mog pravca,i jednostavno,poludim,izgubim se.
ugl. tražila sam se dugo,sad sam skoncentrirana na izradu nakita,i luđačko vježbanje,tipa bildanje i powerlifting.
kontakti,samo ako moram i to tu na poslu,jer moram,kvragu,a privatno sam sve svela na minimun.
jednostavno,iskačem iz svih društvenih normi,moje mišljenje i viđenje stavri je totalno drukčije od ostatka populacije, zato i jedem g....a,kad moram,ak moram,da me ne strpaju u ludaru

znaci ima nade za mene, tj da cu se ipak naci jednog dana u necemu :)

khari
10.05.2013., 22:35
Mene ovo što ću slijedeće napisati dosta drži u nekakvom balansu i daje kakav - takav potrebit mir za obavljanjem svakodnevnih aktivnosti...volim duboko promišljati i promatrati, svijet i ljude oko sebe. To je jednostavno u meni i imam tu potrebu jako naglašenu. S tim u vezi, govoriti o pravim vrijednostima i istinama života koje upotpunjuju našu dušu i hrane uplakano djete u nama.
Širiti svjetlo i pozitivnu energiju gdje god mogu..govoriti o samosvjesnosti činjenične prolaznosti i ispraznosti života kao i potrebite promjene ka duhovnom prosvjetljenju kao jedinom rješenju za napredak ljudi uopće.
Materijalno blagostanje dugoročno samo otupljuje i donosi nemir.
Tehnološki napredak koliko god da nam pomaže, dugoročno nas udaljuje od naše prirode- nas samih.
Institucionalna religija nameće neka svoja pravila, dijeli ljude, guši istinsku duhovnost, promovira licemjerje i ismijava poniznost kao vrlinu...premda bi trebalo obrnuto!

A što onda reći za sveopći vrtlog histeričnih ispada bijesa ljudi oko nas, naglih promjena raspoloženja, emocionalnih poremećaja, psihičkih smetnji i nemoći da se iste dovedu u red, normalu i sklad???

Zbog tjelesne mase pomahnitalih plitkih "intelektualaca" svijet postade mjesto rivalstva, proračunatosti, idiotizma i bolesti! ...i poput kuge želi sve ljude proždrijeti...pa eto nama, manjini, preostaje da se borimo protiv te pošasti, za uzvišene ideale i širimo ih sa svima onima koji plešu po robu provalije i zbunjeno važu kojim putem dalje krenuti???
Mole za pomoć.

Zato mi bolesnici postadosmo bolesni zbog još većih bolesnika... ali neka, bitno je posjedovati dušu i boriti se do kraja za njena plemenita svojstva i sve ono što život zapravo čini životnim. Mi imamo duplo veći izazov od većine, ali i duplo veće zadovoljstvo jer smo na životu, za razliku od "živih mrtvaca" oko nas!

Ne znam, valjda ste me shvatili?!!

Njušica
17.05.2013., 10:28
Khari shvaćam u potpunosti, ja isto tako mislim. U postpunosti se slažem s tim što si napisao, i mislim da je razlog zašto se neuklapam u društvo upravo taj. Moji ideali i motivi, želje i ambicije drukčije su od zajednice. Uvijek sam bila malo "posebna" još kao dijete sam se isticala po drukčijem ponašanju. Ipak negdje na pola puta pokušala sam se uklopiti, prihvatit norme, vrijednosti i pravila ponašanja i išlo je neko vrijeme i onda se organizam umorio. Pao i onda sam ustala i ponavljala sve ispočetka, dok se jednog dana nisam umorila. Eto sada prihvaćam "svoju boelst" i pijem lijekove, a iza svega toga znam zašto. Razlog je upravo ovo što si napisao. Znam da kažu da su umjetnici čudni, dugo sam se bavila slikanjem i sviranjem i onda sam odustala od tog. Jer nekako počela sam vjerovati da ta umjetnost u meni budi neke emocije i udaljava me od zajednice. Sada se nebavim ničim. Ostala sam bez svega u pokušaju da postanem netko u društvu. Zaj... takav život, doslovno.
Zahvaljujući tvom postotu, koji je malo reć fenomenalan, probudila sam se. Hvala ti na pomoći. Moja dijagnoza je bila teška depresija, uskoro je psihička skužila da se radilo o bipolarnom s depresijom. Umorna sam od toga da budem ono što moram.

khari
17.05.2013., 12:27
Thanks, njuška! :)
Sretan sam kad naiđem na osobu koja osjeća slično, znači , nisam sam. :)
Sretan sam kad mogu podijeliti svoju patnju sa onima koje niti ne poznam, ali s kojima jedino osjećam povezanost i razumjevanje. Postajemo znanci, prijatelji u nevolji. :)
Tvoja bol je i moja bol. Tim naša bitka poprima smisao jer smo se napokon upoznali sa nekim tko ima razumjevanje za nas, jer proživljava isto.
Odbačen od svijeta ali prihvaćen od tebe.

I tebi hvala! :)

racija
17.05.2013., 13:59
pozdrav, ne znam kako bi opce pocela=) ja ne znam jel ga imam, prelijena sam otici i probati to otkriti, ali def se prepoznajem u npr ovome; hrpe ideja u isto vrijeme, sva ushicena kako cu to napraviti, hrpa planova kako to ostvariti, i onda jos kad dode vrijeme spavanja, najcesce ne mogu zaspati od uzbudenja, i onda odjednom ono sto mislim da mi se svidalo, izgubim volju za tim, postanem umorna za sve, najmanji korak mi je muka za psihu, a koncentraciju da i ne spominjem, ona mi je najveci problem od svega, mislim si uvijek, zasto nesto sto mi se svida, i ima plan za to, ne mogu zadrzat paznju na tome duze vrijeme,nego ja i dalje se informiram o hrpi stvari, a nista ne cinim da bi od icega na tome proradim dublje, zasto nemam nesto svoje, zasto sve ocu znati, a nista ne cinim povodom toga, ugl to je to oko ushicenosti, druga strana je ta kad mislim da je neko nepravedno reagiro onda ukljucujem agresivnost najcesce, u ekstremnim slucajevima, kad ne mogu izaci na kraj sa osobom, ukljuceno je i bacanje stvari, ali to je sad rijetko, i imam neke napade placa, ugl kad sve to prode, imam osjecaj koda sam bila pod utjecajem necega, ugl koda je to potpuno druga ne razumna osoba zauzela moje mjesto i pokusavam to potisnuti u sebe, i mislim sljedeci put cu drukcije reagirati, tj smirenije, i da, ugl svi ljudi me zivciraju, ali opet skuzila da kad sam sa osobom s kojom djelim razmisljanja, sam "normalna", neko bi rekao da ne vodim stalne borbe sa samom sobom, ugl bit ovog pisanja je, jel itko ima savjet kako se zadrzati na jednoj stvari i provesti je zapravo u ideju, nesto sto cini se prilikom zivota u tom trenutku=D
eto nadam se da necu biti ignorirana, jer osjecam vec mrznju prema sebi jer se nalazim u svemu, a opet u nicemu...

trenutno se dvoumim izmedju ADD bez hiperaktivnosti i bipolar.

s obzirom da sam imao jednu hipomaniju a stalno sam depresivan dijagnoza bi zapravo trebala biti bipolar 2 po meni.

iako moje muke u zivotu su tocno muke ADDovaca. tj. moja hipomanije je bilo najboljih 2 mjeseca u zivotu i kako sam se ja osjecao i kako sam se ponasao prema ljudima oko sebe.

ipak evo dosao sam na ovu temu i citam vas, ovaj odgovor pogotovo iako sam vidio i drugih slicnih, vi isto imate slicne simptome kao i ja i oni jesu slicni ADDu.

oba poremecaj cini se da su negdje u dopaminergickom sustavu.

molim vas da procitate moju temu Ovisnicki geni,da ne pisem sve ponovo...

ukratko ipak reci cu

cijelozivotnji osjecaj: imam osjecaj da sam samo djelomicno i povremeno "umocen" u ovaj svijet. vecinu vremena razmisljam, planiram, mozgam, ili mi jednostavno misli lutaju. svijet oko mene je samo jedna misao u mojoj glavi medju njih 100ine nekada... a kada me nesto interesira onda ni ne postoji... dok ne mislim plan koji je "nagradjujuci" ne djelujem. i ne mogu djelovati. uzasno tesko mi je prisiliti se da djelujem. imam problema s pamcenjem, fokusom, koncentracijom, pogotovo kad se silim da radim nesto sto ne zelim... s druge strane, kad zelim nesto, kolicina odlucnosti je apsolutno abnormalna... procitajte na temi pothvate jos dok sam bio dijete...planine bi pomaknuo ako treba

svijet mi je u principu "dosadan", ne na negativan nacin, nego jednostavno mi nije zanimljiv... cesto se izgubim dok ljudi pricaju... cak i dok ja pricam, presporo si izgovaram rijeci pa iskoristim priliku da o necemu razmislim dok izgavaram nesto drugo pa zaboravim sve skupa itd...

uglavnom, cijeli zivot me muci all-or-nothing razmisljanje... ili silno nesto zelim i doslovno nista drugo nije bitno ili mi je silno dosadno i samo mi je do instant gratifikacije, nista drugo ne mogu.

prokrastinacija i zanemarivanje obveza, kontakata itd mi je najveci problem...

shvatio sam da instinktivno mislim da ljudi oko mene su mi obveza... jer mi mozak stalno luta i tesko se fokusiram pa mi je obveza da kad netko pored mene otvori usta da ja moram taj cas prestati razmisljati i moram pocet njega slusati... ne osjecam se slobodno cim imam nekakvu obavezu reagirati na vanjski svijet a bez ikakve trenutne gratifikacije.

ja vanjski svijet uglavnom samo promatram i to samo kad mi je potrebno za neki plan, kad imam plan djelujem i udjem u svijet, uzmem svoje i izadjem opet van.

i da, dozivljavam svijet kao nenormalno mjesto sto mi na neki nacin i opravdava tu "urodjenu" distancu prema vanjskom svijetu.. ne razumijem agresiju, politiku.... ne razumijem lose namjere... nemam ih nikada... sve svoje znanje dijelim s drugima dobrovoljno i to me cini sretnim...ne znam ni prepoznat lose namjere u drugima kako treba... naivan sam do bola..

uglavnom, poceo sam danas s wellbutrinom da vidim kako ce to biti. ne osjetim nista posebno za sada...

jako me zanimaju vasa misljenja, konkretno najvise me zanima kako se osjecate u "depresiji", kako vam funkcionira fokus/paznja, mogucnost promjene fokusa, mogucnost multifokusa, pamcenje i kako funkcionirate opcenito mentalno... zanima me kad ste se poceli tako osjecati, kako dijete? ili kasnije? da li ste i kao dijete osjecali se drugacije i kako?

druga strana medalje me ne zanima previse... znam da bipolarni ljudi koji bas imaju problem najvise pate od manije, barem sto se tice zivotnih posljedica... ali eto, meni to nikako nije problem...

i pitanje, da li je moguce da sam ja tim iscrpljivanjem da bi dosao do neceg sto zelim zapravo cijelo vrijeme odgadjao manije? tj. trosio rezervoar manija? jer ne spavati 5 dana da bi programirao igricu gotovo sigurno uzrokuje to da ne mozes biti manican nakon toga tj. da zapravo moras pasti u depresiju?

Njušica
17.05.2013., 22:41
Depresivne epizode su onda kad se umoriš od tog da napraviš nešto što te obuzme u tom trenu, o čemu god se radilo. Nakon što se to napravi ili ne, slijedi neki pad energije i razočaranost, nedobije se ispunjenje koje se očekivalo. I onda opet se pojavljuje navala energije da se napravi nešto drugo, pa opet pad energije itd...bez kraja. Bez mira i ravnoteže...nesklad, kaos...vječno nezadovoljstvo, velika inteligenicja i moć zaključivanja navodi nas da u određenom momentu mozak zakaže, odluči odmoriti, izgubi se i baljezgamo svašta. Dođe do premorenosti, nešto nalik sloma živaca. Nakon čega nastupaju problemi s pamćenjem. I onda opet ispočetka.
Mislim da smo rođeni tako, drukčiji...neki se pilagode više, neki manje. Neki se zaljube, drugi postaju uspješni u poslu koji im hrani euforiju.Ipak, na posljetku, mi smo oni isti. Čim neuspijemo tužni smo, sve je nevažno, ravnodušnost, pasivnost, umor...meni je došla do te mjere da sam bez imalo uznemirenosti razmišljala o suicidu. Ali kao da je to najnormalnija stvar, jednostavno ko da bi je baš sve ravno ili mi ništa više nije dovoljno vrijedno i nebojim se ničega.
Ipak voljela bi još puno toga, ali nemam snage, koncetracije, volja dođe i ode brzo...to me ubija. u jednom sam mometu jedna osoba u drugom već jedva dišem.
Možda sam rođena u krivo vrijeme, nevolim ljude, sve odgovore znam već napamet, pogled u bilo čije oči govori mi više nego želim znati...nedostatak interesa...svijet je dosadan i onakav kakav neželim da bude. Da naivna sam i vjerujem da sve mora bit samo dobro, nekužim površnost i zlobu, mrzim nepravdu, proždire me. A nemogu ništa, nemoćna u svijetu koji propada, nije niti čudno što se suicid zna činit odlaskom od ovog jadnog svijeta. Ali opet neodustajem, volim i prihvaćam sebe i dokle god imam snage borit ću se.
Liječim se od onoga što sam ja, liječim se od same sebe, a znam da drukčija nikad neću bit, možda se samo bolje uklopim i steknem neki mir, ali i to je nešto...Pijem Lamictal...

racija
18.05.2013., 11:17
Depresivne epizode su onda kad se umoriš od tog da napraviš nešto što te obuzme u tom trenu, o čemu god se radilo. Nakon što se to napravi ili ne, slijedi neki pad energije i razočaranost, nedobije se ispunjenje koje se očekivalo. I onda opet se pojavljuje navala energije da se napravi nešto drugo, pa opet pad energije itd...bez kraja. Bez mira i ravnoteže...nesklad, kaos...vječno nezadovoljstvo, velika inteligenicja i moć zaključivanja navodi nas da u određenom momentu mozak zakaže, odluči odmoriti, izgubi se i baljezgamo svašta. Dođe do premorenosti, nešto nalik sloma živaca. Nakon čega nastupaju problemi s pamćenjem. I onda opet ispočetka.
Mislim da smo rođeni tako, drukčiji...neki se pilagode više, neki manje. Neki se zaljube, drugi postaju uspješni u poslu koji im hrani euforiju.Ipak, na posljetku, mi smo oni isti. Čim neuspijemo tužni smo, sve je nevažno, ravnodušnost, pasivnost, umor...meni je došla do te mjere da sam bez imalo uznemirenosti razmišljala o suicidu. Ali kao da je to najnormalnija stvar, jednostavno ko da bi je baš sve ravno ili mi ništa više nije dovoljno vrijedno i nebojim se ničega.
Ipak voljela bi još puno toga, ali nemam snage, koncetracije, volja dođe i ode brzo...to me ubija. u jednom sam mometu jedna osoba u drugom već jedva dišem.
Možda sam rođena u krivo vrijeme, nevolim ljude, sve odgovore znam već napamet, pogled u bilo čije oči govori mi više nego želim znati...nedostatak interesa...svijet je dosadan i onakav kakav neželim da bude. Da naivna sam i vjerujem da sve mora bit samo dobro, nekužim površnost i zlobu, mrzim nepravdu, proždire me. A nemogu ništa, nemoćna u svijetu koji propada, nije niti čudno što se suicid zna činit odlaskom od ovog jadnog svijeta. Ali opet neodustajem, volim i prihvaćam sebe i dokle god imam snage borit ću se.
Liječim se od onoga što sam ja, liječim se od same sebe, a znam da drukčija nikad neću bit, možda se samo bolje uklopim i steknem neki mir, ali i to je nešto...Pijem Lamictal...


hmm da, vrlo slicno, gotovo identicno kao i ja.... to je nekakav dopaminergicki problem... zapravo nije nekakav po meni vec je ocit... to je cisto ovisnicko ponasanje....urodjeno kako sam i napisao u temi..

citao sam jedan clanak jucer, tj. koncept... googlaj hyper systemizing addiction.... uglavnom objasnjava mehanizme razvoja mozga u djeteta kada dijete nauci vise razmisljati u smjeru sistematiziranja ponasanja okoline, znaci proucavanja nezivih predmeta kako funkcioniraju, sustava, trazenje uzoraka itd.. taj dio mozga je tako spojen s ostatkom da "otkrice kako nesto radi"(ili nesto slicno) nam donosi "nagradu"... o tom procesu vrlo brzo postanemo ovisni i kao djeca... o mozganju... i dalje po meni mislim da se ne mora objasnjavati... ako si sposoban samodrogirati se bez ikakve supstance jos kao dijete, mozes mislit koliko ce ti "mreza za nagradivanje" u mozgu biti kompromitirana dok odrastes.. ja sam recimo kao klinac jednom 5 dana na kompjuteru programirao dok nisam napravio ono sto sam htjeo, znaci 5 dana x 24 sata bez spavanja(to nije bila nikakva manija ni ludost, samo ogromna odlucnost da dodjem do ceg zelim)... to nije ni blizu onome do kud sam uspio doci drogirajuci se pravom drogom(kokainom), tu sam najvise 3 dana ostao budan npr..........uglavnom kad odrastes nakon toliko mozganja sve ce postati dosadno been there done that, nije nagrada za mozganje... i onda te s vremena na vrijeme probude tek jace nagrade... to su sad te faze koje imamo...

kako ti pomaze lamictal?

