PDA

View Full Version : Mom dragom Leonu


stranice : [1] 2

Lea12
19.10.2006., 21:03
Iznenada ... jutros u 7 sati ... probali su ga reanimirat (2,5 sata) ... ali uzalud.

Prekosutra bi mu bilo 7 mjeseci ...

Imao je leon srcanu manu, u 6 mjeseci zivota bio je 4 puta operisan. Zadnja operacija u avgustu.
I sve je islo dobro (s obzirnom na okolnosti) ...
Ali jutros kad sam otisla u 7 da mu dam flasicu, vidjela dam da tesko dise i da je "zavrnuo s ocima". Muz je odmah nazvao hitnu ... a on je u roku 5 minuta na mojim rukama prestao da dise ... ja sam probala reanimiranje usta na usta ... koliko znam ...

Elem ... imam jednu molbu. Sahrana je u utorak. (Treba prvo da se izvrsi obdukcija da vide od cega je umro) ...
Ali sta hocu ... treba mi za sahranu neka lijepa pjesma ... mozda neka nasa uspavanka ... ne znam ... muz mi je holandjanin a ja sam bosanka. Zivimo u Nizozemskoj ...
Molim vas ... ako mozete daj te mi kakve prijedloge ...
neku lijepu djeciju uspavanku,
ili neku utjesnu pjesmu na nas roditelje ...
radje nesto nase ...a moze i na engleskom ...
a bilo bi lijepo ako mozete stavit link za mp3 ...

Hvala.....

PaleBlueEyes
19.10.2006., 21:19
uzasno mi je zao :( trenutno mi ne pada nista na pamet... nadam se da ce se netko vec naci s nekom adekvatnom pjesmom ili uspavankom.

Mary Bellows
19.10.2006., 21:19
žao mi je:kiss:

M@3X
19.10.2006., 21:20
Primi moje saucesce. :(

Jesi sigurna da se mozes nositi sa tim i traziti uspavanku za sprovod? :eek: :confused:
Bojim se da bi ti moglo biti samo gore citajuci djecije pjesmice.

Mary Bellows
19.10.2006., 21:21
* Snivaj, spavaj dijete moje drago,
* nek ti pjesma nosi laki san.
* Svega svijeta ti si blago,
* snivaj mirno dok ne svane dan.



* Snivaj, spavaj, kolijevka će meka,
* tebe blažit´ kao slatki sni.
* Tvoje želje sada neka dođu
* tako kako želiš ti.


* Spavaj, spavaj dušo mila
* ti si danas vrijedna bila,
* spavaj, spavaj luče moje
* umorne su oči tvoje.
* Trebalo je cvjeće brati
* malu macu okupati
* zeki trave načupati
* i kokama hrane dati.

* Spavaj, spavaj dušo mila
* ti si danas vrijedna bila,
* spavaj, spavaj luče moje
* umorne su ruke tvoje

M@3X
19.10.2006., 21:31
Ova pjesma mi je divna, mada nije uspavanka, pa sam je kopirala s neta :


Gdje je onaj cvijetak žuti?

Gdje je onaj cvjetak žuti
što ga cijela šuma zna
gdje se skriva zašto šuti
zar ga što uvrijedih ja

Nek me vodi labud bijeli
kojeg pozna šumski svijet
il nek hladni vjetar veli
gdje je taj moj mali cvijet

Vjetar šušti ,grane dira
pita cvijet gdje sniva sad
još mi srce nema mira
dođi cvijete ,smiri jad

U njem boje sunca ima
što nam divni dade maj
stiže jesen ide zima
vene cvijet,svoj nađe kraj

Lavica02
19.10.2006., 21:32
Lea12.. moja iskrena sućut

Katie
19.10.2006., 21:36
moje saucesce! Drzi se i budi jaka! Strasno mi je zao. Tvoja beba ja andjelima. :kiss:

lunali
19.10.2006., 21:38
Žao mi je, budi hrabra jer je on sad mali anđelčić, ispunio je svoje poslanje i vratio se kući.

Poljubac do neba!:kiss:

Lea12
19.10.2006., 21:42
marx ... nemoj me pogresno shvatiti ... ali meni ne moze biti gore nego sto mi jeste.

a zelim da napravim lijep sprovod ...

holandjani to uvijek rade ... ne znam kako je to kod nas ... nisam nikad u zivotu bila nekome na sahrani, sprovodu, dzenazi ...

Imacemo 45 minuta oprostajnu ... ne znam sta ... ono neko ce nesto ispricat, onda neke pjesme ...

Naprimjer ... kad je Leon bio tek rodjen i prva 3 tjedna lezao na Intenzivnoj njezi ... imao je jednu muzicku igracku sa melodijom sljedece pjesme:

Such a feelin's comin' over me
There is wonder in most everything I see
Not a cloud in the sky
Got the sun in my eyes
And I won't be surprised if it's a dream

Everything I want the world to be
Is now coming true especially for me
And the reason is clear
It's because you are here
You're the nearest thing to heaven that I've seen

I'm on the top of the world lookin' down on creation
And the only explanation I can find
Is the love that I've found ever since you've been around
Your love's put me at the top of the world

Something in the wind has learned my name
And it's tellin' me that things are not the same
In the leaves on the trees and the touch of the breeze
There's a pleasin' sense of happiness for me

There is only one wish on my mind
When this day is through I hope that I will find
That tomorrow will be just the same for you and me
All I need will be mine if you are here

I'm on the top of the world lookin' down on creation
And the only explanation I can find
Is the love that I've found ever since you've been around
Your love's put me at the top of the world
--------------------------Carpenters

I mi cemo isto tu pjesmu tamo pustiti ... jer je to bila nekako njegova uspavanka....

e sad kaze onazena od "pokopnog" najcesce se pustaju jedno 4-5 pjesama ...

Lea12
19.10.2006., 21:53
jos nesto ...
recimo holandjani salju karte i pozivnice kad se vjencaju, kad se rodi dijete i kad neko umre ...

Sad smo mi za naseg leona izabrali sljedecu , jest da je na holandskom ali cu prevest:

Slatke male rijeci
za djecaka koji se smije

Slatke male rijeci
za djecaka koji se bori sa svom svom snagom

Slatke male rijeci
za djecaka tako odjednom slabog i njeznog

Slatke male rijeci
i odjednom nema te vise
------------------------------
to se naravno na holandskom rimuje ...

a ja sam mu stalno tepala; ljubavi, sreco, zlato, nebo ... tako na nasem, sve zaredom

qwerta
19.10.2006., 21:55
Gdje je onaj cvijetak žuti?

Gdje je onaj cvjetak žuti
što ga cijela šuma zna
gdje se skriva zašto šuti
zar ga što uvrijedih ja

Nek me vodi labud bijeli
kojeg pozna šumski svijet
il nek hladni vjetar veli
gdje je taj moj mali cvijet

Vjetar šušti ,grane dira
pita cvijet gdje sniva sad
još mi srce nema mira
dođi cvijete ,smiri jad

U njem boje sunca ima
što nam divni dade maj
stiže jesen ide zima
vene cvijet,svoj nađe kraj
Sve što sam pročitala je tako tužno da ne mogu misliti ali ova pjesmica mi je prekrasna. Možda se nečega sjetim pa ću napisati, do tada, moje molitve su s vama, a sigurno te i tvoj anđeo čuva i pomaže ti da budeš jaka

M@3X
19.10.2006., 21:55
marx ... nemoj me pogresno shvatiti ... ali meni ne moze biti gore nego sto mi jeste.

a zelim da napravim lijep sprovod ...
Razumijem te. :kiss:


Zeko i potočić

U jednoj zimskoj noći
tam gdje je visok brijeg
smrznuo se potočić
i pokrio ga snijeg.

A jedan mali zeko
taj potok traži svud,
gdje je kud je nestao
to njemu tišti grud.

I plače,plače zeko mlad,
za potočićem tim
i žali žali zeko sad
žali srcem svim

i tužan misli zeko
da gdje je potok taj,
možda laste slijedi on
u dalek južni kraj.

bibobu
19.10.2006., 21:59
O, dobri Boze...
neka mu je pokoj dusi, a vama iskreno saucesce!!!

Moram ti reci da ti svaka cast da se s tim tako nosis :kiss:

alexxx
19.10.2006., 22:01
:grli:

Lea12
19.10.2006., 22:04
Ahh Bibobu ....
Ja imam jos jednog sina, Alena od 2,5 godine ...
da nemam njega ... ja bih danas odmah za Leonom ...

xball
19.10.2006., 22:13
:grli: :grli: :grli:
:grli: :grli: :grli:
:grli: :grli: :grli:

bibobu
19.10.2006., 22:17
Ahh Bibobu ....
Ja imam jos jednog sina, Alena od 2,5 godine ...
da nemam njega ... ja bih danas odmah za Leonom ...


Divim ti se!!!
Zao mi je sto stvarno neznam nijednu pjesmu, totalni sam antitalent, ali zato Alenu, tebi i muzu jos jednu veliku pusu i da sve ovo sto lakse prodete:kiss:

georgeWtheNuclear
19.10.2006., 22:21
:kiss: :kiss: :kiss:

Zmijica
19.10.2006., 22:52
Lea, jako mi je zao.

Tiha noc je moje zlato spava
Blijedi mjesec put mu obasjava
Tiho pojte, maleni slavuji
Da se moje zlato ne probudi...

Goleo
19.10.2006., 23:12
Lea, žao mi je!:(

Leon je sada anđelčić i ne pati više zbog svoje bolesti.

Pozdrav tebi, suprugu i pusica Alenu :kiss: .

Neke od ovih pjesama su prekrasne, posebno Cvijetak žuti!

Piggy
19.10.2006., 23:28
Lea, moja sućut. Užasno mi je sad kad sam ovo pročitala.:cry: Za pjesmicu odaberi Snivaj, spavaj od Schuberta.

Tija
20.10.2006., 07:29
:grli: :grli: :grli:

ema1
20.10.2006., 08:05
Žao mi je.. drži te se!:kiss:

duda
20.10.2006., 08:12
:grli:

happygoose
20.10.2006., 08:21
:grli: Lea moje saucesce....:)

misiz S
20.10.2006., 08:26
Lea moje saucesce.
Palo mi je na pamet mozda Milost ili ti Amazing grace. Nije uspavanka ali je lijepa i mirna pjesma puna nade.
Svaka cast na snazi, kako ti se drzi drugo dijete i muz?

ANABELA
20.10.2006., 08:30
:kiss: strah me i pomislit da su mi djeca po bolnicama a kamoli...
Moje saučešće.

putnica
20.10.2006., 08:39
:( :( :(

oona
20.10.2006., 10:27
:grli: Lea, moje saucesce.
Zapravo, zgromila si me. Ti si jako velika majka i zena.
I najvjerojatnije je zato tebe mali Leon i odabrao za majku. :grli:

vesela sova
20.10.2006., 10:28
Lea, jako mi je žao, iskrena sućut. Želim ti puno snage. :grli:

Babanroga
20.10.2006., 11:22
Iskreno saucesce...
probaj se obratiti ovdje, sigurna sam da ce ti djevojke pruziti adekvatnu pomoc i podrsku...

http://forum.mameibebe.net/phpBB2/viewforum.php?f=46

helior
20.10.2006., 11:27
Lea stvarno mi je žao nemam riječi da ti to opišem.:kiss:

teichy
20.10.2006., 12:04
moja sućut, drži se

Cats
20.10.2006., 12:08
Would you know my name
If I saw you in heaven?
Would you feel the same
If I saw you in heaven?
I must be strong and carry on
cause I know I dont belong here in heaven...

Would you hold my hand
If I saw you in heaven?
Would you help me stand
If I saw you in heaven?
I'll find my way through night and day
cause I know I just cant stay here in heaven...

Time can bring you down, time can bend your knees
Time can break your heart, have you begging please...begging please

Beyond the door theres peace I'm sure
And I know there'll be no more tears in heaven...

Would you know my name
If I saw you in heaven?
Would you feel the same
If I saw you in heaven?
I must be strong and carry on
cause I know I dont belong here in heaven...

Ne znam znate li, ali ova pjesma je nastala nakon što je Ericu Claptonu poginuo sin.

Moja sućut, Lea12. :grli:

Modesti
20.10.2006., 13:44
:( :( :(
:grli: :grli:

tilla
20.10.2006., 13:57
:grli:

baja
20.10.2006., 13:58
Leone anđele mali, pratit će te moja molitva.
Roditeljima iskrena sućut. :kiss:

Monica.
20.10.2006., 14:02
Moja iskrena sućut.:( :grli:
Mali anđelić sad pazi na vas.

azurna
20.10.2006., 14:20
Lea12 iskrena sućut, tvoj mali anđeto te gleda sada i moli za vas.
jaka si majka i žena, želim ti svu sreću na tvom životnom putu i putu tvog malog Alena.

Magg
20.10.2006., 17:22
Lea, strasno mi je zao :cry:
Zelim Tebi, muzu i malom Alenu puno snage za sljedece vrijeme..
Ja sam imala na zalost jedan takav tuzni dozivljaj (moje kumce :cry:) i mogu ti reci da ce ti ti detalji ostat u srcu, da si svom andjelu omogucila najljepsi sto moze biti ispracaj.

Lea12
20.10.2006., 17:24
Dragi moji,

Hvala vam na sucuti.

Huh, danas je opet tezak dan. Jutros rano smo otisli ja i Harm (moj muz) i kupili kosuljicu i farmerice za naseg junaka.
Onda smo otisli u prodavnicu igracaka i kupili jednu lijepu lampu i isti takvu muzicku igracku za zid. Lampa je kao 2 oblaka i zlatne zvjezdice i andjeo sa plavom kosicom. Leon ima plavu kosicu. To smo kupili za sada dok je u kuci. A poslije ce to biti poklon Alenu od Leona. To ce biti Leonova lampa i leonova zvucna igraca ... Uh! Uzasno mi je bilo grozno u prodavnici igracaka. trebali smo jos prodavacici objasnit sta trazimo. Trazimo poklon za umrlog sina od 7 mjeseci. Citavo vrijeme sam plakala...jer to je bio zadnji put da sam kupila igracku za svog Leona ...

U 15:30 su nam doveli Leona. Juce je isao na obdukciju. Saznacemo tek za 8 sedmica sta je bio pravi uzrocnik smrti. Doveli su ga ovi iz pokopnog. I stvarno izgleda super. Glava mu je super. Sake i stopala jesu plavi, ali glava je stvarno ko da spava. Oni su postavili u krevetac neku hladnu plocu (cooling plate) i preko toga plahtu i onda leon na to i pokrili smo ga sa dekicom.
Ja sam cak uspjela da mu obucem odjecu ... bilo je grozno, on je tako uzasno hladan. Mislim leden ... Ali naravno da ga trebam ja obuc a ne neka zena iz pokopnog ... bar ja tako mislim.

sad je u sobici ... trebam sad sve one njegove igracke da stavim oko njega. Njegove mede i cuke i lavove i tigrove ... zvecke ...

I sad ga gledam i stvarno kao da spava ... ali nikako ne mogu da prihvatim da ga nikad vise necu vidjet kako se smije sa njegovim velikim plavim okama ... sreca moja ... sunce

A eto i ovaj dan prolazi ... sve neka trka-frka ... dodje moja sestra pa ode, pa dodje harmov brat pa ode ... a tako nam i odgovara ... malo se ispricas...pa onda hoces da si opet sam ...

Sad ce nam doci Alen kuci. Bio je kod bake i dede. Sad trebamo da mu kazemo da je leon umro ... Nemam pojma kako ce on to prihvatiti ...

Lea12
20.10.2006., 17:26
O cats... to je upravo sto trazim ... ovo od claptona

flakey
20.10.2006., 17:41
Lea primi moju iskrenu sućut. ne mogu ni zamisliti kako se osjecas...
meni je ova pjesma od Balaševića prekrasna, i sigurno ću ju jednog dana pjevati svom sinu...

USPAVANKA ZA DEČAKA
Pričaće ti jednom možda, kako sam ja bio...
Štošta...
Pile moje... Pače moje malo...
Mudrovaće, Badavani... Kad me nema da se branim...
Da sam blizu... Ne bi im se dalo...

Pričaće ti o plovidbi... Ti što nisu sidro digli...
Šta sam za njih neg' ukleta šajka?
Tvrdiće, sa čudnim sjajem... Da sam drhtao pred
zmajem...
Videli su oni... Iz prikrajka...

Al ti slutiš otkud bore... Trunje se u oku diglo...
Olujno je tamo gore... Gde nas nije puno stiglo...
Znam da sanjaš more sveća... I korake po tom doku...
Ti si tamo bio... U mom oku...

Pričaće ti, kojekakvi... Zloba se ko rubin cakli...
Kako odjek moga smeha ječi...
I kleće se u pretpostavke... Kljuckajući, kao
čavke...
Moje loše prepričane reči...

Brojao sam ljude s krsta... Pravila i izuzetke...
Posvud promašena vrsta... Samo retki nađu
retke...

Znam da sanjaš vaskrsenje... Jednu siluetu
plahu...
Ti si tamo bio... U mom dahu...

Pričaće ti jednom svašta... Boljima se teško prašta...
Pile moje... Pače moje malo...
I silni miševi u boci... Javiće se ko svedoci...
Pustolovnog traganja za Gralom...

Ne znam više, bože prosti... Dal da strepim... Il da
stremim...
Da to breme posebnosti... I na tebe nakalemim?
Ako nije kasno već?
Jer znam da sanjaš rimovanja... Krike... I tišinu nemu...
Ti si bio svugde u mom svemu...
Pile moje... Pače moje malo...
Lavče moje...

ILB
20.10.2006., 17:42
Ja sam ovo htjela staviti sinu na nadgrobni spomenik:
Do not stand at my grave and weep<
>I am not there, I am not asleep,<
>I am a thousands winds that blow<
>I am the diamond glints in snow<
>I am the sunlight on ripened grains<
>I am the gentle autumn rains<
>When you awaken in the morning's hush<
>I am the swift, uplifting rush<
>Of quite birds in circled flight<
>I am the soft stars that shine at night<
>Do not stand at my grave and cry<
>I am not there, I did not die<

I ova me je pjesmica dirnula...
"I'll lend you for a little time...<
>A child of mine," He said<
>"For you to love, while she's here<
>And mourn for, when she's dead.<
><
>It may be six or seven years....<
>Or twenty-two or three,<
>But will you, 'til I call her back...<
>Take care of her for Me?<
><
>She'll
bring her charms to gladden you,<
>And should her stay be
brief,<
>You'll have her lovely memories...... <
>as solace for your grief.<
><
>I cannot promise she will stay...<
>Since all from earth return,<
>But, there are lessons taught down there <
>I want this child to learn.<
><
>I've looked this wide world over...<
>In my search for teachers true;<
>And from the throngs that crowds life's lanes...<
>I have selected you.<
><
>Now will you give her all your love...<
>Not think the labor vain?<
>Nor hate Me when I come to call...<
>To take her back again?"<
><
>I fancied when I heard them say...<
>"Dear Lord Thy Will Be Done",<
>For all this joy Thy child shall
bring...<
>The risk of grief we'll run.<
><
>We'll shelter her with tenderness...<
>We'll love her while we may,<
>But should the angels call for her...<
>much sooner than we'd planned,<
>We'll
wave the bitter grief that comes....<
>And Try To Understand !<

Kad smognes snage, pridruzi nam se na "Andjelima". Babanroga ti je vec napisala link.
Moje saucesce cijeloj obitelji...:cry:

mriza
20.10.2006., 17:42
ovo je uzasno!!!
iskrenu sucut.. :kiss: :kiss:
on ce uvijek biti uz vas, vidjet ces..

Lea12
20.10.2006., 22:35
a jel ima neko mp3 od "Gdje je onaj cvijetak žuti?"

