PDA

View Full Version : Bratska/sestrinska ljubomora


dolma
12.07.2003., 12:23
Nasa desetomjesecna bebica je pocela da izlazi u parkice na ljuljaske i tobogane .To je njenom trogodisnjem braci jako zasmetalo, jer je dosada samo mama s njim provodila vrijeme u parkicu:(
Zadnje tri sedmice je nemoguc .Poceo je bebicu da tuce cak i nogom u stomak :(
Djecu svu oko sebe udara ,ukratko nesto strasno ,samo gleda kad ja ne gledam ,da nekog udari:(
Neke su me prijateljice pocela izbjegavati, jer sklanjaju svoju djecicu dalje od mog bandita.Ja sam inace blizu njega i otvorim cetvore oci .Vjecito sam u pokretu malo sa bebom malo s njim
Sta da radim ?? Imali neko iskustva ?
Zaboravih reci da mu posvecujemo jako puno svog vremena ali ovo je stvarno uzasno ponasanje.Umirem od stida u parkicu....
.:(
Zaboravih napisati da je poceo da puze i ispusta krikove kao beba
Pomoc molim Vas

tequila
12.07.2003., 12:38
normalna pojava kod malisana

za pocetak bi trebala davati vise paznje njemu nego bebi
npr. beba dobije nesto slatko ...on dobije 2 slatkisa
beba dobije poklon/odjecu...on dobije poklon+odjecu
beba u park...on u park na duze vrijeme+po ure na vrtuljku
nahranis bebu...pitas njega hoce li da ga nahranis kao i bebu
beba u krevetac...pitas hoce li i on u krevetac
malo pomalo i vratice se u normalu a poslije mu naravno vise nije potrebno davati prednost jer ce beba da skuzi ;)

puzanje i urlikanje...ne obracati paznju i ne braniti i prestace sam od sebe

usput trebas popricati s malenim i objasniti mu kako je beba puno mala i da je nikako ne smije tuci jer joj moze nauditi..sve ovo ne ozbiljno i ljutito nego kroz igru i salu...cak pomaze ako mu kupis vlastitu lutku za koju se mora brinuti...kucni ljubimci su isto dobar izbor.

dolma
12.07.2003., 13:12
Ono sa lutkom cisto sumnjam da bi pomoglo al sam ga ukljucila u brigu o bebi.
Nadam se da ce pomoci

IlBo
15.07.2003., 00:13
dolma,to je super ideja(briga o bebi),jer mu time ukazujes povjerenje.ali naravno,ne skidaj oci s njega dok je uz bebu.
ja ne bih isla s duplim poklonima,jer ne treba da dobije poruku da je vazniji,nego jednako vazan,ali da bebe zahtijevaju vise paznje jer su ovisne o drugima,i da je i on dobio istu paznju kad je bio beba.i tu nema pregovora.
opet,tesko je procjenjivati ovako,ali cini mi se da si postena osoba i da ti je procjena dobra.ako je sve bas kao u prvom postu,ja bih trazila profesionalnu pomoc.mora se u njemu izgraditi saosjecanje(a ne ljutiti se na njega jer udari bebu ili drugo dijete,iako naravno,mora se dati do znanja i njemu i drugim roditeljima da ti to ne dozvoljavas,nego ste u kriznoj situaciji).
ignorisati losa ponasanja koja nisu stetna,kao to puzanje,moonlighttekila je u pravu,bi trebalo dati odlicne rezultate,jer on samo pokusava da skrene paznju na sebe,kao sto i sama znas.i ako ne uspije,odustace.
normalno je da je ljubomoran,osobito jer je naviknut na mnogo paznje i ljubavi,ali meni se cini iz tvog posta da je malo vise ljut nego sto bi trebalo da bude.ovo je vjerovatno njegov ocajnicki pokusaj da se s tim bijesom nosi.njegov bijes treba kanalisati,i ako osjecas da ti stvari izmicu kontroli,moras traziti pomoc,za tvoje i njegovo mentalno zdravlje,ili biste mogli biti na putu ka dugorocnim nesuglasicama i problemima.posebno trebas biti pazljiva jer psiholozi kazu da su tri razdoblja posebno osjetljiva,i djeca u njima znaju podivljati,a to je 2-3 godine,5 godina i pubertet.ako ima problem sa kontrolom (ljutnje),bolje da trazite odgovor sad,nego u pubertetu.
evo ti par primjera kako to moze izaci na dobro ili na lose.jedna moja prijatreljica je bila toliko ljubomorna da je jednom mladu sestru ugrizla za obraz do krvi kad su bile male,a danas su najbolje prijateljice.prosle godine sam srela mamu sa 2 djece,djecak od 10 i djevojcica od 4 godine.majka trvdi da je on pokazivao od prvog dana ogromnu ljubomoru prema njoj,i ona cak misli da je njegov dijabetes koji je otkriven par godina kasnije,uzrokovan time.konacno ga je pocela voditi psihijatru,kad je odustala od nada da ce se situacija sama popraviti,i stanje se pocelo popravljati.
ja obicno kad osjetim da gubim tlo pod nogama odem u biblioteku i nadem knjige o tome,a i internet search moze pomoci.a trazila sam i profesionalnu pomoc kad me muz uvjeravao da nesto nije bilo u redu,iako je bilo.ali sam se osjecala sigurnije i bolje jer sam znala nakon toga da nemamo razloga za brigu.