Njušica
18.05.2013., 20:15
Kod mene alkohol i dorga nikako nedolaze u obzir. Osim što mi je uvijek bilo muka od toga, stanje je sljedeći dan bilo gore, tako da sam vrlo radno odustala od svih sličnih poroka, naime niti kavu nepijem...Zanima me kako ti je je bilo pod kokainom i jesi li odustao od njega? Kako je djelovao na tebe? Koji je točno razlog zašto si ga uzeo?
Iskreno nepijem dugo Lamictal, ali svakako počinjem sve više primjećivati pobošljanje na taj način da mi raspoloženje nevarira više toliko, taj lijek mi nedozvoljava da dođe do one velike euforije kada "moramo" nešto učiniti, isto tako pokušava sprečiti depresivnu fazu, po mom mišljenju slabije djeluje na ovu drugu fazu -derpesiju nego na euforiju. Sve u svemu, dobro je to što dan prođe bez ogromnih osilacija, nerviranja, nerazumijevanja, sve je nekako baš cool :-) i nemaš potrebe izvoditi ništa "nenormalno".
Jesi pio kad šta slično?

Njušica
19.05.2013., 09:35
http://www.youtube.com/watch?v=eyiZfzbgaW4

super dokumentarac o bipolarnu

racija
19.05.2013., 12:05
Kod mene alkohol i dorga nikako nedolaze u obzir. Osim što mi je uvijek bilo muka od toga, stanje je sljedeći dan bilo gore, tako da sam vrlo radno odustala od svih sličnih poroka, naime niti kavu nepijem...Zanima me kako ti je je bilo pod kokainom i jesi li odustao od njega? Kako je djelovao na tebe? Koji je točno razlog zašto si ga uzeo?
Iskreno nepijem dugo Lamictal, ali svakako počinjem sve više primjećivati pobošljanje na taj način da mi raspoloženje nevarira više toliko, taj lijek mi nedozvoljava da dođe do one velike euforije kada "moramo" nešto učiniti, isto tako pokušava sprečiti depresivnu fazu, po mom mišljenju slabije djeluje na ovu drugu fazu -derpesiju nego na euforiju. Sve u svemu, dobro je to što dan prođe bez ogromnih osilacija, nerviranja, nerazumijevanja, sve je nekako baš cool :-) i nemaš potrebe izvoditi ništa "nenormalno".
Jesi pio kad šta slično?

pa evo ovako ukratko..

moguce da imam bipolar s obzirom da sam iskusio 2 mjeseca hipomanije..

dotadasnje ustrajnosti na nekim genijalnim idejama ne smatram manijama. mozda jesu, mozda ja krivo tumacim maniju. ali to su jednostavno bile genijalne ideje koje sam morao odraditi... tipa napraviti igricu... pri tom nisam bio niti malo lud u bilo kojem smislu osim sto sam svo slobodno vrijeme koristio za to. u neslobodno vrijeme nisam imao nikakve ispade ili nenormalno ponasanje.. samo nestrpljiost da se vratim svom poslu..

ipak, kad se sjetim hipomanije, tada sam jednostavno bio energiziran i pametan i neposredan i brz... u pocetku nje se takodjer rodila dobra ideja, nisam siguran da li je ona zapocela hipomaniju ili promjena dijete(ukidanje ugljikohidrata). ipak, za razliku od svih prijasnjih epizoda kada sam nesto silno htio napraviti, u ta 2 mjeseca nije bilo toga. zapravo bilo je nekoliko ideja koje sam odradio ali ne na nacin da ih MORAM odraditi, ali jesam bio ispunjen time sto odradjujem i osjecao se super zbog toga.. kroz 2 mjeseca sam hendlao hrpu problema dobrim idejama, nista me nije stresalo i mogao sam mijenjati paznju bez problema. nisam bio opsjednut s nicim i slobodno vrijeme sam nerijetko koristio za druzenje ili rad po stanu - sto je apsolutno suprotno mom normalnom ponasanju. ali zapravo je bilo sasvim normalno ponasanje. da ne znam kakav sam inace rekao bi da sam tad bio sasvim normalan, malo pametan i energiziran ali nista izvan okvira normale.

ta zadnja hipomanija mi jedina totalno zvuci ko hipomanija. ali i to je dosta za bipolar dijagnozu u kombinaciji s ovim depresijama koje inace imam...

ipak to je samo jedan dio price...

realno, moj dopaminergicki sustav moze uzrokovati dijagnosticiranje mene i kao bipolarnog i kao inattentive ADD. uz to sam i gifted... higher level dijagnoza bi mogla biti i narcisoidni poremecaj i avoidant poremecaj i obsesivno kompulsivni poremecaj... sve po meni manifestacije dopaminergickog poremecaja..

zapravo 90% psiholoskih oboljenja se IMO propagira kroz dopaminergicki sustav...od bipolarnosti do sizofrenije.

mislim da su ovi higher level poremecaji licnost manifestacije lower level poremecaja(bipolar, add, adhd, sizofrenija) u kombinaciji sa razvijenim mehnizmima strategijama hendlanja/skrivanja istih koje su pojedinci razvili kroz zivot, iskustvo i okolinu.
npr. zbog svog poremecaja ja sam kao dijete napravio uzasno velike pothvate, zbog koji sam dobio oznaku "nadaren". ipak, meni su sve te stvari pale s neba, jer sam se zabaljavo dok sam ih radio. svi te "reklamiraju i najavljuju" kao nadarenog zbog tih stvari. a s druge strane ne mozes biti "nadaren" uvijek kad je potrebno, nego samo kad "zelis". a kad zelis ne osjecas se kao da ulazes tru, vec da se zabavljas. rezultat je, da jedino kad smatras da ulazes trud - ne uspijes. i tako, ti ides okolo misleci s jedne strane da si najpametniji ali to je nekakva vise projekcija koju podrzavaju ljudi oko tebe i tvoji pothvati. ali ti unutar sebe mislis da si prevara sto takodjer uzrokuje kompenziranje prema van - glumis da si pametan. i tako, svasta se tu izkomplicira... a vrlo jednostavan uzrok, malfunkcija dopaminergickog sustava... e sad vidis, mozda da me nisu toliko najavljivali kao nadarenog i imali tolika ocekivanja od mene, mozda ja ne bi razvio taj mehanizam kompenzacije... mozda bi bio malo drugaciji... imao isti fizioloski psihicki poremecaj(koji god je, add, bipolarnost) a drugi poremecaj licnosti...

velika razina dopamina uzrokuje narcisoidno ponasanje, tvrdoglavost, kvarenje percepcije u smjeru zadovoljavanja "zelje za nagradom" (svi i sve ostalo je nebitno osim narcisa i njegove nagrade). takodjer uzrokuje i kompulzije, obsesije. nemogucnost procesiranja dijela stvarnosti uzrokuje probleme s mentaliziranjem, empatijom. nema empatije dok trazis fix. kad ga dobijes empatija ode u maximum... zatim padnes u depresiju pa si osjetljiv i negativan itd. mislim da sve one freudovske teorije i budalastine su prekomlicirana objasnjenja ponasanja zapravo takodjer dopaminsko "kvarenje percepcije" u razmiskljanju protagonista istih teorija i da su su teorije nizeg levela, u kemijskim nedostacima korijen cijele price i one generiraju te poremecaje.

i add i bipolar a vjerojatno i sizofrenija kao genske kandidate imaju redom sve gene za kodiranje dijelova dopaminergickog sustava... kombinacija nekoliko krivih gena i dobijes neku od varijacija tih bolesti... ukombiniras jos mozda i iskustvo odrastanja i dobijes jos i poremecaj licnosti navrh toga..

npr gen za kodiranje D4 receptora, DRD4 gen je impliciran i za ADD i za bipolar i za sizofreniju(i za fokusiranije poremecaje, bulimia, anorexia itd).. samo po sebi moguce da nije dovoljan manifestaciju bolest... neki od drugih gena se jos kombinira i dobije se fokusiranija bolest..


bah, opet sam se raspricao...

uglavnom, evo mi 3. dan na wellbutrinu... nista posebno za prijavit, uglavnom ne osjetim bas nesto, mozda nesto ekstra tjeskobe u trbuhu tu i tamo...

mislim da cu traziti concertu da probam, nju bi trebao odmah shvatit jel radi ili ne... wellbutrin bi kao trebao pricekati neko vrijeme... iako mi nije jasno onda na koji nacin to rad, stimulant bi trebao raditi odmah..... ono ceg se takodjer bojim, sad sam izucavao, pamcenje mi ne radi nikak, a wellbutrin je antagonist na nikotinskim receptorima(koji sluze za pamcenje) i koristi se zato za prestanak pusenja.. ali dosta ljudi ima ozbiljno ugrozeno pamecenje an wellbutrinu... a moje pamcenje i prije wellbutrina je bilo grozno.. tako da se bojim..

uglavnom, dug post... imam blagu zelju izac van i stana, ne znam gdje... mogao bi to bit pocetak necega... then again, cesto sam imao takav osjecaj, i onda odem negdje, bilo gdje, kad tamo dodjem sam opet nestrpljiv i moram negdje ici, i tako stalno, nestrpljivost... restless boredom... mozak zna da promjena okoline mozda promjeni osjecaj dosade... natjera te da zelis promjenu okoline, bilo kakvu... ali to ne urodi umanjenjem dosade... i onda opet...

Njušica
19.05.2013., 19:15
Racija vidim da si dobro istražio uzroke određenih poremećaja, ali nešto si zaboravio. Nije sve u dopaminu, okolini ima nešto i u karakteru.Onaj mali dio s kojim se svi rodimo koji ćini tek 20 % nas prije nego nas "socijaliziraju" ( 80%) nakon čega smo kao kompletne osobe. Kako objasniti da se određeni poremećaji javljaju u kasno doba, npr kod mene u 25 godini života da se desio problem "u mozgu" neravnomjernost enzima i slično....Nerazumijem šta je to moglo potaknuti, ali svaki dan počinjem shvaćati da ja nisam osoba koja sam bila, a odgovore na to neznam. Nikakva tableta, nikakv posao niti uspijeh ili neuspijeh nemože to primijeniti. Drukčija sam, previše sam se otuđila od sebe, u meni leži novo ja...izgubljeno i neshvaćeno u ovom svijetu i da bojim se jer znam da takva nemogu bit prihvaćena, da moje nerazumljivo ponašanje odudara koliko god se trudila izvana izgledati "normalno" uklopljeno u društvo.
Bojim se užasno, toliko sam se otuđila da mi ni suicid neprestavlja problem, kao da imam osjećaj da bi ubila drugu osobu, ne sebe ne ono šta sam bila, nego ovo šta sam postala....užas...
I dalje na Lamictalu, veća doza, djeluje, pomaže, ali nedovoljno zasad...

racija
19.05.2013., 20:17
Racija vidim da si dobro istražio uzroke određenih poremećaja, ali nešto si zaboravio. Nije sve u dopaminu, okolini ima nešto i u karakteru.Onaj mali dio s kojim se svi rodimo koji ćini tek 20 % nas prije nego nas "socijaliziraju" ( 80%) nakon čega smo kao kompletne osobe. Kako objasniti da se određeni poremećaji javljaju u kasno doba, npr kod mene u 25 godini života da se desio problem "u mozgu" neravnomjernost enzima i slično....Nerazumijem šta je to moglo potaknuti, ali svaki dan počinjem shvaćati da ja nisam osoba koja sam bila, a odgovore na to neznam. Nikakva tableta, nikakv posao niti uspijeh ili neuspijeh nemože to primijeniti. Drukčija sam, previše sam se otuđila od sebe, u meni leži novo ja...izgubljeno i neshvaćeno u ovom svijetu i da bojim se jer znam da takva nemogu bit prihvaćena, da moje nerazumljivo ponašanje odudara koliko god se trudila izvana izgledati "normalno" uklopljeno u društvo.
Bojim se užasno, toliko sam se otuđila da mi ni suicid neprestavlja problem, kao da imam osjećaj da bi ubila drugu osobu, ne sebe ne ono šta sam bila, nego ovo šta sam postala....užas...
I dalje na Lamictalu, veća doza, djeluje, pomaže, ali nedovoljno zasad...

zvuci mi ko da je zbilja otislo predaleko... a da probas nesto drugo? koliko vidim povrsno citajuci na wiki taj lamictal zapravo slabo kojeg boga radi... nit sprjecava cikliranje nit ista... kao trebao bi djelovat na depresiju ali ocito nista..

vrlo zanimljiva stvar koju sam naletio na internetu za uporne depresije je ketamin. iz nekog razloga slucajevi najgore i najteze depresije se rjesavaju jednim tretmanom ketaminom u roku 30 minuta..

npr. http://www.sciencedaily.com/releases/2012/05/120530100247.htm

jednom sam probao ketamin rekreativno, zapravo se predozirao, bilo je zanimljivo iskustvo..

uglavnom, bilo bi zanimljivo naci doktora koji bi to htio probati... ketamin je inace vrlo stari kemijski spoj koji se odavno koristi kao generalni anestetik. nekad se koristio na ljudima ali zbog disocijativnih efekata prestao se koristit, neki pacijenti ih nisu smatrali ugodnima... tako da je to vrlo poznat spoj kojeg ima svaka veterinarska stanica a vjerujem da mentalne institucije takodjer imaju to na odjelu...

mislim ovo ne dajem savjet nego bi eventualno probao naci nekog doktora da to razmotri...

ali kao savjet, ako dopustas, da razmotris jos jednom terapiju s nekim? ne znam tocno koja ti je povijest ali trenutno zvuci dosta lose :/ mislim da sigurno postoji nesto sto ce te kvalitetnije i brze popraviti

anabelll
20.05.2013., 09:09
[QUOTE=Njušica;45115552]Depresivne epizode su onda kad se umoriš od tog da napraviš nešto što te obuzme u tom trenu, o čemu god se radilo. Nakon što se to napravi ili ne, slijedi neki pad energije i razočaranost, nedobije se ispunjenje koje se očekivalo. I onda opet se pojavljuje navala energije da se napravi nešto drugo, pa opet pad energije itd...bez kraja. Bez mira i ravnoteže...nesklad, kaos...vječno nezadovoljstvo, velika inteligenicja i moć zaključivanja navodi nas da u određenom momentu mozak zakaže, odluči odmoriti, izgubi se i baljezgamo svašta. Dođe do premorenosti, nešto nalik sloma živaca. Nakon čega nastupaju problemi s pamćenjem. I onda opet ispočetka.
Mislim da smo rođeni tako, drukčiji...neki se pilagode više, neki manje. Neki se zaljube, drugi postaju uspješni u poslu koji im hrani euforiju.Ipak, na posljetku, mi smo oni isti. Čim neuspijemo tužni smo, sve je nevažno, ravnodušnost, pasivnost, umor...meni je došla do te mjere da sam bez imalo uznemirenosti razmišljala o suicidu. Ali kao da je to najnormalnija stvar, jednostavno ko da bi je baš sve ravno ili mi ništa više nije dovoljno vrijedno i nebojim se ničega.
Ipak voljela bi još puno toga, ali nemam snage, koncetracije, volja dođe i ode brzo...to me ubija. u jednom sam mometu jedna osoba u drugom već jedva dišem.
Možda sam rođena u krivo vrijeme, nevolim ljude, sve odgovore znam već napamet, pogled u bilo čije oči govori mi više nego želim znati...nedostatak interesa...svijet je dosadan i onakav kakav neželim da bude. Da naivna sam i vjerujem da sve mora bit samo dobro, nekužim površnost i zlobu, mrzim nepravdu, proždire me. A nemogu ništa, nemoćna u svijetu koji propada, nije niti čudno što se suicid zna činit odlaskom od ovog jadnog svijeta. Ali opet neodustajem, volim i prihvaćam sebe i dokle god imam snage borit ću se.
Liječim se od onoga što sam ja, liječim se od same sebe, a znam da drukčija nikad neću bit, možda se samo bolje uklopim i steknem neki mir, ali i to je nešto...






Bolje od ovog opisa, niti ja ne bi napisala.Pogađa sam srž dinamike bipolarnosti, dvojbe i vječne dileme.
Kao da sam opisivala svoju problematiku.

Koristila sam Depankine, i sad trenutno pauziram. Razmišljam i o prekidu terapije, ali i ta pomisao me polako napušta zbog sve učestalih euforija koje još uvijek nisu u svojoj punoj snazi , ali tu su.
Iako mi se napokon počelo bistriti u glavi, ipak , hvata me i pomalo strah jer sad već znam kuda to ide i da to ne mogu svojom voljom kontrolirati , ne to nije na žalost dovoljno.
Pokušati biti što duže bez lijekova , to je moj cilj, ali i biti spremna kad krene ludilo , egzibicije, euforija , tražit terapiju bez ustezanja.

Cijeli život posjećivati psihijatra , biti pod kontrolom , nije nešto što sam mislila da će mene zapasti , ali to je stvarnost i jedina mogućnost za koliko toliko normalan život bioplaraca.


Doći na ove stranice i pročitati Vaše upise, puno mi znači , znam da nisam sama , znam da nisam jedina i znam da sam savršeno normalna sa svim svojim manama.

Njušica
20.05.2013., 15:25
Hvala anabell, najgore je to što ja dosta toga skrivam, trpim u sebi, razne navale emocija i svega što mi dolazi. Danas sam bila psihijatrici, pojačala mi je Lamictal, ona još uvijek vjeruje da su moje promjene raspoloženja uzrok mome groznom djetinjstvu i životu, a ja nažalost teško vjerujem u to. Mislim da je bipolar dio mene, a voljela bi vjerovati da će nestat baš kao što mi psihička govori, samo mislim da joj možda nisam vjerodostojno objasnila situaciju, ali još je rano za neka daljnja predviđanja. Svi vjeruju da je ovo trenutno stanje, osim mene.Jer znam da sam uvijek bila takva samo to nije toliko dolazilo do izražaja. Vidit ću šta će bit dalje...

