Anoreksija

[UnExpected]

Navodno postoje neke hrvatske stranice posvećene toj temi, ali ne mogu ih naći ni preko jednog pretraživača.

Zna li netko adresu možda?

[LaTiTeA]

http://klub.posluh.hr/libella/

[Ava Adore]

jedna cura je napisala knjigu o tome, zove se polupani loncici (celeber), Jasna Šurina

baš ju tražim po knjižnicama...

[Solaris]

Još jedna jako dobra knjiga na tu temu je Tajni jezik prehrambenih poremećaja

samo se ne mogu sjetit autora :bonk:

[delija]

Tajni jezik prehrambenih poremećaja, Peggy Claude-Pierre

[LaTiTeA]

Imas hrpetinu stranica na internetu (ali na engleskom) koje su napravile same anoreksicarke (uglavnom klinkuse od 14-16 god, ali ima ih i starijih)... to je kao nekakva reklama... pomazu si medjusobno i savjetuju kako da sto vise i duze izdrze bez hrane...

Vjerojatno te s te strane ne zanima... ali eto... samo spomenuh...

Necu stavljati url takvih stranica na topic.

[terresy]

da ne otvaram novu temu, imam jako dragu osobu koja vec vise od 10 godina boluje od bulimije i odbija to priznati. svaki put kad pokusam s njom razgovarati o tome podivlja i govori mi da izmisljam. ima li netko od vas iskustava s ovom bolescu, imate li kakav savjet sto ciniti, jer imam feeling da je gledam kako se ubija a ne poduzimam nista.

[UnExpected]

Sve se, nažalost, svodi na to da ne možeš pomoći onom tko si sam ne želi pomoći. Anoreksija, bulimija, narkomanija, alkoholizam, pušenje...

Sve su to samo vanjski simptomi dubokog unutarnjeg nezadovoljstva. Zašto obitelji alkoholičara godinama pokušavaju objasniti toj osobi koliko zla čini sebi i drugima, nek se prijavi na odvikavanje...uzalud.

Nekima pomogne samo smrtna presuda - kad saznaju da su doslovce na korak do smrti i tad se promijene, nekima ni to.

Jedna meni jako draga osoba se već godinama utapa u alkoholu. Koštalo ga je posla, zdravlja, dobrih odnosa. Kad se napije svadljiv je, zločest, bezobrazan i razbija po kući. Sramoti se pred poznatima i nepoznatima. Nekad se doslovce danima ne trijezni - malo odspava, i onda sve ispočetka. I užasno se uvrijedi, kad mu trijeznom ili pijanom pokušaš sugerirati da uopće ima problem.

Jedna bivša frendica isto već godinama živi na rubu anoreksije.
najsretnija je kad ne mora jesti, a kad se vrati s mora hvali se kak u dva tjedna nije pojela nijedan sladoled i to joj je najveći doživljaj. :eek:

Ujutro jede jedan jogurt i dvije žlice corn flakesa (valjda broji i pahuljice), onda do 6-7 navečer NIŠTA, slijedi ručak - meso i povrće bez trunke ulja ili masnoće i bez kruha, jedan neskafe i dva keksa. I to je to. I tako već godinama. Izvan kuće ne jede ništa, kao ni između 7 ujutro i 7 navečer.
Godinama joj izostaje menstruacija i kljuka se samoinicijativno s dabrostonima...i tvrdi da joj to nije od dijete.

Težina joj se kreće od 45-50 kila, tak da nije prava anoreksičarka, ali mindset je takav definitivno.

[UnExpected]

Ma mislim da za nju nema šanse, a i ne družimo se više. Dovoljno je na rubu da uvijek može uvjeriti okolinu da nema problema - kad ju vidiš na cesti, sigurne nećeš reći: gle, ova je anoreksična 50kg na visinu 167, danas je i većina manekenki mršavija od toga.

A ja sam skužila kak je ozbiljno, kad smo jednom sjeli na kavu u kantinu na faksu. Ja sam išla po kavu, ona je čuvala stol. Sjetim se ja da imam bonove i mogla bi sladoled. Pitam, kaj da tebi uzmem, a ona- hvala, nisam gladna. Ja - daj, ne seri. Ona - ne, neću...i tako par puta.

Meni je ipak bio bed da ja jedem a ona gleda, a i sladoled se ne jede zato kaj si gladan...pa sam uzela po 2 kuglice u čašu sebi i njoj. Donesem na stol, stavim pred nju, a ova se živčano izdere:

Rekla sam da NISAM GLADNA!!!!!

I odgurne čašu prek cijelog stola.

[Solaris]

Twixy kaže:

jedino što može pomoći je makar agresivno vraćanje kila jer stoji da kad se vrati kritični dio kilaže mozak počne bolje funkcionirati...
lakše je uvidjeti da imaš problem...

Ne znam, ne vjerujem da agresivno nasilno hranjenje može pomoći, više je to stvar uma, jer anorexičari kada se otpuste iz bolnice, ubrzo ponovo završe na istom....izgladnjivanju.

To je neka vrsta iskrivljene percepcije, i nema šanse da im se išta može dokazati. A osuđivanje je još manje učinkovito.



delija: Tajni jezik prehrambenih poremećaja, Peggy Claude-Pierre.

knjiga je jako zanimljiva, i metoda Montreux je najuspješnija po spašavanju života, i ozdravljenju.

Glavna stvar o kojoj se govori je SPN (sindrom potvrđene negativnosti), zbog kojega anorexičari/bulimičari rade to što rade i ustrajavaju u tome.

[LaTiTeA]

gospa Noris, imala sam i ja jednu takvu... Samo sto je moja izgledala stvarno mrsavo.

Uvijek je imala oko 70-ak kg na 176 (tako nesto)... i na jednom je pala na 58... Uzasno je izgledala. Osobito jer je cijeli zivot bila krupnija cura...

Stanje se popravilo samo od sebe. Mislim da su ju starci tjerali da jede. U principu, ne mozes ti njoj nista ako njoj neki kliker u glavi ne proradi.

Bas sam jednom pricala sa ovom svojom frendicom o tome. Rekla mi je Uopce se ne sjecam... kao da sam cijelo vrijeme spavala i onda kada sam se probudila... Bila sam taaaaakoooo glaaadnaaa :D

Da, da... danas opet ima 70-ak... Bilo je to prije 2 godine...

[Black Hawk Down]

gospa Noris kaže:
a ona- hvala, nisam gladna. Ja - daj, ne seri. Ona - ne, neću...i tako par puta.

Meni je ipak bio bed da ja jedem a ona gleda, a i sladoled se ne jede zato kaj si gladan...pa sam uzela po 2 kuglice u čašu sebi i njoj. Donesem na stol, stavim pred nju, a ova se živčano izdere:

Rekla sam da NISAM GLADNA!!!!!

Lako moguće da sam u krivu, ali mi se iz ove izdvojene epizode ne čini da je ona anoreksičarka, nego da si ti naporna i bezobrazna. Iako bi moglo biti i jedno i drugo.

[Solaris]

A treba biti realan i objektivan, može netko biti dijabetičar, imati probavnih problema, ili stvarno ne biti gladan......samo jedan takva epozoda ne čini anorexičara, ali vjerovatno ju Gospa Noris zna više, pa je po tome zaključila.

Anyway, i ja se ljutim kad kažem ne, a netko me stalno prisiljava da jedem :D :rolleyes:

[UnExpected]

Black Hawk kaže:
Lako moguće da sam u krivu, ali mi se iz ove izdvojene epizode ne čini da je ona anoreksičarka, nego da si ti naporna i bezobrazna. Iako bi moglo biti i jedno i drugo.

Pa iz njene perspektive sam valjda i bila.
Ipak, imaj na umu da to nije netko kog poznam 6 mjeseci, nego u to vrijeme 13-14 godina (toliko dugo smo bile najbolje frendice).

A kako očito nisi čitao sve detalje, da ponovim: cura jede dvaput dnevno. U 7 ujutro jedan jogurt i 2 žlice corn flakesa, u 6 navečer malo mesa i povrće na vodi, bez žlice ulja. Osim toga ništa.
Kad se vrati s mora svima se hvali kak nije pojela nijedan sladoled. A najsretnija je kad joj mama ode na službeni put, jer tada ne mora jesti. Godinama ne dobiva menstruaciju.

A prije je bila normalna cura s normalnom kilažom, i ne bi joj ni na kraj pameti palo odbiti sladoled (ili sendvič, pecivo, picu...).

Sad stalno kuka kak je debela (s manje od 50 kg na 168cm) i kaj joj god ponudiš ponavlja ko papiga: NISAM GLADNA.

[blondie_30]

gospa Noris kaže:
Sad stalno kuka kak je debela (s manje od 50 kg na 168cm) i kaj joj god ponudiš ponavlja ko papiga: NISAM GLADNA.

I najvjerojatnije i nije; jer se takvim nacinom zivota apetit zaista i izgubi. Netko je vec rekao - ako godinama nema menstruaciju - to JE slucaj za lijecenje.

[UnExpected]

Pa da, a inače nije bila jedna od oni9h koji nikad nisu gladni, baš obratno - voljela je jesti, fino i puno (i nije bila ni malo debela).

Peciva iz Fino&friško, sladoled, pizza, grickalice, bakini kolači...a sad radi meso na vodi, umjesto na ulju.

I po vlastitom priznanju, na poslu ne pojede čak ni jednu jabuku, jer se boji da će je i to udebljati.

[lahor]

Uf, ovo je stvarno slucaj za lijecenje. Moras nesto poduzeti.

Ako cura godinama nema mengu, imat ce osteoporozu vec u 35. otprilike :(

[StormBringer]

Evo ovako. Iman curu i jako sam zabrinut za nju pa sam prvo dosao ovdje potrazit koji iskljucivo pametan savjet. Situacija je sljedeca: Ona je imala anoreksiju prije neke 4-5 godine i do sada se bila kroz oporavila, il se meni bar tako cinilo. Mi smo skupa tek 10 mjeseci al kroz pricu sam dobro upoznao sta je ona sve prozivljavala. I kao sta sam rekao do sada je sve bilo OK. No sada joj je doktor zbog nekog medicinskog pregleda preporucio dijetu i tako su poceli problemi. Ja sam primjetia da je ona tu dijetu shvatila kao da se ona mora izgladnjivat do beskraja. U biti po cijele dane nista ne jede a jedva ju natjeram da za rucak pojede najosnovniji obrok. I sad dolazi ono glavno: uhvatia sam je, tj. priznala mi je da nakon sta pojede ide u wc i povrati hranu. I obecala mi je da to nece vise radit i opet je to danas ponovila dok sam je ja ceka ispred wc-a jer sam mislia da obavlja nuzdu. Ona me stalno uvjerava da ne povraca namjerno da joj dodje velika mucnina i da to mora napravit, al joj ja ne vjerujem. Mislim da namjerno to radi. Ona me uvjerava da je to sve OK i da ce to samo jos desetak dana do tog pregleda al bojim se da bi se opet mogla ozbiljno razbolit. Ne trebam naglasavat da je postala uzasno blijeda i slaba.
Stvarno neznam sta da radim. Znam da kad bi joj to mater saznala da bi ona poludila na nju, al neznam koliko je pametno da joj ja idem pricat s materom koju jos ni ne poznajem. Neznam koliko je vazno za pricu, ona ima 23 godine a ja 24.
Ako ima tko neki savjet bio bih jao zahvalan. :(

[Julianne]

Intervencija je svakako potrebna u ovom slucaju ali bojim se da tvoja nije dovoljna. Razgovaraj s njom i reci joj kako si zabrinut za njeno psihicko i fizicko stanje. Ne zelim te plasiti, ali moras imati na umu da je to smrtna bolest ako se ne ljeci. Ubjedi je da ima problem s kojim se treba hitno suociti i predlozi joj da zatrazi strucnu pomoc, i reci joj da si spreman ici s njom po savjet i biti uz nju . Nisam sigurna bas kome se obratiti, psihijatru ili nekom drugom doktoru, ali mislim da je najbolje otici doktoru opce prakse koji ce je uputiti odgovarajucoj osobi...psihijatru, nutricionistu...
Sto se tice njene mame, ne predlazem da joj kazes ili ne, ali mozda bi bilo dobro da joj roditelji znaju sada nego kad bude kasno, najbolje je da nagovoris svoju curu da ih ona osobno (sto ce biti tesko) pita za potporu.
Sretno.

[StormBringer]

Julianne kaže:
Intervencija je svakako potrebna u ovom slucaju ali bojim se da tvoja nije dovoljna. Razgovaraj s njom i reci joj kako si zabrinut za njeno psihicko i fizicko stanje. Ne zelim te plasiti, ali moras imati na umu da je to smrtna bolest ako se ne ljeci. Ubjedi je da ima problem s kojim se treba hitno suociti i predlozi joj da zatrazi strucnu pomoc, i reci joj da si spreman ici s njom po savjet i biti uz nju . Nisam sigurna bas kome se obratiti, psihijatru ili nekom drugom doktoru, ali mislim da je najbolje otici doktoru opce prakse koji ce je uputiti odgovarajucoj osobi...psihijatru, nutricionistu...
Sto se tice njene mame, ne predlazem da joj kazes ili ne, ali mozda bi bilo dobro da joj roditelji znaju sada nego kad bude kasno, najbolje je da nagovoris svoju curu da ih ona osobno (sto ce biti tesko) pita za potporu.
Sretno.

Hvala na ovom odgovoru. Dosta stvari vec znam sta si mi odgovorila. Problem je taj sta me ona uvjerava da ce to jos trajati samo 10-tak dana i nema sanse da ju natjeram da potrazi pomoc jer ona stalno govori kako je ona to sve prosla i kako zna bolje od mene kako da postupi.

Molim one koji su imali slicnih iskustava da nesto napisem jer stvarno neznam sta cu.
HVALA

[bipolar2000]

SB stvarno mi je...uf, gadan problem. I traje...Uopšte ne znam kako, ali bih voljela da mogu pomoći. Pa ću ti pokušati objasniti nešto iz iskustva.
Nemoj gledati "pretjeranu" konzumaciju hrane i povraćanje nakon toga, ili totalno izgladnjivanje kao problem po sebi. To su samo posljedice, manifestacije, MEHANIZMI kojima se ona služi da vještački riješi neki mnogo dublji problem. To je *ebeni začarani krug, i izaći iz toga, teško je, ali se može. Meni se ipak nekako iz tvog posta čini da je ona najgore prebrodila, ali je stvar kod takvih slučajeva u tome što je to jedan dobro naučeni mehanizam, i svaki put iznova kad se desi neka malo stresnija situacija poseže se za njim. Ili okidač može biti "spoljni" tako da se izrazim. To mi se čini da je sada slučaj. Dijeta koju je doktor prepisao. Dijeta je vraća na prošlo, podsjeća je , to jednostavno i ide mehanički. Kako je počela s dijetom, vratila se na staro. Ne znam koliko sam jasna, trudim se.
Znači da njen odnos prema hrani još uvijek nije zdrav. Vraća se na staro. E sad, što prije reaguješ, to je bolje, da ne bi ona opet zaglibila. Treba iskoristiti baš ovaj momenat kao šansu da se raščisti što god da nju trenutno muči, ispod svega. A na pritiske spolja će ona reagovati agresivno. Onda treba promijeniti pristup.
Vjerovatno je prošla, ako se ranije liječila, neku edukaciju, ali bi trebalo objasniti njoj ispočetka što je hrana, što je ishrana i što je dijeta. Potvrdi joj svaki put da jeste ona to prošla i da ti nemaš pojma koliko joj je teško bilo, ali i da je tebi isto tako teško gledati je takvu pa da s tobom i radi tebe ode, za početak kod nutricioniste. Pa lagano se konsultovat sa stručnom osobom za taj konkretni problem i uzeti je za ruku kad se ona osjeti spremnom i otići na razgovor.
Sretno!

[ljutika]

Ja ne bih vjerovala tome da joj je doktor rekao da treba na strogu dijetu. Možda ona to koristi kao izgovor, a okidač je nešto sasvim drugo.

Kada sam ja imala problema sa hranom, izgovor mi je bila alergija. Liječnica mi je dala spisak hrane koju trebaju izbjegavati osobe sa neurodermitisom i ja sam se slijepo pridržavala spiska, a povremeno i stavila novu namirnicu samoinicijativno na spisak.

Reci joj da hitno traži pomoć jer joj se bolest nažalost vratila. Nije njoj lako to priznati, jer je vjerojatno mislila da je to sve prošlost i da se ne može ponoviti.

[LAMA]

Meni bliska osoba je imala anoreksiju i izljecila se makar meni i dalje njezin odnos prema hrani nije normalan iako je debela. Nemam priliku biti cesto s njom no uvijek jede malo, ne vecera... U vrijeme dok je bila bolesna zavrsila je u bolnici, hranu su joj davali direktno u zeludac, bila je kost i koza i da nije bila familija uz nju tko zna sto bi bilo.
Sto se tice tvoje cure mislim da moras poduzeti neke mjere jer ona ocito vise nije sposobna donijeti razumnu odluku u vezi svoje prehrane. Ne znam koliko mozes kontrolirati njezine obroke, no ocito je da se bolest vraca. Vjerojatno je prvotni uzrok psihicke prirode, jel zbog neceg pod stresom ili tako nesto? Ne znam vise kak da ti pomognem, no gledaj je s 4 oka jer se znaju koristiti svakakvim trikovima, tipa stave maramicu u krilu pa bacaju u nju hranu, bacaju u smece, stavljaju u rukav, napune usta pa odu pljunuti, vazu se s teskim stvarima u odjeci...

Budi joj podrska i usmjeri je i sve ce biti dobro! :)

[Cruela]

nevjerujem da joj je lijecnik prepisao strogu dijetu ako zna da je bolovala od anoreksije.mislim da bi trebao s njom posjetiti lijecnika i porazgovarati o tome.

[vrabac]

Neće ti ona otić doktoru dok ne shvati da joj se to događa opet ispočetka. Stvar s poremećajima u prehrani je da osoba koja ih ima nije 'svjesna' da ih ima, tj. podsvjesno niječe da je to to ili tako nekako. Kad se osvijesti o tome onda tek može pristupiti lječenju. Prije toga je možeš odvuć kod doktora al ona će ti reći da je bez veze tamo kad svejedno nije bolesna... ili tako nekako.

Kada su meni prvi put prišli sa 'pročitaj si malo o toj bulimiji, tu su ti neki materijali, mislim da imaš problem, čujem te kako povraćaš...' normalno sam odgovorila 'tko, ja? ma ne.... nema šanse... to si ti nešto krivo vidjela...'. Normalan obrambeni mehanizam. Ali da ne otkrivam tu toplu vodu... samo nježno i obazrivo s njom. I želim vam puno sreće!

[StormBringer]

Hvala vam svima na odgovorima.
Nazalost, mislim da joj se stanje samo pogorsalo.
SAd je nagovaram da odemo sutra u doktora jer ona je usla u fazu da kad nije s menom neprestano povraca. KAd je s menom uspije se jedva kontrolirat i ja joj pomognem nekako. Vec sam previse rastresen i ovo pisem jako nabrzinu stvarno je moram nagovorit da odemo sutra u doktora. Ili to il cu joj ic pricat s roditeljima. Hvala svima jos jedanput!

[vrabac]

Odlazak doktoru je dobra stvar, ali pazi da ona ne stekne dojam da ste se "urotili" protiv nje (ti, roditelji, doktor...). Moras je nekako (a tesko je to) dovesti do toga da shvati da je (opet) bolesna i da se sama zeli lijeciti (ne simptome nego uzroke), jedino tako sve skupa ima smisla... Jos jednom sretno.

[LAMA]

StormBringeru, ja sam prilicno zabrinuta pa ako bi nas mogao obavijestiti o razvoju dogadjaja. Mislim, da znamo jel joj se stanje poboljsava i to.
Milsim da je najvaznije da ipak ima nekog uz sebe.:)

[StormBringer]

LAMA kaže:
StormBringeru, ja sam prilicno zabrinuta pa ako bi nas mogao obavijestiti o razvoju dogadjaja. Mislim, da znamo jel joj se stanje poboljsava i to.
Milsim da je najvaznije da ipak ima nekog uz sebe.:)

Lijepo je znati da je cak i vama nepoznatima stalo. Stanje je sljedece: Ja sam s njom jako ozbiljno prica i dogovoria sam se s njom da prestane povracat. Ona stvarno to cini zbog mene, samo zbog tog obecanja uzasno se trudi da ne povraca. I to joj za sada vec 3 dana uspjeva. Ali je problem da ona svjejedno stalno osjeca uzasnu mucninu i nagon za povracanje i zato je jutros bila u doktora koji ju je nekada ljecio od anoreksije. On joj je uzeo krv, uzorak kose i cak je napravio neke rengenske slike i sutra ce joj reci rezultate. Rekao joj je da ce je najvjerovatnije zadrzati u bolinici i mene je to poprilicno sokoralo jer mislim da ona moze i ovako nastavit. U biti nadam se da ce joj s vremenom nestajati taj nagon za povracanje, mada sam ja potpuni laik i neman veze o toj bolesti tako da kako doktor odluci tako ce i biti. I jos samo da kazem da je napokon to rekla i mami tako da mi je i zbog toga lakse jer znam da ce se sada brinuti za nju kad je kod kuce.
Hvala svima na savjetima.

[Perlica]

daklem....obećanja da će to trajati još samo desetak zaboravi...

to nije duševna ili psihička bolest, ALI je vrlo ozbiljan psihički problem. On ne nestaje od danas do sutra....oporavak i liječenje je vrlo dugo i mukotrpno sa puno truda i muke...ako smijem pitati koji je to zdravstveni problem zbog koje je doktor rekao 23ogodišnjoj djevojci koja je patila od anoreksije da mora na dijetu???? Ili doktor ne zna da je patila od toga, ili mozda to nije bas tocna informacija..naime to je isto jedna ovisnost i čovjek je svašta u stanju napravit da to sakrije i provodi...

Da li ona uopće ima višak kilograma? Koliko je visoka a koliko teška i zašto mora smršaviti za desetak dana?

Druga stvar je da nažalost to ima svoje posljedice..... koje se ne moraju pokazati odmah....ona u 25oj može imati osteoporozu...
izvrsno je da je priznala obitelji problem i to je već početak rješenja a najbitnije je da sama shvati da to što radi nije dobro....vjerovao ili ne ljudi nemaju osjećaj kad su u takvom stanju da to nije dobro ili normalno, a kamoli da će to imati vrlo teške posljedice....

amenoreja, hormonalni poremećaji, osteoporoza....problemi sa srcem....itd itd..mozak bez hrane....nema što nema

a ta mučnina...to ti je više psihička stvar i strašna autosugestija te vrlo zgodno opravdanje koje i nema puno veze sa stvarnošću (našom..sa njenom dakako ima)

no isto tako to se da pobijediti, da se vratiti u nornalno stanje a i posljedice se da rješavati....

ali nije lako..budi joj podrška i nemoj je osuđivati....

[traxdata]

StormBringer, sto se desava? kako je cura? kakvi su nalazi?
pisi, zanima nas...
BB, super si napisala,istina:top:

[StormBringer]

traxdata kaže:
StormBringer, sto se desava? kako je cura? kakvi su nalazi?
pisi, zanima nas...
BB, super si napisala,istina:top:

Nalazi su stigli i nisu dobri. Doktor joj kaze da joj se pocela vracat anoreksija. Najvjerovatnije ce je zadrzat u bolinic ineko vrijeme, samo je pitanje oce li ona ic u bolinicu? Prije toga mora na jednu operaciju zbog koje je stvarno morala na dijetu. Sad je dilema dal da ide na tu operaciju il da se krene ljecit od anoreksije. Tek mi je danas javila ta na telefon pa nismo puno pricali al i ja cu vise znati kad se vidimo u zivo. Hvala vam svima sa savjetima, al sad je to samo stvar doktora sta ce odlucit a ona ce ga morat poslusat. Dobra stvar je da je ona 100% svjesna da je zaglibila i stvarno se zeli izljecit! To je vec velik korak. Hvala svima!

[Perlica]

To je izvrsno...naime to ti je više od pola rješenja... svijest da to ne valja....do toga doći zaista nije lako...ali kad jednom shvatiš od tuda kreće nabolje, ima uspona ipadova i ništa se ne događa od danas do sutra ali kad jednom to prebrodi bit će jača i bolja osoba nego što je ikad bila, ja vjerujem da se sve događa sa razlogom i naravo što te ne dokrajči ojača te, a sigurna sam da će ona to pobijediti

nesumnjivo je važna liječnička kontrola i pomoć, ali ona sama sebi može jedina pomoći i biti si najbolji doktor...trust me

[Leia]

Hej, imas privatnu poruku od mene, daj pogledaj i odgovori ako zelis. Bok!
Leia

[lucija]

Ima jedna knjiga, zove se Tajni jezik prehrambenih poremećaja :top: Žena koja je napisala knjigu vodi kliniku za liječenje tih prehr. porem. i jedna je od rijetkih uspješnih u svijetu koja ima visok postotak izliječenih.

[StormBringer]

Leia kaže:
Hej, imas privatnu poruku od mene, daj pogledaj i odgovori ako zelis. Bok!
Leia

Imas odgovor. Pozdrav i sretno!