mimi2003
19.07.2003., 00:29
Draga Dolma možda imamo slične probleme!ja imam bebu (curicu 2mj. i 7 dana i dečka 5,5 godina on nije ljubomoran na nju kada bi gledao čovjek ponašanje prema njoj, tepa joj ljubičica moja, lutkica, ljubi, grli, mazi, pere, ujutro kada se digne odmah prvo nju ljubi, jedino ga ljuti kada plače pa ima zadatak stavljati dudu jer ona jako voli dudu, a on se onda ne može igrati. nego ako ja nešto radim hladim flašicu onda joj mora staviti dudu, čak joj je i ime izabrao Petra itd. Međutim, ipak je on ljubomorko jer traži pažnju da se igramo s njim, moramo se maziti, a kad mu kažemo sada mama ili tata moraju to i to napraviti budemo poslije, mali razmaženko se nađe uvrijeđen i onda bi se i potuko..Ja mu kažem budi tiho seka spava , a on onda nekad baš voli malo prkositi...Naviše me brine njegova tzvrdoglavost što uvijek misli da mora biti po njegovom, a već 3 mj. ne ide u vrtić, jer prvo sam rodila, pa je vladao bakterijski meningitis pa kozice pa se malo i opustio, sad će on od 8mj.No mislim da će se sve to stabilizirati , jer i njima je to novo, pogotovo mojem klipanu koji ima pet godina i razmazili smo ga do ibera, a sada bi htjeli da on se promjeni. Njima treba samo puno puno pažnje i razgovora tako ja radim prema svojem i mic po mic bit će rezultata.:) :)

nologo385
21.07.2003., 11:27
Nije baš da ima veze s ovim što pišete, ali se definitivno uklapa u naslov - je li se događa da otac postane ljubomoran na prvu bebu, nakon što sva pažnja i ljubav njegove ljubljene sada preko noći idu nekom drugom...

putnica
21.07.2003., 14:21
nologo385 kaže:
Nije baš da ima veze s ovim što pišete, ali se definitivno uklapa u naslov - je li se događa da otac postane ljubomoran na prvu bebu, nakon što sva pažnja i ljubav njegove ljubljene sada preko noći idu nekom drugom...