StijenaST
21.05.2013., 00:13
A dali kad se zaljubite to traje stalno ili se i to minja?

racija
21.05.2013., 08:35
Evo jedna dosta detaljna tema.

Covjek koristi ketamin kao terapiju za bipolar depresiju. daje tocne upute i hrpu studija koje su potvrdile nevjerojatnu efikasnost ketamina u oslobadjanju depresije i uzrokovanju ponovnog spajanja/izgradnje neurona i trajnih pozitivnih efekata nakon intoxiacije(koja je kratka, najvise sat-dva)

http://www.socialanxietysupport.com/forum/f30/how-to-use-ketamine-as-an-antidepressant-114431/

Sve me vise intrigira.. s obzirom da sam ga nekad probao, znam kako radi i ima mi smisla kao rapidni antidepresant.

Ketamin uzrokuje gasenje NDMA receptora sto zapravo uzrokuje umanjenje percepcije/procesiranja vlastitih osjecaja(i high level - psihicka bol i zelje i low level - fizick bol - zato se koristi kao anestetik). doslovno nas disocira od "ega" i tijela. to vjerojatno uzrokuje i praznjenje raznih frustracija, nekakvu vrstu reseta...

kad bi barem tu neki doktori malo pisali po forumu...

evo jos malo

http://www.medicalnewstoday.com/articles/198483.php

procitati i komentare


ova klinika eksuli ima u ponudi tretman ketaminom, vrlo skup

http://www.rsdhope.org/ketamine-and-crps.html


sad kad se sjetim...jedini lijek od kojeg sam osjetio nekakvu vrstu popustanja intenziteta.. ne znam cega, ne znam kako bi se izrazio... popustanja intenziteta opeterecenosti zivotom, recimo to tako... je bio memantin... koji je blagi NDMA antagonist...(ketamin je jako NDMA antagonist)...

Njušica
21.05.2013., 09:52
Moja psihička misli da rješenje nisu tablete, da je moj grozan život i puno toga nataloženo i da moje tijelo to mora " probaviti" i da se neće desit preko noći. Da nisam "luda" da je dio koji sada slijedi...Pojačala mi je Lamictal, danas se dobro osjećam, zbog tablete i razgovora s njom koji mi je puno pomagao.
Znaš možda nekog tko je probao ketamin? Kakva su iskustva?

Njušica
21.05.2013., 10:06
http://www.youtube.com/watch?v=9jVXdITl1po&NR=1&feature=endscreen

Njušica
21.05.2013., 10:12
U moru ništavila, između redaka negdje, nešto postoji, ali magli se...pa odmagli...
Mislim da je keratin preagresivam jel znaš da se to koristi i kao droga za silovanje...kemija u rukama nestručnjaka može napraviti loše posljedice, iako sam po prirodi znatiželjna i nije da me nezanima djelovanje...opet treba se pitat koliko smo spremni otić

Njušica
21.05.2013., 10:25
Zanimljivo je to da su stručnjaci otkrili "lijek za depresiju", ali još uvijek nisu uzrok, to isto navodi na sumlju učikovitosti. Iako su studije pokazale da djeluje isto tako su pokazale da stvara jaku ovisnost. U današnjem ubrzanom svijetu, gdje svi žele rezultate odmah i nema se vremena za ništa, to se čini idealnim lijekom...Iskreno nije da ga ja nebi možda probala, ali netreba zanemariti posljedice ketamina ( prije sam krivo napisala, smotana :-)
Problem sa benzodijazepinima je taj da dugoročno korištenje može dovesti do dugoročnih problema. Prvo, ti lijekovi predstavljaju veliki rizik od zloupotrebe, ovisnosti i problema pri odvikavanju. Postoji i istraživanje koje ukazuje da mnogi ljudi proživljavaju „povratne učinke“ nakon što prestanu koristiti te lijekove – njihova tjeskoba je mnogo veća nego što je bila kada su počeli uzimati lijek. Iz tog razloga, iako se benzodijazepini i dalje kratkoročno prepisuju, mnogi bi se stručnjaci složili da su antidepresivi koji imaju tendenciju zatupljivanja osjećaja tjeskobe sigurnija dugoročna alternativa.

racija
21.05.2013., 11:05
Moja psihička misli da rješenje nisu tablete, da je moj grozan život i puno toga nataloženo i da moje tijelo to mora " probaviti" i da se neće desit preko noći. Da nisam "luda" da je dio koji sada slijedi...Pojačala mi je Lamictal, danas se dobro osjećam, zbog tablete i razgovora s njom koji mi je puno pomagao.
Znaš možda nekog tko je probao ketamin? Kakva su iskustva?

ja sam probao jednom, napisao sam gore...

ali rekreativno, nekad davno...

iskustvo je vrlo vrlo zanimljivo bilo za mene.. ... uglavnom disocijacija od samog sebe i svog ega i svih percepcija tvog ega(koje su uglavnom uzrok svih boli i tjeskoba)... dosta ljudi bude u stanju doslovno vidjeti svoj ego, vidjeti sta ga pokrece, koji su mu problemi.. vidjeti svoj cijeli zivot istovremeno itd... uglavnom i sam trip na ketaminu je terapijski... a pozadinski efekt je zapravo disocijacija od svega... mislim da se u toj disocijaciji isprazni dosta nakupljenih tjeskoba i tegoba...
uglavnom za vrijeme tripa haluciniras itd ali nema nikakve panike ni tjeskobe. tjekoba je ravno na nuli. osjecas se zapravo vise bezosjecajno, zapravo oslobodjeno osjecaja...

uglavnom to je trip kad uzmes vise...

na manjim dozama obicno ima nesto disocijativnih elemenata(ono gledas svoju ruku a mislis da nije tvoja i onda skuzis da je ipak mozes pomaknut, ali napominjem, nije panika), nesto motorickih problema i tako...

trip traje do sat vremena, tako da nije strsno..

ketamin je droga koja te odvaja od tvog ega(ne u smislu otmice vec jednostavno pustis svoj ego, nije on tolko vazan, tako nekako), i samim time od svih tih nakupina/kvrga/petlji osjecaja poput srama, odgovornosti, tjeskobe, patnje, zelje itd...

dosta ljudi nema pozitivno misljenje o tom tripu iako vjerujem da nitko nece reci da se bojao ili bijesnio ili nesto slicno... nema toga - to su osjecaji... na ketaminu ih nema.. nirvana..

uglavnom, u svakom slucaju ne bi preporucio eksperimentiranje na svoju ruku ukoliko imate dijagnosticirani ozbiljan poremecaj. e sad, da li se moze naci doktora koji bi probao tako nesto... ketamin je nekad bio jako popularan u psihoterapiji upravo zbog probijanja barijera(obicno nesvjesnih) koje ego gradi oko sebe... za postizanja pomaka u pacijenata koji su zesce zatvoreni u nekoj deluziji i slicno...

racija
21.05.2013., 11:15
Zanimljivo je to da su stručnjaci otkrili "lijek za depresiju", ali još uvijek nisu uzrok, to isto navodi na sumlju učikovitosti. Iako su studije pokazale da djeluje isto tako su pokazale da stvara jaku ovisnost. U današnjem ubrzanom svijetu, gdje svi žele rezultate odmah i nema se vremena za ništa, to se čini idealnim lijekom...Iskreno nije da ga ja nebi možda probala, ali netreba zanemariti posljedice ketamina ( prije sam krivo napisala, smotana :-)


ketamin je droga s kojom ljudi bjeze od stvarnosti... tu se moze razviti ovisnost.. ketamin ne izaziva fizicku ovisnost... i psihicku ovisnost ne izaziva direktno vec eto - ljudi koji vole bjezat od stvarnosti se znaju nakacit. imam prijatelja koji se navukao(PTSPovac iz rata), rokao je par mjeseci ogromne kolicine... ali se skinuo bez nekih problema i normalan je sad..

ipak, ovo o cem ja pricam je jednokratna terapija ili eventualno svakih 2 tjedna ili mjesec dana jedna seansa.. znaci pod nadzorom doktora, odradis svojih sat vremena ketamina, pricekas jos sat vremena da se skroz normaliziras i picis dalje... nema tu price niti o ovisnosti niti o nuspojavama...



Problem sa benzodijazepinima je taj da dugoročno korištenje može dovesti do dugoročnih problema. Prvo, ti lijekovi predstavljaju veliki rizik od zloupotrebe, ovisnosti i problema pri odvikavanju. Postoji i istraživanje koje ukazuje da mnogi ljudi proživljavaju „povratne učinke“ nakon što prestanu koristiti te lijekove – njihova tjeskoba je mnogo veća nego što je bila kada su počeli uzimati lijek. Iz tog razloga, iako se benzodijazepini i dalje kratkoročno prepisuju, mnogi bi se stručnjaci složili da su antidepresivi koji imaju tendenciju zatupljivanja osjećaja tjeskobe sigurnija dugoročna alternativa.

ketamin nije benzo, nema veze s benzoima.

ketamin je zapravo u klasi s gljivama, psilocibinom i ostalim halucinogenima.

ketamin se godinama koristio kao anestetik i koristi se jos uvijek, danas uglavnom na zivotinjama. ketamin je vrlo siguran i istrazen spoj.

slucajno pogledah wiki za ketamin i eto i cak se i tamo pojavilo

"Ketamine has been shown to be effective in treating depression in patients with bipolar disorder who have not responded to antidepressants.[4] In persons with major depressive disorder, it produces a rapid antidepressant effect, acting within two hours as opposed to the several weeks taken by typical antidepressants to work.[5]"

dakle, efekt se postize u 30 minuta(jedna seansa ketaminom) i traje barem 2 tjedne, za neke sretnike trajno...

Njušica
21.05.2013., 20:25
Iskreno kad čovjek dođe do dna spreman je na sve...razumijem to i neodbijam. Ipak moja prethodna iskustva sa "korisnicima" razno raznih opijata, kad se pogledaju sa strane, vidi se da to više nisu "oni", kao da je došlo do nekog neurološkog rekonstruiranja. Pitanje je dali to želimo. Dali doista želimo prestati osjećati. Nekad je odgovor da, moj odgovor trenutno je da. Čovjek bez osjećaja je savršen stroj koji funkcionira kako treba. No dolazi se do moralne dileme, onog dijela naše prirode kada trebamo odlučiti što želimo. A borba protiv svojih poteba nije laka. Pitam se jel trud isplativ. Jer rema Marslowljevoj ljestvici jasno je da svatko od nas ima potrebu za prihvaćanjem i ljubavlju, OSIM ako nešto u mozgu neradi kako treba, recimo ako je "pokvareno". Možda je to onda nadčovjek. Koji je pobjedio sebe. Ili je samo psihopat...

khari
22.05.2013., 13:50
moj iskren savjet je -bježite od kemije, od svega što je umjetno, od svega što je u bjelom mantilu i od svega što te čini predmetom - modelom nečijeg eksperimenta.!..

moje iskustvo, opet ću ponoviti...
ja sam u par navrata išao psihijatru, točnije kod njih troje...prvi puta, konačno skupim hrabrosti (nakon dugo, dugo vremena dvojbe) otići k psihijatru, za to mi je trebalo puno hrabrosti jer me bilo strah i sram, ali eto odem, prvo k jednom muškom nadobudnom seljoberu (možda malo grubo ću se izražavati, ali to je iskreno i istina,imam potrebu), ko da se nedavno spustio sa nekog brda među ljude, i odmah mi je intuicija govorila, da sam pogriješio što sam došao...lik je svojim pristupom, gestama, pogledom ostavljao dojam debila koji je u meni probudio lavinu negativnih vibri...nervoza mi proradila, pokajo sam se što sam došao a pravo nije niti počeo...ma koji pristup pobogu, mislim si ja... školski primjer onog, što-kako jedan takav stručnjak ne bi trebao biti..samo još jedan plićak iz elite koji uživa status doktorčića, poput mnogih drugih dr.mr.sci.mag.dipl....degena i ispranih lica, pljunutih hladnih i šabloniziranih dečkića i damica, koji se nakon školovanja( kalup sistem...jako debilno), našao u poziciji da drugima "pruža pomoć"... bio sam, 20-ak minuta , klasična pitanja, rekao sam zašto sam došao...i gospodin napisao povijest bolesti, i napisao šifru F 41.2. ( mješoviti anks.poremećaj ) dao mi seroxat i xanax SR i kontrola za mjesec dana.
Baš onako, jedno turbo jadno iskustvo, nezainteresirano, bolesno sa puno grešaka u koracima...
došao sam nakon mjesec dana...on isto, ko drogiran, što ima novog, jel bolje, kako život??? ko RETARDIRAN...nastavio sa uzimanjem iste terapije...i tako 4 mjeseca...situacija nepromjenjiva, nuspojave enormne, dakle više štete nego koristi! Prestajem ići k njemu. K ažem sebi, ko je tu lud zapravo????????? ...paradoks, da moram ići kao takav sa sto psy. simptoma k takvom zelenom debilu, kojeg je eto,životna sreća pomilovala i na svu sreću ne zna što je to kada se čovjek pronalazi u sto psihičkih oboljenja i dijagnoza...???

Nakon nekih 7 mjeseci odem k drugom -oj, psih. ...malo otvorenija, kao više ulazi u moj problem, kopa malo po mojoj prošlosti ...i dijagnoza ...anksiozno depresivni poremećaj i poremećaj prilagodbe! Ne znam točno, koliko mjeseci na AD Paluxon, xanax opet(znao sam da moram duže biti na th.ako hoću poboljšanje)...to me sve spustilo, smanjilo napetost, ali vrtoglavica, mučnina, pospanost, debljanje, smanjen libido, isprepadani snovi...mislim nije vrijedno...u glavi mi nastao kaos...ko da sam njihov pokusni miš!!! Odustajem drugi put.

... prestajem ići kod nje...da bi na kraju kod jednog trećeg, (po preporuci), otišao i rekao mi da imam bipolarni poremećaj i htio mi dati neke stabilizatore rasdpoloženja(zaboravio sam im ime, ali se njima i epilepsija liječi), mislim depakine chrono, isto dosta šturo, bez neke energije pristupio,bezvolnno, ko da nije humanoid... prema meni, ko da sam lutak, a ne živi čovjek kome treba pomočćććć, i normabel mi pripisao . ...u ljekarni podigao samo normabel( na kojem sam i dan danas), ovo drugo za konja ubit , nisam se usudio.

Od tada, a to je već oko 2 godine, ne igra mi se više te odvratne igre s njima, ne želim više biti tek jedan statistički podatak u njihovoj kartoteci...jedan model po kojem se ispituje djelovanje pojedinog lijeka, eksperimentira, kao treba pogodit terapiju??? ...a ja ušlagiran, nisam za nikud i ništa...usporen, uspavan, težak...klonuo duhom, tijelom, umom...ma zbrčka u glavi.

izgubio sam povjerenje u takav sustav, premda ne treba generalizirati,ima i dobrih vjerojatno, ali ja više NE IDEM K NJIMA NA LIJEČENJE, jer ne vidim svrhu...Ok da sam baš nešt teže bolestan, da baš moram uzimati lijekove....ali sada nekako sam klimam, borim se, svaki dan, evo u zadnje vrijeme i na forumu češće, i gledam da si pomognem na sve moguće načine,čitam korisne knjige, malo vježbe disanja...i isto sam počeo malo vježbati...i to me sad drži već 5 dana i isto mi to nekako skrene misli i pomogne, osjećam se korisno izbacim negativnu energiju koja se nakupi na poslu i općenito od iscrpljujućih međuljudskih idiotarija i kombinacija... i napredujem više nego kad sam išao kod
ŠKOLOVANIH I OBRAZOVANIH STRUČNJAKA!
Eto, sad sam se raspisao, iako je nabacano...ali eto, ukratko...podjelio sam svoje iskustvo! pozz

khari
22.05.2013., 13:58
...inače...ali zbilja mi se gadi što sam živ i što sam u ovoj primitivnoj okolini kojoj nikada nisam ni pripadao i koja intenzivira moje simptome ludila, napetosti, očaja, kratke euforije pa opet mraka, straha, boli, patnje i duboke jeze zbog degena koji kreiraju sve ovo sranje oko nas... prvo te obrazuju, kao da budeš fin dečko, dobar i pošten a onda te šutnu u svijet i snalazi se kako znaš i umiješ...

e sad...oni koji teže prihvaćaju pravila te igre, popucaju, obole i život im se pretvori u jednoličnu igru borbe...i to ne samo za život , nego za svaki udisaj zraka...kojeg moje iscrpljeno tijelo sve teže udiše i osjeća! Sranje.

racija
22.05.2013., 14:00
nasao sam jos jednu "ego death" terapiju...

salvia divinorum (bozanska kadulja?)... djeluje na kappa-opioid receptore... u vecim dozama takodjer uzrokuje malo drugaciju varijantu "ego death" nerijetko neugodnu i disforicnu. dosta ljudi ne smatra taj trip uopce ugodnim no isto tako dosta ljudi dozivljava trajne antidepresivne efekto nakon "tretmana". intoxikacija traje cca 30 minuta... efekti antidepresije koji su prijavljeni zvuce fantasticno - tocno ono sto nedostaje - ljudi su nasli opet svoje identitete, svoj smisao u zivotu i vecina ih prijavljuje takodjer davno zaboravljene osjecaje ljubavi i zelje za dijeljenjem ljubavi s bliznjima.. efekti koliko sam citao traju takodjer cca 2 tjedna - mjesec dana - za neke trajno... ima nekoliko logova bipoloraca koji se tretiraju s tim za pronaci na googleu..

iako to zvuci strasno postoji i normalnija varijanta.. antidepresivno djelovanje je jednako primjeceno i uzimanjem manjih doza koje ne uzrokuju halucinacije

zanimljivo da koliko vidim zasad najuspjesnije(i u postotku a i vremenski) varijante na nekoliko psihickih poremecaja s upravo "ego death" sredstva tipa ketamin/lsd/pcp i evo sad salvia... 3 razlicita mehanizma uzrokuju 3 razlicite varijante ego deatha. jedna je antagoniziranje NDMA receptora - ketamin. druga je agoniziranje na 5HT-2A receptor za serotonin - LSD/DMT/mescalin/psilocibin. treca je zasad samo salvia - agoniziranje kappa-opioid receptora.

racija
22.05.2013., 18:42
jos za ketamin

http://www.childadolescentpsychopharm.com/sample-articles/intranasal-ketamine-examined-for-pediatric-bipolar-disorder.aspx

koristi se kao jedini lijek za odrzavanje bipolara.