Rita
21.10.2006., 05:39
Joj Lea nemrem doc k sebi, strasno mi je zao, drste se. :hug

Britney Spears
21.10.2006., 10:04
Draga Lea moje najiskrenije saučešće!:kiss:

Drži se!Velika:kiss: :kiss: :kiss:

Lea12
22.10.2006., 13:56
Za one koji su mi pomogli .... jedno veliko HVALA!!!!
Izabrali smo pjesmu "gdje je onaj mali cvijetak", bice jos jedna holandska "kad bih mogla dala bih ti krila" ... "Top of the world" ... i bembasa (to sam mu uvijek pjevala kao uspavanku). pogotovu kad je bio na IC da cuje moj glas ...

Htjela bih vam jos reci kako je danas bila zena koja mu je od gipsa npravila stopala i rucice ...

madja
22.10.2006., 15:08
iskreno saucesce...

Una67
22.10.2006., 15:29
Lea, moja iskrena sucut.
Uistinu nista ne boli toliko kao kad se srce slama za djetetom.
Neka je Bog uz tebe i tvoje najmilije.

moja volja
22.10.2006., 15:59
Lea..moje najiskrenije saučešće.

Monica.
22.10.2006., 16:17
Lea, ovo je tvoj način kako se nosiš sa najvećim šokom i najbolnijom stranicom svog života, nemoj da te uzrujavaju neumjesni komentari, ti i moraš biti čvrsta i hrabra zbog malog Alena....:kiss:

alexxx
22.10.2006., 16:35
ako još netko ima namjere mudro komentirat leine postupke i aludirat na soraju, toplo mu preporučujem da prešuti. nadam se da nitko od vas skeptičnih neće saznat na koje bi se načine čudno ponašao da njegovo dijete umre.

Sudden Sid
22.10.2006., 16:41
Iskreno saučešće! U vezi pjesme, stvarno mi sad ne pada na pamet ništa pametno.

lilu!
22.10.2006., 17:01
iskreno mi je žao :(


Kako si rekla, trebaš sad misliti na drugo dijete, ono je još uvijek ovdje i treba te.


:grli:

suncemojemalo
25.10.2006., 23:37
nikakve riječi pomoći ne mogu.... srce se stisne ... suze teku...
neka teku... jer svaka suza kristalno bistra ....mrvicu olakšanja donese....
želim ti iz sveg srca da vrijeme donese olakšanje... ne zaborav.... nego olakšanje
moje molitve su uz tebe i tvoju familiju...:kiss:

Tiger Lilly
26.10.2006., 00:11
Lea, moja iskrena sućut.
Sigurna sam da je mali Leon sada među anđelima, da te gleda i da ti se smiješi.
:kiss:

prometej
26.10.2006., 08:36
.. i moje saućešće... neka ti je Bog u pomoći...

7777777
26.10.2006., 11:46
Draga Lea!
Već pred para dana čitala sam ovo, ali nemam riječi utjehe. Mislim da se nikada ništa ne može usporediti sa smrću djeteta. Ni sa bolešću djeteta se ne možeš pomiriti, a kamoli sa odlaskom. Na žalost, s tim se moraš sama nositi, plaći kad ti se plaće, vrišti, povuci se u osamu samo kada vidiš da se ne možeš kontrolirati pred Alenom,čitaj, šetaj, ali zbog Alena ne smiješ posustati. Živi dalje koliko možeš normalno da ti ovo dijete ne osjeti previše teret svega ovog groznog. Moje iskreno saučešće cijeloj tvoj obitelji i da vam Bog dade snage za dalje.

enigma
26.10.2006., 12:53
:grli:

Rajna
26.10.2006., 14:13
Tek sad vidjeh...grozno, Lea...drzi se. :(

bibobu
26.10.2006., 18:42
Lea kako si??? :kiss:

baja
27.10.2006., 12:58
svidjelo se dragom Bogu
da okiti raj
pa uze tvoje djetešce
u svoj zagrljaj

demetrius
27.10.2006., 13:13
:cry: :cry:

salvador2
27.10.2006., 13:20
Nikad tužnijeg topica nisam pročitao. Primi moju iskrenu sućut Lea. Sada dobri Bog čuva Leona dok ne dođe vrijeme da se opet susretnete. :angel:

delboy
27.10.2006., 13:42
Nikad tužnijeg topica nisam pročitao. Primi moju iskrenu sućut Lea. Sada dobri Bog čuva Leona dok ne dođe vrijeme da se opet susretnete. :angel:
Ni ja!
Upravo su mi suze krenule...

Ne postoje rijeci u kojima se moze naci utjeha,
niti mjera kojom bi se mogla izmjeriti bol.

Nadam se da si dobro, koliko je to moguce, i da vjerujes u ovo sto je moj prethodnik rekao... :kiss:

dodouprolazu
28.10.2006., 00:05
Iskreno saucesce, a malenom bicu veliki poljubac tamo negdje.

traxdata
28.10.2006., 13:38
ja sam isto vidjela topik prije par dana, ali nisam mogla niš napisati. moje saučešće:grli:

Lea12
28.10.2006., 15:59
Hvala vam svima na iskrenoj sucuti.

Leona smo sahranili u utorak. I od tada nismo kuci. Kuca je tako pusta bez njega. Samo dodjemo da prespavamo.

Navece kad legnem u krevet sve me gusi i onda sve mislim da li je Leonu tako bilo zadnjih minuta …
Juce smo isli kod psihologa jer vise nisam znala sta cu sa sobom. I kod psihologa je bilo dobro, i u autu kad smo se vracali kuci bilo je dobro. Ali kad sam dosla kuci, opet sam sva potonula … On nam tako neopisivo nedostaje.

Sve je ovo nama doslo iznenada. Jeste da je on imao srcanu manu i jeste da je 4 puta bio operisan … ali nekako imali smo nadu. Prve tri operacije su bile u prvih 6 nedjelja njegova zivota. Zadnja u avgustu. Trebao je jos jednu kad bi mu bilo 2-3 godine …

Psiholog je u toj bolnici gdje je on bio operisan. I prije smo imali kontakt s njom, jer trebas nauciti zivjeti sa svim tim strahovima i stresom. Ona kaze da je najvjerovatnije bio tromb (to je i kardilog rekao). Izvrsili su obdukciju, ali se rezultati cekaju oko 8 sedmica. I kaze, kod tromba to ide brzo, samo se nesto zacepi i on je garant u snu, neosjecajuci nista “lagano otisao” …
To bi nam trebala biti utjeha, da nije u bolnici na svim onim aparatima i infuzijama i ostalo …

Dok je lezao kod nas nakon smrti, isla sam svaki cas u sobu da ga poljubim ili pomilkim. Neki ce se mozda zgroziti, ali on je tako lijepo izgledao kao da spava. A i svakako nakon svih ti operacija kad bi lezao na Intensive Care, bio je isto poluziv/polumrtav i izgledao je tako … ali se uvijek nakon tjedan/dva izvukao … i otvorio bi okice … i onda bi krenulo na bolje … Takav smo osjecaj imali i sada kad je njegovo tijelo bilo u kreveticu …
Ali sada … sada nemam gdje da odem … krevetic prazan … tek sad ga stvarno nema …

Jos nista ne mogu da radim … flasice i dalje stoje u kuhinji, kolica u hodniku … ne znam gdje cu sa tim stvarima …

Kako je zivot nepravedan. Uvijek sam mislila ako nesto stvarno jako zelis i ako svim snagama radis na tome – sigurno ces dostici cilj. I mi smo mislili: uradicemo sve te operacije i izvuci ce se … i bice s nama. Nekako u bolnici smo se bojali da ce umrijeti, da ce umrijeti na operacijskom stolu ili neke komplikacije nakon toga … ali kuci nikako… dobro, moglo mu je poci na gore, ali smo mislili uvijek cemo stici u bolnicu.

I tako, ima trenutaka i onda nekako prihvatim … a onda u trenutku kao da propadnem u najvecu duboku crnu rupu … i jedino sto hocu jeste Leona da imam u krilu i da ga zagrlim … da ga privijem uz sebe …

splicanka
28.10.2006., 19:41
Moje iskreno saucesce. Totalno sam sokirana. :(

lianne
28.10.2006., 19:50
moje najdublje saucesce:( ...drzi se,bol je neizdrzivo jaka,ali imas jos jedan veliki razlog da zivis i zato moras biti jaka...maleni andelcic je sada na nebu,sretan i bezbrizan sa andelima se igra...veliki zagrljaj i pusa...drzi se:kiss:

bibobu
28.10.2006., 20:31
Lea, drzi se
sve ima svoje razloge mada se nama cinilo nevjerovatnim i besmislenim.
Leona nema, ali imas jos jednoga sina, koji te treba vise nego bilo tko.
:kiss:

Firkraag
28.10.2006., 20:36
isuse, fakat mi je žao... :( :(
nema pravde na ovom svijetu....

putnica
28.10.2006., 21:37
draga Lea12, tvoj dragi Leon se namucio u svom majusnom zivotu, iscrpio i sada odmara...sad je miran i spokojan.

od srca ti zelim da svi skupa nadjete utjehu i snage za nastaviti dalje
neka vam dragi Bog bude na pomoc

:grli:

Elektra
28.10.2006., 23:21
Ne mogu niti zamisliti kako se osjećate trenutno i mogu samo reći kako mi se grlo stegnulo nakon što sam pročitala cijeli topic :(

Nadam se kako je on na nekom boljem mjestu i da ga netko gore sada pazi. Vi se držite i nađite snage da unutar obitelji gurate jedne druge naprijed i da se koliko toliko oporavite s vremenom. Čuvajte ovo drugo dijete koje imate jer vas i ono treba, a vi trebate njega za dodatnu snagu...

Čuvajte se... :grli:

I zaista, nikad tužnijeg topica na ovom forumu :(

cadentia
29.10.2006., 23:03
Iznenada ... jutros u 7 sati ... probali su ga reanimirat (2,5 sata) ... ali uzalud.

Prekosutra bi mu bilo 7 mjeseci ...

Imao je leon srcanu manu, u 6 mjeseci zivota bio je 4 puta operisan. Zadnja operacija u avgustu.
I sve je islo dobro (s obzirnom na okolnosti) ...
Ali jutros kad sam otisla u 7 da mu dam flasicu, vidjela dam da tesko dise i da je "zavrnuo s ocima". Muz je odmah nazvao hitnu ... a on je u roku 5 minuta na mojim rukama prestao da dise ... ja sam probala reanimiranje usta na usta ... koliko znam ...

Elem ... imam jednu molbu. Sahrana je u utorak. (Treba prvo da se izvrsi obdukcija da vide od cega je umro) ...
Ali sta hocu ... treba mi za sahranu neka lijepa pjesma ... mozda neka nasa uspavanka ... ne znam ... muz mi je holandjanin a ja sam bosanka. Zivimo u Nizozemskoj ...
Molim vas ... ako mozete daj te mi kakve prijedloge ...
neku lijepu djeciju uspavanku,
ili neku utjesnu pjesmu na nas roditelje ...
radje nesto nase ...a moze i na engleskom ...
a bilo bi lijepo ako mozete stavit link za mp3 ...

Hvala.....

Boze me oprosti,moje saucesce i jako mi je zao,nedaj Boze nikom,al opet moram reci nesto sto mozda nece zvucati lijepo,...
ajme dijete umrlo ujutro,a ti tipkas isti dan ovdje,svaka ti cast jaka si ,...

Oprosti al iskrena sam i direktna,...jos jednom zao mi je i jedna krtka prica,ako je zelis saslusati,..mozda ti pomogne,..

Mojoj sestricnoj je iznenada umro sin(16 mjeseci)jako,jako je plakala.Na sahranu je dosla jedna zena koja joj je rekla znam da ti je tesko i znam kako se osjecas,jer sam prosla isto kao i ti,i moje dijete je umrlo i ja sam plakala dan i noc,ali jednog dana mi je moja pokojna curica dosla u san i zamolila me da vise ne placem toliko.


Rekla mi je mama molim te nemoj toliko plakati,meni je tako lijepo i na lijepom sam mjestu,jedino tvoj plac mi smeta.Sva djeca lete okolo,pravi andjeli,ali ja ne mogu,ne mogu od tvojih suza koje su preteske za moja krila,...mama ne placi molim te,...

Tebi i tvojoj obitelji zelim od srca sve najbolje,...

cadentia
30.10.2006., 14:49
Zao mi je ako sam te uvrijedila sa prijasnjim postom,porukom,...ako ti je stalo da je moderatori obrisu,neka je obrisu ,nemam nista protiv,..ali glupo mi je da se brise,jer ovaj forum je da svatko kaze svoje misljenje kao sto sam i ja ucinila,..

Mozda zvuci grubo i zao mi je zbog toga,..ali bila sam iskrena,sto jos dugo ne znaci da sam pokvarena,...

Tebi i tvojoj obitelji zelim od srca sve najbolje,puno snage za daljnji zivot,...


"Ihr habt jetzt Trauer, aber ich werde euch wiedersehen und euer
Herz wird sich freuen."

Johannes 16,22


"U vama je sada tuga,ali ja cu vas ponovo vidjeti i vasa srca ce se radovati",...

Zmijica
30.10.2006., 17:32
ajme dijete umrlo ujutro,a ti tipkas isti dan ovdje,svaka ti cast jaka si ,...

Cadentia, ne dao ti Bog da otkrijes kako bi se ti ponasala da ti dijete umre...
Vjerujem da ne mislis zlo i zato te molim - prestani.

Lea, :kiss:
Pogledaj Alena, on je tako mali i sigurno jako zbunjen svime sto se dogadja... Trebas mu.
Izbaci bol iz sebe... urlaj, vici, pricaj... sto god. Pisi ovdje dok god ti pomaze.

I drzi se.

Ozana
30.10.2006., 18:42
Ja svoje najdublje i najjače osjećaje ne mogu reći, na živce mi idu svi koji me ispituju, NE ŽELIM razgovarati.... ali ono što napišem i pustim van od sebe donosi mi rasterećenje i olakšanje. Onda to isprintam i dam svojima da pročitaju. Onda kad imaju mira i kad nisam nazočna. Možda je to nekome čudno i glupo, ali takva sam.

Svatko ima svoj način žalovanja i suočavanja s nesrećom, i svakako je pozitivno da osjećaji iziđu van, da se podijele s nekim, da se ne skriva i ne čuva u sebi jer to najgore uništava onog tko sve to nosi.

Lea, ja već danima ne mogu ništa napisati, trenutno imam opet malo dijete i sve to što se tebi dogodilo duboko me pogađa tamo gdje je svaki roditelj najosjetljiviji.

I mogla bih te sad tješiti s dosta toga, ali mislim da još nisi sposobna za to. Žaluj. Plači. Spavaj. Piši.

Ovdje uvijek nekog ima.

Maxima
30.10.2006., 19:15
Meni je zao sto neke od vas nisu procitale Leinu poruku. Lea zivi u Nizozemskoj i trazila je od onih koji citaju ovaj topik da joj pomognu pronaci pjesmu za sprovod. Ovdje u Nizozemskoj su drugaciji obicaji, i taj strasni cin sprovoda vlastitog djeteta postaje jos tezi, jer se pokusavas prilagoditi i tome.

fridda
30.10.2006., 19:30
draga lea, ja nisam to dozivjela ali jedino ti mogu reci da,
znam da ti je tesko, ali gledaj, on je mali andjeo kojemu se nije svidjalo tu na ovoj zemlji pa se vratio gore, u bolji svjet,njemu je puno bolje gore, uostalom, vjerujem da ce bit jos puno puno djecice u tebe i tvog dragog, oprosti ako sam te icim povrjedila u ovom, ali samo zelim pomoc, nemoj plakati jel to zapravo kad gledas s druge strane i nije tuzan dogadjaj vec sretan. u nekim zemljama se slavi kad dusa ode na bolje mjesto i napusti ovaj svijet zla.

fridda
30.10.2006., 19:31
a za pjesmu, ja bi zeku i potocica

cadentia
30.10.2006., 22:22
Cadentia, ne dao ti Bog da otkrijes kako bi se ti ponasala da ti dijete umre...
Vjerujem da ne mislis zlo i zato te molim - prestani.

Lea, :kiss:
Pogledaj Alena, on je tako mali i sigurno jako zbunjen svime sto se dogadja... Trebas mu.
Izbaci bol iz sebe... urlaj, vici, pricaj... sto god. Pisi ovdje dok god ti pomaze.

I drzi se.

Koliko vidim vi uopce niste shvatili sta cadentia zeli reci.

Na prvom mjestu uopce ne vrijedjam nikog niti mi je namjera.Znam kako se gospodja osjeca i popuno ju razumijem,..

Nisam to htjela rec,al eto natjeraste me na to,..ne jedno,nego dvoje sam ih sahranila,i znam kako se osjecam,samo ja to znam,..al nije vazno,uopce ne zelim o tome pricati,...

Meni je stvarno i iskreno od srca zao to sto se dogodilo gospodji,ali ono sto sam napisala za tipkanje,ostajem iza toga.Svaka njoj cast,ali ja stvarno nebi mogla,..i molim,....molim opet da me se neshvati krivo,...Mozda je gospodja to trebala u tom momentu,sve je to ok,...i nemam nista protiv,..ja samo pricam za sebe i u svoje ime,...


Cudan je nas polozaj na Zemlji. No ipak, jedno sigurno
znamo. Covjek je ovdje zbog drugih ljudi. Posebice onih
o cijoj dobrobiti ovisi nasa sreca. I zbog bezbroj
nepoznatih s cijom smo sudbinom povezani sucuti.


Jos jednom,zao mi je,iskreno i od srca,...:grli:

Emma
30.10.2006., 22:31
svatko od nas bol podnosi na razne nacine. Netko u pocetku ima snage ali poslije totalno krahira.
...Tesko mi i citat ovaj tuzni topik, zao mi Leo sto prolazis kroz tu silnu bol.

moja volja
31.10.2006., 13:26
Samo se nadam da će se nakon nekih glupavih postova Lea ipak vratiti po malo utjehe na ovaj forum...baš mi ju je žao!
leić:kiss:

moja volja
31.10.2006., 13:34
I...nisam mislila na Cadenta/u...ne mislim da si rekla ništa loše niti neumjesno!

Tuzni djecak XXL
31.10.2006., 13:56
Moja iskrena sućut

soylent
01.11.2006., 15:34
lea, najiskrenija sucut!
kao prvo ne kuzim kako se uopce uspijevas odrzati. sacuvaj boze, ne zelim ni pomisliti, ali da se meni tako nesto dogodi iste sekunde bi mi se izgubio svaki jebeni smisao u zivotu. gotovo.


drzite se i ti i suprug.

Kontraktnik
01.11.2006., 16:05
Ono što je tužno i zanosno u životu je da se sve brzo zaboravi

Lea12
02.11.2006., 17:43
Dugo sam razmisljala da li da se opet javim na svoju temu. I ipak odlucih da napisem par recenica.

Kao sto je Maxima lijepo objasnila, javila sam se na ovaj forum jer mi je hitno trebala pjesma za sprovod mojeg djeteta. Drugaciji su obicaji u Nizozemskoj.

Onda sam vidjela da se ljudi suosjecaju samnom i to mi je cinilo dobro, pa sam odlucila da otvorim srce i probam podijelit svoju bol sa dobrocudnim ljudima na forumu.