nije nuzno, ali se dogadja, naravno...osobito ako je tatica bio jednom davno starije dijete koje je dobilo malog bracu ili seku, pa je morao biti "dobar i fin i jako voljeti bebicu". :rolleyes:

naravno ima i nekih bioloskih preduvjeta-ne moze tata u potpunosti nikada shvatiti mamu i njezine postporodjajne musice
kad hormoni caruju, pa se osjeca izoliran, zatim, opet bioloski-mama je doslovno povezana s bebom kroz trudnocu i povezaniji su kroz prvih par godina zivota ("tatin glas" ipak uglavnom radi, "mamin glas" se odaziva na glad, zedj i bol, pa je beba prepoznaje i vise je na nju vezana. )

naputak:dragoj zenici ponuditi pomoc, preuzeti dio obaveza, ali i slusati ju-pustiti s lanca da nema osjecaj da je rodila zatvorsku kuglu, a muz se pretvorio u tamnicara, pa cete se ti i bebac brze i bolje povezati, a mamica ce ti biti zahvalna sto ce pokazati na mnogo zanimljivih nacina :D :D :D

nologo385
21.07.2003., 14:44
putnica kaže:
naputak:dragoj zenici ponuditi pomoc, preuzeti dio obaveza, ali i slusati ju-pustiti s lanca da nema osjecaj da je rodila zatvorsku kuglu, a muz se pretvorio u tamnicara, pa cete se ti i bebac brze i bolje povezati, a mamica ce ti biti zahvalna sto ce pokazati na mnogo zanimljivih nacina :D :D :D

Prva rečenica ti je :bljak:
Znači - muškarac pomaže ženi tako što preuzima svoj dio kućanskih obveza? !?! ?!
:jumping: Ha ha ha ha ha
Koje su to gluposti? Gdje to piše da je žena ta koja mora prat, peglat, kuhat, spremati.... Nije ni čudo da muškarci ne rade ništa kad i žene razmišjaju kao ti!
A što ako ja već sada - i bez djece, koja će (ako i kada) uglavnom biti na njen zahtjev, preuzimam svoj dio odgovornosti? Onda kada dođe to dijete na svijet - to što ću ja izvjesit veš ili oprat duđe neće biti nikakva promjena! Jebeš takav brak/zajednicu gdi muž kuha i pere suđe samo kad je žena bolesna ili trudna - te još k tome oboje smatraju da on njoj pomaže.

Vjeruj mi, nikad u X godina zajedničkog života, pa ni nakon pola boce pelinkovca, nije mi sinulo da ustvari, ja njoj pomažem tako što obavim svoj dio kućnih poslova, jer smatram da je to moja dužnost podjednako kao i njena....

I baš me briga za povezivanje bebača i mene, osim u kontekstu dobrobiti djeteta. Neka se ono zacopa u mamu koliko hoće - ne dira me. Ako se želi zacopati u mene - ista stvar. Ono što mene brine, poznavajući svoju taštinu, da ću se nakon dolaska prinove osjećati zapostavljen (emotivno naravno) i ne znam kako ću reagirati na to.
Sad, ako netko ima TAKVIH iskustava, a ne s kućanskim poslovima, neka mi se slobodno javi!

putnica
22.07.2003., 10:14
no, problem, nologo!

vidim da si ti jedna zrela osoba koja se ne da lako izbaciti iz takta :D :D

uopce nisam mislila na kucanske poslove kao takve-to je stvar tvoja i njena kako rjesavate i ne zanima me perete li uopce ves i peglate, a kamoli tko to radi.

sudeci po tome koliko ti je trebalo da planes, neko mali i ljut cuci u tebi i vristi i bolje ti je da odmah pocnes razmisljat o tome, jer ce taj sigurno biti ljubomoran.

nema ti tu pomoci, osim grow up !!!!

inace bu ti dobro doslo kaj peglas i peres ves, ako Ona bude morala i tebe odgajati.:B

have a nice life :top:

nologo385
22.07.2003., 10:53
E putnice, Imaj i ti lijepi život. Nadam se da te moj post doista nasmijao, jer je i tvoj mene. Nisi me izbacila iz takta niti sam planuo. Tvoj post bio mi je smiješan, i ja sam ga još malo dodatno ismijao, isto kao ti moj sada. Mislim da smo odrasli ljudi i da smo upravo zbog ovog na forumu. Konačno, nesporazumi poput ovog su neizbježni u pisanoj komunikaciji jer se niti vidimo niti čujemo, a emocije i kontekst izvodimo iz teksta.

