PDA

View Full Version : Pokazivanje ljubavi djeci


Rebecca Guay
15.09.2006., 10:30
Ovo je uglavnom topic za očeve!

Otac sam dvaju kćeri.
Dok sam bio mlađi, kao muškarac sam imao poteškoća izjavljivanju ljubavi svojim curama (bivšim). Ono kažeš jednoj pa prekineš pa imaš drugu i sve to treba ponavljati + strah od patetike + biti frajer + milion drugih razloga.

Kao otac (i muškarac) sam još uvijek imao tu zadršku o ne-pokazivanju svojih emocija.
Svoje kćeri obožavam i primjetio sam da sam i sa kćerima bio dosta suzdržan. Barem u početku.

Stvari su sada ovakve!
Obično ja idem u spavati mlađu kćer i primjetio sam da uživa u dodiru, ljubljenju i pogotovo kad joj pričam nešto. U početku je bilo ono staviš je u krevet, pa je pustiš da malo plače i ona se sama uspava. A sad se malo pomazimo najviše pet minuta i on nakon toga bez pogovora legne i uskoro zaspe. Napomenimo da ima godinu i pol.
Starija ide kasnije spavati, ima 4 godine i obično ide čitati bajke s mamom. U posljednje vrijeme nakon što pročita bajke obično kaže mami da me pozove - "da se pomazi s tatom". I zbilja uživa kad je zagrlim i kažem joj da je volim. Nakon toga i ona bez problema zaspe.
Jer su obje ispunjene emocijalno i osjećaju se voljenim i zaštićenim.

Ma kako banalne stvari izgledale, mi ih ne činimo iz nekakvih nepoznatih razloga - osobnih frustracija, izgrađenih pseudo-frajerskih spika, mačoizma i sl. Čak i u slučaju vlastite djece!
A stvari su vrlo jednostavne. Ukoliko voliš svoju djecu to bi im trebao pokazati. Jer želiš da se razviju, u lijepe ispunjene emotivne osobe koje će biti spremne davati. Davati ljubav!

Moje pitanje: Da li vi kao muškarci - očevi pokazujete (izjavljujete) ljubav svojoj djeci?
Moj savjet da ukoliko te ne činite svakako učinite, bar dok su mala jer kasnije će bit "joj, kako me sramotiš!" ;)

Butko
15.09.2006., 13:23
Pravo zboriš!

I ja imam dvije kćeri (9 i 5 g). Naprosto ih obožavam, ne propuštam spomenute prilike za izražavanje ljubavi, navečer prije ćorke slijede priče, maženja, pjevanja, čitanja. Stvarno ih obožavam grliti i ljubiti.

Malo sam se, diskretno propitivao kako je to kod drugih očeva. I doznadoh (ne znam - mozda muljaju) da obično baš i nije tako... Ono, pusa za laku noć - i ćao.
E pa sad, jesmo li mi poremećeni? Ili nekaj ipak nije u redu? Ili je, možebit, sve u redu, mislim na oba načina? Ipak, meni niš ljepše - nego kad se dan smiri, kad one počnu priču o dnevnim događajima, kad svatko otpjeva pjesmicu-dvije prije spavanja... kad zamirišu u pidžamama... Nekad to sve zna i potrajati... pola sata, pa i duže.

Jesmo li mi to neki novi roditelji? Teško, naime, mogu zamisliti nekadašnje očeve u istoj poziciji...
Zapravo sam samo produbio Tvoja razmišljanja...

Eto tak, da čujemo i druge patere...

zoe006
15.09.2006., 14:33
Moj Prvi muž ( i Jedini ), je odrastao bez oca i davno mi se povjerio da se boji
roditeljstva jer ne zna u stvari što treba činiti. Međutim, kad se rodila naša kćer koja je njegova slika i prilika, ništa nije moglo zadržati silinu njegove ljubavi, kasnije smo dobili i sina. Toliko uživa u maženju s njima, ( a i oni s njim ), toliko uživaju zajedno. On zbog svog posla dosta putuje, i godišnji su mu odmori kraći od mojeg, pa kad smo razdvojeni ne može izdržati, juri k nama na more makar na jedan dan da nas izgrli i izljubi. On to zove " hrana za dušu ". I svaki tata bi trebao znati koliko se te neke slike urežu u dječju
dušu.