Kao sto je vec prije neko rekao, niko od vas ne zna kako bi se ponasao da izgubi dijete, mislite ja bih ovako ili onako … ali ne znate.
Za one koji znaju: svak na svoj nacin prezivljava sve u zivotu …

Zato bih vas molila, molim vas, otvorite novi topik o tome kako biste vi kad bi vam …
Nemojte molim vas ovdje prljat moj topik, molim vas … za ljubav mog djeteta …

Lea12
02.11.2006., 17:49
Moj zivot

Od kad je umro nas sin osjecam se ko da sam u onom odvratnom vozu u lunaparku. Idem jedva polako prema gore, i u trenutku kad pomislim da mi se cini da opet imam kontolu nad svojim zivotom, srusim se sa najvecom brzinom u najdublju dubinu. Nema tu ni kocnice i ja nemam nikakve kontrole nad tim. Opet poslije taman kad dodjem do daha ide sljedece spustanje. Ovaj vrtlog emocija kao da nema kraja. Jest da ponekad stane ovaj voz i ljudi izadju iz voza, ali moj kais se zaglavio, ja nemam izbora i ne mogu izaci. Ovi ljudi koji izlaze pepoznajem im lica. Neki su mi vrlo dragi, neke poznajem onako povrsno. Neki me pogledaju jos jednom i onda se okrenu, mahnu i idu dalje. Idu svojim zivotom. I onda opet udju drugi ljudi, neki stari prijatelji, drugi skroz nepoznati. I ja zelim da ih opomenem:” ne ulazi, ovaj voz ne staje nigdje”, a oni me ono sazaljivo pogledaju i kazu “nema veze, idemo s tobom”. I tako ide ova vrtoglava putanja gore-dolje … sto je za mene prezivljavanje. I jesam ponekad ozbiljno pomisljala da uzmem skare i prekinem ovaj kais kad sam na najvisem stupnju i u najvecoj brzini i da tako odletim i prekinem ovaj vrtoglavi put … ali onda cujem glasic svog drugog sina koji kaze da to ne smijem, to ne bi bilo posteno. Tako da se opet smirim, uhavatim se za kais objema rukama, spremna sa sljedeci strmoglavi pad. Samo se nadam da cu uz pomoc s ljudima koji se samnom voze … ipak jednom stici do zadnje stanice …

Karmela
02.11.2006., 18:06
Moja iskrena sucut tebi i tvojoj obitelji, Lea.

petrunjela1
02.11.2006., 18:31
Lea, Vi i Vaša obitelj primite moju najdublju sućut.
Kažu da nema gore stvari nego kada roditelj mora pokopati dijete, pa Vam se divim na snazi koju imate i koja Vam treba za nastavak života.
A što se tiče ljudi koji ne mogu shvatiti Vašu potrebu da bol stavite na papir među nepoznate, samo par redaka:
Netko sa svojim bolom ide ko s otkritom ranom svi neka vide
drugi ga u sebi čvrsto zgnječi i ne da mu prijeći u suze i riječi.....
...što hoće reći da svatko bol izražava na SVOJ način, na koji svi mi kao različita bića imamo potpuno pravo.
Nadam se da ste našli pravi način kako da preživite bol.
Puno pozdrava i snage Vam želim.

Aditi
02.11.2006., 20:39
iskrena sućut, lea.

Brown Acid
02.11.2006., 21:21
Moja sucut..

bibobu
02.11.2006., 21:40
lea, svi vlakovi jednom stanu pa ce i tvoj.
Drzi se :kiss:

Sonic_Moronic
04.11.2006., 13:21
Moja sućut

Nadam se da ćeš preboliti.....

manny
04.11.2006., 19:44
Iskrena sućut tebi i tvojima

Dorotea
09.11.2006., 15:13
Lea vec duze vremena citam sto ti se dogodilo, i sa strahom sada pisem ovaj post... jako mi je zao, vjerujem da nema gore stvari u zivotu,evo tesko mi je kad mislim...ne zelim niti pomilslit da se meni tako nesto dogodi... svaka ti cast... nisam htjela pisati bojeci se da te bilo kojom svojom rijeci jos vise ne rastuzim...
moj prijatelj je ostao bez djeteta pred 2 mjeseca, saobracajna nesreca, curica je imala 4 godine... to je prestrasno.. pridruzujem tvoju obitelj svojim molitvama, nadam se da cete sa vremenom naci nacin kako zivjeti dalje... ipak tvoje drugo dijete ti je velika motivacija...
Moja iskrena sucut, tvoja snaga ce vas svih skupa izvuci....

moon_child
10.11.2006., 02:30
Moj zivot

Od kad je umro nas sin osjecam se ko da sam u onom odvratnom vozu u lunaparku. Idem jedva polako prema gore, i u trenutku kad pomislim da mi se cini da opet imam kontolu nad svojim zivotom, srusim se sa najvecom brzinom u najdublju dubinu. Nema tu ni kocnice i ja nemam nikakve kontrole nad tim. Opet poslije taman kad dodjem do daha ide sljedece spustanje. Ovaj vrtlog emocija kao da nema kraja. Jest da ponekad stane ovaj voz i ljudi izadju iz voza, ali moj kais se zaglavio, ja nemam izbora i ne mogu izaci. Ovi ljudi koji izlaze pepoznajem im lica. Neki su mi vrlo dragi, neke poznajem onako povrsno. Neki me pogledaju jos jednom i onda se okrenu, mahnu i idu dalje. Idu svojim zivotom. I onda opet udju drugi ljudi, neki stari prijatelji, drugi skroz nepoznati. I ja zelim da ih opomenem:” ne ulazi, ovaj voz ne staje nigdje”, a oni me ono sazaljivo pogledaju i kazu “nema veze, idemo s tobom”. I tako ide ova vrtoglava putanja gore-dolje … sto je za mene prezivljavanje. I jesam ponekad ozbiljno pomisljala da uzmem skare i prekinem ovaj kais kad sam na najvisem stupnju i u najvecoj brzini i da tako odletim i prekinem ovaj vrtoglavi put … ali onda cujem glasic svog drugog sina koji kaze da to ne smijem, to ne bi bilo posteno. Tako da se opet smirim, uhavatim se za kais objema rukama, spremna sa sljedeci strmoglavi pad. Samo se nadam da cu uz pomoc s ljudima koji se samnom voze … ipak jednom stici do zadnje stanice …
Tek sad ovo procitah i iskreno , nikad nista ljepse, ali ni tuznije nisam procitala... Ja ti se divim i zelim i tebi tvojoj obitelji sve najbolje u daljem putu, puno snage i Bozije pomoci...

moon_child
10.11.2006., 02:53
Mislim da niko nikog na svijetu ne moze razumijeti, moze se samo suosjecati s tom osobom i dati joj neku podrsku. Mi smo ovdje svi uz tebe i kad god ti je tesko (mada znamo da ti je stalno tesko), ali bas kad ti dodje ono najteze, dodji nama i izjadaj se... Pisi sta god ti padne na pamet...
Ne znam sta vise da napisem, totalno sam se skenjala. Nikad nista na svijetu nije bolnije od smrti, ali mislim da nema nista gore nego kad roditelji sahrane svoju djecu. Ipak, po nekom redosljedu to bi trebalo ici obrnuto. Ne znam kako je moguce da covjek ikako prezivi ovu bol, ali eto prezivi, pa tako i ti draga Lea.
Ne znam kojim da ti se rijecima obratim... Jedina ti utjeha u tom uzasnom i neizrecivom i neopisivom bolu moze biti tvoj drugi sin i muz... Sada se morate drzati skupa ko nikad... A ti... Boze dragi koji si na nebesima, podari ovoj zeni najjacu snagu i pruzi joj mir u srcu... A malenog neka cuvaju svi andjeli... Zapravo andjeli ne mogu cuvati andjele... :( :( :( :(
Rasplakala sam se ko mozda nikad u zivotu... Ne d'o dragi Bog nikome nikad takvo nesto...
Lea, tebi i tvojima iskrena sucut...
Smrt je tako okrutna...
A ti si jedna divna majka, tako si jaka osoba, ne znam otkud crpis tu snagu iz sebe... Svaka ti cast i mogu ti samo pozeljeti da ti Bog posalje jos mnogo , duplo, 5x vise takve snage i volje...
Uspomene... O, Boze... :( :( :(
I to sto neko rece: ljudi takve stvari brzo zaborave... Zaborave da se takva bol nikad ne preboli i da takvi trebaju uvijek, bas uvijek imati nekoga ko ih iskreno voli... Mi smo tu uvijek za tebe... I za godinu, ia za dvije, i za pet.. :( :kiss: :kiss:

Kad jednom na zemlji ne bude nas - svijet ce biti svijet;
kad nam se izgubi trag i glas - svijet ce biti svijet;
I prije nego smo bili mi - svijet je bio svijet;
I nama kad kucne zadnji cas - svijet ce biti svijet.

A ovo kako neko(nacin) ispoljava ovako strasnu bol, to necu da komentiram uopce. Sam cu napisat:

Covjek koji znade kako svijet se krece,
Ni u sreci ni u nesreci ponijet se nece.
kada sve prolazi : svjetsko zlo i dobro, -
saki, nek se vino na trpezu mece!

(Basagic)

moon_child
10.11.2006., 03:05
Jos sam isuvise potresena ovim sto sam procitala, tako da necu moci zadugo zaspati. Pokusavala sam naci neki stih o tim silnim iskusenjima na koje nas Bog stavlja s ovakvim stvarima. Kako je ova tema posvecena jednom andjelu, onda mislim da je svaka debata suvisna... Neka ovo bude mjesto za stihove malom Leinon andjelcicu... :( :( :( :(

...Sa svih strana meces zamke oko nas,
Smrt za meku trazi Tvoj bozanski glas,
Ti nam meces zamke, i prijetis smrcu,
i Ti nam porices uzdanje u spas!

...Jedna kaplja place sto iz mora seli,
More joj se smije i ovako veli:
"Uistinu svi smo bozanska stvorenja,
Sve nas od cjeline samo tacka dijeli!

Tuga i opomena


Nje vis"e nema - to je bio zvuk
U njen kad ja unis"o bijah dom,
Strahovito me dirnus"e tad huk
Iz vedrog neba, kao stras"ni grom,
Veselja moga ubi sam on puk,
Iz korena seljuljnu z"itka strom;
I da mu deblo nije bilo kamen,
Tih rec"i bi ga prelomio plamen.

Duboke noc'i vladas"e tis"ina, -
Ovako bija onaj sanak moj, -
Umilno na me gledas"e svetlina,
Bezmerni koju slas"e zvezda broj,
I daljnih glasa c"u se tad milina,
Umilnija neg' s"to je slavka poj,
I bliz"e ovaj dolazas"e zvuk
Kroz tavnosjajne noc'i bajni muk.

Tavnina zac"e begat od ishoda,
U mrac"ne dve se toc"ke on sabija,
I u dva jos"te umiljata svoda
Nad ovima se tade on savija;
Tavnina jos"te zatim od zahoda
Zac"e se viti kano kaka zmija,
Od vis"e svoda dotle ti se prosu
I lepu divnu c"inila je kosu.

Sve leps"e sad c"uveni zvuc"a glas,
I krec'ati se zapoc"es"e zvezde,
U dvogubo ih delja njihov kras;
Od sviju dve ja vidih kako jezde
I kako stiz"u, mile toc"ke, vas,
U vami vidih kako s' one gnjezde...
O, boz"e dragi, prevelika c"uda,
S"to oko u snu gleda moje svuda!

Sve leps"e i leps"e zvuc"ala je gudba,
I okolina micas"e se sva,
u jedno sve je vukla neka z"udba,
Snez"ano polje dizati se sta,
Umilna svuda vidjas"e se ludba,
Ruz"a se diza iza svoga sna,
U istoku se diza rujno more:
To c"inilo je kras od mlade zore.

Iz snega je izis"la vrata slika,
Iz snega zore krasno deve lice,
A ruz"a hitro, umiljato slika
Divne zatim njojzi usnic"ice;
Pa kako divno stajala je slika,
Kad ruz"a dobi zatim zlac'enice!
Za rujnom zorom izadje oblac"e,
Oblac"iti je krasno zatim zac"e.

Ja vidjeh dragu kao za z"ivota
S"to je ona umiljata bila:
Kosa vrana sada se milota
Kao i pre po zracima vila,
Snez"na lica i sad je belota
Kao i pre na me smehe lila,
Smehe lila, na mene gledala,
U srce mi blaz"enstvo sipala.

Moje srce bilo je blaz"eno
Da ne mogah rec"i govorit,
Njeno oko gledas"e mileno;
Ne mogah se vis"e protiviti,
Ja pohitih ka njojzi hiterno,
Da obuhvatim telo milo njeno:
Rukom nebu ona pokaza tade, -
Ja se probudih, a sanak nestade.

Nebu brzo ja pogledah gore,
kuda je ruka pokazala mile,
nada mnom ne bes"e sjajno more,
Ne zvezda noc'i, niti gudbe sile,
Da krene njih i sneg i mlade zore,
Da spravi meni opet lice mile:
Nebo vedro, snege i kerove
Vidih samo i moje drugove.

(Ovo je pjesma nastala kada je pjesniku umrla njegova draga) :(
:kiss:

Lea12
13.11.2006., 13:54
Dragi moji,

Kao prvo jedno veliko hvala svima vama koji zelite da slusate moju pricu i na vasim toplim rijecima utjehe i razumijevanja. Veoma mi godi sto mogu cak i ovdje preko interneta da se izjadam. Jos uvijek je bol velika i ne znam kad ce proci ili kad ce se smanjiti ili kako.

Prosli cetvrtak smo isli u bolnicu za rezultate obdukcije. Ali mozda prije nego vam to ispricam trebala bih mozda reci kako je sve islo.

Ja sam u 20 sedmici trudnoce saznala da Leon ima srcanu manu. Nije imao zaliske izmedju desne predkomore i komore, sto znaci desna komora je bila zatvorena i srce nije moglo pumpati krv na pluca, sve je islo preko lijeve komore. U glavnom kad je beba u stomaku anatomija tj. fiziologija srca je drugacija i dok je Leon u stomaku sve je dobro. Ali kad se rodi treba se izvrsiti jedna serija od 3 operacije prva 5-tog dana zivota, druga sa 6 mjeseci i treca sa 3 godine. I onda “nece biti top sportista”- tako rekose doktori ali moci ce imati normalan zivot.

Leon se rodio 21 marta. Porod je poceo normalno, ali su se pojavile komplikacije, puls je spao na 48 u minuti (a tek rodjene bebe imaju oko 140 otkucaja u minuti). Znaci onda je bio hitno carski rez. Uspjeli su u roku od 20 minuta da me prebace u operacionu salu, uspavaju, izrezu i njega izvade.
Leon se rodio u 15:30 … i prva operacija je bila isti dan u 18:30. Dobio je pacemaker i jos su ugradili jednu cjevcicu koja je trebala dovodit krv u pluca.

Sljedeci dan je i daje bilo lose sa Leonom. Opet u operacionu salu – tad su mu od dvije predkomore napravili jednu.

Nakon 3 sedmice na Intenzivnoj njezi Leon se nije mogao slkinuti sa aparata za disanje. Opet operacija: ugradili su mu drugi pacemaker koji je bolji. Onda je kao krenulo bolje s njim.

Nakon 6 sedmica opet operacija. Ta cjevcica koje je dovodila krv na pluca je ipak bila presiroka pa su je trebali smanjiti.

I onda je krenulo na bolje. Nakon 10 sedmica bolnice, mogli smo da idemo kuci. Konacno!!! Mi smo inace svo to vrijeme zivjeli u hotelu, moj muz ja i Alen. Jer ta bolnica nije u nasem gradu. Dobro, to je u nizozemskoj suoer sredjeno, taj hotel je u stvari “Ronald McDonald kuca” i to je na terenu bolnice i to je samo za roditelje cija su djeca u bolnici. Tako da smo mogli po citave dane sjediti u bolnici a u hotel otici spavati, presvuci se, jesti, tusirati i sl.

Dobro, znaci mi smo dosli kuci i bili smo kuci 2,5 mjeseca uz redovne kontrole svake 2 sedmice. I dosao je red na sljedecu operaciju kad je Leon imao 6 kila.

Otisli smo 15 avgusta u bolnicu, prvo kateterizacija srca, onda sve zive kontrole, onda je leon dibio proliv-operacija odgodjena. Onda je dobio prehladu – operacija odgodjena. I konacno operisan je 30 avgusta. Operacija je trajala od 8 do 2. Kad su ga vratili iz operacione sale ispala je frka, pa je u 16:30 opet isao u operacionu salu do 19:30 … Nakon 3 sedmice intenzivne njege, mogli smo preci na obicno baby-odjeljenje. I Leon se poceo pravo dobro oporavljati. I nakon totalno 7 sedmica opet smo otisli kuci.

I kad smo dosli kuci, Leon je tako divno poceo da napreduje. On je bio tako divna vesela beba, tako je bio miran i zadovoljan… i doktori su rekli sad je kontrola za 4 sedmice … I ja sam mislila “Huh! Izvukli smo se!!!” Sljedeca operacija je tek kad mu bude 3 godine, ovo sad mora biti dobro i stabilno inace nece toliko dugo cekat … Prvi put sam stvarno pocela da uzivam u Leonu bez ikakvog straha. Prije sam uvijek gledala kako dise, jesu li mu usnice plave, jesul mu ruke plave, jel tesko dise … bila sam ko da hodas po jajima … al sad je tako super izgledao i tako se dicno smijao na sve i to ono na glas … stvarno sam mislila “pobijedili smo!”

I tako, nakon 3 sedmice predivnog zivota … on je tako iznenada umro … kao sto sam vam i pisala…

jbone
13.11.2006., 14:02
moja sucut...drz'te se...

Lea12
13.11.2006., 14:39
Rezultati obdukcije

Bili smo prosli cetvrtak na razgovoru od obdukcije.
Nisu nista specificno pronasli. Nema tromba, nema bakterija. Srce je jednostavno prestalo kucati. Jos uvijek istrazuju sad zasto je prestalo kucat.
Doktor jos kaze da se zacudio kad je izvadio srce i vidio kako je veliko. Kaze bilo je ogromno, masivno, tesko. Bez pretjerivanja kao kod djeteta od 15 godina. To je samo dokaz da je srce moralo tako veliki napor da ucini da pumpa tu krv okolo, da je moralo tako jako da radi da se sam srcani misic toliko uvecao (kao recimo body-builder) … i samim tim kako je misic postojao veci – tako je opet bilo jos teze da se stishce i pumpa krv efektivno – i zato je jos snaznije radilo – i zato je jos deblje postalo – i zato jos teze …. I razumijete ….
I rekao je da sada kad je vidio scre – Leon ne bi dozivio trecu godinu zivota (kada je bio termin za sljedecu operaciju) …

Ja sad ne znam sta da mislim … Je li moguce da to oni nisu znali kad su nas odpustili iz bolnice???

I ja sam pitala da li je srce poraslo toliko u tih 7 mjeseci njegova zivota ili zadnje 3 sedmice kad smo bili kuci.
Ali nije mi bas dao odgovor na to. Onako nesta po sredini, ni da ni ne. Kao znali smo mi da je veliko, ali to se ipak ne moze bas vidjeti ultrazvukom ili na operaciji, ali sad smo ga bas mogli izvaditi …
Tako da mi nije odgovorio…
A sta imam od toga i da mi je odogovorio = ja Leona vratiti ne mogu …

A ostaje ceznja, zudnja … O kako je to intenzivno … imam osjecaj da cu umrijeti iznutra …

20 puta na dan vrtim film kako mi je umro na rukama ... Samo je prestao disati ... to je tako ... cudno ... isto kao da je zivot visio na nekom tankom, tankom koncu ... i samo je ... prekinulo se ... nikad nisam ni znala da je umrijeti tako lako ...

Zmijica
13.11.2006., 17:38
Lea, :(
Cini mi se da te doktor pokusao utjesiti... na svoj nespretni, medicinski nacin.