Inače, ona bi mene odgajala od prvog dana, ali joj ja ne dam! Zato nam i je tako lijepo zajedno :B
Što se čučanja tiče, u meni doista s vremena na vrijeme čuči jedan mali demon. bude mi teško od njega, stešće me u želucu, ali onda odem na vece i pustim ga van, pa sam miran pola dana... :jumping:
:W
čitamo se!

dolma
22.07.2003., 21:29
Polako stani malo jos prinova nije ni stigla .To stanje ce brzo proci ukoliko ti preuzmes malo obaveza oko bebe, jer cete se tako povezati emotivno-to je putnica zeljela reci .
Te ljubomore obicno traju jako kratko ,dok malo ne upoznas i ne zavolis svog bebca.:)
Kad mozemo da ocekujemo novitet kod Vas?
:zivili: :

bigblue2010
23.07.2003., 02:37
Nisam sigurna da je to bas ljubomora kod oceva u pitanju. Prije bih rekla da su malo zbunjeni, pogotovo kod prve bebe, jer odjednom svoju partnericu vide u posve drugacijoj ulozi i drugacijem emocionalnom stanju, a tu je i ta beba koju nerazumno vole, a jos ju ne poznaju. Muskarci vecinom vole racionalizirati, a ljubav za dijete se ne da izracionalizirati, pa ih to malo zbunjuje.
Onda ta pikulica postaje sve veca, pa dobaci tati prvi osmjeh - i kao da zivot nikada nije ni bio drugaciji.

nologo385
23.07.2003., 08:57
dolma kaže:
Polako stani malo jos prinova nije ni stigla .To stanje ce brzo proci ukoliko ti preuzmes malo obaveza oko bebe, jer cete se tako povezati emotivno-to je putnica zeljela reci .
Te ljubomore obicno traju jako kratko ,dok malo ne upoznas i ne zavolis svog bebca.:)
Kad mozemo da ocekujemo novitet kod Vas?
:zivili: :
Prinova? heh... još nije planirano kada ćemo početi planirati.... Još smo na barem 2-3 mjeseca prije ikakvog razgovora o tome...
Obaveze prema bebi ću preuzeti baš kao i svaku drugu obavezu. Općenito volim vjerovati kako od obaveza kao i zaslužene kazne za svoja sranja nikad nisam bježao.
No, ja za djecom baš nisam lud. Kada i ako (još niti ne znam je li sve OK s nama) dođu na pameti će mi biti samo njihova dobrobit. Iz te perspektive gledam i svoj odnos prema njima. Osobno vjerujem da ću ih voljeti, ali ne u mjeri koliko volim nju. Nadam se da ćemo ih dobro odgojiti, da ćemo biti u dobrim odnosima cijeli život, no već sada jedva čekam trenutak kada će se osamostaliti i otići od kuće. Ona želi djecu - ja želim neke druge stvari. Ja nisam protiv djece, niti ona protiv onih stvari koje ja želim od života. Mislim da ćemo do 50 i ona i ja biti zadovoljni postignutim, s time da će se njena želja početi ispunjavati ranije...
Fak! Ali ovo je off-topic, i nikog ne zanima. Sorry svima, ali dolma je pitala...