Modesti
15.09.2006., 15:34
Lijepo zborite tate:)
Moj muž isto uživa u maženju sa djecom.Imamo jednog starijeg i jednu bebu i što reći nego uživajte dok možete jer kad narastu neće dati da ih "sramotite":cerek:

Rita
15.09.2006., 16:06
I moj nasu mazi i ljubi i on je uglavnom sprema u pidjamicu i kupa a ja je na cici uspavam. Nije mu strano pokazat emocije. Mene je i moj tata uvijek mazio. TO je uzasno vazno.

Renegade
15.09.2006., 16:12
kaj vi kokoshke ne znate citati pise " za oceve":zubo: :o

Emericzy
17.09.2006., 09:55
Ne znam za puno stvari koje su djetetu važnije od roditeljske nježnosti. Očeve jednako kao majčine. Ja se nikada nisam susprezao -- doduše, ne planski; ne zbog toga što je to 'dobro za dijete', nego zatio jer mi je to bilo prirodno i što sam za tim osjećao potrebu. I ispalo je jako dobro. I sad kad smo odrasli, nježni smo jedni prema drugima. Na drugi način, ali ipak vrlo vidljivo i opipljivo.

tough_cookie
17.09.2006., 12:06
mog tatu nisu mazili dok je bio mali (davno je to bilo i u njihovom kraju se to "nije radilo" a valjda su mu takvi bili i roditelji :() plus su ga rano poslali daleko od sebe u grad na skolovanje. samog. :mama:

i dan danas, kad mu kazem da mi je kao curici strasno falilo mazenje, kaze da mi je dao kruh i krov nad glavom i da sto bih ja sad htjela.

jadan, mozda je i skuzio, al sad je kasno neke stvari mijenjat. i kod njega, i kod mene. :tuzni:

nemojte i vi tako :kiss:

Butko
17.09.2006., 14:48
mog tatu nisu mazili dok je bio mali (davno je to bilo i u njihovom kraju se to "nije radilo" a valjda su mu takvi bili i roditelji :() plus su ga rano poslali daleko od sebe u grad na skolovanje. samog. :mama:

i dan danas, kad mu kazem da mi je kao curici strasno falilo mazenje, kaze da mi je dao kruh i krov nad glavom i da sto bih ja sad htjela.

jadan, mozda je i skuzio, al sad je kasno neke stvari mijenjat. i kod njega, i kod mene. :tuzni:

nemojte i vi tako :kiss:


Pa hajde ak je skužio. Ali, ako nije... blažen u neznanju. Krov i kruh, kažeš...

Ozana
17.09.2006., 22:47
Moj otac mene je poljubio samo tri puta u životu:

- kad sam maturirala (do zadnjeg dana je vikao da sam propalica i da nikad ništa od mene - što je glupo jer sam bila odlikašica cijelu osnovnu školu, a srednju vrlo dobra u vrlo jakom usmjerenju, danas imam diplomu);

- kad sam na svoj rođendan dovela prvi puta dečka kući na ručak (valjda ga je bilo sram da mi ne čestita rođendan pred njim, inače, tada sam već bila zaposlena i spremali smo se vjenčati);

- kad sam se udavala (valjda ga je bilo sram pred drugim ljudima).

Mama kaže da je i mene i sestru mazio i pazio samo dok smo bile bebe, mi se niti jedna ne sjećamo ama baš ničega što bi se zvalo nježnost.

Na žalost, u životu nam je osim nedostaka nježnosti, priuštio i mnogo drugih vrlo ružnih i traumatičnih iskustava zbog kojih sam danas puno veća aždaja svom mužu nego što bih bila da sam odrastala uz normalnog muškarca u svojoj obitelji. Iskreno, ne znam kako sam se uopće i uspjela udati...:eek:

Sorry na upadanju, nisam tata ali možda se neki od muških jedinki zamisle kad im kažem da mi je najgore u životu bilo (i još uvijek mi je) što sam svog oca uglavnom mrzila ili sažaljevala i što mi je muka jer ne znam šta ću osjećati kad on jednog dana umre. On danas ima petero unučadi, kako je bio loš otac, tako je isto i loš djed, bolje da mu se djeca sklanjaju s puta...