Citamo te, mislimo na tebe.
Drzi se :grli:

daru
13.11.2006., 21:48
Žao mi je. Strašno, strašno mi je žao. Imam prijateljicu čiji sin ima srčanu manu od rođenja. Operiran je bio sa mjesec dana - i tad "u zadnji čas". Nekako čovjek ima osjećaj zaštićenosti i besmrtnosti uz svu današnju tehnologiju i naprednu medicinu, i kao da se ovakve stvari više ne bi smjele događati... ali ipak se nažalost događaju. Nitko ti od nas ne može reći da ZNAMO kako se osjećaš. Možemo misliti i pretpostavljati da znamo, ali ni to vjerojatno nije ni blizu toga.
On će i dalje živjeti u vama i u vašim srcima. Sjećajte se ovih poslijednjih sretnih dana koje ste s njim proživjeli - to je bio njegov poklon vama.
Mislimo na tebe.

Lea12
15.11.2006., 10:00
Leon u julu
http://i120.photobucket.com/albums/o194/Lea12_photo/100_0003.jpg

Leon slikan 01-10-2006
http://i120.photobucket.com/albums/o194/Lea12_photo/101_0184A.jpg

7777777
15.11.2006., 10:07
Draga Lea!
Nisam dugo čitala ovaj topić, danas sam to ponovo učinila i ponovo plakala. Već ranije sam ti napisala da se moraš držati zbog Alena, naravno i zbog sebe. Ovo su samo jednostavne riječi, znam da je to lako reči, znam da ti sama moraš izdržati i snaći se u svemu ovome. Užasan, užasan je to osjećaj. Nisam izgubila dijete ali sam u ratu izgubila nekog od meni najbližih, nije za usporedbu, dijete je dijete i to je ono najgore što nam se može desiti. Već sam rekla da i sama bolest djeteta nas izbaci iz takta totalno, ali smrt - tu čovjek jednostavno nema riječi.
Drži se!!!!

dodouprolazu
15.11.2006., 16:11
samo :grli: :grli: :grli: :grli: :grli: :grli: :grli:

Cats
15.11.2006., 16:19
Leon u julu
http://i120.photobucket.com/albums/o194/Lea12_photo/100_0003.jpg

Sad znam kako izgledaju anđeli. :)

Lea, same isprazne riječi mi padaju na pamet. Plači, ako ti pomaže. Piši, ako ti pomaže. Okreni se sebi jer samoj sebi moraš pomoći da izdržiš.
:grli:

Scarllet O'Hara
15.11.2006., 17:22
:kiss: :kiss: :kiss:

lunahor
15.11.2006., 18:31
jako mi je zao :(

šuš
16.11.2006., 16:27
Draga, draga, draga Lea!
Znam da ne mogu ništa reći da te utješim. Ne postoji način.
Imam troje djece i uvjek se bojim da će im se nešto dogoditi. Dok sam imala jedno mislila sam da ne bi preživila da mu se šta dogodi, sada znam da bi i to mi je još strašnije, da moj život ide dalje. Dobila sam curicu nakon dva dečka i sada kad je pogledam promislim, da ti se šta dogodi, malena, imale smo predivnih godinu dana.
Koliko god ti je mučno od te slike što je tvoj maleni anđel umro na tvojim rukama, divno je što si s njim bila od početka do kraja.
Ne boj se, doći će novo dijete u tvoje ruke. Niko Leona neće zamjeniti, jer to je nemoguće, ali život ide dalje i u tome ima užasa i ljepote.
Imam prijatelje koji su izgubili troje djece, morali su dobiti curicu jer je majka prenosila gen neke bolesti na mušku djecu. Umirali su joj u dobi od tri godine, na rukama, od atrofije mišića. Na kraju bi srce atrofiralo i prestalo kucati. Prodali su sve što su imali da bi u nekim skupim klinikama, doktori, umjetnom oplodnjom dali im djevojčicu. Ništa. Kada su sasvim odustali, beba je došla prirodnim putem, mala Marija. Bože, da ih samo vidiš. Sva njihova tuga je izbrisana, javi se samo ponekad a i onda samo jedan pogled na tu malenu sve riješi. Zamisli koliko bi se mališa mučio sa svim tim operacijama, a ovako je (duboko vjerujem) na jednom preljepom mjestu, gdje te s neba čuva i čeka.

Volila bi da se nastaviš javljati, da znam kako si. Grlim te svom snagom i molim se za tebe.

moon_child
17.11.2006., 02:26
Lea,
sta da ti drugo kazem nego ono sto su vec neki, da nam dodjes ovdje kad god ti je tesko, kad god ti je potreban neko kome ces se izjadati, bilo sta...
Grlim te i ljubimmmm!:grli: :kiss:

moon_child
17.11.2006., 18:14
..."Devet je puta moj grob
Proljetnim cvijecem procvao,
Devet se puta humak
Uvelim liscem pokrio
I mojoj staroj majci
Do mene puteve zameo.
Devet su puta laste
Savile gnijezda pod nasim vajakom,
Devet su puta zove
Procvale nad nasim potokom
I mlade loze se povile
Nasom zelenom odrinom
Otkako, majko, tugujes
Za svojim sinom..."

"Veliki Gospode, na nebu i u pticijem gnijezdu, stvorio si nas od zemlje i svi cemo biti zemlja. Opascemo kao sto lisce opada i bicemo zemlja kao ono. I po svakoga ce smrt doci; po mrava i po medvjeda, po travku i po covjeka. Ovaj svijet, bijel cvijet, u tvojoj je ruci, Boze. Daj mu po smrti vjecni mir i neka sja kao tvoje sunce na zemlji!
Amen!"
:kiss: :grli:

Karmela
17.11.2006., 18:16
joj opet sam dosla na ovaj topic. :(
ne znam da li je potresnije citati topic ili moon child-ove postove potpore.

Lea12
17.11.2006., 22:17
Kad ti umre roditelj ... onda si siroce
Kad ti umre supruznik ... onda si udovac/udovica
Kad ti umre dijete ... onda nema rijeci za to


Ja bih voljela da postoji rijec za to. Sad kad me neko pita koliko djece imam, ja ne znam sta da odgovorim. Voljela bih da ima rijec, onda bih rekla: Ja sam "..."

Marlea
17.11.2006., 22:27
Bože mili ..... Leon je bio prekrasan, lijep dečkić... kako sam žalosna...Lea 12 ... da mogu zagrlila bih te...čuvaj svojeg anđela koji je s tobom, treba te Alen ...

daru
18.11.2006., 19:26
Kad ti umre roditelj ... onda si siroce
Kad ti umre supruznik ... onda si udovac/udovica
Kad ti umre dijete ... onda nema rijeci za to


Ja bih voljela da postoji rijec za to. Sad kad me neko pita koliko djece imam, ja ne znam sta da odgovorim. Voljela bih da ima rijec, onda bih rekla: Ja sam "..."
... majka jednog anđela.

putnica
18.11.2006., 20:01
... majka jednog anđela.

eto u svoj toj tuzi jedna slamcica kako nastaviti dalje, ovo je bas lijepo sroceno..sad imas jedno dijete i jednog andjela. :grli:

Lea12
18.11.2006., 22:21
Divne ste! :kiss:

Hvala

Tija
18.11.2006., 22:28
... majka jednog anđela.

naježih se. prelijepo:)
pusa Lea:kiss:

Maxima
19.11.2006., 18:31
Tea...kako je Alen?

M.

Lea12
19.11.2006., 21:47
A joj draga Maxima gdje me bas to pitas.
Razmisljala sam da vam i o tome pisem, al mi je to jos teze. Mogu se nosit s jednom boli, al sa dvije ...
Hajd objasnicu ti. Mada mi je jos tesko o tome da pisem, jer kad stavim na papir onda je to tako ocito.

Kao sto sam prije rekla Leon je imao srcanu manu, nije imao zaliske izmedju desne predkomore i desne komore (a desna komora pumpa krv u pluca). Alenu je desna komora manja od lijeve komore, tako dje su i zalisci manji. To za Alena znamo jos od novembra prosle godine.
Ah i to je bio uzas, za Alena smo saznali jedan cetvrtak i ja citav vikend ziva se isplakala, a sljedeci ponedjeljak imala “20-sedmica echo” i saznam da beba u stomaku nema nikako zaliske!!!
E sad kod Alena su to otkrili prosle godine u novebru, ali nije bilo puno strasno, samo mora ici na kontrolu svakih 6 mjeseci.
Kad smo u martu bili na kontroli jos uvijek je bilo dobro. Alen ne treba nikakve lijekove, nista.
E sad bili smo 07 novembra opet na kontroli i sad je razlika izmedju lijeve i desne komore veca. Hoce reci lijeva komora raste normalnom brzinom a desna slabije.
Radi poredjenja, u martu je lijeva komora imala zaliske 11 mm, a desna 9.
E sad, lijeva komora ima zaliske 15 mm, a desna 11.
Doktor kaze da je to sad na granici i ne smije razlika postati veca, ali je vec dobio naziv bolesti “hypoplastic right heart syndrom”, prosli put nije imao taj naziv, prosli put je dokor reko da je prihvatljivo (“valt mee”) …
I rekao je jos da ako se stanje ne poboljsa, to jest ostane ovako kad Alen bude imao 8 godina – onda ce se morat operisat, jer je onda u pitanju kapactet=koliko srce moze okolo da pumpa u minuti. Alen u decembru puni 3.

Eh eto ljudi moji … vidis ti kakva je meni sudbina. Pa da sam bila ratni zlocinac – nisam ovo zasluzila…

Inace Alen je super, mislim on je pravo zivahno, aktivno dijete. Pravi djecak. Trci, skace i zeza. Mislim s vanjske strane ja ne vidim nista na njemu.
Zato se se i dalje samo molim Bogu da ga sacuva.
A molila sam se ja i Bogu za Leona …

By the way, trebamo sad uraditi isto genetsku analizu da vidimo jel ovo genetski i kako ce se razvijat…

Inace Alen je divna dusa, stalno spominje Leona. Sve sjedne ko on ili legne i kaze “ja sam Leon” i ja mu onda moram dat zvecku ili tako i on se igra kao Leon. Ili je on leon a ja sam Alen, pa se onda milkimo i ljubimo. Stvarno mu nedostaje.
Ja sam mu rekla da je Leon puno visko na nebu, kod zvijezda. I onda je on jednu noc kad smo se vozili u autu poceo sam da prica i kaze:” Leon je kod zvijezda, al kad ide spavat, onda on otvori vrata na mjesecu i udje unutra spavat. U mjesecu nije mrak i onda njega nije strah”.
Dusa draga, kako je on to sam smislio….

salvador2
19.11.2006., 22:48
Draga Lea,

Duboko sam dirnut sudbinom tvoje obitelji. I ne znam zapravo što bih ti rekao osim da vjerujem da će s Alenom sve biti dobro (najbolje što može). Siguran sam u to. Zašto - ne znam, ali onako jako kako osjećam tvoju bol, osjećam i to. Pretegnuti će i vaša vaga života, ona koja i sve nas važe, iz područja boli u područje sreće. Jer život je uvijek pravedan na duge pruge.

baja
20.11.2006., 08:15
” Leon je kod zvijezda, al kad ide spavat, onda on otvori vrata na mjesecu i udje unutra spavat. U mjesecu nije mrak i onda njega nije strah”.
ovo je divno, tako nježno....:)
držite se, s vama smo...

bibobu
20.11.2006., 13:07
ovo je divno, tako nježno....:)
držite se, s vama smo...


Stvarno predivno:cerek:

Lea :grli:

Babanroga
20.11.2006., 14:20
” Leon je kod zvijezda, al kad ide spavat, onda on otvori vrata na mjesecu i udje unutra spavat. U mjesecu nije mrak i onda njega nije strah”.….
:kiss: predivno...

Maxima
21.11.2006., 21:09
Draga Lea, nemam rijeci sto da ti kazem. Mogu ti reci jedino ono sto su ti rekli i drugi ...Alen je divno stvorenje i zaista vjerujem da cete svi zajedno pobijediti....i da ti se divim zbog hrabrosti koju pokazujes govoreci o svemu sto se desilo.....

Nego....kako Nizozemci izgovaraju alenovo ime? I moj se mladji sin zove Alen i sve nesto lome jezike i muce se sa njegovim imenom....

ILB
22.11.2006., 13:06
Sad kad me neko pita koliko djece imam, ja ne znam sta da odgovorim.
Svi koji su to prosli, imaju isti problem. Ako kazes jedno - kao da negiras sina kojeg si izgubila, ako kazes dvoje - krece rasprava u koju se vecinom slucaja, nisi bila spremna upustiti. Ja sam pocela odgovarati kako mi je cejf, odnosno s kime razgovaram i kako se osjecam taj dan. Vidjet ces da ces neke dane savladavati lakse, a u drugima ce ti doci da sve zamre i da te vise nema jer mislis da je to sve pretesko da bi se nosila time. Tako sa se barem ja osjecala. Ali zivot prolazi, nikad isti no nitko nije ni rekao da nas cekaju samo lijepe stvari u njemu...:flop: :kiss:

bucek
22.11.2006., 13:16
Nemam što pametno reći samo šaljem pozdrave i vibre do neba za mišeka malog:kiss:

zacka
22.11.2006., 13:17
ne znam šta da kažem.strašna situacija koja me dirnula i previše

mole-
22.11.2006., 15:37
draga Lea nema rijeći da izrazim saučešće,ja imam sina od 9 mj. i neznam šta bi na tvom mjestu.donekle znam kako ti je jer su moji bliski prijatelji izgubili sina od 6 god. nakon neznam ni ja koliko operacija u hrvatskoj i švicarskoj i svi smo bili uz njih i nadali se da će biti dobro,ali nažalost nije i kad je umro vjeruj mi da sam se osječala kao da je moje dijete,ali od tada više cijenim trenutke sa svojom djecom iako su zdravi jer nikada naznaš šta život nosi.u svakom slučaju držite se a ja ću se pomoliti za vas!

Septembar
23.11.2006., 09:20
Leon u julu
http://i120.photobucket.com/albums/o194/Lea12_photo/100_0003.jpg

Leon slikan 01-10-2006
http://i120.photobucket.com/albums/o194/Lea12_photo/101_0184A.jpg

u ovo je pretuzno :cry:
evo me na poslu i pocela sam se kmeziti :mama:

Lea ne mogu ni zamisliti kako ti je al kao sto neko rece, placi, pisi, derise, sta god ti dodje u kom trenutku :grli:

vrtlog
23.11.2006., 12:24
u ovo je pretuzno :cry:
evo me na poslu i pocela sam se kmeziti :mama:

Lea ne mogu ni zamisliti kako ti je al kao sto neko rece, placi, pisi, derise, sta god ti dodje u kom trenutku :grli:

a joj... pa NEMOJ obajvljivati slike... pretužno je...

putnica
24.11.2006., 10:35
kad je tebi pretuzno, znaj da osjecas mikronski djelic onoga sto osjeca majka i ako joj imalo pomaze da podijeli svoju tugu s nekim najmanje sto mozemo je podrzati je.

Wedding
24.11.2006., 12:03
Ajme bolje da ovo nisam citala jer me dotuklo totalno...... prosla sam sve i svasta u zivotu, cak i smrt rodjenog brata ali kad vidim ovako nesto slama mi se srce:cry:
Lea drzi se:grli:

Lea12
25.11.2006., 00:25
Drage moje :kiss:
Nemate pojma koliko mi znaci vasa podrska...
Hvala ...

Ljudi kazu nema nista gore kad imas jednu bol, pa te na to poklopi druga bol - pa zaboravis onu prvu ...
Znaci prvo izgubim Leona, pa onda saznam za Alena ... pa na sve to dodje treci udarac: moje srce.
Sad kako se sve ovo izdesavalo, ja primjetim kako mi se desava ponekad iz cista mira da mi pocne srce jako lupat, ono kao kad se prepadnes. I odem ja i za to kod doktora, ono predpostavljajuci da je to sve od stresa i uzbudjenja. Vec godinu dana mi zivimo u konstantnom strahu i onda se jos i desi najgore, pa nije ni cudo da se to ipak negdje i fizicki odrazi. I ja tako odem kod doktora i on kaze "vjerojatno je to od stresa al idi ti ipak kod kardiologa da provjeris". Odem ja i naravno: BINGO! EKG nije dobar (srce kuca sa zakasnjenjem), da uvide sta je - ultrazvuk. Ultrazvuk- nije dobar. Desna komora duplo veca od lijeve. Sad trebam da radim "MRI scan" (to je ono sto udjes u onaj tunel).
Sve se nadam da nije nista, doktor pojma nema. Kaze "ne mogu ti ja dati prognozu, kad ja jos ne znam diagnozu". Bas lijepo.
I sad se samo molim Bogu da ne bude nista, da ostanem ziva. Pa treba li sad Alen jos siroce da postane. Jadan moj muz, samo je "usharao ocima" i ne zna sta da kaze ...

Stvarno ne znam sta nas je ovo spopalo. Kad je Leon otisao, mislila sam crknut cu. I bila sam ljuta na Boga i nisam nikako mogla da shvatim ... i onda pocnem da razmisljam i probam da shvatim, da nadjem neki smisao u svemu tome, trazis onda u tim visim krugovima, religija, spiritualnost, citas knjige, trazis po internetu, pricas s ljudima ... pokusavas da shvatis (sto je neshvatljivo by the way)
i onda saznam za Alena ... i prepadnem se, i pocnem opet da se molim Bogu. Vidim nema svrhe biti ljut na njega, vidis da je jaci ...
Boze dragi, koji je moj grijeh...


Ajd da zavrsim poruku veselije. Jeste Maxima ne znaju holandjani da izgovore Alenovo ime. najbolja varijanta je "Aaaalen", ono otegnu ono prvo A. Cesto kazu isto "Ellen" ili "Allan". Najbolji je bio jedan cardiolog u Nijmegenu koji je cak izgovorio "Elien" (ono vanzemaljac). Idiot ...
Evo jedne slicice: ja, Alen i Leon slikano 07-10-06.
http://i120.photobucket.com/albums/o194/Lea12_photo/101_0200.jpg
Alen je tad rekao "bas nam je zabavno, ugodno" (GEZELLIG!)

suncemojemalo
25.11.2006., 08:38
Draga Lea.....

POWER OF LOVE (from "Antigone")

by: Sophocles

LOVE, thou art victor in fight: thou mak'st all things afraid;
Thou couchest thee softly at night on the cheeks of a maid;
Thou passest the bounds of the sea, and the folds of the fields;
To thee the immortal, to thee the ephemeral yields;
Thou maddenest them that possess thee; thou turnest astray
The souls of the just, to oppress them, out of the way;
Thou hast kindled amongst us pride, and the quarrel of kin;
Thou art lord, by the eyes of a bride, and the love-light therein;
Thou sittest assessor with Right; her kingdom is thine,
Who sports with invincible might, Aphrodite divine.


izdrži....:kiss:

Maxima
25.11.2006., 18:55
Draga Lea,

Citam sve sto si do sada napisala, reci kad ces znati dijagnozu i sto je za ciniti?

A sto se imena Alen tice...ja sam mislila da ce to biti lako za izgovorit kad ono....ko sto ti kazes ima svega i svacega...

Lea12
25.11.2006., 22:28
Please say his name!

Are you ashamed?
can you not see
I need to hear he was special
to others not just to me.

Don't be afraid
It's nothing morbid or out of place
to remember the smile that
shined so brightly on his face.

Please say his name
What do you fear?
will it make you uncomfortable
if I cry because he is not here?

What's happened to our world
that we have gone so far
that we cannot say their name
if they now live beyond the stars?

As you go through the day
with your child so close to you
please remember those who are gone
and say their name too.

baja
27.11.2006., 09:48
lea, stignes li se bavit sobom? kakvom relaksacijom? duge setnje, meditacija? previse nosis na ledjima.... cuvaj se:)

Veky
27.11.2006., 13:04
Lea, žao mi je svakoga tko izgubi voljenu osobu, osobito dijete.

Svatko se sa time nosi na svoj način, proživljava to na svoj način i ima svoj jedinstveni princip koji nigdje nije normiran niti pisan. Nismo iz istoga podneblja, nemamo iste nazore, zato mi molim te oprosti ako tvoj topic doživljavam za tebe pogrešno.