"Intranasal ketamine produced a rapid therapeutic response, usually within 1 hour of the administration (within 24 hours in all cases). Therapeutic benefits typically lasted 72–96 hours, and were followed by a dramatic return of symptoms. Ketamine administration was associated with a substantial reduction in measures of mania, and fear of harm and aggression.

Researchers observed significant improvement in mood, anxiety and behavioral symptoms, attention/executive functions, insomnia, parasomnias, and sleep inertia. “The most striking finding was that, once an appropriate therapeutic dose and administration schedule was achieved, there was immediate and near complete resolution of most, if not all symptoms,” write the authors.

Intranasal ketamine treatment was well tolerated, with minimal and predictable side effects, and no patient withdrew from treatment because of side effects. Perhaps, because of the rapid elimination half-life of ketamine, side effects were rarely observed beyond the first 60 minutes post administration.
"

Njušica
22.05.2013., 19:23
Treći dan Lamictala na jačoj dozi. Dobro sam, i nemam nikakve napadaje, iznenađujuće se dobro osjećam, iako znam točno o čemu se radi, onom dijelu mene,mog ega koji je "nadmoćan" i nad menom...Kada želi stići do "vrha"..tada radim sve, neosjećam bol, niti jedan osjećaj...jebe...a bipolarna ličnost.
Moja psihijatrica je zapanjena mojom psihom, rekla je da u svojih 35 godina iskustva nikad nije tako nešto vidila takvu unutranju borbu, snagu, iskreno meni se često nečini tako, ali kad pogledam svoj život drugim očima shvatim.
Oduševljena sam Lamictalom, nisam se nadala da će mi pomoć. Sve pohvale lijeku, idealan je za moju dijagnozu koju naravno nitko nezna niti jedan psihič ti nemože utvrditi točno šta imaš jer možeš imat više simptoma raznih poremećaja. Sam moraš skužit o čemu se raditi i kako si pomoć.
Lamictal preporučujem svakom tko ima velike promjene rapoloženja, učikovit je, nemam nuspojava.

Njušica
22.05.2013., 19:45
Kad sam došla do dna i ustala dokla rub, hladan i prazan, skužila sam u čemu je tajna. Tajna psihičkog zdravlja je osjetit vlastitu MOĆ koja se zasniva na nikome osim unutranjim "ja". Do toga je jako teško doći, mislim da neki ljudi niti nemogu....
Slučajno je počelo, nisam jela, spavala, samo sam gledala danima u jednu točku, došla je abnormalna količna tuge da nisam čula niti vidila ništa, svi su dolazili prolazili pored mene, ničeg se nesjećam osim te ogromne boli, mislim da je to osjećaj kada čovjek umre. Osjetit toliku bol i ravnodušnost da je teško ubit se jer već imaš osjećaj da si mrtav, jedva dišeš, nemožeš se niti micat, kamoli ubit. Nema misli, nema ničeg, samo bol i tuga. Da to sam iskusila, užasno iskustvo koje ću pamtit cijeli život. Sjećam se da mi je mama pričala kako se bojala kako sam samo danima sjedila i blejala u plafon...neznam šta sam radila samo se sjećam tog gorkog osjećaja. Trebala sam završit u klinici, ili tako rečeno "ludnici"...
A vidi me sad, nakon dva mjeseca uskoro ću biti jača nego ikad, i to ne zbog tableta nego zbog sebe. Ne kažu bez veze da "ono što te ne ubije ojača te." Neznam kako se to desilo, u jednom momentu sve se okrenulo u meni iako je oko mene sve isto i dalje bolesna okolina, zeznut život i hiljadu nepravde i stvari koje mrzim...ali ja sam drukčija, iako i dalje nemam nikog uz sebe, sve je baš isto, osim mene...mislim da je to onaj dio mene koji mi je psihička rekla da imam. Opet teško je u to vjerovat...kad nikad nezunaš kad će opet biti loše, iako imam dobar predosjećaj, mislim da se liječim i postajem bolja.
Lijekovi pomažu, ali NELIJEČE. Nema te kemije koje ti može pomoć ako ti i pomogne opet ćeš past u isto stanje samo zbog drugog razloga i onda ćeš opet trebat kemiju, jer si slab, bit je u tome da se naučiš nosit sa životom. Iako neodbijam kemiju, smatram da je nekim ljudima nužna.

racija
23.05.2013., 07:34
tvoji opisi stanja me se nekako doticu... kao da ih razumijem...

ja se osjecam kao da u meni imaju dvije osobe, reptil i covjek. prva osoba(reptil, ili id po freudu?) koja je samo orijentirana na ono sta zeli i ne zeli i nista drugo ju ne zanima niti dotice... i druga osoba(covjek) koja se uglavnom bavi konstantnim obuzdavanjem prve i patnjom kad ne uspije obuzdati...
imam osjecaj da ta prva osoba je lisila drugu osobu svake mogucnosti uzivanju u ljudskosti ne bi li si olaksala "prolaz". ako druga osoba ne vidi nikakvu mogucnost u uzivanju u ljudskosti lakse ce pustiti reptila da uziva u svojim gustima jer nista drugo nema na vidiku.. s vremenom ce gusti reptila napraviti dovoljno sranja da covjek u meni kaze dosta, ne mogu vise gledati kako mi unistavas zivot... u tom trenutku se reptil naljuti i postane depresivan... i opet si u stanju u kojem ne mozes uzivati u ljudskosti jer je reptil ljut i ne da ti... a ne das si uzivati u reptilizmu jer ti to u finalu uzrokuje patnju...

imam osjecaj da covjek u meni previse pati, a posljedicno reptil u meni se onda previse zeli utjesiti na primitivne nacine. i da je to zacarani krug

i to je to, nema nista drugo... samo to...

racija
23.05.2013., 08:38
evo jos malo ketamin

http://bipolar-living.blogspot.com/2012/04/ketamine-for-bipolar-depression.html


btw. drago mi je da ti lamictal pomaze, bas sam isao malo gledat sad sta radi


sad kad razmislim i sjetim se kako lithium radi - jasno je zasto ketamin radi.... lithium zapravo isto duguje svoj efekt, izmedju ostalog, brljanju po funckioniranju NDMA receptora. isto kao i ketamin. samo lithium ima nekakvu vise prigusujucu vrstu djelovanja a ketamin ih jednostavno samo gasi/onesposobljava.

NDMA receptori su posebni iz jednog razloga, moze ih aktivirati njihov ligand(neurotransmiter glutamate) a moze ih aktivirati i napon/razlika u voltazi... NDMA receptori kad su aktivni otvara se ionski kanal kojim se propusti signal. ketamin onesposobljava otvaranje NDMA receptora(spoji se na njega ali ga ne otvori i ne dopusta otvaranje).

lithium i lamogritine(lamictal) koji ti pijes djeluju na drugi nacin - oni djeluju na ionske kanale kojima prolaze signali sto opet umanjuje NDMA signalizaciju jer utjece na te NDMA kanale(koji nastanu kad se NDMA receptor otvori) kad se otvore - prigusuju ih. moguce da lithium utjece i na samu razliku voltazi. zapravo koliko vidim lamictal takodjer sprjecava otpusanje glutamate... dakle oba brljaju po istom mehanizmu kao i ketamin, samo na drugi nacin..

ipak, lithium i lamogritine vjerojatno nisu specificni, djeluju na sve kanale i one koji nisu dio NDMA receptora, sto moguce uzrokuje i cinjenicu da se ljudi ne osjecaju bas nesto super na lithiumu, koliko sam citao - osjecaju se bas tako - emocionalno-kognitivno priguseno.. takodjer objasnjava zasto ketamin ima izrazenije/akutnije djelovanje

uh, bas mi je to zanimljivo, no kako sad nagovorit nekoga da me tretira ketaminom... sve sto zelim je recimo jednom tjedno udahnuti subanestetsku dozu ketamina, pricekati sat vremena i onda dalje svojim poslom... s obzirom da sam ketamin konzumirao i nikakvih problema nisam imao, nema nikakvog rizika za ovakav tretman - na meni... ali ajd sad ti dobij nekog doktora da proba tako nesto...

iako eto, u 3-4 studije koje su navedene, ketamin ima daleko najbolje rezultate za tesku depresiju i bipolarnu depresiju ikad vidjene(i sto se tice postotka ljudi koji su respondirali i sto se tice razlike u simptomima prije-poslije), jedini je cije antidepresivno djelovanje traje dugo nakon intoksikacije tj. dugo nakon sto je ketamin napustio tijelo, jedini je koji donosi skoro trenutacno olaksanje simptoma. cak mislim da ketamin jednako uspjesno djeluje i za vrijeme manije i depresije...

hmm kad se sjetim, bilo je par dana kada sam se osjecao opusteno, bas tako, opusteno... i tada sam pio memantin... zapravo od svih pilula koje sam pio jedini neumisljeni dobar osjecaj sam imao kad sam pocinjao piti memantin(jednom sam prestao pa opet poceo)... memantin je polovicni NDMA antagonist(sto znaci da djeluje kao ketamin ali samo u uvjetima kada je vlastita razina glutamata velika - znaci sprjecava preveliku aktivnost bez utjecaja na normalnu aktivnost)... memantin je i agonist dopamina na D2 receptoru i ja sam bio zabrijao da se zbog toga dobro osjecam i krenuo u tom smjeru... ipak evo probao wellbutrin, probao concertu(ritalin) i nema ni traga nikakvom pozitivnom osjecaju... ma mislim... ne osjecam se dobro(u smislu pozitivno) ni od kokaina, pa onda je logicno da mi ni ti slabiji stimulansi ne pomazu... ocito nije stvar u tome...

ih... evo sad idem gledati - i memantin se testira i pokazao je uspjeh uspjesno i za bipolarnu depresiju i maniju koja inace ne respondira na normalne tretmane(i to cak i u akutnoj fazi iako je memantin i dopamin agonist sto inace uzrokuje maniju).....
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19620854

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=memantin%20bipolar&source=web&cd=3&ved=0CDkQFjAC&url=http%3A%2F%2Fwww.intechopen.com%2Fdownload%2Fp df%2F29390&ei=x8OdUcrXB8qZtQb37IGIAw&usg=AFQjCNH8XIcJ4ndmacgVdOmAzwxv7kbivw&bvm=bv.46865395,d.Yms


uh, mislim da zbilja ima nesto u tome.... sad fakat moram probat ketamin


njusica, jel bi ti pokazala doktoru malo sta ja pisem o ketaminu da da svoje misljenje? ove studije da mu das da procita?

Njušica
23.05.2013., 09:56
Moraš naći nekog freka, nekog "genija" koji nemari za čovjeka, nego za svoj rad :-)
Raciji ti si pun potencija, neznam zašto ih nekoristiš, mislim da neki studij medicine pa kasnije neurologije,neurokirurgije ili nešto sično, možda bi to bio lijek za tebe...to je ono što sam ja oduvijek htjela, ali naravno nisam mogla zbog svojeg poremaćaja, toliko me sputavo u životu, sve što sam počela nisam nikad završavala..uzalud mi što sviram toliko instrumenta, radim replike picassa, čitam hiljadu knjiga, kad pored tri fakulteta niti jedan nisam završila...dođe jedan moment kad mi nešto postane nebitno....znam da je problem u mom bipolarcu...
Ako te zanima moje mišljenje u vezi tvog ida i ega...mislim da tvoj id nikako nije depresivan jer on to nemože biti, onaj dio tebe koji postane depresivan je superego koji pokušava uspostaviti ravnotežu ida i ega, možda griješim, nisam toliko upućena u to, ali tako mi se čini. Id je urođen i nemoj se borit protiv njega, pretpostavljam da ti je tvoj život onemogućio da razviješ "ispravan" ego koji fukcionira, baš kao kod mene, zato je tanka granica između ida i ega.
Mene nije nitko odgajao, sama sam svoji produkt, osim majke...koja mi je dala veliku dozu empatije prema drugima.
Mogla bi pokazat svojoj psihički ovo što si pisao i pitat je za mišljenje, ali mislim da neće htjeti. Ona ti je isključiva osoba, kao da reagira na tipku on/off. Mislim da je to njen obrambeni mehanizam u struci kojoj radi, odabire o čemu će pričati a o čemu ne. Razvrstava na neki način koji naravno nešteti pacijentu...
Istina je da je jako dobar doktor, radi na sudskim vještačenjima i svašta...ženska je predobra u svom poslu.
A da prvo probaš Lamictal, možeš u jačoj dozi, prije nego ideš dalje? Nije da imaš šta izgubit...jer mislim da onaj "znatiželjni" dio u tebi želi probati, iako nije toliko nužno da uzimaš ketamin...mislim da i sam to znaš...Iako nemam ništa protiv da probaš ketamin, čak naprotiv podržavam te.
Zašto se točno dvoumiš? Ako mi to kažeš možda ti mogu pomoć? Vjerojatno jer vjeruješ da je to jedino što ti može pomoć...shvaćam i to

racija
23.05.2013., 12:49
Moraš naći nekog freka, nekog "genija" koji nemari za čovjeka, nego za svoj rad :-)
Raciji ti si pun potencija, neznam zašto ih nekoristiš, mislim da neki studij medicine pa kasnije neurologije,neurokirurgije ili nešto sično, možda bi to bio lijek za tebe...to je ono što sam ja oduvijek htjela, ali naravno nisam mogla zbog svojeg poremaćaja, toliko me sputavo u životu, sve što sam počela nisam nikad završavala..uzalud mi što sviram toliko instrumenta, radim replike picassa, čitam hiljadu knjiga, kad pored tri fakulteta niti jedan nisam završila...dođe jedan moment kad mi nešto postane nebitno....znam da je problem u mom bipolarcu...
Ako te zanima moje mišljenje u vezi tvog ida i ega...mislim da tvoj id nikako nije depresivan jer on to nemože biti, onaj dio tebe koji postane depresivan je superego koji pokušava uspostaviti ravnotežu ida i ega, možda griješim, nisam toliko upućena u to, ali tako mi se čini. Id je urođen i nemoj se borit protiv njega, pretpostavljam da ti je tvoj život onemogućio da razviješ "ispravan" ego koji fukcionira, baš kao kod mene, zato je tanka granica između ida i ega.
Mene nije nitko odgajao, sama sam svoji produkt, osim majke...koja mi je dala veliku dozu empatije prema drugima.
Mogla bi pokazat svojoj psihički ovo što si pisao i pitat je za mišljenje, ali mislim da neće htjeti. Ona ti je isključiva osoba, kao da reagira na tipku on/off. Mislim da je to njen obrambeni mehanizam u struci kojoj radi, odabire o čemu će pričati a o čemu ne. Razvrstava na neki način koji naravno nešteti pacijentu...
Istina je da je jako dobar doktor, radi na sudskim vještačenjima i svašta...ženska je predobra u svom poslu.
A da prvo probaš Lamictal, možeš u jačoj dozi, prije nego ideš dalje? Nije da imaš šta izgubit...jer mislim da onaj "znatiželjni" dio u tebi želi probati, iako nije toliko nužno da uzimaš ketamin...mislim da i sam to znaš...Iako nemam ništa protiv da probaš ketamin, čak naprotiv podržavam te.
Zašto se točno dvoumiš? Ako mi to kažeš možda ti mogu pomoć? Vjerojatno jer vjeruješ da je to jedino što ti može pomoć...shvaćam i to

ne stignem puno odgovoriti... uglavnom, da, mnogo toga bi ja mogao, slusam to cijeli zivot, ali nema motivacije, stoga se i bavim ovim... pokusavam naci volju za zivot... iako shvacam da je ovo sto radim zapravo samo udovoljavanje mom reptilu koji vidi "nagradu" nadohvat ruke... zapravo vise halucinira da je nagrada(izlijecenje) nadohvat ruke... ali to je samo to... ovisnicnko ponasanje... prave motivacije nema...

uglavnom, sad sam skuzio da je sirup za kasalj na bazi DXMa takodjer disocijativan i djeluje na NDMA receptore, trebao bi biti slobodno dostupan u ljekarnama... tako da cu probat..

Njušica
23.05.2013., 15:32
Nemaš motivacije, razumijem te...motivacija su ti kemija, probaj prebacit na nešto drugo, malo po malo, uspijet ćeš

Njušica
23.05.2013., 21:33
Prespavala dobar dio dana i budim se s kvrgom na vratu, nalik nekoj većoj cisti na limfnom čvoru, toliko ovećano da se vidi sa aviona, nemoraš niti napipat da osjetiš...super stvarno, ironije li...sutra moram doktoru vadit krv i sve živo...Neznam jel nešto opasno, ali neizgleda obečavajuće...a i boli me briga, samo mi se neda...

