PDA

View Full Version : Bipolarni poremećaj (BAP; manična depresija)


stranice : [1] 2 3 4 5 6

psyhosomatic_anomaly
24.07.2006., 01:37
Nagle varijacije raspolozenja,ubrzana prelazenja iz hiperaktivnog do gotovo staticnog stanja.....
U zadnje dvije godine pocela san osjecat znakove koji upucuju na veliku vjerojatnost bipolarnog poremecaja....
Npr sjedih prije nekidan na kavi s prijateljima i jednostavno mi se iz minute u minutu sve mijenja,u jednom trenutku sam hepi do bola,cak i iritirajuce hepi,a vec za nekoliko trenutaka pizdim i imam tugaljivi izraz na faci.
Ako ima nekog s iskustvom,pomogao bi savjet.
Il bilo sta takvo,whatever.

psyhosomatic_anomaly
24.07.2006., 02:28
ah da zaboravih jos jednu sitnicu,tj pitanje za one koji su uzimali.
Prije godinu i pol dana psihijatar mi je pripisao Helex od 100mg,i uzimala sam ga punih pol godine dok jednom nisam otisla u Njemacku kod rođaka...I tih tjedan dana za mene je bila patnja,bila sam u totalnom khurcu i depresivna cijelo vrijeme...Helex je anksiolitik pa mi nisu jasne te nuspojave.Uglavnom kad sam se vratila nisam htjela opet uzimati pa sam presla na rodicin Praxiten,od kojeg mi je bilo samo gore,jos sam ga uzimala usporedo s Normabelom od 100mg kojeg uzimam otprije 2 godine....Kasnije mi je uza sve to susjeda rekla za Xanax pa sam i njega pocela uzimati,i najzadnja faza bio je Xanor.Trenutacno uzimam samo Normabel ali sam poslije svega ovoga imala oko mjesec dana neke neuobicajene tikove,trzaje,cudne snove i neke...poluhalucinacije....I jos me to zna uhvatit,pa ako se tko stvarno razumije u ovakav tip problema,svaki savjet je dobrodosao.

zordi
24.07.2006., 06:44
kod bipolarnog poremećaja izmjena raspoloženja nije tako kratka, iz minuta u minutu. jedno stanje ti ipak traže dulje. tako da mislim da nije u pitanjju to. to je recimo dobra vijest :), ali još nismo na tragu rješenja.

možda su ti toliki lijekovi narušili biokemiju pa sad se ispooljava. jel sad koristiš kakve lijekove???
općenito mislim da se ne bi smjela toliko šopati s ljiekovima!!!!!!!! pogotovo ako ih uzimaš na vlastitu ruku.
za Xanor ti mogu konkretno reći da se koristi u slučaju depresivnih stanja. koristila ga je moja mama, pa znam. ali to ti je više da možeš koliko toliko normalno funkcionirati kad si totalka, pad sistema. svjedno se moraš suočiti sa stanjem/problemom koji je. moja se mama fala bogu suočila i oporavila više manje (u svakom slučaju više) pa više ne pije lijekove. no dosta o mojoj mami.

mislim da ne bi smjela se oslanajti samo na lijekove, nego i kvalitetno porazogovarati sa stručnom osobom, psihijatar ili psiholog. dal se još sastaješ sa tim psihijatrom? koliko ste sastanaka imali?

psyhosomatic_anomaly
24.07.2006., 14:14
Eeh,da je bar kako ti kazes....
Ugl,kod psihijatra sam dolazila oko mjesec dana (mislim da je 4 puta bilo,jednom tjednom sam isla) i tad mi je pripisan Helex....
Da,greska je sto tablete uzimam na svoju ruku ali opet neki kratki period (mozda dva do tri tjedna) se osjecam znatno bolje,a zatim se naviknem....
Evo bas danas me copila neka depra,pa sam na Xanoru,Xanaxu i Normabelu kojeg ekšli moram piti zbog problema sa središnjim živčanim sustavom.

riche
24.07.2006., 14:46
Kao sto je napisano kod bipolarnog poremecaja izmjene nisu tako brze, ne radi se o minutama vec prije o mjesecima.
I ja mislim da se previse igras s ljekovima. Rijesenje nije da svaki put kad se osjecas malo tuzno se nakljukas ljekovima.
Drzi se onog pripisanog i nemoj uzimati na svoju ruku. Ako mislis da ti ne pomaze odi ponovo kod psihijatra i porazgovaraj s njim o tome.

Scrol
22.08.2006., 05:24
Ne pij antideprsive. probaj si pomoci sa psihoticima, naprimej sa Lithium Carbonatom

fanny hill
28.10.2006., 19:18
ne trebaju ti antipsihotici jer nisi psihički bolesna, čim znaš da si "luda" to ti je znak da si zapravo zdrava, jer ti psihički bolesnici najčešće govore da nisu bolesni, nego je svijet lud oko njih. kvalitetno psihijatr. liječenje trebaš skupo platit , a ovaj te psihijatar navuko na tabletice

normall
28.10.2006., 20:10
Ne pij antideprsive. probaj si pomoci sa psihoticima, naprimej sa Lithium Carbonatom

Joj, od kada je ovo..ne moguuu .višeee .. ovo je zaaakooon


:lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

fanny hill
28.10.2006., 20:35
a valjda je cura dobro, meni se činila zanimljiva pa sam je izvukla iz ropotarnice.

Mad Scientist
28.10.2006., 23:22
Joj, od kada je ovo..ne moguuu .višeee .. ovo je zaaakooon


:lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
Zašto?
Pa za litij je pokazano da ima blagotvoran učinak na bipolarni poremećaj.

normall
29.10.2006., 11:21
Zašto?
Pa za litij je pokazano da ima blagotvoran učinak na bipolarni poremećaj.

Ma gdje je tu utvrđen bipolarni poremećaj.

Cura je bila kod specijaliste koji joj je propisao Helex, poslije mijenjao u Normabel i sve to od po "100 mg" :zubo:

Meni je cijela tema smiješna i ovaj post , kako je napisan :vidiga:
Ne pij antideprsive. probaj si pomoci sa psihoticima, naprimej sa Lithium Carbonatom

Nisam čuo za "psihotike" , već antipsihotike , a i sam L.C. spada u A/D grupu lijekova, mada se i on kao lijek propisuje tek ako ostali lijekovi iz grupe A/D ne daju blagotvoran učinak.

infra red
29.10.2006., 11:39
Ne smiješ ništa uzimati na svoju ruku. Moraš ići kod stručne osobe. Dijagnoza nekog poremećaja može potrajati, a pogotovo određivanje pravog lijeka (ne paše svima litij). I ima kod bipolarnog vrsta rapid cycling.
Uglavnom, sve su to biokemijske promjene u mozgu. Zato odmah kod doktora.

normall
29.10.2006., 11:48
E, vidiš @Mad sada sam se nešto sjetio i više mi nije smiješno (eh što ti je bipolar-disfunkšn)

Zamisli ti da sada neka djevojka ili neki dečko sebe pronađu na ovoj temi , vide kod mame u kutijici Normabel 10mg, i pročitaju: "Vidi, pa ova pije 100 mg," te uzme deset tabletica po 10 mg. :eek: :eek:

Ovu temu bi bilo najkorisnije komplet pobrisati

Mad Scientist
29.10.2006., 13:21
He, po toj logici bi pola tema trebalo brisati ... :D

Ja sam mislio da si reagirao na litij ... ma dobro.
A ne postaju ovdje samo stručnjaci, već i ljudi koji o nekim stvarima imaju poluinformacije (ili čak potpuno krive informacije) i toga svatko treba biti svjestan na ovom forumu.
A što se tiče dijagnoze ... nije utvrđen bipolarni poremećaj (ja sumnjam da se radi o tome, ali ne bih olako tu davao neke dijagnoze ...).
U svakom slučaju ništa ne treba poduzimati, osobito ne treba uzimati ljekove na svoju ruku bez lječnika/psihijatra.

normall
29.10.2006., 15:39
Je, pametan si ti čo`ek :Pivo:

outoftheblue
23.01.2007., 21:01
http://en.wikipedia.org/wiki/Bipolar_Disorder

Kod bipolarnog poremećaja dolazi do promjene afektiviteta dok inteligencija ostaje netaknuta.
Kao ni drugdje u životu ni ovdje nema oštrih linija pa je opet svaki slučaj za sebe.

Osnovni poremećaj depresija/manija ima puno varijacija.

Najpoznatiji primjer osobe sa ovom bolešču je Linda Hamilton.

outoftheblue
23.01.2007., 22:02
Valjda tog u hrvatskoj nemaaaaa ali ok ja sam naporna ko i uvijek.
Ja recimo pijem lijek za maničnu-depresiju a imam shizofreniju.
Zanimljivo.Ali znam da je MD lakša bolest pa mi je to drago.

infra red
23.01.2007., 22:42
To ti je ona fora - ko bi gori, sad je doli ili tako nekako. Gore je dobro, al je dolje zajeb. A i kad nisi gore, stalno si lagano prema dolje, tako da kud god okreneš čeka te depra.

PUPA16
23.01.2007., 22:49
da gledo sam ju na Opri,mislim da i Robin Wilijams(glumac,brkam njega i pjevaca) ju ima ili imao.
Po psihoanaliticarima u korijenu svih poremecaja je anksioznost iliti strah(i to ne naravno po svim,ali po meni je to istina).
Tesko da recimo bipolarci imaju "neostecen" itelekt,emocije,sta god one bile svakao utjecu na intelekt,sta god on bio.I "normalni" ljudi ce se u stresu moc slabije "mislit".kod psihickih poremecaja je to sve izrazenije.ne brini zbog toga za pocetak,sve to ima svoje,premda je to nama strano,daleko i premda naravno plasi dodatno.
Pusti ti Johna Nasha,neces ti tako zavrsit,ne zbog toga sto sada imamo moderniuje medikamente(sto stoji),ne cak ni zato sto ti nisi on(sto isto stoji),vec zbog nekih drugih razloga.
laku noc i sori za ono jucer,budem ti jednom objasnio sta me zasmetalo kod psovke i sta "zamjeram" kod "psihoticara".

outoftheblue
23.01.2007., 22:51
To ti je ona fora - ko bi gori, sad je doli ili tako nekako. Gore je dobro, al je dolje zajeb. A i kad nisi gore, stalno si lagano prema dolje, tako da kud god okreneš čeka te depra.

Znaaam ja sam na sredini, a ja bi goreeeeeee, još imam i sch:rolleyes: :rolleyes: :rolleyes:

antisha
24.01.2007., 21:25
mama mi ga ima,ma to je non stop voznja,samo sto je trese depresija citavo vrijeme,manicne misli,nenormalna briga za djecu,telefonski pozivi 11000123 puta na dan,fizicka slabost i povisen pritisak prouzrokovan mentalnim stanjem...e i brat joj ima sizofreniju...par puta je mislila da joj neko ulazi u stan,pa da joj je ukrao telefon a mi ga nasli par mjeseci kasnije ispod ulaznih stepenica.ima jos toga ali ne bih sad...ekt cini cuda ali ona nije mogla da izdrzi citavu terapiju,bilo joj dobro 1 mjesec i opet sve po starom.
sad pije neku terapiju svega i svacega i dobro je,blazena remisija,ali koliko jos ne znamo...e sto se tice intelekta to ste u pravu,bistra je ko sova

outoftheblue
24.01.2007., 21:47
Znači mama, a ja ne znam jel da imam djecu:rolleyes: a možda budu ok!

outoftheblue
24.01.2007., 21:49
PUPA jako me zanima što ti smeta kod psihotičara

PUPA16
24.01.2007., 22:36
Nista mi ne smeta kod nikog.malo sam se zaletio,istu noc pokajo za to jer sam malo prebrzo reagirao,u principu to nemam obicaj radit,al sam tu noc bio malo jace isfrustriran a ti si napisala da goran ostavi sliku da mozes na nju drk...Bilo mi je malo neukusno,a jos vise mrzim kad ljudi imaju problema sa sexualnoscu(a svi je imaju,kao sto sam i ja imo),i o0nda odjednom "oslobode" pa sad pretjeraju na drugu stranu,pa im je svaka druga rijec sex,i jos uz to pocnu propovijedat i svima nametat tu sex "slobodu".

Eto jesi zadovoljna.
I znam unaprijed da ces odgovorit sa dvije rijeci ili neces oupce i jos biti ponosna na to i smatrat to snagom:o
Citamo se!!!
Izdrzi!!!

outoftheblue
24.01.2007., 22:40
To za sliku se slažem, ali to je zato što liči na nekog pa mi je to ispušni ventil.

ma nije snaga stvarno je tako a da sam prosta jesam ovo nije ništa jbg evo jooooj:lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

Sad kužim kuriš meeeeeeeeeeeeeeeee

PUPA16
24.01.2007., 22:40
I onda sam jos nakon toga posta dobio ukor od moderatora te sam tu takodjer vidio nekonzistentnost,lagano licemjerje i sl. ljudsku nesavrsenost pa sam slozio par recenica o psihoticizmu.
Ti nisi ni tada reagirala na nacin na koji sam ja mislio da bi trebala odreagirat..i to je to.

Al kazem,zaletio sam se i bilo mi je zao,nisam "tvoj" topic citao od pocetka ni sva Tvoja pisanja.
Uzivaj!!

outoftheblue
24.01.2007., 22:45
Meni je žao što ostali schizofreničari s foruma ne sudjeluju.

outoftheblue
28.01.2007., 19:02
What is bipolar disorder?

Bipolar disorder is a medical condition that affects the brain, giving the person periods of extremely high mood and periods of very low mood.

Highs are called "mania" and lows are called "depression". You will often still hear bipolar disorder called by its old name, "manic depression".



The word "bipolar" means patients keep switching between two opposite "poles" of extreme mood.

Think of mood as a range of feelings and emotions, with depression at one end and mania at the other.

Everyone has good days and bad days, happy moods and sad moods.

Bipolar disorder gives you severely exaggerated, abnormal versions of these feelings. It comes and goes, but it's a lifelong disease.

People with bipolar disorder need various types of treatment and support to deal with it. They have to take an active role in understanding and coping with bipolar disorder.

Nobody has discovered a cure for bipolar disorder, but we use medications to treat some of the symptoms. Many people who have bipolar disorder live full and productive lives. Yet, tragically, more than one in ten people with bipolar disorder try to commit suicide at some point.

It is incredibly important for people with bipolar disorder to take their medication exactly as it was prescribed. Support, love, patience and understanding from family and friends is also a vital part of treatment.

But the disorder can also take its toll on friends and family, just like other serious illnesses. The patient's symptoms can cause many problems in their relationships with other people.

Loved ones can often feel exasperated, angry, useless and even depressed. It is important for friends and family to look after themselves as well as the patient.

PUPA16
28.01.2007., 19:26
What is bipolar disorder?


Nobody has discovered a cure for bipolar disorder,.

:cerek: :zubo: :rofl: :top:

outoftheblue
28.01.2007., 19:57
:jumping: :clint:

schwaler
28.01.2007., 20:04
E vako. Bipolarni poremećaj je u našoj psihijatriji niz godina nosio naziv manično-depresivna psihoza. Mislim da je naziv bipolarni poremećaj uveden u ranim 90-tim godinama XX. stoljeća zajedno s novim Kaplanovim udžbenikom psijihatrije. Htjedoh reči da je u našoj psihijatriji, pogotovo među starijim doktorima, uvriježen termin manično-depresivne psihoze.

outoftheblue
28.01.2007., 20:09
Jeste istina je. Manic-depression.:top:

suncica_md
05.02.2007., 19:50
molim da se javi netko tko je bipolaran i zeli o tome pricati :confused:

Accu
05.02.2007., 21:48
hm, znam da imam promijene iz dobre volje :top: u lošu volju :flop: takvom brzinom da mi zbilja dođe aarghh(hm, do totalne pomutnje), ali pošto sam potaknut zanimljivim raspravama o depresiji i maničnoj depresiji i raznim oblicima liječenja bilo lijekovima ili recimo samo sa doktorima ili opet sa raznim pokušajima nekog samo izliječenja, od toliko raznih informacija i toliko raznih slučajeva koje Vi proživljavate muči me problem da si ja neću još počet i umišljat neke čuć muć kerefeke (ne kažem da ih vi umišljate, nego se bojim da ih ja nebi počeo umišljati) i da se na kraju ispostavi da sam još uvijek hiper aktivno dijete u tijelu 30 godišnjeg čovijeka koji je uza sve to još i hipohondar:confused:

suncica_md
05.02.2007., 22:43
stari kad te manicna depresija opere znat ces je prepoznat ne boj se....to sto si rekao da cesto mjenjas raspolozenja to je normalno, i depresije su takodjer normalne .... sve dok ne postanu ekstremne....uostalom kao i sve drugo u zivotu....inace manicna depresija je skroz interesantna bolest....manije su super al jebene depresije su totalno u ku.cu i traju duze...puuuno duze.

eto eto
07.02.2007., 14:53
molim vas da mi objasnite što je to poremećaj ovisne ličnosti.

outoftheblue
07.02.2007., 15:36
Imaš malu knjižicu Poremećaji ličnosti se zove tam ti je sve lijepo opisano mislim da je od medicinske naklade.

Mad Scientist
07.02.2007., 22:20
molim vas da mi objasnite što je to poremećaj ovisne ličnosti.
http://www.mentalhealth.com/icd/p22-pe09.html

Lilit
02.05.2007., 18:53
citala sam negdje (web) da je ipak utvrdjena neka nasljednost kod tih psih poremacaja preciznije kod manicne depresije pa me zanima sta vi mislite? mozda i iz vlastitog iskustva? na istom mjestu se takodjer spominjalo kako su zene podloznije toj bolesti?

Leteća
02.05.2007., 20:28
Najpoznatiji primjer osobe sa ovom bolešču je Linda Hamilton.[/QUOTE]

Da ne zaboravimo ni Carrie Fisher. Najljepša i najluđa princeza u galaksiji i šire.

up99
03.05.2007., 00:47
A jel to nije ono kad ne znas dal si homo ili hetero?
Kako se zove taj poremecaj?

Leteća
03.05.2007., 03:58
A jel to nije ono kad ne znas dal si homo ili hetero?
Kako se zove taj poremecaj?

:rofl: :rofl: :rofl:

Možda biseksualnost? To nije poremećaj nego ti udvostručuje šanse da ubodeš!

up99
03.05.2007., 04:56
:rofl: :rofl: :rofl:

Možda biseksualnost? To nije poremećaj nego ti udvostručuje šanse da ubodeš!

Ha! U svakom slucaju, isplati se.. :rolleyes:

eleuthera
03.05.2007., 20:47
Da ne zaboravimo ni Carrie Fisher. Najljepša i najluđa princeza u galaksiji i šire.


I Vivian Leigh. :)

Ja bih molila nekoga kompetentnoga da napiše nešto više na ovu temu i o samome lijećenji.
Isto tako ljude koji imaju ovaj poremećaj, a pokušali su se lijećiti/lijeće se više ili manje uspješno.
Hvala.

Lilit
03.05.2007., 23:30
Ja bih molila nekoga kompetentnoga da napiše nešto više na ovu temu i o samome lijećenji.
Isto tako ljude koji imaju ovaj poremećaj, a pokušali su se lijećiti/lijeće se više ili manje uspješno.
Hvala.

i ja.

eleuthera
08.05.2007., 20:11
Itko?:confused:

Antoniette
16.05.2007., 00:25
Ma htjedoh nešto preupitat...
I sama studiram psihologiju (3.god), al ne osjećam se još dovoljno stručnom za ovo...
Dakle, moj frend ima MD, bio je hospitaliziran, ali ne želi pit ljekove...
Ja s druge strane sam hipomanična, isto ne pijem ljekove, jer ne moram, al mi se čini da bi on trebao jer oscilacije njegovog raspoloženja tijekom dana su nebrojene...
Pa sam vas htjela pitat koliko osoba s MD, bez ljekova može funkcionirat?
Kako da mu ja pomognem, jer zavisno o fazi u kojoj je zbilja mi je teško nešto postić razgovorom...
Kad je maničan koncentracija i pažnja kao da ne postoje kod njega...
A kad je depresivan, onda je zbilja koma, odbija bilo kakav razgovor, ne motiviran je i bezvoljan...
Hvala za savjete, unaprijed...

Lilit
17.05.2007., 12:11
neznam puno, nesto sam malo krenula citat o tome ali mi se cini da nije dobro odbijat ljekove, zasto ih on ne zeli?

*jezebel*
17.05.2007., 14:19
da li lijekovi manicno-depresivnim osobama (dok ih uzimaju) zaista pomazu ili ih samo cine prihvatljivijima za okolinu?

Lilit
17.05.2007., 14:40
mislim da im zaista pomazu. ako je pravi lijek onda te uravnotezuje da nemas te uspone i padove nego da si negdje u sredini.

Antoniette
17.05.2007., 19:46
mislim da im zaista pomazu. ako je pravi lijek onda te uravnotezuje da nemas te uspone i padove nego da si negdje u sredini.

Ma za maniju oni piju antipsihotike, a antidepresante za depresiju..
Za održavanje raspoloženja se pije litij...

On ih ne želi pit jer ga otupljuju...

Lilit
17.05.2007., 23:22
ako ga otupljuju trebao bi trazit neke koje ce mu bolje pasat, barem je ta farmacija ogroman biznis sa brdom alternativa

ljud
17.05.2007., 23:31
e pozdrav, evo mene sa šizofrenijom i sa opsesivnim poremečajima i sa maničnim napadima straha i ko zna čim pa da vidim kaj jos imam, o čem se tu točno radi kakva je to bolest? pozzz

T'pol Tucker
17.05.2007., 23:32
ja imam bipolarni poremećaj i shizofreniju

ljud
17.05.2007., 23:35
Ma za maniju oni piju antipsihotike, a antidepresante za depresiju..
Za održavanje raspoloženja se pije litij...

On ih ne želi pit jer ga otupljuju...

di se taj litij može kupit? jel ide na recept il ga ovak mogu dobit?

[Gnom]
18.05.2007., 00:09
e pozdrav, evo mene sa šizofrenijom i sa opsesivnim poremečajima i sa maničnim napadima straha i ko zna čim pa da vidim kaj jos imam, o čem se tu točno radi kakva je to bolest? pozzz
Na forumu ces tesko dobiti odgovor, evo ti pa citaj :D
http://www.medicina.hr/clanci/manija_manicno_depresivna_psihoza.htm

[Gnom]
18.05.2007., 00:10
ja imam bipolarni poremećaj i shizofreniju
Mislim da si jos nesto zaboravila:zubo:

ljud
18.05.2007., 00:16
;8550558']Na forumu ces tesko dobiti odgovor, evo ti pa citaj :D
http://www.medicina.hr/clanci/manija_manicno_depresivna_psihoza.htm

ovo brijem čak nemam makar sam naso jedan sindrom

Antoniette
18.05.2007., 12:53
di se taj litij može kupit? jel ide na recept il ga ovak mogu dobit?

Vjerojatno samo na recept...
A bo, neznam...

Leteća
21.05.2007., 10:25
Lijekovi za bilo koji psihički problem (od depresije, do bipolarnog poremećaja ili napadaja panike) omogućuju osobi koja ih uzima da donekle normalno funkcionira, ali ne rješavaju problem. Zbog toga se on često vraća (s kamatama) kod prestanka uzimanja lijekova, a katkad i unatoč njima.

Lijekovi također mogu imati vrlo neugodne popratne efekte, pa nije nikakvo čudo što ih svi ne žele uzimati. Ponekad su nužni, kad osoba nije u stanju biti ni najmanje suvisla pa se do nje ne može doprijeti, ali se, nažalost, prepisuju mnogo češće nego što je to zaista potrebno (a farmaceutske kuće odlično zarađuju na tome). Psihijatrijske lijekove, zapravo, uopće ne bi trebalo nazivati lijekovima jer oni ne mogu izliječiti. Mnogo su bliži drogama jer ih mnogi moraju uzimati cijeli život - to je ovisnost, a ne liječenje.

Ono što zaista liječi jest kvalitetna terapija. Nažalost, nju je teško (a možda i nemoguće) dobiti preko HZZO-a. Po mojoj procjeni, najbolji izbor je realitetna terapija (teorija izbora). Ne tko je kod nas prakticira, ali mnogo se može naučiti i čitanjem knjiga dr. Williama Glassera. ("Teorija izbora" i "Oprez, psihijatrija može biti opasna po vaše mentalno zdravlje")

Eto, toliko. Ne mogu nikome savjetovati da na prestane uzimati lijekove, ali ni da počne.