IlBo
23.07.2003., 17:36
jeste off topic,sorry dolma,ali vidis,nologo,grijesis(da nikog ne zanima).ja sam pratila temu,ali tek sad te razumijem.podsjetio si me na muza,kojeg mnogo volim.
on ne govori cesto o osjecanjima.ne boji ih se,ne prikriva,nego ima previse tema u svijetu primjene nauke i muzike,da bi imao vremena biti zaokupljen svojim emocijama(imamo stabilan zivot,pa nema zasto).ali kad se mali tek bio rodio,rekao je dovoljno puta da bih ja to zapamtila,da on vidi da ja malog vise volim nego njega,ali da zeli da znam da sam njemu ja na prvom mjestu.tako je bilo dok je sin bio jako mali.ali kako se on razvija u djecacica,tati to vise ne pada na pamet.sad njih dvojica imaju tu posebnu vezu,i on se iskreno najprije zeli igrati sa sinom kad dode kuci s posla.on ga mnogo bolje uci nego ja.igrama,prakticnoj upotrebi stvari,brojevima....ja vise radim na odgoju,i dogovorno je tako(kad on primijeti gresku,prodiskutujemo,i cesto je u pravu).on radi na golicanju i grubom gurkanju,ja na mazenju.sad vise nema prvog i drugog mjesta.
moj muz je imao ne bas bogzna kakvo djetinjstvo,otisao od kuce sa 18,zivio sam do 26 kad smo se sreli i vjencali.ja sam bila ljubav njegovog zivota(i nadam se bicemo to uvijek jedno drugom),i mazila sam ga kao bebu,a to je nesto sto mu je dugo trebalo i nedostajalo.on jos emocionalno nije bio spreman da ne samo to podijeli,nego i da pocne davati sve od sebe na isti nacin.trebalo mu je malo vise vremena nego meni,i dobro je da je tako,obrnuto ili nikad ne bi valjalo.i evo danas je ponovo sve na svom mjestu,i uz to smo pomogli donijeti na svijet jedno po meni sjajno stvorenje.
kad bi me neko pitao sta sam to vrijedno u svom zivotu uradila,jedino sigurno na sta,tj koga,mogu uprijeti prstom je ovo dijete.sve ostalo je nesigurno.dobro koje das djetetu je dobro koje se vraca kroz generacije.jednog dana kad nas nestane sta ce ostati iza nas?nikakva materijalna dobra nece biti ni od kakvog znacaja,mozda nesto od ostvarenja kroz posao( a samo rijetki,moras priznat daju taj doprinos koji bi bio upamcen generacijama).zasigurno ostaje svaka dobra rijec,ljubav i paznja i razumijevanje i srecno djetinjstvo koji das svome djetetu na poklon da ponese svojoj ili tudoj djeci u buducnost.
mislim da se mi nismo mogli svjesno odluciti da radimo na djetetu(ja sam prestala koristiti pilule zbog zdravlja,i onda smo precutno odlucili da se "ne brinemo" za posljedice,drugim rijecima odlucili da okusamo srecu),jer je odgovornost tog posla je ogromna.i pri tome ne mislim na strah od davanja.mislim vise na ono da je svijet tesko mjesto.takode me prije nego sto sam imala svoje dijete uzasno plasilo to sto sam poznavala neke roditelje koji mi se nisu cinili kao nekvalitetni ljudi,a imali su uzasnu djecu.danas mislim da takva ne postoje kad se rode,nego da negdje dode do kratkog spoja u sklopu genetike,osobina i zivotnih okolnosti,i da razuman i zreo roditelj treba na prvom drugom i trecem mjestu po potrebi da se zalozi za to dijete,da njusi i trazi sto ne stima kad i zasto,i da to neminovno dovodi do sigurnijeg odrastanja,do djece koja imaju i suosjecanja i osmijeh na licu.
mozda ti na to nisi spreman sad,ali mozda nikad ili predugo za tvoju dragu(kao sto znas zenska plodnost ima rok trajanja) neces ni biti.ali ako je iskreno i potpuno volis,a ona je spremna i zrela za inicijativu,onda je moguce da ce se ona nositi s tim pocetnim problemima dobro,a tebi ce ,vjeruj, ostalo samo doci vremenom.znas,danas kazu da i tate prolaze kroz trudnocu(hormonske promjene).svi normalni muskarci koje ja znam su prosli kroz promjene kroz ocinstvo.(pod normalnim podrazumijevam u ovom slucaju one koji nisu totalno emocionalno retardirani.)vjerovatno ces i ti.i ko zna,mozda ces umjesto oduska kad budu odlazili od kuce osjetiti kako ti suze zapinju u grlu.
:W:

dolma
24.07.2003., 07:11
Ja sve redovno citam kad uhvatim vremena..
Pozdravljam vas:top:

nologo385
24.07.2003., 08:22
Ilbo: lijepi post - dijelili smo mnoge pogelde i strahove! Kad bi samo više ljudi tako razmišljalo.
Jedino se ne slažem s time da činimo nešto važno za čovječanstvo time što imamo djecu. Nemam nikakvih ambicija oko "Ostavljanja traga iza sebe" - bilo materijalnog (kuća, spomenik, biznis) bilo kulturnog, znansvenog...
Djecu nipošto ne bih svrstao u to. Svi smo mi nečija djeca, pa ako sam ja najbolje što su moji starci napravili - onda uzalud im život. Ja gledam dijete ne samo dok je malo. Nedavno sam imao priliku gledati polagano umiranje jednog člana obitelji. Dobro naživio se kvalitetnog života (90+) ali dok je ležao onako mlitav, napušten od razuma i tjelesne snage slažući rečenice koje su na granici logičke korektnosti - ja sam mislio samo na jedno - E jesu ga starci zajebali. Tako da, čak i ako misliš da čovjek treba ostaviti nešto iza sebe, to dijete ne mora, i najvjerojatnije neće biti ništa posebno kada odraste. Za roditelje - svakako. Uvijek. Ali za čovječanstvo... i sama si rekla - "rijetki daju doprinos koji ostaje upamćen generacijama".
I što se tiče teme ovog topica - ljubavi. Ja volim svoju partnericu, i koliko god to zvučilo melodratski i iz meksičkih sapunica, ja ne želim nikog voljeti više od nje. Djeca trebaju ljubav - i dobit će je. Ja ne želim voljeti djecu više od nje, no boim se da s njene strane neće biti isti slučaj. Ali to nema veze - jer ja ću je voljeti bez obizira! "Ljubav ne traži svoje!" (iz hvalospjeva Ljubavi)

putnica
25.07.2003., 15:40
ajd probaj ne shvatiti ovo kao provokaciju niti kao podilazenje...

My humble opinion:
ljudi (parovi, prijatelji, supruznici, partneri-nazovi emotivni odnos kako hoces) su darovani jedni drugima za uzajamni rast, ispravljanje krivih drina i "programa" koje, htjeli oni to ili ne, roditelji ili skrbnici uvaljuju djeci u najranijim danima (prema nekim teorijama vec od trenutka zaceca). To uvaljivanje nije samo ono sto danas nazivamo zlostavljanjem i obespravljivanjem djece, vec u svojoj bezgranicnoj ljubavi i brizi roditelji, ponekad i pretjeraju, pa vezu djecu za sebe ispunjavajuci svoje vlastite potrebe za bezuvjetnom ljubavlju.

Djeca jednoga dana moraju postati slobodni i samosvjesni ljudi, e da bi jednog dana mozda odgajali jos slobodniju generaciju klinaca.

Daklem:sto prije "odrastemo" u tom odnosu i ispunimo vlastite potrebe za ljubavlju, to cemo biti slobodniji roditelji. Slobodniji da djecu odgajamo u samopouzdane ljude koji ce voljeti ljude.

Eto, zato sam reagirala prethodnim postovima, jer iz tvojih recenica izbija na povrsinu ono "bojim se", strah zna biti izvor aktiviranja obrambenih mehanizama koji onda ugrozavaju i sam partnerski odnos.

Sad mi se cini da sam krivo reagirala. Samim postavljanjem tih pitanja u fazi kad jos ni ne planirate prinovu, ti si zapravo dobar korak ispred roditelja koji se to nikad ne zapitaju.

:W :)

Vera Pavladoljska
27.07.2003., 13:14
Meni mama kazhe da me sister izvrnula iz kolica, kao sluchajno u omanji žbun:rolleyes: ;) Starija je šest godina i uvijek me morala čuvat pa je pizdila, a poslije sam joj komade otimala (shala - nisam):)

Stvarno je imala chudne manifestacije kada sam se rodila dan danas mi mama to prepričava no,kada su joj ukazali na to i nastavili se podjednako ponašati prema njoj i dalje - malo je ohladila:D

Inače,tukla me k'o luda, ali nisam ni ja bila za bacit':cool: .Smjestila bi joj svaki put neku spačku,pa bi ona dobila po njonji, a ja sam bila mali plavi andjeo.:rolleyes: ;)

Mislim da treba biti veliki diplomat i mudar u dijeljenju pažnje,da klinci ne osjete jako taj novi mali svijet koji se rodio i izgurao njih kao, u drugi plan.:-)