Njušica
25.05.2013., 19:06
Danas mi kiruški ostranili, bila je cista na vratu.
I dalje pijem Lamictal, pomaže. Sve pohvale lijeku još jednom.

rpxx68
27.05.2013., 09:21
pozz,svima,koliko vas ima!
ja sam negdje u svojim postovima nabrojala svu silnu kemiju s kojom sam se trovala niz godina,i nakon toga skupila hrabrost,i sve odj....a
ugl, duže sam pila samo xanax sr 1mg,i odlučila i to prekinuti.
već cca 10 dana pijem xanax od 0,5mg,nakon toga ide 0,25mg,i nakon toga doslovno ništa.
promijenila sam unazad 3 godine,način prehrane,života,razmišljanja,upoznala sebe i bolest,prihvatila činjenice,uvela vježbanje,skinula kile (25kg)koje sam natukla prilikom liječenja.
osjećam se odlično,preporođeno

pokušajte,ljudi,informirajte se,učite, uvedite tjelesnu aktivnost, a posebno obratite pažnju na prehranu,hrana može biti lijek.
doslovno uguglajte " hrana kao lijek"
nemojte biti nestrpljivi,polako,ne očekujte čuda preko noći. meni je trebalo 3 godine,da dođem do ove faze,i puno uspona i padova.
osluškujte svoje tijelo i signale koje vam šalje.
i naravno,nemojte na svoju ruku sami prekidati terapiju,konzultirajte liječnika

khari
27.05.2013., 12:47
pozz,svima,koliko vas ima!
ja sam negdje u svojim postovima nabrojala svu silnu kemiju s kojom sam se trovala niz godina,i nakon toga skupila hrabrost,i sve odj....a
ugl, duže sam pila samo xanax sr 1mg,i odlučila i to prekinuti.
već cca 10 dana pijem xanax od 0,5mg,nakon toga ide 0,25mg,i nakon toga doslovno ništa.
promijenila sam unazad 3 godine,način prehrane,života,razmišljanja,upoznala sebe i bolest,prihvatila činjenice,uvela vježbanje,skinula kile (25kg)koje sam natukla prilikom liječenja.
osjećam se odlično,preporođeno

pokušajte,ljudi,informirajte se,učite, uvedite tjelesnu aktivnost, a posebno obratite pažnju na prehranu,hrana može biti lijek.
doslovno uguglajte " hrana kao lijek"
nemojte biti nestrpljivi,polako,ne očekujte čuda preko noći. meni je trebalo 3 godine,da dođem do ove faze,i puno uspona i padova.
osluškujte svoje tijelo i signale koje vam šalje.
i naravno,nemojte na svoju ruku sami prekidati terapiju,konzultirajte liječnika


Slažem se sa svime rečenim. :top:
...samo što nikada neće biti lako i uvjek ćemo vuči za sobom to teško breme naše bolesti, kojoj nema lijeka i koja će nas nekad više - nekad manje nagrizati, mljeti i otežavati život... ono što preostaje jeste borba (koju si gore lijepo opisala) i svakim novim danom pomno osluškivati svoje tijelo, svoje drhtaje, strahove, napade,panike, reakcije i emocije te na što prirodniji način težiti to primiriti koliko je više moguće.
Treba biti realan. Isto sam za postepeno skidanje sa svih "kemikaza" jer djeluju samo privremeno, simptomatski, a dugoročno štete cijelom tijelu.


rpxx, kakva su tvoja iskustva na poslu kada si okružena ljudima, koliko te to iscrpi i načme simptomatiku???
Mene to najviše ubija, jer moram raditi u brutalno neljudskim uvjetima svaki dan sa osobama koja ne prezaju biti zla, koja nemaju srama, obraza niti osjećaja...to mi pojačava sve simptome, tako da mi se može dijagnosticirati više bolesti od same bipolarne.

Onaj osjećaj nemoći mi je najgori. Sve kužim, vidim, osjećam a ne mogu ništa.
To rastura do te mjere da bi vrišto ko malo dijete.

rpxx68
27.05.2013., 17:43
pozz khari!
da,ovo na poslu je koma!
ugl. moji najbliži suradnici znaju sve o meni,tak da se ne čude kad povremeno popizdim!
ali,ja se dosta dobro kontroliram, jednostavno,kopiram druge,u određenim situacijama,učim od drugih,jer po meni i mom viđenju je sve naopako. veli mi muž da sam ko Antun Tun,u njega je malko neobičan um! :-)
a,kolegica na poslu mi veli da sam asocijalna.
ugl.već dugo izbjegavam sve potencijalno opasne situacije,a svjesna sam da me to dovelo do samoće,a najgore od sve ga je kaj me baš zabole jedna stvar,zbog toga.
istina,potrošim se,izgorim,ko šibica,ali sutra opet od početka. sve negativno izbacim sa dizanjem utega.
isto mi se čini da imam i više od bipolarnog.
a ovo kaj veliš o ljudima,da, to nije niš' novo,ja sam to već prerasla, više se doslovno ničem ne čudim.
je,borba je to svakodnevna,ali ja sam spremna,na sve, ne želim opet na lijekove,ni pod razno!
nekad me boli cijelo tijelo,glava, žderem se,imam napadaje panike,pogotovo kad se nađem u nekoj novoj situaciji,koju ne mogu kontrolirati, lude misli mi trče kroz mozak, ne mogu se pratiti,imam" rupe" u memoriji,itd. ali jednostavno,znam da je to,to, i prihvačam cijelu situaciju.
možda jesam sebična,jer svima,koji me znaju,govorim,ili me prihvatite takvu kakva jesam ili doviđenja,i više nema diskusije!
ljudi koje volim, i ljudi koji vole mene,su tu,a to su moja djeca,muž,roditelji,i dalje me nitko ne zanima.
ujutro se dignem,odem na posao,odradim,jer znam da moram, i onad jurim doma,na siguran i provjeren teren,i to me tiješi,jer znam da imam dom.

khari
27.05.2013., 21:00
To je dobro. Lijepo. Rijetkost u ovome svijetu. Kada te partner voli usprkos tvome hendikepu. Nesebično se troši i daje. .. imati svoju oazu, svoj dom, voljeti i biti voljen. to i mene tješi, daje snagu,potporu, ali teško bude i mojoj ženi sa mnom, jer proživljava isto svakakva sranja sa mnom i mojim promjenama raspoloženja koja su sve učestalija kako se stresom pojačavaaju a i sve duboko proživljavam , i njoj je to napor jedan veliki, sluđena i ona bude zbog svega toga…k vragu, nisam za ovaj svijet, to oduvjek osjećam...onda mi bude i nje žao jer je i ona žrtva, a ne mogu ni sebi puno toga objasniti, di još njoj...mislim si, što sam se i ženio kad sam nesposoban za život u zajednici...i eto opet crnjaka....ma koliko tuge se u meni nekad nakupi ...a ne stignem to proživjeti, izbaciti iz sebe...sad sam opet u nekoj fazi depre, spušten na samo dno kaljuže i blata, svakodnevne ispraznosti, odsutnosti i tuge!!!!

a ovo s vježbanjem...uhvati me manija vježbanja par dana, tjedan dana, sav budem u tome, predan tome u cjelosti, to me drži neko vrijeme... onda dođe jedna , dvije obaveze par dana zaredom, tjedan, dva, preskočim i tako sve opet utihne, dođem sa posla i odmAH U KREVET NA SPAVANJE. ...a onda mi treba par mjeseci da se opet pokrenem...nema kod mene konstante, ni u čemu. samo krajnosti. Ili jedno i li drugo, crno ili bijelo.

...ali, prihvaćam, sve prihvaćam...tog divljeg konja u meni koji se euforično obraduje nekoj lijepoj sitnici i u trenu pretvori u najnježnije stvorenje na planetu, poželi zagrliti cio svijet...a već na neki drugi negativan podražaj povuče u osamu svoje konjušnice, preplavljen osjećaju samoće i iznemoglosti da ikome opiše tu silnu bujicu nemira i tjeskobe koji me obuzmu, zarobe i drže u tmini svojeg vlastitog bića, ranjenog i dotučenog, da jedino što poželi jeste tu i ostati... ostati dalekooo od svih i svega, bez ojašnjavanja ikome... sam, samcat, makar i po cijenu da me to ubije i riješi te svakodnevne agonije goleme lavine nabacanih misli, emocija i reakcija...koje su sve, samo ne život.

Život, što je to??? Neka simbolika nečega, prodaja magle,vješti trik šarolikog cirkusa moga deformiranoga grada??? Ne znam. Ali, ono što znam i osjećam jeste da sam ja jedan veliki stranac, bolesnik,u svijetu još bolesnijih neandertalaca i plićaka, prodanih duša, bijednih i ofucanih glumaca, predizbornih lutaka, kozmetički prerađenih čobana, zbog kojih se svaki moj nadolazeći dan pretvara u pravu noćnu moru preživljavanja i borbe za goli život.
Sutra je novi dan. Neki novi igrokaz.
Laku noć supatnici moji!!!

vatroled
27.05.2013., 21:33
To je dobro. Lijepo. Rijetkost u ovome svijetu. Kada te partner voli usprkos tvome hendikepu. Nesebično se troši i daje. .. imati svoju oazu, svoj dom, voljeti i biti voljen. to i mene tješi, daje snagu,potporu, ali teško bude i mojoj ženi sa mnom, jer proživljava isto svakakva sranja sa mnom i mojim promjenama raspoloženja koja su sve učestalija kako se stresom pojačavaaju a i sve duboko proživljavam , i njoj je to napor jedan veliki, sluđena i ona bude zbog svega toga…k vragu, nisam za ovaj svijet, to oduvjek osjećam...onda mi bude i nje žao jer je i ona žrtva, a ne mogu ni sebi puno toga objasniti, di još njoj...mislim si, što sam se i ženio kad sam nesposoban za život u zajednici...i eto opet crnjaka....ma koliko tuge se u meni nekad nakupi ...a ne stignem to proživjeti, izbaciti iz sebe...sad sam opet u nekoj fazi depre, spušten na samo dno kaljuže i blata, svakodnevne ispraznosti, odsutnosti i tuge!!!!

a ovo s vježbanjem...uhvati me manija vježbanja par dana, tjedan dana, sav budem u tome, predan tome u cjelosti, to me drži neko vrijeme... onda dođe jedna , dvije obaveze par dana zaredom, tjedan, dva, preskočim i tako sve opet utihne, dođem sa posla i odmAH U KREVET NA SPAVANJE. ...a onda mi treba par mjeseci da se opet pokrenem...nema kod mene konstante, ni u čemu. samo krajnosti. Ili jedno i li drugo, crno ili bijelo.

...ali, prihvaćam, sve prihvaćam...tog divljeg konja u meni koji se euforično obraduje nekoj lijepoj sitnici i u trenu pretvori u najnježnije stvorenje na planetu, poželi zagrliti cio svijet...a već na neki drugi negativan podražaj povuče u osamu svoje konjušnice, preplavljen osjećaju samoće i iznemoglosti da ikome opiše tu silnu bujicu nemira i tjeskobe koji me obuzmu, zarobe i drže u tmini svojeg vlastitog bića, ranjenog i dotučenog, da jedino što poželi jeste tu i ostati... ostati dalekooo od svih i svega, bez ojašnjavanja ikome... sam, samcat, makar i po cijenu da me to ubije i riješi te svakodnevne agonije goleme lavine nabacanih misli, emocija i reakcija...koje su sve, samo ne život.

Život, što je to??? Neka simbolika nečega, prodaja magle,vješti trik šarolikog cirkusa moga deformiranoga grada??? Ne znam. Ali, ono što znam i osjećam jeste da sam ja jedan veliki stranac, bolesnik,u svijetu još bolesnijih neandertalaca i plićaka, prodanih duša, bijednih i ofucanih glumaca, predizbornih lutaka, kozmetički prerađenih čobana, zbog kojih se svaki moj nadolazeći dan pretvara u pravu noćnu moru preživljavanja i borbe za goli život.
Sutra je novi dan. Neki novi igrokaz.
Laku noć supatnici moji!!!

legendaran post. pozdravljam te, suputnice. :)
bio sam malo na temi o bpd-u ali vidim da bi se i ovdje dobro uklopio. :cerek:

Njušica
27.05.2013., 23:01
U svijetu u kojem nas uče da volimo novac, da zbog njega živimo, da vjerujemo u Boga jer će nas on spasiti, da idemo redovito u crkvu nedelju i molimo nekoliko "Oče naša", ponizno klečeći i stavljajući novac u košaru, gdje na ulici prodaju molitvenike, gdje siromašni prodaju čarape na zidićima, gdje umjetnici sviraju i slikaju po klupicama, tamo gdje prose oni koji nemaju ili možda i imaju više on nas...al to im je već posao... U takvom životu, gdje bus kasni, a putnik nezna gdje putuje...Kartu za vožnju nema, ali tešku prtljagu nosi, bezvrijednu jer srce je prazno, a koferi prepuni smeća...
To je svijet u kojem neželim bit "normalna" to je svijet kakav neprihvaćam, to nisu norme, ideali i vrijednosti zbog kojih želim živjeti. Rutinski obavljajući svaki dan monotono, izgovarajući socijalno prihvatljive rečenice, pričati o vremenu i uredno pozdravljat susjeda dok iznosim smeće...
Biti drukčiji u bolesnom društvu neprihvatljivo je i čini te bolesnim, razvijamo poremećaje...Pitanje je samo s koje strane želiš biti i možeš li ostat zdrav u takvoj zajednici...Ja dobro znam šta želim i to ima cijenu koju svaki dan plaćam...samo ne u novcu nego u komadićima svoga srca...svaki dan dio mog srca umire...

rpxx68
28.05.2013., 06:27
sve si sad razmišljam,možda me muž ne voli,možda me se boji,možda me se i drugi boje?????!!!!!
ja sebe zovem dr.Jekill i mr. Hide.
u jednom momentu sam nježna dušica,ženica,a u drugom zvijer,vampir.
I,upravo to kaj veli NJušica,rutinski radimo,izgovaramo riječi i radimo radnje koje su društveno prihvatljive,a problem je, kaj ,nama to nije prihvatljivo. meni se to isto gadi.
od rođenja osjećam da nisam za ovaj svijet,možda za neku drugu planetu,ali kaj je ,tu je,sad kad sam već tu,valjda imam neku svrhu,imam obitelj, moram zbog njih biti "normalna".
već dugi niz godina,intenzivno osjećam ,ko da mi je ovaj život,nametnut,i prolazan.
stalno nešto čekam. a,ne znam kaj čekam i kad bude to stiglo,napokon!?
osjećam i da sam veliki korak,ispred svih, kao da sam se trebala roditi,možda tek sad,kao da su svi zaostali,imam puno naprednije ideje i razmišljanja,a svi oko mene ko da su zaostali u srednjem vijeku.
zato,uglavnom ne ulazim u rasprave, razgovore,jer se obično zakrvim sa sugovornicima.

mene "oče naš" odavno ne zadovoljava,jer mi nema logike u vjeri.
muči me ogromna empatija.jednostavno osjećam tuđe osjećaje, a često i negativnu energiju,i to je jedan od razloga,zašto sam postala asocijalna,jer ne mogu podnijeti toliku dozu boli.