Lilit
21.05.2007., 10:30
a kakva je te realitetna terapija?

Leteća
21.05.2007., 10:41
Za razliku od psihoterapije, realitetna terapija ne bavi se beskrajnim kopanjima po prošlosti. Ako baš želiš, možeš pričati o tome kako te je nešto nekada davno traumatiziralo, ali to nije nužno za terapiju. Njezina osnovna svrha je poboljšanje sadašnjih odnosa i zadobivanje kontrole nad svojim životom.

Lilit
21.05.2007., 11:21
i ne provodi se u bolnickim ustanovama nego samo privatno?

zbunjena1
23.05.2007., 07:40
[QUOTE=Leteća;8591139],
Lijekovi također mogu imati vrlo neugodne popratne efekte, pa nije nikakvo čudo što ih svi ne žele uzimati.

Mojoj seki je dijagnosticirana MD i sama doktorica kaže da je to dugotrajna terapija ali da postoje inekcije koje se uzimaju tri puta godišnje...

zbunjena1
05.06.2007., 09:57
[QUOTE=Leteća;8591139],
Lijekovi također mogu imati vrlo neugodne popratne efekte, pa nije nikakvo čudo što ih svi ne žele uzimati.

Mojoj seki je dijagnosticirana MD i sama doktorica kaže da je to dugotrajna terapija ali da postoje inekcije koje se uzimaju tri puta godišnje...

Ispravak netočnog navoda, svakih 5 tjedana a ne tri puta godišnje

znashtikosam
22.07.2007., 18:30
Bravo, srećo!:kiss: :top: To je pravi način razmišljanja. Ne mogu ni zamisliti kako je tebi, ali i ja sam bila u sličnoj situaciji. Još je lako s euforijom, ali kad dođe bezvolja i depresija, teško je izdržati.Bitno je da ustaneš svako jutro, pogledaš se u ogledalo i kažeš sama sebi: ˝Jebote, pobijedila sam samu sebe. Koji osjećaj.˝ Dovoljno je teško objasniti i ljudima bez dijagnoze da se trebaju nositi sa svojim problemima. Kad se sjetim da ljudi troše svoje vrijeme na crne misli, dok bi trebali planirati, stvarati, raditi, baviti se umjetnošću, drugim riječima donositi neku ljepotu na svijet, uhvati me nervoza... Samo naprijed.:)

žacko
22.07.2007., 19:11
slažem se da trebaš planirati,stvarati raditi itd,ali kada po par dana ne izlaziš iz prokletog kreveta jer jednostavno nemaš snage, živiš kao biljka samo što nemaš fotosintezu,nemaš trunke motiva za ništa,e onda si pobijedio sve oko sebe.

eleuthera
22.07.2007., 21:03
Evo ja imam tu diagnozu i borim se svaki dana sa tim.vec dvije godine pijem Zoloft 3 na dan Xanax 3 na dan.sta da ti kazem?tesko je i svaki dan je nova borba.Moja raspolozenja su bila nemoguca.Ni ja ih nisam mogla pratiti dovodila sam oko sve do ludila,a najvise sebe.znala sam biti euforicna misli su mi letjele glavom 100 na sat,mogla sam pjeske proci cijelu evropu,a onda bi #pala" da nisam imala snage dici se it kreveta jednostavno bi spavala po cijele dane,ili bi bila toliko agresivna da na kraju nisam ni sebe prepoznala.jednostavno nisam vise mogla tako,a nisam si samo mogla pomoci.Zavrsila sam u bolnici u dubravi i mogu ti reci da mi je to bila najbolja odluka.Saznala sam u cemu je problem i kako se mogu sa tim nositi.tesko je,ali kada se svaki dan kada se probudim "normalna" je moja pobjeda.Znam da sada nisam "zdrava" i da mozda nikada necu biti,ali znam sa cime se sada borim...

Koliko često su ti se mijenjala raspoloženja? Više puta dnevno, tjedno, mjesečno...? Da li si pratila kako se mijenjaju, zapisivala možda (preporučuju praćenje raspoloženja za preciznije ilakše utvrđivanje dijagnoze)??

mladi_luk
23.07.2007., 09:26
Meni je psihijatrica dijagnosticirala bipolarni poremećaj, a imam i granični poremećaj ličnosti.
Bipolarni po svojoj procjeni imam 4 godine iako zadnjih godinu dana gotovo da ne primjećujem manične faze osim što sam vani svaku noć (ali nisam stalno manična nego imam napade tjeskobe i fuj fuj).
Ne pijem lijek koji mi je psih prepisala jer sam saznala da može uzrokovati šizofreniju, a kako po obitelji imam predispozicije za to klonim se tog antidepresiva (cipralex).
Sad pijem neko sranje za koje sam mislila da je super - HTP, mama mi je magistrica medicinskih znanosti pa je ona odlučila da je to najbolje za mene, al bogami nije.

Ako netko zna, zanima postoje li neke tablete koje pomažu kod tjeskobnih napada (jak osjećaj treme bez meni poznatog razloga, osjećaj izoliranosti i najradije bih vrištala, ali nisam u stanju reći jednu riječ). Bilo bi dobro kad bi postojale tablete koje pomažu trenutno, ali vjerojatno to ne postoji. I da, to je to od mene, za sad.

znashtikosam
23.07.2007., 11:21
Ako netko zna, zanima postoje li neke tablete koje pomažu kod tjeskobnih napada (jak osjećaj treme bez meni poznatog razloga, osjećaj izoliranosti i najradije bih vrištala, ali nisam u stanju reći jednu riječ). Bilo bi dobro kad bi postojale tablete koje pomažu trenutno, ali vjerojatno to ne postoji. I da, to je to od mene, za sad.


Za tablete ne znam, ali znam da imam sličan problem. Kada sam u prostoriji sa još mnogo ljudi, tipa fakultet, kafić, trg, itd, u meni se javi užasan osjećaj nervoze. Počinjem se tresti, znojim se, a sve to zbog osjećaja da svi gledaju u mene i ocjenjuju me. Ne znam ima li sličnosti s tvojim tjeskobnim napadima, ali ovo kroz što moram prolaziti je odvratno. Tim više što iz nekih situacija ne mogu pobjeći, na primjer ne mogu istrčati sa faksa usred predavanja. Baš zato što sam shvatila da ne mogu cijeli svoj život podrediti svojim strahovima i panici, našla sam načina da je bar malo umanjim. Uvijek sa sobom nosim mp3, neku knjigu, bilježnicu, tako da se mogu nečim zaokupiti kada počne panika. Slušam muziku, čitam, pišem:cerek: i ne mogu reći da osjećaj potpuno nestane, ali mi je mnogo lakše.

-lavica-
23.07.2007., 11:29
Ne pijem lijek koji mi je psih prepisala jer sam saznala da može uzrokovati šizofreniju, a kako po obitelji imam predispozicije za to klonim se tog antidepresiva (cipralex).

odakle ti molim te da cipralex uzrokuje šizofreniju????:confused: :confused: :confused:

mladi_luk
23.07.2007., 11:40
odakle ti molim te da cipralex uzrokuje šizofreniju????:confused: :confused: :confused:


nemam pojma. ne uzrokuje direktno šizofreniju naravno krivo sam se izrazila, tj. prilično sam se glupo izrazila, ali može dovesti do toga kod malog broja osoba.
moram pitati majku za to, ona mi je o tome pričala.

mladi_luk
23.07.2007., 11:42
Za tablete ne znam, ali znam da imam sličan problem. Kada sam u prostoriji sa još mnogo ljudi, tipa fakultet, kafić, trg, itd, u meni se javi užasan osjećaj nervoze. Počinjem se tresti, znojim se, a sve to zbog osjećaja da svi gledaju u mene i ocjenjuju me. Ne znam ima li sličnosti s tvojim tjeskobnim napadima, ali ovo kroz što moram prolaziti je odvratno. Tim više što iz nekih situacija ne mogu pobjeći, na primjer ne mogu istrčati sa faksa usred predavanja. Baš zato što sam shvatila da ne mogu cijeli svoj život podrediti svojim strahovima i panici, našla sam načina da je bar malo umanjim. Uvijek sa sobom nosim mp3, neku knjigu, bilježnicu, tako da se mogu nečim zaokupiti kada počne panika. Slušam muziku, čitam, pišem:cerek: i ne mogu reći da osjećaj potpuno nestane, ali mi je mnogo lakše.


ma slična stvar i kod mene, uvijek mislim da me svi gledaju, nekad mi je teško od doma doći do tramvajske stanice sama, imam osjećaj da su mi pokreti neusklađeni koliko sam pod stresom.
mp3 je uvijek uz mene godinama.

znashtikosam
23.07.2007., 13:00
A, mačak.:kiss: Kod mene ti je to počelo poslije bulimije. Ne znam, valjda mi se nekakva nesigurnost nakupila, pa to na taj način izbija van. Jel ti bar lakše kad se nečime baviš?

mladi_luk
23.07.2007., 13:15
lakše mi je kad netko sa mnom hoda po gradu. kad sam sama zna mi bit koma. preznojim se živa i jedva čekam da dođem kući.
ali opet ima dana kad sam naravno u maničnoj fazi pa stavim mp3 i hodam dignute glave i jebeno mi je.. ali to je rijetko :flop:
ma ne bih htjela piti nikakve lijekove, pokušavam si sad u glavi sama sa sobom riješiti stvar :)
:kiss:

infra red
23.07.2007., 13:47
Možda te prođu te tjeskobe i panike. Dosta mladih ljudi (više nego što misliš) prolazi kroz to. Mene je isto prala tjeskoba, nekih 2 godine (20-22), ali je prošlo. Nisam ništa uzmala, ali bilo je gadno. Mog brata isto.
Ugl, nema je više. Sad mi je 30.
Drži se, proći će te to. :kiss:

znashtikosam
23.07.2007., 13:51
Meni je dosta pomogla i svijest o odgovornosti. Npr., kad znam da nešto trebam obaviti da bi dalje mogla funkcionirati, nema Boga koji bi me mogao spriječiti. Jednostavno guram dalje, neovisno o nervozama i panici.
A utješno je i čuti da kod nekih ljudi prođe ta panika s godinama. Gracias. :)

mladi_luk
23.07.2007., 14:00
Meni je dosta pomogla i svijest o odgovornosti. Npr., kad znam da nešto trebam obaviti da bi dalje mogla funkcionirati, nema Boga koji bi me mogao spriječiti. Jednostavno guram dalje, neovisno o nervozama i panici.
A utješno je i čuti da kod nekih ljudi prođe ta panika s godinama. Gracias. :)

ja imam 20 godina. I jako sam neodgovorna. Tj. imam svijest o odgovornosti, ali sam neodgovorna i ubija me u to u pojam. Jer često ne mogu ujutro ustati iz kreveta, patim od nesanice, ne sjećam se kad sam zadnji puta spavala po noći.. valjda sam najneodgovornija osoba na svijetu. To me najviše deprimira jer imam sto muka s faxom zbog toga :flop:

znashtikosam
23.07.2007., 14:51
Ne znam da li sam dobro shvatila, ali ta tvoja nesanica, nervoza, sve što si napisala, sve je u kontekstu toga glavnog problema. Nisam rekla da si neodgovorna, nego da moraš gurati uvijek dalje bez obzira na sve. Napor koji uložiš u nešto će ti možda pomoći kod nervoze, ali će ti sigurno dati satisfakciju i bolje mišljenje o sebi. Pomaže i ako voliš to studiraš. Ja sam ti sad na kroatistici, što mi nije bio neki ideal, ali učim ko konj da se druge godine mogu upisati na sociologiju. I, gle čuda, odmah su i nervoze manjeg intenziteta...:cool: :top:

znashtikosam
23.07.2007., 14:56
. Jer često ne mogu ujutro ustati iz kreveta, patim od nesanice, ne sjećam se kad sam zadnji puta spavala po noći.. valjda sam najneodgovornija osoba na svijetu. To me najviše deprimira jer imam sto muka s faxom zbog toga :flop:


Šta je da je, imam i ja takvih problema, ponekad me treba viličarom dizati iz kreveta, ne zbog lijenosti, već iz čistog osjećaja depresije i beznađa (koji se btw pojavi niotkuda, majku mu njegovu). Ponekad si jednostavno postavim previše ciljeva i prioriteta,pa se razočaram. Al se sjeti da si ti ispod tih svih pizdarija jedno drago i simpatično ljudsko biće, sa opičenim nicknameom. :p

mladi_luk
23.07.2007., 15:09
Šta je da je, imam i ja takvih problema, ponekad me treba viličarom dizati iz kreveta, ne zbog lijenosti, već iz čistog osjećaja depresije i beznađa (koji se btw pojavi niotkuda, majku mu njegovu). Ponekad si jednostavno postavim previše ciljeva i prioriteta,pa se razočaram. Al se sjeti da si ti ispod tih svih pizdarija jedno drago i simpatično ljudsko biće, sa opičenim nicknameom. :p

moja seka studira kroatistiku i slična je ko ja lol
ma evo današnji dan mi je recimo počeo dobro pa sam nekako optimistična iako je žalosno to što ja stvarno nikad ne znam kako će biti sutra.

a ti si jako draga, jako draga :)

eleuthera
23.07.2007., 19:53
Zar svi vi imate bipolarni poremećaj ili samo panićne napadaje? :confused:
Ako imate bipolarni poremećaj, dajte malo pišite o tome. :)

ammy
10.09.2007., 00:08
znam da postoji već tema o manično depresivnom poremećaju, ali nisam siguna da je to slučaj sa mnom. dakle, već neko vrijeme primijećujem kod sebe velike promjene raspoloženmja. najprije sam mislila da je normalno i da se ne trebam brinuti, ali postalo je sve češće i čini mi se da mi onemogućava normalno funkcioniranje. čitala sam puno o tim psiho poremećajima i jedino što bi moglo biti (po mom mišljenju) je manično depresivni poremećaj.

uglavnom sam vesela, okružena ljudima, nemam problema s izgledom, normalno funkcioniram, vjerujem da ću sve stići (pa čak i više nego je normalno), puno izlazim. zatim se često dogodi da nemam volje ni za što, samo mi se spava, nemam teka, mislim kako mi je sve nemoguće ostvariti, imam velike probleme sa spavanjem, prespavam i po 14 sati odjednom, a katkad ne mogu zaspati do jutra. još neke simptome uočavam; hiperaktivnost, grandiozne ideje, jako velika koncentracija ili pak nikakva, bezvoljnost.

nisam nikad vjerovala da ću potražiti mišljene na forumu, ali mislite li da pretjerujem i da se radi o nečem drugom? zbunjena sam jako i ne želim ići psihijatru ako ne moram.
piše da se liječi uzimanjem litija. možda je glupo pitanje, ali može li se liječiti na neki drugi način? bez lijekova?

pantigana
10.09.2007., 00:25
Piješ li puno kave,koka-kole?

ammy
10.09.2007., 00:30
ne, jednu do dvije kave dnevno, nekad ni to

kanna
10.09.2007., 00:40
koliko ti traju ta razdoblja kad se osjećaš dobro, a ova druga?

ammy
10.09.2007., 15:18
ne znam koliko mi traju, ponekad po 3 mjeseca sve oke pa onda ovo drugo.
a ima i dana kad mi je ujutro sve loše, onda navečer hiperaktivnost i sve što sam napisala i traje negdje do pred jutro (bilo da sam u kući ili negdje) pa sutra opet grozno.

koliko obično traju ta depresivna i manična faza? i u kojim razmacima?

Fei
11.09.2007., 09:47
prvo što mi pada na pamet je nešto što sam i ja prošla, a to je slična faza kao i ova koju si ti upravo opisala.

ali ja sada znam da to nije bila nikakva bolest, baš nikakva, nego općenito nezadovoljstvo u životu.
nisam u ničemu nalazila sreću, ništa me nije ispunjavalo, stalno sam bila sama i tužna i nitko mi nije trebao jer sam imala feeling kao da to nisam ja.

onda kada sam shvatila koji je problem, nekako sam ga krenula rješavati, a za to ti treba vremena.

nemoj se samo ufuravati da si bolesna ili nešto slično.
možda ti samo trenutno ništa ne predstavlja zadovoljstvo, možda si jako usamljena, možda nisi sretna sama sa sobom...
kakav bi odgovor sada napisala u vezi toga?

Ruzna i debela:)
11.09.2007., 11:09
prvo što mi pada na pamet je nešto što sam i ja prošla, a to je slična faza kao i ova koju si ti upravo opisala.

ali ja sada znam da to nije bila nikakva bolest, baš nikakva, nego općenito nezadovoljstvo u životu.
nisam u ničemu nalazila sreću, ništa me nije ispunjavalo, stalno sam bila sama i tužna i nitko mi nije trebao jer sam imala feeling kao da to nisam ja.

onda kada sam shvatila koji je problem, nekako sam ga krenula rješavati, a za to ti treba vremena.

nemoj se samo ufuravati da si bolesna ili nešto slično.
možda ti samo trenutno ništa ne predstavlja zadovoljstvo, možda si jako usamljena, možda nisi sretna sama sa sobom...
kakav bi odgovor sada napisala u vezi toga?


Eto i meni se tako nesto dogodilo...
ali ja mislim da ona ne znas da "si bolestan"
i ja sam bila nezadovoljna vlastitim zivotom.....
sada sam malo bolje:D

ammy
11.09.2007., 13:48
nemoj se samo ufuravati da si bolesna ili nešto slično.
možda ti samo trenutno ništa ne predstavlja zadovoljstvo, možda si jako usamljena, možda nisi sretna sama sa sobom...
kakav bi odgovor sada napisala u vezi toga?

u tim trenutcima koje sam opisala se osjećam vrlo samo i tužno i nezadovoljno, ali ne bih rekla da je to obična tuga, mislim kako bi bilo svejedno da umrem i slične gluposti.
onda opet mislim da nisam bolesna ili sl. jer zapravo znam da razmišljam o glupostima i mislim samo kako treba proći neko vrije pa će sve opet biti oke.
iako, već duže vrijeme mi je ovako. sad radim neke planove, upisati se na neke radionice koje mi se čine zanimljivim i sl. da vidim hoću li se počet normalnije osjećat...zapravo i ne znam je li to neko riješenje- ispuniti vrijeme da ne razmišljam, ali probat ću.

bema
11.09.2007., 14:53
Pa..ciklotimik si, vjerojatno. Malo intenzivnije doživljavaš stvari oko sebe, sklona si promjenama raspoloženja, al to ne znači da si bolesna ili da ćeš razviti bolest, ili da treba odmah listati enciklopedije i tražiti ono najgore.
Al razumijem strah.
Ovako...općenito, probaj upoznati sebe i te promjene. Probaj se sjetiti onog trenutka kada ti se raspoloženje preokrene. Koliko god banalan bio, vremenom ćeš možda uočiti neki mehanizam, neku shemu po koj se to u pravilu dešava i moći bolje razumjeti razloge, tj okidače.
A onda naći način da ukloniš korijen razloga, tj problema.
Bilo samostalnim naporima, uz pomoć bliskih ljudi oko sebe...ili razgovorima sa stručnom osobom.

Svakako nađi nešto čime ćeš kvalitetnije ispuniti vrijeme, nešto kreativno i zdravo da ti zaokupi pažnju, nešto što će učiniti da se osjećaš zadovoljnom sobom.
Ja ti toplo preporučujem da uvedeš redovnu fizičku aktivnost, kao obavezu.
I da ideš trenirati, vježbati bilo što. I kad ti se da, i (pogotovo) kad ti se ne da.

Sretno.

bema
11.09.2007., 14:57
Još nešto, bolest i dijagnoza nose sa sobom svojevrsnu "ugodu" i opuštenost, po pitanju sebe i borbe s problemima. Nesvjesno, al to je tako.
To je nekakav "lakši" put, u smislu da se nađe opravdanje problemima. U stilu, to je jer sam bolesna, nije mi dobro...i tako nešto te može ulijeniti, odvući...
Bježi od takvih misli. Fokusiraj se na problem po sebi.
Toliko te mogu savjetovati.

Drži se:)

Brogan
12.09.2007., 20:08
Još nešto, bolest i dijagnoza nose sa sobom svojevrsnu "ugodu" i opuštenost, po pitanju sebe i borbe s problemima. Nesvjesno, al to je tako.
To je nekakav "lakši" put, u smislu da se nađe opravdanje problemima. U stilu, to je jer sam bolesna, nije mi dobro...i tako nešto te može ulijeniti, odvući...
Bježi od takvih misli. Fokusiraj se na problem po sebi.
Toliko te mogu savjetovati.

Drži se:)
to bi ti i ja mogao reći. i iz vlastitog iskustva.
a Carl Jung je rekao da on svaki psihički problem u životu čovjeka vidi kao priliku za rješavanje problema iznutra, za promjene, za rast i razvoj...
znači, svaki problem ukazuje da je možda potrebna radikalno drugačija perspektiva na puno stvari i onda i simptomi bolesti mogu nestati sami od sebe u najboljem slučaju. psihička bolest govori da je osoba došla do kraja modela kojeg je do tada imala u glavi. mala promjena u razmišljanju i čovjek može imati zdraviji unutarnji život....itd...
mislim da to može biti savjet za dobar dio lakših psihičkih poremećaja/stanja...

Do.K.
12.09.2007., 20:28
Ja imam sličan problem s jednom frendicom, za koju mislim da ima velikih problema s maničnom depresijom. Njezine promjene raspoloženja su apsolutno postale neizdržive.
Mi u društvu nemamo pojma šta više napraviti.
To traje mjesecima i mi smo je cijelo to vrijeme pokušavali razumijeti, pružali joj podršku, pravili se da je sve normalno, za ništa joj nismo prigovarali, ali sada je došlo do toga da je svi nekako počinjemo izbjegavati, iako nitko ne želi na glas priznati da više ne može biti s njom u isto vrijeme, na istom mjestu.
Najgore u cijeloj toj priči je što ona već dvije-tri godine redovito odlazi psihijatru i pije neke tablete.
Totalno sranje.
Ono, slučaj i pol.
Pojma nemam šta više napraviti s njom.

ammy
12.09.2007., 23:22
ovo s promjenom razmišljanja i popunjavanje vremena kvalitetnim stvarima zvuči lagano, ali i nije baš.
to mi nije uopće problem kad se dobro osjećam, ali sad mi se ni ne pomišlja na neke fizičke aktivnosti ili štogod kreativno.
ne mogu vjerovati, ali za par dana će biti mjesec dana da nisam izašla iz kuće.
ne zato jer nemam s kim, jer nemam kud ići ili nešto nego samo zato što ne mogu. ne znam kako drugačije opisati. strašno je, ali ne brinem se jako jer znam da ću uskoro cijele dane biti s ljudima, izlaziti, ići u trgovine i kupovati, i sl. uvijek tako bude.

Brogan
12.09.2007., 23:51
malo mi je bezveze ovak davanje potpuno amaterskog mišljenja i savjeta prek neta, al ajde....

Mislim da bi mogla doći do razloga za ta svoja stanja. možda ga sad uopće ne vidiš. možda se radi o nekom životnom principu, o nečem jako elementarnom. mislim da se kod takvog slučaja vrlo lako izmjenjuju faze aktivacije i dojma da je sve super i onda nagle faze kad potpuno potoneš, kad ti podsvijest govori da nema energije ni volje za uvijek to isto..to šta te čeka u fazi kad je sve ok. laički mi se čini da podsvijet traži, zahtijeva neke veće promjene u samom temelju psihe; neko čišćenje, nove puteve. ta borba unutra, na površini izađe u vidu nekog od psihičkih problema...
ja sam tako nešto doživio samo jednom. početkom ove godine kroz nekoliko mjeseci. i sad mi se čini da se radilo o tome da sam na sve gledao kroz paradigmu nečega što se kosi za razumom i zrelošću. s vremenom mi se više-manje samo od sebe osvijestilo o kojoj se kardinalnoj grešci radi i sad mi se čini da znam uzrok za način razmišljanja koj mi nije dao da gledam na svijet zdravije..
probaj za početak izbaciti iz svijesti sve šta ti se učini nelogično, sve konstrukcije i potraži sebe koja je zatrpana pod svim tim.
zvučim sigurno jako laički i pomalo naivno, ali teško mi je objasniti šta se mora dogoditi u glavi za istinske i duboke promjene. jako je dobro dok se one dogode.
znam da se nekima ne događaju tolko brzo..
i onda ti je to polazna točka za nove životne poteze, ambicije...ili štoveć..

i mislim da je taj proces, kad je riječ o manjim problemima, puno bolji od bilo koje self help knjige, yoge, tableta i sl.

provincijalka_11
16.01.2008., 20:15
...sto ocekivati od osobe koja pati od tog poremecaja (normalno, ukoliko ne uzima propisane lijekove)...
kakvo ponasanje ? i koliko je zapravo "opasan" taj poremecaj...i da li je izljeciv ?


hvala

JuroJuro
17.01.2008., 01:06
Nije izljeciv, ali se moze kontrolirati pomocu ljekova. Ako se ide redovno doktoru, i nadju se ljekovi koji pasu osoba sa bi polar moze da zivi posve normalan zivot.