Bilo je godina kada mi je najdraže sanjarenje bilo da mi mama priznaje kako on ustvari nije moj pravi otac i kako je moj tata ustvari neko drugi...

I da, ne sjećam se da sam ga ikada zvala tata...:flop:

Emericzy
17.09.2006., 22:56
kažem da mi je najgore u životu bilo (i još uvijek mi je) što sam svog oca uglavnom mrzila ili sažaljevala i što mi je muka jer ne znam šta ću osjećati kad on jednog dana umre.
Vjerojatno olakšanje. Nek' te to ne muči. Prvo, nisi ti kriva što ti je otac baraba. Drugo, ni smrt ne valja pretjerano romantizirati. Nije ona ništa tako senzacionalno. Normalan dio života. Nemoj joj pridavati veće značenje nego što ga ona ima.

Ozana
17.09.2006., 23:08
Ma sve je to u redu, al bilo je tu teških faza, npr. znale smo sestra i ja razgovarati o tome šta ako on umre a mi nećemo moći plakati na njegovom sprovodu? Užasno, da ne povjeruješ da je djecu to moglo mučiti, ali mučilo nas je. Isto kao što nas je mučilo kad bi nekom našem prijatelju umro otac koji je bio dobar ko kruh, a mi bi osjećale nepravdu jer njega je Bog uzeo, a naš koji svima stvara probleme i tjera strah u kosti živi i dalje. I onda te opet muči taj ružan osjećaj krivnje kako možeš nekom, a pogotovo svom rođenom ocu, željeti smrt.

Da ovo nije internet i da me itko od vas poznaje, ja vjerojatno ovo ne bih napisala. Ali ovako, otpuštam to van...:rolleyes:

Emericzy
17.09.2006., 23:16
Da ovo nije internet i da me itko od vas poznaje, ja vjerojatno ovo ne bih napisala. Ali ovako, otpuštam to van...:rolleyes:
Hajde, posluži net s vremena na vrijeme nečemu dobrome.

Poznato mi je sve što govoriš. Samo, kao da još uvijek dio toga svaljuješ na sebe. Odbaci to. Sve o čemu govoriš prirodna je reakcija na neprirodno ponašanje drugoga. Nema na tebi krivice.

Ali, tvoje je da ti ne poprimiš isti obrazac ponašanja prema drugome. Budi ti zadnja žrtva, umjesto da to prenosiš dalje.

baja
18.09.2006., 09:20
moj otac me nije baš puno puta poljubio, nije bio tako odgojen, nije imao od koga naučiti. ali ne mogu reći da mi fale ti poljupci, imao je dušu djeteta (nažalost je Otišao u Drugi svijet) i njegova me je blagost punila ljubavlju. i sada, kad sam s njim u mislima, bude mi toplo oko srca jer smo jedno drugom, prešutno, puno dali.
moj muž mazi našu zvjerkicu, obožava je, divno ih je gledati.
oprostite tatice što mi majke interveniramo po vašim temama... mi smo takve, moramo o svemu voditi brigu:grli:

Rebecca Guay
18.09.2006., 10:13
oprostite tatice što mi majke interveniramo po vašim temama... mi smo takve, moramo o svemu voditi brigu:grli:
Ma nemaš beda you're wellcomed!

Kad sam formulirao ovaj Topic zapravo mi se učinio jako glupim i banalnim, kao da otkrivam toplu vodu.
Mislim da ti neke stvari "sjednu" tek kad se formiraš kao osoba, a neki to shvate kad dobiju djecu.
Isto pravilo (o pokazivanju osjećaja) vrijedi i za vlastitu ženu, vlastite roditelje i dvoje-troje istinskih prijatelja.
Često su muškarci sjebani tim mačoidnim sindromom da zaboravljaju "male lijepe" stvari - reći djeci da ih voliš, posvetiti se ženi (izvesti ju i sl.), otići povremeno roditeljima, pitati ih kako su!

Ljubav prema djeci je zapravo jedina nesebična ljubav koja "otkriva". Kad ti se dijete nasmije u zagrljaju, kad se opusti u tvom naručju, kad zaspe pod tvojim poljupcima. Nema većeg trenutka spoznaje i ispunjenja.