Njušica
28.05.2013., 09:04
Rpxx68,
To da te nevole je nemoguće, to je tvoja obitelj, uvijek će te volit više nego bilo tko, nemoj tako nešto niti pomišljat.
Ima nas drukčijih, ali to neznači da nas nevole...

mr-crime
28.05.2013., 09:26
sve si sad razmišljam,možda me muž ne voli,možda me se boji,možda me se i drugi boje?????!!!!!
ja sebe zovem dr.Jekill i mr. Hide.
u jednom momentu sam nježna dušica,ženica,a u drugom zvijer,vampir.
I,upravo to kaj veli NJušica,rutinski radimo,izgovaramo riječi i radimo radnje koje su društveno prihvatljive,a problem je, kaj ,nama to nije prihvatljivo. meni se to isto gadi.
od rođenja osjećam da nisam za ovaj svijet,možda za neku drugu planetu,ali kaj je ,tu je,sad kad sam već tu,valjda imam neku svrhu,imam obitelj, moram zbog njih biti "normalna".
već dugi niz godina,intenzivno osjećam ,ko da mi je ovaj život,nametnut,i prolazan.
stalno nešto čekam. a,ne znam kaj čekam i kad bude to stiglo,napokon!?
osjećam i da sam veliki korak,ispred svih, kao da sam se trebala roditi,možda tek sad,kao da su svi zaostali,imam puno naprednije ideje i razmišljanja,a svi oko mene ko da su zaostali u srednjem vijeku.
zato,uglavnom ne ulazim u rasprave, razgovore,jer se obično zakrvim sa sugovornicima.

mene "oče naš" odavno ne zadovoljava,jer mi nema logike u vjeri.
muči me ogromna empatija.jednostavno osjećam tuđe osjećaje, a često i negativnu energiju,i to je jedan od razloga,zašto sam postala asocijalna,jer ne mogu podnijeti toliku dozu boli.
ja sam na istom partyju, samo što oko sebe imam još i bipolaraca i ostalih čudaka i izopćenika, tako da mi je super zabavno...našao sam način da nadvladam sebe i kratki spoj, manije i depresiju...rješenje je "Ljubav" netko tko će biti razlog da ostaješ tu, živ i priseban iz dana u dan, da se boriš za nekog a ne za sebe :D eto već godinu dana nemam nekih ispada...a u ovoj vezi sam godinu i pol...više i ne pijem, i ne gubim pretjerano volju za ičim, ovaj život je postao napokon vrijedan življenja... a sad idem uživati u svojoj drogi -> :kava:

Njušica
28.05.2013., 10:10
Hehe, to mi je bivši rekao " ti si moja droga"...Žao mi je što te moram razočarat, nemožeš se ulovit za nekog, jer ako jednog dana ostaneš bez toga, doživjet ćeš bol sličnu smrti, onda te nitko neće dignut, gotov si. Budi svjestan toga.

rpxx68
28.05.2013., 10:16
slažem se s tobom Njušica,mislim da je meni muž droga,i ne želim ni zamišljati da ostanem bez njega.
a,s druge strane,imam osjećaj da ga crpim,da sam emocionalni vampir,a on jadan šuti i trpi,ajmeeeeeeee

rpxx68
28.05.2013., 10:17
ne,još bolje,ja sam emocionalni parazit

mr-crime
28.05.2013., 16:16
ne,još bolje,ja sam emocionalni parazit

to kratkotrajno može biti rješenje, ali dugotrajno se moraš stabilizirati uz spoznaju da ti snaga treba proizlaziti iz toga što imaš nekog a ne iz same osobe ili odnosa :) meni je život postao vrlo ružičast otkako tako radim, a i ja sam nekad se igrao vampira, nezz kom je bilo gore meni ili žrtvama :rolleyes:

racija
28.05.2013., 17:59
sve si sad razmišljam,možda me muž ne voli,možda me se boji,možda me se i drugi boje?????!!!!!
ja sebe zovem dr.Jekill i mr. Hide.
u jednom momentu sam nježna dušica,ženica,a u drugom zvijer,vampir.
I,upravo to kaj veli NJušica,rutinski radimo,izgovaramo riječi i radimo radnje koje su društveno prihvatljive,a problem je, kaj ,nama to nije prihvatljivo. meni se to isto gadi.
od rođenja osjećam da nisam za ovaj svijet,možda za neku drugu planetu,ali kaj je ,tu je,sad kad sam već tu,valjda imam neku svrhu,imam obitelj, moram zbog njih biti "normalna".
već dugi niz godina,intenzivno osjećam ,ko da mi je ovaj život,nametnut,i prolazan.
stalno nešto čekam. a,ne znam kaj čekam i kad bude to stiglo,napokon!?
osjećam i da sam veliki korak,ispred svih, kao da sam se trebala roditi,možda tek sad,kao da su svi zaostali,imam puno naprednije ideje i razmišljanja,a svi oko mene ko da su zaostali u srednjem vijeku.
zato,uglavnom ne ulazim u rasprave, razgovore,jer se obično zakrvim sa sugovornicima.

mene "oče naš" odavno ne zadovoljava,jer mi nema logike u vjeri.
muči me ogromna empatija.jednostavno osjećam tuđe osjećaje, a često i negativnu energiju,i to je jedan od razloga,zašto sam postala asocijalna,jer ne mogu podnijeti toliku dozu boli.

heh, slicno sam se opisivao, i koristio jekyll i mr. hyde. jedino sto ja tvrdim da su oba u meni stalno i konflikt je stalan a rezultat je kalkulirana projekcija prema van. umjetni lik. jer su extremi u razmisljanjima prejaki da bi se materijalizirali u stabilan karakter. stoga se karakter racionalnim razmisljanjem, pripremom, fejkanjem, glumom, cak i nesvjesnom, manifestira kao racionalni kompromis izmedju ekstrema. taj projicirani lik slabo uziva u zivotu jer ga s jedne strane maltretira hyde a s druge strane ubija u pojam jekyll(uzasno stroga savjest)... taj lik uglavnom ceka bolje dane... ceka priliku... zapravo hyde ceka priliku... novu viziju nagrade, strepi i nestrpljiv je... kad ugleda nagradu pocne kvarit percepciju i na taj nacin potisne jekylla i kompromita njegovu strogu savjest percepcijskim trikovima i selektivnim razmisljanjem..(u tezim slucajevima i pravim deluzijama vjerojatno).

bipolar i narcisoidni sindrom su po meni vrlo usko vezani poremecaji. bipolar je vec u nazivu bipolaran. a narcis je "bipolaran" zbog ekstremne razlike izmedju njegovih mastanja i realnosti. s tim da moram napomenut da poznavanje rijeci narcis nikako ne upucuje u poznavanje poremecaja narcisoidnog sindroma da osujetim neupucene komentatore u startu. narcisoidni poremecaj ide puno dublje od "volim samog sebe". narcisoidni poremecaj kao kljucnu stvar ima nezasitnost(stari naziv - megalomanija) u aspiracijama i osjecaj da ti to pripada. a s druge strane, potisnute strane, je uzasna frustracija realnoscu koja vristi da nije poseban, nesigurnost i zapravo nepostojanje vlastitog identiteta i potreba refleksije svog uspjeha u drugima - narcisu se mora netko diviti - to mu je hrana. on nema vlastiti osjecaj uspjeha, mora ga uzeti od drugih. uglavnom tako nekako, tesko je to sumarizirati i bolji su gore napisali :)

uglavnom, ja vidim uzasnu slicnost i u jednom i drugom poremecaju. ja se mogu pronaci u oba(osim nedostatka empatije koji zapravo mislim da nije nuzan za narcisoidni poremecaj)... i vidim da zapravo je i narcis zrtva dva pola koja su otisla toliko daleko u extreme da ih vise ne moze ukorporirati u stabilan realan karakter. zapravo on ne sudjeluje u svijetu kao karakter nego kao projekcija njegovih extremnih polova. ta projekcija je samo projicirana, ona ne moze upijat ni osjecati svoju stvarnost. narcisu treba netko da bi osjetio sta je njegova projekcija napravila - refleksija. i to samo posredno - kratko traje i narcisu treba uvijek jos.

eto, da li netko imao razmisljanje na ovu temu?

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12524633

narcisoidni poremecaj i bipolari imaju znacajno povecanu komorbidnost u odnosu na druge kombinacije

obicna depresija npr. je znacajno cesce s avoidant poremecajem

mr-crime
28.05.2013., 18:11
većina je rečena...bipolarni i narcis su često skupa, ali često i na hrpi sa ostalima, manje uočljivim "smetnjama" kao što je opsesivno-kompulzivni poremećaj, te poremećaji hranjenja, i socijalnog ponašanja(uklapanja u društvo) sve skupa ta osoba ne može sama riješiti, potrebna je pomoć(ne nužno stručna) i nadasve pravi motiv da "ozdravi"

Njušica
28.05.2013., 22:36
Evo, mislim da proživljam neku maniju trenutno...mozak bokiran, usredotočen na sve što mora napraviti, euforija, moram krenuti neznam hoću li sve stići...

rpxx68
29.05.2013., 07:23
@racija,da, nalazim se u svemu,bipolarna,borderline,narcisoidna,svega sam svjesna,patim od agorafobije,imam napadaje panike,gušim se doslovno,preznojavam,bude mi zlo,asocijalna,povučena. sve to rezultiralo je povlačenjem, ne komuniciram ako baš ne moram,odnosno na poslu,koliko moram,kad moram.
nakon toga bježim doma, na poznat,siguran teren. svaki dan počinje jednako,i završava jednako,i ne daj bože da se redosljed poremeti!
ne,znam,totalno sam zbrčkana,ne znam kaj da mislim.
sad sam momentalno fiksirana,na vježbanje i zdravu prehranu,i to već dobre 3 godine.
usput radim nakit,i to mi je preokupacija,kad nisam na poslu.
razmišljam već dugo o tome,prisjećam se djetinjstva, sjećam se kad sam krenula u školu,imala sam napadaje panike,povračala sam,bojala se svega,prisjećam se nekih misli i događaja,i zaključujem da sam se takva rodila,i sjećam se kako mi je bilo teško,ali kome sam to mogla u ono vrijeme reči??!!
o tome se nije puno znalo,ni govorilo,nego sam šutila i trpila. prisjećam se puberteta i svih gluposti koje sam radila!
udala se ,rodila,rasla zajedno s djecom,kak sam njih odgajala tak sam i sebe odgajala i učila normalan život,sve do 2006,kad sam prvi put pukla ko kokica.
sad mi je ustvari malo lakše,djeca su velika, imam više vremena za sebe i svoje demone! :-(

racija
29.05.2013., 11:08
vrlo kvalitetan pregled dosadasnjih i najnovijih teorija i modela za bipolar te terapija

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2757443/

obratite pozornost na ocitu involviranost NDMA mreze kao i imunoloskog sustava

khari
29.05.2013., 16:06
...ma što više toga čitam, to sam više sluđen i nemiran, te uviđam koliko toga ne znam.
Meni treba samo odmora.
A on se nažalost ne nazire.

Ne da mi se više ništa. Tupilo, mrtvilo, sve mi postalo svejedno ali opet jedan dio mene živi i osjeća, opire se toj tuposti.

Taman kad mislim da sam spojio kraj s krajem, netko pomakne te krajeve!!!...

...i eto opet, ludare, paff, po sred srca, udar, šok, stres, koji me obuzme i baca u dubinu mojih misli, analiza, bijega od surove zbilje, ispada bijesa, razočaranosti, praznine. I evo me opet, tu kod vas. Na forumu. To mi je, ispada, jedino mjesto, gdje sam kako-tako sretan. Iskren. Psihoterapija. Dam si oduška.

ali i dalje...rob svoje vlastite bolesne psihe. nesređenosti.
slobodan, ali zatvorenik... grozota. Kakav kontrast. Paradoks. Nespojivo. ...i tako, vrtimo se u krug i ponavlja se sve.

http://www.youtube.com/watch?v=L-ZUUG9B_mQ ludilo!

Uz duboku bol koja razdire tijelo po dužini, širini, visini i dubini, depresija koja mi evocira jezu u prsima, želucu i pri svakom udisaju zraka...jeza koja je nenormalno moćna. Kažnjava me, a ne znam zašto???Pa zašto sam rođen , pobogu??? ...i onda opet, milijun pitanja....bla, bla....

...i eto me, di sam , tu sam, živim, a ne živim, filozofiram,jadam se ko neki starac bolesni, tipkam tu po ovom kontejneru i nastojim izbaciti smeće iz sebe ...i važem, da li da uzmem normabel i li ne??? još jedno pitanje, ispit moje izdržljivosti.

I na kraju ga požderem i nakratko zatvorim začarani krug.
Ipak, ne mogu bez proklete kemije!!! :503:

rpxx68
29.05.2013., 19:02
...ma što više toga čitam, to sam više sluđen i nemiran, te uviđam koliko toga ne znam.
Meni treba samo odmora.
A on se nažalost ne nazire.

Ne da mi se više ništa. Tupilo, mrtvilo, sve mi postalo svejedno ali opet jedan dio mene živi i osjeća, opire se toj tuposti.

Taman kad mislim da sam spojio kraj s krajem, netko pomakne te krajeve!!!...

...i eto opet, ludare, paff, po sred srca, udar, šok, stres, koji me obuzme i baca u dubinu mojih misli, analiza, bijega od surove zbilje, ispada bijesa, razočaranosti, praznine. I evo me opet, tu kod vas. Na forumu. To mi je, ispada, jedino mjesto, gdje sam kako-tako sretan. Iskren. Psihoterapija. Dam si oduška.

ali i dalje...rob svoje vlastite bolesne psihe. nesređenosti.
slobodan, ali zatvorenik... grozota. Kakav kontrast. Paradoks. Nespojivo. ...i tako, vrtimo se u krug i ponavlja se sve.

http://www.youtube.com/watch?v=L-ZUUG9B_mQ ludilo!

Uz duboku bol koja razdire tijelo po dužini, širini, visini i dubini, depresija koja mi evocira jezu u prsima, želucu i pri svakom udisaju zraka...jeza koja je nenormalno moćna. Kažnjava me, a ne znam zašto???Pa zašto sam rođen , pobogu??? ...i onda opet, milijun pitanja....bla, bla....

...i eto me, di sam , tu sam, živim, a ne živim, filozofiram,jadam se ko neki starac bolesni, tipkam tu po ovom kontejneru i nastojim izbaciti smeće iz sebe ...i važem, da li da uzmem normabel i li ne??? još jedno pitanje, ispit moje izdržljivosti.

I na kraju ga požderem i nakratko zatvorim začarani krug.
Ipak, ne mogu bez proklete kemije!!! :503:


da,potpisujem :504::503::bonk::amen:

Njušica
30.05.2013., 15:46
Bipolarna depresija dovodi do značajnog sniženja radne funkcionalnosti i sniženja kvaliteta života.
"Veliki napredak na ovom polju je načinjen uvođenjem lamotrigina (Lamictal) u kliničku praksu kao i nekih atipičnih antipsihotika.
Litijum se pokazao efikasnim u terapiji depresivnih bipolarnih pacijenata ali je udružen sa mnogobrojnim neželjenim efektima i neophodnim monitoringom njegove koncentracije u krvi.
Lamotrigin je savremeni antiepileptik koji je pokazao značajan efekat u terapiji akutne depresivne faze i to već nakon 3 nedelje.
Lamotrigin se pokazao kao efikasan i dobro podnošljiv lek za prevenciju rekurencije kako maničnih tako i depresivnih epizoda (gde se lamotrigin pokazao efikasnijim od litijuma). Takođe lamotrigin se preporučuje i kao terapija kod brzo ciklirajućeg BP koji su vrlo često refrakterni (ne reaguju) na uobičajenu terapiju."

"Bipolarni poremećaj je potencijalno ozbiljna, onesposobljavajuća bolest, koja utiče na to kako se osećate, razmišljate, i na kraju kako se ponašate. Simptomi mogu da budu jako izraženi i mogu značajno da utiču na socijalno i profesionalno funkcionisanje pojedinca. Bipolarni poremećaj je razarajuća bolest koja se teško može prevazići bez medicinskog tretmana. Nelečena bolest može potrajati nedeljama, mesecima ili čak godinama, i razarajuće uticati na poslovne ili privatne odnose. Za neke, periodi između epizoda bolesti mogu da budu normalni i produktivni. Ipak, istraživanja pokazuju da će, ako se bolest ne leči, učestalost i težina ovih stanja vremenom rasti."



Kod svake osobe broj i pravilo pojavljivanja epizoda su različiti i jedinstveni. Kod nekih ljudi izraženo je pravilo pojavljivanja zavisno od godišnjeg doba, kod nekih je broj maničnih epizoda veći od broja depresivnih, a kod nekoga epizoda se ponavlja svakih par godina. Razumevanje pravila po kome se bolest ponavlja pomoćiće vam da je predvidite i lakše kontrolišete.



Lek za bipolarni poremećaj ne postoji. Ipak, sa preciznom dijagnozom, odgovarajućom terapijom lekovima, podrškom i razumevanjem znakova i simptoma bolesti, možete da naučite kako da preduzmete mere za njihovo korigovanje, kako da ih uspešno kontrolišete i živite produktivano sa svojom bolešću.

Ebselen djeluje poput litija, samo što ne uzrokoje nuspojave poput povećanja tjelesne mase, žeđanja i bubrežnih oštećenja. Zasad je u eksperimentalnoj fazi.


Danas se osjećam kao da mi je dosta svega, mrzim ovaj poremećaj s kojim moram živit...Koči me u svemu počelo je od 20. te godine živote, tužna sam jer sam svjesna toga, i koliko god se trudim nemogu ga se riješit. Danas mi je mama rekla nešto što me pogodilo...rekla je: kod tebe već odavno nema sredine, ti si ili extra gore ili extra dole...do sad je uvijek postojala neka sumlja...istina imam boljih momenta, ali kad uzmem u obzir svaćam šta misli i to je istina, koja boli, naročito kad ti to kaže mama koja te najbolje poznaje...Pitam se hoću li ikad moć živjeti normalan život? Ovaj mi poremećaj razara život...Lamictal pomaže, ali želim ozdraviti...znam tražim previše, ali preumorna sam i tužna, neželim tog bipolara u sebi, želim ga ubit, slomit, neznam šta će bit samnom...

anabelll
31.05.2013., 08:44
Danas se osjećam kao da mi je dosta svega, mrzim ovaj poremećaj s kojim moram živit...Koči me u svemu počelo je od 20. te godine živote, tužna sam jer sam svjesna toga, i koliko god se trudim nemogu ga se riješit. Danas mi je mama rekla nešto što me pogodilo...rekla je: kod tebe već odavno nema sredine, ti si ili extra gore ili extra dole...do sad je uvijek postojala neka sumlja...istina imam boljih momenta, ali kad uzmem u obzir svaćam šta misli i to je istina, koja boli, naročito kad ti to kaže mama koja te najbolje poznaje...Pitam se hoću li ikad moć živjeti normalan život? Ovaj mi poremećaj razara život...Lamictal pomaže, ali želim ozdraviti...znam tražim previše, ali preumorna sam i tužna, neželim tog bipolara u sebi, želim ga ubit, slomit, neznam šta će bit samnom...


Njuškice , glavu gore, nije sve baš tako loše.
Prihvati sebe takvu kakva jesi. Ne možeš to promjeniti i ne dozvoli da te to spriječava da imaš normalan život.
Sve je u glavi !
Kako si posložiš tako ćeš i funkcionirati. Ako stalno zabrijavaš na poremečaj, iz tog kruga se nećeš onda nikada izvuči.
Uzmi iz svoje bipolarnosti ono naj bolje, a onom loše, ne dozvoli da ti pokvari dan.

Moja borba je svakodnevna, i ne želim da mi nekakav pomak u glavi odlučuje o mojoj sudbini i životu.
Dolaziti svaki dan na posao i funkcinirati više nego savršeno je cilj koji sam si sam zadala, ne pokazati , ne dozvoliti da se uopće vidi moja unutarnja borba.
Borba u kojoj ja izlazim kao pobjednik , i likujem .....sve dok ne dođem kući....gdje me obori.....no , doma vodim drugačiju bitku, težu.
Jer , lako je dok si među ljudima kontrolirati svoje emocjije i postupke, no kad sjedneš sam sa sobom u osami svog stana.....nema glume , i svaki trud je kao planina velik....meni je to izazov i vječna borba, na koju sam navikla.