Sa ljekovima vecina ljudi ima blagi napad svakih par godina. Bez ljekova stvarno moze biti grozno. Ide jaka depresija, a poslje nje ide psihoza. Sucide se cesto desava sa bi-polar ljudima koji nisu na ljekovima.

Napadi psihoze znaju biti razlicite, zavisi dali si type 1, 2, ili 3 bi-polar. Na najblazem osoba jednostvano pici 100 na sat. Brzo prica, skace sa teme na temu, ima puno puno puno! energije, I osjeca se super!
Type 1 je najgora psihoza, i dosta slicna schizfreniji. Prividja se, cuju se glasovi, strah.

Isto ima rapid cycling bi polar, sto znaci da se depresija i psihoza mjenaju jako brzo. jedan minut osoba place bez razloga, 5 minuta kasnije se totalno promjeni.

Bi-polar nije opasan, zato sto se moze manage. Osoba sa pravim ljekovima moze da zivi posve normalan zivot. Postaje opasan ako se ne ljeci!

Crni Pajo Patak
17.01.2008., 02:04
ja imam neki bipolar, kako ćću saznat koji je tip. jako lako me se izbaci iz takta i najćešće sam u depresiji..osjećam se potpuno blokirano.

JuroJuro
17.01.2008., 02:45
Bipolar 1

Vecina ljudi sa bipolar 1 imaju napade depresije i psihoze. Ovo je naj tezi slucaj bipolarnog poremecaja. Ljudi sa bipolar1 cesto zavrse u bolnici za vrjeme psihoze, jer mogu nanjeti stetu sebi i drugima.

Symptomi psihoze: brzo pricanje, nemores zaspati, misli ti lete sa teme na temu, haluciniranje, paranoia, osoba si zna umisliti da ima neke super moci (cesto si umisle da mogu citati misli dugih ljudi)

Bipolar 2

Razlici se of bipolar1 u tome sto nema haluciniranja, psihoze su puno blaze, i traju krace. Ali zato depresija traje puno duze. Osobe sa ovim tipom bipolar u vecoj su opasnosti da izvedu samo ubistvo nego i jedan drugi tim bipolarnog poremecaja

Bipolar3

Slicno kao i gore, samo puno blaze, depresija nije toliko jaka ali traje puno duze od type 1 i 2. Vecinom ovo predje u type 1 ili 2

Rapid Cycling Bipolar

Slicno kategoriji 1 i 2, ali depresija i psihoza se mjenja puno cesce. Tip 1 ili 2, depresija i psihoza se mjenja za par sedmica, ili mjesecima. U ovom typu to se mjenja po par puta dnevno.

Mixed Bipolar

Depresija i psihoza se pojave zajedno. Ovaj tip je naj vise opasan za osobu koja pati od toga, i za ljude oko te osobe

madcox
17.01.2008., 12:45
Kako pomoći osobi koja pati od BP-a? I kako se uopće ponašati u njenoj blizini? :ne zna:

Qualle
17.01.2008., 13:54
meni je kao bolesniku s psihičkim problemima bilo puno lakše kad sam vidla da moja obitelj živi dalje, da imaju svoje živote bez obzira na moju bolest, jer je doživotna, pa ne bi htjela da i oni pate kad su već zdravi

žacko
17.01.2008., 19:56
draga,naša lijepo i krucijalno si to elaborirala,samo što sa nama bolesnima? ili nas treba:bonk::azdaja::hekla::mama::blabla::gitara::t rio::mudri:-ovaj zadnji je dakako naš zaljubljeni luci koji ne može a da ga ne tresne,jelde luci?:lol:

luiz
17.01.2008., 22:15
Kako pomoći osobi koja pati od BP-a? I kako se uopće ponašati u njenoj blizini? :ne zna:

ak je osoba svjesna da ima BP onda nije tesko pomoc.
a pogotovo ak je svjesna kad je u kojoj fazi, pa se onda moze pripremiti, razmisliti i bolje pripremiti na nadolazecu fazu. tako ce nauciti samo-kontroli.
a ti mozes pomoci razgovorom o tome i ukazivanjem.

printscreen
17.01.2008., 23:20
krucijalno elaborirati je važno i reći mi o čemu želiš pričati :kava:

Introduction
Bipolar disorder, also known as manic-depressive illness, is a brain disorder that causes unusual shifts in a person’s mood, energy, and ability to function. Different from the normal ups and downs that everyone goes through, the symptoms of bipolar disorder are severe. They can result in damaged relationships, poor job or school performance, and even suicide. But there is good news: bipolar disorder can be treated, and people with this illness can lead full and productive lives.
About 5.7 million American adults or about 2.6 percent of the population age 18 and older in any given year,1 have bipolar disorder. Bipolar disorder typically develops in late adolescence or early adulthood. However, some people have their first symptoms during childhood, and some develop them late in life. It is often not recognized as an illness, and people may suffer for years before it is properly diagnosed and treated. Like diabetes or heart disease, bipolar disorder is a long-term illness that must be carefully managed throughout a person’s life.
“Manic-depression distorts moods and thoughts, incites dreadful behaviors, destroys the basis of rational thought, and too often erodes the desire and will to live. It is an illness that is biological in its origins, yet one that feels psychological in the experience of it; an illness that is unique in conferring advantage and pleasure, yet one that brings in its wake almost unendurable suffering and, not infrequently, suicide.”
“I am fortunate that I have not died from my illness, fortunate in having received the best medical care available, and fortunate in having the friends, colleagues, and family that I do.”
Kay Redfield Jamison, Ph.D., An Unquiet Mind, 1995, p. 6.
(Reprinted with permission from Alfred A. Knopf, a division of Random House, Inc.)
What Are the Symptoms of Bipolar Disorder?
Bipolar disorder causes dramatic mood swings—from overly “high” and/or irritable to sad and hopeless, and then back again, often with periods of normal mood in between. Severe changes in energy and behavior go along with these changes in mood. The periods of highs and lows are called episodes of mania and depression.
Signs and symptoms of mania (or a manic episode) include:
• Increased energy, activity, and restlessness
• Excessively “high,” overly good, euphoric mood
• Extreme irritability
• Racing thoughts and talking very fast, jumping from one idea to another
• Distractibility, can’t concentrate well
• Little sleep needed
• Unrealistic beliefs in one’s abilities and powers
• Poor judgment
• Spending sprees
• A lasting period of behavior that is different from usual
• Increased sexual drive
• Abuse of drugs, particularly cocaine, alcohol, and sleeping medications
• Provocative, intrusive, or aggressive behavior
• Denial that anything is wrong
A manic episode is diagnosed if elevated mood occurs with three or more of the other symptoms most of the day, nearly every day, for 1 week or longer. If the mood is irritable, four additional symptoms must be present.
Signs and symptoms of depression (or a depressive episode) include:
• Lasting sad, anxious, or empty mood
• Feelings of hopelessness or pessimism
• Feelings of guilt, worthlessness, or helplessness
• Loss of interest or pleasure in activities once enjoyed, including sex
• Decreased energy, a feeling of fatigue or of being “slowed down”
• Difficulty concentrating, remembering, making decisions
• Restlessness or irritability
• Sleeping too much, or can’t sleep
• Change in appetite and/or unintended weight loss or gain
• Chronic pain or other persistent bodily symptoms that are not caused by physical illness or injury
• Thoughts of death or suicide, or suicide attempts
A depressive episode is diagnosed if five or more of these symptoms last most of the day, nearly every day, for a period of 2 weeks or longer.
A mild to moderate level of mania is called hypomania. Hypomania may feel good to the person who experiences it and may even be associated with good functioning and enhanced productivity. Thus even when family and friends learn to recognize the mood swings as possible bipolar disorder, the person may deny that anything is wrong. Without proper treatment, however, hypomania can become severe mania in some people or can switch into depression.
Sometimes, severe episodes of mania or depression include symptoms of psychosis (or psychotic symptoms). Common psychotic symptoms are hallucinations (hearing, seeing, or otherwise sensing the presence of things not actually there) and delusions (false, strongly held beliefs not influenced by logical reasoning or explained by a person’s usual cultural concepts). Psychotic symptoms in bipolar disorder tend to reflect the extreme mood state at the time. For example, delusions of grandiosity, such as believing one is the President or has special powers or wealth, may occur during mania; delusions of guilt or worthlessness, such as believing that one is ruined and penniless or has committed some terrible crime, may appear during depression. People with bipolar disorder who have these symptoms are sometimes incorrectly diagnosed as having schizophrenia, another severe mental illness.
It may be helpful to think of the various mood states in bipolar disorder as a spectrum or continuous range. At one end is severe depression, above which is moderate depression and then mild low mood, which many people call “the blues” when it is short-lived but is termed “dysthymia” when it is chronic. Then there is normal or balanced mood, above which comes hypomania (mild to moderate mania), and then severe mania.

printscreen
17.01.2008., 23:23
In some people, however, symptoms of mania and depression may occur together in what is called a mixed bipolar state. Symptoms of a mixed state often include agitation, trouble sleeping, significant change in appetite, psychosis, and suicidal thinking. A person may have a very sad, hopeless mood while at the same time feeling extremely energized.
Bipolar disorder may appear to be a problem other than mental illness—for instance, alcohol or drug abuse, poor school or work performance, or strained interpersonal relationships. Such problems in fact may be signs of an underlying mood disorder.
Suicide
Some people with bipolar disorder become suicidal. Anyone who is thinking about committing suicide needs immediate attention, preferably from a mental health professional or a physician. Anyone who talks about suicide should be taken seriously. Risk for suicide appears to be higher earlier in the course of the illness. Therefore, recognizing bipolar disorder early and learning how best to manage it may decrease the risk of death by suicide.
Signs and symptoms that may accompany suicidal feelings include:
• talking about feeling suicidal or wanting to die
• feeling hopeless, that nothing will ever change or get better
• feeling helpless, that nothing one does makes any difference
• feeling like a burden to family and friends
• abusing alcohol or drugs
• putting affairs in order (e.g., organizing finances or giving away possessions to prepare for one’s death)
• writing a suicide note
• putting oneself in harm’s way, or in situations where there is a danger of being killed
If you are feeling suicidal or know someone who is:
• call a doctor, emergency room, or 911 right away to get immediate help
• make sure you, or the suicidal person, are not left alone
• make sure that access is prevented to large amounts of medication, weapons, or other items that could be used for self-harm
While some suicide attempts are carefully planned over time, others are impulsive acts that have not been well thought out; thus, the final point in the box above may be a valuable long-term strategy for people with bipolar disorder. Either way, it is important to understand that suicidal feelings and actions are symptoms of an illness that can be treated. With proper treatment, suicidal feelings can be overcome.
What Is the Course of Bipolar Disorder?
Episodes of mania and depression typically recur across the life span. Between episodes, most people with bipolar disorder are free of symptoms, but as many as one-third of people have some residual symptoms. A small percentage of people experience chronic unremitting symptoms despite treatment.3
The classic form of the illness, which involves recurrent episodes of mania and depression, is called bipolar I disorder. Some people, however, never develop severe mania but instead experience milder episodes of hypomania that alternate with depression; this form of the illness is called bipolar II disorder. When four or more episodes of illness occur within a 12-month period, a person is said to have rapid-cycling bipolar disorder. Some people experience multiple episodes within a single week, or even within a single day. Rapid cycling tends to develop later in the course of illness and is more common among women than among men.
People with bipolar disorder can lead healthy and productive lives when the illness is effectively treated (see “How Is Bipolar Disorder Treated?”). Without treatment, however, the natural course of bipolar disorder tends to worsen. Over time a person may suffer more frequent (more rapid-cycling) and more severe manic and depressive episodes than those experienced when the illness first appeared.4 But in most cases, proper treatment can help reduce the frequency and severity of episodes and can help people with bipolar disorder maintain good quality of life.
Can Children and Adolescents Have Bipolar Disorder?
Both children and adolescents can develop bipolar disorder. It is more likely to affect the children of parents who have the illness.
Unlike many adults with bipolar disorder, whose episodes tend to be more clearly defined, children and young adolescents with the illness often experience very fast mood swings between depression and mania many times within a day.5 Children with mania are more likely to be irritable and prone to destructive tantrums than to be overly happy and elated. Mixed symptoms also are common in youths with bipolar disorder. Older adolescents who develop the illness may have more classic, adult-type episodes and symptoms.
Bipolar disorder in children and adolescents can be hard to tell apart from other problems that may occur in these age groups. For example, while irritability and aggressiveness can indicate bipolar disorder, they also can be symptoms of attention deficit hyperactivity disorder, conduct disorder, oppositional defiant disorder, or other types of mental disorders more common among adults such as major depression or schizophrenia. Drug abuse also may lead to such symptoms.
For any illness, however, effective treatment depends on appropriate diagnosis. Children or adolescents with emotional and behavioral symptoms should be carefully evaluated by a mental health professional. Any child or adolescent who has suicidal feelings, talks about suicide, or attempts suicide should be taken seriously and should receive immediate help from a mental health specialist.

printscreen
17.01.2008., 23:25
What Causes Bipolar Disorder?
Scientists are learning about the possible causes of bipolar disorder through several kinds of studies. Most scientists now agree that there is no single cause for bipolar disorder—rather, many factors act together to produce the illness.
Because bipolar disorder tends to run in families, researchers have been searching for specific genes—the microscopic “building blocks” of DNA inside all cells that influence how the body and mind work and grow—passed down through generations that may increase a person’s chance of developing the illness. But genes are not the whole story. Studies of identical twins, who share all the same genes, indicate that both genes and other factors play a role in bipolar disorder. If bipolar disorder were caused entirely by genes, then the identical twin of someone with the illness would always develop the illness, and research has shown that this is not the case. But if one twin has bipolar disorder, the other twin is more likely to develop the illness than is another sibling.6
In addition, findings from gene research suggest that bipolar disorder, like other mental illnesses, does not occur because of a single gene.7 It appears likely that many different genes act together, and in combination with other factors of the person or the person’s environment, to cause bipolar disorder. Finding these genes, each of which contributes only a small amount toward the vulnerability to bipolar disorder, has been extremely difficult. But scientists expect that the advanced research tools now being used will lead to these discoveries and to new and better treatments for bipolar disorder.
Brain-imaging studies are helping scientists learn what goes wrong in the brain to produce bipolar disorder and other mental illnesses.8,9 New brain-imaging techniques allow researchers to take pictures of the living brain at work, to examine its structure and activity, without the need for surgery or other invasive procedures. These techniques include magnetic resonance imaging (MRI), positron emission tomography (PET), and functional magnetic resonance imaging (fMRI). There is evidence from imaging studies that the brains of people with bipolar disorder may differ from the brains of healthy individuals. As the differences are more clearly identified and defined through research, scientists will gain a better understanding of the underlying causes of the illness, and eventually may be able to predict which types of treatment will work most effectively.
How Is Bipolar Disorder Treated?
Most people with bipolar disorder—even those with the most severe forms—can achieve substantial stabilization of their mood swings and related symptoms with proper treatment.10,11,12 Because bipolar disorder is a recurrent illness, long-term preventive treatment is strongly recommended and almost always indicated. A strategy that combines medication and psychosocial treatment is optimal for managing the disorder over time.
In most cases, bipolar disorder is much better controlled if treatment is continuous than if it is on and off. But even when there are no breaks in treatment, mood changes can occur and should be reported immediately to your doctor. The doctor may be able to prevent a full-blown episode by making adjustments to the treatment plan. Working closely with the doctor and communicating openly about treatment concerns and options can make a difference in treatment effectiveness.
In addition, keeping a chart of daily mood symptoms, treatments, sleep patterns, and life events may help people with bipolar disorder and their families to better understand the illness. This chart also can help the doctor track and treat the illness most effectively.
Medications
Medications for bipolar disorder are prescribed by psychiatrists—medical doctors (M.D.) with expertise in the diagnosis and treatment of mental disorders. While primary care physicians who do not specialize in psychiatry also may prescribe these medications, it is recommended that people with bipolar disorder see a psychiatrist for treatment.
Medications known as “mood stabilizers” usually are prescribed to help control bipolar disorder.10 Several different types of mood stabilizers are available. In general, people with bipolar disorder continue treatment with mood stabilizers for extended periods of time (years). Other medications are added when necessary, typically for shorter periods, to treat episodes of mania or depression that break through despite the mood stabilizer.
• Lithium, the first mood-stabilizing medication approved by the U.S. Food and Drug Administration (FDA) for treatment of mania, is often very effective in controlling mania and preventing the recurrence of both manic and depressive episodes.
• Anticonvulsant medications, such as valproate (Depakote®) or carbamazepine (Tegretol®), also can have mood-stabilizing effects and may be especially useful for difficult-to-treat bipolar episodes. Valproate was FDA-approved in 1995 for treatment of mania.
• Newer anticonvulsant medications, including lamotrigine (Lamictal®), gabapentin (Neurontin®), and topiramate (Topamax®), are being studied to determine how well they work in stabilizing mood cycles.
• Anticonvulsant medications may be combined with lithium, or with each other, for maximum effect.
• Children and adolescents with bipolar disorder generally are treated with lithium, but valproate and carbamazepine also are used. Researchers are evaluating the safety and efficacy of these and other psychotropic medications in children and adolescents. There is some evidence that valproate may lead to adverse hormone changes in teenage girls and polycystic ovary syndrome in women who began taking the medication before age 20.13 Therefore, young female patients taking valproate should be monitored carefully by a physician.
• Women with bipolar disorder who wish to conceive, or who become pregnant, face special challenges due to the possible harmful effects of existing mood stabilizing medications on the developing fetus and the nursing infant.14 Therefore, the benefits and risks of all available treatment options should be discussed with a clinician skilled in this area. New treatments with reduced risks during pregnancy and lactation are under study.
Treatment of Bipolar Depression
Research has shown that people with bipolar disorder are at risk of switching into mania or hypomania, or of developing rapid cycling, during treatment with antidepressant medication.15 Therefore, “mood-stabilizing” medications generally are required, alone or in combination with antidepressants, to protect people with bipolar disorder from this switch. Lithium and valproate are the most commonly used mood-stabilizing drugs today. However, research studies continue to evaluate the potential mood-stabilizing effects of newer medications.
• Atypical antipsychotic medications, including clozapine (Clozaril®), olanzapine (Zyprexa®), risperidone (Risperdal®), quetiapine (Seroquel®), and ziprasidone (Geodon®), are being studied as possible treatments for bipolar disorder. Evidence suggests clozapine may be helpful as a mood stabilizer for people who do not respond to lithium or anticonvulsants.16 Other research has supported the efficacy of olanzapine for acute mania, an indication that has recently received FDA approval.17 Olanzapine may also help relieve psychotic depression.18
• If insomnia is a problem, a high-potency benzodiazepine medication such as clonazepam (Klonopin®) or lorazepam (Ativan®) may be helpful to promote better sleep. However, since these medications may be habit-forming, they are best prescribed on a short-term basis. Other types of sedative medications, such as zolpidem (Ambien®), are sometimes used instead.
• Changes to the treatment plan may be needed at various times during the course of bipolar disorder to manage the illness most effectively. A psychiatrist should guide any changes in type or dose of medication.
• Be sure to tell the psychiatrist about all other prescription drugs, over-the-counter medications, or natural supplements you may be taking. This is important because certain medications and supplements taken together may cause adverse reactions.
• To reduce the chance of relapse or of developing a new episode, it is important to stick to the treatment plan. Talk to your doctor if you have any concerns about the medications.
Thyroid Function
People with bipolar disorder often have abnormal thyroid gland function.4 Because too much or too little thyroid hormone alone can lead to mood and energy changes, it is important that thyroid levels are carefully monitored by a physician.
People with rapid cycling tend to have co-occurring thyroid problems and may need to take thyroid pills in addition to their medications for bipolar disorder. Also, lithium treatment may cause low thyroid levels in some people, resulting in the need for thyroid supplementation.
Medication Side Effects
Before starting a new medication for bipolar disorder, always talk with your psychiatrist and/or pharmacist about possible side effects. Depending on the medication, side effects may include weight gain, nausea, tremor, reduced sexual drive or performance, anxiety, hair loss, movement problems, or dry mouth. Be sure to tell the doctor about all side effects you notice during treatment. He or she may be able to change the dose or offer a different medication to relieve them. Your medication should not be changed or stopped without the psychiatrist’s guidance.

printscreen
17.01.2008., 23:27
• Omega-3 fatty acids found in fish oil are being studied to determine their usefulness, alone and when added to conventional medications, for long-term treatment of bipolar disorder.22
A Long-Term Illness That Can Be Effectively Treated
Even though episodes of mania and depression naturally come and go, it is important to understand that bipolar disorder is a long-term illness that currently has no cure. Staying on treatment, even during well times, can help keep the disease under control and reduce the chance of having recurrent, worsening episodes.