Da ovo nije internet i da me itko od vas poznaje, ja vjerojatno ovo ne bih napisala. Ali ovako, otpuštam to van...

A isto vrijedi i tu!

baja
18.09.2006., 11:32
Često su muškarci sjebani tim mačoidnim sindromom da zaboravljaju "male lijepe" stvari - reći djeci da ih voliš, posvetiti se ženi (izvesti ju i sl.), otići povremeno roditeljima, pitati ih kako su!

ti se te macho ljušture očito uspješno rješavaš, svaka čast:top:

Goleo
18.09.2006., 23:28
Ljubav prema djeci je zapravo jedina nesebična ljubav koja "otkriva". Kad ti se dijete nasmije u zagrljaju, kad se opusti u tvom naručju, kad zaspe pod tvojim poljupcima. Nema većeg trenutka spoznaje i ispunjenja.

To, LEGENDO! :lux:

I ja sam ženskoga roda, sorry što upadam na tvoj topic, ali jednostavno moram reagirati!

I muž i ja smo odrasli u obiteljima gdje se nije govorilo "volim te", a o izljevima nježnosti da i ne govorimo! (Primjer kako je to djelovalo na mene: trebalo mi je godinu dana veze da mu kažem da ga volim!)

Moji nisu loši, ali su valjda i oni odgojeni onako kako su odgajali nas i ne znaju pokazati osjećaje! No, valjda su se s vremenom smekšali, jer su prema unucima drukčiji (čitaj: bolji).

Mi imamo dvije curice i nikad nam nije dosta grliti ih i ljubiti i govoriti koliko ih volimo!
Nismo baš razgovarali ili se dogovarali o takvome ponašanju, to jednostavno izlazi iz nas! Možda smo naučili nešto iz grešaka naših roditelja!

Moj muž curke obožava, čita im priče, a sve je, samo ne knjiški moljac; čak recitira pjesmice i ne, nije mu nikakav problem uspavat ih, a poljubac za laku noć je obvezan!

Puno pozdrava nježnim očevima!:kiss:

dzodzoista
19.09.2006., 17:52
Nema ljepšeg nego kad dođem doma a moja mala princeza me pogleda onim svojim velkim okama a ja stisnem svoj obraz uz njezin, ma ispusao bi je cijelu...eto sav sam se raznježio. Još mi je ljepše kad se ujutro probudimo pa je žena i ja stavimo između sebe u krevet i ljubimo je po 15 minuta a ona se smije od dragosti, uživa cijelim tijelom a ima tek 5 mjeseci. Ne znam do kad će nam to dozvoljavati al momentalno ne želim ni pomisliti na to vrijeme kad ćemo je sramotiti. Eh, strašno koja je to šteta ne maziti se sa svojim djetetom, ne mjenjam te trenutke NI-ZA-ŠTO!!!

Emericzy
19.09.2006., 18:07
Nema ljepšeg nego kad dođem doma a moja mala princeza me pogleda onim svojim velkim okama a ja stisnem svoj obraz uz njezin, ma ispusao bi je cijelu...eto sav sam se raznježio. Još mi je ljepše kad se ujutro probudimo pa je žena i ja stavimo između sebe u krevet i ljubimo je po 15 minuta a ona se smije od dragosti, uživa cijelim tijelom a ima tek 5 mjeseci. Ne znam do kad će nam to dozvoljavati al momentalno ne želim ni pomisliti na to vrijeme kad ćemo je sramotiti. Eh, strašno koja je to šteta ne maziti se sa svojim djetetom, ne mjenjam te trenutke NI-ZA-ŠTO!!!
Uživaj dok možeš. U Americi je to što radiš već na rubu zakonski dozvoljenog.