Bioploaca sam više od 35 g i ne znam više niti drugačije živjeti, to je moja stvarnost...neobična , uvrnuta, pomaknuta i više se niti ne trudim uklopiti, biti dio kolektiva jer ....to nije u mojoj prirodi.
Čini me ....čudakinjom za društvo , ali meni je u stvari zabavno samoj sa sobom.
Što reć , kad ne možeš bit normalan , ti onda poludi i budi veseo individualac !

Njušica
31.05.2013., 10:12
Hvala anabell, oraspoložio me malo tvoj tekst.
Možda nemogu prihvatit sebe takvu da, istina...kad vidim u tuđim očima kako me gledaju, nisam oduvijek bila takva...i onda ti drukčiji pogledi mame i sestre, neznam bole nekako...I svaki put kad mi mama kaže neznam šta će bit kad dođem kod tebe hoćeš li bit depresivna ili extra raspoložena, govori mi kako kod mene nema sredine...to me pogađa jer se cijelo vrijeme trudim bit u "sredini".

Anabell zar nepoželiš nekad bit "normalna" bez tableta, budit se bezbrižno, neosjećat tjeskobu, nemir...biti uravnotežena? Prihvatit društvo i uklopit se u njega, bez da to izaziva ogromnu energiju da izgledaš kao da tu spadaš.

"Moja borba je svakodnevna, i ne želim da mi nekakav pomak u glavi odlučuje o mojoj sudbini i životu.
Dolaziti svaki dan na posao i funkcinirati više nego savršeno je cilj koji sam si sam zadala, ne pokazati , ne dozvoliti da se uopće vidi moja unutarnja borba."

To nebi trebala bit borba... ono što je drugima zadovoljstvo, nama je muka...zašto je tako? Zašto puno pitanja nema odgovore? Zašto ih uopće onda postavljamo? Vrteći se u krug...krug bez odgovora...

Ti radiš, ja nisam bila sposobna diplomirat, psihologija 5 godina samo jedan ispit ostao, meni jedan dan došlo dosta i ispisala se, zatim muzička, profesorica mi dugla tlak i odustala i od akademije, zatim posao kotrolora leta pitam se tko sve tako uspješno može uprskat kao ja?!
Ali kao da trpim trpim i onda jednom nemogu više, a baš kad sam blizu kraju, umorim se... Sad ću uskoro opet počet raditi i upisat medicinu, ali već znam ishod, neću izdržat...niti jedan posao, niti jedan fax...izgubljena na planeti na kojoj ne spadam...Putnik koji toliko dugo putuje, da je zaboravio di ide, i nezna prepoznati ono što želi niti kad mu je pred nosom...ili možda nepostoji ono što želim

"Borba u kojoj ja izlazim kao pobjednik , i likujem .....sve dok ne dođem kući....gdje me obori.....no , doma vodim drugačiju bitku, težu.
Jer , lako je dok si među ljudima kontrolirati svoje emocjije i postupke, no kad sjedneš sam sa sobom u osami svog stana.....nema glume , i svaki trud je kao planina velik....meni je to izazov i vječna borba, na koju sam navikla.Bioploaca sam više od 35 g i ne znam više niti drugačije živjeti, to je moja stvarnost."

Ti si navikla i prihvaćam to. Izvlačiš iz toga ona najbolje jer tako i treba.
Ja se još nisam pomirila...

"Ja imam jednostavnu filozofiju: Napunite što je prazno. Isprazne što je puno. Posvrbite gdje svrbi."

Napunim stomak tabletama :-) ispraznim bijes iz sebe tako da razbijem nešto, i onda sam opet na početku...svrbim se i pitam
ima li ova priča sretan završetak?

rpxx68
31.05.2013., 12:32
vidiš,njušica,ti si unaprijed sebi zacrtala neuspjeh!
nemoj tako!
da,to je svakodnevna borba,ja često mislim,ne mogu više,onda se nekao uspijem trgnuti. jednostavno,prihvati sebe,takvu kakva jesi,istina može biti zabavno,jer jesmo čudni,uvrnuti,šašavi,nepredvidljivi1
pokušaj naći neki hobby,ja npr. vježbam,jako puno i tak izbacuje bijes i agresivnost, a nakon toga radim nakit,i to me smiri,odlutam u mislima i pletem žicu,kreativna sam,i kad sam najšašavija radim najljepši nakit!

anabelll
31.05.2013., 13:30
Njuškice, mi smo posebni , doista !
Nas mozak drugačije funkcionira i ima svoj itekako zanimljivih kvaliteta koje bi mogla pronaći u sebi , samo kad malo posegnula u sebe.

Nemoj na trud i borbu gledati kao nešto loše, to ti je ujedno i dobar trening za mozak i živce.
Niti drugima nije lako, nemoj misliti da je išta u životu lako, sve ima svoju cijenu.

Nikada ne bi htjela biti obična , prosječna , neprimjetna , ukalupljena.
Jesam nekada i pokušavala i trudila se uklopiti, ali na kraju shvatiš da i ti obični imaju svojih problema koji nisu nimalo lakši od NAŠIH problema.

Što znači biti normalan ?,


Sebi sam ja savršeno normalna , naspram nekih nazovimo normalnih koje poznam.

Ta pomaknutost koju ne priznaješ je tvoja osobnost i zavoli ju ,prihvati i nauči živjeti s njom.

Ljekovi....hm, a ćuj , svatko ima svoj neki porok....a naši su ljekovi .
Ja u svemu prilazim s pozitivnošću, jer više sam manična, i ta manija me izvlači iz ovog depresivnog i tmurog vremena u kom živimo.
E sad , mi je već i koncentracija na nuli, i da poštedim i sebe i pučanstvo svojeg brljavljenja po forumu.

racija
31.05.2013., 13:39
dosta kukanja, vrijeme je za memantin! :)

racija
04.06.2013., 11:21
memantin to the rescue

jucer sam imao groooozan dan, jedan od 3 najgroznija u karijeri... nesto se sprtljalo i neke krive transakcije s slozile i platile itd.. stres, svi zovu, predsjednik uprave, bla bla, katastrofa... glupa greskica hrpa para, ali najveci problem naci razlike i ispraviti ih nakon 5 dana poslovanja itd...

uglavnom, da nisam na memantinu slomio bi se 10 puta. ne kazem da nisam bio u banani. bio sam u banani, ali neki maksimalni iznos koji dopusta memantin.

i tocno tako bi opisao memantin - ogranicavac dubine raspolozenja. on uredno dopusti da ja dozivim agitiranu depresiju ili disforicnu maniju - staogd je to bilo jucer. ali dopusta odredjeni intenzitet i preko toga ne da.

skoro pa da mogu reci da sam doslovno osjetio barijeru preko koje ne mogu ici da budem vise u banani. ono skoro da bi zaplako 100 puta u danu, i znam da ne pijem memantin da bi mogao. kad sam skuzio da memantin blokira sam se isao bas truditi uloviti tu tugu stresnog samosazaljenja, zajahat ju, bas da probam nekako proplakat, i sve krene prema tome i stane i nece i nece.

ovo djubre od memantina bi ja prepisivao za sve koji imaju extremna raspolozenja u bilo kojem smjeru, samo da prigusi extreme i dovede ih u normalu. skoro pa bi rekao da memantin treba preventivno piti :) ali prvi na popisu bi bili bipolar, sizofrenija i okp, cak i ADD mozda. a dalje bi nastavio i po poremecajima licnosti narc/borderline, moguce da bi i tjeskobu i paniku ogranicio jednako ali to ne mogu garantirati nisam nikad imao napadaj panike ni u tragovima da bi mogao komentirati..

rpxx68
05.06.2013., 13:30
nisam znala da memantin daju za BAP,inače ga piju za Alzeheimer.
ugl. ,nema šansi da to ili nešto slično progutam, imam totalnu paranoju,paniku i fobiju od lijekova!
kad sam prvi put dobila lijekove, a morala sam ih piti da me ne zatvore u neku ustanovu,sjećam se točno kak sam bila van sebe,od straha kad sam to progutala i čekala kaj bu mi se dogodilo.
znala me uloviti takva panika da bi si gurala prste u usta da ispovraćam tablete.
užas!!!!!

Njušica
07.06.2013., 10:06
Hehe, svi mi imamo razloge da opravdamo naše postupke, valjda nam je to u prirodi...
da opravdamo gutanje tableta, da se ogledamo u druge ( tko je još normalan ), da se pitamo kako je drugima, umjesto da težimo više...Mi nalazimo izlike...radije prihvaćamo nego borimo se. Prihvaćamo sebe kao da smo posebni i zbog tog se možda još više volimo. Ali kad mrak padne, kad nema nikog, naše srce drukčije kuca, naša duša drukčije osjeća, onaj nespokoj u nama uvijek nas prati kao naša sjena, samo neznamo kad će nas srušiti. Možda sutra, možda jednom, a možda nikad...Ipak biti drukčiji neznači biti bolji...mislim da to nebi tako trebali gledat.
Ipak gledamo drugim očima, da možda u nekim stvarima jesmo "uzvišeniji", ali opet čemu to? U ovom svijetu, gdje su nam ruke vezane gdje je cilj preživit, a ne željeti... Možda jesam pesimista...ali nerviraju me previše stvari oko mene, nekad bi voljela, da me netko isključi iz svijeta i kaže mi ej ti nisi od tud, vrati se kući, ili da je ovo samo san, da se budim negdje drugdje na drugom mjestu...

khari
07.06.2013., 11:25
U ovom svijetu, gdje su nam ruke vezane gdje je cilj preživit, a ne željeti... Možda jesam pesimista...ali nerviraju me previše stvari oko mene, nekad bi voljela, da me netko isključi iz svijeta i kaže mi ej ti nisi od tud, vrati se kući, ili da je ovo samo san, da se budim negdje drugdje na drugom mjestu...

:top: točno tako!

...i moja vječita čežnja i tiha patnja.
a ovako, stranci na vlastitom planetu zbog ljudskog šljama.
sve nam nameću i truju nas svim mogućim otrovima...i onda se izrodi milijun i jedna psihička, ali i organska bolest. Pa onda im se kao treba opet obratiti za pomoć, istom tom sustavu...sustavno nas unakazuju, od hrane, lijekova, medija, odgojnih- obrazovnih gluposti...pa sve do ovog tipkanja na kompu i suvremenizacije proklete, koja samo omogućava da otvoreno govorimo o svemu, ali ništa ne mijenja na stvari!...ovaj bolesni svijet je najveći proizvođač bolesnika..

... od malog iskrenog, neiskvarenog djeteta,nevinog, čistog... kojem samo treba ljubavi i nježnosti, to malo djete, koje je simbol života, kasnije u životu postane predmet sprdnje, odbačenosti, prezira i samo jednog statističkog podatka. Broj. Ništa više.
...ja više ne znam živjeti. Puko. Ali stvarno.
...sve kužim, i od svega toga puko. Bolje je ništa ne znati.

Ovako, samo, ludujem i opterećujem mozak i dušu mislima o surovom preživljavanju.

ps. znam da je tema bipolarni, ali stvar je u tome da sam ja slučaj da mogu pisati svuda......... za bipolarni mislim da najviše dominira, tjeskoba, depra, grč i muka ujutro kad otvorim oči- konstantne...

racija
07.06.2013., 15:06
nisam znala da memantin daju za BAP,inače ga piju za Alzeheimer.
ugl. ,nema šansi da to ili nešto slično progutam, imam totalnu paranoju,paniku i fobiju od lijekova!
kad sam prvi put dobila lijekove, a morala sam ih piti da me ne zatvore u neku ustanovu,sjećam se točno kak sam bila van sebe,od straha kad sam to progutala i čekala kaj bu mi se dogodilo.
znala me uloviti takva panika da bi si gurala prste u usta da ispovraćam tablete.
užas!!!!!

sluzbeno nigdje u svijetu nije registriran za nista osim alzheimerove cini mi se.

ali vrlo dobro kontrolira raspolozenja. puno bolje nego sto popravlja stanje u alzheimerovoj :)

zapravo memantin sam po sebi je ultimativni dokaz prirode bipolarnosti.

glavni i prakticki jedini lijekovi koji se koriste za suzbijanje akutne, trenutne, manije su antipsihotici. antipsihotici inhibiraju/gase dopaminsko singaliziranje obicno blokiranjem dopaminskih receptora. takvi lijekovi gotovo trenutacno "spustaju" iz manije. memantin je solidan dopaminski agonist iliti djeluje suprotno od antipsihotika - pojacava dopaminsku signalizaciju. lijekovi koji imaju suprotno djelovanje od antipsihotika su stimulansi - oni stimuliraju dopaminsku signalizaciju. takvi lijekovi u pravilu mogu uzrokovati maniju, u vecim dozama se s takvim lijekovima postize stanje manije i u normalnih ljudi. memantin je po dijelu svoje prirode(dopaminskom agonizmu) stimulans! i po toj prirodi bi eventualno trebao pogorsati stanje manije ili uzrokovati maniju u bipolarcima koji su normalni u tom trenutku.

ALI, to nije tako. memantin je i djelomicni NDMA antagonist. NDMA neuroni i receptori su jako brojni u mozgu i uglavnom su dio mreze koja prosljedjuje signale te ih usput i pojacava ili stisava - ovisno o "zapamcenom stanju". NDMA neuroni su neophodni za procese pamcenja i ucenja(ciji je jedan aspekt npr tolerancija na droge) - zato se i nalaze pozicionirani kao medju-mreza - slicno kao i kanabidoidni. dopaminska signalizija izgleda da uvijek prelazi i preko NDMA neurona koji je "moduliraju" u prolasku. memantin kao djelomicni NDMA antagonist modulira na nacin da sprjecava/utisava propagiranje signala kada signal postane prejak. ne utjece na nize(normalne) razine signalizacije. idealno - sprjecava patolosku razinu, ne dira normalnu razinu.

mislim da i serotoninska signalzacija i dopaminska signalizacija, pa i vecina drugih koje su bitne za svjesno i podsvjesno funkcioniranje su premrezene NDMA neuronima. ogranicavanjem jacine signala u NDMA mrezi prakticki ogranicavamo i sve ostale vezane krajeve. na taj nacin, memantinovo dopaminsko agoniziranje ne uspijeva probiti u maniju. jer taj dopaminski signal u svom prolasku kroz mozak uvijek prijedje preko barem jednog NDMA neurona - na kojeg takodjer djeluje memantin - koji normalizira razinu signala. to vrijedi i za serotonin i ostale.

iz tog razloga - memantin normalizira raspolozenje u svim smjerovima jer skoro sve ide preko NDMA receptora.

inace, NDMA receptori i neuroni koji ih drze se cine kao monumentalno bitni u skoro svim psihickim bolestima.

NDMA receptori i neuroni su ti koji se sensitiziraju i desenzitiziraju na podrazaje, koji pojacavaju signal i pamte koliko trebaju pojacavati signal - to je pamcenje. pamcenje je, u jednom svom obliku, pozicija NDMA receptora. dopaminske i serotoninske i ostale mreze su vise specificne za upravljanje segmentima tijela. NDMA receptori formiraju mrezu izmedju svih tih mreza. NDMA mreza pamti signale koje su ostale mreze protjerale kroz nju i prilagodjava im se, pojacavanjem pojacavanja ili snizavanjem pojacavanja i slicno. glavna igra patoloskih poremecaja u mozgu se odigrava kroz kalcij kanale, NDMA receptore, sintaze dusicnog oksida, te sam dusicni oksid... i tu se i krije tajna iza bipolarnosti, efektivnosti litija i drugih stabilizatora raspolozenja i tu se krije i povezanost i unipolarne depresije i i bipolarne depresije s inflamacijskim odgovorom tijela koji se takodjer regulira putem dusicnog oksida i tu se stvara ta jedna medjuovisnost koja moze rezultirati nekakvim patoloskim stanjem.

memantin efektivno zaustavlja trenutnu akutnu maniju UNATOC svom stimulativnom djelovanju - a zbog svog djelovanja na NDMA mrezu. i kao sto rekoh, to samo po sebi jasno dokazuje da je korijen problema bipolarnosti(a i mnogih drugih) u NDMA mrezi ili negdje vezan na nju.

ja NDMA mrezu dozivljavam kao karakter. doslovno tako. i pamcenje koje se odvija kroz NDMA mrezu je ono pamcenje koje odredjuje karakter - ego. ne cinjenice, ne povijest. nego "stanje karaktera" kao rezultat svih iskustava. iskustva su zapamcena negdje kao cinjenice. ali njihov utjecaj na nas karakter je utkan u NDMA mrezu, imo :)

uglavnom, mozda sam malo daleko otisao se ekstrapolacijom, ali dio price oko NDMA receptora, memantinovog utjecaja i krucijalnosti NDMA receptora u bipolarnom i dosta drugih poremecaja je znanstveno dokazano.

Njušica
08.06.2013., 10:26
Lamictal u punoj dozi...Oglupila sam, gubim sebe, neosjećam...ima trenutaka kada se trudim oduprijeti, kada izađe onaj "stari dio mene" tada se počnem tresti, drhtim, znojim se...neznam kako to opisati, jedan dio u meni se opire terapiji...Pijem lijekove, kotroliram se, dajem sve od sebe...a tako sam blizu rubu...ima dana poput današnjeg, kada me opet "lovi", neželim izać van, glumeći ono što trebam da budem, a ne ono što sam...Nepotpuna u praznom svijetu...ja tražim više, želim više...a ovaj svijet mi to nepruža...
Osjećam nezadovoljstvo, besmisao, ogorčenost...ja sam zatvorenik okružen nevidljivim rešetkama, moji stražari su moje tablete, čekam svoj sud...