• Many people with bipolar disorder benefit from joining support groups such as those sponsored by the National Depressive and Manic Depressive Association (NDMDA), the National Alliance for the Mentally Ill (NAMI), and the National Mental Health Association (NMHA). Families and friends can also benefit from support groups offered by these organizations.
What About Clinical Studies for Bipolar Disorder?
Some people with bipolar disorder receive medication and/or psychosocial therapy by volunteering to participate in clinical studies (clinical trials). Clinical studies involve the scientific investigation of illness and treatment of illness in humans. Clinical studies in mental health can yield information about the efficacy of a medication or a combination of treatments, the usefulness of a behavioral intervention or type of psychotherapy, the reliability of a diagnostic procedure, or the success of a prevention method. Clinical studies also guide scientists in learning how illness develops, progresses, lessens, and affects both mind and body. Millions of Americans diagnosed with mental illness lead healthy, productive lives because of information discovered through clinical studies. These studies are not always right for everyone, however. It is important for each individual to consider carefully the possible risks and benefits of a clinical study before making a decision to participate.
In recent years, NIMH has introduced a new generation of “real-world” clinical studies. They are called “real-world” studies for several reasons. Unlike traditional clinical trials, they offer multiple different treatments and treatment combinations. In addition, they aim to include large numbers of people with mental disorders living in communities throughout the U.S. and receiving treatment across a wide variety of settings. Individuals with more than one mental disorder, as well as those with co-occurring physical illnesses, are encouraged to consider participating in these new studies. The main goal of the real-world studies is to improve treatment strategies and outcomes for all people with these disorders. In addition to measuring improvement in illness symptoms, the studies will evaluate how treatments influence other important, real-world issues such as quality of life, ability to work, and social functioning. They also will assess the cost-effectiveness of different treatments and factors that affect how well people stay on their treatment plans.
The Systematic Treatment Enhancement Program for Bipolar Disorder (STEP-BD) is seeking participants for the largest-ever, “real-world” study of treatments for bipolar disorder. To learn more about STEP-BD or other clinical studies, see Clinical Trials , visit the National Library of Medicine’s clinical trials database, or contact NIMH.
For More Information
Bipolar Disorder Information and Organizations from NLM’s MedlinePlus (en Español) .
References
1. Kessler RC, Chiu WT, Demler O, Walters EE. Prevalence, severity, and comorbidity of twelve-month DSM-IV disorders in the National Comorbidity Survey Replication (NCS-R). Archives of General Psychiatry, 2005 Jun;62(6):617-27.
2. American Psychiatric Association. Diagnostic and Statistical Manual for Mental Disorders, fourth edition (DSM-IV). Washington, DC: American Psychiatric Press, 1994.
3. Hyman SE, Rudorfer MV. Depressive and bipolar mood disorders. In: Dale DC, Federman DD, eds. Scientific American. Medicine. Vol. 3. New York: Healtheon/WebMD Corp., 2000; Sect. 13, Subsect. II, p. 1.
4. Goodwin FK, Jamison KR. Manic-depressive illness. New York: Oxford University Press, 1990.
5. Geller B, Luby J. Child and adolescent bipolar disorder: a review of the past 10 years. Journal of the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 1997; 36(9): 1168-76.
6. NIMH Genetics Workgroup. Genetics and mental disorders. NIH Publication No. 98-4268. Rockville, MD: National Institute of Mental Health, 1998.
7. Hyman SE. Introduction to the complex genetics of mental disorders. Biological Psychiatry, 1999; 45(5): 518-21.
8. Soares JC, Mann JJ. The anatomy of mood disorders—review of structural neuroimaging studies. Biological Psychiatry, 1997; 41(1): 86-106.
9. Soares JC, Mann JJ. The functional neuroanatomy of mood disorders. Journal of Psychiatric Research, 1997; 31(4): 393-432.
10. Sachs GS, Printz DJ, Kahn DA, Carpenter D, Docherty JP. The expert consensus guideline series: medication treatment of bipolar disorder 2000. Postgraduate Medicine, 2000; Spec No:1-104.
11. Sachs GS, Thase ME. Bipolar disorder therapeutics: maintenance treatment. Biological Psychiatry, 2000; 48(6): 573-81.
12. Huxley NA, Parikh SV, Baldessarini RJ. Effectiveness of psychosocial treatments in bipolar disorder: state of the evidence. Harvard Review of Psychiatry, 2000; 8(3): 126-40.
13. Vainionpaa LK, Rattya J, Knip M, Tapanainen JS, Pakarinen AJ, Lanning P, Tekay A, Myllyla VV, Isojarvi JI. Valproate-induced hyperandrogenism during pubertal maturation in girls with epilepsy. Annals of Neurology, 1999; 45(4): 444-50.
14. Llewellyn A, Stowe ZN, Strader JR Jr. The use of lithium and management of women with bipolar disorder during pregnancy and lactation. Journal of Clinical Psychiatry, 1998; 59(Suppl 6): 57-64; discussion 65.
15. Thase ME, Sachs GS. Bipolar depression: pharmacotherapy and related therapeutic strategies. Biological Psychiatry, 2000; 48(6): 558-72.
16. Suppes T, Webb A, Paul B, Carmody T, Kraemer H, Rush AJ. Clinical outcome in a randomized 1-year trial of clozapine versus treatment as usual for patients with treatment-resistant illness and a history of mania. American Journal of Psychiatry, 1999; 156(8): 1164-9.
17. Tohen M, Sanger TM, McElroy SL, Tollefson GD, Chengappa KN, Daniel DG, Petty F, Centorrino F, Wang R, Grundy SL, Greaney MG, Jacobs TG, David SR, Toma V. Olanzapine versus placebo in the treatment of acute mania. Olanzapine HGEH Study Group. American Journal of Psychiatry, 1999; 156(5): 702-9.
18. Rothschild AJ, Bates KS, Boehringer KL, Syed A. Olanzapine response in psychotic depression. Journal of Clinical Psychiatry, 1999; 60(2): 116-8.
19. U.S. Department of Health and Human Services. Mental health: a report of the Surgeon General. Rockville, MD: U.S. Department of Health and Human Services, Substance Abuse and Mental Health Services Administration, Center for Mental Health Services, National Institutes of Health, National Institute of Mental Health, 1999.
20. Henney JE. Risk of drug interactions with St. John’s wort. From the Food and Drug Administration. Journal of the American Medical Association, 2000; 283(13): 1679.
21. Nierenberg AA, Burt T, Matthews J, Weiss AP. Mania associated with St. John’s wort. Biological Psychiatry, 1999; 46(12): 1707-8.
22. Stoll AL, Severus WE, Freeman MP, Rueter S, Zboyan HA, Diamond E, Cress KK, Marangell LB. Omega 3 fatty acids in bipolar disorder: a preliminary double-blind, placebo-controlled trial. Archives of General Psychiatry, 1999; 56(5): 407-12.
23. Strakowski SM, DelBello MP. The co-occurrence of bipolar and substance use disorders. Clinical Psychology Review, 2000; 20(2): 191-206.
24. Mueser KT, Goodman LB, Trumbetta SL, Rosenberg SD, Osher FC, Vidaver R, Auciello P, Foy DW. Trauma and posttraumatic stress disorder in severe mental illness. Journal of Consulting and Clinical Psychology, 1998; 66(3): 493-9.
25. Strakowski SM, Sax KW, McElroy SL, Keck PE Jr, Hawkins JM, West SA. Course of psychiatric and substance abuse syndromes co-occurring with bipolar disorder after a first psychiatric hospitalization. Journal of Clinical Psychiatry, 1998; 59(9): 465-71.

JuroJuro
17.01.2008., 23:47
Ponasaj se normalno ko i sa svakom drugom osobom :)
Hrvatski nije moj jezik, zato se izvinjavam za pravopis

Puno ljudi sa bipolar dobiju krivu diagnozu. Puno doktora daje diagnozu schizophrenije, ili depresije. Ako doktor propise antidepresives bipolarnom pacientu, cesto se desi da ti ljekovi izazovu psihozu u pacientu.

Veoma je vazno da ako mislis da patis od ove bolesti da odes doktoru. Nemoj ocekivati cuda, treba imati strpljenja. Bez ljekova normalan zivot neces imati, sve ce ici na gore i gore, zato stvarno POSJETI DOKTORA

Malo ce potrajati da se najdu pravi ljekovi koji tebi odgovaraju. Dve vrste ljekova se koristi za ljecenje BP’a. Anti-psychotics, kao sto je seroquel (dosada jedan od najboljih ljekova za BP), i mood stabilizers (umjesto anti-depresive tableta, posto oni skode BP pacientu)

Isto moras biti svjestan da kad pocnes piti ljekove protiv BP, tjelo ce trebati malo vremena da se navikne. U pocetku spavanje po 12-14 sati je normalno (zavisi od doze) ali tjelo ce se naviknuti, samo imaj strpljenja.

Ljekovi se moraju koristiti stalno, puno ljudi sa BP prestanu uzimati ljekove kad vide da nisu imali napad godinu dana ili vise. Velika greska, zato sto napada nisu imali zbog ljekova, ali dok prestanu ljekove piti napadi se vracaju.

Za kraj imam par savjeta za one koji pate od ove bolesti

Omega-3 ulje ima pozitivan ucinak na mozak. 3 do 4 grama dnevno, ovo je dobro i za one koji samo pate od depresije. Ovo ulje se nalazi u morskoj hrani, riba i to, ali ima kupiti i tablete (tamo gdje su vitamini i to)

Pisi dnevnik! zapisivaj sta ti se deseva, i sta mislis. Prvo ti dojde kao terapija, ali isto ti moze pomoci da naucis kad napad dolazi, tako da se mozes pripremiti. Ovo isto puno moze pomoci tvom doktoru, dok te ljeci.

Imaj povjerenje u ljude oko sebe. Vecinom bipolarni ljudi su zadnji koji saznaju da imaju napad. Ljudi oko njiha primjete to puno ranije. Zato vjeruj kad ti netko kaze, i posjeti svog doktora. Napad se puno puta moze sprjeciti na ovaj nacin.

bipolarna
19.01.2008., 12:54
prvi put sam tu na forumu.imam dg.bipolarni.ovo kaj ova cura priča definitivno nije bipolarni poremećaj.kad se prelazi iz depre u maniju ,i obratno, to traje mjesecima.a th. za to nije nekakav normabel-to je sladoled u odnosu na lijekove koji se uzimaju za bipolarni.da skratim,želim samo da mi se jave ljudi koji imaju takvu dg. da malo porazgovaramo.momentalno sam u totalnoj depri.to stanje traje mi već tri-četiri mjeseca,za popizdit!pozdrav:confused:

*jezebel*
19.01.2008., 17:32
Ne smiješ ništa uzimati na svoju ruku. Moraš ići kod stručne osobe. Dijagnoza nekog poremećaja može potrajati, a pogotovo određivanje pravog lijeka (ne paše svima litij). I ima kod bipolarnog vrsta rapid cycling.

slazem se. pazljivo s lijekovima, vrlo je lako napraviti vise stete nego koristi.

dodala bih i ultra rapid cycling i ultra-ultra rapid cycling.

i...

zabluda je da osoba koja nije psihicki stabilna/zdrava/normalna/umetni po izboru toga nije svjesna. mnogi nisu, ali ako si osvijestio problem to ne znaci da ga nemas. to je dobra stvar, korak naprijed, ali ne treba zanemarivati problem onda ako osoba ima veci uvid u svoje stanje.

Qualle
19.01.2008., 20:12
He, po toj logici bi pola tema trebalo brisati ... :D



Da čuj a di je sve ono o bipolarnom poremećaju kaj sam iskopirala , pa ljudi znaju engleski .:D:kava:

Qualle
19.01.2008., 20:13
Je, pametan si ti čo`ek :Pivo:

šta je oseka?

Qualle
19.01.2008., 20:15
Pa dragi Mad Scientist pa daj spoji te teme jel ti išta radiš?

fjodor
19.01.2008., 23:06
za kvalitetnog psihijatra koji će te saslušati i uživjeti se u tvoj problem treba dati novac , dakle ništa od ovoga sa uputnicama, jer ja kad se naručim čekam po 3 , 4 mjeseca da dođem na red ( a za to vrijeme se 3 put padnem i dignem se)
kad pitam kako tak dugo , med sestra mi kaže : "Šta ćeš , bolestan narod."
Ako nemaš novaca za psihijatra nemožeš se liječiti (tražiti uzrok), nego samo zalječiti lijekovima (liječiti posljedice)

zato se obogati kako god znaš i plati si psihijatra ako već nisi u začaranom krugu : bjeda , depresija , muka , suze

eleuthera
19.01.2008., 23:35
prvi put sam tu na forumu.imam dg.bipolarni.ovo kaj ova cura priča definitivno nije bipolarni poremećaj.kad se prelazi iz depre u maniju ,i obratno, to traje mjesecima.

Nije istina. Ima više vrsta bipolarnog poremećaja.
Ovo o čemu ona priča (možda ga ima, možda ne) je ciklički bipolarni poremećaj.

Vidi link (http://www.forum.hr/showthread.php?t=302548). :mig:

žacko
20.01.2008., 14:32
nis znal da je na stranjskom jeziku naša printerica tako blagoglagoljiva,načitana,pročitana i puca po šavovima od silne pameti i kupkice od badema iz kuče svoje.

žacko
20.01.2008., 14:33
Pa dragi Mad Scientist pa daj spoji te teme jel ti išta radiš?

bum te ja dobrano spojil sa lucijem kad si tako navalila,ok?:lol:

Lila_sun
20.01.2008., 18:43
Nagle varijacije raspolozenja,ubrzana prelazenja iz hiperaktivnog do gotovo staticnog stanja.....
U zadnje dvije godine pocela san osjecat znakove koji upucuju na veliku vjerojatnost bipolarnog poremecaja....
Npr sjedih prije nekidan na kavi s prijateljima i jednostavno mi se iz minute u minutu sve mijenja,u jednom trenutku sam hepi do bola,cak i iritirajuce hepi,a vec za nekoliko trenutaka pizdim i imam tugaljivi izraz na faci.
Ako ima nekog s iskustvom,pomogao bi savjet.
Il bilo sta takvo,whatever.

Mozda nemas bipolar nego borderline...http://en.wikipedia.org/wiki/Borderline_personality_disorder

Itchy
20.01.2008., 22:44
kako se uzima litij(za regulaciju raspoloženja)?

bipolarna
21.01.2008., 10:37
Nije istina. Ima više vrsta bipolarnog poremećaja.
Ovo o čemu ona priča (možda ga ima, možda ne) je ciklički bipolarni poremećaj.

Vidi link (http://www.forum.hr/showthread.php?t=302548). :mig:

pa prije da je to BPD (Borderline ; F60 ;Emotionally Unstable Borderline Personality Disorder ;granični poremećaj osobnosti ).
BTW,TO JE SAMO MOJE SKROMNO NESTRUČNO MIŠLJENJE.

*Original*Doll*
25.02.2008., 18:21
a kako se ovaj poremecaj uopce kod osobe javlja?
jel to nesto sta imas cijeli zivot, ili moze potaknuti neka trauma, ili sta vec?

za moju mamu su sumnjali da ima to, pa shizofreniju, na kraju se ispostavilo da ima neku vrst depresije (neznam izraz napamet) i sad joj je super, nova osoba. u zivotu je nisam takvu vidla!

bipolarac
05.04.2008., 22:37
prvi put sam na forumu,zelim podeliti iskustva sa ljudima koji boluju od iste bolesti.Evo moje iskustvo.lecim se vec tri godine.Sve je pocelo kad sam se 2005 vratio iz vojske,postao sam hiperaktivan-stalno sam negde jurcao,mnogo sam pio , malo spavao,trosio novac na sve strane dok ga je bilo a posle sam trazio od roditelja...bilo je i konflikata itd,trajalo je to mesec i po,postao sam nepodnosljiv i sledi moja prva hospitalizacija od mesec dana dg:mi je bila akutna psihoza terapija rispolept,sledi depresija pa sam prestao da uzimam lekove{mislio sam da mi ne trebaju] i posle samo tri nedelje neuzimanja lekova manija opet napravio glupost i hospitalizacija od 2 meseca.Posle toga dg:afektivni bipolarni poremecaj i od lekova eftil i risar s tim sto mi je doktor izbacio risar i pijem samo eftil vec godinu dana i zasad je sve u redu........ dokle?

Vespeva
06.04.2008., 15:31
ah, to imam i ja. Bipolarna depresija npr. To ti je kvar u mozgu inače. Te neki kemijski spojevi su se pomiješali i iskvarili itd. Uglavnom, sunce pomaže. Čudno je to ali pomaže. Svijež zrak, što više jutarnjeg svijetla i bilokakvog svijetla, dobro se okruži sa pozitivnim mislima jer s vremenom bi to moglo prerasti u niz drugih gaaadnih bolesti. Meditacija, opuštanje, rješavanje stresova. Što manje naglih promjena u okolini. Lijekove kod toga nebih preporučila jer kadkad ne reagiramo svi isto na njih

bipolarac
06.04.2008., 22:25
sunce? zanimljiva terapija,mada dosta vremena provodim na plazi itd.koliko sam te razumeo ti ne pijes lekove?ja se iskreno plasim da prekinem,zato sto sam vec jednom to uradio i posle vrlo kratkog vremena uleteo u MANIJU,sto je kod mene vrlo zeznuto,i za mene i za porodicu a i za okolinu.znaci sto sam stedeo 5 godina i ustedeo 4 hiljade evra ja sam potrosio za mesec dana.Znaci manija je meni najveci problem,narocito sto sam vodolija u horoskopu a mi smo i inace nepredvidivi-mozes samo zamisliti koliko sam nepredvidiv u toj maniji.depresije se ne plasim onda spavam po 12 sati dnevno ne izlazim ne druzim se previse sem sa jednom drugaricom koja je u kolicima njeno drustvo mi onda najvise prija.interesuje me kakve su kod tebe manije i kako izlazis na kraj s njima?takodje ako neko ima slicna iskustva voleo bi da se javi ..................pozdrav

trocal
07.04.2008., 02:18
e ja ne znam jel ja imam ovo.
vec duze vrijeme pretpostavljam da imam.
inace sam uvijek bio melankolican, ljudi me dozivljavaju kao tuznu, zatvorenu osobu, a s druge strane kao veselog simpa lika :)
vec neko vrijeme, dosta dugo budem normalan.
onda odjednom u sekundi sav neki hiperaktivan, smijem se, pricam ko navijen, ko da sam na tableticama. te faze traju vrlo kratko, po samo par sati.
al onda nekad, iz cista mira, bez ikakvog razloga, lupi depresija.
samo lezim u krevetu, placem, nisam za nist, ponasam se prema svima grozno.
nisam fizicki agresivan, to mi se gadi, al zato psihicki maltretiram sve oko sebe. otpiljujem ljude, djevojka me nazove, ja (ako se udostojim javiti se) drsko samo odbijam dok ona ne poklopi, onda razmisljam o tome i mislim kako je to lose pa opet placem i tako stalno. i te depresivne faze znaju dugo trajati.
i inace bi i mislio da sam samo depresivac, dok me prije par mjeseci nisu ljudi pitali zasto sam ja tako hiperaktivan, a meni nije bilo jasno o cemu pricaju..
kad sad iz ove perspektive (normalno stanje) pokusavam opisati kakav sam u "nenormalnim" stanjima, osjecam se kao da pricam o nekoj drugoj osobi i cini mi se da bih trebao ugasiti komp i zaboraviti na sve.
mislio sam otici kod psihijatra ili tako nest, da dobijem nekakvu dijagnozu na papiru da znam koji mi je k***c, jer kad me uhvati ta crna faza to je pregrozno. da jos stvar bude bolja, nekad tocno osjecam kad ce nastupiti to crnilo. sve bude normalno, i onda polako, ali sigurno, taj neki osjecaj me potpuno obuzme, sam sebi kazem "e sad je gotovo" i ne mogu si pomoci.
poceo sam prekidati kontakte s ljudima, jer bolje mi je sprijeciti nego napravit glupost pa se kajati.

bipolarac
07.04.2008., 14:29
prema onom sto si opisao nesto se dogadja sa tobom,i mene su prvi put kad mi se to desilo da budem hiperaktivan drugi govorili da moram da odstavam malo,ali ne ja sam se onda vratio iz vojske i kao pusten s lanca samo sam negde svrljao,isao sa 4 devojke u isto vreme i nije mi bilo dosta,pio sam dupli pelinkovac i pivo i to puno pa onda sednem u kola pa vozim ko blesav.posvadjao sam se s roditeljima izaso iz kuce u stan.nekad po dve noci nisam spavao a energija ista.napravio sto drugih gluposti.moj ti je savet da odes kod nekog dobrog psihologa(to nije sramota) i iskreno popricas sa njim bez stida on ce oceniti dali je tebi potrebna psihijatriska pomoc.Mozda je kod tebe neki drugi problem mnogo manji od bipolarnog poremecaja,za to nisam strucan.Nemoj prekidati kontakte s ljudima je ce ti to pogorsati stvari,nego hitno kod psihologa.Nisam ti rekao i hiperaktivna faza kod mene je imala dve faze u prvoj kada je sve bilo ok?zabavan si tako to i druga gde sam postao sve nepodnosljiviji,stalno sam ja pricao i uvek bio u pravu,pa razdrazljiv ako se neko ne slozi samnom.Nadam se da ces otici kod psihologa na vreme i javi sta je bilo............pozdrav

trocal
07.04.2008., 17:46
primjetio sam da mnogi govore o tim hiperaktivnim fazama. i ja ih imam tu i tamo, al eto jos jednom ponavljam budu jako jako kratke.
al zato ove tamnije faze traju dosta dugo.
nekad samo depresija, nekad sam ljut na sve, svi mi se gade, ne zelim komunicirati i slicno..
moram se malo raspitati gdje uopce mogu otic na razgovor kod psihologa..
il u slav brod il u zagreb, ako neko ima iskustva nek javi

bipolarac
08.04.2008., 21:41
jesi nasao nekog dobrog psihologa?

croatish7
08.04.2008., 22:01
joj to je na opri bilo danas....
ma kuiš mislim da bi vi treali meditirat....
ae...

poboznidjavo
10.04.2008., 17:40
Mislim da bi meditacije i boravak na suncu mogli pomoći samo kod neke blage depresije. Depresija kakva je kod bipolarnog (dok stabilizator (litij npr.) ne uzme maha) je preteška da bi rješenja bila imalo banalna. Sjećam se da sam od očaja grizao krpe, a majka me nekoliko dana držala zaključanog u praznoj sobi da se ne ubijem, a skoro sam umro od boli u prsima i užasne anksioznosti. A tek katatonična stanja. Jako je korisno pozvati nekog frenda ili bilo kog (ako ste sposobni ikog podnijeti) u šetnju. Lučenje endorfina poboljašava raspoloženje. A maniji uopće ne želim pričati? Na kakvoj ste terapiji sada?:kava:

bipolarac
10.04.2008., 23:36
ja pijem stabilizator eftil 2 tablete uvece i sasvim sam ok,ali napomenuo bi odlican odnos sa psihijatrom mislim da je to jako bitno.Takodje mnogo radim na sebi pokusavam sto vise izbeci stresne situacije,skratio sam listu prijatelja koji su lose uticali na mene(alkohol),znaci izbacio sam alkohol iz upotrebe vec godinu i po(alkohol nikako ne ide sa bipolarnim).Ozenio sam se sa najboljom drugaricom koja je uvek bila uz mene i sjajno funkcionisemo.Samo jos da nadjem posao u struci i bice fenomenalno,ali to ce biti malo teze.

Anastazya
12.04.2008., 01:47
e ja ne znam jel ja imam ovo.
vec duze vrijeme pretpostavljam da imam.
inace sam uvijek bio melankolican, ljudi me dozivljavaju kao tuznu, zatvorenu osobu, a s druge strane kao veselog simpa lika :)
vec neko vrijeme, dosta dugo budem normalan.
onda odjednom u sekundi sav neki hiperaktivan, smijem se, pricam ko navijen, ko da sam na tableticama. te faze traju vrlo kratko, po samo par sati.
al onda nekad, iz cista mira, bez ikakvog razloga, lupi depresija.
samo lezim u krevetu, placem, nisam za nist, ponasam se prema svima grozno.
nisam fizicki agresivan, to mi se gadi, al zato psihicki maltretiram sve oko sebe. otpiljujem ljude, djevojka me nazove, ja (ako se udostojim javiti se) drsko samo odbijam dok ona ne poklopi, onda razmisljam o tome i mislim kako je to lose pa opet placem i tako stalno. i te depresivne faze znaju dugo trajati.
i inace bi i mislio da sam samo depresivac, dok me prije par mjeseci nisu ljudi pitali zasto sam ja tako hiperaktivan, a meni nije bilo jasno o cemu pricaju..
kad sad iz ove perspektive (normalno stanje) pokusavam opisati kakav sam u "nenormalnim" stanjima, osjecam se kao da pricam o nekoj drugoj osobi i cini mi se da bih trebao ugasiti komp i zaboraviti na sve.
mislio sam otici kod psihijatra ili tako nest, da dobijem nekakvu dijagnozu na papiru da znam koji mi je k***c, jer kad me uhvati ta crna faza to je pregrozno. da jos stvar bude bolja, nekad tocno osjecam kad ce nastupiti to crnilo. sve bude normalno, i onda polako, ali sigurno, taj neki osjecaj me potpuno obuzme, sam sebi kazem "e sad je gotovo" i ne mogu si pomoci.
poceo sam prekidati kontakte s ljudima, jer bolje mi je sprijeciti nego napravit glupost pa se kajati.


