Nemruth Dagi
30.06.2003., 09:05
Odeš u kazalište ili kino, pa posle istresaš viđeno sa frendovima,
u kutu kafića, tradicionalno je dobro provedeno večer.
Sukobljavaju se mišljenja o viđenoj materiji, polemizira se i uspoređuje sa nekim davno viđenim i prođenim iskustvima filmskog ili kazališnog repertoara.
Uvijek se ima o čemu razgovarati, jer moram priznati da koliko nas ima za stolom, toliko je i mišljenja. Neko naglašava tekst, neko glumu ali nitko nije pretjerani fan specijalnih efekata na filmu.
Oni u doba tehničke nadmoći, opet ne izvlače opći dojam filma.
U šumi različitih pristupa životu , lako je odabrati put ali teško je ustrajati na njemu, pogotovo što nas druge staze mame. Uvijek se misli da je drugima lakše.
Naročito su zanimljivi neuobičajni putevi gdje ima pomalo mistike, rada na sebi, nečeg različitog od uobičajnog pristupa, svježijeg i osobnijeg načina koračanja kroz život.
Onda se pridodaje važnosti (ili sprdnji) ta pripadnost nekoj grupi, ili tehnici, načinu gledanja na svijet ili jednostavno taj usamljeniji i osobniji način koji odudara od drugih.
Ima "šetača" koji prelaze iz staze na stazu, uvijek jednim okom okrenuti na puteljak tik do svojeg , čija pažnja na samu konfiguraciju puta ometa potraga za uvijek nečim novim ili izazovnijim kretanjem kroz život.
Zato skaču začuđujućom brzinom sa jednog na drugog puteljka, vječito u potrazi za novim uzbuđenjem, dizanjem adrenalina, i
uvijek očekuju doživljaj potpunog "specijalnog efekta".
Znam ženu koja je savladala Preporađanje, "smazala" učenje Vatre,prošla Reiki seminare
I i II stupnja za dva tjedna, pohađala pripreme za hodanje po žeravici, istresla hatha jogu za mjesec-dva, i prošla još neke seminare kojima ne znam ni imena. Sada mi priča o trans....
nečemu, tehnici za probuđivanje više svijesti.
Vječito luta u potrazi na onim nečim i nikako da se usmjeri u jednom ciljju, da to "savlada"u potpunosti.
Čini mi se da je nekima duhovnost postala sredstvo za bijeg iz vlastitog života a kod nje i neka vrsta ovisnosti, traženje smisla u takvom površnom pristupu. Traženje "specijalnih efekata", stalno vrludanje na površini duhovnosti, gdje odbljesak svjetlosti na vodi u čas postaje zanimljivo mjesto za nova istraživanja.
"Joj, to ti je super"; kaže ona i onda slijedi iscrpna referada o nekoj tehnici, seminaru ili nečem trećem.
Može li takav pristup osobnom razvoju u zbrčkanom stavu i nastojanju prikupljanja uvijek nečeg novog donjeti više štete nego koristi, ili je to jednostavno traženje dok se ne nađe ono što odgovara tragaču???
Ispada da je duhovni rad, sličan kupovanju cipela, pa se samo isprobavaju modeli cipela u dučanu, kraj ogledala, umjetnog svjetlla, i ravne površine ;a da se ne rashodavaju vani na ulici, na životu.
Ili je štos u samom isprobavanju, bez namjere na kupnju????
Isto tako, dobri su oni koji žele svesti sav napor i rad na sebi (na nama) u par rečenica, pa onda nevino postave pitanje; Čuj a zapravo o čemu se tu, na jogi zapravo radi, što to govori ta knjiga koju čitaš, što ima zanimljivo na tom seminaru??
Kao da vektor može objasniti logiku cijele matematike.
Pa ako ih ne zadovolji odgovor u smislu nečeg što očekuju kao avanturu koja otkriva tajne života, inicijacije u mistična saznanja, ceremonije i rituali, kao i razvijanja moći iz sveg toga, onda te Indiane Jones-i lakonski odgovaraju; ma ne to nije za mene, idem radije na
..... nešto meni prihvatljivo. I veselo odzujaju u potrazi za novim uzbuđenjima.
Razvijanje sebe i potraga na istinama, zahtjeva napor, mijenjanje i upornosti u tom radu. No nije čudo da u jednom trenutku čovjek se okrene nečenu drugom, koje baš u tom času daje prostora za razvoj i daje odgovore koji su nam potrebni. To nije vrludanje u potrazi na efektima kao na filmu, šaradi svjetla i odbljeska stvarnosti, tehničkih dostignuća, fantastične igre zvukova i slike, već namjera glavnog glumca koji u svojem životnom komadu
bez obzira na to traga za onim najbitnijim, za samim sobom.
Težnja za razvijanjem sebe kao duhovnog bića i svega što to donosi jednostavno nije štap na kojem smo se od dosade ili besmisla naslonili, pa mlataramo njime zrakom,već bogatstvo i prilika koju moramo iskoristiti dok smo ovdje.