Njušica
09.06.2013., 00:19
U ovo pomalo već gluho doba noći ja tražim odgovore....a zaboravljam pitanja...

rpxx68
09.06.2013., 14:51
ljudi,sve kaj pišete,je istina,i ja to isto mislim,i proživljavam.
u cijelom tom ludilu,imam osjećaj da je sve van moje kontrole,i onda svaki put nađem neku novu fiksaciju koju mogu kontrolirati,a momentalno je to fizička snaga,jer nemam psihičke. zato vježbam ko manijak i kontroliram prehranu,doslovno imam fobiju od "kemije",jedem samo ono kaj se mora kuhati,dakle neprerađeno,clean,nema junk fooda,i tak da ne nabrajam,uglavnom idem iz jedne krajnosti u drugu.
ustvari,muči me nešto drugo i to već duže vrijeme,a to je da se bojim da je moj mlađi sin bipolarac!?
mučilo me to i prije, kod starijeg sina,ali me popustilo,sad mi je mlađi sve sumnjiviji.
i to me totalno izluđuje

Njušica
09.06.2013., 22:23
rpxx68 mislim da imaš neke simptome OKP-a barem koliko sam uspijela pohvatat...nisam sve pratila. Sad u kojem ti je to obliku neznam, ali jesi li svjesna toga? Prilično se bojiš i onda želiš uspostaviti kotrolu nad tim i onda to radiš na opsesivno kompluzivni način...
Ja isto to ponekad radim, ali najgore je to što neznam čega se bojim kad ponavljam određene radnje, pa to pripisujem i pomalo svom karakteru perfekcionista...Npr. vječito sam nezadovoljna svime, uvijek moram sve napraviti jako dobro, srednje je neprihvatljivo. Možda se bojim "osrednjosti" Toga se nebi trebala bojat...iza tog stoji drugi strah...koji još nerazumijem...

rpxx68
10.06.2013., 13:05
rpxx68 mislim da imaš neke simptome OKP-a barem koliko sam uspijela pohvatat...nisam sve pratila. Sad u kojem ti je to obliku neznam, ali jesi li svjesna toga? Prilično se bojiš i onda želiš uspostaviti kotrolu nad tim i onda to radiš na opsesivno kompluzivni način...
Ja isto to ponekad radim, ali najgore je to što neznam čega se bojim kad ponavljam određene radnje, pa to pripisujem i pomalo svom karakteru perfekcionista...Npr. vječito sam nezadovoljna svime, uvijek moram sve napraviti jako dobro, srednje je neprihvatljivo. Možda se bojim "osrednjosti" Toga se nebi trebala bojat...iza tog stoji drugi strah...koji još nerazumijem...

u pravu si,i svjesna sam toga.
nekak mi se čini da imam puno više dg. od BAP-a.
odnosno,s njim je krenulo,a sad se samo redaju još neki poremečaji,kužim ja to!
ali,nekak se za sada još kontroliram.
izdržim na poslu,koliko mogu,a,onda bježim doma u svoja 4 zida.
no ugl, imam nekih problema sa sinom (mlađim),pa mi dolazi doma jedna gospođa, i totalno sam van sebe,jer je to ustvari uljez u mom okruženju.
imala sam problema i sa starijim sinom, i cijelo vrijeme ih promatram,i gledam ,da slučajno ne nađem neki simptom BAP-a kod njih.
mislim da mlađi ide mojim stopama.
naišla sam na članak di piše,da djeca bipolarnih imaju velike šanse da ga i sama dobiju,odnosno nasljede,i piše da je najbolje da bipolarni nemaju djece!!!
aaaaaaaaa,fuck,sad ste mi to rekli,sad je gotovo!
uglavnom,to me užasno iznerviralo:504:

Njušica
11.06.2013., 00:38
Ništavilo, praznina, rupa, dno...sve asocijacije, nepovezane, raštrkane poput mog uma lete po mojoj glavi bezmisleno tražeći izlaz...

Njušica
12.06.2013., 17:35
Uf, koji napadaj panike danas, užasavam se odlasku doktoru i eto morala sam ić...Užasno se osjećam , tjeskobno, nervozno, ovo je muka...

curicaaa
13.06.2013., 23:36
Eh ovako trebam savjet..godinu i pol sam provela s momkom . u pocetku je bilo sve ok ali kasnije malo pomalo svadje,ljubomora,kontrole,umisljanja koja su polako prelazile granice normalnog iz toga svega vrijedjao je stalno psovao psihicki maltretirao i to traje dan pa dan place izvinjava al plac je nenormalan znala sam nesto nije uredu molila sam ga da ode doktoru njegove nista niko nije poduzeo ja nisam sam mogla nista a volila sam ga stvarno.onda je sve to njegovo ponasanje gore i gore bilo poceo je fizicki nasrtati na mene i kad sam vidila da je izmaklo kontroli jer svakakva sranja mi je pravio kad sam prekinula jer nisam mogla to vise da podnesem nisam smjela izac iz kuce jer me cekao ma nema sta nije mi priredio policiji sam ga prijavila jedno 5 puta niko nista nije poduzeo.ja sam otisla bukvalno pobjegla od njega svojima u inostranstvo da se smirim i ja i dok sam ovdje cujem da se napravio neka veca sranja ugl da je izgubio pojam sa ralnoscu i da je hospitaliziran vec mjesec dana da uzima terapiju i da je super cak da ce izaci za koji dan i mi smo se culi u medjuvremenu sve sto se desilo stavila sam nekako sa strane jer ga volim a znam da i on mene i svjesna sam da je to bolest koju je on izgleda naslijedio od djeda.zanima me dali je ta osoba za to vrijeme bila potpuno nesvijesna svojih postupaka svog ponasanja sta da radim neznam ni sama biti ili nebiti ponovo s njim ???

racija
17.06.2013., 08:49
ja sam i dalje na memantinu. samo sam dodao jos i, nazalost ulicne, amfetamine. cini se da zasada sljaka :) tjeskoba je trenutno na 0. i upravo sam pojeo sendvic i jos sam gladan. paradoksalni efekti ali ne zalim se. lijepo je biti gladan :)

Njušica
17.06.2013., 09:40
Jučer navačer, teški napad panike, nisam sigurna šta ga je točno izazvalo, ali bilo je pregrozno....Popila sam 2 mg helexa, nakon toga malo bolje, inače teška depresivna epizoda, u kojoj sam bila toliko tužna da se nisam imala volje pomaknut, baš ništa, nikakvi znakovi života...tuga, neumorna tuga, koja traje i traje...bol u srcu, da ga poželiš otkinut, poželiš nestat, to je jedino što želiš, da prestane...ali ono nastavlja dalje.
Jutro, umor, teški umor, dehidracija od jučer, bolje sam, depresivna epizoda je zasad iza mene.
Smisao života se još uvijek nenazire, ali idem dalje jer se to mora.
Danas imam psihičku, možda mi poveća Lamicral, dobro da postoji taj lijek....tako je dobar da je to za nevjerovat.

racija
17.06.2013., 10:02
Jučer navačer, teški napad panike, nisam sigurna šta ga je točno izazvalo, ali bilo je pregrozno....Popila sam 2 mg helexa, nakon toga malo bolje, inače teška depresivna epizoda, u kojoj sam bila toliko tužna da se nisam imala volje pomaknut, baš ništa, nikakvi znakovi života...tuga, neumorna tuga, koja traje i traje...bol u srcu, da ga poželiš otkinut, poželiš nestat, to je jedino što želiš, da prestane...ali ono nastavlja dalje.
Jutro, umor, teški umor, dehidracija od jučer, bolje sam, depresivna epizoda je zasad iza mene.
Smisao života se još uvijek nenazire, ali idem dalje jer se to mora.
Danas imam psihičku, možda mi poveća Lamicral, dobro da postoji taj lijek....tako je dobar da je to za nevjerovat.

cuj oprosti sto cu proturijecit, ali po tvojim opisanim stanjima na forumu mi se ne cini kao da je jako dobar :/

ajd stvarno vidi da ti ubaci memantin u jednadzbu par dana. memantin ce odmah djelovat, ne moras cekat 6 tjedana

rpxx68
17.06.2013., 13:13
ne želim biti bipolarna,kvragu!
u subotu sam bila odlično,jučer sam bila u totalnoj komi,danas sam u nekoj sredini,samo imam problem sa koncentracijom i memorijom,i sve više zaboravljam na poslu,i to me izluđuje.( i ne samo na poslu)
s obzirom da ne uzimam nikakve lijekove,sve si mislim da ove blokade u memoriji i pamćenju,su ustvari nuspojava same bolesti!?

Njušica
17.06.2013., 17:53
Imala sam tu depresivnu eopizodu jer se nešto desilo, osim toga, sam dobro, nemogu tražit od doktora da mi da lijek koji ja želim, u svijetu smrtnika takve stvari nefunkcioniraju,, isto tako kao što se problemi nerješava preko noći, za neke stvari htjeli mi to ili ne treba vremena, strpljenja i truda. A danas svi sve žele odmah i sada i na drugo nepristaju, neshvaćajući da tako ubiti gube.
Našla sam posao, po prvi put nakon toliko godina mogu radit, nemam napadaje panike, to zahvaljujući lamictalu, mislila sam da se taj dan neće tako skoro desit.
Naravno sve u svemu bipolarac sam i samo mali pomak mi puno znači, makar to bilo dva naprijed jedan nazad, bar sad znam zašto je taj jedan u natrag bio.

Njušica
18.07.2013., 21:32
Ja sam pijun na šahovskoj ploči. Ima nas mnogo, mali smo, i stvoreni da nas se sruši...
Svaki dan je isti, navika, rutina, dosada, otupljivanje, uklopljavanje...
U svijetu kojem nemogu da budem ono što jesam, radije biram biti nitko nego bilotko.
Ja sam dosadno piskaralo u mupu koje stoji na šalteru kao lutka na napuhavanje i čeka nove ljude da lupaju u nju...tako svaki dan, onda nakupljena udarcima odlazim kod kuće po još udarca...rane su sve dublje, a stare još nezacjeljuju...ali opet ispočetka odlazim po još udaraca. Pitam se postoji li negdje razina gdje nestaje ljudsko dostojanstvo, ono malo samopoštovanja...

anabelll
22.07.2013., 21:30
Više od pola godine sam bez lijekova, dobrovoljno , da vidim koliko i kako ću bez njih.
Mislila sam da sam ok, ne , nisam. Nagle promjene , kratki fitilj, plačljivosti, a onda i senzibilnosti. Bridim , treperim. Drži me napetu, rastresenu . Nesanica me izluđuje, pojačava mi hiperaktivnost. Kontradiktorno ali moguće.
Rekoh sebi , dosta, idem dok. po terapiju ....a ona ode na GO i to mjesec dana:503:.
Panika je bila momentalna , znam , psiha.....sabrah se...ali ....kako ću to progurati ?

Nisam od onih što vole pričati o sebi, pa čak i sa svoj psihijatrom guram teme koje samo meni idu na ruku i to sve u par rečenica.

No , ono što me najviše muči .....trenutno....ja idem kod psihijatra koji spada pod dom zdravlja. Što znači , da je moj zdr. karton otvoren i javan ko da sam na facebooku.
Jebada u svakom pogledu, jer svaka moja riječ se pregledava , svaka šuša može čitati i dat si za pravo da komentira o mom stanju.....mislim na svakog doktora i sestru . Svi oni su stručnjaci ili znatiželjni kad pročitaju bipolarni poremećaj. Ponižavajuće !!!

A pošto mi je opis posla takav da trebam i prolaziti liječnički...zbog dijagnoze to radim svake godine , svake godine laicima moram objašnjavati; kako , zašto....postala sam stručnjak za izbjegavanje odgovora.


Otuda i potreba za smanjivanjem doza pa čak i izbjegavanje liječenja. Posao ne mogu birati , sretna sam da imam i ovaj, a adekvatno liječenje, dobrog psihijatra , si ne mogu priuštiti.


Koncentracija mi je 0 bodova. Svako slovo moram provjetriti dva puta.

Izluđuje me ovaj sustav. Kad sam kod dok. opće prakse tražila uputnicu kod alergologa, ona je na nju napisala da sam bipolarna WTF :eek:...čak joj se valjda to i dopalo i sad to stavlja na svaku uputnicu koju tražim !!!!

Vjerovati liječnicima....baš i ne ...ili me ti opet lupa paranoja ?:ne zna:

ProstNick
23.07.2013., 10:37
Posao ne mogu birati , sretna sam da imam i ovaj, a adekvatno liječenje, dobrog psihijatra , si ne mogu priuštiti.

Vjerovati liječnicima....baš i ne ...ili me ti opet lupa paranoja ?:ne zna:

pozdrav, sjebani i dragi ljudi :cerek:

jučer sam mislila postat nešto na ovu temu, krenula tipkat i onda me svladao onaj osjećaj mučnine razgovora na tu temu, jer sam više dosadila i samoj sebi sa svojom psihom, a znam da će mnogi ovdje razumjeti o čemu pričam.
htjela sam postati na ovu tematiku o kojoj i ti govoriš, anabelll.
živim u malom gradu, imamo 2 psihijatra, njima više neću ići osim ako me ne odvezu gore u autu u vegetativnom stanju, što mislim da se neće desiti. imamo jednog privatnog, koji se dere na pacijente u čekaoni dok čekaju na (sasvim drugi, ultrazvučni) pregled. kome ići jebeno? potraga za dobrim psihijatrom je poduhvat čak i kad imaš bogat izbor, slušam ispovijesti zapadnjaka i koliko im treba da nađu nekog za kog osjete da se trudi i da mu mogu reći ono što trebaju reći da bi terapija bila uspješna, i da se pri tom ne boje da će završit na usputno propisanim pogrešnim lijekovima koji će stanje još više pogoršati.
liječenje bilo kakvih psihičkih poremećaja je dugotrajno, i razmišljam se na šta bi ličilo da svaki put putujem u veći grad po recepte i razgovor, valjda bih morala raditi i postojati samo za to, da bih sebi to mogla priuštiti.
a šta drugo preostaje?
jebeni začarani krug.
mene zapravo interesira, ima li happy enda :D nisam još pročitala cijelu temu, ali svaki dan čitam po par stranica, onako kako već mogu upit informacije. koliko vidim, svodi se na poprilično isti kurac išao na terapije ili ne, a to je vječita borba. ja ta sporadična olakšanja ionako imam i bez tableta, a vidim da se ljudima na terapiji san i život malo unormale dok su na terapiji, ali ne vidim da pišu, e znaš, spasila/o sam se s terapijom, sada vodim normalan život. :ne zna:
povij kičmu i vuci dalje. jebemliga. konstantna borba.
ne želim zvučat laički i neinformirano, znam da je priroda većine psihičkih poremećaja hronična i long-term. ali mislim se, vrijedi li? objašnjavat ljudima da nisi lud, doktorici da ne piše bipolarna na svim uputnicama, uz sve svoje psihičke terete se boriti još i sa ispravljanjem krivih drina. plaćati, putovati, nadati se, a koliko je kvalitet takvog izbora bolji od onog da preplačem par dana i onda opet skakućem po cvjetnoj livadi poput retardiranog debila.

anabelll
23.07.2013., 18:55
mene zapravo interesira, ima li happy enda :D nisam još pročitala cijelu temu, ali svaki dan čitam po par stranica, onako kako već mogu upit informacije. koliko vidim, svodi se na poprilično isti kurac išao na terapije ili ne, a to je vječita borba. ja ta sporadična olakšanja ionako imam i bez tableta, a vidim da se ljudima na terapiji san i život malo unormale dok su na terapiji, ali ne vidim da pišu, e znaš, spasila/o sam se s terapijom, sada vodim normalan život. :ne zna:




Evo odgovorit ću ti na ono bitno ; zašto ljudi ne pišu kad su po terapijom ?
Zašto što ,bar mene ljekovi unormaliziraju do te neke mjere u kojoj doista ne želim misliti da imam ikakvih problema. Nije sve krasno i bajno , ruže ne cvijetaju , ne skakućem vesela po poljima i sl. :mig: ali vidim , percipiram , bolje rečeno , kako su ti svakodnevni problemi mačji kašalj naspram rješavanjem istih BEZ LJEKOVA .
Kako doista radim sranja bez njih i kako ljudima oko sebe zagorčavam život....nije im lako sa mnom :( a znam da je i drugima tako.

Život s ljekovima ide dan po dan , i fokusiran si na kvalitetu života. Iako ima i to svoju cijenu.
No, pošto kod nas još uvijek možeš birati ,fala bogu , i ne uzimati terapiju...i kad se ponovo vratiš u ona ista sranja iz kojih želiš pobjeći....shvatiš da NE ŽELIŠ povrjeđivati one koje voliš i uzmeš te proklete ljekove !!!!

ProstNick
24.07.2013., 01:43
No, pošto kod nas još uvijek možeš birati ,fala bogu , i ne uzimati terapiju...i kad se ponovo vratiš u ona ista sranja iz kojih želiš pobjeći....shvatiš da NE ŽELIŠ povrjeđivati one koje voliš i uzmeš te proklete ljekove !!!!

koliko dugo si ti već na lijekovima? mislim od onog momenta kad si prvi put počela pit neku terapiju, koliko je prošlo? (kužim da ima pauza, ne mislim na njih)
i kad se skineš s lijekova, koliko u prosjeku mogu trajat te pauze dok sve ne krene (opet) niz brdo?