Kod mene je identican problem. Najgore je od svega sto ne mogu vladati njime.
Znaci, konstantna faza melanholije i blage depresije, sa povremenim padanjem u
1. "crnu rupu" (kako volim nazvati to svoje stanje letargije, apatije, bezvoljnosti i asocijalnog ponasanja); to stanje obicno traje pet do sedam dana, ali sto je najgore - nemam se zelju izvuci iz njega, jer tada obicno porusim mostove koje izgradim u odnosu sa drugim ljudima, i shvatim bezznacajnost ljudi, svijeta... Ili, pak...
2. totalnu ushicenost i hyperenergicnost (nevjerovatno, ali tada ljudi pitaju da li sam na "necemu", jer naprosto isijavam od energije)
Ovu totalnu ushicenost, ali u nekako zdravijem obliku, sam primjetila kada se zaljubim, i tada obicno traje dulje od jednog tjedna.
Povremeno pijem Xanax ili Lexilium, i to obicno kada mi se javi problem sa nesanicom. Vec neko vrijeme se tjeram da odem psihologu ili psihijatru... Razlog zasto do sada nisam otisla doticnim lijecnicima, je najvise stoga sto sumnjam u njihovo znanje i sposobnost....

valenthyne
14.04.2008., 10:57
ja vec od dvanajste godine patim od bipolarnosti ili kako se inace kaze manicne depresije.
ali ustanovilo se sta mi je tocno tek prije pet godina. moja sreca je sta zivim vec devet godina u njemackoj pa imam dobre doktore i sta je posebno bitno kod te bolesti, imam dobre ljekove.
stvar je u tome sta se ta bolest ne dobije zato sta nesto u zivotu nije bilo ok,
vec je to jedan kemijski poremecaj u mozgu.
ja sam u svojim manijama bijo jako perverzan, divlji i trosio sam pare ko lud, sta me je dovelo i do dosta dugova, koje sam bogu hvala mogao prepisat
na stecaj, jer sam u svojo maniji uzea jedan ducan i ostao 80000 eura duzan.
dok u depresijama koje su poslje dolazile, sam samo mislio na smrt, bez obzira sta imam jako finu i razumljivu zenu i djecu.
u svakom slucaju, tu bolest treba prihvatit ko kad imate secer.
znaci stalno uzimat ljekove, skoro cijeli zivot i onda se moze s time zivit.

invisible f
14.04.2008., 11:44
Valenthyne, koje lijekove piješ?

valenthyne
15.04.2008., 11:18
Valenthyne, koje lijekove piješ?

neuroleptik zyprexa 5 mg u jutro i 10 navercer, zatim za ravnotezo seratonina u mozgu pijem valporat i lamiktal, i uz sve to pijem jedan novi antidepresiv koji je tek prije dvi godine dosao na trziste, zove se cymbalta

valenthyne
15.04.2008., 11:21
ja pijem stabilizator eftil 2 tablete uvece i sasvim sam ok,ali napomenuo bi odlican odnos sa psihijatrom mislim da je to jako bitno.Takodje mnogo radim na sebi pokusavam sto vise izbeci stresne situacije,skratio sam listu prijatelja koji su lose uticali na mene(alkohol),znaci izbacio sam alkohol iz upotrebe vec godinu i po(alkohol nikako ne ide sa bipolarnim).Ozenio sam se sa najboljom drugaricom koja je uvek bila uz mene i sjajno funkcionisemo.Samo jos da nadjem posao u struci i bice fenomenalno,ali to ce biti malo teze.


evo jos jedan primjer koliko puno znaci imat pravog partnera uz sebe, moja zena ima veliko razumjevanje za mene, ali i ona ide na grupne terapije za osobe koje imaju psihicke bolesnike u obitelji. tamo ide jednom mjesecno i kaze da joj dosta pomaze to sta prica sa drugima koji isto kod kuce imaju taj problem. u svakom slucaju nije lako sa nama zivit

blured
15.04.2008., 11:34
da, a? :kava:

micamacazg
18.04.2008., 09:29
ah da zaboravih jos jednu sitnicu,tj pitanje za one koji su uzimali.
Prije godinu i pol dana psihijatar mi je pripisao Helex od 100mg

Helex od 100mg :misli: kaj to postoji?

bezkarakterna
18.04.2008., 09:45
Nagle varijacije raspolozenja,ubrzana prelazenja iz hiperaktivnog do gotovo staticnog stanja.....
.

kod bipolarnog poremećaja radi se o mnogo dužim fazama depresije i manije. ako ti se tokom dana tisuću puta promjeni raspoloženje nevjerujem da je to bipolarni poremećaj, meni je isto tako , i za takav se problem često pripisuju epileptici koji imaju višestruko djelovanje

Ziks
19.04.2008., 08:49
Nigdje ne piše kako se dobiva bipolarni odnosno kako dolazi do njega. Jel on dolazi iz čista mira ili.. Pogotovo ako ga nitko iz familije nema.

Get Thee To A Nunnery
20.04.2008., 18:18
mislim da je to ipak genetska bolest...

moj tata je bipolaran, al takav je postao tek s 35 godina, tako da nam je to svima doma bio veliki šok.
teta je isto postala manično depresivna s 40, sestrična im je oboljela oko 25-te...

tako da ja već pomalo i za sebe strepim...

valenthyne
30.04.2008., 10:07
Nigdje ne piše kako se dobiva bipolarni odnosno kako dolazi do njega. Jel on dolazi iz čista mira ili.. Pogotovo ako ga nitko iz familije nema.

bipolarni poremecaj je genetski, znaci ima ga se od rodenja, ali tek u pubertetu izade na vidilo. poremecaj je zato sto mozag proizvodi previse seratonina=sta vodi do manije, ili premalo=sta vodi do depresije.
sve u svemu znaci, ako imate taj poremecaj niste neki ludak koji je to postao zato sto ga je okolina maltretirala, nego je jednostavno kemijski poremecaj u mozgu. tu pomazu samo ljekovi, to treba prihvatit kao kad neko ima dijabetes.
kao sta on uzima svoj inzulin tako bipolarac mora uzimat svoje ljekove.
jedino sta se moze dogodit, a da imate jos neki psihicki poremecaj, ja da ako vam roditelj smatra da ste jednostano zlocesti, sta je bijo kod mene slucaj, pa vas za sve mlati, da dobijete neki poremecaj tipa borderline.za sto vam opet ond treba klasicna psiho terapija. ali sam manicnom depresijom se uz ljekove moze manje vise normalno zivit. traje malo dok se nadu ljekovi koji 100 % vama odgovaraju

valenthyne
30.04.2008., 11:36
Ma gdje je tu utvrđen bipolarni poremećaj.

Cura je bila kod specijaliste koji joj je propisao Helex, poslije mijenjao u Normabel i sve to od po "100 mg" :zubo:

Meni je cijela tema smiješna i ovaj post , kako je napisan :vidiga:


Nisam čuo za "psihotike" , već antipsihotike , a i sam L.C. spada u A/D grupu lijekova, mada se i on kao lijek propisuje tek ako ostali lijekovi iz grupe A/D ne daju blagotvoran učinak.

normall je potpuno u pravo
prvo, da je bipolarnost nebi se tako brzo mjenjali osjecaji, meni to vise lici na borderline.
a ta glupost da se ne uzima antidepresive, pa da sta ce ti to, doktori nas tako i tako zele samo trovat. ist tako se ljekove nemoze uzimat sam 2-3 tjedna, jer trba 6 tjedana da se stvori prava razina u mozgu.
ljudi nemojte samo zato sto ste ponekad malo losije volje pomisljat da ste bolesni, a ako je to ucestalo onda triba ljecniku, a dok se nade odgovarajuci ljek, to moze potrajat misecim

valenthyne
30.04.2008., 11:39
ah, to imam i ja. Bipolarna depresija npr. To ti je kvar u mozgu inače. Te neki kemijski spojevi su se pomiješali i iskvarili itd. Uglavnom, sunce pomaže. Čudno je to ali pomaže. Svijež zrak, što više jutarnjeg svijetla i bilokakvog svijetla, dobro se okruži sa pozitivnim mislima jer s vremenom bi to moglo prerasti u niz drugih gaaadnih bolesti. Meditacija, opuštanje, rješavanje stresova. Što manje naglih promjena u okolini. Lijekove kod toga nebih preporučila jer kadkad ne reagiramo svi isto na njih

ma da sta ce nam ljekovi, ja kao 100% dokazani bipolarac koji se ljeci u njemackoj, di nazalost ima vise i boljih specijalista, samo sam na svoju ruku ostavio neke ljekove pa sam se tija bacit pod vlak.
ma ja uvik kazem, koji ce kurac i secerasima inzulin, bolje da zapale jedan joint.

blured
02.05.2008., 20:12
ma ja uvik kazem, koji ce kurac i secerasima inzulin, bolje da zapale jedan joint.

haha

http://www.nimh.nih.gov/health/publications/bipolar-disorder/complete-publication.shtml

mpo
02.05.2008., 23:46
LOL najbolji su ovi likovi koji govore protiv lijekova pa nakon toga preporuce drugi :))

sunce i zrak je dobar početak.

momo123
03.05.2008., 05:57
nisam baš detaljno čitao cijelu temu ali čini mi se kao da je upitanju manična depresija. netko je spomenuo sunce, i to je istina, sunce na neki čudan način pomaže pri depresiji.
ja sam osobno protiv ljekova ali struka kaže da su potrebni. sama odluči

Ziks
03.05.2008., 09:30
Bipolarni poremećaj je genetski,ali ipak netko treba biti prvi nositelj dakle netko od koga sve počinje.Zato sam to i pitao.

blured
03.05.2008., 20:32
Bipolarni poremećaj je genetski,ali ipak netko treba biti prvi nositelj dakle netko od koga sve počinje.Zato sam to i pitao.

ja bi definitivno ustvrdila da su kod mene svi lagano pomeremećeni, a ja sam pukla do kraja

nina333
06.05.2008., 19:42
Nagle varijacije raspolozenja,ubrzana prelazenja iz hiperaktivnog do gotovo staticnog stanja.....
U zadnje dvije godine pocela san osjecat znakove koji upucuju na veliku vjerojatnost bipolarnog poremecaja....
Npr sjedih prije nekidan na kavi s prijateljima i jednostavno mi se iz minute u minutu sve mijenja,u jednom trenutku sam hepi do bola,cak i iritirajuce hepi,a vec za nekoliko trenutaka pizdim i imam tugaljivi izraz na faci.
Ako ima nekog s iskustvom,pomogao bi savjet.
Il bilo sta takvo,whatever.

Ne vjerujem da se radi o bipolarnom poremećaju, jer kažeš, imaš ubrzana prelaženja iz hiperaktivnog do gotovo statičnog stanja, što ne bi indiciralo da imaš bp, koji si, usput, sama sebi "dijagnosticirala". Da li si uzimala nešto drugo ili neke lijekove prije nego li si upala u takvo stanje?

nina333
06.05.2008., 20:05
ah da zaboravih jos jednu sitnicu,tj pitanje za one koji su uzimali.
Prije godinu i pol dana psihijatar mi je pripisao Helex od 100mg,i uzimala sam ga punih pol godine dok jednom nisam otisla u Njemacku kod rođaka...I tih tjedan dana za mene je bila patnja,bila sam u totalnom khurcu i depresivna cijelo vrijeme...Helex je anksiolitik pa mi nisu jasne te nuspojave.Uglavnom kad sam se vratila nisam htjela opet uzimati pa sam presla na rodicin Praxiten,od kojeg mi je bilo samo gore,jos sam ga uzimala usporedo s Normabelom od 100mg kojeg uzimam otprije 2 godine....Kasnije mi je uza sve to susjeda rekla za Xanax pa sam i njega pocela uzimati,i najzadnja faza bio je Xanor.Trenutacno uzimam samo Normabel ali sam poslije svega ovoga imala oko mjesec dana neke neuobicajene tikove,trzaje,cudne snove i neke...poluhalucinacije....I jos me to zna uhvatit,pa ako se tko stvarno razumije u ovakav tip problema,svaki savjet je dobrodosao.
Helex je i anksiolitik, i djeluje kao blagi antidepresiv, ali u svakom slučaju ima dosta široki spektar djelovanja. Ito što opisuješ, nisu nuspojave..
Zašto si uzimala praxiten na svoju ruku, još si si i pogoršala stanje?
Plus normabel, koji je diazepam, a praxiten oxazepam. Misliš li da je normalno na svoju ruku gutati lijekove bezveze? Xanax ti je isto što i Helex, stvar je u proizvođaču, jako "mudro" što si ga počela uzimati jer ti je susjeda to rekla...
Ako je to sve što si uzela, mislim da nisi nešto ispustila, onda od samih lijekova nisi mogla dobiti halucinacije....ni poluhalucinacije...
Odi podhitno kod psihijatra, ali prije što uopće ikamo kreneš, prekini uzimati lijekove na svoju ruku!!!! I naravno, morat ćeš reći psihijatru što si sve uzela, jer ti u protivnom neće moći postaviti dijagnozu niti utvrditi realne simptome ev. bolesti.

nina333
06.05.2008., 22:43
nisam baš detaljno čitao cijelu temu ali čini mi se kao da je upitanju manična depresija. netko je spomenuo sunce, i to je istina, sunce na neki čudan način pomaže pri depresiji.
ja sam osobno protiv ljekova ali struka kaže da su potrebni. sama odluči

Tako je, Ako se radi o takvoj dijagnozi, antipsihotici se uzimaju svaki dan, netko je dobro napisao da se može usporediti sa šećernom bolesti, dakle, do kraja života.
Ukoliko osoba koja boluje od bp na svoju ruku prestane uzimati antipsihotike, posljedice mogu biti jako gadne, od nekontroliranih postupaka, pri kojima rade veliku štetu sebi i okolini, do samoubojstva.

malizia
11.05.2008., 02:10
nije mi baš jasno ovo s kemijom u mozgu..genetski..

meni se više čini da sam genetski jednostavno osjetljiva, a sve ostale zavrzlame - 'odgojem'.

cilo djetinjstvo sam živjela u depresivnoj okolini pa nisam znala za bolje, jednostavno bila nezadovoljna i to je bila normala.
otkad znam za sebe, ono što me čini sretnom je ljubav i tad sam poletna i luda, a zaljubljivat sam se počela intenzivno već od vrtića :rofl:
virovala u bajke, to mi valjda bia izlaz
nikad nisam pretbacivala ikome išta, mislila sam da tako treba bit, dok krajem osnovne nisam izbacila sav bunt (nakon dvije godine već blažih depresija) - adolescentska kriza mi pisalo na opravdanju, kad nisam tila u školu :cerek: (naime, stalno sam bila odgovorna, svaka greška mi se predbacivala i to psihičkim nasiljem.. i valjda mi je karakter dovoljno ojača da se pobuni..)

prvu polovicu srednje bila sam skoro flegmatična, ni vesela, ni previše tužna.
zadnja dva razreda i prvu godinu faksa - uglavnom jako dobro, stalno u društvu

nakon toga- dvije godine teške depresije (s povremenim usponima.. kao i uvijek kad bi se zaljubila, a to je bilo često)

zadnjih dvije pak.. a ne znam, i sad sam u depresiji, ne najtežoj ali jesam.
najgore od svega je to šta je moja zaljubljiva priroda blago odumrla, jer više nisam sklona iluzijama potrebnim za nju, a prava stvar je zasad profućkana

negdje sam čiatala o terminu ''atipična depresija'' - osobe koje dobro reagiraju na vanjske podražaje, a jaako loše podnose razočaranja
pa mi nije jasno jel to termin za nešto blaže od bipolarnog
i di je uopće granica njegova
ja sam osoba koja je opsesivna i dobro reagira na ono za što živi, a to je ljubav - kako odrastam=i prema poslu, a skužila sam tek sad što želim raditi, ne znam ishod, a bez točno onog čemu težim ne zanm biti zadovoljna, kamoli sretna..
kada mi je situacija i približno na tragu onog što mi je bitno sretna sam, pa ne mislim da sam bipolarna, jer bi mogla biti super do kraja života da bar napola liči na ono čemu težim
?

bipolarna?
12.05.2008., 09:10
Zamisli ti da sada neka djevojka ili neki dečko sebe pronađu na ovoj temi , vide kod mame u kutijici Normabel 10mg, i pročitaju: "Vidi, pa ova pije 100 mg," te uzme deset tabletica po 10 mg. :eek: :eek:

Ovu temu bi bilo najkorisnije komplet pobrisati[/QUOTE]


Poštovanje,
imate pravo...mislim da se ovdje sve pobrkalo...ne mogu tvrditi da sam stručna,informativno pratim psihološke teme radi valstitih problema, no za ovakve doze lijekova za smirenje nisam čula...Djevojci bi poručila da se ozbiljno primi savjeta nekog psihijatra(naravno onog tko će je htjeti saslušati)
Mislim također da se radi o zloupotrebi ljekova... Zato, OPREZ.
Ni ja nisam čula za Normabel od 100mg, pa ni za korištenje drugih u tako visokim dozama. Iz vlastitog iskustva znam da mi je psihijatar na Rebru, kada mi je umro otac, rekao da smijem popiti naviše 20 mg Normabela na dan.
Dakle, mislim da bi diskusije na Forumu ipak trebalo prihvatiti sa velikom rezervom, a obratiti se stručnjacima...naravno onim koji imaju i malo ljudskosti i želje za korištenjem svojeg znaja u korist pacijentu.

UPRAVO ZATO PREDLAŽEM DA OSOBE KOJE IMAJU DOBRA ISKUSTVA SA PSIHIJATRIMA KOJI ORDINIRAJU NA UPUTNICU IZNESU IMENA I USTANOVE.
Nadam se da to nije protiv pravila Foruma, ta nije reklama !:top:

TanjaOriginal
04.06.2008., 08:44
Dakako, ne znam puno o tome jer psihologiju sa stajališta ozbiljnih "boleština" uopće ne poznajem. :ne zna:

Menično depresivna psihoza drži razum sačuvanim, ali je emocionalni svijet otišao do đavola poodavno.

Ima li netko tko to bolje poznaje?

CURICA5
04.06.2008., 08:51
Dakako, ne znam puno o tome jer psihologiju sa stajališta ozbiljnih "boleština" uopće ne poznajem. :ne zna:

Menično depresivna psihoza drži razum sačuvanim, ali je emocionalni svijet otišao do đavola poodavno.

Ima li netko tko to bolje poznaje?

koliko se ja sjećam iz psihologije,naleti dobrog raspoloženja uz nalete lošeg...nema sredine...:ne zna:

Thechosentwo
04.06.2008., 09:12
Definitivno. Znači ekstremna promjena raspoloženja bez kontrole.
Koje prelazi iz najobičnije euforije sreće pa u manične napade agresije ili
depresije. Vrlo tesko psihičko stanje. Nikome to ne bih htio poželit.

TanjaOriginal
04.06.2008., 12:42
A kolike su šanse da je izliječivo? I kako se liječi?

femmelatin
04.06.2008., 12:57
http://www.medicina.hr/clanci/manija_manicno_depresivna_psihoza.htm

camundongo
04.06.2008., 13:01
Manicno-depresivna psihoza ne postoji, to je zastarjeli naziv koji se koristio do prije 30 g.

Danasnji naziv bolesti: Bipolarni afektivni poremecaj (BAP).

Manicno-depresivno je krivi naziv jer daje naslutiti da se manija i depresija javljaju istodobno, zato je bipolarni poremecaj bolji naziv, postoje epizode manije i depresije (svaka traje po nekoliko mjeseci), a izmedju te dvije epizode je jedna epizoda normalnog funkcioniranja.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Bipolarni_poreme%C4%87aj

TanjaOriginal
05.06.2008., 08:15
Hvala na odgovorima i linkovima.

Ovdje je manična faza duža, a depresivna krća. Bogu hvala - u protivnom ne bih izdržala psihički tolerirati tu osobu.

S mog aspekta, puno je jednostavnija manija. Depresija UBIJA!

simptomi manije su:

citat (thx femme)
-ushićenost
-razdražljivost
-izmjenjivanje stadija ushićenosti i razdražljivosti - i nazad i to vrlo brzo
-hiperaktivnost(jako rijetko)
-slaba koncentracija i lako rušenje koncentracije
-slabije i nikakvo spavanje
-prejedanje
-povećanje seksualne želje
-brzo preskakanje s teme na temu tijekom konverzacije - otežavajući osobi koja ga sluša da ga prati (to definitivno)
-brzo govorenje, što otežava razumijevanje riječi koje izgovara(mumljanje umjesto govora)
-grandiozne ideje (vjeruje da je Bog osobno) :ne zna:

TanjaOriginal
05.06.2008., 08:16
Manicno-depresivna psihoza ne postoji, to je zastarjeli naziv koji se koristio do prije 30 g.

Danasnji naziv bolesti: Bipolarni afektivni poremecaj (BAP).



Kužim, ali morala sam od nečeg krenuti i to nečeg poznatog.

Ovo je prestrašno kada ne znaš o čemu se radi. Izluđujuče i jako naporno.
Sada kada mi je donekle jasno, lakše se družim.

Dakle - neizliječivo!

nina333
05.06.2008., 16:12
Kužim, ali morala sam od nečeg krenuti i to nečeg poznatog.

Ovo je prestrašno kada ne znaš o čemu se radi. Izluđujuče i jako naporno.
Sada kada mi je donekle jasno, lakše se družim.

Dakle - neizliječivo!

jedna napomena. Nije nužno da faza depresije dulje traje. Manija je isto vrlo opasna, jer baš u maničnoj fazi pacijent odbija uzimati lijekove, smatra da mu nisu potrebni, često je nekontaktibilan, ulazi u rizične situacije, npr. sklon je u jednom danu potrošiti velike svote novca, dakle, vjeruje da donosi ispravne odluke, često ulazi u sukob s obitelji i prijateljima, vrijeđa, itd..
Život s tom bolešću je lakši kad se svakodnevno uzimaju lijekovi, antipsihotici plus psihostabilizatori.
Svaka osoba je drukčija sama po sebi, pa se ne manifestira kod svakoga na isti način.

TanjaOriginal
05.06.2008., 21:53
Do đavola Nina, i ovo što si rekla je istina, samo nisam shvaćala da to ima toliko čvrstu vezu jedno s drugim.
Sada kada se to napiše na jedno mjesto postaje vidljivo. Dakle, ovakvo ponašanje nije skroz individualno kao što sam mislila.

žacko
07.06.2008., 16:28
-dobro tanja,bar me uvijek uspiješ iznenaditi ako ništa drugo,svojim šarolikim društvancem:):D

žacko
07.06.2008., 16:44
-manija je emocionalno stanje intenzivnog ali neutemeljenog zanosa,koji se očituje pretjeranom i bezrazložnom aktivnošću.,razgovorljivošću,bijegom ideja,distraktibilnošću,dakako i nepraktičnim grandioznim planovima te provalama nesvrhovite aktivnosti.
neki ljudi koji trpe od epizodičnih razdoblja depresije,takođe povremeno i iznenadno postanu i manični .
manična bujica rečenica je bučna i uspjenušana,prepuna zajedljivih primjedbi,šala,igara riječima,rima i upadica o okolnim objektima i zbivanjima koji su privukli govornikovu pozornost.taki govor je vrlo teško prekinuti i on nam otkriva manični bijeg ideja.iako su mali djelići govora koherentni,govornik naglo skače s teme na temu.manična potreba za nametljivošću može ga učiniti nametljivo druželjubivim i nasrtljivim.nesvrhovito je često "zaposlen"i ne zapažuje očigledne propuste svoje kao ni slabosti svojih pothvata.svaki pokušaj nagla zaustavljanja može lako izazvati bijes i srđbu.manija se obično pojavljuje iznenada i razvija bzima tokom razdoblja od jednoga do dva dana.
-simptome bipolarnoga poremečaja,imaš navedene...

TanjaOriginal
07.06.2008., 17:07
Eh, Žacko, Žacko. U životu se ima društvo za sve potrebe. Pa mijenjaš po potrebi i trenutnim zanimacijama. Ne rekoh li ti da je smisao života ŽIVJETI.Danas si tu a sutra tko zna gdje. :ne zna:

Zanimljivo je ovo o maničnim epizodama. Prije bih rekla da je govor entuzijastički okrenut samo na jednu jedinu temu. I ne postiji više baš ništa što bi moglo izazvati interes.
Problem je što je to tema "znanstvenog" sadržaja ranga Toma I Jerrya.

žacko
07.06.2008., 18:17
-a kaj češ kad čovijek pršti od ideja i energije seksual(oh ,ops casual),morti mu i pažnje malko treba,dofuraj ga vamo na tretman:D,kad je tako blagoglagoljiv i tankoćutan...ima li kaj ezoterije u njemu?

žacko
07.06.2008., 18:18
-živjeti i "živjeti" oli životariti ili životinjariti? živo-život oli životinja? ako nagoni nisu kontrolirani oli reducirani,može se u zajednicu komaja prešaltati...

TanjaOriginal
08.06.2008., 18:51
-a kaj češ kad čovijek pršti od ideja i energije seksual(oh ,ops casual),morti mu i pažnje malko treba,dofuraj ga vamo na tretman:D,kad je tako blagoglagoljiv i tankoćutan...ima li kaj ezoterije u njemu?

Jedni to i ima. :lol:

Ali ne bilo koju, već ga pucaju arhetipovi po Jungu.
Sve što kaže 100% je istina.

Tako da se sve može još više zakomplicirati.

TanjaOriginal
08.06.2008., 18:54
-živjeti i "živjeti" oli životariti ili životinjariti? živo-život oli životinja? ako nagoni nisu kontrolirani oli reducirani,može se u zajednicu komaja prešaltati...