[chiquita]

ne znam bih li otvorila ovu temu ili ne...ali jednostavno me nešto tjera na to.
slučajno sam nabasala na debelekravin link sa bloga u vezi teme koja se u novom cozmu spominje - o proani.
za neupućene proana znači zagovaranje anoreksije.
iz znatiželje sam išla malo guglati i našla puno puno sajtova o tom sranju od bolesti i ne mogu vjerovati čega tu sve ima...
od slika da ti se život zgadi i smuči do osobnih ispovjesti klinki koje to sve prolaze i zagovaraju...
prvo sam mislila da je to neka zajebancija, ono, s nevjericom sam to čitala...
evo samo jedan link na jedan forum da vidite o čemu se radi (http://www.geocities.com/amanda56110/forum.html)

strašno, prestrašno...

[verica]

Da stvarno je užasno, ja sam već odavno vidjela te sajtove - anoreksiju i bulimiju odmilja zovu 'ana' i 'mia'

[jimmy jazz]

ma strashno...world is a terrible place to live..da nema cosma nebi to nikad saznal. dobro je imati nagazin s visokim nivoom drustvene svjesti...:top:
ko zna cega josh sve nema.
cekam sljedece izdanje.

[lahor]

Dovoljno mi je bilo da procitam jedan post na tom forumu. Strasno.

Nesto u stilu "vratila sam se iz bolnice gdje sam actually dobila na tezini, ali sada sam back on track i pazljivo sam isplanirala prehranu za sljedece dane"....

Ne znam gdje su roditelji tim osobama...

[chiquita]

jimmy kaže:
ma strashno...world is a terrible place to live..da nema cosma nebi to nikad saznal. dobro je imati nagazin s visokim nivoom drustvene svjesti...:top:
ko zna cega josh sve nema.
cekam sljedece izdanje.
ne znam da li je ovaj komentar išao mene ali samo da ti kažem da cosmo nit kupujem nit čitam.
u svom postu sam ga navela samo kao izvor informacije koja mi je poslužila da otvorim temu.

[chiquita]

zapravo sam htjela reći da nakon svih tih postova i sajtova na neki način mogu razumjeti što se u njihovim glavama mota.
ali, nikako ne mogu shvatiti gdje se u tom njihovom svijetu nalaze roditelji i koji oni faktor imaju...zar nitko ne primjećuje što se s njima zbiva? kad gledam njihove slike vidim cure, tinejđerice, čist "normalnog" američkog života, vidi se da nisu siromašne, imaju mogućnosti za školovanje...pa valjda onda imaju i nekakve roditelje koji imaju oči u glavi...
skužila sam isto tako da te cure stupnjuju, ne znam kako bih to nazvala, mršavost. recimo npr. "normalna mršavost", "skinny mršavost" iliti kostikoža i "skeleton mršavost".sama riječ vam govori što je to.
i najviše od svega me dirnulo kako se međusobno ohrabruju i potiču da keep on good work! nakon postane slike na kojoj se vidi svako rebro a trbuh je maltene zaljepljen za kičmu...
ma užas jedan.
prestrašno.

[Mljacko]

Jel meni netko može objasniti zašto neka žena želi biti anoreksična?:confused: Em za nju nije zdravo em muškarci vole kad imaju za što uhvatit

[soks]

opsjednute su s kostima, kad ih gledaju ili kad ih osjete, a ako skuže da mogu vidjeti svoje najmanje rebro to je euforija.
http://miana.conforums.com/index.cgi?action=display&board=intro&num=1084452743&start=0
Uglavnom s onim što je meni uvijek bilo :bljak:

E ali kako se samo podržavaju...nevjerojatno..
.joj imam bulimiju i ne mogu smršaviti...
oh da i ja to imam, da mogu ti pomoći savjetom da smršaviš, mislim da znam kako ti je teško...
da teško mi je bez toga sam izgubljena...ah ah

[violent_femmes9]

o joj, nemojte tako laicki procjenjivati osobe oboljele od poremecaja u prehrani, to bi bilo kao kad biste za pacijenta oboljelog od shizofrenije otprilike rekli "lud je ko slapa, umislio je da ga prate :rolleyes: bozesacuvaj otkud mu ta ideja, bas je budala, gdje su mu roditelji" ili npr. oboljelom od kompulzivno-opsesivnog poremecaja stalnog pranja ruku "pa zakaj on stalno pere ruke, pa nije tak prljav"

anorexia je PUNO VISHE od puke zelje za mrsavoscu. mozemo ovdje razgovarati o poticajima sa strane koji na zalost mogu pospjesiti pojavu ED, tzv. triggerima - npr. glorificiranje nenormalne mrsavosti kao ideala ljepote OD STRANE MEDIJA, promoviranje brzinskih "cudesnih i uspjesnih" dijeta, uvjeravanja tipa da "nisi dovoljno dobra da bi te netko volio osim ako ne izgledas kao Kate Moss", reklame po izlozima apoteka (!) na kojima guzica odrasle zene "nakon cudesnog blata-losiona-pilula" izgleda kao guza devetogodisnjakinje, mozemo spomenuti losh odnos s roditeljima... no cak niti takvi poticaji sa strane ne izazivaju pravi ED ukoliko ne postoji neki problem duboko unutra, neka neizlijecena psihicka trauma, kronicni nedostatak ljubavi, sklonost depresiji, nesposobnost prihvacanja sebe same/samog - sto je, priznat cete, bio relativno bolan proces i za nas, super-ljude-s-foruma :D
s 13 godina sam odjednom dobila 5 kila, bokovi su mi se zaoblili :eek: cak sam na ledjima uspjela naci mali, mali naborcic omrazenog sala... i bila sam iskreno nesretna par mjeseci... dok nekako nisam shvatila da postajem zena, i da tako mora biti. nikad nisam skliznula u probleme s prehranom (stjecajem nekih drugih okolnosti) ali NIKAD necu zaboraviti bol koju sam osjetila kad mi je jedan kucni prijatelj rekao da sam se "malo ubucila"

[soks]

violent_femmes9 kaže:
NIKAD necu zaboraviti bol koju sam osjetila kad mi je jedan kucni prijatelj rekao da sam se "malo ubucila"
I ja sam u pubertetu dobila jedno 5 kila i da isto je bilo koimentara kako sam se malo udebljala, ali moram priznat da nisam osjetila nikakvu bol. Pa nisu kile nešto što se ne može skinut.

[violent_femmes9]

bol je prejaka rijec, ali u tom trenutku taj me komentar dirnuo u zivac, jer nezrela djevojcica takav komentar dozivljava kao prigovor - ja sam shvatila da se ne uklapam u tadasnji ideal mrsavosti (prije 20ak godina, danasnji je jos okrutniji). i ti to "debljanje" u pubertetu ocito dozivljavas kao negativno (kazes da se te kile mogu skinuti - zasto? da djevojcica izgubi tek dobivenu ovulaciju i zauvijek ostane dijete? da zauvijek ima djecacke bokove? da nitko ne primijeti da je ona seksualno bice?)

ono sto je pogreshno jest uvjerenje da SE MORA SKINUTI 5 kila dobivenih u pubertetu - radi se o prirodnom rastu i pretvaranju djevojcice u odrasliju zenu. te kile su vazne, uostalom dio je otisao u cice, dio u bokove, tijelo mi je jednostavno postalo vece i to je u redu.

i jos jedna stvar - odakle odraslima pravo da tako komentiraju pretvaranje djevojcica u mlade zene?

[fairy]

Čula sam za taj forum davno, ali nikada nisam vidjela što ustvari te cure tamo pišu. Što reći nego-grozno da takvo što postoji. Zavaravaju same sebe međusobno i daju si savjete o nečemu što trebaju riješiti, a ne s time živjeti.
Shvačam ih donekle jer mi je polusestrična imala tih problema i znam kako joj je bilo, svi koji ju nismo podržavali u gladovanju smo joj bili neprijatelji....e da je tad znala za taj forum! Bilo joj je stvarno gadno, pala je sa 60 kg na kojih 45 u par mjeseci i borila se s tom bolešču dugo, ali je uspjela uz pomoć jedne psihologice i snage volje, ali bilo joj je jako teško priznati i shvatiti da si izgladnjivanjem samo uništava život i da je hrana ustvari nešto lijepo, a ne nešto što ti netreba i što ti uništava život.
Nepotrebno je osuđivati takve cure jer ako nisi imao priliku s nekim takvim razgovarati, nemožeš to niti shvatiti, a niti osuđivati. Ali ovaj njihov forum.....GROZNO!:flop:

[Lilly]

Ja nisam puno citala ali ono sto jesam mi je ostavilo dojam da te curice (uglavnom salju fotke sa prom-znaci da su jako mlade) jako cesto kukaju kako ih mame ni ne primjecuju niti im je stalo do bilo cega sto ove rade.

I jos sam primjetila par puta u potpisima da su uvjerene kako ih ni jedan decko ne moze voljeti kad su grozna hrpica nereda i prljavstine. A one zele biti voljene.

[fairy]

Lilly kaže:
Ja nisam puno citala ali ono sto jesam mi je ostavilo dojam da te curice (uglavnom salju fotke sa prom-znaci da su jako mlade) jako cesto kukaju kako ih mame ni ne primjecuju niti im je stalo do bilo cega sto ove rade.

I jos sam primjetila par puta u potpisima da su uvjerene kako ih ni jedan decko ne moze voljeti kad su grozna hrpica nereda i prljavstine. A one zele biti voljene.


a gdje ima fotki, to nisam vidjela!?

[violent_femmes9]

nemas ih sta razumijevati i shvacati, radi se o psihickoj bolesti. psihicki bolesne osobe u stanju su uciniti daleko gore i iracionalnije stvari od vodjenja jednog ovakvog foruma

s druge strane, treba raditi na tome da se ovakvim sajtovima nekako stane u kraj, mislim da je yahoo svojedobno napravio cistku po svojim mailing groups...

primjer jednog pozitivnog sajta koji se bavi ED je ovdje (http://www.somethingfishy.org)

btw, nisam sigurna da je dobra ideja okolo dilati url-ove od pro-ana sajtova.... kao sto kazes, tko zna sto bi se dogodilo s tvojom sestricnom da je u vrijeme dok jos nije bila izlijecena znala za onaj forum... a vecina "normalnih" ljudi koji to idu citati iz znatizelje, reagira zgrazavanjem (normalna i ljudska reakcija, ali ne narocito korisna)

[Lilly]

Moja reakcija nije bila zgrazanje niti mislim da je to primjerena reakcija na ovako nesto.

Isto tako mislim da cistka nista ne pomaze. Naprotiv, vec razmisljam o nacinima na kojima bi ovakvi forumi mogli zbilja pomoci (koliko ja kao neko kome to sve nije profesija mogu procjeniti sta bi bio dobar nacin). Iz nekih postova tamo vidim da je tim curicama forum jedino mjesto gdje se osjecaju prihvaceno i gdje dobivaju podrsku. Meni je TO zapravo strasno.

[violent_femmes9]

nisam mislila da se itko zgrazavao nad samim djevojcicama (narocito ne ti), nego nad cinjenicom da se takve stvari dogadjaju. takve forume treba pocistiti jer one tamo medjusobno pomazu jedna drugoj da budu sto bolesnije, a posebno treba sprijeciti dalju promociju takvih sajtova.

link koji sam dala pozitivan je primjer, ako si ga otvorila, mogla si vidjeti da je pristup problemu vrlo realistican, i postoji ono najvaznije za takve pacijente - prihvacanje i podrska

[fairy]

violent_femmes9 kaže:
nisam mislila da se itko zgrazavao nad samim djevojcicama (narocito ne ti), nego nad cinjenicom da se takve stvari dogadjaju. takve forume treba pocistiti jer one tamo medjusobno pomazu jedna drugoj da budu sto bolesnije, a posebno treba sprijeciti dalju promociju takvih sajtova.

link koji sam dala pozitivan je primjer, ako si ga otvorila, mogla si vidjeti da je pristup problemu vrlo realistican, i postoji ono najvaznije za takve pacijente - prihvacanje i podrska



Neznam dali si možda mislila pod tim na mene, ali samo da znaš da se ja nisam zgražavala nad djevojčicama neko nad činjenicom da takvo što postoji i također sam za ukidanje takvih site-ova, što sam i rekla, niti sam mislila da bi mojoj polusestrični pomogao taj forum već sam se samo našalila:joj da je tad znala za taj forum koji bi joj, uvjerena sam samo odmogao.
I mislim da nikakav link neće pomoći curi/dečku(rijeđe)da shvati da to što radi je krivo jer takve stvari može čuti i od svojih najbližih ili od nekog žnj doktora, ali takve osobe su gluhe na to.
BItan je samo dobar pristup i to se da riješiti. Nikakve prisile ne pomažu.






[QUOTE]violent_femmes9 kaže:
[B]
nemas ih sta razumijevati i shvacati, radi se o psihickoj bolesti. psihicki bolesne osobe u stanju su uciniti daleko gore i iracionalnije stvari od vodjenja jednog ovakvog foruma


[QUOTE]violent_femmes9 kaže:
[B]

o joj, nemojte tako laicki procjenjivati osobe oboljele od poremecaja u prehrani, to bi bilo kao kad biste za pacijenta oboljelog od shizofrenije otprilike rekli "lud je ko slapa, umislio je da ga prate bozesacuvaj otkud mu ta ideja, bas je budala, gdje su mu roditelji" ili npr. oboljelom od kompulzivno-opsesivnog poremecaja stalnog pranja ruku "pa zakaj on stalno pere ruke, pa nije tak prljav"







Nisi li ti sama sebi uskočila u usta???
Na to razumjevanje sam ja mislila. Mislim da je glupo da ih se na taj način ne razumije, da ih se gleda sa čuđenjem, tipa pa kako su glupe jer nisu one krive za to. A na razumjevanje tipa:kužim ju zakaj neće jesti mislim da nitko nebi niti pomislio!!!

[violent_femmes9]

fairy, zao mi je, nismo se razumjeli.

onakvi forumi (tzv. pro-ana) su naravno negativna stvar, i sreca da tvoja sestricna nije dosla do tog url-a - u tome se slazemo.

Nisam mislila da se itko zgrazavao nad samim djevojcicama (kao sto sam vec jednom napisala), pa prema tome ni ti.

Link (http://www.somethingfishy.org) koji sam ja navela pozitivan je primjer da se o ED moze pisati i razmisljati konstruktivno. Taj sajt je dobar za pacijente same, za one koji se profesionalno bave zbrinjavanjem tih pacijenata, kao i za javno mnijenje, jer je objektivan i informativan.

Stojim iza svega sto sam napisala, i ono sto si navela citirajuci me nije skakanje u usta:

1. o osobama oboljelim od ozbiljnih psihickih bolesti nije u redu donositi laicke sudove i cuditi se njihovim postupcima, procjenjivati npr. koliko su njihovi roditelji krivi za njihovo stanje, i slicno. razlog lezi u nasem (laickom) nedovoljnom znanju o problematici, a takva su prosudjivanja najcesce kontraproduktivna.


2. upravo radi spomenutog neznanja, ne mozemo reci niti da razumijemo i shvacamo postupke psihicki bolesnih osoba. to ne znaci da im ne dugujemo suosjecanje, ali treba biti svjestan da su njihovi postupci iracionalni i da ih jednostavno ne mozemo razumjeti, pa prema tome ni podrzati niti osudjivati.

[chiquita]

nasilna ženo; jako si to lijepo i racionalno napisala i u potpunosti se slažem s tobom.
ja kao laik nisam optuživala niti osuđivala te cure i njihove postupke (makar se tako moglo shvatiti) nego sam jednostavno morala reagirati na tako nešto što me među tonama i tonama smeća na ovom netu toliko dirnulo da već danima o tome razmišljam i čitam.
jednostavno sam to morala podijeliti s vama i čuti druga mišljenja.

[Vilko]

violent-femmes9 kaze:

1. o osobama oboljelim od ozbiljnih psihickih bolesti nije u redu donositi laicke sudove i cuditi se njihovim postupcima, procjenjivati npr. koliko su njihovi roditelji krivi za njihovo stanje, i slicno. razlog lezi u nasem (laickom) nedovoljnom znanju o problematici, a takva su prosudjivanja najcesce kontraproduktivna.


2. upravo radi spomenutog neznanja, ne mozemo reci niti da razumijemo i shvacamo postupke psihicki bolesnih osoba. to ne znaci da im ne dugujemo suosjecanje, ali treba biti svjestan da su njihovi postupci iracionalni i da ih jednostavno ne mozemo razumjeti, pa prema tome ni podrzati niti osudjivati.



U potpunsti se slazem sa gornjim, veoma mnogo sam pratio
takove slucaje na" 60 minutes" i na magazinima kao i medical
novostima.
To je nesto nezamislivo...netko kaze sta je sa roditeljima???

Kada bi vidjeli i citali sta oni prolaze i ne pokusavaju , zaduze se i zaloze kuce da odvedu dijecu/mlade teenagere u specijalne klinike, u Americi,UK, Australiji ,samo da se vrate nakon treatmenta opet na isto.

Te mlade osobe sebe u svojoj bolesti zamisljaju debelima, ove slike su nista...da ste vidjeli neke slucajeve imaju samo kosti, pokrivene sa kozom,nema mesa, a kamoli misica????

Pokazano je bilo osobe prije pokusaja /2 godine unatrag/ ,nekoje su umrle ,dvije su se izvukle, ali nebi vjerovali jos su mrsavije nego ove sa slika, poslije treatmenta i sada kada su (nadajmo se izljecene).

Veoma zalosno ,jet te osobe nemaju mnogo nade da se pomognu.

[Azaleja]

chiquita kaže:
ne znam bih li otvorila ovu temu ili ne...ali jednostavno me nešto tjera na to.
slučajno sam nabasala na debelekravin link sa bloga u vezi teme koja se u novom cozmu spominje - o proani.
za neupućene proana znači zagovaranje anoreksije.
iz znatiželje sam išla malo guglati i našla puno puno sajtova o tom sranju od bolesti i ne mogu vjerovati čega tu sve ima...
od slika da ti se život zgadi i smuči do osobnih ispovjesti klinki koje to sve prolaze i zagovaraju...
prvo sam mislila da je to neka zajebancija, ono, s nevjericom sam to čitala...
[strašno, prestrašno...

Da, ima ljudi koji boluju od tih bolesti, odnosno djevojaka. Poznajem jednu djevojku koja boluje od anoreksije, a dandanas se liječi, jer je to vrlo teško izliječiti. Prvo, se uvijek treba zapitati, da li je to na psihičkoj bazi. U 99% slučajeva je, a u 1% nije. Nikada nećemo shvatiti što se u njihovim glavama zbiva, ali ja smatram da oni time privlače pažnju na sebe i vjerojatno zato postoji taj forum. Ja nisam išla tamo jer me ne zanima. Ovu djevojku koju poznajem inače je odlična učenica, njeni roditelji su se rastali, živi sa mamom, i strahovito je to pogodilo.Oca ne želi vidjeti iako ima ''novu ženu'' i polusestru. Problem je isključivo psihički. Ovo je siguran način koji privlači roditeljsku pažnju.

Također, onaj koji daje djevojci komentare u pubertetu je da se ''ubucila'', treba mu reći da je to normalan proces. Zar ljudi ne shvaćaju da kad djevojke ulaze u pubertet, svaka ih kritika pogodi, bilo o tome da je nepočešljane, jer su u toj dobi najosjetljivije. I svakome takvome tko kritizira u toj dobi, treba očitati bukvicu.

[žujaa!]

:(
Kako tužno..nemam ništa drugo za reći..čitam i ne vjerujem..
ja idem na razne dijete ponekad ali ovo je stvarno..pa zar ljudi to ne primjećuju da ja to primjetim kod moje prijateljice pa provela bi s njom koliko god vremena je potrebno da shvati da je to bolest a oni kažu za svoje "frendove!

They know I have an eating disorder, and they are always eating in front of me, and I just sit there like an idiot...

bolje da ne čitam dalje ma užas..baš mi ih je žao..ali koliko sam ja čula po pričama valjda dođu do neke točke i tek onda shvate kako zapravo izgledaju..ne znam..bolje da ništa ne govorim..:(

[Oleander]

Što kažete na izjavu Nevena Ciganovića da djevojka visine 178cm, treba imati 50kg? :eek: :eek:

[lahor]

Dovoljno je njega pogledati da bi se vidjelo kak njegovo misljenje ne vodi bas u neku ljepotu i zdravlje...
On meni izgleda kao karikatura...

[violent_femmes9]

Djevojka visoka 178 cm koja tezi 50 kg ima BMI od 15.8.

Normalne vrijednosti BMI krecu se u rasponu od 18.5 do 24.9 (prema J. Stevens et al., New Engl. J. Med. 1998, 338, 1), odnosno na spomenutu visinu, radi se o rasponu od 59 do 79 kg (!).

Da bi dostigla minimalni "zdravi" BMI, trebala bi imati 59 kg. To znaci da je njena masa od 50 kg odstupa od idealne (i to idealne minimalne) cak 15%.

Ilustracije radi, zamislite da je netko tezi od idealne mase (idealne maksimalne, od 79 kg) za 15%: na visinu od 178 cm to bi znacilo da ima 91 kg, i takva osoba bi svakako morala ici na redukcijsku dijetu, iz zdravstvenih razloga.

U svakom slucaju, manjak ili visak od 15% predstavlja znacajan rizik za zdravlje, i spomenuti strucnjak :rolleyes: bi trebao CKOMITI. Bolje nek si opet plati Glumicica da mu sredi onu katastrofu od amaterski napumpanih usana, kad vec dijeli savjete o tome kako bi tko trebao izgledati.

[chiquita]

taj ciganović meni djeluje ko neka neuračunljiva psihotična osoba nesvjesna svojih pokreta.
ne znam jeste li gledali onu emisiju kod sanje, kad je bio gost sa svojim ljubimcem...šta reći nego :bljak:
i onda on ima nekaj za skomentirati...ma daj molim te.

[fairy]

chiquita kaže:
taj ciganović meni djeluje ko neka neuračunljiva psihotična osoba nesvjesna svojih pokreta.
ne znam jeste li gledali onu emisiju kod sanje, kad je bio gost sa svojim ljubimcem...šta reći nego :bljak:
i onda on ima nekaj za skomentirati...ma daj molim te.


Ma joj, degutantan je!
Ja sam nedavno gledala neku emisiju gdje je on bio u kozmetičkom salonu i tamo su ga kozmetičarke lickale(od masaže lica, do stavljanja maskica na lice). Toliko je odvratno izgledao s tim maskama na licu da mi se doslovce povračalo.:bljak:
A još uz to sve je pričao kako je to potpuno potrebno njegovom licu da bi dobro izgledao....ma nemože mu pomoći milijon kozmetičkih salona i milijon pvc kirurga jer se toliko unakazio da liči na sve samo na muško ne.
A što on isto zna kako bi žena trebala izgledati kad mu ona nije objekt požude(jer je smrdljiva snobovska izkvarcana napumpana i uglađena pederčina)već samo vješalica za koju bi on osmislio neku oblekicu. Ma jebem ti ja takve tipove! (u dupe):flop:

[anya]

I Ja sam to prošla nažalost. Bilo je to za vrijeme faksa. Nisam bila skroz na rubu ali trajalo je dosta dugo. Osvijestila sam se kad sam došla na 52 kg od visine 1,74. Kakva bi tek izgledala da sam imala još manje??? Inače, najviše sam imala 62 kg. Sad već godinama imam kilažu od 57,58 kg i s tim sam sasvim zadovoljna, mada mi i sad znaju reći da sam mršava. Evo i sad mi suze dolaze na oči kad se toga sjetim. NItko za to nije saznao osim mojih roditelja i sestara koji su to uočili jako kasno. NIsam imala od njih podršku tj. nije bilo niti malo razumijevanja. Sama sam se od toga izvukla. nisam išla na nikakvu stručnu pomoć. Ustvari išla jesam jedno kratko vrijeme kod prihologa ali on mi nije pomogao.

[Clea]

Oleander kaže:
Što kažete na izjavu Nevena Ciganovića da djevojka visine 178cm, treba imati 50kg? :eek: :eek:

svašta...žalosno je da se netko uopće izjašnjava kako bi bilo koja djevojka trebala izgledati i da je to svima normalno...

niko ne vidi da je sama činjenica izjašnjavanja o nečijem izgledu i postavljanja nekih standarda apsurdna...osim ako se ne radi o liječnicima...mi smo odrasle osobe, ali nekoj curici koja je tek navršila 12 godina to može biti veliko opterećenje...

slažem se da se radi o psihičkim problemima, i da anoreksija bude uvijek povezana s nekim dubljim razlozima...

ali je činjenica da su ljudi imali problema i prije, pa opet nisu razvijali anoreksiju, a još manje kult anoreksije...

zanimljivo je i to da se sa ženskim mjerama i kilogramima barata ko na placu...to je odvratno...pa žene nisu odojci, da se govori o toliko i toliko kilograma žive vage :rolleyes:

a najgore je što i same žene potiču i podržavaju takav tretman prema samima sebi...

btw, moja mama ima 50 kila, visoka je 1,65 i bojim se da ju vjetar ne odnese...

a znam i jednu curu od 1,60 koja ima 30 kila...najgore je što ona nikome ne da da joj nešto sugerira, i tu ju razumijem...znam da se liječila, al nisam primjetila da se udebljala ...možda sad ima 35 kg jer joj malo usporio metabolizam s godinama:(
nažalost, ona ne priznaje svoj problem...ne jede ništa cijeli dan, onda navečer pojede malo čokolade, plus kava i cigareta...to joj je svakodnevni meni:rolleyes:

[traxdata]

zalosno je sto netko uopce slusa sto ciganovic govori..
pricao mi je jedan profa s medicine (lahor ga zna, sa interne, korsic) da mu na rebro dolaze cure sa 27 kila, te cure mora najprije spasiti, a tek onda idu na lijecenje.
27 kila, majko moja, pitam se, kak uopce uspije prezivjeti..