Rita
20.09.2006., 02:21
Ma nije bas tako, moj nasu stalno mazi i ljubi i spava s nama i jos cica a sad ce dvije godine. Ma ima svega ali se i pretjeruje na racun amerike;)
Evo jedna glupost mi je da brat i sestra ne mogu djeliti sobu ako su stariji od nekih 7,8 godina. Mozes imati problema sa socijalnom sluzbom.Ili recimo meni se pedijatar prjetio socijalnom sluzbom i oduzimanjem djeteta kad nisam dozvolila da joj daju umjetno mlijeko drugi dan kak se rodila. MA ima dost gluposti :rolleyes:

Emericzy
20.09.2006., 05:27
Ma nije bas tako, moj nasu stalno mazi i ljubi i spava s nama i jos cica a sad ce dvije godine. Ma ima svega ali se i pretjeruje na racun amerike;)
Evo jedna glupost mi je da brat i sestra ne mogu djeliti sobu ako su stariji od nekih 7,8 godina. Mozes imati problema sa socijalnom sluzbom.Ili recimo meni se pedijatar prjetio socijalnom sluzbom i oduzimanjem djeteta kad nisam dozvolila da joj daju umjetno mlijeko drugi dan kak se rodila. MA ima dost gluposti :rolleyes:
Pa, na to sam i mislio. Nisam, naravno, pomislio da ce vam sad dojuriti policija i oduzeti dijete, ali da ima ludosti, ima. I nisu bas bezazlene.

Rita
20.09.2006., 21:07
NIsu, slazem se. Ali mene izludjuju slucajevi kod nas kad nitko nis ne radi a djeca zive u katastrofalnim uvjetima.Recimo ko ono djete sto je izgorilo u stanu, ma tragedija totalna.

Hella Good
21.09.2006., 17:36
Evo, ja nisam tata, a ni mama još.. ali ubacujem se jer mi je pedagogija struka pa bih samo htjela reći da je posve sigurno da su očevi jednako bitni (što se iskazivanja emocija i svega drugoga tiče) kao i majke.
Ako nekoga zanima malo više o tome ili kajjaznam, preporučujujem fantastičnu knjigu BRAJŠA: OČEVI GDJE STE koja govori o ulozi očeva u odnosu s kćerima i sinovima i sl. Knjiga je stručna (ne princip instant psihologije) ali fantastično jednostavno napisana. :D

Emericzy
21.09.2006., 20:00
Nadam se da nije ona Brajša iz Caritasa...

alexxx
21.09.2006., 20:17
Na žalost, u životu nam je osim nedostaka nježnosti, priuštio i mnogo drugih vrlo ružnih i traumatičnih iskustava zbog kojih sam danas puno veća aždaja svom mužu nego što bih bila da sam odrastala uz normalnog muškarca u svojoj obitelji. Iskreno, ne znam kako sam se uopće i uspjela udati...:eek:

Sorry na upadanju, nisam tata ali možda se neki od muških jedinki zamisle kad im kažem da mi je najgore u životu bilo (i još uvijek mi je) što sam svog oca uglavnom mrzila ili sažaljevala i što mi je muka jer ne znam šta ću osjećati kad on jednog dana umre.
jesi razmišljala o tome da odeš psihologu? :)

Hella Good
22.09.2006., 09:39
Nadam se da nije ona Brajša iz Caritasa...

:rofl: ne.. dr.Brajša, muškog roda, doktor psihologije :D

Butko
22.09.2006., 11:08
:rofl: ne.. dr.Brajša, muškog roda, doktor psihologije :D

A on joj je braco, mislim... odnosno gotovo sam siguran.

Hella Good
22.09.2006., 19:13
A on joj je braco, mislim... odnosno gotovo sam siguran.

e, to ne znam, ali je stručnjak..za razliku od nje :zubo:

Ozana
22.09.2006., 21:54
Ne znam šta bi mi to psiholog mogao reći i kako bi mi mogao pomoći?

Ono što sam ja kroz život prolazila sa svojim ocem (ne samo ja, nego i moja sestra, a majka još uvijek) u nekim stvarima me ojačalo, a u nekima oštetilo.

Iz teških iskušenja izvlačiš pouku za dalje, nastojiš ti ne činiti svojoj djeci ono što je tebi tvoj roditelj činio.

Ono s čim se ja teže nosim je osjećaj koji mi govori da je prirodno da dijete voli svog oca, a ja svog ne mogu i to mi je žao.

tough_cookie
23.09.2006., 08:09
Ne znam šta bi mi to psiholog mogao reći i kako bi mi mogao pomoći?