Zašto ovo uopće pišem? Vjerojatno samo želim pokazati kako je svaki roditelj i svako dijete jedinstveno, kako se uopće nositi sa time. ne znam je li bi sa forumom dijelio sve o najdubljem i najtežem trenutku, bi li imao snage pisati i govoriti, a kamoli se flejmati s nekime. Ne znam što bih bio u stanju... Nikada ne želim ni saznati.

Ne shvaćaj me preoštro ili osobno. Moja sućut.

baja
27.11.2006., 13:31
Ne shvaćaj me preoštro ili osobno.
teško da ćete moći drugačije shvatiti...
kad mi je otac umro htjela sam na nebu ispisati poruku... da svi znaju, da i nebo plače, da si olakšam kad to podijelim s nebom, sa svijetom....
kako si rekao; svatko to radi na svoj način! ja mislim da je naša uloga, u ovakvim temama, biti rame za plakanje... prijatelj s toplom riječi, a ne kritičari :)

Veky
27.11.2006., 13:39
Slažem se, nije mi namjera kritizirati niti razglabati zašto ovo ili ono. Samo hoću reći kako se razlikujemo i kako svatko ima "svoj način". Hoću reći kako ni sam ne znam kako bi reagirao. Hoću reći kako jednostavno ne možemo znati kako boli i koliko boli.

oona
27.11.2006., 13:48
Kada mi je otac umro, zeljela sam da nikoga ne bude na pogrebu...samo on i ja. A mama mi je ziva i obozavam je.
Ali tada, umro je moj otac, nije bilo vazno sto je svoj zivot dijelila sa njim, on je bio MOJ.

Ali to ne znaci da ne razumijem Leu.
Ona ipak bolje zna svoj bol iznijeti, bori se na svoj nacin, sredstvima koja ju tjese. Izrazava se, ja sam suprotna, sve ostaje u meni....
Lea, ustraj na svoj nacin, sto god da ti olaksalo bol i u najmanjoj nijansi, vrijedno je ciniti. Jer si ti to zasluzila duboko napacena onim sto bi mnoge ljude davno slomilo do nestajanja.
Drzi se.

cropir
28.11.2006., 17:44
koje je vjere bilo djete?

e da,ja pradlazem da sa interneta skines neki program,da lijepo sebe snimis kako pjevas uspavanku,jer toga nema na internetu...zivot se zastavlja,to je vazno da znas

Creeping Death
30.11.2006., 04:06
Life it seems, will fade away
Drifting further every day
Getting lost within myself
Nothing matters no one else
I have lost the will to live
Simply nothing more to give
There is nothing more for me
Need the end to set me free

Things arent what they used to be
Missing one inside of me
Deathly lost, this can't be real
Cannot stand this hell I feel
Emptiness is filling me
To the point of agony
Growing darkness taking dawn
I was me, but now He's gone

No one but me can save myself, but it's too late
Now I can't think, think why I should even try

Yesterday seems as though it never existed
Death greets me warm, now I will just say good-bye

http://www.youtube.com/watch?v=eJddjJlW6Jg


Ova pjesma meni pomaže kada se osjećam grozno, iako je to neusporedivo s užasom i boli koji ti najvjerojatnije proživljavaš.

Ultimativna bol koju roditelj može osjećati, ne znam što reći osim moje saučešće..........

Leny
30.11.2006., 22:23
Draga Lea!
Već nekoliko dana ti se želim javiti.Šaljem tebi i tvojoj obitelji iskrenu sućut.Imam djete i nemogu niti zamisliti tvoju bol.Nemam riječi koje bi ti pomogle,ali barem znaj da ima ljudi koji su u mislima s tobom.
Moj suprug je teško bolestan,trebalo je vremena da se trgnem,ali riječi jednog poznanika stalno ponavljam :"kad dođe dan da te napusti neće otići da bi se mučio već da se spasi ovih muka koje su ga stigle danas".

Shtefitza
04.12.2006., 02:27
Please say his name!
...

Please say his name
What do you fear?
will it make you uncomfortable
if I cry because he is not here?
...


Ljudi se uplase, a ne znaju da te time jos vise rastuze... :(

*Io
04.12.2006., 11:35
Znam kasnim ali evo jedne uspavanke:

Tiho, tiho malena,
moraš ići spavat,
majka će ti pjevati
pa ćeš lijepo sanjati.

Ti ćeš sanjat zvjezdice
što se smiju vili
noćas će te čuvati
svi anđeli mili.


Sklopi oči malena,
već i zeko spava
sanak mu je došao
klonula mu glava.

Ti ćeš sanjat zvjezdice
što se smiju vili
noćas će te čuvati
svi anđeli mili.

Lea12
07.12.2006., 22:35
Drage moje ( i moji)

Danas je 7 sedmica od kako Leon nije s nama.
Danas smo imali razgovor sa doktorom koji je Leona reanimirao. Na razgovoru je bila i psiholog. Dobro, par stvari su mi postale jasnije. Reko ja njemu: “Meni se vrte samo 2 pitanja po cijeli dan u glavi, a to su: “kako vi niste vidjeli da je Leon tako zdravstveno slab” i “kako ja nisam vidjela da je tako los?””
Kaze on: “Mi smo vidjeli I mi smo znali da je Leon jaaaaaaaaaako bolestan i kad smo bili prvi put u bolnici cim se rodio doktori su mu dali male shanse”
Reko ja: “A sto to nama niko nije rekao?”
Opet on: “Hmmm … mi smo vam rekli, ali naravno u tome je sve cudno da roditelji NECE nekad da cuju nesto negativno” …

… Kad sam dosla kuci I razmisljam … bio je u pravu. Ja se jos uvijek sjecam kako sam se posvadjala sa jednim zenskim kardiologom kad smo prvi put bili u bolnici, mozda oko 8 sedmice boravka … razgovor je tekao ovako.
Ja: “ Kad cemo mi ici kuci?”
Ona: “Ne znam”
Ja: “Kako ne znas? Jel Leon dobro kardioloski? Jeste li zadovoljni njegovim srcem?”
Ona:”Ne, nismo zadovoljni?”
Ja: “Pa sto ga ne operisete? sto ne napravite bolje?”
Ona:”Pa ne moze on bolje od ovoga.”

Ja kazem muzu (na nashem, on razumije): “Goni je u P.M!!! Jel ona mene zajebava?!!” i izletim iz sobe …

Tek danas sam shvatila taj razgovor sta mi je ona htjela reci …

Sjecam se i razgovora sa ovim doktorom kod kojeg smo bili danas. Jednom smo bili na kontroli i on kaze:” Leonova funkcija srca je osrednja.”
Reko ja:” Pa dobro, ali kad dobije sljedecu operaciju (operacija se zove Glenn) bice bolja, jel da?”
Kaze on:”Probacemo Glenn, pa vidjecemo.”
…ja sva sretna. Moje misli na to su “super, operisace ga, ima nade! Dok god hoce da operisu – ima nade! Izvuci ce se on! Pomoci ce sljedeca operacija”

I sad kad gledam unazad, bilo je tih znakova. Ali ja stvarno to nisam izgleda htjela da prihvatim. Samo za ono dobro sam se kacila. Pa ja, kako bih onda imala nadu … I snagu da guram…

Sta rece ono doctor jos? Ja, da bi se to desilo kad-tad I da je bio u bolnici reanimacija ne bi uspjela. Leon je imao pacemaker I kaze da je kod reanimacije ga pojacao na najjacu voltazu I da je srce 3 puta pocelo opet kucat I kucalo bi po 10 minuta I onda opet prestajalo. Zato I jeste reanimacija trajala 2,5 sata. Inace traje 20 minuta.

Psiholog kaze da moram razdvojit racionalno od emotivnog. Kaze da je meni zbrka I da moram napisat dnevnik od pocetka kako je sve ishlo.
Nesto kontam, pa evo ja vama pisem ovdje, to je isto vrsta dnevnika …

bibobu
07.12.2006., 22:40
Samo pisi ...:)
ako ti mozemo pomoci tu smo :kiss:

traxdata
08.12.2006., 15:29
da, samo piši:kiss:

daru
08.12.2006., 21:49
I sad kad gledam unazad, bilo je tih znakova. Ali ja stvarno to nisam izgleda htjela da prihvatim. Samo za ono dobro sam se kacila. Pa ja, kako bih onda imala nadu … I snagu da guram…

Nesto kontam, pa evo ja vama pisem ovdje, to je isto vrsta dnevnika …

Upravo tako. Čak i u bezizlaznim trenucima čovjeku treba nada i snaga! Ni oni nisu bili - sigurni, inače bi digli ruke i ne bi se ni trudili. Svaki korak koji se poduzeo možda je značio produženje njegovog života, tako da ništa od toga nije bilo uzalud -bio je duže s tobom i podario ti onih nekoliko tjedana da uživate jedno u drugome.
Draga, teško je racionalno prihvaćati - bol. I to takvu kakvu ti proživljavaš. Ja mislim da nisi ni trebala to prihvatiti. Počela bi oplakivati još živo dijete, a njemu je trebala ta tvoja vjera i snaga tada dok je bio tu uz tebe.
Piši, piši gdje god ti srce želi. Ako ti je s nama lakše, piši nama, znaš da smo uz tebe.

Una67
11.12.2006., 06:10
U vezi nade.....zadnji dah je uzela svojim plucima na rukama svog tate (koji ju je rodio, kako je ona govorila!), u svojoj kuci. Zatim su je preuzeli iz hitne, pokusavali sve da bi pokrenuli njeno predivno srce. Nista!! Tumor je bio toliko velik da je narastao okolo srca pa sama reanimacija nije uspjevala.
Bila je klinicki mrtva kod kuce.
Hitna ju je odvezla u bolnicu, cijelim tijekom puta masirajuci srce.
Mi smo sjedili u hodniku. Ja sam glasno zvala njeno ime. Mislila sam ako me cuje u podsvjesti, probudit ce se, dat ce joj snage mamin glas,..... Namilija moja.
Nakon 40 minuta (!!!!!) Dr izlazi i govori nam: "Jos uvijek je nismo ozivjeli."
Ja mu govorim da kaj radi tu, kaj se, dovraga, ne vrati natrag i ne ozivljava moje pile, a on kaze da sada, nakon 40 minuta, i da je ozive, ostala bi joj permanentna ostecenja mozga.
A ja? Ja mu govorim da ne marim za to. Pa Najmilija ima mamu koja ce brinuti o njoj (!!!!!!!!!). Samo da me moje mile okice gledaju i rucice dodiruju, bila bih spremna birnuti o njoj do kraja mog zivota.
A to je sebicno, znam.

(Sjecam se jednom davno kad smo, nakon gledanja "real life emergency" na TV, razgovarali o smrti i vegetiranju na masinama, ona je rekla kako nikada ne bi mogla tako zivjeti i da bi radije umrla nego bila ovisna o nekome da je hrani, oblaci, presvlaci, pere, ......)


Par minuta nakon toga svi lijecnici su izisli iz sobe, a ja sam jos uvijek imala nadu.
Usli smo u sobu, sestre su je brisale, tata joj je izvadio cjevcicu iz usta, ona je bila sva modra, okice prokrvavljene i zabacene u natrag, brat place, ja placem i gledam je......buljim u nju i ocekujem treptaj.....nesto......samo da ih pozovem natrag i kazem im: "jesam li vam ja rekla da ce ozivjeti". I tada sam jos uvijek imala nadu. Nekad se pitam je li bolje imati je ili ne. Najmilija moja!!!


Joj ljudi kako mi nedostaje. Pa umrijet cu od tuge. Toliko je sve prazno i pusto.
Jucer je njezin brat, po prvi put, otvorio svoju dusu. O, Boze kako je to sve nepravedno. Kaze kako je zamisljao njihov zivot zajedno, kako su planirali kako ce provoditi Bozicne praznike zajedno sa svojim obiteljima kod mame i tate, kako su se radovali odlasku na holiday, .........

Bila sam jako, jako ljuta na Boga.
Medjutim, moj stari kaze da Bog ne uzima, on samo prima. Tako je primio i moju Najmiliju i uputio je u Raj, tamo gdje svi andjeli prebivaju.

Jutros sam razgovarala sa frendicom. Ona je bila jedna od onih koji su imali nalaze moje Najmilije i pokusali da joj nadju pomoc u raznoraznim institutima za borbu protiv raka. Tek mi je jutros rekla da jos od pocetka listopada zna da Najmilija odlazi i da joj nema pomoci, samo sto mi to jednostavno nije mogla reci.

Life's a bitch, kaze moja Najmilija. :cerek:

no idea
12.12.2006., 08:02
moja iskrena sucut :cry:

Lea12
17.12.2006., 15:58
Joj ljudi moji ja ne mogu vise

Chipa
17.12.2006., 17:56
lea, mogu ti samo reći ovo: svi mi u životu imamo jedan spektar radosnih i tužnih događaja koji su nam se dogodili ili koji nas još čekaju (ili nam se događaju). po onome što si pisala dobivam dojam da si jaka žena, ali ponekad to nije dovoljno da nas izvuče. ponekad ne želimo biti jaki, ali ti moraš biti jaka jer još imaš Alena i imaš svojeg muža kojemu je sigurno isto teško i treba te. I zato prigli njih i znaj da nisi ti kriva za bolest, niti što ti je sin umro jer ste sve napravili da ga spasite. Ponekad nema nekog posebnog razloga zašto se nešto dogodilo i zašto su stvari tako brzo pošle tako krivo. Dan po dan, samo dan po dan. I čuvaj svog malog anđela koji nije dospio dobiti svoja krila u svojem srcu, a sjeti se da imaš još jednog anđela kojem moraš pomoći da ih dobije.

Creeping Death
18.12.2006., 09:49
Joj ljudi moji ja ne mogu vise

Trenutno si u fazi razmišljanja o samoubistvu jer bol ne prolazi postaje veća i praznina postaje veća i jedino što ju ispunjava je agonija.

Neče proči nikada, ali imaš još jedno dijete zbog kojega trebaš živjeti.Trpi i šuti, i brini se o djetetu koje te treba.

Život je jedno veliko sranje, ali eto tako mora biti.



New blood joins this earth
And quikly he’s subdued
Through constant pain disgrace
The young boy learns their rules

With time the child draws in
This whipping boy done wrong
Deprived of all his thoughts
The young man struggles on and on he’s known
A vow unto his own
That never from this day
His will they’ll take away

What I’ve felt
What I’ve known
Never shined through in what I’ve shown
Never be
Never see
Won’t see what might have been

What I’ve felt
What I’ve known
Never shined through in what I’ve shown
Never free
Never me
So I dub the unforgiven

They dedicate their lives
To running all of his
He tries to please them all
This bitter man he is
Throughout his life the same
He’s battled constantly
This fight he cannot win
A tired man they see no longer cares
The old man then prepares
To die regretfully
That old man here is me

What I’ve felt
What I’ve known
Never shined through in what I’ve shown
Never be
Never see
Won’t see what might have been

What I’ve felt
What I’ve known
Never shined through in what I’ve shown
Never free
Never me
So I dub the unforgiven

You labeled me
I’ll label you
So I dub the unforgiven

Creeping Death
18.12.2006., 10:13
Evo još jedna pjesma koja može opisati stanje u kojem se nalaziš ili se postovjetiti.

Meni glazba puno pomaže ali kako već jednom rekoh nije baš za usporedbu.Iako svatko sebi stvori svoj mali pakao i nekome kome se bol može činiti beznačajnom tom istom može biti nepodnošljiva.
Kažu da je najveća bol koju čovjek može iskusiti smrt djeteta........

Biti ću iskren s tobom, svi ti ovdje govore kako je mali sada anđeo ovo ono.Kao prvo djeca kada umru ne postaju anđeli, anđeli su moćna stvorenja koja je bog stvorio prije ljudi i trećina na čelu s Luciferom se pobunila protiv njega i od tada ih znamo pod imenom demoni.

Ali mali je u raju, Krist je to obećao dok je bio na zemlji.Tako da tu možeš naći malo utjehe.

Bend je opet Metallica a pjesma se zove Fixxxer



Dolls of voodoo all stuck with pins
One for each of us and our sins
So you lay us in a line
Push your pins, they make us humble
Only you can tell in time
If we'll fall or merely stumble

But tell me
Can you heal what father's done?
Or fix this hole in a mother's son?
Can you heal the broken worlds within?
Can you strip away so we may start again?
Tell me, can you heal what father's done?
Or cut this rope and let us run?
Just when all seems fine and I'm pain free
Jab another pin
Jab another pin in me

Mirror, mirror upon the wall
Break the spell or become the doll
See you sharpening the pins
So the holes will remind us
We're just the toys in the hands of another
And in time needles turn from shine to rust

But tell me
Can you heal what father's done?
Or fix the hole in mother's son?
Can you heal the broken worlds within?
Can you strip away so we may start again?
Tell me, can you heal what father's done?
Or cut this rope and let us run?
Just when all seems fine and I'm pain free
Jab another pin
Jab another pin in me
Jab it

Blood for face
Sweat for dirt
Three x's for the stone
To break this curse
A ritual is due
I believe I'm not alone
Shell of shotgun
Pint of gin
Numb us up to shield the pins
Renew our faith which way we can
To fall in love with life again
To fall in love with life again
To fall in love with life again
To fall in love
To fall in love
To fall in love with life again

So tell me
Can you heal what father's done?
Or fix the hole in mother's son?
Can you heal the broken worlds within?
Can you strip away so we may start again?
Yeah, tell me, can you heal what father's done?
Or cut this rope and let us run?
Just when all seems fine and I'm pain free
Jab another pin
Jab another pin in me
Oh yeah

No more pins in me, yeah
No more, no more pins in me
No more, no more pins in me
No more, no more, no more
No, no, no

Lea12
18.12.2006., 21:47
Biti ću iskren s tobom, svi ti ovdje govore kako je mali sada anđeo ovo ono.Kao prvo djeca kada umru ne postaju anđeli, anđeli su moćna stvorenja koja je bog stvorio prije ljudi i trećina na čelu s Luciferom se pobunila protiv njega i od tada ih znamo pod imenom demoni.

Ali mali je u raju, Krist je to obećao dok je bio na zemlji.Tako da tu možeš naći malo utjehe.[/I]

Jeste, slazem se sa tobom da Leon nije andjeo, ali stvarno sam sto posto sigurna da je u raju. Sve religije se slazu da sva djeca koju umru do 12 godine tj. do puberteta idu u raj, jer su bezgresna i nisu stigla odbiti vjeru.

Ali iskreno da ti kazem, nemam ja nista od toga.
Probam da nadjem utjehu, da logikom objasnim, prihvatim sta se desilo, da shvatim. Ali nemoguce je naci smisao u ovako besmislenom dogadjaju. I trazim odgovor u religiji, mistici, filozofiji, “smrt je promjena stanja”, “ smrt je preseljenje”, “smrt je propadanje tvari a ne duse”…

Desilo mi se da mi je dijete umrlo na rukama mojim, ispustilo dusu na rukama mojim i sigurno nije trajalo duze od trena, kao jedan treptaj, nista nije cuo, nista osjetio od uzasa koji je bio u meni, ludilo koje me je bilo obuzelo. Zvala sam ga, tresla sam ga , al on to nista nije cuo, osjetio. On je otisao a ja sam se tresla kao da me grom sprzio.
Sve se u meni treslo u tom trenutku iz temelja i sve se oko mene ljuljalo skupa samnom. Bacila sam ga na krevet i pocela disanje usta na usta. I sve je pocelo da dobija neke druge forme, druge pokrete. Nisam imala moci u tom trenutku nista da razmisljam, niti da se molim Bogu… samo sam mehanicki kao obuzeta radila disanje usta na usta…

Nesavladivo je tesko poimanje da apsolutno nista ne pomaze sto mi cinimo!!! Tako sam silno zeljela da se vrati, iz sve snage sam radila sve sto sam znala samo da se vrati … a ta moja zelja … ostade neuslišena …

alexxx
18.12.2006., 22:15
Joj ljudi moji ja ne mogu vise
moraš. koliko god ti bilo teško. :grli:

Creeping Death
19.12.2006., 01:03
Jeste, slazem se sa tobom da Leon nije andjeo, ali stvarno sam sto posto sigurna da je u raju. Sve religije se slazu da sva djeca koju umru do 12 godine tj. do puberteta idu u raj, jer su bezgresna i nisu stigla odbiti vjeru.