[anya]

Na tog Ciganovića ne želim uopće trošiti riječi. Zlo mi je od takvih.

[fairy]

violent_femmes9 kaže:
fairy, zao mi je, nismo se razumjeli.

onakvi forumi (tzv. pro-ana) su naravno negativna stvar, i sreca da tvoja sestricna nije dosla do tog url-a - u tome se slazemo.

Nisam mislila da se itko zgrazavao nad samim djevojcicama (kao sto sam vec jednom napisala), pa prema tome ni ti.

Link (http://www.somethingfishy.org) koji sam ja navela pozitivan je primjer da se o ED moze pisati i razmisljati konstruktivno. Taj sajt je dobar za pacijente same, za one koji se profesionalno bave zbrinjavanjem tih pacijenata, kao i za javno mnijenje, jer je objektivan i informativan.

Stojim iza svega sto sam napisala, i ono sto si navela citirajuci me nije skakanje u usta:

1. o osobama oboljelim od ozbiljnih psihickih bolesti nije u redu donositi laicke sudove i cuditi se njihovim postupcima, procjenjivati npr. koliko su njihovi roditelji krivi za njihovo stanje, i slicno. razlog lezi u nasem (laickom) nedovoljnom znanju o problematici, a takva su prosudjivanja najcesce kontraproduktivna.


2. upravo radi spomenutog neznanja, ne mozemo reci niti da razumijemo i shvacamo postupke psihicki bolesnih osoba. to ne znaci da im ne dugujemo suosjecanje, ali treba biti svjestan da su njihovi postupci iracionalni i da ih jednostavno ne mozemo razumjeti, pa prema tome ni podrzati niti osudjivati.




Ma sve ok, sad i ja kužim da sam te krivo shvatila! Sorry!:W

[Elektra]

Ja sam pisala maturalnu radnju na temu anorexia nervosa i bulimia nervosa (ovo nervosa stoji jer su to ipak bolesti na psihičkoj bazi - u najčešćim slučajevima).

Uglavnom, zgražala sam se nad time što sam sve nalazila na netu vezano za tu temu. A tek slike kakve sam našla! Naći ću linkove od tih slika pa da vidite te strahote ... Žalosno ...

Inače, na velikoj većini sajtova na netu koji imaju veze sa anoreksijom stoji ana nešto (tako oni zovu anoreksiju - skraćeno ana). Uglavnom, na svim tim stranicama imate detaljno opisano kako održavati te drastične dijete iz dana u dan..iz mjeseca u mjesec ... strašno ...

Evo vam nekih linkova na slike: ana (http://www.fathersforlife.org/images/skeleton7.jpg) , ana2 (http://www.bergen.org/AMST/pc/eating%20disorders%20SS/thong.jpg) , ana3 (http://www.adolescentesxlavida.com.ar/anorexia41.gif) , ana4 (http://www.adolescentesxlavida.com.ar/anorexia_15.jpg) ... itd.

Takvih slika ima bezbroj .. ovo su samo neke od tih .... :flop: :flop:

I onda kada se javi nekakv Ciganović ... Šta on nema 50 kilograma na svoju visinu?! Da mi hga je vidit .. Taman posla da mi on određuje kako ću izgledat .. za početak neka krene od sebe i neka si ispumpa onaj kolagen iz usnica.. Smeće jedno!

:2up:

[Reebok]

kao prvo, kaj te boli kurac za jednog retardiranog feminiziranog aseksualca kao što je ciganović? :confused:

drugo, ja imam jebeno opaki filing da su si te boleštine žene same sebi natovarile na vrat - jer se 95% mojih prijatelja - muških - zgraža na manekenka anoreksičarka vulgaris look, dok većina cura kad vidi neku curu koja ima pol centimetra kubičnih viška na bokovima - ili nedaobog poveću guzicu - vrišti "bloody murder" i zgraža se kako ona može bit tako "debela" i kako je to odvratno...

mislim, s jedne strane se uvijek priča kako su današnji lifestyle, moda, mediji, društvo, blabla krivi za te poremećaje u prehrani...

ok... moda - bilo ko s pola mozga zna da je "moda" obično farbanje tupavih ljudi koji ove godine oooobavezno :rolleyes: moraju nositi sve u plavoljubičastim nijansama - sve do 3.svibnja kad moraju prijeći na sivkaste nijanse žute boje :rolleyes:

mediji - ok, puni su "zgodnih" ljudi... ali, taj faktor je postojao uvijek kroz povijest, curice su sanjale bit princeze, pa su sanjale bit dame, pa su sanjale bit pjevačice, glumice - bit najljepša i udat se za najljepšeg&najbogatijeg
teško mi je zamislit da odjednom tako nešto ima učinke koje nikad u povijesti nije imalo..

e sad - društvo...

muško? kao što sam i rekao, većina nas se zgraža nad time, i to je dobro poznato...

žensko društvo?

e jebiga, nema bit tko drugi... osobito s načinom na koji komentirate i najmanji "nedostatak" na drugim ženama (osobito kad nedostatak ne postoji :rolleyes: )

e pa sorry, al ja ne mogu imat razumijevanja previše za to...

da mi je žao što se to događa, jako mi je žao... jako...

ali imati razumijevanja za te osobe... e sorry, to je kao da imam razumijevanje za nekog ko si uštrcava bikove hormone u mišiće da se nabilda u 3 sekunde, pa si sjebe cijeli organizam s time...

ili da imam razumijevanje za alkoholičare, narkomane, i slično...

a kao što se da iz mog avatara primjetiti, o potonja dva sam podosta informiran...
shit, moglo bi se reći da sam latentni alkos i narkoman...

ALI

ja ne tražim neko razumijevanje i ne znam šta za svoj odabir načina života... to je MOJ izbor...

i jednostavno, kad ne dajem sebi neko "razumijevanje mog problema", ni ljudima sličnim sebi, tako ni ljudima koji sami sebe dovedu do toga...

osobito kad se većini kokoši ne može objasnit ni da se na trepavice postaviš - DA 30 KILA NA ŽENI IZGLEDA KAO JEBENI HOLOKAUST... ne možeš, ne možeš i NE MOŽEŠ...

jednostavno čovjek ne zna šta bi drugo nego digao ruke od svega i bok... ionako smo prenapučeni

sorry ak se ovo nekome ne sviđa, ali to je moje fuckin mišljenje

[violent_femmes9]

anoreksija je postojala i u proslosti, djevojke odbijale jelo i umirale na glasu svetosti (jer bi obicno imale halucinacije i vizije nadnaravnog)

na zalost, ne radi se o izboru, nego o bolesti. uostalom, pacijentice niti ne traze suosjecanje, odgovara im biti drukcijim i izopcenim.

jedna stvar je histerija oko mrsavosti i "carobne" dijete kod psihicki ipak zdravih cura, druga stvar je kad stvarno zaglave, postoji jedna jasna crta izmedju ta dva stanja. da nije tako, za pola zapadne civilizacije bi se moglo reci da imaju ED

UZROK poremecajima u prehrani ipak ne lezi u zelji za mrsavoscu, uzroka ima vise i na zalost su dublji. no, zelja za mrsavoscu i tzv. dobrim izgledom cesto je okidac kod cura koje imaju sklonost ka ED, i zbog toga se kritizira medije koji namecu nerealne ideale "ljepote".

slazem se da je ciganovicevo misljenje naravno beznacajno (nama, "normalnima"), ali problem je u tome sto se u ovoj zemljici u kojoj zivimo svaka shusha moze proglasiti "strucnjakom" za styling ilistovec, i svisoka dijeliti savjete kako bi modeli trebali izgledati (jer to mu je struka, rimembr)
:rolleyes:

[anya]

Reebok kaže:
kao prvo, kaj te boli kurac za jednog retardiranog feminiziranog aseksualca kao što je ciganović? :confused:

drugo, ja imam jebeno opaki filing da su si te boleštine žene same sebi natovarile na vrat - jer se 95% mojih prijatelja - muških - zgraža na manekenka anoreksičarka vulgaris look, dok većina cura kad vidi neku curu koja ima pol centimetra kubičnih viška na bokovima - ili nedaobog poveću guzicu - vrišti "bloody murder" i zgraža se kako ona može bit tako "debela" i kako je to odvratno...

mislim, s jedne strane se uvijek priča kako su današnji lifestyle, moda, mediji, društvo, blabla krivi za te poremećaje u prehrani...

ok... moda - bilo ko s pola mozga zna da je "moda" obično farbanje tupavih ljudi koji ove godine oooobavezno :rolleyes: moraju nositi sve u plavoljubičastim nijansama - sve do 3.svibnja kad moraju prijeći na sivkaste nijanse žute boje :rolleyes:

mediji - ok, puni su "zgodnih" ljudi... ali, taj faktor je postojao uvijek kroz povijest, curice su sanjale bit princeze, pa su sanjale bit dame, pa su sanjale bit pjevačice, glumice - bit najljepša i udat se za najljepšeg&najbogatijeg
teško mi je zamislit da odjednom tako nešto ima učinke koje nikad u povijesti nije imalo..

e sad - društvo...

muško? kao što sam i rekao, većina nas se zgraža nad time, i to je dobro poznato...

žensko društvo?

e jebiga, nema bit tko drugi... osobito s načinom na koji komentirate i najmanji "nedostatak" na drugim ženama (osobito kad nedostatak ne postoji :rolleyes: )

e pa sorry, al ja ne mogu imat razumijevanja previše za to...

da mi je žao što se to događa, jako mi je žao... jako...

ali imati razumijevanja za te osobe... e sorry, to je kao da imam razumijevanje za nekog ko si uštrcava bikove hormone u mišiće da se nabilda u 3 sekunde, pa si sjebe cijeli organizam s time...

ili da imam razumijevanje za alkoholičare, narkomane, i slično...

a kao što se da iz mog avatara primjetiti, o potonja dva sam podosta informiran...
shit, moglo bi se reći da sam latentni alkos i narkoman...

ALI

ja ne tražim neko razumijevanje i ne znam šta za svoj odabir načina života... to je MOJ izbor...

i jednostavno, kad ne dajem sebi neko "razumijevanje mog problema", ni ljudima sličnim sebi, tako ni ljudima koji sami sebe dovedu do toga...

osobito kad se većini kokoši ne može objasnit ni da se na trepavice postaviš - DA 30 KILA NA ŽENI IZGLEDA KAO JEBENI HOLOKAUST... ne možeš, ne možeš i NE MOŽEŠ...

jednostavno čovjek ne zna šta bi drugo nego digao ruke od svega i bok... ionako smo prenapučeni

sorry ak se ovo nekome ne sviđa, ali to je moje fuckin mišljenje


Nemaš pojma o čem pričaš i zato je bolje da se ne javljaš....

[violent_femmes9]

ne, reebok mozda ima zablude o problemu, ali njegov post je napisan posteno

[Winona]

ok... moda - bilo ko s pola mozga zna da je "moda" obicno farbanje tupavih ljudi koji ove godine oooobavezno moraju nositi sve u plavoljubicastim nijansama - sve do 3.svibnja kad moraju prijeci na sivkaste nijanse žute boje

:D :top:

nego ja te fotke ipak ne bi ovdje postala ( ili linkove whatever) Ne zbog mene ja to mogu pogledati i necu sad odmah prestati jesti ali zbog toga sto ne znate koliko vas registrirnaih i neregistriranih cita i s kakvim idejama u glavi.

Naci ce se netko kome su te fotke bas lijepe, kuzite sto hocu reci

Mislim i ja citam od pocetka topika, nisam se dosad javljala, tako i mnogi drugi citaci, za nas "normalne" ( sto je to uopce, al dobro) je shvatljivo i bez fotki koliko je to strasno a ovih drugim ce slike poslati ionako drugu poruku nego sto ste vi imali na umu kad ste linkove postali

[chiquita]

Winona kaže:
:D :top:

nego ja te fotke ipak ne bi ovdje postala ( ili linkove whatever) Ne zbog mene ja to mogu pogledati i necu sad odmah prestati jesti ali zbog toga sto ne znate koliko vas registrirnaih i neregistriranih cita i s kakvim idejama u glavi.

Naci ce se netko kome su te fotke bas lijepe, kuzite sto hocu reci

Mislim i ja citam od pocetka topika, nisam se dosad javljala, tako i mnogi drugi citaci, za nas "normalne" ( sto je to uopce, al dobro) je shvatljivo i bez fotki koliko je to strasno a ovih drugim ce slike poslati ionako drugu poruku nego sto ste vi imali na umu kad ste linkove postali
misliš da ove slike i linkovi na forum mogu biti mamac za žrtve?moguće.
misliš li da ove slike mogu biti upozorenje mogućim i postojećim žrtvama? moguće.
nikad nećemo znati omjer.
a dok god svaki korisnik ovog etera ima mogućnost ajmo reć na demokratski način izjavljivati svakojake osobne i neosobne izljeve, mišljenja, uvjerenja, učenja itd. zašto ne bih i ja tako?
ti obično zagovaraš ignoranciju pa ako ti se ne čita - nemoj.

[Zoe]

chiquita kaže:
misliš da ove slike i linkovi na forum mogu biti mamac za žrtve?moguće.
misliš li da ove slike mogu biti upozorenje mogućim i postojećim žrtvama? moguće.
nikad nećemo znati omjer.
a dok god svaki korisnik ovog etera ima mogućnost ajmo reć na demokratski način izjavljivati svakojake osobne i neosobne izljeve, mišljenja, uvjerenja, učenja itd. zašto ne bih i ja tako?
ti obično zagovaraš ignoranciju pa ako ti se ne čita - nemoj.
Mislim da bi ipak trebalo izbjegavati takve linkove.
Te slike su vrlo jaki triggeri za anoreksične osobe, zato se jedino i mogu naći na pro-ana stranicama.
Stranice koje se bore protiv EDs (kao Something Fishy) nemaju nikakve slike niti bilo što drugo vezano uz body image što bi moglo poslužiti kao trigger (bilo kakvi opisi tijela i tjelesnih funkcija, mjere, težina i slično). Ono što je zdravim ljudima odbojno, anoreksične osobe opčinjava i neizmjerno privlači; ne nužno zato što žele tako izgledati, nego zato što ti prizori objektiviziraju njihovu patnju i destrukciju. Tebi su zastrašujući zato što prikazuju polagano i mučno umiranje, njima su upravo iz tog razloga neodoljivi.
Ako u Google upišeš "pro-ana", prva stranica je Pro-Ana-Suicide-Society. To govori o anoreksiji više nego bilo što drugo.

[Reebok]

anya kaže:
Nemaš pojma o čem pričaš i zato je bolje da se ne javljaš....

mozda nemam, ali koliko se meni cini, do anoreksije i bulimije u danasnjem drustvu ipak najcesce dolazi zbog zelje za ljepotom - barem kod mladih cura...

razumijem da postoji dio kojima prehrambene poremecaje uzrokuje neka opca depresija ili slicni psihicki problemi, ali cinjenica je da velik dio mladih cura jednostavno zeli izgledati kao prokleti ledo štapić... njima je to divno, krasno, predivno, "puhni vjetre i odnesi me u Oz" :rolleyes:

mislim, slušao sam često komentare djevojčica, cura i mladih žena o takvom izgledu, i doslovno nisam mogao vjerovati...

one stvarno zele imati tijelo i ručce poput slame, i zbilja su uvjerene da je to lijepo... i ne možeš ih razuvjerit, šta god kažeš - gledaju te u nevjerici...

mislim, sorry, ali to meni nejde u glavu... jedina usporedba s time koju ja mogu smislit su oni manijaci što se pucaju proteinima i hormonima da si napuhnu mišiće i izgledaju ko Michelinova maskota...

ponavljam, razumijem da se to dogadja i zbog dubljih psihickih problema... a i razumijem da zbilja ima cura koje jesu zbilja debele, i koje su zbog toga puno trpile, i jednostavno im je bolja alternativa pretvorit se u kost i kožu...

ALI - to je opet stvar roditelja, ali ne djece... jer, izuzevši djecu s hormonalnim poremećajima, ili pak genetskim predispozicijama za veliki rast - koja sačinjavaju najviše trećinu debelih (e jebiga, sorry, al to je izraz koji ja koristim, ne vrijedjam nikoga, neg koristim standardne izraze) cura - to su djeca koja su ustvari došla do takve težine nemarom (a ustvari je točniji naziv "zlostavljanje") roditelja...

jer, na stranu sve one priče o tome kako je "štetno učiti djecu da moraju biti lijepa", ali opet je svima nama jasno da lijep izgled olakša puno toga u životu - a ne tako lijep izgled ga može jako jako otežati...

i unatoč tome smo svi mi svjedoci kako puno roditelja doslovno tovi svoju djecu... a da ne velim da je velika težina sama po sebi jako opasan zdravstveni problem...

mislim, jednostavno smatram da se svi ti problemi rješavaju na krive načine... ono, riješavanje problema po logici iz Scooby-Doo crtića...

Kao, djecu se uvjerava da moraju izgledati lijepo... ajmo skinuti barbikama sise, udebljat im noge, i tako ćemo ih razuvjerit...
i uvjeravat ih da nije nimalo važno ako imaju višak kila, ili imaju neki drugi višak/nedostatak, jer da to ustvari nije nimalo bitno

sorry, al to je bježanje od problema... i ne samo to, nego je i potenciranje tog problema... jer, niko se ne pita kako spojiti takvu utopiju sa realnosti...

a kad se prvi put dijete s recimo pretjeranom kilažom, uvjereno da to ništa nije nimalo bitno, susretne sa najgorom zamislivom okrutnošću - svojim vršnjacima (najironičnije, kod djece je to ustvari mješavina iskrenosti i podrugivanja), trauma će biti daleko veća, jer će to za njegovu psihu biti instant prelazak iz krajnosti u krajnost...

sve ono šta ono vjeruje o sebi se može razbiti na komadiće u samo jednom kratkom susretu s vršnjacima - i to je dovoljno da zauvijek promijeni/usmjeri nečiji život

[Tijana]

Sto se tice iskustva sa ED, imala sam ih, no hvala Bogu to je sve sada proslost.
Ali nikada necu zaboraviti jednu curu koja mi je sa svojih 23-24 godine rekla da se ona ne zeli udebljati (imala je nekih tridesetak kila) jer bi tada njezini roditelji bili sretni a ona to ne zeli. Ona je svjesno izabrala bolest, znajuci da ce ako tako nastavi umrijeti - samo zato da na neki nacin napakosti roditeljima koji su se rastali, nisu bili uz nju... :(

[Winona]

isuse chiquita pa daj prekni brijati taj film u glavi gdje se sve oko tebe vrti. I da je sve shvaceno osobno, dzis, koje si znacenje pridajes...

Zaboli me ona stvar tko je otvorio topic ( jer da je suprotno nasrala bi se odmah iza uvodnog posta) reagirala sam na temu i uvijek bi. Kad su ti ovo napislai i drugi prije mene nije te smetalo

Zoe je to dobro napisala.:top:

[Tinchi]

Imam jedno pitanje.

Kako prepoznati je li osoba na tragu anoreksije?

Ono, ima 10-13 kg manje od svoje zdrave težine, ne ispada joj baš svako rebro, ali je dosta mršava. Uglavnom konstantno gladuje jer zna da kad bi jela normalno - vratila bi se na staro. Još uvijek ima mengu, ne ispada joj kosa niti išta od toga..

Što sad? Reagirati dok nije kasno ili ju pustiti da održava tu (zbilja nisku) željenu težinu?

Osobno mislim da se poremećajima u prehrani pridaje premalo pažnje.. Nisu tu samo Ana i Mia... Tu su i emocionalno prejedanje... I jedenje iz dosade.. i svašta još..

Također - nisu anoreksičarke i bulimičarke sve mršave - ima ih i normalne težine, čak i podebljih. To je još gore..

[jezebel]

ma jooooj... klinike, psihijatri... nema pomoci ako osobi jednostavno... ono... ne dodje ''iz guzice u glavu''... a kako potaknuti triggeroff u njenoj glavi (tj. da budem detaljnija, u njenoj guzici, bez ironije, nemojte mi guzicu uzeti za zlo)... e ttttoooooo je problem... bla bla... ne znam sta sam jos htjela reci... da, ej kveschtschn:

biste li vi poremecaj u prehrani nazvali bolescu? ja ne bih, ne mislim da je to bolest, vec poremecaj... ne samo anorexia i bulimia, vec i orthorexia nervosa (opsjednutost zdravom hranom) i (ne znam kak' se strucno zove) kompulzivno prezderavanje i ne-znam-sta-sve-ne... mislim... kad ti poremecenom covjeku kazes da je ne poremecen, nego BOLESTAN, onda je vrlo velika vjerojatnost da si napravio ''triggeroff'' u negativnom pravcu... persa se toliko uvjeri da je BOLESNA, da joj unbedingt treba necija pomoc, da se ne moze potruditi ni MALO, da je ona jadna ''zrtva bolesti'' (a hebiga, mala, svi smo skloni necemu), i na kraju, umjesto da se SKONCENTRIRALA, zavrsi na tabletama-za-ne-znam-sta... a downward spiral... lose, lose...

[chiquita]

Winona kaže:
isuse chiquita pa daj prekni brijati taj film u glavi gdje se sve oko tebe vrti. I da je sve shvaceno osobno, dzis, koje si znacenje pridajes...

Zaboli me ona stvar tko je otvorio topic ( jer da je suprotno nasrala bi se odmah iza uvodnog posta) reagirala sam na temu i uvijek bi. Kad su ti ovo napislai i drugi prije mene nije te smetalo

Zoe je to dobro napisala.:top:
ma naravno, draga.
ti si uvijek u pravu.
kako samo mogu biti tak uobražena i samo sve na svoj mlin okretati...c,c,c...
hvala što si me prosvjetlila.

[Zoe]

Tinchi kaže:
Imam jedno pitanje.

Kako prepoznati je li osoba na tragu anoreksije?

Ono, ima 10-13 kg manje od svoje zdrave težine, ne ispada joj baš svako rebro, ali je dosta mršava. Uglavnom konstantno gladuje jer zna da kad bi jela normalno - vratila bi se na staro. Još uvijek ima mengu, ne ispada joj kosa niti išta od toga..

Što sad? Reagirati dok nije kasno ili ju pustiti da održava tu (zbilja nisku) željenu težinu?

Osobno mislim da se poremećajima u prehrani pridaje premalo pažnje.. Nisu tu samo Ana i Mia... Tu su i emocionalno prejedanje... I jedenje iz dosade.. i svašta još..

Također - nisu anoreksičarke i bulimičarke sve mršave - ima ih i normalne težine, čak i podebljih. To je još gore..

Pothranjenost nije ni najgora ni najčešća posljedica. Anoreksija je opsesija i sve, baš sve, joj je podređeno - ona krade život.

U današnje vrijeme kad većina ljudi nema zdrav odnos prema hrani, nije lako prepoznati anoreksičnu osobu.
Najbolji pokazatelji su opsesija hranom (izgladnjivanje, prejedanje, namjerno povraćanje, laksativi, izbacivanje ogromnog broja namirnica iz prehrane, razne tablete i dijetalna pomagala, opsesivno vježbanje, pedantno brojenje kalorija, bizarni rituali hranjenja...), te krajnje iskrivljena slika koju osoba ima o sebi (debela, ružna, bezvrijedna...).

Slažem se da su poremećaji u prehrani puno češći i ozbiljniji nego što se misli. Odnos mnogih ljudi koje poznajem prema hrani najjednostavnije je opisati s tri pojma: utjeha, krivnja i odricanje.

Poznajem curu koja ponekad mjesecima jede samo jedan Snickers dnevno. No nitko tome ne pridaje veliki značaj, zato što ona i nije "baš tako jako mršava". A meni se čini da njezin život mora biti silno tužan, kad pristaje na takvo mučenje.

Anoreksičnoj osobi je vrlo teško pomoći. Njoj se anoreksija čini kao jedini izbor ma kolike žrtve iziskivala, jer ne vidi drugog izlaza. Većinom samo profesionalna pomoć može biti od koristi, no često niti to nije dovoljno.

[Tinchi]

Ova frendica se poprilično žrtvuje. I previše.

Mislim, nije moje da sudim, mogao bi isto tako netko meni prigovarati jer često jedem iz dosade, i često se osjećam krivom kad pojedem čokoladu - imaš pravo, većina ljudi ima nezdrav odnos prema hrani.

I zato pitam.. Mislila sam da znam skoro sve o anoreksiji, ali sad kužim da ustvari pojma nemam.. Mi smo tu frendicu napadali, zezali ju i često iza leđa pričali o njoj zato što je postala skinny, ali stvarno ne znam je li to uopće pravi pristup.