Prijatelj
31.07.2003., 12:29
Ovo mi je -sada- jako zgodna tema. Naime potatih se po drugi put prije par dana. Nekako je puno lakše s drugim. Ženu pustim na miru kad god je moguće. Maknem se sa starijim (3god). Stariji je ljubomoran ali baš neće priznati - kaže - dragi moj braco, dok mimika govori nešto drugo. Starijem sad treba puno pažnje - on je sada, u stvari, u šoku. Cijeli (njegov) svijet se promijenio. Više nema mamu/tatu samo za sebe. Veliki dio pažnje ide na mlađeg. Dolaze rođaci i dive se novoj bebi, etc, etc. A imam tek 3 godine!

putnica
01.08.2003., 15:35
Trebat ce mu puuuuno ljubavi i paznje, to znas. Ljubi ga, ljubi, ljubi, mislim da jako dobro radis sto ides samo s njim van-ne samo da zena ima malo manju buku oko sebe, nego i da se vi veliki povezete, tako da ce vidjeti da dobiva sasvim jednu novu dimenziju druzenja.

Kad bebica malo poodraste, stasa, onda i mamu pustit s velikim djetetom povremeno nasamo, naci neke samo njemu i vama znane guste (sami u kino, kazaliste, slagalice, utakmice) da skuzi da ima trenutaka kad ce imati i nepodiljeljenu paznju roditelja, samo za sebe.

...i c e s t i t a m !!!!!:tulum: :klap: :lux: :lux:

IlBo
02.08.2003., 03:19
Hvala ti,Dolma,sto si nas pustila da prosirimo temu.Izuzetno mi je bilo drago kad sam procitala da je stariji sin pokazao suosjecanja za brata.Cuvaj se samo prikrivenog bijesa u njemu-ako nastavi pokusavati da tuce drugu djecu,to je definitivno znak da mu je potreban ventil i kanalisanje neke unutarnje boli.(Vjerovatno.):kiss: i tebi injima.
tatice po drugi put,cestitam!

nologo,ostadoh ti duzna odgovor.mislila sam obrazloziti ovo duzim postom.nastavila sam ga odlagati,misleci da cu ga napisati kad budem imala vise vremena,al nekako mi taj dio bas ne ide za rukom u zadnje vrijeme.pa evo,pokusacu koliko mi se danas da.
ja ovo:
"Jedino se ne slažem s time da činimo nešto važno za čovječanstvo time što imamo djecu. "
nikad nisam ni rekla.kao sto si i sam primijetio,ja sam govorila o svom iskustvu(dijelila ga s tobom,osjetivsi korijen nekih od tvojih strahova,a koje smo i mi prebrodili prije bebe),ne o znacaju moga razmnozavanja za covjecanstvo.imam ambicije da pomognem sinu da ima srecno djetinjstvo.imam nadu da ce odrasti u zadovoljnog covjeka,koji ce pozitivan stav i postovanje prema zivotu,svom i tudem,prenijeti i na ljude oko sebe,ali primarno samo se nadam da ce ih uopste imati.one druge ambicije,ambicije da ostavim nesto za sobom definitivno takode imam(ne kroz materijalno).sve vise sto sam starija.ali to nikad NIKAD ne bih radila kroz djecu.svi mi imamo svoje sudbine i svoje zivote,i niko ih,naravno,ne moze zivjeti za nas.moje majcinstvo je prirodni dar zivota.dajuci djetetu,svom,ali i tudim,ja osjecam da dajem i svijetu.naravno,mnogo vise postujem ljude koji se odluce da ne zele biti roditelji,nego one koji rode djecu,a onda se bave sobom i svijetom oko sebe vise nego vlastitom djecom.u tome se slazemo,vjerujem.ali evo nesto s cim nisam sigurna mogu li se sloziti.a to je u vezi s tim starcem,za kojeg si osjecao da su ga roditelji zajebali.po meni,zivot je samo zivot.svijet ide dalje,uvijek ide dalje.moje je da ga prozivim najbolje sto mogu.sve se vise prepoznajem kao zadovoljnog posmatraca.ne pasivnog.bol i patnje osjecam jasno kao oplemenjivanje vlastite duse.kao ljepotu iskustva.kao biljeg koji se ne stice sjedenjem u svilenim lazima,nego zivotom.zaliti treba one koji u svome zivotu i postojanju nisu znali naci ljepotu istih,koji nisu znali udahnuti i izdahnuti u punoci.nikad ne bih pomislila da treba proklinjati roditelje( ili misliti da su me zajebali )sto si me rodili,sve i da umrem pacenickom smrcu.pobogu,oni su mi dali dar,dar vida,dar cula,i iznad svega,dar duse.(i ne bih mnogo mijesala u to dalje pitanja religije ili filozofije -u smislu ko mi je to istinski dao,u ovom postu to je sekundarno.)ja sam im zahvalna....i majcinstvo je dar koji sam dobila,i ja ga slavim.ovo je moja priroda,i kroz mene,dio ljudske prirode,i dio svijeta.ne poturam ovo pod nos svakome oko sebe-svi mi pravimo svoje izbore po svojim mjerilima.a ovo je moje iskustvo,moja sreca,moj zivot,moj stav,nepokolebljiv.plasila sam se do momenta porodaja.plasila sam se ispravnosti svoje odluke.poslije toga ne.
ljubav se ne mjeri i ne dijeli.svaka je drukcija,i svaka je prelijepa i posebna i bogatstvo tvoje duse.pa srecno ti bilo.:W