Živjeti.

anabelll
25.11.2008., 13:35
Tražila sam ovu temu , i svašta sam pronašla ali ne i one koji imaju, navedeni problem.
Davno sam odlučila da više neću obilaziti psihijatre , da ću si dati vremena i truda sama se nositi sa time i nekako mi ide, ali u fazi depresije je jako ružno i u tim momentima mi treba podrška, netko sa istim problemom kome ću se moći obratiti, razgovarati.
Voljela bi da mi se na PP jave oni s kojima mogu stupiti u kontakt.
A za ostale, tema je otvorena i nešto o biopolarnom poremećaju :

Definicija manično-depresivne psihoze (bipolarnog poremećaja)
Manično-depresivna psihoza (bipolarna psihoza) endogena je duševna bolest u kojoj se izmjenjuju razdoblja manije i depresije. Spada u teške endogene psihoze.
Koji su simptomi?
Važno je razlučiti tri elementa ovog poremećaja:
-depresivni simptomi
-manični simptomi
-ciklusi ova dva raspoloženja.



Simptomi manije mogu uključivati:
-ushićenost
-razdražljivost
-izmjenjivanje stadija ushićenosti i razdražljivosti - i nazad i to vrlo brzo
-hiperaktivnost
-slaba koncentracija i lako rušenje koncentracije
-slabije i nikakvo spavanje
-prejedanje
-povećanje seksualne želje
-brzo preskakanje s teme na temu tijekom konverzacije - otežavajući osobi koja ga sluša da ga prati
-brzo govorenje, što otežava razumijevanje riječi koje izgovara
-grandiozne ideje
Oko 1% opće populacije će razviti bipolaran poremećaj za vrijeme svog života. Ako imate krvne srodnike koji boluju od bipolarnih poremećaja, tada je prilika za razvijanje bolesti veća - oko 12% ljudi čiji brat ili sestra pate od bipolarnog poremećaja razviti će istu boles

Hotimir
27.11.2008., 18:40
5 godina živio sam sa svojom ženom koja je "bipolarac".
Kad je kontrolirala svoju bolest bilo nam je prekrasno.
Kad je (namjerno) dozvolila da bolest kontrolira nju, život nam se pretvorio u pakao i rastali smo se.
Imam i ja putra na glavi,bilo nam je teško, ali bilo nam je predivno.
Sada, kada je odlučila da joj je ljepše biti bolesna, neka onda i bude.

anabelll
28.11.2008., 07:53
Ovo zvuči jako šturo i pomalo sebično od tebe.Misliš li da je život pod ljekovima bajan, ne misliš li da ti isti ljekovi uzimaju svoj danak ?
Da život je krasan i predivan kad vam ga kontroliraju ljekovi, kad ste ko bubica mirni i pasivni , kad vas svaka budala može omalovažavat i iskorištavat a vi se ne možete boriti protiv toga jer niti nemate neku volju ...pa čemu ...ljepo je biti hay i u oblacima a drugi vam govore što morate misliti.
Subjektivan si i sebičan kao i svaki muškarac kad mu se žena suprostavi i kad mu nije po volji.
To je bolest skoro kao i svaka druga i ako postoji ljubav , postoji i razumjevanje i podrška. Najlakše je prekinuti i za sve okriviti nju, treba ostati i biti borac , pokazati da ju voliš i da ti je stalo .
To su samo faze koje dolaze i prolaze, i mi svo ih svijesni ali si ne možemo pomoći , ne sami.....voljeni su ti koj nas drže, koji nam daju snagu i zbog kojih se na kraju ne predajemo već ustrajemo u nastojanju da nam bude što bolje , da budemo što bolji ljudi svojim najdražima.

Hotimir
28.11.2008., 19:27
Mi smo bili idealan par, takorekuć ko iz bajke. Ona sa bipolarnim poremećajem a ja liječeni alkoholičar. I jedan i drugi znali smo za to. Ali ja ti neću pričati sada svoju životnu dramu nego si pitala jer tko ima iskustva sa takvom bolešću i ja sam ti napisao što mi se desilo. Počela je uzimati sama lijekove i to one koji izazivaju ovisnost, ne znam kako se zovu, mimo terapije, a to se gutalo kad se stiglo. Ja sam joj predlagao neka opet ide u bolnicu da se malo oporavi, ali nije htjela. Od te svoje terapije potpuno je ponorela. To ti je isto kada bi ja počeo opet piti. Bili onda njoj bilo ugodno? A znam da je ta bolest jako teška, a i da se s njom može normalno živjeti u 90% slučajeva, ako se kontrolira.

England
28.11.2008., 19:30
Kad se spomene bipolarni ili unipolarnni afektivni poremečaj, interesantno je spomenuti da u nekim slučajevima psihoza poslije jedne epizode više nikad se ne pojavi. Spontano izčezne bez povratka. Samo se jednom u životu javi.

Pathfinder19
30.11.2008., 14:41
Tražila sam ovu temu , i svašta sam pronašla ali ne i one koji imaju, navedeni problem.
Davno sam odlučila da više neću obilaziti psihijatre , da ću si dati vremena i truda sama se nositi sa time i nekako mi ide, ali u fazi depresije je jako ružno i u tim momentima mi treba podrška, netko sa istim problemom kome ću se moći obratiti, razgovarati.
Voljela bi da mi se na PP jave oni s kojima mogu stupiti u kontakt.
A za ostale, tema je otvorena i nešto o biopolarnom poremećaju :

Definicija manično-depresivne psihoze (bipolarnog poremećaja)
Manično-depresivna psihoza (bipolarna psihoza) endogena je duševna bolest u kojoj se izmjenjuju razdoblja manije i depresije. Spada u teške endogene psihoze.
Koji su simptomi?
Važno je razlučiti tri elementa ovog poremećaja:
-depresivni simptomi
-manični simptomi
-ciklusi ova dva raspoloženja.



Simptomi manije mogu uključivati:
-ushićenost
-razdražljivost
-izmjenjivanje stadija ushićenosti i razdražljivosti - i nazad i to vrlo brzo
-hiperaktivnost
-slaba koncentracija i lako rušenje koncentracije
-slabije i nikakvo spavanje
-prejedanje
-povećanje seksualne želje
-brzo preskakanje s teme na temu tijekom konverzacije - otežavajući osobi koja ga sluša da ga prati
-brzo govorenje, što otežava razumijevanje riječi koje izgovara
-grandiozne ideje
Oko 1% opće populacije će razviti bipolaran poremećaj za vrijeme svog života. Ako imate krvne srodnike koji boluju od bipolarnih poremećaja, tada je prilika za razvijanje bolesti veća - oko 12% ljudi čiji brat ili sestra pate od bipolarnog poremećaja razviti će istu bolesovo sve, kao da si mene opisala. koncentracija mi je ili pre-jaka ili preslaba, mjnjam rasposoženja stanja psihe vrlo brzo, hiperaktivam odjednom padnem u emotivno mrtvilo, manija, bjes, depresija tuga teška, paranoidni znaci poslije recimo jedne noći ne spavanja itd itd. i down:flop:

Pathfinder19
30.11.2008., 14:43
jao ali sve si pogodila kako?????

anabelll
01.12.2008., 07:29
Nema potrebe za cinizmom .
Ja osobno godinama znam za svoju bolest i naučila sam živjeti s njom. Kao što je već netko naveo, tko je živio s takvom osobom , zna da ponekad je gore nego kod alkoholičara.....manija traje danima i iscrpljuje najmanje onoga koji je bolestan a najviše ukućane. Ja sam u stanju cijeli stan preurediti za jedno večer, od krečenja , seljenja namještaja-sama , do toga da sve ukučane uključim u svoju aktivnost htjeli to oni ili ne....djete sam natjerala da rastavi ormar :eek::flop:.
Faze depresije su posebno teška priča, gubiš se , sklon samoozljeđivanju, sve ti je crno i posežeš za bilo čime od alkohola do ljekova a sve zbog toga što te nitko ne razumije. Svi žive oko tebe kao na ježevim iglicama i boje se svake promjene.
Izgubila sam jako puno prijatelja, a ono malo što je ostalo držim podalje od sebe ...jer ponekad sam kao tampirana bomba i toga sam svjesna.

fourth
02.12.2008., 15:01
Molim vas za pomoc...Moja mama boluje od bipolarnog poremecaja (u kojem ipak prevladava teska depresija) vec vise od 20 godina...Usto cesto pije alkohol... Vec godinama sve pokusavam. Zivim daleko od nje i neznam sto vise uciniti. Razgovori, podrska, ohrabrenje...sve sam probala! Ne ide. Pocelo me to sve uzasno opterecivati, i ja sam pomalo anksiozna a kad na telefonu shvatim da je opet u depresiji to me ubija..ne mogu raditi od brige, ne mogu zivjeti..Kako se distancirati a biti od pomoci?!

fourth
02.12.2008., 15:04
Ona je bila na psihijatriji davno, nije joj nista pomoglo, pila je ljekove ni oni nisu bogzna sto djelovali. Sad opet pije ljekove (pretpostavljam neredovito) ali ih ne zeli piti jer ne vjeruje u njih! Ne vjeruje u nista! Svaki dan molim boga da kad je nazovem da bude ok! Jednostavno pocinjem luditi jer se ne mogu odmaknuti od toga

booobamara
04.12.2008., 00:02
znam iz iskustva da ni jedna bolest nije konacna, pa tako niti ona koja "lupi" na psihu. kao sto nitko ne zeli imati gripu ili upalu uha cijeli zivot, tako je i sa psihickim bolestima. jedini problem (najveci) je sto je to podrucje dosta neopipljivo pa ako se u procjeni nadje osoba koja stvarno nije strucnjak svoje vrste i uz to nema 6. culo (jer bez toga je isto pitanje sto se moze zakljuciti), sve me strah koje dijagnoze padaju s neba.. najveci problem je u nama samima, jer naravno da lijecimo temperaturu! ali sebe ne cujemo kad nas dusica zove u pomoc. tu NE mislim nuzno na ljekove. postoje tolike alternative klasicnoj medicini i groznim hospitalizacijama na psihijatriji gdje je covjek i tako prepusten sam sebi. danas je psihoterapija dosla do skoro pa savrsenstva i ugadja nas kao najpreciznije instrumente. bez ljekova, bez prevelike boli. samo to moramo htjeti. a pomoci nekome tko to ne zeli stvarno nema smisla. eto, tada se desi da, kao kod tebe fourth, nije samo tvoja mama lose nego i ti. a ne mozes joj pomoci. smjestanje na psihijatriju bi samo smirilo tvoju savjest, a ne bi joj pomoglo. mozda bi joj oni tamo na tren "tamponirali" ranu, ali ako se to ne iscisti iznutra, tu nema pomoci. i jos nesto za kraj, iz vlastitog iskustva: ljubav i razumijevanje lijece vise od svega!

anabelll
04.12.2008., 07:46
Kao što je već u svim romanima napisano ; ljubav i povjerenje lječi sve !
Ali čini se da više nitko ne pridodaje tome veliku pažnju.Da najlakše bi bilo smjestiti psihički bolesnu osobu u psihijatriju , nakljukat ju ljekovima i mirna bosna.
Ja sam majka , fourth, ali ja svoje dijete pripremila na svoju bolest, zna onoliko koliko treba znati a da ga previše ne opterečujem....zna kako mi izgledaju loši dani i kako da se postavi, zna da je to prolazno i na žalost da mora biti jak i ne dozvoliti sebi da ga to previše dira jer ja to ne želim, jer će to proći. Imamo svoje znakove kojih se pridržavamo .No , on mora krenuti dalje , stvoriti svoj život...a na meni je da stvorim svoju grupu podrške.
Poanta je samo u tome da nam u tim lošim trenucima treba osoba od povjerenja koja neće šiziti , raditi scene , na koju se možemo osloniti pa i onda kad izvaljujemo največa sranja, koja će kao stup stajati i ne dozvoliti da ih se išta izbaci iz takta.

mikimiki
04.12.2008., 10:22
ne mora značiti da je stanje stalno....ja sam imala jednu epizodu, i prošla je uz pomoć moje psihoterapeutkinje i sada sam OK.sklona depresiji bila sam oduvijek i to sam uz grupnu psihoterapiju isto uspjela staviti pod kontrolu....nakon završene terapije imala sam samo dvije manje depresivne epizode prolaznog karaktera.

sve zavisi o liječniku koji te vodi .....

booobamara
04.12.2008., 11:56
ja sam svojevremeno dobila "naljepnicu" da imam bipolarni poremecaj, s izrazenom manijom (depra je izostala), no gle cuda, naslo se par strucnjaka, nakon sto sam odgulila 2 mjeseca u bolnici (zahvaljujuci starcima kojima je to bila linija manjeg otpora), koji su rekli da se uopce nije radilo o tome, vec o disasocijativnom poremecaju, kojeg obicno izaziva neka trauma. sto je trauma pak ovisi o nasem emotivnom kapacitetu, jer za svakog je to nesto drugo. granice nisu fiksne i opcenite. a traumu sami prepoznajemo i izgovaramo je, no mozda nismo svjesni nase reakcije na nju. najveci problem mi je bio da sama sebi priznam ono sto sam oduvijek znala: da nisam bolesna. starcima je to bilo jos teze za probavit. pogotovo jer su im doktori utuvili u glavu da ja jesam bolesna, da se ta bolest obavezno vraca i da moraju biti non-stop na oprezu, a ja pod lijecnickom kontrolom i na ljekovima (ti isti doktori su me predoziravali toliko da su mi zglobovi naticali pa nisam mogla obuti cipele, trbuh mi je bio kao u 7. mjesecu trudnoce, piskila sam u krevet jer nisam mogla otvorit oci od nesvjesti...). i onda sam srecom odabrala doktora koji mi je odmah maknuo sve ljekove (postepeno kroz par mjeseci, da ipak ne dodje do soka, ali puno brze nego sto praksa nalaze), i on je bio siguran da nemam dijagnozu. sad je proslo 2.5 godine od hospitalizacije, ne uzimam nista osim aspirina ako me bas jako zaboli glava i sve je ok. ljudsko je imati uspone i padove. samo strojevi funkcioniraju tako da su konstantno stabilni. a svako "iskrenje" iz nas koje se pojavljuje u obliku bolesti nam govori da nesto dublje nije u redu, salje nam signale koje je moguce procitati, samo ako zelimo. mozda ne sami, ali uz pomoc se to stvarno moze jako lijepo dovesti u red. ja sam odlucila prije mozda pola godine ici na kvalitetnu psihoterapiju (placam si to, jer ne vjerujem u osvjestenost socijalnog sustava), i osjecam se nevjerovatno bolje sama sa sobom, dok je okolina automatski odreagirala da mi i s njima bude ljepse. nisam isla lijeciti bolest (makar bih bila najsretnija da sam tada znala kome se obratiti), vec "speglati" ono sto je dovelo da se posumnja u moje stanje. moje pitanje je: tko moze za sebe tvrditi da je 100% normalan? tek kad naucimo prihvatiti da smo svi razliciti i da se jedino kao takve moramo i mozemo cijeniti, bit ce nam lakse. :)

anabelll
04.12.2008., 12:36
Cijelo vrijeme izbjegavam pisati o samoj bolesti jer se nadam da će se nači netko ozbiljan, netko tko se mora nositi s tom bolešču svaki dan i još uz to održavati obitelj.. Ne mislim naklapati o tome dali netko boluje od depresije , ili bilo koje druge podvrste. Davno sam shvatila , ipak imam previše godina u guzici, da doktori više puta niti sami nisu sigurni u dijagnozu, a ja nisam ničiji pokusni kunić...bila sam dok sam bila maloljetna, nisam imala izbora.
Dobri i loši dani...ne može mi nitko pričati o tome tko nije spoznao te padove, lako za dizanja, ali padovi.....ta samodesktruktivnost, samouništenje...nije to samo depresija...s time živim cjeli život .

Dozvoliti doktorima da se na meni igraju boga.......teško da ćeš ikojeg biopolca nagovorit na to , ili čak ubjedit.....ta paraliza cijelog bića...ma radije bi si sama skratila muke nego živjela kao biljka

Svijesna sam i toga da ću jednom morat popustiti, i dozvolit drogiranje inače ću skončat kao i večina žena za koje čitate da su počinile samoubojstvo, ali još uvijek ne .

kikakm
04.12.2008., 14:20
Davno sam shvatila , ipak imam previše godina u guzici, da doktori više puta niti sami nisu sigurni u dijagnozu, a ja nisam ničiji pokusni kunić...
...ne može mi nitko pričati o tome tko nije spoznao te padove, lako za dizanja, ali padovi.....ta samodesktruktivnost, samouništenje...nije to samo depresija...s time živim cjeli život.

To je istina. Prosla sam razne psihologe i psihijatre i zanimljivo je kako svaki ima svoju teoriju i kak sam tak zalijepe etiketu covjeku.
A ovo drugi, isto istina. Nijedan covjek koji bar djelomicno nije proso nesto slicno nece vjerovati i misliti ce da se te stvari mogu lako rijesiti. Zato je najgore kad mi krenu govoriti biti ce ok, samo se razveseli, kreni raditi nesto sto volis. Kad bi to bilo tako jednostavno. I dugo sam bila protiv lijekova, sve dok me nisu skinuli s njih pa sam opet upala u depresiju...Ako su lijekovi rjesenje, e pa onda ih uzimam, bar nesto.:D

fourth
04.12.2008., 16:06
Kao što je već u svim romanima napisano ; ljubav i povjerenje lječi sve !
Ali čini se da više nitko ne pridodaje tome veliku pažnju.Da najlakše bi bilo smjestiti psihički bolesnu osobu u psihijatriju , nakljukat ju ljekovima i mirna bosna.
Ja sam majka , fourth, ali ja svoje dijete pripremila na svoju bolest, zna onoliko koliko treba znati a da ga previše ne opterečujem....zna kako mi izgledaju loši dani i kako da se postavi, zna da je to prolazno i na žalost da mora biti jak i ne dozvoliti sebi da ga to previše dira jer ja to ne želim, jer će to proći. Imamo svoje znakove kojih se pridržavamo .No , on mora krenuti dalje , stvoriti svoj život...a na meni je da stvorim svoju grupu podrške.
Poanta je samo u tome da nam u tim lošim trenucima treba osoba od povjerenja koja neće šiziti , raditi scene , na koju se možemo osloniti pa i onda kad izvaljujemo največa sranja, koja će kao stup stajati i ne dozvoliti da ih se išta izbaci iz takta.

Zelite nekog cvrstog, kao stup koga sve to nece dirati. A ako takva ne mogu biti...kao sto ni ona ne moze utjecati na svoje stanje ni ja ne mogu utjecati na svoju osjetljivost spram nje. Ne mogu suzdrzati suze kad je cujem u tom stanju...I ja pijem tablete za smirenje...jednostavno neznam vise sto da radim samo znam da joj stup ne mogu biti iako zelim!

booobamara
04.12.2008., 18:41
mislim da je nemoguce uspjesno zivjeti zivot za nekog drugog. nismo tak napravljeni. a na nama je izbor da li cemo i sebi dozvoliti da nas se povuce na dno ili se odmaknuti. postoje mnoge grupe podrske i razni nacini kako si pomoci i saznati sto je u takvim situacijama prvenstveno najbolje za NAS. drugi znaju sto je najbolje za njih.

ne kazem da su procesi izlijecenja laki, no pogotovo su teski ako se nista ne poduzima. kao kad znamo da je veliki posao pred nama i kukamo kak je velik a jos nismo ni poceli. i vjerovatno ni necemo, jer kukamo i jer odustanemo prije svega. :rolleyes:

rejoflajt
04.12.2008., 19:03
Cijelo vrijeme izbjegavam pisati o samoj bolesti jer se nadam da će se nači netko ozbiljan, netko tko se mora nositi s tom bolešču svaki dan i još uz to održavati obitelj.. Ne mislim naklapati o tome dali netko boluje od depresije , ili bilo koje druge podvrste. Davno sam shvatila , ipak imam previše godina u guzici, da doktori više puta niti sami nisu sigurni u dijagnozu, a ja nisam ničiji pokusni kunić...bila sam dok sam bila maloljetna, nisam imala izbora.
Dobri i loši dani...ne može mi nitko pričati o tome tko nije spoznao te padove, lako za dizanja, ali padovi.....ta samodesktruktivnost, samouništenje...nije to samo depresija...s time živim cjeli život .

Dozvoliti doktorima da se na meni igraju boga.......teško da ćeš ikojeg biopolca nagovorit na to , ili čak ubjedit.....ta paraliza cijelog bića...ma radije bi si sama skratila muke nego živjela kao biljka

Svijesna sam i toga da ću jednom morat popustiti, i dozvolit drogiranje inače ću skončat kao i večina žena za koje čitate da su počinile samoubojstvo, ali još uvijek ne .


iskreno preporučam da si pročitaš knjigu u izdanju naklade slap od Meyer, Thomas D.Bipolarni poremećaj : (manično-depresivni poremećaj) : što trebaju znati oboljeli i rodbina / Thomas D. Meyer ; [prijevod Katarina Vilić] -izvrsna knjiga s gomilom praktičnih savjeta, tabela za evidenciju raspoloženja od jutra do mraka.:kava:

suncica_md
05.12.2008., 19:22
"Svijesna sam i toga da ću jednom morat popustiti, i dozvolit drogiranje inače ću skončat kao i večina žena za koje čitate da su počinile samoubojstvo, ali još uvijek ne ."


molim?!!!??? sta ti hoces reci da ne uzimas nikakve lijekove a bipolarac si?

Ovo mi je nevjerojatno, nepotrebno i potpuno mazohisticno i sadisticko...Ja sam takodjer bipolarna....

rejoflajt
06.12.2008., 00:17
"Svijesna sam i toga da ću jednom morat popustiti, i dozvolit drogiranje inače ću skončat kao i večina žena za koje čitate da su počinile samoubojstvo, ali još uvijek ne ."


molim?!!!??? sta ti hoces reci da ne uzimas nikakve lijekove a bipolarac si?

Ovo mi je nevjerojatno, nepotrebno i potpuno mazohisticno i sadisticko...Ja sam takodjer bipolarna....

čovječe, ja nisam tipični i čisti bipolarac pa pijem lamictal, tj. trenutno ne jer se čistim od svih lijekova, ali počela sam s novim AD i uskoro se vraćam na lamictal, samo na prepolovljenu dozu- 50 mg, a ne kao prije 100 mg. nemojte se ljudi igrati s tim!:eek:

dolje negdje
06.12.2008., 19:24
po svemu sudeći, ne mogu se maknut od prognoze bipolarnog poremećaja. imam puno problema... ugl, svi proizlaze iz mene same, svaki problem sama sebi stvaram. i nastojim si pomoći, i eto, svaki put me prati ovaj naziv :(
od 7 dana u tjednu, tri provedem vani pijući svoje omiljeno pivo s mišlju da za sve ima vremena i da za moje velike ambicije ima vremena a obveze mogu čekat. sretna sam, i nitko mi nije ravan. druga 4? tresem se kao šiba jer ne znam kuda da idem, gdje da počnem jer, naime, nema vremena, a moje ambicije blijede. jedan neutješno plačem, drugi zovem prijatelje i molim da me utješe (nikme naravno ništa nije jasno), a treći spavam. udebljala sam se 6 kg u 2 mj, spavam jako puno, ne mogu se držat jedne teme dulje od 5 minuta. mjesec dana nisam se maknula s mjesta. fakultet propada, obitelj vrši sve veći pritisak, društvo mi predbacuje da sam neodgovorna. jesam. kad god smognem snage nekome objasnit, vratim se u situaciju kad sam imala 10 god i nisam mogla izustit jednu jedinu riječ jer me grlo strašno stezalo a suze kretale nekontrolirano i samo sam željela da me mama zagrli i kaže da će sve biti u redu.
bojim se tražit stručnu pomoć jer s jedne strane... ne želim lijekove jer mislim da će moja osobnost izblijedit, a s druge... ne znam.
ali ja želim ići dalje. i evo, opet se zanosim gore navedenim "grandioznim planovima" a znam da neću krenut u ostvarenje istih jer ću se toliko uzbudit i odlučit se na proslavljanje takve odluke negdje vani u zabavi i veselju. od mene neće bit optimističnije osobe i sama sebe ću tapšat na uspjehu što sa m se digla s dna. kako lijepo i divno!
sutra ću plakat.:moli:
može li se bez lijekova?

anabelll
08.12.2008., 12:42
Ne , ne koristim ljekove jer sam protivnik te kemije, ili bilo kakve.
Psihičke bolesti su baš to , i sama riječ to kaže.