Možda mi pretjerujemo jer nema razloga za brigu??

Možda ima razloga za brigu? Ne znam.. Osjetljiva je stvar olako shvaćati psihičke poremećaje.

[Secundo]

Moja susjeda, odrasla, udata zena, pati od anoreksije. Mozda i bulimije, sto ja znam. Naocigled sve OK, ima sve uvjete da bude sretna, koliko ja to mogu vidjeti izvana. Svejedno izgleda kao da je bas pobjegla iz Auschwitz-a, sto se pogotovo zamjecuje kada se u ljetno vrijeme pojavi u kratkim hlacama. Uzas me lovi gledajuci njezina koljena koja su daleko deblja od natkoljenica.

Nisam jos nikad naceo temu s njom. Strah me je, osim toga je to njezina intima. Jednom se poveo razgovor o fitness treningu, pricao sam joj cime se bavim da bi ocuvao liniju. Odjednom je bila skroz zainteresirana, ispitivala me o detaljima, sagorijelim kalorijama itd.

Da bi bila drustveno prihvacena, prikriva svoju bolest kada je sa drugim ljudima. Jednom godisnje rostilja cijeli kvart, ona uredno uzme tri listica salate na tanjur, pa ih ne pojede za cijelu vecer.

Mislim da smo svi mi negdje na kraju puberteta ugrozeni, a cure pogotovo, obzirom da je izgled kod "ljepseg spola" znatno vazniji. A ruku na srce, tko nije dobijo ohoho kila u svojim dvadesetim? Evo, ja cu priznati da sam sa 183 cm nekoc imao tek 67 kg (i to bez anoreksije), a u medjuvremenu sam bio i do 85 kg.

[UnExpected]

Ja ću priznati da sam nekih dvije godine bila na pragu bulimije.

Cijeli život imam nekih 5-6kg koje želim skinuti. I prije 8 godina sam ih konačno skinula - ne dijetom, negom zdravom prehranom (Montignac).

No čak i ta zdrava prehrana je loše djelovala na mene. Iako sam konačno bila vitka, počeli su me mučiti strahovi da se opet ne udebljam. A zahvaljujući Montignacu i njegovoj tablici glikemičnog indexa koja hranu dijeli na na onu s visokim i niskim indexom - a ja sam to počela tumačiti kao ''dobru'' i ''lošu'' hranu - počela sam osjećati strašan osjećaj krivnje kad god bih pojela nešto s visokim glikemičnim indexom (čokolada, mrkva, bijelo brašno, kukuruz, lubenice, pivo, kolači, bijeli šećer).

I tako sam jednom pročitala članak o bulimiji i tome kako balerine i gimnastičarke povraćaju - i ideja je rođena.

Pojela bih twix ili komad torte, nakon 10 minuta otišla povraćati.

To je trajalo 2 godine - nisam se nikad prejedala, ali bi povratila svaki komad kolača ili pizze - jer to nije zdravo.

Prošlo me samo od sebe, na sreću, a doma nitko nije ništa primijetio.

[Winona]

gospo kako ti se nije zgadio upravo pojeden kolac i izbacen na taj nacin?

Ovo pitam jer vidim da imas zdravog razuma i da nisi imala dijagnozu po kojoj ne bi znala sto se dogadja. Tj. razlikujem te od "pravih" bulimcarki.

Dogodilo mi se par puta da mi je bilo muka ( cudno sve ovo prije trudnoce, trebala bi cesce biti trudna ;) ) od necega i iznenada bi trcala na wc i povratila, jednom je bilo mljeveno meso u pitanju ( kojeg gotovo godinama nakon toga nisam mogla okusiti) i od siline povracanja izlazilo mi i kroz nos :eek: van.

Slican dozivljaj sam imala sa sunkom presanom. Isto mislim da je bila pokvarena kao i meso ( za mljeveno meso sam sigurna, potrovao se cijeli restoran :rolleyes: ) ja ju mjesecima ni vidjeti u ducanu nisam mogla.

[UnExpected]

Pojma nemam.

Ali razvila sam odličnu tehniku - kako povratiti u jednom potezu, čisto i bešumno. (da nije jadno bilo bi smiješno)
mama je par puta nešto posumnjala, ali sam je uvjerila da je krivo čula.

Poslije bi oprala ruke i zube, popila neki čaj i to bi bilo to.

Nisam to nikom nikad priznala i bilo bi me užasno sram da netko sazna.

[Winona]

hvala na odgovoru!

Bas sam to htjela pitati, onaj dio gdje pises o tehnici. Ali si ti bila brza i vec mi dala odgovor :)

[chiquita]

Winona kaže:
hvala na odgovoru!

Bas sam to htjela pitati, onaj dio gdje pises o tehnici. Ali si ti bila brza i vec mi dala odgovor :) aha, linkove je štetno stavljati ali o tehnikama riganja se može raspravljati...

[Reebok]

o jebem vas lude :D

pa ko da moraš bit anoreksičar da bi znao ispovratit kako treba :D

tu sam tehniku savladao sa jedno 15ak godina, silom (pijanih) prilika :D

[anabelll]

Evo i da se ja malo ubacim u temu koja mi je itekako poznata ali o kojoj mrzim i misliti.Ja oduvijek imam problemom sa anoreksijom koja je kod mene povezana sa nervozom.Netko jede do besvjesti kad je nervozan ,ja.... prestanem jesti-jednostavno.U pubertetu,je to bilo izražajnije i nitko nije mislio da se radi o kakvoj bolesti.S vremena na vrijeme dođem na neku normalnu težinu ali dovoljno je da se malo iznerviram ,prestanem jest jer ne mogu, i kile same otpadaju.Godinama mi žene zavide na liniji a ni ne slute kako ih teško dobijem.Prije tri mjeseca sam išla na djetu,eto tek toliko da izgubim one jastučiče na koljenima i bokovima i eto ti sranja.Izgubila sam 10 kg i imam 5 kg. premalo.Sada sam u takvoj panici da, da zbog te panike koja me izgiza ne mogu dobiti niti kilu.Znam da je sve stvar uma ali kako da prestanem paničariti?Ja osobno mogu reči iz svog iskustva da to može biti bolest,ako se iz tog kuta gleda ali u svakom slučaju je poremečaj koji se teško kontrolira i nije lako izači s njim na kraj.Kažu mi jedi ovo ,jedi ono a kako da im objasnim da ako previše pojedem da mi je zlo i to ne umišljno već doista u pravom smislu riječi.Hranu unosim po malo i često jer jedino na taj način jedem normalno.Pomoć stručnjaka nebi ni tražila jer čemu kad znam da ako se ne nerviram da ću se normalno udebljti ko i svi ostali.No, moji živci mi to više puta ne dozvoljavaju.Mi smo slučajevi za psihijatra i to je to.
A trebalo bi što više pričati o tome i razbiti tabue,jer samo istinom se može pomoći mladim ljudima koji žive u zabludi.:W

[fairy]

anabelll kaže:
Evo i da se ja malo ubacim u temu koja mi je itekako poznata ali o kojoj mrzim i misliti.Ja oduvijek imam problemom sa anoreksijom koja je kod mene povezana sa nervozom.Netko jede do besvjesti kad je nervozan ,ja.... prestanem jesti-jednostavno.U pubertetu,je to bilo izražajnije i nitko nije mislio da se radi o kakvoj bolesti.S vremena na vrijeme dođem na neku normalnu težinu ali dovoljno je da se malo iznerviram ,prestanem jest jer ne mogu, i kile same otpadaju.Godinama mi žene zavide na liniji a ni ne slute kako ih teško dobijem.Prije tri mjeseca sam išla na djetu,eto tek toliko da izgubim one jastučiče na koljenima i bokovima i eto ti sranja.Izgubila sam 10 kg i imam 5 kg. premalo.Sada sam u takvoj panici da, da zbog te panike koja me izgiza ne mogu dobiti niti kilu.Znam da je sve stvar uma ali kako da prestanem paničariti?Ja osobno mogu reči iz svog iskustva da to može biti bolest,ako se iz tog kuta gleda ali u svakom slučaju je poremečaj koji se teško kontrolira i nije lako izači s njim na kraj.Kažu mi jedi ovo ,jedi ono a kako da im objasnim da ako previše pojedem da mi je zlo i to ne umišljno već doista u pravom smislu riječi.Hranu unosim po malo i često jer jedino na taj način jedem normalno.Pomoć stručnjaka nebi ni tražila jer čemu kad znam da ako se ne nerviram da ću se normalno udebljti ko i svi ostali.No, moji živci mi to više puta ne dozvoljavaju.Mi smo slučajevi za psihijatra i to je to.
A trebalo bi što više pričati o tome i razbiti tabue,jer samo istinom se može pomoći mladim ljudima koji žive u zabludi.:W




Ja bih rekla da ti nemaš anoreksiju nego si samo previše nervozna i imaš brz metabolizam jer koliko ja znam, anoreksičarke vole hranu i ne prestanu jesti jer nemogu, već ne žele. A ti kažeš da bi se htjela udebljati, a one to svakako ne žele, dakle, trebala bi se smiriti i otiči nekome tko će ti pomoći!

[DreamGirl]

ajd da se i ja malo ukljucim
jes da sam oduvijek bila poprilicno mrsava ( tipa pred 4 godine sam imala 53 kg na 178) al anorexije vidjela u zivotu..bar mislim :misli: ...valjda malo brzi metabolizam i malo hormonalnih poremecaja...ni sad nisam nesto deblja ( 57 kg)
al imam celulit i malo zaobljene bokove :D i ponosna sam na njih
jes da kad sam ih dobila tj. kad sam se udebljala tih 4-5 kg malo mi je sve to bilo cudno, i zgledala sam si debelo naprema moje mršavosti prije..al brzo me proslo..:cool:

mislim da je važno napomenuti kod anorexije da takva cura nece biti usmjerena izravno na mršavost..nece u razgovoru o hrani pricati kak zeli biti mršava..
prije ce reci da ne zeli biti debela..jest da je to isto..ali vazno je znati da je debljina ono što se njima gadi, ono masne naslage...jastucici oko struka, trbuh koji je ispao iz hlaca niskog struka i sl.
imam poznanicu koja je vec duboko u an. i tocno kad vidi neku malo deblju curu imam osjecaj da ce se ispovracati tamo i tada koliko joj se to gadi..

[viky]

anabelll, kod mene je isti slucaj kao i kod tebe i istinu govoreci to nije anoreksija. Imam 170cm, a prije 2 godine sam imala 47kg. Danas imam 59. Nikada nisam bila debela, vise sam naginjala mrsavosit, ali nije bilo ni govora o anoreksiji.

[anabelll]

Pitanje je,što je onda anoreksija ako ne gađenje hrane i izbjegavanje iste:confused: Pokušavate mistificirati nešto sasvim uobičajno.To je isto kao da kažete za debelu osobu da nije bulimična nego ima poremečaj u prehrani.Nije šija nego vrat.Sve ima svoj naziv s razlogom.U svakom slučaju radi se o poremečaju prehrane,a kako je došlo do njega,to je druga priča.Kao i svaki poremečaj,tako i prežderavanje ili izbjegavanje hrane ,ima svoje posljedice.Pričate o poremečajima prehrane a nemate pojema što to nosi sa sobom,samo ono što ste negdje pročitali.Rekla-kazala.Malo zagrebite ispod površine,pa da vidite pravu istinu o prehrani i zašto je ona bitna.

[violent_femmes9]

anabelll kaže:
To je isto kao da kažete za debelu osobu da nije bulimična nego ima poremečaj u prehrani.Nije šija nego vrat.

Bulimija je poremecaj u prehrani koji se manifestira namjerno izazvanim povracanjem hrane neposredno nakon konzumiranja. Osobe oboljele od bulimije mogu biti debele, mrsave, ili pak mogu imati normalnu tezinu.

Postoji poremecaj u prehrani koji se uvijek manifestira debljinom, ukoliko nije skombiniran s jos nekim drugim poremecajem - radi se o tzv. binge eating-u, unosenju ogromnih kolicina hrane odjednom. Vecina debelih ljudi ipak nema tako drasticni poremecaj u prehrani, odnosno, njihova debljina nije posljedica namjernog prezderavanja, nego tek pogresnih prehrambenih navika kojih nisu sasvim svjesni. Da bi netko bio debeo (preko 15% viska u odnosu na idealni BMI) dovoljno je da unosi npr. 3000 kcal dnevno i da svede tjelesnu aktivnost na minimum. S druge strane, ljudi oboljeli od binge eating-a u samo jednom obroku mogu unijeti 2-3 tisuce kcal.

Anabell, ja ne znam da li ti imas anoreksiju, po svemu sto si napisala to ne izgleda tako - kazes da jedes malo jer ti se jednostavno ne da (ispravi me ako grijesim). Osobe oboljele od poremecaja u prehrani (a anoreksija je samo jedan od takvih poremecaja) imaju daleko kompliciraniji odnos prema hrani, u smislu da sve u zivotu podrede naporu da jedu sto manje (kod anoreksije), i tako "drze stvari pod kontrolom".

Ako mislis da je tvoj problem ipak dublji nego sto smo ga mi ovdje dozivjeli, trebas se javiti lijecniku.

[anabelll]

Nije ovdje riječ o meni jer ja svoj problem držim pod kontrolom i nikada nebi ovako raspravljala sa nepoznatim ljudima o svom životu.Imam osječaj da svi površno gledaju na život a isto tako i na probleme vezane uz hranu.Kako sve počne???Ni jedna djevojka koja ima probleme vezane sa hranom ,nije preko noć
i došla do toga.Misao i ideja se razvijaju ipak malo duže vremena prije nego što se krene u realizaciju..Problem je dublje prirode,a svi vole prljavo rublje pomesti pod tepih.Očekivala sam ozbiljnu raspravu oko problema prehrane,a sve se svelo predasude.Kao osoba koja ima iskustvo sa anoreksijom,htjala sam malo proširiti vidike s vama,ali očigledno ne ide.Samo ja znam koji su moji problemi i kako se nosim s njima,ali nema smisla to djeliti s ljudima koji nisu spremni prihvatiti drugačije mišljenje ,te čuti što se u stvari događa tim curama u glavi.:flop:
Šteta,ali propustili ste još jedno saznanje o ljudima i kako izgraditi samopoštovanje prema sebi.:W

[violent_femmes9]

Ja stvarno ne razumijem zasto si sad tako ogorcena na nas ovdje, rekla sam ti da je ono sto si napisala o sebi zvucalo tako da se nekima ovdje ucinilo da nemas anoreksiju. To ne znaci da si ti lagala ili bilo sto negativno, jednostavno si stvar opisala na nacin da smo te mi mozda pogresno razumjeli, ali nitko nije bio grub prema tebi. Dapace, ako imas nesto za napisati o problemu anoreksije, bilo da se radi o tvome iskustvu ili iskustvima ljudi koje poznajes, molim te, ucini to. Ako te netko ne razumije dobro nakon jednog posta, pokusaj ponovno, ako ti se da. Ovdje smo ionako svi anonimni i u takvim uvjetima je zapravo daleko lakse iskreno pisati o osobnim problemima.

Druga stvar - nemoj druge optuzivati za neznanje i predrasude, dok sama ne svladas terminologiju i definicije (vidi gore sto si napisala za bulimiju, a onda zaguglaj ako meni ne vjerujes pa procitaj sto pise).


I ako ti nije problem, mozes li mi odgovoriti da li si isla lijecniku zbog svojih problema s prehranom? Mozes mi poslati PM ako ti je tako lakse.

[Sandra October]

nije to tako ''površna'' bolest kako je/ih često vole nazvati .. vražji krug iz kojeg se teško izvuku kad jednom uđu, znam jedan primjerak... 3 puta se vraćala iz bolnice i natrag :(

[Zoe]

Svaka čast violent, napisala si sve bitno :top:

Čini mi se da anabelll polazi od krive pretpostavku da anoreksija znači nedostatak apetita. Po meni dvije su osnovne značajke anoreksije: opsesija hranom (kao, u ostalom, i kod svake druge ED) i kontrola (silna potreba za kontrolom i strah od gubitka kontrole specifični su za anoreksiju).

anabelll kaže:
Izgubila sam 10 kg i imam 5 kg. premalo.Sada sam u takvoj panici da, da zbog te panike koja me izgiza ne mogu dobiti niti kilu.
Pojam premršavosti potpuno je stran anoreksičnim osobama. Dobiti kilu je panika, izgubiti kilu samo je mali korak bliže na putu k sreći i ispunjenju krajnjeg sna.

[fairy]

Zoe kaže:
Svaka čast violent, napisala si sve bitno :top:

Čini mi se da anabelll polazi od krive pretpostavku da anoreksija znači nedostatak apetita. Po meni dvije su osnovne značajke anoreksije: opsesija hranom (kao, u ostalom, i kod svake druge ED) i kontrola (silna potreba za kontrolom i strah od gubitka kontrole specifični su za anoreksiju).


Pojam premršavosti potpuno je stran anoreksičnim osobama. Dobiti kilu je panika, izgubiti kilu samo je mali korak bliže na putu k sreći i ispunjenju krajnjeg sna.




Potpuno si u pravu!
Ne kužim zašto je A. graknula na nas, a prema svemu sudeći mi se čini da ona nije dovoljno informirana o svemu, a ne mi. I čemu srđba kad smo joj mi samo rekle neke činjenice koje stoje. Ili nije dobro opisala svoj problem ili ako je, nema anoreksiju.

[anabelll]

Ko da pričam priču svom klincu koji još ne zna što ga čeka u životu.Ne namjeravam se niti opravdavati niti tražiti razumjevanje.Imam previše godina da bi mi netko solio pamet i objašnjavao nešto što sam prolazila prije 20 godina a sa čim se danas jeko dobro nosim.Mislite što hoćete,to je vaš život.Nego,dali vi mislite da je bivši narkoman zauvijek izlječe?To je stvaran život a ne život iz romana i filmova.Danas je cirka 60% stanovništva pretilo a svi to uspješno negiraju.Živite u iluziji da su problemi negdje drugdje,svi ih imamo,na ovaj ili onaj način.:W

[fairy]

anabelll kaže:
Ko da pričam priču svom klincu koji još ne zna što ga čeka u životu.Ne namjeravam se niti opravdavati niti tražiti razumjevanje.Imam previše godina da bi mi netko solio pamet i objašnjavao nešto što sam prolazila prije 20 godina a sa čim se danas jeko dobro nosim.Mislite što hoćete,to je vaš život.Nego,dali vi mislite da je bivši narkoman zauvijek izlječe?To je stvaran život a ne život iz romana i filmova.Danas je cirka 60% stanovništva pretilo a svi to uspješno negiraju.Živite u iluziji da su problemi negdje drugdje,svi ih imamo,na ovaj ili onaj način.:W




Ti si zabrijala! Ako si napisala svoju priču, očito si očekivala komentare ili podršku. Ja osobno sam ti samo htjela reći da prema tvojem postu nebi rekla da imaš anoreksiju ili da nisi napisala pravu istinu. I nitko ti ne soli pamet, ne kužim zakaj si sve shvatila tako osobno!

[anabelll]

Krivo,i zašto misliš da tražim podršku.I samo ta razmišljanja da sam zabrljala....cccccc,svašta.Ne znaš čitati ili čitaš samo ono što ti odgovara.Ovo sada je osobno,jako osobno :o Jer vrijeđaš moju inteligenciju,moje godine i moju volju da podjelim svoje iskustvo.Meni forum ne služi za prepucavanje i dokazivanje kojemu ti težiš.:clint: ako si za obračun-javi se:azdaja: čekam te:D

[fairy]

anabelll kaže:
Krivo,i zašto misliš da tražim podršku.I samo ta razmišljanja da sam zabrljala....cccccc,svašta.Ne znaš čitati ili čitaš samo ono što ti odgovara.Ovo sada je osobno,jako osobno :o Jer vrijeđaš moju inteligenciju,moje godine i moju volju da podjelim svoje iskustvo.Meni forum ne služi za prepucavanje i dokazivanje kojemu ti težiš.:clint: ako si za obračun-javi se:azdaja: čekam te:D



Eto po tome vidim da si zabrijala! Niko te nije vrijeđao, a prema tvojim postovima se samo može zaključiti da tebi forum služi za prepucavanje i dokazivanje! Sve smo ti htjele pomoći, ako ništa drugo ja jesam, ali sad mi se živo jebe za tebe!
Pati baby!:amen:

[anabelll]

Ljep riječnik imaš, a tvoja napuhanost i arogantnost je prepoznatljiva na forumu.Ako neko vrijeđa i omalovažava ,onda si to ti dušo.No to se i vidi,mjesto ti je tamo i gdje se najviše zadržavaš- u kokošinjcu:B

[fairy]

anabelll kaže:
Ljep riječnik imaš, a tvoja napuhanost i arogantnost je prepoznatljiva na forumu.Ako neko vrijeđa i omalovažava ,onda si to ti dušo.No to se i vidi,mjesto ti je tamo i gdje se najviše zadržavaš- u kokošinjcu:B


Ja stvarno neznam šta se ti pjeniš! Ja sam ti samo htjela pomoći, zbilja, to mi je bila početna namjera, ali nakon tvojih glupih ispada i napada na mene i sve cure koje su ti htjele reći da možda nemaš anoreksiju više nemam nikakvo mišljenje prema tebi.
A ako sam ja ostavila jedan post na kokošinjcu, dam ruku u vatru, a ti, sudeči prema tvojim postovima, očito imaš problema sa NERVOZOM i DEPRESIJOM pa kreni nekome tko će ti pomoći! Ja te ne vrijeđam, stvarno, želim ti da ti bude bolje ali ne radi tebe same već radi djeteta koje živi s tobom i koje jadno mora imati takvu osobu kao oslonac u životu! Very sad!:(

[anabelll]

uporna si a i naporna.Zamaraju me tvoja mišljenja i tvoje analiziranje.Šta nemaš pametnija posla,no ,kako bilo,prepuštam ti ovaj topic na kojemu sama sebi govoriš VI,i smatraš se kompetentnom osobom za davanje savjeta u zdravlju.Možda si lječnica ili psiholog pa znaš što govoriš a možda si obična isfrustrirana žena koja misli da nema pametnije od nje.Meni je sve jedno ali me smeta ako misliš da samo ti i odabrani imaju pravo na topic o zdravlju.I naravno,za očekivati je -da će tvoja opet biti zadnja:W

[kiki-j-zg]

Bože užas! Jednom u mjesec dana uletim na Zdravlje i nabasam baš na sajko osobu.

Anabell, potraži pomoć! Što prije! :rolleyes: Koja munjara! :confused: :rolleyes: :flop:

[Winona]

Pomoc strucnjaka nebi ni tražila jer cemu kad znam da ako se ne nerviram da cu se normalno udebljti ko i svi ostali.

on bi ti trebao pomoci da se znas na drugi nacin nositi sa svojom nervozom i da ona ne utjece na tvoje prehrambene navike, barem ne duze od nekoliko sati

[fairy]

kiki-j-zg kaže:
Bože užas! Jednom u mjesec dana uletim na Zdravlje i nabasam baš na sajko osobu.

Anabell, potraži pomoć! Što prije! :rolleyes: Koja munjara! :confused: :rolleyes: :flop:




Jel tak!?
Ja sam joj stvarno samo htjela pomoći, a ona je graknula kao divlja. A stvarno nisam mislila ništa loše o njoj.....za razliku od sada! :W

[buhica]

Ja imam jednu frendicu koja ima svega 39 kila :eek:
Poznam ju vec dvije godine i uvijek je bila mrsava ali kako je i inace sva malicka, nitko od nas nikada nije mislio da mozda ima nekih problema.
Nedavno nam je priznala da ne jede nista. Ne spava normalno, ponekad se dogodi da cijeli dan nista ne stavi u usta. Kada nesto pojede, to je u strasno malim kolicinama bude joj zlo i u vecini slucajeva ne pomaze joj ni gastal ni nista nego joj bude toliko zlo da sve sto je pojela povrati :(

Odmah smo svi posumnjali na anoreksiju i sada smo je uspijeli nagovoriti da potrazi pomoc doktora... nadam se da nije kasno :(

Najgore je sto gledas osobu koju volis i ne mozes joj pomoci... i kada vidis da se ta osoba pokusava "izvuci" iz te bolesti i pokusava poceti ponovo jesti ali organizam je vec u tolikoj komi da odbacuje svaku hranu koju ona unese u sebe :(

[alexxx]

zgrozila sam se kad sam vidjela slike. nisam imala pojma da netko moze tako izgledati. ko logorasice, covjece. ko gladna djeca afrike.
ono sto meni nije jasno je to da nitko ne reagira (bar ne u ovim slucajevima s fotki, brrr) dok te curke ne izgledaju ko kosturi iz ucionice biologije.
u osnovnoj sam znala curu koja je olala smrsavila. jer ´´nije gladna´´. ne olala u odnosu na ove fotke, nego u odnosu na ono kako je izgledala prije. a nije nikad bila debela. i frend joj je rekao da ima da se udeblja ne znam koliko inace ce svaki dan dolaziti kod nje gledat je kako jede i sjedit s njom dok to ne provari tako da ne moze povratit. za mjesec dana je izgledala sasvim ok.
nitko ne postane onakav preko noci. ni za 7 dana.

ree, mislim da si u krivu. cura koja zeli biti lijepa ne zeli izgledati kao dijete bjafre (ne znam kako se to pise ni sta je to, to je izraz moje mame). mozda zeli imati lijepu malu guzu i uzak strukic i lijepe cice, al ne zeli izgledati ko kostur. zato mislim da je to dublji problem. mislim, pogledaj malo oko sebe. na reklamu za kremu za suncanje il za polzeline carape il tako nesto. cure na reklami nikad nisu kosturi. da, mrsave su, da, BMI im je ispod onog zdravog minimuma, al ne mozes im svirati na rebarcima. a kad ti mali africki crncici postanu ideal ljepote, onda je to vec patologija. ja mislim.

sjecam se kad sam bila u bolnici, na krevetu do je lezala cura koju su dovezli s odjela za gastronesto. tamo su lezale anoreksicarke sa sondama u nosu i slicni slucajevi. i jedan dan smo dobili neku ubi-boze veceru. nas 3 smo povracale. a na tu curu je sestra urlikala ko manijak da sta ona misli da je samo ona pametna i da su svi drugi glupi i da je nitko nije vidio kako gura prste u usta (btw, nije gurala prste u usta. nakon sto je onaj napoj pojela, nisu joj trebali). nekako sumnjam da je to bilo imalo korisno.

i, zanima me cisto informativno, kako oni te cure nahrane? znam kad se dignem sat vremena prije busa pa u skolu pa na trening pa u krpe, tako da zivim cijeli dan na dorucku i marendi u skoli, pa tako tjedan dana (to kad mama nije ujutro doma da mi skuha rucak i stavi ga na stol :)) u subotu, kad se konacno ocu nahranit kako spada, moram jest jako pomalo u jako malim kolicinama jako laganu hranu inace mi bude zlo. je da to traje par sati pa onda opet mogu papala da narastem lijepa velika, al kako jadan izgladnjeli organizam od 3o kila reagira na hranu? to prvo na infuziju ide, il kako?