Ja isto vjerujem u to.



Ali iskreno da ti kazem, nemam ja nista od toga.

Znam.


Probam da nadjem utjehu, da logikom objasnim, prihvatim sta se desilo, da shvatim. Ali nemoguce je naci smisao u ovako besmislenom dogadjaju. I trazim odgovor u religiji, mistici, filozofiji, “smrt je promjena stanja”, “ smrt je preseljenje”, “smrt je propadanje tvari a ne duse”…

To neće pomoći.



Desilo mi se da mi je dijete umrlo na rukama mojim, ispustilo dusu na rukama mojim i sigurno nije trajalo duze od trena, kao jedan treptaj, nista nije cuo, nista osjetio od uzasa koji je bio u meni, ludilo koje me je bilo obuzelo. Zvala sam ga, tresla sam ga , al on to nista nije cuo, osjetio. On je otisao a ja sam se tresla kao da me grom sprzio.
Sve se u meni treslo u tom trenutku iz temelja i sve se oko mene ljuljalo skupa samnom. Bacila sam ga na krevet i pocela disanje usta na usta. I sve je pocelo da dobija neke druge forme, druge pokrete. Nisam imala moci u tom trenutku nista da razmisljam, niti da se molim Bogu… samo sam mehanicki kao obuzeta radila disanje usta na usta…

Nesavladivo je tesko poimanje da apsolutno nista ne pomaze sto mi cinimo!!! Tako sam silno zeljela da se vrati, iz sve snage sam radila sve sto sam znala samo da se vrati … a ta moja zelja … ostade neuslišena …


Agonija.Jedan veliki dio tebe je nasilno otrgnut i ostala je praznina koju polako popunjava bol, patnja, miserija do točke nepodnošljive agonije i što god netko od nas rekao ili bilo tko drugi to neće promjeniti.

Ali kao što si se i sama nažalost uvjerila postoje trenuci kada postanemo svjesni da smo učinili sve što smo mogli i da nismo bogovi već samo mala jadna stvorenja stvorena da patimo i na kraju ovog kratkog života ispunjenog bolom umremo.

Kada sam čitao tvoje prve postove, iznenadilo me, snaga, činili su se jakim, iznenadilo me kako se prilično dobro s tim nosiš, ovo nije nikakva kritika, štoviše....tebe tek sada polako sustižu posljedice i postaješ svjesna svega što se dogodilo na način da ništa nema smisla i što je najgore obuzima te i polako osjećaj krivice plus bol jednako gadna agonija.

Moraš shvatiti da nisi ništa mogla učiniti, što god ti mislila da si mogla zaboravi.Po onom što sam pročitao učinila si i više nego bi neki takozvani roditelji učinili poput pedofila ili alkoholičara i bolesnika koji svoju djecu tuku, iživljavaju se nad njima.

Ti svoje djete voljela, i to malo života što je imao proveo je okružen tvojom i ljubavi tvoje obitelji.....i to je velika stvar, nisu svi tako sretni u životu.

Još jednu stvar moraš shvatiti koliko god bol bila nepodnošljiva i tu nema rasprave, nisi sama u tome.Imaš svog muža kojeme sigurno nije ništa lakše iako si ti 9 mjeseci nosila to djete u sebi ( ali dobro ) i imaš još jedno djete koje te treba.

Rekao sam ti da jedina stvar koja ti ostaje je da šutiš i trpiš a snagu možeš nači u njima.S vremenom češ naučiti živjeti s tom boli, nevjerojatno je što sve ljudska duša može istrpjeti i na što se sve čovjek može naviknuti, ali u konačnici ostaje ti tvoja obitelj, tvoje drugo djete koje te treba sada možda više nego ikada i to je ona mala slamka koja te može izvuči i koja će te izvuči.

Ali naravno bol koju osjećaš moraš nekako izbaciti iz sebe, ljutnja, agresija..polako , vidjet češ, mizerija i patnja se polako pretvaraju u mržnju i bijes........agresiju, ali ne kažnjavaj sebe za nešto što ne možeš promjeniti i što nije tvoja krivica.

Kao što sam ti več rekao ja svoju bol, agresiju, bijes, patnju izbacujem kroz glazbu i to mi jako pomaže i zato strašno volim metal.

Tekstovi su tako stvarni, mračni, ispunjeni bolom, patnjama i tu se mogu nači i mnogi drugi se tu nalaze i znaš da u tome nisi sam.

Ali ti imaš svoju obitelj i nisi sama, i oni te jako vole i ti voliš njih i to će biti tvoje spasenje.


Evo ti za kraj tekst još jedne pjesme koja opisuje smrt djeteta i borbu roditelja da to djete spasi.

Metallica - The god that faild


Pride you took
pride you feel
pride that you felt when you'd kneel
not the word
not the love
not what you thought from above

it feeds
it grows
it clouds all that you will know
deceit
deceive
decide just what you believe
I see faith in your eyes
never your hear the discouraging lies
I hear faith in your cries
broken is the promise, betrayal
the healing hand held back by the deepened nail
follow the god that failed
find your peace
find your say
find the smooth road in your way
trust you gave
a child to save
left you cold and him in grave

it feeds
it grows
it clouds all that you will know
deceit
deceive
decide just what you believe
I see faith in your eyes
never you hear the discouraging lies
I hear faith in your cries
broken is the promise, betrayal
the healing hand held back by the deepened nail
follow the god that failed
I see faith in your eyes
broken is the promise, betrayal
the healing hand held back by the deepened nail
follow the god that failed

pride you took
pride you feel
pride that you felt when you'd kneel
trust you gave
a child to save
left you cold and him in grave

I see faith in your eyes
never you hear the discouraging lies
I hear faith in your cries
broken is the promise, betrayal
the healing hand held back by deepened nail
follow the god that failed



Pjesmu možeš ovdje poslušati.

http://www.youtube.com/watch?v=McvezHSa9gY&mode=related&search=

Una67
19.12.2006., 01:36
Upravo to sto kazes, Lea.

Slazem se da je Najmilija u Raju. Osjecam da je. Znam da je nista ne boli. Znam da bi ona zeljela da mi ne patimo. ...... Znam to sve.

JA zelim moje dijete natrag!!! JA zelim da bude ziva i da zivi jer je OBOZAVALA zivot. JA necu da moja djeca prolaze kroz pakao smrti tako rano.
Molim vas vratite me u moje ignorantno stanje od prije 2004. godine i slobodno me ostavite tamo. Ne zelim nista od ovoga.

Ovo gore jeca moja dusa.

A razum podsjeca da je Najmilija bila jako bolesna, da joj nije bilo pomoci, da ...... kojesta!!!!!

I tako se dvije Une bore u mojoj glavi: jedna emocionalna, jedna logicna. Danas sam bila kod psihologa po prvi put. Kaze, sva ova osjecanja su normalna, posebice sto odbijam koristiti lijekove za smirenje.
Zatim, govori mi kako je moja kcerka ponosna na mene, i tako to.

Gle, nemojte me pogresno shvatiti. Znam da mi pokusava pomoci.
Ali ja samo jedno zelim.
I da, znam da mi to nitko ne moze dati, ali ja to jos uvijek zelim i imam problema prihvatiti cinjenicu da se to nikada nece dogoditi.

Walpurgas
19.12.2006., 02:09
Znam da ti je teško. Ali vrijeme liječi. Sjećanja ti, pak, zauvijek ostaju. I dobro je to.

Drži se, draga. :grli:

Maxima
19.12.2006., 19:03
Creeping Death vec dugo nisam procitala nesto toliko lijepo i istinito. Tako bih zeljela pronaci rijeci kojima bih mogla izraziti tugu i suosjecanje sa Leom i Unom. No one su bile majke hrabrost, one su se zaista borile i bas zbog ove djece sto su pored njih ja sam uvjerena da ce opet naci snage da krenu dalje....jer i Alen i Najmiliji trebaju mamu, trebaju tatu, trebaju obitelj.
Kako je Najmiliji, Una pricaj nam malo i o njemu....kako je Alen Lea?

Una67
19.12.2006., 22:19
Kako je Najmiliji


Najmiliji se bio zatvorio duboko u svoje misli i svoju sobu. Komunicirao je samo onda kada je neophodno morao. Nosio je sestrin lijes, poslije kriz do groba. Bili su mu kompici na sahrani, kaze da mu je to dalo puno snage.

Prije jedno 4-5 dana, ja sam bila u kuhinji (kao) nesto radila, Najmiliji je sjurio niz stepenice.
"Hocu da pricamo o D.!"
Pricali smo, zapravo pricao je (!) oko 2 sata neprekidno....sjecao se detalja, nestasluka, tajni, traceva,...... sve ono sto je dijelio sa sestrom.
Kaze, zelio je sa nama pricati o tome jos i prije, ali kad je vidio koliko placemo, bojao se da ne pomislimo da je njemu manje zao jer....nije mogao plakati onoliko koliko i mi. (Dusa moja dobra!!) :cerek: :cerek:

Naravno, razuvjerili smo ga, objasnili mu da nitko ne tuguje jednako. Sada svako malo spominje sestru, prica o njoj. Kaze da mu jako nedostaje i da jos uvijek ocekuje da ce zalupati na vrata ili sjuriti niz stepenice.
Kaze da se ne usudi jos uci u njenu sobu. Boji se da ce biti previse bolno.

Kaze kako su uvijek pricali o tome kako ce kad odrastu imati svoje obitelji i D. ce biti tetka, a G. ce biti ujak i kako ce onda dolaziti kod nas za Bozic, Uskrs,.... A sada, sada, kaze, shvatio je da je potpuno sam na svijetu.

U rujnu ove godine dok smo jos radili sve pretrage, sjedili smo u bolnici izmedju dva testiranja, Najmilija je vec znala u kojoj je situaciji, i onda nam je rekla: "vas dvoje ste najbolji roditelji na svijetu i svako dijete zasluzuje roditelje kakvi ste vi i zato, morate mi obecati da cete imati jos djece".
Rekli smo joj tada da hocemo, cim ona ozdravi, tako da ih ima netko cuvati.

Braco, neki dan, kaze, kao....i da imate jos djece, razlika bi bila jako velika izmedju mene i njih, ali kad odrastu to i ne bi bilo tako strasno, ja bih imao 37, a oni 20.

Sad idem. Idem kod Najmilije. :cerek: :cerek: Na kavu.

Piggy
19.12.2006., 22:31
Ajme meni, zašto me srce boli svaki put kad dođem na ovaj topic? Draga Lea i Una držite se!:kiss:

traxdata
19.12.2006., 22:34
ja isto svaki put čitam i svaki put plačem...k vragu, a nemam niš pametno za napisati....:kiss:

Marelina
20.12.2006., 23:20
Una i Lea, moje najiskrenije saučešće. :kiss:
Nije fer kad dijete ode prije tebe i to je neprihvatljivo. I nema riječi ni trena koji bi vam mogao smanjiti tugu, donijeti olakšanje jer jedino što svaka majka želi jest da joj je dijete dobro, da je tu da ga može zagrliti.
Evo samo jedan tekst, iako znam da ne može ništa popraviti, ali tek toliko da znate da mislim na vas. :grli:

Duša je jedina snaga.
I kada tijelo prođe, ona ostaje.
Letu duše tijelo je nedoraslo.
Kada prođu tijela onih s kojima ste bili jedno, ne klonite od toga što vaše ruke nikada neće osjetiti njihove.
Njihov pogled i njihova tišina bdiju nad vama.
Oni prebivaju u vašim srcima i hrabre vas blagošću svojega pogleda i puninom svoje tišine.
Položite ruke na svoja srca i sve će vam se pokazati.
Srce je vaše nakovanj na kojem duh kuje vašu dušu sve dok je ne pripravi na let.
Duše onih koji su poletjeli pred vama oganj su u kojem duh drži vašu dušu kako bi joj načinio krila.
Stjepan Lice

Lea12
25.12.2006., 11:40
I MEASURE every grief I meet
With analytic eyes;
I wonder if it weighs like mine,
Or has an easier size.

I wonder if it hurts to live,
And if they have to try,
And whether, could they choose between,
They would not rather die.

----------------------------------------

Nadjoh negdje ovu pjesmu (Emily Dickinson) ... eee, kad bi ja bar mogla birat, al ne mogu ni to

Ja hocu svoju djecu pored sebe! Oboje! Ne jedno tamo, jedno ovdje. Osjecam se ko rascerecena ... hocu oboje ...

ah, pisem gluposti! Kad se smirim javim se opet!

Maxima
25.12.2006., 11:56
:grli:

Una67
25.12.2006., 12:19
Ja hocu svoju djecu pored sebe! Oboje! Ne jedno tamo, jedno ovdje. Osjecam se ko rascerecena ... hocu oboje ...

:s

moon_child
25.12.2006., 19:42
Joj ljudi moji ja ne mogu vise
:flop: :flop: :flop:

Neeeeeee!!! Moras... Nazalost, to ti nece vratiti njega... :(
Ono sto sam rekla Uni, reci cu i tebi... Sada ne smijes biti sama nijednog casa. Ako ti se ne da ni s kim licno pricati, pisi nama... Mi smo tu, uz tebe, uvijek, ne zaboravi...
Nadam se da Vam objema koliko-toliko pomazemo...:kiss:

Usput, da... To sam napisala kod Une na onom njenom strasno zalosnom topicu :(... Jednom si rekla da nema rijeci u rjecniku za majku i oca koje izgube svoje dijete... I nema, lutko... Jer vi zauvijek ostajete njegovi roditelji, a oni vasa mila bebica ....:kiss:

CESTIT BOZIC I TEBI I TVOJIMA, uz moju iskrenu nadu i zelju da ce Vam Bog pomoci... Dati vam snage da ovo prebrodite, mnogo vise zdravlja, srece, ljubavi i svega najmilijega... Sretno od srca!:kiss:

moon_child i njen dragi...

Lea12
26.12.2006., 13:02
Drage moje i moji,

Stvarno nemate pojma koliko mi pomazete. Stvarno je istina. Hvala Bogu pa vas imam. Stvarno osjecam vasu ljubav I suosjecanje. I gode mi vase rijeci podrske, ipak nisam sama. Ne hodam sama, ima ljudi koji pe pridrzavaju… i najvise od svega mi godi sto mislite na mog Leona. Sto zivi i dalje cak i u vama, sto nece biti zaboravljen. Ljubav moja …

Uvijek sam mislila kako je Leon specijalno svorenje. Dragi Bog ga je poslao nama. To divno stvorenje. Kako je samo bio ujedinio sve ljude oko sebe. Svi silni doktori i hirurzi koji su zeljeli da mu poprave srce, sve medicinske sestre koje su se brinule oko njega, sva moja familija i prijatelji, poznanici, kolege koji su non-stop zvali, sms-ali, mejlali … Uvijek sam mislila o kako je ovo dijete specijalno … vjerovala sam da se citav svijet vrti oko njega, njega spasiti …

Tako sam silno vjerovala da ce to biti prica sa super krajem. Uspjesna prica. Mastala sam kako cu jednog dana to pricati njegovoj curi, zeni … njegovoj djeci …

Smijesno al uvijek sam mu pjevala jednu glupu pjesmicu dok sam ga hranila:

"Kisa pada, blato je
Leon kupi svatove.
Lea se nada
da joj dodje mlada"

a on se cerekao ko lud kad sam to pjevala ...

I opet kad se sjetim koliko je samo ljudi molilo za njega, koji ga nisu nikad ni vidjeli. Koliko ljubavi je to dijete pokrenulo. Koliko sam samo vjerovala u spjeh. U 6 sedmica zivota 3 operacije, pa to ni odrastao ne bi mogao podnijet, ali moj Leon je mogao. Moj Leon je uvijek bio veseo. Uvijek sam mislila o dragi Boze kako je on specijalan …

O kako sam ga voljela. Sve moguce shanse sam mu htjela dati, sve moguce sto na ovom svijetu postoji. I htjela jos vise, i htjela preko toga …

… I zar je sve bilo uzalud???

Gdje je smisao svega toga?! Dok smo se borili imalo je smisla… al sta sad da mislim? Ostadosmo svi praznih ruku, i doktori i hirurzi i medicinske sestre i familija i prijatelji i poznanici i kolege … i nas troje

Bozic je, stize Nova Godina, zatvara se 2006-ta. Godina u kojoj je Leon zivio, jos koji dan i proci ce 2006. Treba je zatvorit … al ja to ne bih … i opet se desava nesto sto ja ne bih … i zivot tece dalje, ljudi se raduju … a ja stojim, zabezeknuta kao i 19 oktobra i nista ne shvatam …

CosmaShiva
26.12.2006., 19:20
Uvijek kad čitam tvoje ili Unine postove jako se rastužim i pitam se isto zar to ima smisla,toliko boli?
Moje misli i riječi mi se čine male i nevažne prema vašoj boli.
Ali u jedno sam sigurna da nekome gdje god bio to sve ima smisla
i da vaša prekrasna djeca sad taj smisao znaju i mnogo toga više
više nego što si mi možemo zamisliti.:kiss:

Cats
26.12.2006., 19:37
Lea, Una, drage moje,

čestitati vam blagdane čini mi se nekako potpuno pogrešno. Ono što vam mogu i želim zaželjeti je da vrijeme ublaži oštricu boli i da ljubav onih koji vas okružuju bude i dalje siguran oslonac koji vam daje snagu za svaki novi dan. :grli:

Sjetila sam se jedne stvari, misleći o vama - ni same ne znate koliko puta vas se sjetim, ne prođe dan da ne pomislim na vas - ima jedna knjiga koju sam davno čitala i duboko me se dojmila. Napisala ju je Vesna Krmpotić, hrvatska književnica, knjiga se zove Brdo ispod oblaka (ili iznad? vidiš, sad nisam sigurna) i govori o njena tri sina, a najviše o srednjem, koji je kao dijete obolio i nažalost umro. Ne znam da li bi vam čitanje toga pomoglo ili odmoglo. Ali, ako ikada poželite tu knjigu uzeti u ruke i zaroniti u tekst majke koja je prošla isto što i vi, samo da znate da postoji.

baja
26.12.2006., 21:49
"Kisa pada, blato je
Leon kupi svatove.
Lea se nada
da joj dodje mlada"

a on se cerekao ko lud kad sam to pjevala ...

pjevuši mu je i dalje.... kad ova silna bol malo mine prepoznat ćeš njegov smijeh u povjetarcu, u moru, u tišini...

ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije

tvojoj i uninoj obitelji želim mira i ljubavi u blagdanima

nino1
27.12.2006., 20:39
imam jednu izreku koja kaže da čovjek i u najcrnijem mraku može naći sreću ali samo ako se sjeti upaliti svjetlo

nety
31.12.2006., 19:52
Ja sam nova ovdje ali stvarno mi je jako jako zao Uzasno mi je tesko citati ovo drzite se Nisam znala da na ovom forumu ima tako divnih ljudi Danas je stara godina vrijeme kad se ljudi vesele ali meni su oci pune suza i nekako mi nije do veselja kad vidim da je nekima tako tesko

moon_child
01.01.2007., 21:29
Sretna Nova 2007. Lea... Od srca ti zelim sve najbolje, ali od svega ti ipak najvise zelim da nadjes svoj mir!:kiss: :grli:

mala rudešanka
02.01.2007., 14:12
draga lea, zbilja ne znam što da ti kažem...
teško je, ali život ide dalje, a ono što nas ne ubije čini nas jačima...a ti sad trebaš biti najjača...ne samo zbog sebe, ne samo zbog Alena, nego zbog Leona...
moja sestrična prije dvije godine izgubila je tatu...na ružan način...
napisala mu je pjesmu i moram je ovdje napisati...

lea, moja iskrena sućut...