Ono što sam ja kroz život prolazila sa svojim ocem (ne samo ja, nego i moja sestra, a majka još uvijek) u nekim stvarima me ojačalo, a u nekima oštetilo.

Iz teških iskušenja izvlačiš pouku za dalje, nastojiš ti ne činiti svojoj djeci ono što je tebi tvoj roditelj činio.

Ono s čim se ja teže nosim je osjećaj koji mi govori da je prirodno da dijete voli svog oca, a ja svog ne mogu i to mi je žao.

ozana, prirodno je i da roditelji vole svoju djecu, al neki ipak uspiju zeznut stvar. ocito je da ti svog oca ne mozes voljeti ne zato sto si losa osoba, nego zato sto tesko prozivljavas njegove roditeljske pogreske. mozda mu jednoga dana uspijes oprostiti, ali taj proces obicno zahtijeva strucnu pomoc.
sretno! :kiss:

Hella Good
23.09.2006., 13:32
Ne znam šta bi mi to psiholog mogao reći i kako bi mi mogao pomoći?


AKO se ovo odnosi na spomenutu knjigu, htjela bih ponovno napomenuti da ta knjiga NIJE priručnik za samoliječenje ili nekakav oprost, pomirbu, niti recept za odgoj i sl.

uuups... sad shvatih da se ne odnosi na to :brukica:

Ozana, posve je razumljivo i prirodno to što osjećaš. Međutim, pokušaj to promotriti s druge strane - jesi li odrasla u emotivno zrelu ženu koja, dakle, nema problema s prepuštanjem emocijama s partnerom i sl.? Možeš li se otvoriti s njim, iskazati emocije i sl..ukratko, ako je tvoj odnos prema muškarcima u tvom životu (osim oca očito) prirodan, bez velikih poteškoća, mislim da ti ne treba psiholog. Očevo radikalno neiskazivanje emocija, ponosa i sl. obično ostvalja rezultata na kasnije odnose u životu s muškarcima, jer je otac za kći prvi model njenog budućeg partnera. Ako, ponavljam, s time nemaš problema ne vjerujem da ti je potrebna stručna pomoć. Potreban ti je, kao i svima, osjećaj sigurnosti, nježnosti i odobravanja od ljudi koji su tebi važni.
ps. oprosti ako sam nešto krivo shvatila iz toga što si rekla pa krivo interpretirala..

georgeWtheNuclear
23.09.2006., 15:06
.Ili recimo meni se pedijatar prjetio socijalnom sluzbom i oduzimanjem djeteta kad nisam dozvolila da joj daju umjetno mlijeko drugi dan kak se rodila. MA ima dost gluposti :rolleyes:

Jezush Kristush...:horor:

Ozana
24.09.2006., 11:47
Ma ja sam savim OK žena, emocionalno sam i preootvorena u životu. Imam dobrog muža koji ni blizu nije sličan mom ocu ali je muškarac. To je sličnost koja ih povezuje.:rofl:

Recimo da sam vjerojatno zbog mog oca malo više feministički nastrojena nego što bi bila da sam imala dobrog oca, recimo da ne znam trpiti, da se borim ko lavica za svoje ja i da mrzim svaki oblik ugnjetavanja. Zbog toga sam možda malo zločestija i malo netolerantnija žena za neke stvari koje su drugim ženama "normalne". :zmaj:

Inače, nisam zlopamtilo u životu i nemam mom ocu šta oprostiti jer sam se već odavno pomirila da je on takav i gotovo. Jedino još zbog čega mi je žao je to što moja djeca uopće nemaju djeda i ne znaju šta je to. Djed po mužu umro je jako rano i ne sjećaju ga se, a od ovoga se moraju čuvati, još imam muke da im ublažim loše mišljenje o njemu jer ne želim da ga pamte po lošem.

I da sad netko nebi mislio šta je to moj otac strašno radio - u pitanju je psihičko maltretiranje, omalovažavanje, psihičko i fizičko maltretiranje mame kojem smo prisustvovale i za nju strahovale (i još strahujemo) i sve to debelo je začinjeno dugogodišnjim alkoholičarskim stažom kojem će biti vjeran do svoje smrti.:mad: :zivili: :hebemu: :Pivo: :2up:

Totalno je zanimljiv izbor smajlića...