[alexxx]

i vidjela sam da tu ima dosta linkova koji su postali nevazeci. a kad sam zaguglala sam nasla dosta stop pro-ana siteova. jel njih zatvaraju?

[alexxx]

The disease has a 30 percent full recovery rate; between 5 and 20 percent will die from it—among the highest mortality rates of any psychological illness.

jeez..

[ROYAL]

poznajem djevojku koja boluje od anoreksije, no ono to nece da prizna. Tvrdi da sa 49 kg i nije tako mrsava. Ovakve osobe ocigledno nisu svijesne svoje tezine i svoj odraz u ogledalu vide drugacije od ostalih. Obicno su to inteligentne osobe i sasvim uspjesne u svim ostalim zivotnimm sferama.
Ukoloko se anoreksicnim i bulimicnim osobama na vrijeme ne pruzi adekvatna ljecnicka pomoc, u suprotnom moze biti pogubno. Stoga brzo reagujte u ovakvim slucajevima, posebice ako neki od vasih bliznjih ili prijatelja ima simptome ovih dviju bolesti.

[Malta]

trebali bi razlikovat bulimiju od anoreksije.
jedina sličnost ove dvi bolesti je neprihvaćanje same sebe, svog tijela, promjene koja se događa u pubertetu (mada postoji mnogo žena koje obole i u "odrasloj" dobi), al su bitne razlike; bulimija te zarobi i drži pod kontrolom, svaki minut, svaki sat, svaki dan planiraš što pojest, kad počet s prejedanjem, di su ljudi oko tebe - da možeš otić povratit...............i tako iz dana u dan, psihički kopniš, jer je hrana u enormnim količinama sve na tvom svijetu, tvoja ljubav, tvoje prokletstvo, tvoja navika i jedini cilj u životu. Biraš hranu koja se lako povrati, biraš piće (nikad mlijeko jer se gotovo odmah probavlja i osjeti se u WC dugo nakon što izađeš.....), uglavnom sve u tvom životu se svodi na planiranje i planiranje....ne brineš o izgledu i čak se udebljaš, a tek onda nastaju problemi i često dolazi do drugog stadija anorexie.
Preokret kad "uhvatiš" život u svoje ruke, potpuni preobražaj snage volje (u bulimiji je uopće nema), kontroliraš se, nemaš apetit jer taj centar u mozgu isključiš, danima živiš od doslovce ničeg i ...............lijep si sam sebi, sve je cool, mršaviš, vagaš se gotovo svaki sat, vježbaš, hodaš, treniraš, izlaziš, učiš, pamtiš, oblačiš se kako hoćeš, svijet je odjednom predivno mjesto.
Ljudi komentiraju tvoj izgled i svaka riječ: Isuse kako si mršava! je ustvari tvoj daljnji poticaj, potvrda da TO ŠTIMA i formiraš svoje tijelo kako TI odlučiš..............i onda pad!
Ne možeš hodat, kosti te bodu i dok ležiš na krevetu, vrti ti se u glavi, više ne piješ ni vodu ni razrijeđeno mlijeko....ne pamtiš, kosa ti otpada, zubi propadaju, gasi se trag života u očima..... odjeća ti više ne pristaje, osječaš se krh i prazan, menstruacije već mjesecima nemaš.....pogledaš se jedno jutro i shvatiš UMRIJET ĆU, ako nastavim.....
Slijedeća je terapija i odluka - ŽIVJET ĆU, jer JA i MOJA OBITELJ to zaslužujemo!!!!

Stoga, ne sudite ih prestrogo, jer njima nije ni do momaka, ni do sexa, ni do zdravlja, čak ni do života - samo do samokontrole, al je konačno uspostave kad one to ODLUČE!

[chiquita]

Dyna kaže:

Stoga, ne sudite ih prestrogo, jer njima nije ni do momaka, ni do sexa, ni do zdravlja, čak ni do života - samo do samokontrole, al je konačno uspostave kad one to ODLUČE!

pitanje je kako?
kako natjerati da padne odluka?

[Malta]

to gotovo ništa ne pomaže, i da te mama na koljenima moli i plaće pred tobom i kaže ti: MOLIM TE POJEDI NEŠTO, umrijet ćeš! rekla bi joj: E, pa?!
ako takvoj osobi kažeš: Premršava si! - to shvati kao: Wow, ide mi! (najveći kompliment),
ako takvoj osobi kažeš: E, nemoj više mršavit, sad si taman (u nadi da će mislit da je sad to to), pomisli: Još sam debela....
Dakle, patiš s tom osobom do boli, ma kako joj ti bila draga, moraš shvatit da je ona sad sebi najdraža, možda po prvi put u njenom životu.
Psiholozi kažu da je bulimija "znak" lošeg odnosa majke prema oboljeloj, bulimičarka puni tu prazninu u sebi hranom i zato se na terapiju uvijek vodi cijela obitelj, ponovna ili konačna uspostava obiteljskih odnosa....
Anoreksičarke su (zbilja) jaako inteligentne osobe u svim poljima djelovanja, al su u trenutku stavljene pred zid nečeg novog, šokantnog - pubertet, srednja škola, nekad i udaja, novi posao...

Nije na laicima da ih pokušaju izvuć iz toga - njima nitko ništa ne znači, mora u sebi pronać "ključ" i reći si: sad je dosta!!!!
Neke umru, da, neke pronađu snagu u sebi i uz stručnu pomoć ponovno "ožive".

Znaš li da se bulimičarka mjesecima ne pogleda u ogledalo???
Ona mjesecima ne vidi svoje oči u odrazu ogledala jer je ona NITKO I NIŠTA!!!

[fairy]

Dyna, lijepi textovi!!! :top:

[Malta]

da................. na žalost (i na sreću) poznam ovu temu prehebeno! :w

[sabrina]

Dyna citajuci zakljucujem da si kroz to prosla (i izvinjavam sa ako sam krivo prosudila) jer su tvoje rijeci odraz boli i da si shvatila kako izaci ali ne i zaboravila....
zelim ti puno srece jer je moja najbolja prijateljica kroz to prosla i padala cas u jedan pa u drugi ekstrem dok nije shvatila...danas je dobro ...ali sjena proslosti uvijek je prati...
I to sto kazes zena je inteligentna da joj nema ravne ali kada je bila bolest u pitanju ona vise nije bila ta....
nadam se da ti je sada dobro bilo da se tice tebe ili nekoga tebi jako bliskog....
p.s. nasla si prave rijeci za opisati jedan tako tezak porblem:top:

[Malta]

eh, da, problem o kojem ponekad mislim napisat i knjigu, pa makar pomogle jadnoj curi, pomogla sam mnogo.
prošlo je već 10 godina od te Golgote i sad, potpuno i odavno izliječena nemam zlih misli o tome, ne progoni me sjena prošlosti (znam da mnoge ipak je) i sad odmaknuta od te bolesti znam kakvo je to prokletstvo, iskušenje, borba ali i pobjeda nad samom sobom, svojim karakterom i sad je svaki problem lakši jer znaš šta nosiš u sebi.
vidim često u prolazu cure sličniš problema i onaj pogled neopisive sjete u očima, al ne gledam ih s zgražanjem, ne šaputam kad prolazim pored njih i jednostavno suosjećam s njima u tom trenutku, al znam da je njihova borba tek pred njima.
bit će one dobro - kad padnu najniže što mogu dignut će se i bit će sve ok.
nadam se da me neka, u počecima svoje bolesti pročitala, i da zna što je čeka, a to je strava i ogoljenje svih boli i trauma, svega onog što ih je dovelo do toga da zamrze sebe....a snagu tek moraju pronaći.
pusa svima........i ako netko želi nešto pitati.....može i na privatne poruke!
:W

[chiquita]

dyna svaka ti čast što si s nama podijelila jedan mali djelić svog života.
možda ne bi bilo loše da napišeš i kako si se okrenula prema gore i kako si si pomogla.pretpostavljam da je borba bila teška i preteška, kako si i napisala, pa bi me zanimalo kome si se obratila i što te trgnulo da živiš.
:w

[Lucy Fair]

Imam dojam da bi se u sociološkom smislu problemu anoreksije moglo pristupiti po analogiji sa problemom pušenja.
Iako pušači sami biraju svoj porok, nedvojbena je krivnja duhanske industrije. Isto tako, modna industrija i mediji koji je podupiru evidentno propagiraju mršavost kao estetski ideal. Baš me zanima kako bi bilo kad bi se roditelji stradalih djevojaka udružili i podnijeli tužbe protiv modnih časopisa, te televizijskih postaja koje, prikazujući snimke mršavih modela, navode teen djevojke da teže prema opasnom i nezdravom idealu?
Pa, ako se od moćne duhanske industrije uspjelo utjerati odštete i isposlovati zabranu reklamiranja cigareta, zašto ne pokušati?

A što se tiče sramotnog javnog istupa gospodina Ciganovića, pitam se što čekaju naše feminističke udruge, zašto još nisu pdnijele tužbu? :confused:

[Elektra]

Ne znam ako je itko gledao ali danas je na HRT2 bio film prema istinitom događaju o jednoj ženi iz SAD-a - Ellen Hart Pena koja se 10 godina borila s bulimijom.

Ustvari, toliko je dugo to uspješno skrivala dok na kraju skoro pa nije umrla i ugrozila nerođeno dijete. Tek onda joj je muž saznao.
U filmu se spominjalo kako je samo tijekom jednog obroka mogla pojesti oko 10 000 kalorija :eek:

prestrašno!

[Kruska]

Gledala sam taj fil, žena si je skoro upropastila život..ali ja znam i stvarne priče anoreksije i bulimije, nažalost.
To su sve moje prijateljice, moje poznanice, koje su zbog želje da ih se zamijeti, voli, pruži pažnja, strašno mršavjele.
Ili zbog bolesti na raznim djetama koje se kasnije pretvore u konstantu propadanja čak i kada su potpuno zdrave..
One nemaju kontrolu nad svojim životom...
Spominjali su se tu kao i neodgovorni roditelji ali što da radi cura kojoj je majka modna dizajnerica i svoju anoreksičnu kćer smatra predebelom?!
Ili majka kojoj kčer završi u bolnici zbog majčinih kompleksa, koje prenosi na nju?
Tko se tu treba lječiti?

[se7en]

Ja ću svoje mišljenje ukratko:

anoreksija :cice:

bulimija :rigo:


Eto. :o

[Azaleja]

Elektra kaže:
Ne znam ako je itko gledao ali danas je na HRT2 bio film prema istinitom događaju o jednoj ženi iz SAD-a - Ellen Hart Pena koja se 10 godina borila s bulimijom.

Ustvari, toliko je dugo to uspješno skrivala dok na kraju skoro pa nije umrla i ugrozila nerođeno dijete. Tek onda joj je muž saznao.
U filmu se spominjalo kako je samo tijekom jednog obroka mogla pojesti oko 10 000 kalorija :eek:

prestrašno!

Da, gledala sam ga prije. Taj film je izrazito potresan i vidi se da je sve povezano sa roditeljima.

Znam za stvarne slučajeve anoreksije, a za bulimiju baš ne.

Kruška kaže: Spominjali su se tu kao i neodgovorni roditelji ali što da radi cura kojoj je majka modna dizajnerica i svoju anoreksičnu kćer smatra predebelom?!li majka kojoj kčer završi u bolnici zbog majčinih kompleksa, koje prenosi na nju?Tko se tu treba lječiti?

Recimo, neodgovorni roditelji. Što misliš o tome da mama 10/11 godišnjoj djevojčici koja se razvija i postaje djevojka, mama kaže da je : debela i treba manje jesti. Mislim, ja bi takve roditelje:bonk: :Snajper: U potpunosti se slažem sa kruškom. Ili, roditelji su rastavljeni i djevojka želi biti potpuno lijepa, a inače je pametna i draga.Ona traži na takav način utjehu i stručnu pomoć. Znate što je najgore, uništila si je pola zdravlja. Izgubila je mengu, urinarni trakt i dosta oštećenja. I dandanas se liječi, jer si je uništila zdravlje za cijeli život.

Zar nam ne nameće tv, modni časopisi da je na svakoj stranici: prvo puno recepta, pa zatim dijeta, ili ''miss twigy'', na naslovnoj stranici. S takvim stavom će sve više biti i anoreksija i bulimija. Ali, najgore je ono što se ni one to same ne mogu ili ne žele priznati, da im je potrebna stručna pomoć.

Jednom kada se upadne u to, vrlo je teško izaći, a ako roditelji vide, oni se prave da ne vide. Jer traži se da budeš uspješna karijera, lijepa, pametna , obrazovana , odnosno superžena, a time se i ciljevi povećavaju.

[Elektra]

Ja ne znam nikoga tko je imao s time problema. Možda i znam a da toga nisam svjesna. :(

Da, česti su slučajevi kada majka projecira svoje želje na svoje dijete tj. kćerku. Tipa, ona nije postigla to, to i to pa to očekuje od kćerke i očekuje da bude ovakva i onakva ili pak majka je bila ful uspješna pa tako mora i kćer.

Ali šta kada si curica sama utuvi u glavu kako mora imati 45 kg i ni grama više mada je očito da je prepremšrava?

Ja imam frendicu čija je mama na faksu bila naj ovo naj ono i to očekuje i od nje. Ali jebiga, nismo svi za sve. Dobro, moja frendica nema problema s prehranom ali pitanje vremena je kada će puknut u nekom drugom smislu :(

[Leia]

Bok svima,
samo kratko, za sve one kojima je potrebna pomoc, ima u Zagrebu jedna stvarno kompetentna i dobra doktorica koja se bavi poremecajima prehrane. Ukoliko ima netko kome je potrebna pomoc, ili razgovor, neka mi se javi na PM.

Pusa,

Leia

[Tijana]

Leia kaže:
Bok svima,
samo kratko, za sve one kojima je potrebna pomoc, ima u Zagrebu jedna stvarno kompetentna i dobra doktorica koja se bavi poremecajima prehrane. Ukoliko ima netko kome je potrebna pomoc, ili razgovor, neka mi se javi na PM.

Pusa,

Leia

Misliš na "kompetentnu" dr. Tanju Škoro koja cure liječi Atkinsovim režimom prehrane i svojim pričicama i za to 1 sat naplaćuje 300 kn? :rolleyes:

[femmelatin]

Jel postoji netko u Zagrebu, u sklopu neke bolnice ili sl, tko se bavi baš anoreksijom? Neki određeni doktor ili ambulanta, klinika?
Također grupa za pomoć ili udruga ili slično, možda website?

Privatni liječnici me ne zanimaju, treba mi baš netko tko djeluje kao javna ustanova.

Hvala puno

[DarthFlake]

ne, koliko ja znam..a i ono sto postoji je tako lose da sa tih grupnih sastanaka jedino mozes otici sa novim idejama kako jos lakse i uspjesnije smrsaviti tako da ih opce necu ni spominjati. :(

[femmelatin]

Ma ne trebaju mi radi bolesti, nego jednog projekta. Našla sam na internetu udrugu Nada, Ksaver 200 - bez broja telefona, i udrugu Libella iz Rijeke, ali navedeni telefon više ne postoji.

[magic]

U Rijeci se ed lijeche ambulantno na Psihijatrijskoj klinici rijechke bolnice.


Nazovi ih pa se raspitaj.

[IggXy]

Da ima u rijeci taj centar...nemogu naći referat koji sam pisao o anoreksiji i bulimiji jer sam bio napisao nekoliko stranica web i ustanove što se bave tim...

[Natch]

ja mislim da bas postoji, i da sam to vidjela ili u gradskom vodicu u vecernjem ili vjesniku, ili negdje na internetu...probaj potrazit preko googla:top:

[IggXy]

Našao sam linkove u favoritesu koje sam koristio za referat...
Libella(to za anoreksiju u rijeci)
http://klub.posluh.hr/libella/default.asp

Ako trebaš još koji link samo javi

[ZA-ZDRAVLJE]

Probaj se obratiti na psihijatriji na Rebru doktorici Grubišin Jasmini.

[magic]

femmelatin kaže:
i udrugu Libella iz Rijeke, ali navedeni telefon više ne postoji.

za Udrugu Libella obrati se na 051 659 182, 659 184, prof. Peršić koji ce ti rado pomoci.

[femmelatin]

hvala svima!:)

[sweety850]

KAD STE STVORILI ANOREKSIJU, ZASTO JE SADA ZELITE ISTRIJEBITI????:confused:

svi seru kako vole cure s oblinama, bla bla bla, a kad vide malo jacu curu odmah seeru, jao vidi ovu debelu krmacu i onda se pitaju pa kako to da cure imaju iskrivljenu sliku o sebi??? boze sveti, kako je to smijesno:rofl:

zar svi ljudi koji nisu ultra mrsavi nisu u modi ili sta?????
sve manekenke imaju anoreksiju i bulimiju i to svi znaju, samo se prave da ne znaju. jake mi manekenke kad ona mora biti nadrogirana da bi izasla na pozornicu i prosetala, ne smao ona i ostale popularne pjevacice, voditeljice...

stvarno neznam kako god okrenes, ak si debel NEVALJAS, AK SI MRSAV OPET NEVALJAS, pa vi ljudi stvarno niste CISTI!!!!

Najbolje je imati nestvarne uzore poput nekih manekenki koje SU SAVRSENE I NEMAJU NIKAKVE MANE i to uz pomoc kompjutera...

[sweety850]

Jel meni netko može objasniti zašto neka žena želi biti anoreksična?:confused: Em za nju nije zdravo em muškarci vole kad imaju za što uhvatit



pa sigurno zato sto svi namecu manekenke s oblinama, da im budu uzor.

[Kruska]

KAD STE STVORILI ANOREKSIJU, ZASTO JE SADA ZELITE ISTRIJEBITI????:confused:



sasvim je kriva ta tvoja izjava da smo anoreksiju "stvorili"
vjerovala ili ne mršavost je postala jako popularna već krajem 18 stoljeća.
opće je poznata činjenica da je od nje bolovala i carica sissy...

i neće se to samo tako istrijebiti ali možda ako budemo viđali manje kostura po raznoraznim revijama, stvari krenu nabolje.
nadam se samo da to nisu bila kratkoročne odluke

[malakala]

Zanima me postoji li negdje u Hrvatskoj ili u blizini Hrvatske (BiH, Srbija, Slovenija ili drugdje) klinika za liječenje anoreksije i bulimije? Je li netko možda imao kakvih iskustava s time? Bio u kakvoj takvoj klinici?
Ako da: gdje? kako to izgleda? koliko košta?
Hvala svima na informacijama.

[ileana_]

Bila je već ovdje slična tema..
http://www.forum.hr/showthread.php?t=123089


ja sam baš to danas tražila nešto me zanimalo kako izgledaju ti "pro-ana" sajtovi, u novinama bilo nešto o ukidanju itd..osobnih iskustava nemam..

[darkNess(ie)]

ima u zagrebu klinika za anoreksiju i bulimiju.. ne znam di je ni kak se zove, frend je bio prije nekoliko godina.. a tim problemima se inace bavi klinika za psihijatriju KBC zagreb

[malakala]

vidjela sam što se sve pisalo prije o toj temi i sve je korisno i zaista mi je drago da se o tome piše.

ipak, ja ovdje imam drugačiju vrstu pitanja...

naime, znam, nažalost iz osobnog iskustva, što znači liječiti se od poremećaja hranjenja. jedino što vam mogu reći, a bez da ulazim u detalje, jest da je to izuzetno težak, dug i mukotrpan proces koji je jakoteško isfurati bez ičije pomoći. sigurna sam da će se svi oni koji su to prošli ili prolaze složiti sa mnom.

ne kažem da je kod nas nemoguće dobiti neki oblik pomoći od stručnih osoba. moguće je, ali su ipak svi koji se bore protiv toga najvećim dijelom prepušteni sami sebi i generalni je stav da se svatko za sebe mora sam snaći pa eto ako ima malo sreće može naići i na neku manju potporu psihoterapeuta. drugih stručnih osoba specijaliziranih za te bolesti kod nas nema.

s druge strane, poznato je da je najučinkovitiji način liječenja konstantan i svakodnevni rad tima stručnjaka koji osobi trebaju pomoći da izađe iz te muke.
upravo zato su, koliko sam shvatila iz osobnih laičkih istraživanja, vani osnovane razne klinike u kojima se može boraviti nekoliko tjedana ili mjeseci gdje se onda dobiva adekvatna briga i pomoć.

e pa, mene zanima ima li netko tko je boravio u takvoj ili sličnoj klinici bilo gdje na svijetu ili možda netko zna nešto o tome a bio bi toliko dobar da podijeli svoja iskustva? :)

[snjoxi]

a da probas s homeopatijom?

[malakala]

mislim da se homeopati u to ne upuštaju, barem ne ako su stručnjaci, jer je to poprilično komplaksna i prventsveno psihološka bolest...

ali hvala na ideji, raspitat ću se još malo o toj mogućnosti :top:

[balerina]

Ima li netko ovdje anoreksiju ili bulimiju.
Ja sam nedavno dobila anoreksiju i ne znam što da radim,ako netko ima nekakav prijedlog bila bi mu zahvalna.

[Deville]

odi doktoru on ce ti dat najbolji savjet

[Ivanicapeca]

Ima li netko ovdje anoreksiju ili bulimiju.
Ja sam nedavno dobila anoreksiju i ne znam što da radim,ako netko ima nekakav prijedlog bila bi mu zahvalna.

Kako to misliš "nedavno si je dobila"? Tko ti je uspostavio dijagnozu?

[kemik]

totalno me zanima kako se dobije anoreksija :confused:

[piece]

meni isto nije jasno kako misliš dobila anoreksiju?

[piece]

voljela bih razgovarati s nekim tko boluje od bulimije ...please da razmijenimo iskustva

[Ivanicapeca]

voljela bih razgovarati s nekim tko boluje od bulimije ...please da razmijenimo iskustva

Dušo, ali ti je možda niti nemaš. Jedna od nus pojava kod anoreksije i bulimije je nijekanje problema. Molim te da nam napišeš što se to događa s tobom kada misliš da imaš anoreksiju i bulimiju. Lakše će nam biti pomoći ili te uputiti nekome da razmijeniš iskustvo ili dobiješ savjet.
Molim te, nemoj sad odmah zabrijati kako te napadamo:kiss:

[piece]

ne mislim da me napadas, vidis stvar je u tome da ja niječem već nekoliko godina i smatram da uopće nije problem to sto izazivam povraćanje...i da mogu uvijek prestati ... da na nekoliko dana najduže mjesec dva...

[piece]

a sto se događa? imam neopisivu želju za hranom i nakon sto se prejedem užasnu krivnju zato što sam to opet učinila pa se onda najjednostavnije čini povraćati

[piece]

bila sam u doktora dobila savjet da moram prestati s tim što radim...

[darkNess(ie)]

bila sam u doktora dobila savjet da moram prestati s tim što radim...

ali sto? ocito nisi prestala

[tonka 32]

bila sam u doktora dobila savjet da moram prestati s tim što radim...