MOJ TATA MEĐU ANĐELIMA

Suze mi teku niz lice,
u njima se nalazi neizmjerna tuga...
Slomljeno srce još plače,
tešku, ugušenu dušu boli...
A sreća je negdje daleko...

Nalazim se u dubokom bezdanu
i mislim...možda vidim trunčicu svjetla
na nebu, zvijezdama čistim i bijelim.
Tišina, mir...
i moja velika tuga zajedno s njima...

Anđeli bijeli se smiješe,
među njima vidim poznato lice,
meni najdraže i najmilije.
U duši me steže dok
gledam taj čisti mir.

Ipak, osjećam kako popušta
jer...on mi se smiješi s anđelima.
Srce mi je opet postalo toplo,
a duša je htjela vratiti sreću,
vječni spokoj.

Suze mi teku niz lice,
suze utjehe prozirne su poput kristala.
U njima se tuga smirila.

Čuvaju ga...moj tata je s anđelima...
on je moja sretna zvijezda...
Moj mirni čuvar i sva sreća,
velika utjeha, ali i sjeta.
Nada, mir i radost.
Veliko, toplo ognjište koje me razumije.
Anđeo koji pazi na mene.

oona
02.01.2007., 14:59
Lea, Una, drage moje,

čestitati vam blagdane čini mi se nekako potpuno pogrešno. Ono što vam mogu i želim zaželjeti je da vrijeme ublaži oštricu boli i da ljubav onih koji vas okružuju bude i dalje siguran oslonac koji vam daje snagu za svaki novi dan. :grli:

Sjetila sam se jedne stvari, misleći o vama - ni same ne znate koliko puta vas se sjetim, ne prođe dan da ne pomislim na vas - ima jedna knjiga koju sam davno čitala i duboko me se dojmila. Napisala ju je Vesna Krmpotić, hrvatska književnica, knjiga se zove Brdo ispod oblaka (ili iznad? vidiš, sad nisam sigurna) i govori o njena tri sina, a najviše o srednjem, koji je kao dijete obolio i nažalost umro. Ne znam da li bi vam čitanje toga pomoglo ili odmoglo. Ali, ako ikada poželite tu knjigu uzeti u ruke i zaroniti u tekst majke koja je prošla isto što i vi, samo da znate da postoji.


Cats, smrzla si me...napisala si "moj" tekst.
Knjiga se zove Brdo iznad oblaka, posvecena je sinu oboljelom od raka.
Prikazane su misli jedne majke, koja se uzdigla iznad bola i iz sinovljenih snova trazila objasnjenje za njegovu preranu smrt.
I objasnio joj je jer je znao kako. Znao je i kada ce umrijeti. Sve je znao. Samo nije znao kako smanjiti majcinu bol....dok ona nije shvatila da samo ona samoj sebi moze pomoci.
Toplo preporucujem ovu knjigu pisanu rukom jedne majke drugima.

lilaamrit
04.01.2007., 13:18
Ta bezuvjetna ljubav koju majka osjeća prema dijetetu je jedan od najlijerših osjecćaja koje ljudsko biće može osjetiti.Gubitak dijeteta,na emocionalnoj razini dozivljavamo kao gubitak tog osjećaja.Naša instinktivna potreba za zaštitom dijeteta, iako je nelogična ne prestaje...svjedoci smo tih nelogičnosti konstantno i na vlastitim ulogama dijeteta(npr.iako ste već odrasla osoba majka vas zna pitati jesteli i što ste imali za obrok),nesto je posljedica straha,a nesto je posljedica naslijedjenih obrazaca ponašanja njihovih majki.Dakako društvena komponenta općeprihvaćenih obrazaca takodjer igra ulogu u tim oblicima ponašanja.Zašto pišem o ovome?Ovaj svijet i nije najlijepše mijesto za življenje,ali za nas koji smo se rodili u ljudskom obliku za sad jedino.Kad razmišljam o našim najmilijima koji nisu u svijetu sa nama više nemogu se otrgnuti od misli i zadovoljiti činjenicama da je ovaj naš ,doista kratki život samo to!Vječnost duše,osjećaja koji vas preplavljuju pri pomisli na naše "otišle",je zapravo i čine toliko snažnom i sveprisutnom da se i sami gubimo u njima često,zaboravljajući na sebe i naše druge koji su uz nas i kojima bi život bez nas bio bar upola siromašan koliko mi to osjećamo sada.Tuga,ne ljubav(ne mješaj te ju) već tuga je toliko zastrašujućretežak osjećaj,a ujedno toliko zavodljiv ikad se uvijete u taj plašt predstavlja jedan siguran omotač,koji koliko god teško bilo nam priznati grije nas!Neki obrazci,društveni su tome pridonjeli.Zašto umirati,kad je sama smrt i uzrok njen,zašto ne živjeti i beskrajno voljeti,oplemeni ti se i drugome pomoći,na kraju krajeva sebi jer mi smo ti koji smo u životu,na životu!Voliti vaše andjele,štiti ih u kavezu u kojem smo zajedno,a nitko sretan-otvorite vrata,pustite svog andjela da odleti na krilima i dopustite da vi budete te koje će on štititi.Možda iluzija,možda utopija ali s pozitivnim mislima i vjerom jedino možete ići naprijed,a osim toga drugi izbor-sve ono negativno.....za mene i nije izbor...Nek vas sreća prati,a biti će i onako ono što mora biti....lijepi pozdravi!

Anastasia
05.01.2007., 12:17
ja se pridužujem izrazima sućuti.
Leon živi i dalje - u srcima onih koji su ga voljeli, u sjećanjima i uspomenama.
Duša nikada ne umire. U to sam uvjerena.
Lea, radi Leona moraš biti i dalje jaka. On bi prvi želio da se nastaviš boriti. A to moraš radi obitelji koje imaš. Radi svih onih koji te trebaju. jer da sada digneš ruke od svega, Leonova smrt bi bila tek tada uzaludna. nadam se da shvaćaš u kojem duhu ti to govorim. Radi njega, radi Alena i supruga, nemoj odustati od vjere u život.

Zmijica
25.01.2007., 20:42
citam i drzim svoju malu strucu na srcu, spava blazen na mojoj lijevoj ruci.
jezim se. prestrasno je ovo sto prolazite. nezamislivo. ne zelim to zamisliti.

una, lea... grlim vas u srcu.

bexy
25.01.2007., 21:04
Lea, primi moju iskrenu sućut... :cry:

Benkica
25.01.2007., 22:35
lea, suosjećam sa tvojom boli.
za dvadesetak dana će doći dan otkada moje pupice više nema! znam kako ti je, i neka ti dragi Bog da snagu koju je nama dao! :kiss:

Lara123
30.01.2007., 13:47
Lea... nema te ovdje već neko vrijeme... javi se.
Nema ni tebe ni Une... jeste li dobro? Kako je Alen?

Lea12
30.01.2007., 14:40
Drage moje :kiss:

Nisam se dugo javljala jer ne znam sta da pisem. Sve jedno te isto. Jos uvijek sve se vrti oko istog. Jos uvijek vrtim jedan te isti film “zasto”. To mi je sve, i hrana i zrak i jezgro zivota. Moram da je rijesim! I citam puno, probam da odgovor nadjem u religiji, kod Boga, kod doktora, jos sam u kontaktu s njima. Raport od obdukcije jos nije gotov ( sad su startovali neku virolosku analizu).
Dobila sam i kopiju citavog Leonovog medicinskog dosijea, debelo vise nego pedalj. I sve sam procitala, ali nisam nasla ni jednu jedinu recenicu da pise a da nam oni to nisu rekli jos dok je Leon bio ziv… A ja se I dalje mucim, pretresam, trazim … svakog doktora, svaki dogadjaj, svaku rijec koja se ticala mene I mog sina … I sve to ponavljam bezbroj puta u sebi. I sve mi je poznato, a opet sve ja to ponovo razdvajam I analiziram I slazem… I u nekim trenucima shvatim da nema smisla I nikakve svrhe I da mi to traganje nista nece donijeti …

Jos uvijek sam zauzeta samo njim. I nekako dok god se bavim njime imam glupi osjecaj kao da ce se vratiti. Kad shvatim uzrok …
Ja jos uvijek ne mogu da shvatim da on nikada, nikada, nikada nece doci. Stalno sanjam da je ozivio. Donijeli mi ga doktori …

Stalno molim Boga da mi da u snu odgovor zasto.

Inace ono za moje srce je u redu. Jeste to da je komora malo uvecana ali nije strasno. Hajd hvala Bogu bar za to. Bar nece Alen jos siroce postat.
A Alen, tek sad mu nedostaje Leon. Stalno po kuci nosara jednu lutku I govori mu “Nemoj places Leon” I ljubi ju. I stalno prica s tom lutkom-bebom. Kad nesto nacrta-pokaze bebi I kaze “Vidi Leon ovo sam za tebe nacrtao, lijepo,a?”…
Moracu popricat sa psihologom u vezi toga.
A i psiholog, ne znam da li da vise idem tamo. Ona mene slusa I kaze “jeste, jeste, tesko je…”

U februaru cu poceti opet ici na posao. Prvo jedan dan sedmicno, pa nakon 2-3 tjedna 2 dana sedmicno itd…

Ja bih vrlo rado da se vratim u normalan zivot … ali uopste ne znam kako?!

U nedjelju sam sklonila Leonove flasice iz kuhinje. Stavila ih u jednu kutiju I stavila u ormar. I onda sam bila slomljena citav dan…
Ostalo nista nisam sklonila, odjeca u ormaru, box, igracke… sve stoji…

putnica
30.01.2007., 14:57
..A i psiholog, ne znam da li da vise idem tamo. Ona mene slusa I kaze “jeste, jeste, tesko je…”

U februaru cu poceti opet ici na posao. Prvo jedan dan sedmicno, pa nakon 2-3 tjedna 2 dana sedmicno itd…

Ja bih vrlo rado da se vratim u normalan zivot … ali uopste ne znam kako?!

U nedjelju sam sklonila Leonove flasice iz kuhinje. Stavila ih u jednu kutiju I stavila u ormar. I onda sam bila slomljena citav dan…
Ostalo nista nisam sklonila, odjeca u ormaru, box, igracke… sve stoji…

:( :(
ne, draga, ne bih ti preporucila da prestanes s tretmanima kod psihologa, vjerojatno covjek i iz iskustva zna da treba vremena, puno, puno vremena. prihvati svaku pomoc i dalje se uzdaj u Boga da vam svima da snage, iscijeli rane.

a spremat ces kad budes mogla, ako bi ipak zeljela-mozda da netko od bliskih ljudi obavi to za vas?

pokusaj. imas zasto :kiss:

Maxima
30.01.2007., 16:50
Draga Lea,

Drago mi je da su tvoji rezultati dobri.....drzi se Lea .....

Jel Alen krenuo u skolu?

M

virgulina
30.01.2007., 18:38
....

Moja iskrena sućut. Drži se!

nety
30.01.2007., 21:16
Svaki gubitak boli drzi se nedaj s imas jaaako dobar razlog za zivot a to je tvoje djete

Una67
30.01.2007., 23:34
Neki dan sam te se sjetila, Lea, ali nisam znala sto da ti napisem.
Srce mi puca za mojom Najmilijom.

Tvrtko1995
31.01.2007., 03:19
Neki dan sam te se sjetila, Lea, ali nisam znala sto da ti napisem.
Srce mi puca za mojom Najmilijom.

Una, moje najiskrenije suosjecanje. Znas da sam se pokusavao interesirati da nekako pomognem. Ali, izgleda da je tako moralo biti. Znam koliko te boli.

Ja svoju malu tugu drzim u zadnjoj krletki moga srca.

Drzi se.

Una67
31.01.2007., 04:23
Ja svoju malu tugu drzim u zadnjoj krletki moga srca.


a rekla sam necu vise danas plakati.....
bas si ovo lijepo napisao...jer istina je, sto god radila, moja mrva mila je uvijek prisutna

dat' ce dobri Bog......

Lea12
31.01.2007., 21:18
Maxima Alen jos nije posao u skolu ( u decembru je napunio 3 godine) ide u vrtic 2 puta sedmicno

Benkica kad si ti izgubila svoju pupicu?

Loryblue
31.01.2007., 21:57
odavno se nisam ovoliko naplakala kao sad čitajući vašu tugu i žalost.
zašto djeca odlaze? pa to nije pošteno, nije po božjem redu!

una i lea, neka vam dragi bog da svu snagu ovga svijeta, zaslužile ste je.
:kiss: :kiss:

goxic
01.02.2007., 11:31
Una, Lea i svi ostali koji ste dozivjeli ovakav gubitak :grli: :grli:


Nasi prijatelji su takodjer izgubili dijete. Ja sam plakao 4 dana neprestano tak da uopce ne mogu zamisliti tu bol kada izgubis svoje dijete.
No ono sto zelim reci i sto sam naucio od njih je da smo sami zaduzeni za svoje osjecaje i da iskljucivo u nama lezi odgovor kako cemo se osjecati.

Nakon tog tragicnog dogadjaja, jedno tjedan dana poslije trebali smo se naci. Ja sam se sav tresao prije, ponovo plakao, nisam znao dal da uzmemo klince sa sobom ili narucimo tetu cuvalicu da im ne bi bilo jos teze...

Tad su nas nazvali i rekli da obavezno dodjemo sa njima. Nist uzeli smo klince i krenuli, vozili prema njima, vrtili filmove u glavi kako cemo sad uci uopce a naseg malog XY necemo naci, sto ako nasa kcer pita gdje je XY, suze opet, pa stajanje da se ispusemo jer nismo zeljeli doci zaplakani.

I konacno otvore vrata sa osmjehom na licu. Udjemo unutra a kuca prepuna njegovih slika, igracaka, stvari. Ne mogu opisati to olaksanje kad sam ih vidio tako smirene. I mi smo se odma osjecali bolje. Kazu nam da je Bog trebao jos jednog andjela te da nista nije slucajno. Bog je sigurno osjetio njegovu golemu patnju (kikic je bio tesko bolestan) i uzeo ga k sebi gore u svjetlost i beskrajnu srecu da ih sve cuva. I na kraju kazu, mi ga nismo izgubili, on je samo promijenio oblik. Nije vise fizicki s nama, ali osjecamo njegovu pristunost i znamo da ce nas pratiti i cuvati dalje kroz zivot.
Osjecao sam se posramljeno pred njihovom snagom jer sam ja bio toliko ukomiran, mucio se s pitanjima sto je dijete krivo, zasto bas njima, prisjecao se kako smo iz zafrkancije dogovarali svatove, bla bla. Cista patetika.

Od tog posjeta i razgovora osjecao sam se doista preporodjeno i na zivot gledam puno pozitivnije. Sada kada se sretnemo najnormalnije pricamo o zajednickim dogodovstinama nasih klinaca, slike su jos svuda, a svijet je bogatiji za jos jednog andjela.

Imao sam potrebu ovo iskustvo podijeliti s vama. Meni je pomoglo.

Una67
02.02.2007., 01:54
Slazem se s tobom, samo.........
Logicna sam ja i sva pametna, ali.........ja bih moju bebu natrag.

Da, znam, bila je jako bolesna.
I nitko joj nije mogao pomoci jer je ta vrsta karcinome prokleto rijetka.
I mozda je bolje ovako jer se ne muci.

Ali, gle, ja sam sve to prevazisla. I zahvalna sam sto sam je imala, i ponosna da sam bas ja njena mama jer ona je najdivnija djevojcica koju sam imala prilike susresti u zivotu,...... I cvrsto vjerujem da je na boljem mjestu......

Ali...
ALI..........

Ja sam sebicna (mozda) i zelim je sa sobom. Zelim da ona mene ukopa. Zelim da joj osjetim predivnu njeznu kozu, i gledam u moje mile tople okice, i da mi ona otvara vrata kad dolazim s posla i pita (onako u jednom dahu) "dobar dan mama, kako si, jesi nama nesto kupila", i kad joj kazem da ide sobu pospremiti ona kaze "make me!!"........

Eto
zelim je ljubomorno i sebicno samo za sebe......jer njenim odlaskom nisam samo ja na gubitku nego i njen tata, i braco i bake i djedovi i prijatelji i ucitelji.......svijet je na gubitku........

I drago mi je da postoje ljudi koji gubitak djeteta mogu prihvatiti sa takvim dignitetom.......ja ne mogu......

znam da je s nama
o da, osjecam je
znam da je tu

ali ja bih da je dodirnem
da imamo svoje "girls night out" kao i do sada

to je ono sto ne mogu prevazici......fizicki nam je potrebna
njen smisao za humor
njen personality koji dize na noge cim ona udje u sobu
njen zvonki glas
i kad me zove na posao da mi kaze da me voli jer je jos bila spavala kad sam odlazila raditi

o Boze............................................

alexxx
02.02.2007., 02:28
:( :grli: :grli: :grli:

Nimoy
02.02.2007., 02:43
:( Una i Lea drzite se :grli:

cap_insanio
06.02.2007., 12:19
lea, una, kako ste?
drzite se:kiss: pa makar milimetar iznad povrshine.
ne mogu proci pored RiD da vam se ne javim.
samo da znate da mislimo na vas, Leona, Alena, Najmiliju i Najmilijeg.

Una67
06.02.2007., 21:11
palo mi je na pamet da je nikada vise necu vidjeti, dotaknuti, cuti.............
mrzim ovaj zivot!!!!!!!!!!!!!!!

Loryblue
06.02.2007., 21:15
palo mi je na pamet da je nikada vise necu vidjeti, dotaknuti, cuti.............
mrzim ovaj zivot!!!!!!!!!!!!!!!

drži se draga una:kiss:
kad god osjetiš potrebu da Je dotakneš, dotakni svoje srce - Ona je tu.
kad god osjetiš potrebu da Je čuješ, umiri se - čut ćeš Njen glas.
kad god osjetiš potrebu da Je vidiš, zatvori oči - Njena slika će bit tu.

Lavica02
06.02.2007., 21:29
.


Ovo si prekrasno napisao :kiss:


Kada samo i pomislim na takvo što, osjetim groznu bol u prsima ....


Htjela sam Vam samo reći .... držite se :grli: :grli: :grli: :grli: :grli: :grli: @Goxic je napisao prekrasan post ... iako Vaši anđeli nisu pored Vas, oni su u Vama i od tamo ih nitko, nikada ne može uzeti

brar
08.02.2007., 16:09
.

Primi moje najiskrenije saučešće.
Ja nemam svoje djece iako sam bolesna za njima. Kada sam pročitala što si napisala, suze su mi krenule same od sebe, a ja sam se počela pitati koliko mi je pametno uporno pokušavati zanijeti. Tvoja bol meni je nezamisliva, i ne znam kako bih ju preživjela. Svaka ti čast na svoj hrabrosti.
Ja zapravo smatram da te utješiti ne može ništa. Vremenom ćeš samo naučiti preživljavati dan po dan sa svojom tugom...

barbika
13.02.2007., 10:02
Slazem se s tobom, samo.........
Logicna sam ja i sva pametna, ali.........ja bih moju bebu natrag.
...


ne mogu prestato plakati, nisam se nikada nasla u tvojoj situaciji i nedaj dragi Boze, ali iz sveg srca suosjecam s tobom:kiss:

ixox
15.02.2007., 09:20
Jutros sam prvi put vidio ovaj post i procitao ga.
Ne znam sto reci.....
Da me je sada moci slikati...
Na poslu sam, knedla mi je u grlu stala nti gore niti dolje, placem, mislim placem, ne drecim i ne lijem krokodilske suze, oci su suzne i mutne, i tesko je. Ajd bar stranke ne zovu i nitk oem od radnih kolega ne trazi.
A imam 30 i kusur godina i kao ja sam tough guy, ne sjecam se kad sam zadnji puta zaplakao, bar 10 godina, a mozda i vise, i kao nisam neki emotivac, vise ono kao racionalan tip, sve dobro proanaliziraj bez emocija pa odradi. Al' 'oces, sada ovdje se osjecam tako ranjivo.
Ne znam kako bih ovo sto sada osjecam pretvorio u prave rijeci.
Imam dvoje djece, pa godine, pa ne znam sto, samo znam da mi je neizmjerno zao svih onih koji su izgubili svog najblizeg, dragog, nezamjenjljivog.....
Zao mi je...