Manično-depresivna psihoza (bipolarna psihoza) endogena je duševna bolest u kojoj se izmjenjuju razdoblja manije i depresije.

To nije bolest određenog dijela tijela koji se lječi , ili operira , to je duševna bolest na kojoj kao i svakoj takvoj zarađuju . Nekad se to lječilo elekto-šokovima kao skoro svaki duševni poremećaj.I garantirali su da je 100% izlečivo ili ne pa ostaneš u ludnici.
Dali da vjerujem lječnicima koji i sami nisu sigurni u lječenje, ili da vjerujem kako je zdravo lječit biopolnost kombicacijam ljekovim a poslje imam hiljadu drugih zdrastvenih problema.Dali je uopće zdravo unostit te sve otove...pa nisam na rubu smrti , niti ne bolujem od raka .Svi oni prikriveni hipohondri uživaju u tom tretmanu i kuri ljekova po koji dolaze, neka im.....ali dok ne pronađu adekvatnu terapiju bez litija ja ih ne priznajem.

Klasične nuspojava liječenja litijem uključuju glavobolje, letargije, pospanost, otežani govor, tremor, grčeve i ataksiju. Jednako tako može biti oštećeni probavni sustav što se očituje mučninom, povraćanjem i proljevom. U posebnoj opasnosti su bubrezi jer se većina natrija izlučuje putem bubrega. Stoga je tijekom terapije litijem potrebno redovito kontrolirati bubrežnu funkciju.

Stručnjaci stoga predlažu alternativnog inhibitora enzima GSK-3 koji će istovremeno biti učinkovit, ali s manje nuspojava u odnosu na litij.

Ne kažem da se nebi trebalo uopće lječi, ima ljudi koji imaju jako izražene probleme , ja sam svoje stabilizirala i još uvijek se držim pod kontrolom.
Ali stojim iz toga ne treba trpati u sebe sve moguče ljekove da bi se prživjelo.
Psihoza i stres su danas največi neprijatelji i bolest čovječanst , pa to ne znači da zato svi trebamo preči na narkotke da bi preživjeli dan.

booobamara
09.12.2008., 10:49
ljudi, pa kaj nitko nije čuo da se psihoterapijom (RAZGOVOROM sa stučnom osobom) bez lijekova može napraviti sve što poželite?! dajte malo pročešljajte grad, ili me pitajte za broj telefona od dotične psihoterapeutkinje, jer sam imala stvarno super iskustvo (bolest ili kako već više ne postoji). bolest je samo signal koji vam tijelo šalje jer nešto uporno ne probavlja (na emotivnom planu)!

ARTETUREN1
11.12.2008., 01:56
ljudi, pa kaj nitko nije čuo da se psihoterapijom (RAZGOVOROM sa stučnom osobom) bez lijekova može napraviti sve što poželite?! dajte malo pročešljajte grad, ili me pitajte za broj telefona od dotične psihoterapeutkinje, jer sam imala stvarno super iskustvo (bolest ili kako već više ne postoji). "bolest" je samo signal koji vam tijelo šalje jer nešto uporno ne probavlja (na emotivnom planu)!

Bravo booobamara to je to

@anabeIII

Većinu simptoma koje si napisala posjeduju svi ljudi. Problem su granični slučajevi. No najbitnije je uočiti uzrok. Sumnjam da je samorazvijanje "bolesti" dovoljno samo po sebi. Sigurno postoji poticaj u negativnom smislu.
S vremenom se postaje osjetljiviji. Dobri razgovori, zlata vrijede.

I za kraj:

"Nisam lud ali nisam niti normalan, kada bih bio normalan, poludio bih" - citat sa jednog zagrebačkog mosta, .... nema ga više na žalost, ali ga ja svaki put "vidim" kada prelazim preko mosta.


E.A.P. je bio tamna zvijezda, spread Your smile, Anabel Li

blue mood
11.12.2008., 19:39
Ne , ne koristim ljekove jer sam protivnik te kemije, ili bilo kakve.
Psihičke bolesti su baš to , i sama riječ to kaže.

Manično-depresivna psihoza (bipolarna psihoza) endogena je duševna bolest u kojoj se izmjenjuju razdoblja manije i depresije.

To nije bolest određenog dijela tijela koji se lječi , ili operira , to je duševna bolest na kojoj kao i svakoj takvoj zarađuju . Nekad se to lječilo elekto-šokovima kao skoro svaki duševni poremećaj.I garantirali su da je 100% izlečivo ili ne pa ostaneš u ludnici.
Dali da vjerujem lječnicima koji i sami nisu sigurni u lječenje, ili da vjerujem kako je zdravo lječit biopolnost kombicacijam ljekovim a poslje imam hiljadu drugih zdrastvenih problema.Dali je uopće zdravo unostit te sve otove...pa nisam na rubu smrti , niti ne bolujem od raka .Svi oni prikriveni hipohondri uživaju u tom tretmanu i kuri ljekova po koji dolaze, neka im.....ali dok ne pronađu adekvatnu terapiju bez litija ja ih ne priznajem.

Klasične nuspojava liječenja litijem uključuju glavobolje, letargije, pospanost, otežani govor, tremor, grčeve i ataksiju. Jednako tako može biti oštećeni probavni sustav što se očituje mučninom, povraćanjem i proljevom. U posebnoj opasnosti su bubrezi jer se većina natrija izlučuje putem bubrega. Stoga je tijekom terapije litijem potrebno redovito kontrolirati bubrežnu funkciju.

Stručnjaci stoga predlažu alternativnog inhibitora enzima GSK-3 koji će istovremeno biti učinkovit, ali s manje nuspojava u odnosu na litij.

Ne kažem da se nebi trebalo uopće lječi, ima ljudi koji imaju jako izražene probleme , ja sam svoje stabilizirala i još uvijek se držim pod kontrolom.
Ali stojim iz toga ne treba trpati u sebe sve moguče ljekove da bi se prživjelo.
Psihoza i stres su danas največi neprijatelji i bolest čovječanst , pa to ne znači da zato svi trebamo preči na narkotke da bi preživjeli dan.





Zanima me kakvo iskustvo imate s Seroquelom. Moje je užasno.
Dobar mi je jedino litij, tegretol, rivotril i anksiolitici, hipnotici su mi koma. Ja nikako nisam za život bez terapije jer za mene to nije život. Moja najveća boljka je nesanica, druge simptome bolesti gotovo da nemam, nikom nisam naporna , imam skladan život obiteljski i na poslu.
Opet mi je prepisan seroquel koji me uspava ali sve je to umjetno, a s druge strane excitira. Užas- tako da mi treba jos vise litija. Trosila sam ga 2 mjeseca ali mi ne odgovara. Nikako ne mogu spavati pa mi je terapija uistinu nuzna. Ne znam da li je gore ovo stanje ili stanje depresije kroz koje sam prolazila u proslosti. S njom (deprom) je bar lako- terapija antidepresivima je bez nuspojava i ako se provodi dobro zivot je kvalitetan

blue mood
11.12.2008., 19:47
ljudi, pa kaj nitko nije čuo da se psihoterapijom (RAZGOVOROM sa stučnom osobom) bez lijekova može napraviti sve što poželite?! dajte malo pročešljajte grad, ili me pitajte za broj telefona od dotične psihoterapeutkinje, jer sam imala stvarno super iskustvo (bolest ili kako već više ne postoji). bolest je samo signal koji vam tijelo šalje jer nešto uporno ne probavlja (na emotivnom planu)!


Nitko ne bi bio sretniji od mene da je to tako. Mene muči strašna nesanica- uopće mi se ne spava iako sam umorna , iscrpljena da me koža boli. Pokušala bi naravno sa psihoterapijom i pitam za broj telefona i želim da je žensko koliko je razumljivo iz teksta i šta je po obrazovanju?

booobamara
12.12.2008., 14:30
da, zensko je, gestalt psihoterapeutkinja, doktorirala socijlani rad, a vec se jako dugo bavi psihoterapijom. ne radi u niti jednoj instituciji vec privatno (300kn je sat), pa ako mislis da je u redu za sebe odvojiti taj novac, javi! a ja sibnem broj.

postoji 2 tipa psihoterapijskog rada: jedan je taj da krece od sada pa nadalje, i olaksava nam da se maknemo s mrtve tocke. drugi tip je onaj u kojem se okrecemo i rijesavamo sve ono iza sebe da bi mogli dalje. gestalt terapija je ovaj drugi tip. transakcijska analiza je prvi tip. to je isto jedna super uspjesna metoda, koja mi je svojevremeno jako pomogla, no sad kad je sve ok kuzim da ponavljam neke obrasce ponasanja i reagiranja i zelim ih razumijeti i "odstraniti" jer nisu moji vec dobiveni odgojem i kroz odrastanje. imam kontakt broj za obje vrste psihoterapije, i oba nacina su stvarno djelotvorna, pod uvjetom da ne lazemo sami sebi da zelimo raditi na tome da nam bude bolje. makar si npr. trebali priznati i 1000 pogresaka i truditi se da ih ispravimo. ali barem naucimo kako dalje.
naravno da ima jos masa raznih psihoterapijskih pristupa, no s ova dva osobno imam iskustva i mogu ih preporuciti.

Billi
12.12.2008., 14:55
Ne , ne koristim ljekove jer sam protivnik te kemije, ili bilo kakve.
Psihičke bolesti su baš to , i sama riječ to kaže.

.

sori ali jesi ti sigurna da si pravi bipolarac? ja znam dva bliska slucaja. jedna od mojih boljih projateljica je bipolarac skoln manijama. lijeci se u vise navrata kad je odbijal uzimati lijekove. dozivjela sam te trenutke (razbijanje, urlanje, hodanje posred ceste, vikanje na ljude.....neopisivo, on bez lijekova ne funkcionira. ako ti funkcioniras bez ljekova, onda nisi bolesna.

blue mood
12.12.2008., 16:02
da, zensko je, gestalt psihoterapeutkinja, doktorirala socijlani rad, a vec se jako dugo bavi psihoterapijom. ne radi u niti jednoj instituciji vec privatno (300kn je sat), pa ako mislis da je u redu za sebe odvojiti taj novac, javi! a ja sibnem broj.

postoji 2 tipa psihoterapijskog rada: jedan je taj da krece od sada pa nadalje, i olaksava nam da se maknemo s mrtve tocke. drugi tip je onaj u kojem se okrecemo i rijesavamo sve ono iza sebe da bi mogli dalje. gestalt terapija je ovaj drugi tip. transakcijska analiza je prvi tip. to je isto jedna super uspjesna metoda, koja mi je svojevremeno jako pomogla, no sad kad je sve ok kuzim da ponavljam neke obrasce ponasanja i reagiranja i zelim ih razumijeti i "odstraniti" jer nisu moji vec dobiveni odgojem i kroz odrastanje. imam kontakt broj za obje vrste psihoterapije, i oba nacina su stvarno djelotvorna, pod uvjetom da ne lazemo sami sebi da zelimo raditi na tome da nam bude bolje. makar si npr. trebali priznati i 1000 pogresaka i truditi se da ih ispravimo. ali barem naucimo kako dalje.
naravno da ima jos masa raznih psihoterapijskih pristupa, no s ova dva osobno imam iskustva i mogu ih preporuciti.


Mislim da je psihoterapija vrlo korisna i prva metoda liječenja za razne neurotske probleme a kod ostalih , težih samo pomoćna terapija. Pitat ću prof. dr. šta misli o tome da li bi to meni koristilo. Ipak je farmakoterapija na prvom mjestu za sve poremećaje koji su teži od neuroza. Ja sam probala i jogu, meditaciju, sve moguće tehnike opuštanja sa vrlo malim ili nikakvim rezultatima , to je bacanje pijeska u oči. Super je za zdrave ljude da ostanu takvi ali za druge-ja bi rekla opasno ako zbog toga izbjegavaju medikamentoznu terapiju.

ma123
19.01.2009., 10:48
molim da se javi netko tko je bipolaran i zeli o tome pricati :confused:

Jesi li još zainteresirana za tu temu? Ja imam bipolarni poremećaj.

gnki2000
19.01.2009., 14:10
I meni govore da sam baš super , neki to i misle a neke boli kurac, ono dok je ona mirna i mi smo mirni.
Najgore je u toj maničnoj depresiji što antidepresivi i stabilizatori utječu ne tijek bolesti pa se simptomi umjetno stvaraju.
Na primjer dobiješ antidepresiv i maniju al dobro to je ko da meni neko priča kak je to bez noge ili ruke.

Ja sam sad u fazi kreveta i bezgraničnih mogućnosti dvd-a.
Spavam oko 18 sati. Sad sam si maknula tableticu za spavanje pa će i to pasti na nekih možda 14 sati.

Jučer sam konačno pogledala Predator normalno pošto me još drži depresijica kad je alijen skinuo kacigu a Arnorl rekao u r one ugly son of a bitch, ja sam si pomislila idiote znaš kolko ljudi s rakom lica slično izgleda :rofl::lol::lol:.
Ja sam ....:kava::kava::kava::kava::kava:

vilica
22.01.2009., 13:22
Čitam ove komentare jer i ja imam nekih sličnih problema... Imam velike oscilacije u raspoloženju, čas sam super volje, a čas mi sve izgleda grozno, svakakve mi se crne misli motaju po glavi i užasno sam umorna... Nije to baš tolika krajnost kao što sam pročitala kod nekih, ali vrlo je moguće da i ja imam jedan (možda blaži) oblik bipolarnog poremećaja iako nemam dijagnozu jer ne želim ići kod doktora pa da me šopaju tabletama... Nekako se više pokušavam sama s tim boriti... Sve me to prilično psihički iscrpljuje tako da mislim da je tome uzrok moj veliki fizički umor.... Navečer jedva uspijem odgledati neki film u komadu... najčešće zaspim usred filma... mog dečka to nenormalno živcira i onda se u pravilu posvađamo... Nije mu nikako jasno da jednostavno nisam u stanju ostati budna koliko se god trudila... Zna mi reć da se malo trgnem, da šta mi je, da kako mogu svaki put zaspati, da stalno spavam itd... Ne znam kako da mu objasnim da jednostavno nisam u stanju... Mislila sam da stvarno nisam normalna, a onda sad kad sam pročitala da vas ima još koji su u stanju neprestano spavati sad mi se čini da on jednostavno nema razumijevanja ili možda ne razumije kako je to... Ima li neko savjet?

ždralexandrijka
24.01.2009., 19:30
Kojom se brzinom izmjenjuju raspoloženja kod bipolara,odnosno koliko je kome bilo najkraće vremensko razdoblje da je odletio u petu ili da se kalao na prvu brzinu?I da li na vas utječu godišnja doba?odnosno potiču li maniju i depresiju

Mantis Religiosa
24.01.2009., 19:40
Ne znam kako da mu objasnim da jednostavno nisam u stanju... Mislila sam da stvarno nisam normalna, a onda sad kad sam pročitala da vas ima još koji su u stanju neprestano spavati sad mi se čini da on jednostavno nema razumijevanja ili možda ne razumije kako je to... Ima li neko savjet?

znam kako ti je sto se umora tice. Ja se jako brzo umaram, rano idem spavati. Lijeka za to nemam ni sebi ga jos nisam nasla. Da i jako puno spavam :o
A decko ti je glup ako nema razumijevanja da je tebi lose. Mrzim netolerantne ljude.

shljokica*
25.01.2009., 19:31
ja san uvjerena da iman bipolarni poremecaj..:( nisam bila kod doktora jer ne zelin cuti da je istina ako i imam : ( citala san masu clanaka i svega i nekako uvik pronadem i svoje simptome.. raspolozenja mi se mijenjaju velikom brzinom..nekad bude po par dana oke pa lose, a i nekad po danu mi se oko 4-5 puta promini raspolozenje, od super do izrazito loseg..ima dana kad se probudin jedva..kad prespavam do 3 popodne..i odem lec u 9 navecer jer nemam volje ni za sto,pa ni za otic do trgovine 5 minuta... onda ima dana kad sam puna energije, mislin kako cu sve stici pa napravin planove da cu naucit za neki ogroman ispit u premalo vremena i tako..
a ovo sta je netko spomenuo da vam je grozno hodat po ulici samima..tako mi se javi isto ponekad, i cini mi se da svi, ali bas svi bulje u mene.. grozno :flop:
i u tramvaju. ili ako netko sjedne pored mene pocnen se preznojavati..

vilica
26.01.2009., 11:37
ja san uvjerena da iman bipolarni poremecaj..:( nisam bila kod doktora jer ne zelin cuti da je istina ako i imam : ( citala san masu clanaka i svega i nekako uvik pronadem i svoje simptome.. raspolozenja mi se mijenjaju velikom brzinom..nekad bude po par dana oke pa lose, a i nekad po danu mi se oko 4-5 puta promini raspolozenje, od super do izrazito loseg..ima dana kad se probudin jedva..kad prespavam do 3 popodne..i odem lec u 9 navecer jer nemam volje ni za sto,pa ni za otic do trgovine 5 minuta... onda ima dana kad sam puna energije, mislin kako cu sve stici pa napravin planove da cu naucit za neki ogroman ispit u premalo vremena i tako..
a ovo sta je netko spomenuo da vam je grozno hodat po ulici samima..tako mi se javi isto ponekad, i cini mi se da svi, ali bas svi bulje u mene.. grozno :flop:
i u tramvaju. ili ako netko sjedne pored mene pocnen se preznojavati..

Tako je i meni... uvjerena sam da to imam, ali ne želim baš čuti da je to istina jer bi to značilo da nema druge nego doživotno biti na lijekovima... ovako se bar nadam da mogu sama nekako (naravno uz podršku bližnjih) pobijediti... Inače, razgovarala sam s dečkom prvi put otvoreno o svemu tome i pitala sam ga da li je možda razmišljao da su za moje ponašanje krive neke kemijske reakcije u mozgu... rekao je da nije nikad... i onda smo tako razgovarali i rekao je da će mi biti podrška i da ćemo se probati zajedno boriti protiv toga bez lijekova, ali ako ne bude išlo da ćemo potražiti stručnu pomoć....

ždralexandrijka
26.01.2009., 16:56
Tako je i meni... uvjerena sam da to imam, ali ne želim baš čuti da je to istina jer bi to značilo da nema druge nego doživotno biti na lijekovima... ovako se bar nadam da mogu sama nekako (naravno uz podršku bližnjih) pobijediti... Inače, razgovarala sam s dečkom prvi put otvoreno o svemu tome i pitala sam ga da li je možda razmišljao da su za moje ponašanje krive neke kemijske reakcije u mozgu... rekao je da nije nikad... i onda smo tako razgovarali i rekao je da će mi biti podrška i da ćemo se probati zajedno boriti protiv toga bez lijekova, ali ako ne bude išlo da ćemo potražiti stručnu pomoć....
Vas dvije više naginjete bpd-u,a disbalans neurokemije mozga je sa sigurnošću

shljokica*
26.01.2009., 17:50
a disbalans neurokemije mozga je sa sigurnošću
sto je to? :confused:

januar
26.01.2009., 18:37
molim da se javi netko tko je bipolaran i zeli o tome pricati :confused:

ja sam bipolarna već skoro dvije godine, prestrašna mi je pomisao da ću cijeli život bit na tabletama. odbijala sam terapiju pa sam u dvije ipo godine imala 6 epizoda manije i samo jednu depresije, sada već pola godine uzimam terapiju i dobro sam. i ja bi volila s nekim ko ima isti problem popričat:confused:

januar
26.01.2009., 18:41
molim da se javi neko tko je bipolaran i želi o tome pričati

ždralexandrijka
27.01.2009., 09:58
sto je to? :confused:
nisam doktor,ali laički stanje kad neke tvari u mozgu ne obavljaju svoju funkciju kao kod uvjetno rečeno "normalnih" ljudi....ili su povišeni ili sniženi ili nije adekvatan prijenos....npr.povišen dopamin...psihotičnost,fantaziranje,nemogućnost razlikovanja realne stvarnosti od zamišljene iskonstruirane osobne stvarnosti....nizak serotonin...depresija....kortizol...doživljaj pretjeranog stresa i reagiranje u skladu sa tim...itd...

vilica
27.01.2009., 10:32
Vas dvije više naginjete bpd-u,a disbalans neurokemije mozga je sa sigurnošću

A bpd je skraćenica od?

januar
27.01.2009., 10:46
bpd je bipolar disorder, mislim

filter
27.01.2009., 10:54
Borderline personality disorder (BPD)
pa dajte ljudi malo proguglajte.
imate i ovdje strucnu temu granicni poremecaj osobnosti BPD.

vilica
27.01.2009., 13:50
Borderline personality disorder (BPD)
pa dajte ljudi malo proguglajte.
imate i ovdje strucnu temu granicni poremecaj osobnosti BPD.

pa dobro... jel to onda isto što i bipolarni poremećaj?!

filter
27.01.2009., 13:52
pa nije. nema ni isti naziv.

vilica
27.01.2009., 14:40
pa nije. nema ni isti naziv.

Sad sam malo proguglala po netu i moram priznati da mi nije baš najjasnija podjela između bipolarnog poremećaja i graničnog poremećaja ličnosti... imaju dosta dodirnih točaka i čini mi se da je vrlo tanka linija između ova dva pojma...

gnki2000
28.01.2009., 00:36
6 mjeseci na jedan recept JE BE NOOOO to je meni JE BE NOOOOOO

još se moram popišat i dat krv da vidim što još imam jebemu ko se normalan diže u 7 ujutro
kooooooooooomaaaaaa žasuuuuu eee

gnki2000
28.01.2009., 00:38
Sad sam malo proguglala po netu i moram priznati da mi nije baš najjasnija podjela između bipolarnog poremećaja i graničnog poremećaja ličnosti... imaju dosta dodirnih točaka i čini mi se da je vrlo tanka linija između ova dva pojma...

gpl je psihoza ali nije shizofrenija iako je F 21

a bipolarni poremećaj ne poremeti mozak ni razmišljanje već samo raspoloženje, ali isto nažalost doživotno:kava:

gnki2000
28.01.2009., 00:44
molim da se javi neko tko je bipolaran i želi o tome pričati

Meni se manija i depresija izmjenjuju otprilike svaka 2-3 mjeseca+ još kad puknem imam halucinacije oko 1 godišnje.

Često razmišljam da se ubijem jer sa niš koristi, ali ne mogu doć do ničeg s čim bi se ubila, pošto mene bočica tableta ne bi ubila.

Niko me ne podnosi, ali ni ja nikog ne podnosim. Već ću nać magic potion za ubit se. Recimo moderatore ne podnosim, ali nemam šta radit cijeli dan pa tu visim. :rolleyes::cerek::eek::rolleyes::eek::lol::rofl:

filter
28.01.2009., 07:28
gpl nije psihoza i nije F21. i ono JE BE NOOOO ne vrijedi za psihijatarske pacjente. :D

vilica
28.01.2009., 07:46
gpl nije psihoza i nije F21. i ono JE BE NOOOO ne vrijedi za psihijatarske pacjente. :D

I meni se isto čini da ne spada u psihoze, barem po svemu onome što sam pročitala o tome... I dalje mislim da je vrlo teško dijagnosticirati jel bp ili gpl...

MOLOKAI
28.01.2009., 08:11
prestrašna mi je pomisao da ću cijeli život bit na tabletama. :confused:

pa zelis li si pomoci ili ne
srcani bolesnici i oni sa secernom bolesti ili shizofrenijom su cijeli zivot na tabletama, ali zive
uzmanje tableta im dodje kako pranje ruku, sve je stvar navike :kava::kava:

ždralexandrijka
28.01.2009., 17:09
Koliko sam ja skužila razlika je u promjenama raspoloženja,meni koja sam granična organizacija ličnosti se zna ponekad u 2 ure promjeniti npr. 5 raspoloženja,a kod bipolara malo duže traje...u najgorem slučaju ciklusu izmjena može biti svakih nekoliko dana...nije za uzet 100 posto,tako sam čitala

gnki2000
28.01.2009., 17:17
Manic depression; Bipolar affective disorder

Definition Return to top

Bipolar disorder is characterized by periods of excitability (mania) alternating with periods of depression. The "mood swings" between mania and depression can be very abrupt.