Moraš prestati s tim kad bi ti ja ispričala što se zbog toga dogodilo mojoj bliskoj prijateljici , nemoj to radit kad upropastiš organizam aj bog nema povratka navučeš si veće probleme od uživanja u hrani i lošeg izgleda najbolje ti je da pođeš kod psihologa ali i kod nutricioniste koji će ti kazati na koji naćin da kontroliraš ishranu

[darkNess(ie)]

pogledaj malo slike pravih anoreksicarki..i zapitaj se dal bi tako htjela izgledati?

sto si dulje anoreksicna to su ti sanse da se ponovo vratis na normalnu prehranu skoro pa nikakve... i pomiri se s cinjenicom da nema 100% oporavka.. gledam svoju sestru kako nakon 10 godina sto je imala ne moze jos jesti normalno..u biti nece jesti normalno dok joj ne kazem da ce umrijeti...

ne dozvoljavaj si to... anoreksija i bulimija je sporo samoubojstvo..

zalosno je to sto se anoreksija pojavljuje kod djevojaka koje se samo prenemagaju.. to ne treba lijeciti, nego tuci...

i ne shvacate da svojom bolescu predstavljate teret svojim bliznjima..ako se vec hocete ubiti, postedite patnje svoje roditelje da vas ne gledaju takve odvratne pa se bacite s kata ili propucajte glavu

[Ivanicapeca]

Moraš prestati s tim kad bi ti ja ispričala što se zbog toga dogodilo mojoj bliskoj prijateljici , nemoj to radit kad upropastiš organizam aj bog nema povratka navučeš si veće probleme od uživanja u hrani i lošeg izgleda najbolje ti je da pođeš kod psihologa ali i kod nutricioniste koji će ti kazati na koji naćin da kontroliraš ishranu

O ljudi moji, ne može se samo tako s time prestati. Ovo je problem psihičke prirode i potrebna je pomoć stručnjaka, u vidu intenzivne terapije. Osim toga, kod povraćanja se luči jedan hormon (ne mogu se sjetiti imena) koji daje osjećaj smirenosti i zadovoljstva odmah nakon povraćanja i navodno se na to može stvoriti ovisnost.

Balerina, napisala si da si nedavno dobila bulimiju i anoreksiju, pa sam zato pretpostavila da je nemaš, jer u početku nikako nema prihvaćanja činjenice kako imaš problem. Ono na što moraš obratiti pažnju su problemi koji su te "natjerali" da to činiš, jer iz nekog razloga si zabrijala kako si debela, ili sebe kažnjavaš iz nekog razloga...zato ti je potrebna pomoć psihijatra ili psihologa, da u razgovoru s tobom razluče gdje je problem. Nema tog iskustva na forumu koje bi ti moglo pomoći, jer je bulimija i anoreksija stanje prouzročeno individualnim problemom psihičke naravi.
Tek kada počeš sa terapijom, možeš pitati "sutrpnice" kako se one bore protiv svojih poriva, npr. Morat ćeš kod dr. po uputnice za specijaliste. Nadam se da imaš dobru potporu kod kuće.:kiss:

[balerina]

Tko mi je utvrdio?Pa doktor,tko bi drugi,rekao mi je hrpu gluposti o tome što bih trebala raditi,jresti i sl. To je bilo prije mjesec dana.Sada mi tvrdi da moram više jesti i buljiti u sapunice jer ću inaće prespavati u bolnici kao da bi to bilo prvi put.Što se tiće onoga "dobiti" to je metafora.

[darkNess(ie)]

Tko mi je utvrdio?Pa doktor,tko bi drugi,rekao mi je hrpu gluposti o tome što bih trebala raditi,jresti i sl. To je bilo prije mjesec dana.Sada mi tvrdi da moram više jesti i buljiti u sapunice jer ću inaće prespavati u bolnici kao da bi to bilo prvi put.Što se tiće onoga "dobiti" to je metafora.

zasto su to gluposti?

[Ivanicapeca]

Tko mi je utvrdio?Pa doktor,tko bi drugi,rekao mi je hrpu gluposti o tome što bih trebala raditi,jresti i sl. To je bilo prije mjesec dana.Sada mi tvrdi da moram više jesti i buljiti u sapunice jer ću inaće prespavati u bolnici kao da bi to bilo prvi put.Što se tiće onoga "dobiti" to je metafora.

No dobro, imaš li ti kakvu psihološku pomoć ili te samo šopaju i drže na infuziji?

[Barca]

Ima li netko ovdje anoreksiju ili bulimiju.
Ja sam nedavno dobila anoreksiju i ne znam što da radim,ako netko ima nekakav prijedlog bila bi mu zahvalna.

Pa to sto si pala na 37kg je alarmantna vijest ( bez obzira na tvoju visinu ).
Za pocetak si moras priznati problem i podijeliti ga s okolinom. Kad kazem priznati, trebas SEBI priznati da se stvarno radi o problemu, i to problemu kojem je konacna posljedica smrt, a ne samo o gluposti oko koje su drugi ljudi digli bezveze buku.
Nakon sto si priznas problem, trebas ga racionalizirati. Shvatiti sto je to sto te gurnulo preko ruba i radi cega se ne volis. Cinjenica jest da se ti ne volis, tocnije mrzis, i namjerno se unistavas. Cime si nezadovoljna? Zanemari nezadovoljstvo izgledom, ono nije to sto trazis. Uzrok je vjerojatno puno dublji i slojevitiji. Nezadovoljna si nekim svojim karakteristikama, ponasanjem, reagiranjem na neke stvari. Sam izgled je samo trigger kojim pokusavas kontrolirati svoj zivot.
Kad racionaliziras problem, slijedeci korak je rjesavanje tog uzroka. Naravno da se radi o dugotrajnom procesu u kojem ce ti vrlo vjerojatno trebati velika pomoc i razumijevanje okoline i tvojih bliskih, a i strucna pomoc.

Ono cega moras biti svjesna je da ti u ovom trenutku nemas buducnosti. Sve sto radis, ako studiras, treniras nesto, njegujes neke odnose, nema smisla zato sto umires. Zapravo, u ovom si trenutku mrtva, ali glumis zivot. I tek kad to shvatis moci ces se poceti boriti za sebe i izvuci se iz tog pakla u kojem se nalazis.

Zao mi je ako sam u nekom trenutku okrutna. Zelim ti da uspijes i da pobijedis sebe. :kiss: :kiss:

[piece]

ali sto? ocito nisi prestala

da nisam prestala i svjesna sam sto radim sebi i svojoj obitelji , to je žalosno na psihoterapiji su dijagnosticirali da sam u depresiji pa eto sad uzimam antidepresive cudno je sto doktorica o onome sto radim nije uopće razgovarala zao mi je ako sam te naljutila :kiss:

[piece]

O ljudi moji, ne može se samo tako s time prestati. Ovo je problem psihičke prirode i potrebna je pomoć stručnjaka, u vidu intenzivne terapije. Osim toga, kod povraćanja se luči jedan hormon (ne mogu se sjetiti imena) koji daje osjećaj smirenosti i zadovoljstva odmah nakon povraćanja i navodno se na to može stvoriti ovisnost.

Balerina, napisala si da si nedavno dobila bulimiju i anoreksiju, pa sam zato pretpostavila da je nemaš, jer u početku nikako nema prihvaćanja činjenice kako imaš problem. Ono na što moraš obratiti pažnju su problemi koji su te "natjerali" da to činiš, jer iz nekog razloga si zabrijala kako si debela, ili sebe kažnjavaš iz nekog razloga...zato ti je potrebna pomoć psihijatra ili psihologa, da u razgovoru s tobom razluče gdje je problem. Nema tog iskustva na forumu koje bi ti moglo pomoći, jer je bulimija i anoreksija stanje prouzročeno individualnim problemom psihičke naravi.
Tek kada počeš sa terapijom, možeš pitati "sutrpnice" kako se one bore protiv svojih poriva, npr. Morat ćeš kod dr. po uputnice za specijaliste. Nadam se da imaš dobru potporu kod kuće.:kiss:
slazem se s tobom u necemu iiz prvog dijela tvoje poruke:kiss:

[piece]

nisam bila sigurna što izaziva taj osjećaj smirenosti i zadovoljstva nakon povraćanja. TI KAŽEŠ DA JE TO HORMON. Ono što smatram bitnim jest da taj osjećaj postoji postaneš uistinu ovisan o njemu,zato je teško prestati.

[darkNess(ie)]

da nisam prestala i svjesna sam sto radim sebi i svojoj obitelji , to je žalosno na psihoterapiji su dijagnosticirali da sam u depresiji pa eto sad uzimam antidepresive cudno je sto doktorica o onome sto radim nije uopće razgovarala zao mi je ako sam te naljutila :kiss:


ma nisi me naljutila, nego ja to godinama gledam kod sestre i vise ne znam kak da se osjecam ni kak da joj pomognem.. ne zelim da se to drugima dogadja pa onda tako reagiram....

bitan je onaj trenutak kad samu sebe pljusnes i kazes :''wtf mi je, prekini s tim i daj se uozbilji''

sretno ti

[Ivanicapeca]

nisam bila sigurna što izaziva taj osjećaj smirenosti i zadovoljstva nakon povraćanja. TI KAŽEŠ DA JE TO HORMON. Ono što smatram bitnim jest da taj osjećaj postoji postaneš uistinu ovisan o njemu,zato je teško prestati.

Zato se tvom problemu mora pristupiti vrlo stručno i temeljito, jer radi se o ovisnosti, poput one o drogama.
Ako si bila kod dr. i nije ti objasnio temeljito ono što ja djelomično znam, zahvaljujući discovery kanalu, stvarno ne znam što da ti kažem. Morat ćeš naći nekog tko je specijalizirao konkretno liječenje bulimije i anoreksije. Zaista nemam pojma kako to kod nas funkcionira. Znam da onako kako to funkcionira u USA i nekim zemljama EU je najbolji način izlaska iz krize, a to je kombinacija psiho terapije i terapije infuzijama i polaganim uvođenjem hrane dok se ne stabiliziraš i malo ne popuniš, jer može doći do ozbiljnih oštećenja mozga i drugih organa, u vrlo kratkom roku, nastaviš li tim tokom. Nije isti problem, ali je sličan, radi se o gladovanju Glavaša. Čovjek je u par mjeseci izgladnjivanja postao vegeta.

[balerina]

Vi ne razumijete da ja sebe vidim užasno debelu,ogromna sam.Koliko god se trudila prihvatiti "problem" svakim danom sam sve više uvjerenija da ga nemam iako svi tvrde suprotno.Obitelj,prijatelji,profesori i liječnik mi govore da moram jesti,prestati trenirati balet i prihvatiti da sa mnom nešto nije u redu,ali normalna sam i uopće ne osjećam nekakvu veliku slabost,osim što mi je učenje malo otežano i osjećam grižnju savjesti nakon svakog(i najmanjeg) unosa hrane-ali nitko ne shvaća da sam u najboljem stanju.Imam svoju umjetnost i što mi još treba?

[Barca]

Imam svoju umjetnost i što mi još treba?

Nista. Umires.

[darkNess(ie)]

Imam svoju umjetnost i što mi još treba?

ne, ti cak ni umjetnost nemas... umjetnost trebas razvijati kroz zivot, a kako ces to ako umres?
prvo trebas zivot jer bez njega nema umjetnosti.. ovo sto ti radis je silovanje jedne predivne umjetnosti-baleta

[balerina]

Balet i slikarstvo su jedino zbog čega i živim.Do drugoga mi ionako nije stalo.

[darkNess(ie)]

Balet i slikarstvo su jedino zbog čega i živim.Do drugoga mi ionako nije stalo.

gle, ti ne shvacas, ti ne zivis, ti umires

[balerina]

Zašto ste svi tako okrutni?

[Barca]

Zašto ste svi tako okrutni?

Samo iskreni :kiss:
Ako trebas pomoc, trazi je. Ali ne ocekuj lazi.

[balerina]

Što smatraš pod "ne očekuj laži"?

[Ivanicapeca]

Što smatraš pod "ne očekuj laži"?

Vjerojatno to da ako nastaviš tako kako će biti sve u redu. Draga moja, okrutnost ovih djevojaka je ništa prema tvojoj okrutnosti prema samoj sebi.Tvoja okrutnost vodi ravno u jedan bijeli lijes prekriven velikim vijencem od bijelih ruža i okružen tvojim najmilijima koji oplakuju prokletu sudbinu i sve ono što si mogla još u životu postići, a nikad nećeš. Moraš se hitno jako pozabaviti tom svojom okrutnošću.

[Barca]

Što smatraš pod "ne očekuj laži"?


Necu te sazaljevati niti osudjivati.
Necu ti reci ono sto zelis cuti nego ono sto je :mig:
Tebi je to mozda okrutnost, meni je to gola, neidealizirana istina.

[balerina]

Slažem se.

[snjoxi]

kad sve ovo citam mogu samo zakljuciti da volim svoj špek i da ga nedam za niš! :zubo:

[piece]

Zašto ste svi tako okrutni?

podijelit ću svoje iskustvo s tobom.Stanje u kojem si sada uistinu vodi u smrt. Prije desetak godina ja sam bila u sličnom stanju,nije bilo vježbe kojuom nisam mučila svoje tijelo,a živjela sam na jogurtu i jabuci dnevno.oh, kako sam debela izgledala sebi!Tada je moja okolina primjetila što se sa mnom događa...Reci mi želiš li da te okolina sažalijeva?Sigurna sam da ne...PRija mi je otvorila oči.Rekla mi je da sam u stanju kad sam vrijedna sažaljenja i da će me roditelji s pravom smjestiti u bolnicu jer mi oni sami ne znaju pomoći.Moraš se suočiti s činjenicom da imaš problem.Meni je kao posljedica izgladnjavanja ostala bulimija s kojom se borim već desetak godina ,jako nezdrav način održavanja normalne tjelesne težine. oh želim ti svu sreću da se izvučeš bez posljedica...suoči se tvoje stanje vodi u smrt,a umrijeti sigurna sam ,ne želiš:kiss:

[Barca]

PRija mi je otvorila oči.Rekla mi je da sam u stanju kad sam vrijedna sažaljenja i da će me roditelji s pravom smjestiti u bolnicu jer mi oni sami ne znaju pomoći.Moraš se suočiti s činjenicom da imaš problem.Meni je kao posljedica izgladnjavanja ostala bulimija s kojom se borim već desetak godina ,jako nezdrav način održavanja normalne tjelesne težine. oh želim ti svu sreću da se izvučeš bez posljedica...suoči se tvoje stanje vodi u smrt,a umrijeti sigurna sam ,ne želiš:kiss:

Bulimija je jednako opasna bolest kao i anoreksija.
Drago mi je da si svjesna svog problema, ali i ti imas ozbiljan problem kao i balerina. I sve sto ti je prijateljica koja te izvorno motivirala rekla - i dalje stoji.

[balerina]

Ne mogu se suočiti s nečim u što ne vjerujem.Imala sam problem,u sedmom razredu osnovne škole-imala sam bulimiju,tj.tako su to nazivali.Jela sam ali sam sve to izbacila nakon obroka,tada mi se je to činilo puno lakše od izgladnjivanja.Poslali su me na liječenje i sve ok!No svejedno nisam zadovoljna svojim tijelom te i dalje držim da sam predebela i da moram pod hitno smršavljeti-to i namjeravam.Jedan profesor(najdraža i najmilija osoba u mome životu)mi je rekla da moram napisati ono što sam prvo napisala,da mi je to rekao netko drugi-ne bih to uradila,ali ipak...uglavnom,nemam problem,ne umirem a ako i umrem-nema osobe koja bi žalila za mnom,a ja bih žalila samo za jednom stvari-umjetnošću!Zaljubljena jesam,uzvraćeno jest jedino je prepreka ogromna razlika u godinama no nema veze.Kod mene postoji umjetnost i muškarac,ali kako je Degas rekao,mi imamo samo jedno srce.

[darkNess(ie)]

to sto kazes da nema osobe koja bi zalila za tobom je tako sebicna laz... ti mislis da tvoji roditelji tebe ne vole? a ni decko? a sama si rekla da je ljubav uzvracena ... a to sto mislis da nitko nece zaliti za tobom je dublji psihicki problem koji seze iz djetinjstva, trebas otici na jednu malo bolju psihoanalizu da se otkrije izvor kompleksa manje vrijednosti...

jesi se probala kad pozvati na logiku, zdrav razum, racionalnost i znanost?
jesi kada proucavala ljudsko tijelo u medicinskom atlasu ili na satima biologije gdje je objasnjeno da se covjek sastoji od kostiju, misica, da ima organe, krv, vodu i da sve to ima tezinu... tih tvojih 37kg ili kolko vec, nije 37kg masnog tkiva, nego tezina kostiju... i ajde mi reci, po kojim zakonima ljudsko tijelo moze pravilno funkcionirati bez hrane i odredjene kolicine kalorija..

ako se vec neces pozvati na zdrav razum ljudi koji ti daju savjete da ne radis od sebe hodajucu smrt, pozovi se na zakone medicine i ako ti ide matematika izracunaj kolika je vjerojatnost da prezivis ako nastavis ovako

jel ne shvacas da svi ovi ljudi na ovom topicu trose svoje vrijeme, radi tebe, da ti pomognu i da ti objasne... dakle ljudi koji te ne poznaju i koji te nikad nisu vidjelu u zivotu ti pokusavaju pomoci...

jel i dalje mislis da kad umres da nitko nece zaliti za tobom?

[Barca]

dark, ne slusa te.
Nazalost.

[piece]

Bulimija je jednako opasna bolest kao i anoreksija.
Drago mi je da si svjesna svog problema, ali i ti imas ozbiljan problem kao i balerina. I sve sto ti je prijateljica koja te izvorno motivirala rekla - i dalje stoji.

da, slažem se s tobom.Trebalo mi je dugo vremena da uopće priznam da imam problem osobito je teško razgovarati o stvarima koje su uzrokovale poremećaj u prehrani kod mene.trudim se prestati ali to ide veoma tesko zato sto kada ne povraćam ne jedem mnogo ali postacvila sam si cilj , nikad više izgledati kao u vrijeme kad nisam ništa jela,to vodi ravno u smrt.Balerina žao mi je što toga nisi svjesna pokušaj s ovim please, slikaj se jednom i dobro promotri svoje tijelo . 37 kilograma kostiju kako je rekla ness. ako se ne želiš suočiti s psihičkim uzrokom onoga što radiš sebi pokušaj s fizičkim posljedicama onoga što radiš, da te ljudi ne vole nitko ti ne bi želio pomoći...a vjeruj mi svi to žele samo ne znaju kako zato moraš poslušati što ti je doktor rekao i početi jesti te se suočiti s osjećajem krivnje kad jedeš,reci mi zvuči li ti to normalno ? rekla si da imaš osječaj krivnje kad jedeš a hrana je normalna fiziološka potreba...:kiss:

[balerina]

to sto kazes da nema osobe koja bi zalila za tobom je tako sebicna laz... ti mislis da tvoji roditelji tebe ne vole? a ni decko? a sama si rekla da je ljubav uzvracena ... a to sto mislis da nitko nece zaliti za tobom

jel ne shvacas da svi ovi ljudi na ovom topicu trose svoje vrijeme, radi tebe, da ti pomognu i da ti objasne... dakle ljudi koji te ne poznaju i koji te nikad nisu vidjelu u zivotu ti pokusavaju pomoci...

jel i dalje mislis da kad umres da nitko nece zaliti za tobom?

Da,dečko...problem je u tome što nismo zajedno jer ne možemo,ne smijemo.Stariji je od mene,dobro nije važno,ali je razlika veelika.Ionako,kaže da me voli ali me ne želi ni dodirnuti jer misli da ja to ne bih(valjda zbog "kostiju")osijetila.Žao mi je što se mučite sa mnom,ali i dalje mislim da nitko neće žaliti,moj profesor je živi primjer,joj,što mi radi...

[Torma]

Jasno je da uz svoj poremecaj i imas i ozbiljan kompleks boema, izgladnjelog umjetnika, neshvacenog genija..etc.. No obicno takvi ljudi ako su zaista talentirani u sebi imaju nagon koji ih tjera da ostave svoj trag u svijetu- u tebi ne vidim to nego samo ocajnicku potrebu za paznjom.. A ti se nastavi izgladnjivati i zivjeti svoj bezvoljni larpurlartisticki zivot- a slike ce biti izlozene samo u dnevnoj sobi tvojih roditelja.
Mozda okrutno , ali vidim ovdje ljude koji ti pokusavaju pomoci no ti si cvrsta u svojim "uvjerenjima"- sto onda uopce trazis ovdje: nekoga da ti kaze da su tvoja kilaza i mentalni sklop normalni..?

[balerina]

Ne.Slike nisu izložene u sobi mojih roditelja...prošla sam tu fazu,napredovala sam sam.
Što se tiče škole i mojih djela,naravno i baleta-krenulo mi je.Sutra idem psihologu,poslušati ću vas(zato jer ne mogu spavati od toliko napadanja),povesti ću sa sobom nekoliko dragih osoba pa će mo vidjeti što mi je.Ako se ispostavi da je točno ovo o čemu se ovdje piše,razmisliti ću o svemu,možda čak i ubacim ručak.

[darkNess(ie)]

balerina, jesi li promijenila svoje misljenje?

evo ti nesto za razmisljanje ako nisi
http://www.jutarnji.hr/kultura_i_zivot/moda/clanak/art-2007,2,15,manekenka_smrt,62706.jl

[balerina]

balerina, jesi li promijenila svoje misljenje?

evo ti nesto za razmisljanje ako nisi
http://www.jutarnji.hr/kultura_i_zivot/moda/clanak/art-2007,2,15,manekenka_smrt,62706.jl

Psiholog je potvrdio sve ono što ste mi govorili,još razmišljam jer su se dogodile prekrasne stvari u zadnja dva dana.Ne znam da li bih vam ih napisala ili ne ali svejedno hvala na strpljenju.

[citadella]

Draga balerina,znam da misliš da si neshvačena i da te nitko nemože razumjeti,ali vjeruj mi da nisi sama na svijetu,ima curica kao ti jako puno i uvijek ih je bilo.Ja sam završila srednju umjetničku i od svoje devete godine sam u baletu,odnosno sad sam profesionalni baletni umjetnik i radim u HNK-Split.U tvojim godinama sam razmišljala slično kao ti i vjeruj mi da se normalno razviješ i budeš fizički zdrava i psihički stabilna osoba MORAŠ JESTI,u pubertetu je i poželjno da imaš koje kilo viška,nemoraš se hranit kruhom ni slatkišima,jedi voće,povrće ali JEDI.Kad se tvoje tijelo formira vidjet češ da sasvim normalnom prehranom bez prežderavanja uz puno rada kakav je ovaj posao sam po sebi izgledat češ mršavom,ali zdravo mršavo.Pamet u glavu jer prioriteti se nekad u životu i promjene,pogotovo u tvojim godinama,iz mladenačke zaluđenosti,zaljubljenosti,sna pogodi te realnost,pa se zapitaš čemu toliko mučenje u životu,a ti se igraš sa onim najvažnijim,a to je ZDRAVLJE.

[balerina]

Hvala vam svima,razmišljam.

[darkNess(ie)]

Psiholog je potvrdio sve ono što ste mi govorili,još razmišljam jer su se dogodile prekrasne stvari u zadnja dva dana.Ne znam da li bih vam ih napisala ili ne ali svejedno hvala na strpljenju.

ali te prekrasne stvari se nisu dogodile zato sto ne jedes...
ispricaj nam ako zelis, bit ce nam drago ako ti se nesto lijepo dogodilo..

psiholog je samo potvrdio ono sto smo ti mi govorile, poslusaj nas i njega jer ti mi zelimo dobro

[balerina]

ali te prekrasne stvari se nisu dogodile zato sto ne jedes...
ispricaj nam ako zelis, bit ce nam drago ako ti se nesto lijepo dogodilo..

psiholog je samo potvrdio ono sto smo ti mi govorile, poslusaj nas i njega jer ti mi zelimo dobro

Pa,dobro.Išla sam psihologu,pričali smo,rekao mi je neke stvari koje nisam razumjela ali su mi se činile točnima.Upitao me je imam li možda kakvih psihičkih probema,žalim li za nečim ili je li mi tko nanosi bol i zašto to čini.Ispričala sam mu za osobu u koju sam zaljubljena(nema smisla da to više prikrivam-profesor mi je),kako mi je rekao da me voli(čak sam upoznala i njegovu ženu,priznala joj sve),zajedno smo ali nismo,ne znam kako bih to objasnila...viđamo se ali nismo službeno zajedno zbog razlike u godinama i njegove profesije.Također sam mu rekla da da me ne želi ni dodirnuti na što mi je odgovorio da bih se trebala zapitati zašto to ne želi.O tome sam razmišljala cijelu noć i svejedno mi nije bilo jasno-još mi nije jasno.
Sutradan(danas)sam došla u školu(imala sam sat kod tog profesora)-nije me ni pogledao,obratio mi se niti išta drugo, sve dok nije zvonilo(to nam je bio zadnji sat).Pozvao me je na stranu i upitao nekoliko suvislih pitanja u vezi sa njegovim predmetom.A ja mu,glupača nisam pdgovorila već sam ga izravno upitala zašto me ne želi doditnuti,željela sam propasti u zemlju od srama,samo je izletjelo.Na moje iznenađenje nije mi odgovorio ali je pitao želim li da to učini(nikada me prije nije dirao,samo smo se ljubili),rekla sam mu da želim.Dogovorili smo se da ćemo se naći večeras kod njega,da ćemo razgovarati i onda raditi sve što želim(a želim puno toga).To je prva lijepa stvar.
Druga je ta što baletna koreografija(najteža na koju sam dosad plesala)ide dosta dobro.En pointe(stajanje na vršcima prstiju)se je popravio(imala sam ozbiljnih problema s desnim stopalom,no sada je sve u redu),pirouette napreduju bolje nego li sam očekivala,a ps de deux(ples dvoje plesača) je prošao bezbolno(mislila sam da to neću moći izvesti s onim partnerom kojeg sam dobila).Treća lijepa stvar:slikarske tehnike su na dobrome putu do savršenstva.A četvrta(vjerojatno ona koja vas najviše zanima )je ta da sam ubacila ručak.Samo se nadam da mi to neće "poremetiti" karijeru,ne želim biti debela.Znam da sam to već rekla,ali hvala još jednom.