Nicoloco
17.02.2007., 00:54
Prekosutra bi mu bilo 7 mjeseci ...

Ovo je moj prvi dodir s forumom,
pomalo sam se izgubio medju gomilom sadrzaja
pa sam zapeo na ovoj istinitoj

nemam pjesmu al ti zelim preporuciti jednu knjigu
Adrijan Predrag Kezele je napisao, a zove se
Andjeo pod maskom

Utjeha i bistrina o tome da je tvoje dijete jedan mali andjeo
koji nije trebao spustati se medju nas ljude
ali je zbog neceg htio biti spona vase ljubavi

Drzite se cvrstim srcem

Lea12
27.02.2007., 14:56
Ljudi moji kako mi je tesko!

Svasta bih vam napisala kako mi je... ali nemam rijeci

Joj kako mi nedostaje... sunce moje

putnica
27.02.2007., 15:17
Prekosutra bi mu bilo 7 mjeseci ...

Ovo je moj prvi dodir s forumom,
pomalo sam se izgubio medju gomilom sadrzaja
pa sam zapeo na ovoj istinitoj

nemam pjesmu al ti zelim preporuciti jednu knjigu
Adrijan Predrag Kezele je napisao, a zove se
Andjeo pod maskom

Utjeha i bistrina o tome da je tvoje dijete jedan mali andjeo
koji nije trebao spustati se medju nas ljude
ali je zbog neceg htio biti spona vase ljubavi

Drzite se cvrstim srcem

drzite se i vi :grli:

putnica
27.02.2007., 15:18
Ljudi moji kako mi je tesko!

Svasta bih vam napisala kako mi je... ali nemam rijeci

Joj kako mi nedostaje... sunce moje

pomalo, lea, korak po korak :)

proVINCI'jalka
27.02.2007., 15:25
Ljudi moji kako mi je tesko!

Svasta bih vam napisala kako mi je... ali nemam rijeci

Joj kako mi nedostaje... sunce moje


Htjela sam ti napisati neke riječi..
Nisam ih pronašla. I riječi se izgube kad se djeca pretvore u anđele.

Tek...šaljem ti vjeru, moju intimnu vjeru, da će jednom oštrica te boli otupjeti i prepustiti mjesto nježnom sjećanju...

...do novog susreta. Mora ga biti. :kiss:

Una67
27.02.2007., 21:34
Ljudi moji kako mi je tesko!

Svasta bih vam napisala kako mi je... ali nemam rijeci

Joj kako mi nedostaje... sunce moje


sinoc sam opet zaspala u suzama
znas onaj osjecaj tupe boli u grudima i suze teku, a osjecas da tones u snove

s tobom u mislima, draga Lea

Lea12
27.02.2007., 22:01
Dragi moji,

Evo da probam ponovo …
Danas sam htjela da vam se javim ali nisam znala sto da napisem…
I evo sad sjedim I citam svoj topic. Citam sve sto ste napisali od pocetka do sada…

Kazete das am hrabra I jaka…
I vi ste isto hrabri I jaki.
Cudno je to kako ljudi ne znaju da se nose sa ovakvom vrstom boli, sa ovakvim gubitkom. I onda ne znaju sta da kazu… I onda ne kazu nista… povuku se… a upravo to bas boli, osjecam se potpuno sama u svojoj boli… oni ne znaju da bas na taj nacin nanose jos vise boli…

Ali vi niste takvi!
Hvala Bogu za internet I vas. I vasu hrabrost. Hvala vam na vasoj podrsci, savjetima, utjehama, suosjecanjima, zagrljajima I poljupcima ( ova dvoje zadnje jeste virtualno, ali za mene su pravi).
Znam da vam nije lako, htjeli bi ste naci prave rijeci, reci nesto pametno, utjesno… a tesko da iko od nas razumije sta je smisao svega ovoga sto se desilo. Ja u svakom slucaju ne znam.



Danas sam isla kod doktora sa posla (jos uvijek radim jedan dan sedmicno).
I tako kad odoh od njega, lutam po gradu, nezainteresirana… onako…
I sretnem jednu Bosanku. Nisam je vidjela od sahrane… I pocnemo pricat, sjednemo na kafu…
I onda proba da me tjesi… “Bog tako htio”… ovo ono…
I ja vidim samo kako joj ruke drhte… drzi cigaru… a sva se trese…
Rekoh: “smiri se zeno”…

I tad sam shvatila zasto me ljudi “izbjegavaju”. Sad znam da kosta bas hrabrosti sa mnom pricat. Ja sam zivi dokaz da se to ne desava tamo negdje, na tv-u, u filmovima, ja sam zivi primjernajvece nocne more I najveceg straha (sto tjera jezu u kosti) svakog roditelja… a tu blizu, pored…

… I tako samnom pricat treba biti jak, hrabar…
I hvala vam dragi moji sto pokusavate mi pomoci…

Lea12
27.02.2007., 22:33
sinoc sam opet zaspala u suzama

ja uvijek prije nego zaspem molim Boga da ga sanjam ... da mi ga bar u snu da da ga grlim, ljubim, nosim...

... i tako, molim dok ne zaspem...

Una67
27.02.2007., 22:45
… I tako samnom pricat treba biti jak, hrabar…
I hvala vam dragi moji sto pokusavate mi pomoci…

da, upravo tako
treba imati hrabrosti uopce obratiti se osobi u takvoj tugi

osim tuge, osjecam da me puno brze i lakse obuzme gnjev ako nesto nije kako ja mislim da bi trebalo biti........

i onda.....na kraju svega......zagledam se u njeno predivno lice i pustim suzama da teku......ionako nista vise nema veze

(FMD!!! Danas mi je odvratan dan!!!)

Pcelica Maja
27.02.2007., 22:46
Drage moje Lea i Una.... možda sam daleko kilometrima od vas ali s vama sam u duši.... ovo je teško čitati a kamoli proživljavati.... ne mogu ni zamisliti što proživljavate u svojim glavama.... i sad ste tu.... budne i same sa svojim mislima....
volim vas jer ste tako hrabre i ponosne na tako divnu dječicu.... nema riječi utjehe... srce nosi težak kamen s kojim treba živjeti....

nerealizirana_cura
06.03.2007., 23:49
nedao Bog nikomu ovakvu patnju. neka vasi ANDJELI pocivaju u miru Bozjem!

vesela mama
07.03.2007., 08:33
Dragi moji forumaši, javljam se po ovoj temi jer je mojoj prijateljici nesretnim slucajem u vrtiću se utopio sin, slatki mali Tedi (18 mjeseci star).
Svi smo još uvijek u totalnom šoku i boli. Htjela bih joj pomoći a neznam kako, htjela bih joj ublažiti bol a neznam kako. Imaju još jedno dijete, curicu od skoro 5 godina.
Kako majci pomoći kako????????

oona
07.03.2007., 08:56
Bilo kakve opravdane i racionalne misli sada ne dolaze u obzir....placi s njom, placi.
Podijeli tugu ako ti ona dozvoli, placi s njom, neka zna da si u tuzi s njom!
Ne bjezi od nje, ne boj se njene tuge.

Tek nakon nekog vremena racionalne ce misli poceti stizati do njenog mozga....I Lea i Una za to jos skupljaju hrabrost.

suza27
07.03.2007., 13:54
ne postoji način ni rječi koji mogu odagnati takvu tugu...mojim roditeljima je prije 20 g.umrla curica od 2 godine,a oni i danas pričaju o noj kao da nije prošlo ni 2mjeseca....razlika je jedino u tome da sada govore bez suza,ali tuga je uvijek tu i nekako mi se čini da je se ne žele odreći...na jedan način spaja ih sa njihovim anđelom...budi im podrška u ovim preteškim trenutcima,slušaj ih dok pričaju,plaču,mole...

svim mamama koje su doživjele isto želim da pronađu snagu za dalje...bog vas čuvao!

Una67
07.03.2007., 21:36
Dragi moji forumaši, javljam se po ovoj temi jer je mojoj prijateljici nesretnim slucajem u vrtiću se utopio sin, slatki mali Tedi (18 mjeseci star).
Svi smo još uvijek u totalnom šoku i boli. Htjela bih joj pomoći a neznam kako, htjela bih joj ublažiti bol a neznam kako. Imaju još jedno dijete, curicu od skoro 5 godina.
Kako majci pomoći kako????????


Pusti je neka prica i neka place. To je zapravo najbolja pomoc.
(Nemoj je, molim te, gusiti pricama tipa "pa imas jos jedno dijete kojem trebas"..... Ona to zna i time joj samo povecavas njenu mizeriju.)

Lea12
08.03.2007., 07:47
Dragi moji forumaši, javljam se po ovoj temi jer je mojoj prijateljici nesretnim slucajem u vrtiću se utopio sin, slatki mali Tedi (18 mjeseci star).
Svi smo još uvijek u totalnom šoku i boli. Htjela bih joj pomoći a neznam kako, htjela bih joj ublažiti bol a neznam kako. Imaju još jedno dijete, curicu od skoro 5 godina.
Kako majci pomoći kako????????

Uzas uzas uzas!!!! Jos jedno dijete!!!!
O Boze...

Dalje za tvoje pitanje:
Bas kao sto Oona I Una kazu, pust je nek place I placi s njom.

Probaj da osjetis da vidis sta joj je potreba.

Ja licno najvise volim da pricam o Leonu kako nam je lijepo bilo. Volim kad se neko drugi sjeti i njega i isprica nesto.

Nemoj joj govoriti “imas jos jedno”, “moras dalje” ... zna ona to – ali je u ovom trenutku borba za prezivljavanje. Jedva odrzavas sebe u zivotu...

Nikako ne traziti razlog zasto se desilo, i ni u kom slucaju ne reci u stilu “Bozija volja”, “mozda je tako bolje” ... Ja se odmah pitam “Kakav je taj Bog?”

Mislim nemoj joj nista govoriti u sto sama ne vjerujes.

Nemoj je probat utjesit!!! Tu utjehe nema!!! Budi sa njom, placi, vristi, psuj,... pricaj...

... I najvaznije ... nemoj je poslije zaboravit... sjeti se rodjendana malog... sjeti se kad bude mjesec dana, 2, 3 ... a i onako...
Ona je sad u soku ... a tek poslije, kad sve prodje i sve se slegne... tek tad dolazi tuga i potreba za nekim da pomogne, da podijeli... da malo poprica...

Uhhh....

simona
08.03.2007., 14:27
Grlim vas u suzama....grlim vas, grlim..............

Una67
08.03.2007., 21:44
.....

sjecam se kad si postavila ovaj topik
i sjecam se kako sam tad pomislila "jadna zena"
i sjecam se kako ni u snu nisam mislila da cu i ja postaviti slican topik....prokleta nada!!!!!!!

Lea12 :kiss:

diana11
08.03.2007., 21:53
tesko je reci zbogom, tezak je rastanak s tobom,
srest cemo se opet....

Baya_Rober
11.03.2007., 01:34
stvarno mi je zao.....evo ti par stihova na brzinu..... tesko je reci zbogom, tezak je rastanak s tobom srest cemo se opet jednog dana volie te tata i mama,
Sati cure vrijme prolazi a tuga sa suncem ne zalazi,
Vjecno u srcu nosimo te mi Andjele mali gdje god da si,
Tata i mama uvjek su s tobom tesko je reci ljubavi zbogom
Andjeli te dali pa nam uzese pocivaj u raju nase najljepse....

Marelina
13.03.2007., 14:27
Lea12 samo sam ti htjela reci da mislim na tebe i svaki čas virim na ovaj topic da vidim kako si. :kiss:
Danas slučajno na forumu naletila na slikicu tvog Leona. Nemam riječi... Samo :kiss:

Lea12
20.03.2007., 12:22
Sutra mu je ... ce mu biti ... bi mu bio ... joj ljudi kako da se izrazim!!!

prvi rodjendan


Cvijece za moje dijete

Idem kupiti cvijece za dijete svoje.
Ne zvecku, niti loptu sarenu,
Niti medu, niti zeku, niti macu malenu.
Niti lego kocke da se toranj pravi,
Niti balon, niti voz, niti autic plavi.

Niti kosuljicu u vecem broju,
Niti pantole po najnovijem kroju.
Niti pelene, niti hapice, niti sok.
Samo cvijece na grob.

Idem kupiti cvijece za dijete svoje.
Sve vristi u tijelu mom.
Ja ne poznajem ni jednu majku
Da za rodjendan cvijece kupuje djetetu svom!

Dijete treba da se igra, razvija i raste,
Sa tatom po krevetu skace.
Ljeti u bazenu, po travi,
Na biciklu sa kapom na glavi.

S brodicima se igrati u vodi,
Al dijete sa cvijecem, cemu to vodi?!
Idem kupiti cvijece za dijete svoje.
Nesto drugo moze, al vise ne treba.
I to cvijece spustit cu kraj grobcica njegova.....

anna0207
20.03.2007., 14:12
Sutra mu je ... ce mu biti ... bi mu bio ... joj ljudi kako da se izrazim!!!

prvi rodjendan


Cvijece za moje dijete

Idem kupiti cvijece za dijete svoje.
Ne zvecku, niti loptu sarenu,
Niti medu, niti zeku, niti macu malenu.
Niti lego kocke da se toranj pravi,
Niti balon, niti voz, niti autic plavi.

Niti kosuljicu u vecem broju,
Niti pantole po najnovijem kroju.
Niti pelene, niti hapice, niti sok.
Samo cvijece na grob.

Idem kupiti cvijece za dijete svoje.
Sve vristi u tijelu mom.
Ja ne poznajem ni jednu majku
Da za rodjendan cvijece kupuje djetetu svom!

Dijete treba da se igra, razvija i raste,
Sa tatom po krevetu skace.
Ljeti u bazenu, po travi,
Na biciklu sa kapom na glavi.

S brodicima se igrati u vodi,
Al dijete sa cvijecem, cemu to vodi?!
Idem kupiti cvijece za dijete svoje.
Nesto drugo moze, al vise ne treba.
I to cvijece spustit cu kraj grobcica njegova.....

:kiss:

putnica
20.03.2007., 15:13
Sutra mu je ... ce mu biti ... bi mu bio ... joj ljudi kako da se izrazim!!!

prvi rodjendan


sutra mu je rodjendan, Lea
nista ne moze ponistiti ono sto je bilo, ma koliko kratko trajalo :kiss:

Ani4
20.03.2007., 21:36
Lea, tvoja pjesma me ganula do suza. Drzi se...:kiss:

Una67
21.03.2007., 04:53
Sutra mu je ... ce mu biti ... bi mu bio ... joj ljudi kako da se izrazim!!!

prvi rodjendan


Cvijece za moje dijete

Idem kupiti cvijece za dijete svoje.
Ne zvecku, niti loptu sarenu,
Niti medu, niti zeku, niti macu malenu.
Niti lego kocke da se toranj pravi,
Niti balon, niti voz, niti autic plavi.

Niti kosuljicu u vecem broju,
Niti pantole po najnovijem kroju.
Niti pelene, niti hapice, niti sok.
Samo cvijece na grob.

Idem kupiti cvijece za dijete svoje.
Sve vristi u tijelu mom.
Ja ne poznajem ni jednu majku
Da za rodjendan cvijece kupuje djetetu svom!

Dijete treba da se igra, razvija i raste,
Sa tatom po krevetu skace.
Ljeti u bazenu, po travi,
Na biciklu sa kapom na glavi.

S brodicima se igrati u vodi,
Al dijete sa cvijecem, cemu to vodi?!
Idem kupiti cvijece za dijete svoje.
Nesto drugo moze, al vise ne treba.
I to cvijece spustit cu kraj grobcica njegova.....

danas mu JE rodjendan!!! :kiss:

(Boze, umrijet cu!!!!!!!)

7777777
21.03.2007., 07:27
O Lea, svaka riječ je suvišna. Drži se hrabro! :grli:

anna0207
21.03.2007., 07:55
Mislim na sve vas danas. Budi jaka:kiss:

Una, kako si?

Una67
21.03.2007., 21:05
Una, kako si?

uopce ne znam kaj da ti velim: imam dobrih i losih dana
ponekad mislim da se vrtim u krug

trebam je, a nemam je
i jos uvijek se osjecam bez smisla i volje

anna0207
22.03.2007., 07:07
trebam je, a nemam je
i jos uvijek se osjecam bez smisla i volje

Pusa iz hladnog Zagreba tebi i tvojima:kiss:

ovo_malo_duse
22.03.2007., 20:53
Andjele cuvaru, mili,
svojom snagom me zakrili
prema Bozjem obecanju,
cuvaj mene nocu, danju.
Osobito pak me brani,
da mi dusu grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta podjem,
sretno da u nebo dodjem,
da se ondje s tobom mogu
vjecno klanjat dragom Bogu.

:angel: :(

Una67
22.03.2007., 21:13
i nakon svega
jutros
oko tri u jutro zove tetka iz Dubrave.....znate, kad telefon zvoni u to vrijeme, nekak' nemam feeling da bu nes' dobro
tetak dijagnosticiran sa malignant tumor u nosu prije par dana
rodjak poginuo u saobracajki u rujnu
sestricna operirala tumor nedavno

nisu mi mogli prije reci, zbog.....svega

ovak', ako ovo cita netko "od gore"....... necu vise!!!! dosta mi je!!!! :flop:

Una67
22.03.2007., 21:14
Andjele cuvaru, mili,
svojom snagom me zakrili
prema Bozjem obecanju,
cuvaj mene nocu, danju.
Osobito pak me brani,
da mi dusu grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta podjem,
sretno da u nebo dodjem,
da se ondje s tobom mogu
vjecno klanjat dragom Bogu.

:angel: :(

najezila sam se
predivno je!!!

putnica
22.03.2007., 21:58
najezila sam se
predivno je!!!

i ja.
mi se jos uvijek tako zajedno pomolimo prije spavanja..i reci cu, makar znam da ce te...vas obje..mozda rastuziti, ali doista ih grlim jace i svjesnije imajuci vasa gorka iskustva negdje u krajicku uma. hvala vam na snazi da to podijelite s nama...pa tko ima usi neka cuje. previse uzimamo zdravo za gotovo zivot koji imamo.

Una67
22.03.2007., 22:18
kazse moja tetka nocas: "znas, borili smo se kroz zivot i nije bilo lako i tesko ranjen je bio sad u ratu, ali......ja se zaista ne mogu nicega losega sjetiti u nasem zivotu......zaista nismo nikada imali problema"

a to je upravo zakljucak do kojeg sam ja dosla kad je Najmilija bila dijagnosticirana po prvi put: mi zaista nismo imali nikada nikakvih problema.....

putnica
22.03.2007., 22:26
vidim da se mucis i jos uvijek pokusavas naci razlog..ne idi tim putem, una draga. neke su situacije takve da ih samo mozes prihvatiti. nema objasnjenja. nema.

ima posljedica, one su ono sto izvucemo iz takvih dogadjaja.