Causes Return to top

Bipolar disorder affects men and women equally and usually appears between the ages of 15 and 25. The exact cause is unknown, but it occurs more often in relatives of people with bipolar disorder.

Bipolar disorder results from disturbances in the areas of the brain that regulate mood. During manic periods, a person with bipolar disorder may be overly impulsive and energetic, with an exaggerated sense of self. The depressed phase brings overwhelming feelings of anxiety, low self-worth, and suicidal thoughts.

There are two primary types of bipolar disorder. People with bipolar disorder I have had at least one fully manic episode with periods of major depression. In the past, bipolar disorder I was called manic depression.

People with bipolar disorder II seldom experience full-fledged mania. Instead they experience periods of hypomania (elevated levels of energy and impulsiveness that are not as extreme as the symptoms of mania). These hypomanic periods alternate with episodes of major depression.

A mild form of bipolar disorder called cyclothymia involves periods of hypomania and mild depression, with less-severe mood swings. People with bipolar disorder II or cyclothymia may be misdiagnosed as having depression alone.

Symptoms Return to top

The manic phase may last from days to months and include the following symptoms:

* Elevated mood
o Racing thoughts
o Hyperactivity
o Increased energy
o Lack of self-control
* Inflated self-esteem (delusions of grandeur, false beliefs in special abilities)
* Over-involvement in activities
* Reckless behavior
o Spending sprees
o Binge eating, drinking, and/or drug use
o Sexual promiscuity
o Impaired judgment
* Tendency to be easily distracted
* Little need for sleep
* Easily agitated or irritated
* Poor temper control

These symptoms of mania are seen with bipolar disorder I. In people with bipolar disorder II, hypomanic episodes involve similar symptoms that are less intense.

The depressed phase of both types of bipolar disorder involves very serious symptoms of major depression:

* Persistent sadness
* Fatigue or listlessness
* Sleep disturbances
o Excessive sleepiness
o Inability to sleep
* Eating disturbances
o Loss of appetite and weight loss
o Overeating and weight gain
* Loss of self-esteem
* Feelings of worthlessness, hopelessness and/or guilt
* Difficulty concentrating, remembering, or making decisions
* Withdrawal from friends
* Withdrawal from activities that were once enjoyed
* Persistent thoughts of death

There is a high risk of suicide with bipolar disorder. While in either phase, patients may abuse alcohol or other substances, which can worsen the symptoms.

Sometimes there is an overlap between the two phases. Manic and depressive symptoms may occur simultaneously or in quick succession in what is called a mixed state.

Exams and Tests Return to top

A diagnosis of bipolar disorder involves consideration of many factors. The health care provider may do some or all of the following:

* Observe your behavior and mood
* Obtain your medical history, including any medical problems you have and any medications you take
* Ask about your recent mood swings and how long you've experienced them
* Ask about your family medical history, particularly whether anyone has or had bipolar disorder
* Perform a thorough examination to identify or rule out physical causes for the symptoms
* Request laboratory tests to check for thyroid problems or drug levels
* Speak with your family members to discuss their observations about your behavior

Note: Use of recreational drugs may be responsible for some symptoms, though this does not rule out bipolar affective disorder. Drug abuse may itself be a symptom of bipolar disorder.

Treatment Return to top

Bipolar disorder is often treated with mood-stabilizing medications such as valproic acid, lithium, and carbamazepine. These are effective for treating both the manic and depressive phases, as well as preventing future symptoms.

Antidepressant drugs may be useful during the depressive phase IF the antidepressants are used with a mood stabilizer. Mood stabilizers are very important in people with bipolar disorder. Without a mood stabilizer, antidepressants may trigger mania in people with bipolar disorder. (Keep in mind that people with bipolar disorder II may be misdiagnosed with depression only because they do not experience full-fledged mania. If these patients take antidepressants without mood stabilizers, it can trigger a manic episode.)

Anti-psychotic drugs can help a person who has lost touch with reality. Anti-anxiety drugs, such as benzodiazepines, may also help. The patient may need to stay in a hospital until his or her mood has stabilized and symptoms are under control.

Electroconvulsive therapy (ECT) may be used to treat bipolar disorder. ECT is a psychiatric treatment that uses an electrical current to cause a brief seizure of the central nervous system while the patient is under anesthesia. Studies have repeatedly found that ECT is the most effective treatment for depression that is not relieved with medications.

Getting enough sleep helps keep a stable mood in some patients. Psychotherapy may be a useful option during the depressive phase. Joining a support group may be particularly helpful for bipolar disorder patients and their loved ones.

Outlook (Prognosis) Return to top

Mood-stabilizing medication can help control the symptoms of bipolar disorder. However, patients often need help and support to take medicine properly and to ensure that any episodes of mania and depression are treated as early as possible.

Some people stop taking the medication as soon as they feel better or because they want to experience the productivity and creativity associated with mania. Although these early manic states may feel good, discontinuing medication may have very negative consequences.

Suicide is a very real risk during both mania and depression. Suicidal thoughts, ideas, and gestures in people with bipolar affective disorder require immediate emergency attention.

Possible Complications Return to top

Stopping or improperly taking medication can lead to symptoms coming back and the following complications:

* Alcohol and/or drug abuse may be used as a strategy to "self-medicate."
* Personal relationships, work, and finances may suffer as a result of mood swings.
* Suicidal thoughts and behaviors are a very real complication of bipolar disorder.

This illness is challenging to treat. Patients and their friends and family must be aware of the risks of neglecting to treat bipolar disorder.

When to Contact a Medical Professional Return to top

Call your health provider or an emergency number right way if:

* You are having thoughts of death or suicide
* You are experiencing severe symptoms of depression or mania
* You have been diagnosed with bipolar disorder and your symptoms have returned or you are having any new symptoms

Update Date: 11/15/2006

januar
30.01.2009., 08:02
Meni se manija i depresija izmjenjuju otprilike svaka 2-3 mjeseca+ još kad puknem imam halucinacije oko 1 godišnje.

Često razmišljam da se ubijem jer sa niš koristi, ali ne mogu doć do ničeg s čim bi se ubila, pošto mene bočica tableta ne bi ubila.

Niko me ne podnosi, ali ni ja nikog ne podnosim. Već ću nać magic potion za ubit se. Recimo moderatore ne podnosim, ali nemam šta radit cijeli dan pa tu visim. :rolleyes::cerek::eek::rolleyes::eek::lol::rofl:

Pa zar nisi potražila pomoć psihijatra? Moja psihijatrica kaže da se uz lijekove može normalno živit s bipolarnim p. Ja sam dvije i po godine odbijala lijekove, ali sada ih pijem već pola godine i dobro sam. Doduše, ja sam imala samo jednu epizodu depresije, ali zato 6! epizoda manije. Koliko vidim iz tvoje poruke, ti podhitno moraš potražiti svu moguću pomoć i podhitno moraš pronaći neki posao, slobodno vrijeme is a killer - razne crne misli se samo kote i množe. To su pretpostavke da možeš koliko toliko funkcionirat. Najgore je sjedit, ništa ne radit za sebe i mrzit cili svit. Imaš li ti nekog prijatelja, nekog ko te razumije i podržava? Koliko godina imaš? Radi suicidalnih misli moraš PODHITNO tražiti stručnu pomoć.

januar
30.01.2009., 08:12
pa zelis li si pomoci ili ne
srcani bolesnici i oni sa secernom bolesti ili shizofrenijom su cijeli zivot na tabletama, ali zive
uzmanje tableta im dodje kako pranje ruku, sve je stvar navike :kava::kava:

Ja još uvijek nisam prihvatila da sam bolesna jer su moje epizode manije bile povezane sa stresom koji sam doživila, ali sada pijem tablete jer ne želim više visit na psihijatriji - 6 mjeseci u 6 navrata mi je bilo više nego dovoljno za ovaj život. Vezali su me, oduzeli mi slobodu, ali sve što o tome mogu reći je da uglavnom sve ono što sam mislila pod manijom mislim i sad, samo sad to više nikom ne govorim. Svijet je nemilosrdno mjesto za emotivce, a emocije su tako prolazne. Užasno teško prihvaćam lijekove, i to je jednostavno tako. Ali druge nema, ne vidim izlaz iz ove bolesti jer govore da je doživotna, a ja se nadam da nije i da ima izuzetaka.

cha
06.02.2009., 02:43
..htjela bih vas nest pitat, radi se o pretragama krvi - tocnije o razini litija.. mislim da je donja granica 0.6, al je li kome prije pocetka s terapijom vrijednost bila niza od toga, koliko su moguci i cesti slucajevi da je Li u nalazu 0.00? thnx

loreto
07.02.2009., 01:23
EVO IME KNJIGa ZA BIPOLARNI POREMEČAJ...www.nakladaslap.com od thomasa d.meyer

srpkinjaa
10.02.2009., 19:03
Ja imam jedno pitanje u vezi bp-a.
Kad sam počela istraživati šta nije u redu sa mnom, prvo su sumnjali da imam bipolarni poremećaj. Nadala sam se negdje duboko u sebi da nemam toga, mada sam sumnjala i ja na to, a kasnije su utvrdili da ne može to biti i da je to Aspergerov sindrom. Kako su i dalje istraživali i ispitivali me, utvrdili su da sam ja uistinu aspie i da nemam bipolarnog poremećaja. Sada ne znam kakva je razlika između ta dva poremećaja? Može li netko to da mi objasni?
Čitala sam negdje na netu da su jako slični, mada ne znam koja je tu glavna razlika.

suncica_md
12.02.2009., 14:27
..htjela bih vas nest pitat, radi se o pretragama krvi - tocnije o razini litija.. mislim da je donja granica 0.6, al je li kome prije pocetka s terapijom vrijednost bila niza od toga, koliko su moguci i cesti slucajevi da je Li u nalazu 0.00? thnx

meni je najniža razina bila 0.12, 2007.god. otad svako par mjeseci vadim litij i povecava se on, ali jako sporo i uz to i varira dosta. Najviša razina koju sam postigla je bilo 0.29 a sad mi je zadnja 0.23. Važno je napomenut da cijelo vrijeme pijem istu dozu litija tj. 1 tabletu od 300 mg dnevno....

Čudan je to motherfucker!!!

za to 0,00 nisam čula i ne znam al pretpostavljam da si s tom razinom vrlo zbunjen čovjek...

life_saver
14.02.2009., 23:46
molim dobro upućene za savjet..riječ je o osobi kojoj su dijagnosticirane manična depresija i manija s elementima psihoze, i koja uporno odbija uzimanje lijekova i odlaske psihijatru, što je, kako čujem, jedna od brojnih karakteristika bolesti (paranoični doživljaj liječnika i okoline).

zanima me,

kakve mogu biti posljedice uznapredovalog stadija ovih bolesti?

da li se one pogoršavaju s vremenom, neovisno o tome uzima li osoba lijekove ili ne?

da li je kod ovakvih bolesti nužna trajna hospitalizacija?

ispričavam se moderatorima na zasebnom topicu o depresiji, ali vas molim da ga ostavite kako bih što prije dobila konkretne savjete. spomenutoj osobi je potrebna pomoć i bila bih izuzetno zahvalna na detaljnim informacijama i uputama

unaprijed hvala svima:)

England
15.02.2009., 02:26
nekako se mora uspostaviti dogovor za uzimanje lijekova.

psljedice mogu svakakve biti, nekad sve bude dobro, nekad nastaju komplikacije.


ne mora se vremenom pogoršati stanje, opet zavisi od slučaja do slučaja.


trajna hospit. nije nužna, za to ima svoje indikacije. :)

Cocaine Nights
15.02.2009., 08:59
Ne moraš imati psihijatrijsko oboljenje i/ili biti paranoičan da bi odbijao uzimati lijekove. Mnogi ljudi prema lijekovima i psihijatrijskom liječenju imaju negativan stav.

Simptomi su simptomi manije (osoba je ekstremno aktivna, energična, puna ideja i planova za budućnost, međuti neorganizirana i kaotična) i depresije (osoba je neaktivna, s idejama gubitka smisla, izuzetno neraspoložena te smanjene volje i aktivnosti)

Simptomi bolesti ne moraju nužno biti intenzivniji s protokom vremena, ovisi od slučaja do slučaja, postoje periodi kad je osobi bolje i lošije, s vremenom su moguće razne kombinacije od istog stanja, poboljšanja ili pogoršanja.

Za tu bolest nije nužna trajna hospitalizacija. Moguće su povremene hospitalizacije ovisno o simptomima osobe, stanje se može držati pod kontrolom.

normall
15.02.2009., 13:20
riječ je o osobi kojoj su dijagnosticirane manična depresija i manija s elementima psihoze, i koja uporno odbija uzimanje lijekova i odlaske psihijatru, što je, kako čujem, jedna od brojnih karakteristika bolesti (paranoični doživljaj liječnika i okoline).

u našoj zakonskoj regulativi postoji mogućnost prisilnog dovođenja određenih pacijenata na hospitalizaciju, ili kao dogovor s obitelji ili policijsko sudskom odlukom, no uglavnom se provodi kada je osoba u maničnoj fazi i kada je agresivna tj. postoji pot. opasnost da tjelesno ugrozi sebe i druge.



kakve mogu biti posljedice uznapredovalog stadija ovih bolesti?

da li se one pogoršavaju s vremenom, neovisno o tome uzima li osoba lijekove ili ne?

posljedice je teško pretpostaviti, no većina pacijenata "normalno" funkcionira korištenjem kombinacija psihofarmaka (zavisi jeli osoba u maničnoj ili depra fazi).
postoje osobe koje bolje reagiraju na smanjenje farmakoterapije, dok se drugima pogoršava stanje smanjivanjem terapije.

uvijek je sve individualno.

da li je kod ovakvih bolesti nužna trajna hospitalizacija?

kod 99% pacijenata zadnjih 20 god. NE i to zbog upotrebe sve kvalitetnijih lijekova i sve bolje edukacije kombiniranja istih.

life_saver
15.02.2009., 14:26
hvala svima na odgovorima:). england, dijagnoza je dobro postavljena, nije upitna, mene samo zanima ukoliko osoba nastavi ne uzimati ljekove, postoji li mogućnost da se njeno stanje znatno pogorša i na koji točno način:(. u ovom trenu se odlazak liječniku i adekvatna terapija čine nemogućom misijom, jer osoba to odbija

England
15.02.2009., 22:33
hvala svima na odgovorima:). england, dijagnoza je dobro postavljena, nije upitna, mene samo zanima ukoliko osoba nastavi ne uzimati ljekove, postoji li mogućnost da se njeno stanje znatno pogorša i na koji točno način:(. u ovom trenu se odlazak liječniku i adekvatna terapija čine nemogućom misijom, jer osoba to odbija

Neki afektivni poremečaji tipa manično-depres. psihoze bilo da se radi o unipolarnoj ili bipolarnoj varijanti događa se da se pojavi jednom u životu i posije toga iščezne bez remisije. Ali ostaju neke rezidue i dobija se utisak da nije došlo do potpunog oporavka,npr. utučenost,apatičnost ili klonulost. Jako je važno koja je forma man.-depr. dali je nastala naglo i u kojoj životnoj dobi, dali je ranije bilo takvih faza i koliko su trajale? Dali prevladava manična ili depresivna faza u kliničkoj slici, i kakva je bila ličnost prije pojave ove psihoze, primarno dobro raspoložena,govorljiva,srdačna,optimistična ili obrnuto ili nešto treče npr. povučena od društva zbog paranoidnog stava?

Kod nekih se obavezno pojave recidivi(ponovo izbijanje istog) sa vremena na vrijeme u istom izražaju kao što je bilo ranije, i zbog toga je potrebno držati se propisano farmak. terapije da bi se to izbjeglo . Medikamenti znatno amortizuju intenzitet depresivnog ili maničnog afekta i tako ne dozvoljavaju da dođe do nepovoljnih ishoda u tim fazama.

Pominjanje psihotičnih simptoma(paranoičnih) koji vjerovatno imaju neki svoj tok i efekt na okolinu, mogu znatno otežati pristup adekvatnom liječenju. Uz dobar terapiski savez i strpljenje može se dosta postiči.

Ako postoji odbijanje da se uspostavi kontakt sa lječnikom a trenutno ne konzumira medikamente, može se očekivati povratak simptoma. Tu je najvaznije pratiti aktivnosti pacijenta, držati ga na oku zbog rizika suicida u depresivnoj fazi, zapaženo je kod 10-15% slučajeva.

Sve što sam naveo ne uzmi doslovno jer je sve individualno.

life_saver
22.02.2009., 14:49
hvala na iscrpnim informacijama:)..osoba je imala jednu epizodu radi koje je hospitalizirana, kad joj se i pojavila bolest, u tipičnoj dobi u kojoj se pojavi. osoba je izuzetno povučena u društvu nepoznatih ljudi, a simptomi su stalno prisutni (simptomi depresije, velike oscilacije u raspoloženju, česti izljevi bijesa, povučenost u društvu nepoznatih osoba), tako da ne mislim da je riječ o izdvojenoj epizodi nakon koje će bolest iščeznuti:(. pošto osoba dobija liječenje zanimalo me koje mogu biti posljedice, osim suicidalnih sklonosti, da li se bolest može pogoršati do te mjere da osoba bude ponovo ili trajno hospitalizirana

life_saver
22.02.2009., 14:51
edit- pošto osoba ODBIJA liječenje..rošada slova, a razlika nebo-zemlja:p:)

England
24.02.2009., 02:03
hvala na iscrpnim informacijama:)..osoba je imala jednu epizodu radi koje je hospitalizirana, kad joj se i pojavila bolest, u tipičnoj dobi u kojoj se pojavi. osoba je izuzetno povučena u društvu nepoznatih ljudi, a simptomi su stalno prisutni (simptomi depresije, velike oscilacije u raspoloženju, česti izljevi bijesa, povučenost u društvu nepoznatih osoba), tako da ne mislim da je riječ o izdvojenoj epizodi nakon koje će bolest iščeznuti:(. pošto osoba dobija liječenje zanimalo me koje mogu biti posljedice, osim suicidalnih sklonosti, da li se bolest može pogoršati do te mjere da osoba bude ponovo ili trajno hospitalizirana

Teško da če neko biti trajno hospitaliziran ako nema neku tešku mentalnu oštečenost. Naročito ako se radi o periodičnom depresivnom sindromu, koji nema trajno istu kliničku sliku i ako se radi o pacijentu koji je imo ranije socijalne aktivnosti koje su bile adaptativne. Dali se bolest može pogoršati, to se teško može predviditi.
Tebi ostaje samo vrijeme da pokaže šta če na kraju biti i u sladu s tim prihvatiti tu sudbinu.

Hakaram
24.02.2009., 21:28
Bolesnik koji ne uzima terapiju i odbija ići liječniku, na kraju to ipak učini jer se psihički raspadne. Ako je u fazi manije neće spavati 10 noći po pola sata, te će nakon tih 10 dana potpuno odlijepiti na kraju će ga hitna pomoć odfurati na odjel.
Ako se radi o manično depresivnom poremećaju, bolest možeš zamisliti kao jednu dužinu na školskom ravnalu od 10 cm. Pola te dužine (ravnala) je 5 cm i u toj točci na skali raspoložeja je normala tu su svi nazovimo uvjetno rečeno normalni ljudi. Sve ispod 5 do 0 je raspon depresije a od 5 do 10 je manija. Kod prve emisije ove bolesti u VEĆINI slučajeva prvo se javlja depresija koju okolina teže primjeti jer je bolesnik povučen, miran, tih, bezvoljan, puno spava, pati u sebi, al to ne pokazuje prema vani dok ne krene kliziti prema već spomenutom broju deset na zamišljenom ravnalu. Tada simptomi izbijaju i na oko su vidljivi svakom, pacijent je aktivan, ne spava, diže kredite, otvara firme, gradi zgrade, kupuje otoke, priča viceve, seksa se 24 sata ima iluzije o veličini i moći. Ako ne krene u tom trenutku sa litijem ili nekim drugim antipsihotikom (kao terapijom), za 10 do petnaest dana je na odjelu psihijatrije, htio on to ili ne.
Bolesnik je vječito na putu između 0 i 10 na ljestvici i uvjek ga treba regulirati da ne padne u preveliku depresiju sa antidepresivima jer tada je i suicidan, međutim treba prepoznati kada bolesnik kreće prema maniji, tada treba obustaviti anti depresive, pojačati anti psihotike da ga vratiš sa recimo 7 na 5 itd.
Kad je u maniji koliko god se bolesnik smatrao i činio rezolutnim NEMA mogućnosti kritično se sagledati, odnosno nema šanse da mu objasniš da je bolestan i da je u krivu (skoro ko shizofreničaru)
Bolesnik sa bipolarnim poremećajem je u VEĆINI slučajeva u depresiji (po meni 85% vremena), i tada iako on više pati okolina je mirnija, kada je u maniji onda pacijent manje pati ali pati okolina (obitelj).
Što se tiče ove bolesti može se živjeti i raditi ali uz OOGGRROOMMNNUU podršku obitelji i okoline. Uz terapiju recimo antipsihotik, litij (manija) + antidepresiv (depresija) može se živjeti i sasvim kvalitetno.
Sretno:

JuroJuro
24.02.2009., 23:37
Hakram,

antidepresiv je velika greska davati nekome sa bi-polarnim poremecajem, jer skoro u svim slucajevima pogorsava stanje pacijenta. Za bi-polar imaju ljekovi kao seraquel, i rispradol.
Bi-polar bolesnici imaju epizode, koje dolaze svake godine, svako par godina, zavisi kako kod koga. Ako kao sto si ti napiso bolesnik sa bi-polar sprovede 85% vremena u depresiji onda nesto nestima i treba balancirati ljekove. Treba se tu igrati sa dozama, i kombinacijama ali bez antidepresiva

Life Saver,

Ona odbija ljecenje zato sto misli da je sve sanjom uredu, to je standard ponasanje kod bi-polar. Cekaj da izadje iz manicne epizode. Kad epizoda projde naj vaznije je da ona zna da je bolesna i da prizna to sama sebi. Kad shvati da je bolesna, neka onda sama procita sto vise moze o tome i tu ce se poceti ljeciti.

U medjuvremenu mozete joj pomoci na par drugacijih nacina
Sto manje kafe, i slatkisa, puno voca.
Omega3 acid (riblje ulje) je pokazalo velike beneficije za ljude koji pate od bi-polarnog poremecaja
I neka ide vjezbati, trcanje ovo ono

šumskičovjek
24.02.2009., 23:43
mene zanima kako netko pa i liječnik moze razgraničiti depresiju od bipolarnog poremećaja,manične depresije,borderlinea itd. da netko ode kod tri liječnika imao bi mozda i tri dijagnoze.

osim toga kazu da je to sve poremećaj kemije u mozgu a bas neznam koliko ti prastari lijekovi to reguliraju

ožujska
25.02.2009., 00:47
mene zanima kako netko pa i liječnik moze razgraničiti depresiju od bipolarnog poremećaja,manične depresije,borderlinea itd. da netko ode kod tri liječnika imao bi mozda i tri dijagnoze.



pa sad bas... :ne zna:

JuroJuro
25.02.2009., 18:38
Puno puta se dadnu pogresne diagnoze na pocetku, ali kako vrjeme ide i svi simptomi dolaze na vidilo lakse je ustanoviti koja je tacno bolest.

Puno od tih bolesti imaju slicne simptome na samome pocetku, ali se veoma puno pocnu razlikovati na duzem roku vremena.

KellyBundy
25.02.2009., 19:06
Neliječenje može dovesti do pothranjenosti, iscrpljenosti od mahnitanja, uništenje obiteljskih odnosa i otuđivanja od okoline, ako se ne liječi može doći do gubitka kognitivnih sposobnoti i propadanja istih.

KellyBundy
25.02.2009., 19:10
mene zanima kako netko pa i liječnik moze razgraničiti depresiju od bipolarnog poremećaja,manične depresije,borderlinea itd. da netko ode kod tri liječnika imao bi mozda i tri dijagnoze.

pa dosta ljudi i ima više dijagnoza



osim toga kazu da je to sve poremećaj kemije u mozgu a bas neznam koliko ti prastari lijekovi to reguliraju

ne reguliraju najbolje, ali to je najbolje što postoji za pomoć, dok ne dođe do provjerenog lijeka za izliječenje