[Barca]

Drzim ti fige da ti sve krene dobro.
Zao mi je, ali moram ti ovo reci. Vec sam ti rekla da nije problem u tome sto ti je on profesor, niti u njegovim godinama, ali problem jest u tome sto je on ozenjen. I ne samo to, nego si mu zenu i upoznala.
Nemoj se dovoditi u situaciju koja te moze unistiti. Realno, ti si sada jako ranjiva i osjetljiva. Bolest koju imas je jako ozbiljna i treba ti sva moguca snaga i energija da ozdravis. Ovako nesto te moze gurnuti preko ruba i biti onaj trigger koji ce te unistiti do kraja.
Prvo ozdravi. Onda razmisli da li je taj odnos stvarno ono sto zelis. Mislim, znam da ces napraviti ono sto zelis, ali svejedno cu te zamoliti da napravis ovako. Radi sebe.
Pitanje: koliko imas godina, ako zelis reci? Mozes i na pm ako ne zelis javno.

[darkNess(ie)]

balerina, drago mi je da si sretnija nego sto si bila...
sto se tice profesora, probaj razumjeti covjeka, on zna ako se sazna da ima vezu sa ucenicom da ce ga izbaciti iz skole, izbit ce skandal, a mozda mu i oduzmu dozvolu pa nece moci raditi u skoli cijeli zivot.. njie to mala stvar danas imati siguran posao..
ne znam,ali mozda si maloljetna, svasta se dogadja, a sada su najvise na meti osude- pedofili, pa se on mozda boji da se to tako ne protumaci...
sigurna sam da i njega puno stvari muce i da mu nije lako, isto kao i tebi.

sve u zivotu treba raditi s oprezom, pa cak i kad je rijec o ljubavi.

ne brini se, neces se udebljati, jer sve sto pojedes istrosis fizickim radom na treningu, a da dobijes snagu trebas jesti, kalorije se brzo trose ako puno vjezbas - a vidim da si uporna u vjezbi jer postizes rezultate, tako da nemas nikakve brige, moze ti samo biti bolje, gore nikako, jer se energija trosi, a ponovo se unosi hranom... tako da ce i rezultati biti bolji..

spomenula si i slikarstvo, to je lijep nacin da izrazis svoje stanje duse i pomaze jako..samo naprijed

sretno balerina, nemoj da sve ovo nase pisanje i savjetovanje bude uzaludno

[lkjhg]

zdravo, ja se prvo ispricavam sto ovako upadam,ali takodje trazim pomoc. kad stanem i logicki razmisljam mislim da se mogu konrolirat, ali cim nesto, ijedna sitnica podje po zlu, ili ja tako u/mislim, gotovo je...slicno mi se dogodilo veceras :( sto me navelo da se re-registriram -da si omogucim potpunu anonimnost. dakle ukratko, nesto je krenulo neplanirano i sada u sebi imam 3 pizze i hamburger. i naravno 6-7 (nisam brojala a i jos cu jednu za svaki slucaj) tabletica alofrana(laksativ na biljnoj bazi)
...............zapravo ne znam sto ocekujem od vas, ...tj znam, savjet-okidac. (kao sto mi je i svaki zalogajcic nezdrave hrane okidac da se prezderem-funkioniram na principu sve ili nista) jer strucnu pomoc trazit necu (ne upilavajte me zasto, ali "mia" je samo moja i ne mogu je otvoreno podjelit s ikim, a da ne pricam sto bi napravila jadnim roditeljima) dakle, sutra ne jedem....... :(
trebaju mi mocne misli, koje cu sebi ponavljati kad mi dodje napadaj trpanja hrane u sebe............
dosta sam to proucavala, i najrazumnije mi je da ustvari duhovnu prazninu, koju osjetim nakon iti malog poticaja, pokusavam fizicki ispunit.......
neznam vise sta cu, ovo traje vise od 4 godine i samo se pogorsava.....
pada mi na pamet da pocmem pusit,,, to ce me mozda "ukomirat" isto kao i tovljenje.....ili da kupim antdepresive, ali neznam postoje li koji bez recepta
..............
hmmmmmmm idem sad spavati jer mi je ovo pretesko nosti u sebi, ceka me sracka za 8 sati...,dakle ujutro kad svi budu spavali,

[Barca]

...

Za pocetak bi trebala potraziti strucnu pomoc, koliko god to ne zelis.
Trebala bi se i povjeriti nekom bliskom, bilo roditeljima, nekim frendovima ili decku. Tek kad kazes nekome naglas i priznas da imas problem, onda ces ga biti u stanju poceti rjesavati. A i trebat ce ti pomoc i podrska.

Ono sto je bitno je da shvatis sto je razlog tvom prejedanju. Znam, ne zelis razmisljati, na kraju krajeva prejedanje je savrsen nacin da umrtvis sva osjetila i izbjegnes mozganje o problemima. Ali svjesna si toga da tako neces rijesiti to sto te muci. Koliko god to tesko zvucalo, moras se suociti sa stvarnim svijetom i poceti zivjeti u njemu.

Nazovi stvari onakvima kakve su. Prestani to zvati "mojom miom", to je smrtonosna bolest koja se zove bulimija. Nemoj se bojati osude ljudi koji tvoju bolest pripisuju modi i gluposti, to je ozbiljna bolest. I od nje se umire. I sto je najgore, ne samo da mozes umrijeti, nego mozes i ostati zivjeti ali sa neizljecivim posljedicama.

To ti je kao da pijana hodas po deblu iznad provalije. Najvjerojatnije ces pasti i umrijeti u mukama. Postoji mogucnost da padnes i iznakazis se ili ostanes hendikepirana. Ili se mozes polako okrenuti i otpuzati nazad u sigurnost.

Moj savjet ti je da pises. Pisi sve sto osjecas, sto mislis, sto te muci. Moze to biti na papiru, na forumu ili gdje god zelis. Nakon sto napises - citaj. Citaj vise puta. I po mogucnosti daj nekome da procita.

I slijedeci put kad se prejedes, nemoj ni povracati ni gutati laksative. Pokusaj svoju "gresku" kazniti tako da pretrpis i njene posljedice. A to je bol u stomaku i debljanje. Zvuci ti nevjerojatno, ali pomoci ce ti.

A kad osjetis snaznu zelju za prejedanjem, probaj vjezbati. Fizicka aktivnost ima za posljedicu slicno kao i prejedanje ( umrtvi te i rijesi negativne energije ), ali je zdravija i poslije ne osjecas kajanje.

Drzim ti fige. Ako pobijedis ovu bolest, bit ce ti to najveci uspjeh koji si napravila u zivotu i imat ces se na sto ponositi :top:

[darkNess(ie)]

zdravo, ja se prvo ispricavam sto ovako upadam,ali takodje trazim pomoc. kad stanem i logicki razmisljam mislim da se mogu konrolirat, ali cim nesto, ijedna sitnica podje po zlu, ili ja tako u/mislim, gotovo je...slicno mi se dogodilo veceras :( sto me navelo da se re-registriram -da si omogucim potpunu anonimnost. dakle ukratko, nesto je krenulo neplanirano i sada u sebi imam 3 pizze i hamburger. i naravno 6-7 (nisam brojala a i jos cu jednu za svaki slucaj) tabletica alofrana(laksativ na biljnoj bazi)
...............zapravo ne znam sto ocekujem od vas, ...tj znam, savjet-okidac. (kao sto mi je i svaki zalogajcic nezdrave hrane okidac da se prezderem-funkioniram na principu sve ili nista) jer strucnu pomoc trazit necu (ne upilavajte me zasto, ali "mia" je samo moja i ne mogu je otvoreno podjelit s ikim, a da ne pricam sto bi napravila jadnim roditeljima) dakle, sutra ne jedem....... :(
trebaju mi mocne misli, koje cu sebi ponavljati kad mi dodje napadaj trpanja hrane u sebe............
dosta sam to proucavala, i najrazumnije mi je da ustvari duhovnu prazninu, koju osjetim nakon iti malog poticaja, pokusavam fizicki ispunit.......
neznam vise sta cu, ovo traje vise od 4 godine i samo se pogorsava.....
pada mi na pamet da pocmem pusit,,, to ce me mozda "ukomirat" isto kao i tovljenje.....ili da kupim antdepresive, ali neznam postoje li koji bez recepta
..............
hmmmmmmm idem sad spavati jer mi je ovo pretesko nosti u sebi, ceka me sracka za 8 sati...,dakle ujutro kad svi budu spavali,


pozdrav,

ucinila si prvi korak, a to je da si nekom ispricala svoj problem, u ovom slucaju nama na forumu, nije ni to lako tak oda sve pohvale za to...

bilo bi dobro, naravno ako hoces, da jos pises i da vidimo uzroke tvojih problema... bit ce tebi lakse jer ces tako izbaciti iz sebe dio te negativne energije i nama ce biti lakse da ti pomognemo

najteze je u necemu biti dosljedan, ali onaj tko uspije, ne zali sto je pretrpio..

a sto ce tice pusenja... nemoj jedno zlo zamjenjivat drugim, to nije rijesenje problema
:kiss:

[Opal]

Imam bulimiju već deset, ako ne i više godina. Kao i lkjhg i ja sam se reregistrirala kako bih ovo podijelila s vama. Primarno želim da u razgovoru s drugima otkrijem glavni razlog ovog problema.
Upravo sam povratila, treći ili četvrti put danas. Inače prođu nekad i tjedni da ne povratim. Jedan od najlošijih dana odavno.
Susjedi su mi zvonili na vrata dok sam to radila. Shit. Još mi samo treba da me izbace iz stana.

[darkNess(ie)]

Imam bulimiju već deset, ako ne i više godina. Kao i lkjhg i ja sam se reregistrirala kako bih ovo podijelila s vama. Primarno želim da u razgovoru s drugima otkrijem glavni razlog ovog problema.
Upravo sam povratila, treći ili četvrti put danas. Inače prođu nekad i tjedni da ne povratim. Jedan od najlošijih dana odavno.
Susjedi su mi zvonili na vrata dok sam to radila. Shit. Još mi samo treba da me izbace iz stana.

a jesi samu sebe kad pitala zasto povracas i sto zelis time postici?
jer mislis da ces se udebljati pa osjecas griznju savjesti kad pojedes nesto?

[Opal]

Da grižnju savjest?!
Pa ne znam jesam li ikad u životu pojela nešto ne razmišljajući pri tom kako će me to udebljati.
A povraćam zato jer sam slaba koza koja se ne može kontrolirati pa se prežderavam.
Inače, od sutra idem na un dijetu, pa ćemo vidjeti kako to funkcionira, malo me brinu količine hrane, ali ljudi mršave, pa...
Ako skužim da se debljam, jebiga.
Ma samo sam sad u lošoj fazi. Zima je učinila svoje. Sve će bit ok. Hvala što ste slušali.

[malena]

godinama se borim s anoreksijom i bulimijom,imam 23god,visoka sam 175cm a imam53kg,ne trebate mi govorit da sam mrsava to znam,nikad nisam ni mislila da sam debela...Nemojte mi pisat da sam glupa ja sam bolesna i ta me bolest unistava ,moj je zivot naizgled idila,ocjene na faksu su odlicne imam prekrasnog decka,omiljena sam u drustvo i radim kao model,cesto sam u novinama,ali moj problem je puno dublji i vezan je za moje roditelje koji su mi priustili bolne i traumaticne trenutke koji su me obiljezili.Odrasla sam mrzeci sebe i svoj odraz u ogledalu,u nicem ne pronalazim snage da ozdravim a bojim se da cu umrijeti.....

[ruby_7]

Evo i ja se uključujem!!
Borim se s bulimijom,tj imama je već 3god.i ŽELIM OZDRAVITI.Svaki dan se jačam ispočetk i borim.Evo prošla su 2tjedna,povratila sam samo jednom i to malo..Zaista se svaki dan borim i mislim da se može izliječiti,samo trba jakaaaaa volja i otpornost i upornost...Toliko je strašnih posljedica i psihičkih i fizičkih.Kad sam vidjela,tj.primjetila da sam strašno oslabila(kosa,zubi,želudac,probava,koža,PSIHA) trgla sam se i borit ću se.Molim vas pomozite nama svima.Treba nam podrška i savijeti.Volila bi ja otići i dr.samo je to sada malo komplicirano kod mene,ali mislim da mi nitko ne može pomoći ako ja sama sebi ne pomognem....

[malena]

znam kako ti je ja sam godinu dana uspjela da ne povratim ali sad opet to radim,tad sam umila volje i bila sam jako sretna,a onda je opet dosao problem na problem,a mislim da su svi problemi u mojoj glavi,doktoru ne mislim ici jako sam poznata i strah me da se neprocuje....svaki dan se nadam da cu opet smoci snage da zivim normalno,nadam se da ces ti uspjet,javi kako napredujes :kiss:

[ruby_7]

Ma ide mi,kako,tako ali zaista se borim i stalo mi je!!
Uhvati me kriza gotovo svaki dan,ali nekako se slomim.Ponekad pretjeram sa količinom pa se poslje kajem i najrađe bi još i još,pa da mogu sve....Baš jutros mi bilo tako,ali stala sam jedva se suzdržala i pobjegla vani..
To mi dosta pomaže!Razbistrim glavu,sredim misli..
Draga,nemoj se opuštati u ova sranja molim te!!!
Godinu dana!!!Joj da je meni to,pa ja sanjam o jednom mjesecu makar!!
Evo u ovo malo vremena što sam "normalna" tako sam sretna,ispunjena i nasmješena.Polako počinjem učiti i zaista želim živjeti!!Mislim da treba puno strpljenja i upornosti,ma svega....
Kako si ti uspjela godinu dana izgurati?
Ma ništa nije vrijedno da se sad kad si uspjela ponovo uništavaš...Kažeš problemi!?Veći i gori problem od bulimije ne može biti!!!
Drž se i piši:kiss:

[dainty]

,doktoru ne mislim ici jako sam poznata i strah me da se neprocuje....
Sorry al ovo ti je glupost na kvadrat. :rolleyes:
Onak zamisli, šta bi bilo da se pročuje?! Tvoje zdravlje bi ti trebalo bit važnije od tračeva, na koje ionako nitko ne obraća pažnju nakon nekoliko dana.

[malena]

nebi htjela pricati o razlogu zbog kojeg sam prestala godinu dana ali tad sam bila iznimno sretna,govorim ti oduvijek je problem u meni,vucem te proklete traume iz djetinjstva,i kad sam god u banani sjetim se proslosti i onda jos problem koji dode i gotovo popustam.....a da nije lako otici lijecniku,ne samo sto bi svi znali ukljucujuci i moje roditelje koji su takoder medijski eksponirani nego i zato sto ja iskreno ne vjerujem da mi lijecnik moze pomoc,baveci se poslom kojim se bavim upoznala sam cure koje su anoreksicne i bulimicne vjerujte mi iz prakse znam da ides psihijatru na razgovor 2-3 puta tjedno,on ti prepise antidepresive i prica ti kako ti to ne treba,kako je to smrtonosno...Sto mislis da ja to neznam,da cu kad mi to kaze ozdravit,ove bolesti su iste kao i sve druge teske bolesti....samo onaj tko ima srecu da ne boluje od toga ne moze to razumjet.DRAGA RUBY ISKRENO TI ZELIM DA OZDRAVIS TO ZELIM I SEBI I SVIMA KOJI BOLUJU OD POREMECAJA PREHRANE...POGLEDAT CU SVAKI DAN PISES LI STO I ODGOVORIT TI :kiss:

[ruby_7]

Dragaa moja!!
Pisat ću ja svaki dan,možemo se i na mail dopisivati,svejedno..
Nemoj se zezati,nisi luda!!Ne kažu džaba da je zdravlje najvće bogatstvo!!
Kako se osjećaš poslije povraćanja!?Možda olakšanje (u početku),a kasnije??
Sigurno nisi puna snage,energije,volje za životom,LJUBAVI!!Ako ne steknemo ljubav prema sebi,svome tijelu i ne prihvatimo ga onako kako je,kako možemo bilo koga iskreno voljeti i biti otvoreni za nove mogućnosti...To nas samo zatvara,uništava našu unutrašnju vrijednost,psihu,stabilnost,samopouzdanje,ma mogu do ujutro pisati..Problem je jako dubok i težak!
Moraš se PROMJENITI,a to nije nimalo lako.Ja radim na sebi svaki dan iznova,borim se svakako i jako sam sretna i ponosna kad got uspijem!!
Toliko tih posljedica sam počela osjećati:kosa,koža,zglobovi,menstruaciju nisam imala 8mj!!
Zapitala sam se,pa kako ću izgledati za 2god.kako za 5..kako ću se OSJEĆATI!?
Hoću li moći djecu imati i normalnu obitelj.P kome ću ja takva biti od koristi!?
Te misli me guraju iznova svaki dan i VJERA.Joj,Bože hvala ti što mi otvaraš oči..kažem svaki dan!
Eto usprkos svemu,na trenutak zaboravim sve ovo,pa si kažem,ma daj aj samo još ovaj put i neću više....Tako je i danas umalo bilo,ali sam onda rekla svome mozgu:"Dosta si ti mene šibo,sad ću te ja ispegat!"
Pa se opalim smijati...
Volim sport,trčanje,sve pa i u tome tražim izlaz.Draga svašta sam nabacala ovdjr,malo razmisi.MALO VIŠE i polako,uspjet ćemo ja vjeru u sebe polako vraćam,ajde potrudi se MOLIM TE!!
Mislim na tebe i svaki dan povirim ovdje,molit ću se za nas!

[malena]

ne koristim sama laptop pa se bojim da mi netko ne procita,inace nebi bio bed...a kako se osjecam kad se najedem grozno a kad znas vec...osjecam olaksanje kao da su i problemi otisli,kao da sam sad izbacila sve sto me muci,a onda se opet osjecam bezveze,jadno i sram me sto se neznam kontrolirat.Mrzim dan kad mi je to palo na pamet,valjda cemo se oporavit,drzim ti palceve

[ruby_7]

Ok!
Zanima me,jeli svaki dan povraćaš?Tj.jeli sve što pojedeš povratiš?
Ja isto mrzim dan kad sam stavila prste u usta,ali jbg.idemo dalje.Prijeći ćemo preko toga i okrenuti novu stranicu.Imam osjećaj kao da ti nije dovoljno stalo,tj.da se jedan dio tebe ne želi boriti i izvući!?
Meni je na dane,ali moramo tražiti snagu unutar sebe.Isto tako se sada zaista trudim umjereno hraniti i zdravo.
Otvori se,piši nemoj držati u sebi.Sve što ti padne na pamet,piši...:kiss:

[dainty]

...a da nije lako otici lijecniku,ne samo sto bi svi znali ukljucujuci i moje roditelje koji su takoder medijski eksponirani nego i zato sto ja iskreno ne vjerujem da mi lijecnik moze pomoc,baveci se poslom kojim se bavim upoznala sam cure koje su anoreksicne i bulimicne vjerujte mi iz prakse znam da ides psihijatru na razgovor 2-3 puta tjedno,on ti prepise antidepresive i prica ti kako ti to ne treba,kako je to smrtonosno...Sto mislis da ja to neznam,da cu kad mi to kaze ozdravit,ove bolesti su iste kao i sve druge teske bolesti....samo onaj tko ima srecu da ne boluje od toga ne moze to razumjet.

Ja poprilično razumijem s jedne strane, jer mi sestrična ima anoreksiju 5 godina najmanje... i znam kako to ide, s doktorima i psihlozima; dođe, plati za razgovor i sve što joj kažu je da mora jest i prepiše tablete, al to tako ne ide. Al sad je već nekoliko dana u bolnici sestara milosrdnica na liječenju, tamo ima baš za te bolesti, i počela je jest i ja se nadam da će se izliječit... :)
NAjbitnije vam je da se želite izliječit i prestat se uništavat, a ako same ne možete uspjet u tome, bolje je da potražite pomoć prije nego bude kasno.
Malena a jel tebi roditelji znaju za to uopće? Valjda bi im bitnije bilo da se izliječiš, od svega drugog.

[malena]

NE za moju bolest nitko nezna osim vas.Moji roditelji su kako ja od tog bolujem gotovo 3-4god prije tri godine doznali za to,ali su me jednostavno pustili,nisu me natjerali da odem lijecniku,nisu me cimali s propovjedima...iako mislim da su trebali jer bi znala da im je stalo,njima je na prvom mjestu ugled,savrsena kci i idilicna obitelj...to imaju....Ja sam se ubrzo odselila od njih i pocela zivjeti sama tad sam prestala,a onda sam nakon godinu dana pocela opet...Najgora je stvar sto ja ili se prejedem ili ne jedem....Vjerujte da ja sebe mrzim zbog toga,ali jednostavno se nemam snage javno borit s tim to bi me jos vise unistilo....Moj me decko voli,ali bojim se i njegove osude jer dosad smo par puta kroz pricu takli tu temu i znam kako on na to gleda,jednom je rekao da su to ludaci i da mu nije jasno koliko netko treba biti lud da si to radi....i sad kako da ja njemu kazem da i njegova draga spada u te ludake?Nemam ja snage za to,Ruby nadam se da ti bolje podnosis,meni je malo lakse sto sam ovdje sve ispricala jer to godinama drzim u sebi.RUBY SALJEM TI KISSS,DRZI MI SE :kiss:

[dainty]

Jbg, žao mi je što su ti roditelji takvi...
Ali zašto ne kažeš dečku, ako te voli neće te osuđivat, nego će razumijet i pomoći ti da se ostaviš toga... To što je komentirao da su to luđaci; neka te to ne brine, svima nama je malo nejasno kako si to netko može radit jer nismo u toj situaciji, al iza toga uvijek stoje neki dublji problemi, niste vi ludi.. i treba razumijet da se to baš i ne može kontrolirat kad je sve na psihi.

[malena]

Mnogo sam puta htjela,ali.....Mislim da necu nikome imati snage toreci koliko god anoreksija i bulimija bile slicne ljudi na to drugacije gledaju,anoreksiju i ne osuduju koliko bulimiju iskreno i meni je bulimija odvratna...ali isto tako meni je to bijeg od mojih problema tesko je biti onakav kakvi drugi zele a ja sam se u svemu tom izgubila...i vise neznam ni tko sam ja,bez obzira na sve volim svoje roditelje i ne zelim ih razocarat,znam da cu se opet oporavit i trudim se zavoljet sebe,onako samo sebe da ne zivim za dsruge i onda mi to vise nikad nece past na pamet,a do tad imam sad bar s kim o tom pisat...kad netko ima isti problem onda koliko god to bilo tragicno lakse je

[ruby_7]

Draga,znam kako ti je teško!!
Tko nije u tome ne može nas razumjeti,rijetko tko!
Ja imam super prijateljica,ali kako bilo kome reći?Nas je sram,mrzimo tu bolešćurinu.Ja je svaki dan sve više mrzim,borim se...
Borim prvo zbog sebe,a onda zbog svojih roditelja koji nisu zaslužili da ih tako povrjedim!!Moraš se motivirati,suprostaviti negativnim mislima.Polako,strplivo i uporno!Vjeruj pomaže!MOLIM TE!!

[ruby_7]

Evo odo ja trčat!!Kreći se,razmišljaj o sebi i tome kako ZAISTA VRIJEDIŠ!!Mržnja prema sebi,uf,znam kako je jadan osjećaj.Ne želim se mrziti,nemoj ni ti.Vrijedimo svi mi bez obzira na vanjski izgled.To je samo prolazna maska!