Što vi mislite o tome???
u kutu kafića, tradicionalno je dobro provedeno večer.
Sukobljavaju se mišljenja o viđenoj materiji, polemizira se i uspoređuje sa nekim davno viđenim i prođenim iskustvima filmskog ili kazališnog repertoara.
Uvijek se ima o čemu razgovarati, jer moram priznati da koliko nas ima za stolom, toliko je i mišljenja. Neko naglašava tekst, neko glumu ali nitko nije pretjerani fan specijalnih efekata na filmu.
Oni u doba tehničke nadmoći, opet ne izvlače opći dojam filma.
U šumi različitih pristupa životu , lako je odabrati put ali teško je ustrajati na njemu, pogotovo što nas druge staze mame. Uvijek se misli da je drugima lakše.
Naročito su zanimljivi neuobičajni putevi gdje ima pomalo mistike, rada na sebi, nečeg različitog od uobičajnog pristupa, svježijeg i osobnijeg načina koračanja kroz život.
Onda se pridodaje važnosti (ili sprdnji) ta pripadnost nekoj grupi, ili tehnici, načinu gledanja na svijet ili jednostavno taj usamljeniji i osobniji način koji odudara od drugih.
Ima "šetača" koji prelaze iz staze na stazu, uvijek jednim okom okrenuti na puteljak tik do svojeg , čija pažnja na samu konfiguraciju puta ometa potraga za uvijek nečim novim ili izazovnijim kretanjem kroz život.
Zato skaču začuđujućom brzinom sa jednog na drugog puteljka, vječito u potrazi za novim uzbuđenjem, dizanjem adrenalina, i
uvijek očekuju doživljaj potpunog "specijalnog efekta".
Znam ženu koja je savladala Preporađanje, "smazala" učenje Vatre,prošla Reiki seminare
I i II stupnja za dva tjedna, pohađala pripreme za hodanje po žeravici, istresla hatha jogu za mjesec-dva, i prošla još neke seminare kojima ne znam ni imena. Sada mi priča o trans....
nečemu, tehnici za probuđivanje više svijesti.
Vječito luta u potrazi na onim nečim i nikako da se usmjeri u jednom ciljju, da to "savlada"u potpunosti.
Čini mi se da je nekima duhovnost postala sredstvo za bijeg iz vlastitog života a kod nje i neka vrsta ovisnosti, traženje smisla u takvom površnom pristupu. Traženje "specijalnih efekata", stalno vrludanje na površini duhovnosti, gdje odbljesak svjetlosti na vodi u čas postaje zanimljivo mjesto za nova istraživanja.
"Joj, to ti je super"; kaže ona i onda slijedi iscrpna referada o nekoj tehnici, seminaru ili nečem trećem.
Može li takav pristup osobnom razvoju u zbrčkanom stavu i nastojanju prikupljanja uvijek nečeg novog donjeti više štete nego koristi, ili je to jednostavno traženje dok se ne nađe ono što odgovara tragaču???
Ispada da je duhovni rad, sličan kupovanju cipela, pa se samo isprobavaju modeli cipela u dučanu, kraj ogledala, umjetnog svjetlla, i ravne površine ;a da se ne rashodavaju vani na ulici, na životu.
Ili je štos u samom isprobavanju, bez namjere na kupnju????
Isto tako, dobri su oni koji žele svesti sav napor i rad na sebi (na nama) u par rečenica, pa onda nevino postave pitanje; Čuj a zapravo o čemu se tu, na jogi zapravo radi, što to govori ta knjiga koju čitaš, što ima zanimljivo na tom seminaru??
Kao da vektor može objasniti logiku cijele matematike.
Pa ako ih ne zadovolji odgovor u smislu nečeg što očekuju kao avanturu koja otkriva tajne života, inicijacije u mistična saznanja, ceremonije i rituali, kao i razvijanja moći iz sveg toga, onda te Indiane Jones-i lakonski odgovaraju; ma ne to nije za mene, idem radije na
..... nešto meni prihvatljivo. I veselo odzujaju u potrazi za novim uzbuđenjima.
Razvijanje sebe i potraga na istinama, zahtjeva napor, mijenjanje i upornosti u tom radu. No nije čudo da u jednom trenutku čovjek se okrene nečenu drugom, koje baš u tom času daje prostora za razvoj i daje odgovore koji su nam potrebni. To nije vrludanje u potrazi na efektima kao na filmu, šaradi svjetla i odbljeska stvarnosti, tehničkih dostignuća, fantastične igre zvukova i slike, već namjera glavnog glumca koji u svojem životnom komadu
bez obzira na to traga za onim najbitnijim, za samim sobom.
Težnja za razvijanjem sebe kao duhovnog bića i svega što to donosi jednostavno nije štap na kojem smo se od dosade ili besmisla naslonili, pa mlataramo njime zrakom,već bogatstvo i prilika koju moramo iskoristiti dok smo ovdje.
Što vi mislite o tome???