[malena]

Ruby vidim da imas volje samo tako nastavi biti ce mi jako drago ako se oporavis.....Odlazim na 3 tjedna iz hrvatske tako da se necu javljat hvala na podrsci i odgovorima....svima zelim sve najljepse pogotovo tebi draga Ruby... VELIKI POZDRAV:top:

[calmy]

Pozdrav svima,trebala biih vašu pomoć...moja prijateljica boluje od anoreksije,teoretski znam dosta toga o anoreksiji,zašto se javlja,posljedice bla bla bla,ali kad se trebaš s tim susresti oči u oči sva ta teorija pada u vodu.ja neznam kako da joj pomognem,ne želim ju više gledati kako se upropaštava,zanima me ako netko zna nekakav besplatan tel.broj gdje se mogu savjetovati s nekim,ili popričati,to bi mi puno značilo:)

[nessa 123]

bok svima:) evo nazalost, i ja sam tu s vama, jos jedna u nizu. nije toliko kriticno ali pocinje biti. ovako, ja imam problema sa povraćanjem, ali svjesna sam da je stvar u mojoj psihi. glavni problem je neprihvaćanje sebe kakva jesam, odnosno svoje slike u ogledalu. realno, i slusajući druge ljude oko sebe, imam sve bitno i potrebno u zivotu, i zato se jos dodatno osjecam nezahvalno i odvratno jer koliko god meni ljudi reklo ma super si, lijepa, pametna, komad i pol, nista, nista... koliko god frajera se okrenulo, ma nista. a jedan komentar ili pogled u ogledalo opet trauma. ma koma. inace po prirodi analiziram sve, previse razmisljam o svemu, pa tako i o svakom visku sala na mom tijelu. a znam da bi sigurno pola pretilih ljudi dalo sve da mogu biti na mojoj kilazi. a mene neka jedna mrsavica u jebeno dobrim uskim trapericama koja prodje kraj mene baci u depru. nista me ne veseli zbog toga, stalno razmisljam o tome, sto god stavim u usta.... imam perioda kada sam zadovoljna brigom o sebi, u smislu da ne propustam odlazak u teretanu, malo i zdravo jedem, ali onda se razbolim ili moram ucit pa ne odem u teretanu i opet prezderavanje, opsjednutost, sve pada u vodu, nemam volje... nemam druge okupacije, sve tjeram od sebe ali nitko ne kuzi. znam, reći cete strucna pomoc, jasno mi je, ali mozda je neko imao slicna iskustva pa je uspio rijesit. pomogla bi mi svaka lijepa rijec, kako zavoljeti sebe kakav jesi???? jer ovo je zacarani krug, a mene vec boli zeludac... pozz svima, drz' te se;)

[dainty]

Pozdrav svima,trebala biih vašu pomoć...moja prijateljica boluje od anoreksije,teoretski znam dosta toga o anoreksiji,zašto se javlja,posljedice bla bla bla,ali kad se trebaš s tim susresti oči u oči sva ta teorija pada u vodu.ja neznam kako da joj pomognem,ne želim ju više gledati kako se upropaštava,zanima me ako netko zna nekakav besplatan tel.broj gdje se mogu savjetovati s nekim,ili popričati,to bi mi puno značilo:)

Hmm ne znam šta bih ti rekla, ti njoj ne možeš pomoći ako ona to sama ne želi. Meni sestrična ima anoreksiju najmanje 5 godina, tako da znam koliko je to strašno, i dobro znam koliko je teško gledati nekog kako se uništava a ne možeš mu pomoći. Ova moja je išla sama na razgovore kod raznih psihologa, doktora, jedno vrijeme i na psihijatriju, ali to apsolutno ništa ne pomaže, kad joj se ne može izbit iz glave da nije debela; tako da ne znam kako bi ti mogla svojoj prijateljici pomoći jer s time se jako teško borit, ne vjerujem da će te poslušat, ako joj to traje jako dugo, i ništa drugo ne prihvaća osim onog u njenoj glavi. Koliko ju dugo to drži, jel imala već nekih posljedica po zdravlje, znaju li joj roditelji?

[nessa 123]

ej RUBY, ako si za, ako imas malo volje i vremena javi se. ili bar na pp. znacilo bi mi dosta da popricam s nekim, cini mi se citajući tvoje poruke da vidim puno sebe... ;) pa eto ako si za javi. isto vrijedi i za ostale tko zeli. unaprijed hvala. stvarno mi treba pomoc ljudi. pozz

[dainty]

Pogledaj ovdje http://forum.hr/showthread.php?p=8987037#post8987037
tu imaš nekoliko cura s bulimijom koje pišu, pa im se javi...

[calmy]

Hmm ne znam šta bih ti rekla, ti njoj ne možeš pomoći ako ona to sama ne želi. Meni sestrična ima anoreksiju najmanje 5 godina, tako da znam koliko je to strašno, i dobro znam koliko je teško gledati nekog kako se uništava a ne možeš mu pomoći. Ova moja je išla sama na razgovore kod raznih psihologa, doktora, jedno vrijeme i na psihijatriju, ali to apsolutno ništa ne pomaže, kad joj se ne može izbit iz glave da nije debela; tako da ne znam kako bi ti mogla svojoj prijateljici pomoći jer s time se jako teško borit, ne vjerujem da će te poslušat, ako joj to traje jako dugo, i ništa drugo ne prihvaća osim onog u njenoj glavi. Koliko ju dugo to drži, jel imala već nekih posljedica po zdravlje, znaju li joj roditelji?


pa počelo je negdi početkom prvog srednje (sad završavamo treći),da ima anoreksiju rekla mi je negdi početkom drugog raz.roditelji joj znaju,išla je ona i kod psihijatara i raznoraznih doktora,ali sve što oni naprave je da joj daju nekakve antidepresive,kažu da mora jesti i odi ti doma,pa se sama bori s tim.ona je svjesna toga da je bolesna,u zadnje vrijeme bih ju i viđala da bi i sama otišla kupiti nešto za jesti,bez da joj itko išta kaže,i činilo mi se da joj je malo bolje,ali ona se dogodila nela sitnica i ona si je pokušala prerezati žile,na svu sreću nije uspjela.i ako je i to tada napravila barem pola koraka naprid,sad se vratila 10 nazad i to nije prvi put.

[ruby_7]

Uh,Calmy!!
Mislim da je to zaista ozbiljno i zastrašujuće!!Ako joj ni ti sa svojim savijetima ne možeš pomoći,ni roditelji,pa ni psihijatri,mislim da će nastavili tako jednog dana završiti u bolnici na prisilnom režimu ishrane.Samo je pitanje do kada će ovako izdržatatiPazi ako si čitala,u takvim slućajevima ni doktori poslije ne mogu ništa učiniti.Organizam više ne prihvaća hranu i može doći do smrti.Popričaj sa njom lijepo.Pilaj je svako dan i nemoj se ljutiti ako bude grozna prema tebi,ali možda jedino tebe posluša....SRETNO

[dainty]

pa počelo je negdi početkom prvog srednje (sad završavamo treći),da ima anoreksiju rekla mi je negdi početkom drugog raz.roditelji joj znaju,išla je ona i kod psihijatara i raznoraznih doktora,ali sve što oni naprave je da joj daju nekakve antidepresive,kažu da mora jesti i odi ti doma,pa se sama bori s tim.ona je svjesna toga da je bolesna,u zadnje vrijeme bih ju i viđala da bi i sama otišla kupiti nešto za jesti,bez da joj itko išta kaže,i činilo mi se da joj je malo bolje,ali ona se dogodila nela sitnica i ona si je pokušala prerezati žile,na svu sreću nije uspjela.i ako je i to tada napravila barem pola koraka naprid,sad se vratila 10 nazad i to nije prvi put.

Da, da, isto je i moja sestrična dobivala antidepresive uz poruku da mora jest; naravno od toga nikakve koristi. Znaš, najgore je što svi stalno misle da će ju to proći, da joj možete pomoći razgovorom, al od toga nema ništa, prolaze godine.. Ova moja je sad u bolnici sestara milosrdnica, po preporuci jedne cure što se tamo izliječila, jer stvarno više nije bilo drugog izlaza, umrla bi.. i dobro joj je, sluša sve što joj kažu, počela je jest. A najbitnije je tvojoj prijateljici da se želi izliječit, i mislim da je ovo dobro rješenje ako ne preostaje ništa drugo.

[ruby_7]

A crnjak mali!!
Jutros sam lipo doručkovala,popila kavu i išla uzet malo čokolade.Na kraju sam cilu smazala.Kažem sebi jbg.ubrljala si i obučem se i krenem prema teretani.Onda me želudac zabolio,a kako i ne bi kad sam smixala svašta.Došla sam tamo i malo sam...u wc-u.Jednostavno me smučilo.Eto mi sad još jedna lekcija,opreza nikad dosta.Mene zezne to dok jedem ok sam i može mi stati,a nakon nekog vremena mi se sve pođe vraćati ako je u većoj količini.
Nema veze,tješim sebe jer nije bilo strašno i puno,ali svejedno mi je KRIVO!!!
Cure drž te se..

[Aryena]

Hm ja ne povraćam ni ništa slično, al sam mršavica.
Nije da znam kako vam je .. al ono što mislim da vam može pomoć jest ono što ja radim. Jedem kojih 6 puta na dan.. al svaki puta malo.
Ako se možete prisiliti mislim da to može pomoći jer se zasitite i nakon nekog vremena naviknete na to. Nije da ja volim biti ovako mrsava rado bi dobila koju kilu al jednostavno se nisam u stanju prenajesti. Odmah mi je slabo.

Eh meni ovaj nacin hranjena mozda malo i steti :) al opet kad razmisljam u odnosu da druge cure nista mi ne fali. Zdrava sam, mogu se bavit sportom a da se ne slomim nakon malo napora.

Ako želite ostat mršave a prestat sa povraćanjem pokušajte sa sportom, trčanje, rolanje, bilo šta. I najvaznije pokusajte jesti vise puta al ne puno.
I naravno pokusajte pricati sa nekom prijateljicom ili sebi bliskom osobom za koju znate da joj je stalo do vas.

[calmy]

Uh,Calmy!!
Mislim da je to zaista ozbiljno i zastrašujuće!!Ako joj ni ti sa svojim savijetima ne možeš pomoći,ni roditelji,pa ni psihijatri,mislim da će nastavili tako jednog dana završiti u bolnici na prisilnom režimu ishrane.Samo je pitanje do kada će ovako izdržatatiPazi ako si čitala,u takvim slućajevima ni doktori poslije ne mogu ništa učiniti.Organizam više ne prihvaća hranu i može doći do smrti.Popričaj sa njom lijepo.Pilaj je svako dan i nemoj se ljutiti ako bude grozna prema tebi,ali možda jedino tebe posluša....SRETNO


hm,da poznata mi je ta ljutnja bez ikakvog razloga,a poslije se ponaša kao da se ništa ni je ni dogodilo,ali dobro nisam joj to nikad zamjerila.

hvala vam curke:kiss: pomogle ste mi...
sretno svima..

[hannah_st]

drage cure... imam jedno pitanje... nemam ni jednu od bolesti ali sam u kratkom roku izgubila 6kg.. i zadnje dvije menstruacije su mi(par kaplica)trajalo 5 dana... znam da neke od vas su gubile mengu radi bolesti,pa vas molim da mi napisete nesto vise o tome...

[ruby_7]

drage cure... imam jedno pitanje... nemam ni jednu od bolesti ali sam u kratkom roku izgubila 6kg.. i zadnje dvije menstruacije su mi(par kaplica)trajalo 5 dana... znam da neke od vas su gubile mengu radi bolesti,pa vas molim da mi napisete nesto vise o tome...

Hm!?
Draga ja ti nisam imala mengu po 7mj.i mislila sam joj pa šta nema kubure..Zamisli tuke mene,a nisam pojma imala da to može biti jako opasno.Kad sam čula da mogu ostati neplodna..zZamislila sam se i prepala. Ono što je isto tako strašno je to da se time pospješuje propadanje kostiju,odnosno dolazi do velikog gubitka kalcija(a u ovim godinama nama je najvažniji).Zapravo se pospješuje mogućnost ranije pojave osteoporoze i pucanja kostiju pri čak malo većem naporu.
Svi se mi igramo sa svojim zdravljem i ne cijenimo same sebe..Mislimo :"Ma neće mi biti ništa,važno je da ja dobro izgledam i sl."Da li je sreća u tome?Tko pitati kako smo izgledale sa 18,20..Šta izgled vrijedi ako ti se unutar organizma poremete sve funkcije organa.Mi to ne vidimo,a posljedice mogu biti strašne....
STOGA ni slučajno da bi se izgladnjivala i pretjerivala sa vježbanjem,a kamoli povraćala!!!!
TO JE UŽAS!!!
Vratit će se tebi menga samo malo više jedi,tj.reguliraj prehranu.Unosi što više željeza,jedi mesa,povrća..Menga se izgubi zbog manjka željeza,kalija..pa možeš postati anemična i kronično umorna,tj.iscrpljena i sl.
Draga,čuvaj svoje blago koje ti je Bog podario i NEMOJ SE IGRATI:kiss:

[hannah_st]

Hm!?
Draga ja ti nisam imala mengu po 7mj.i mislila sam joj pa šta nema kubure..Zamisli tuke mene,a nisam pojma imala da to može biti jako opasno.Kad sam čula da mogu ostati neplodna..zZamislila sam se i prepala. Ono što je isto tako strašno je to da se time pospješuje propadanje kostiju,odnosno dolazi do velikog gubitka kalcija(a u ovim godinama nama je najvažniji).Zapravo se pospješuje mogućnost ranije pojave osteoporoze i pucanja kostiju pri čak malo većem naporu.
Svi se mi igramo sa svojim zdravljem i ne cijenimo same sebe..Mislimo :"Ma neće mi biti ništa,važno je da ja dobro izgledam i sl."Da li je sreća u tome?Tko pitati kako smo izgledale sa 18,20..Šta izgled vrijedi ako ti se unutar organizma poremete sve funkcije organa.Mi to ne vidimo,a posljedice mogu biti strašne....
STOGA ni slučajno da bi se izgladnjivala i pretjerivala sa vježbanjem,a kamoli povraćala!!!!
TO JE UŽAS!!!
Vratit će se tebi menga samo malo više jedi,tj.reguliraj prehranu.Unosi što više željeza,jedi mesa,povrća..Menga se izgubi zbog manjka željeza,kalija..pa možeš postati anemična i kronično umorna,tj.iscrpljena i sl.
Draga,čuvaj svoje blago koje ti je Bog podario i NEMOJ SE IGRATI:kiss:
rubi hvala ti na odgovoru... nije da se izgladnjujem,samo sam na dijeti... drago mi je da si se opametila i pocela tako razmisljati na vrijeme...
citala sam i prijasnje postove i stvarno je strasno to sto si cure rade...
-sigurna sam da ces uspjeti i da ce ti bit dobro, jos jednom hvala na odgovoru i javim ti ako dodje!!! big kiss :kiss:

[barbie888]

bok curke.
nije mi drago da moram ovdje poceti pisati ali me tjesi to sto znam da su ovdje sve dobre djevojke sa slicnim problemima kao i ja pa cu lakse prebroditi krizu u kojoj se trenutno nalazim.

ne znam da li bi nazvala to bulimijom, jer ne radim to tako cesto ali nesto blizu toga je. opsjednuta sam svojim tijelom i kilazom. vazem se nekoliko puta dnevno, ne jedem redovito vec nesto kao zdravo pa kasnije se prenatrpam nekim smecem zbog kojeg se osjecam ko balon pa manem to iz sebe povracanjem.
mrzim povracat, stavljat prste u usta i izrigat ono sto sam pojela pa osjetit smrad onog sta je maloprije bilo u mome zelucu- grozno. ali to radim . ne cesto, ali radim.

sada kada razmisljam zasto to radim, odgovor mi je zato sto zelim smrsaviti, zelim maknuti mozda 2,3 kg pa bi onda kao prestala sa tim. ali znam da moram prestati odmah. i sada imam volju i zelju ali opet, po glavi mi se vrti misao o kolacu koji me ceka u kuhinji i znam da cu ga pojest i znam nastavak.

visoka sam 174cm i imam 56 kg. znam da je za neke to idealna tezna na visinu. ali meni nije. meni se svida tijelo paris hilton, mische barton,.. cak i kate moss. jednostavno su one za mene savrsenstvo koje ja zelim postici.

sa jedne strane sam strane svjesna koje su posljedice za zdravlje i psihu i sa te se strane zelim poceti normalno hraniti i redoovito vjezbati i biti normalna!!! , a sa druge strane, kao da da to nisam ja

[hannah_st]

bok curke.
nije mi drago da moram ovdje poceti pisati ali me tjesi to sto znam da su ovdje sve dobre djevojke sa slicnim problemima kao i ja pa cu lakse prebroditi krizu u kojoj se trenutno nalazim.

ne znam da li bi nazvala to bulimijom, jer ne radim to tako cesto ali nesto blizu toga je. opsjednuta sam svojim tijelom i kilazom. vazem se nekoliko puta dnevno, ne jedem redovito vec nesto kao zdravo pa kasnije se prenatrpam nekim smecem zbog kojeg se osjecam ko balon pa manem to iz sebe povracanjem.
mrzim povracat, stavljat prste u usta i izrigat ono sto sam pojela pa osjetit smrad onog sta je maloprije bilo u mome zelucu- grozno. ali to radim . ne cesto, ali radim.

sada kada razmisljam zasto to radim, odgovor mi je zato sto zelim smrsaviti, zelim maknuti mozda 2,3 kg pa bi onda kao prestala sa tim. ali znam da moram prestati odmah. i sada imam volju i zelju ali opet, po glavi mi se vrti misao o kolacu koji me ceka u kuhinji i znam da cu ga pojest i znam nastavak.

visoka sam 174cm i imam 56 kg. znam da je za neke to idealna tezna na visinu. ali meni nije. meni se svida tijelo paris hilton, mische barton,.. cak i kate moss. jednostavno su one za mene savrsenstvo koje ja zelim postici.

sa jedne strane sam strane svjesna koje su posljedice za zdravlje i psihu i sa te se strane zelim poceti normalno hraniti i redoovito vjezbati i biti normalna!!! , a sa druge strane, kao da da to nisam ja

PROCITAJ POSTOVE OD RUBI... ja ti mogu rec samo da neces dobro zavrsiti nastavis li tako,bulimija je smrtonosna bolest!!! imam i ja skinuti 2-3 kg do sad sam skinula 6 ali un dijetom i zdravom prehranom NIKAKO NE POVRACANJEm ILI IZGLADNJIVANJEM...

[tallulagirl]

www.hope.hr

[Lindsay Lohan]

Prije nekog vremena prijateljica mi se povjerila...Veli da je jako nezadovoljna svojom kilažom...Kaže da joj doma često govore da je debela i to njena vlastita familija,ne znam kaj je s tim ljudima....Veli da joj se još nikad nije dogodilo da je neko na faksu,il u društvu,prijateljice nazivaju debelom a njoj to govori njena vlastita obitelj i tak ju ponižavaju...Ona se užasno osjeća zbog toga i po mom mišljenju pada u depresiju....Odlučila je da neće jesti skoro ništ dok ne skine 15ak kg....Pokušavala sam joj ja objasniti da to nije dobro al ona mi neće vjerovati i veli da je već tak radila,gladovala po gotovo mjesec dana no onda se prenajedala i sve joj se vratilo...Ona ne može podnjeti kritike od svojih doma i zato to radi..Ja neznam kak da joj pomognem jer veli da bude sad ustrajna i da bi ona htjela imat 45 kg i da ju ništ neće zaustaviti...Inače trenutno ima 73 kg na nekih 168 cm visine...Ja sam jako zabrinuta za nju jer izgleda jako odlučna i strah me da ne počne stvarno tak gladovati pa možda umrijeti....Kaj da napravim s njom????

[minia]

djevojke, i meni treba pomoc, naime, oduvjek sam bila mrsavija, al u zadnje vrijeme samo jedem i jedem i natukla sam 4-5 kg,znam da to i nije tako strasno al sam se ko i svaka zena uspanicarila da se kile ne nastvae gomilati. I onda sam odlucila povracat to sta pojedem, ispocetka je islo glatko,al sad mi treba i po pola sata da uopce nesto hrane izadje iz ,mene,prsti mi nisu dosta dugi vise,nista ne pomaze,pa cesto i nakon 15 min odustanem od povracanja i jos se dodatno natrpam. to traje oko 2 mjeseca i NEZNAM STA DA RADIM......KAKO DA SE PRESTANEM PRETRPAVATI ??? problem je u tome sta ja zivim u drugom gradu a sad sam kod roditelja i oni stalno nesto kuhaju i nakuhavaju,a ja nisam naviknuta na tolko hrane. Kako je vani jako vruce i nema ni zive duse,svi crkavaju u kuci,pa sam i ja prisiljena bit s njima. mislim da jedem iz dosade i jer vidim druge,a ne iz gladi. UOPMOC,NEMOZE OVO VISE TAKO,STA MI SAVJETUJETE? inace,za 2 mj.se vracam na studij pa ce sve opet bit ok,al nemogu do tada cekati,trebam vase sviijete jer bolje sprijecit nego lijecit :(

[kućica]

Pozdrav svima,
Evo jedne koja nema problema s prehranom, osim što uživam u hrani, pogotovo sada kad sam trudna! Već godinama si pokušavam dočarati u glavi kakve vas misli natjeraju da počnete na ovaj ili onaj način odbacivati hranu.Nikako mi nije jasno...Nemojte ikako pomisliti da vas osuđujem ili nešto slično. Puno sam pročitala o ani i mii kao bolestima, ali mi nije jasno koji je to trenutak , misao, misli, događaj koji vas natjera na to. Da li ste si tada mislile da ako imate koju kilicu viška nećete biti dovoljno lijepe,da li su vam u djetinjstvu konstantno govorili da ste bucmasti, da li zbog manekenki na modnim pistama, da li zato što ste inače jakooo nesrtene zbog nečega drugog pa se na taj način odlučile počiniti samoubojstvo?

[femmelatin]

Kućice, to nije nešto što se zna, a najmanje svjesna odluka,iako se tako čini.
Anoreksija i bulimija imaju najmanje veze s hranom, izgledom i kilažom.
Imaju puno više veze s nerazrješenim psihičkim konfliktima iz djetinjstva (obiteljskim), i to se točno zna s kojima - psihoanalitički gledano.
Unutarnja napetost, osjećaj bezvrijednosti, glad za ljubavlju, mržnja prema sebi, osjećaj bespomoćnosti koji dovodi do potrebe za kontrolom - bilo čega, pa makar i kilograma - utjelovljuje se u simptomu, a simtpom je poremećaj prehrane.
Zato se osobi ne može reći - lijepa si, vitka si, moraš jesti. Kad nije problem u tome što nije lijepa, što nije vitka ili normalne težine, ili što je glupa pa ne zna da mora jesti.

[kućica]

Kućice, to nije nešto što se zna, a najmanje svjesna odluka,iako se tako čini.
Anoreksija i bulimija imaju najmanje veze s hranom, izgledom i kilažom.
Imaju puno više veze s nerazrješenim psihičkim konfliktima iz djetinjstva (obiteljskim), i to se točno zna s kojima - psihoanalitički gledano.
Unutarnja napetost, osjećaj bezvrijednosti, glad za ljubavlju, mržnja prema sebi, osjećaj bespomoćnosti koji dovodi do potrebe za kontrolom - bilo čega, pa makar i kilograma - utjelovljuje se u simptomu, a simtpom je poremećaj prehrane.
Zato se osobi ne može reći - lijepa si, vitka si, moraš jesti. Kad nije problem u tome što nije lijepa, što nije vitka ili normalne težine, ili što je glupa pa ne zna da mora jesti.

Jasno mi je da je to sve skup teških psihičkih problema, ali mi nije jasno zašto se sve više i više psihički problemi kod mladih cura ( dečki) reflektiraju baš preko takvih oblika poremećaja hranom? Cijeli život patim od pretjerane samokritike koja je nastala zbog kritike i zanemarivanja od strane roditelja, od malena su mi svi govorili da sam bucmasta i kako nisam lijepa i sve i svašta da sda ne nabrajam-eto na neki način su mi takva stanja jakoooooooo poznata, svašta mi je padalo napamet dok sam se borila s svim tim psihičim problemima, ali ne i kažnjavati se na ovaj način. Da li znaš da li su u prošlosti dakle recimo prije 50god. anoreksija i bulimija postojale kao bolest i ako je kolika im je bila zastupljenost?

[djevojka_iz_sjene]

pozdrav svima....ovdje sam davno vec pisala, i u to vrijeme sam cak imala i blog...sad je vec proslo dugo od toga....mojih postova ovdje vise nema, bloga takodjer nema...jedino je bulimija jos ostala....sad vec brojim neke cca. 2 godine bolovanja...i svaki put kad "shvatim" da sam stvarno zaglibila, i da od toga nemam nista i kad "odlucim" mijenjati stvari sve pade u vodu....naravno, jos se previse sramim da bih ikome priznala za svoj problem....al zelim se toga rijesiti jednom zauvijek i vise no ikad ovaj put...
sve je ok dok sam okruzena ljudima, dok sam ne nekoj ekskurziji ili slicno, ali s povratkom u rutinu, vraca se i -ona- rutina...odlucim pazit sto cu pojesti i onda kada se ustanem od stola shvatim da mi je to bilo puno (iako kolicinski i nije) i osjecam se napuhnuto i prezderano pa onda i zavrsim ritualno....
preko ljeta sam se bila dovela u red, nisam povracala, bila sam zadovoljna svojim tijelom no s pocetkom skole su se vratile i kile i povracanje i nezadovoljstvo....i dogodi se da doista mislim kako cu sad za stalno prestati, i ne povracam npr. tjedan dana...i onda me uhvati zelja za hranom i mislim si samo cu danas, i onda se to protegne i na sutra i prekosutra i daljnji proces znate....muka mi je svega toga, sram me ikome priznati, zelim se sama izlijeciti....no bit je ovdje u zelim se izlijeciti vise od svega.... vise sam se vec puta uvjerila da mi samoj ne ide no jos uvijek nemam hrabrosti s nekime to podijeliti....ne znam vise sto cu....imam 16 i pol godina i ne zelim se obiljeziti za cijeli zivot....

(nessa, u dosta stvari u tvome postu sam se prepoznala, nadam se da cemo se cuti....pozz)