p.s. veceras bas nisam u formi-nekako mi nezgrapan ispade ovaj post,pa molim da se niko ne uvrijedi ako sam pretjerala i otisla presiroko.

dolma
02.08.2003., 07:19
I Mi se pridruzujemo cestitkama i sve najbolje mami bebi i ostalim
clanovima porodice:top:

larazg
05.03.2013., 13:37
Vrtim po tražilici naslov ili riječi i nikako da pronađem srodnu temu pa molim moderatore da mi ne zamjere ako postoji te da ju spoje. našla sam kako pripremiti starije dijete na dolazak bebe... ali moja više nije beba.. to je skoro dijete od godine dana :misli:

naslov sve govori...

Starija u početku kada je mala bila mlađa nije bila ljubomorna uopće (ili ljubomoru uopće nije pokazivala), čak ju beba nije ni zanimala, ali kako ova mala počinje već imati i svoje potrebe (koje tako glasno ispoljava) te počinje sudjelovati u našem životu na način da se već sve 3 sad zajedno na podu igramo... primjećujem da starija počinje imati takve ispada ljubomore da je to počelo mene zabrinjavati..

Npr uzmem mlađu da ju hranim, odjednom ulijeće starija i gura mlađu (ili ju suptilno izgurava) i govori mi da je žedna ili jako gladna i ja ili prekidam hranjenje da dam starijoj ili joj objašnjavam da se strpi da završim sa mlađom - ali ne... po 20 puta isto ... žedna sammmm, mama molim te daj mi soka/vode.. (majke ti oni po 200 puta mogu istom intonacijom ponoviti jednu rečenicu :503:)
ili
stavljam mlađu spavati, starija se u sekundi nacrta da bi da ja njoj čitam priče.. i nosi mi knjigu i gura mi ju u ruke a ja u rukama imam mlađu..

.. ma na desetke je takvih situacija dnevno :(

a pak kada ju samo gurne dok mlađa sjedi na podu i prolazeći pored mlađe (a mlađa odvali sjedečke ko letva na pod) i stane urlik...:visi:
Neki dan sam primjetila iz prikrajka da ju je gurala sjedečke ispružujući noge i montirajući se pored nje (mlađa je također sjedila na kauču) nogom do samog ruba.. kako li mlađa nebi pokušavajući puzati samo propala odnosno pala na pod..

Ovo ne traje dugo.. nekih dva tjedna, pokušala sam i razgovarati sa starijom i stalno razgovaram, da je mala beba, da sam koliko njezina tako i mama od male bebe.. ma svašta ja kažem ali ne pali...

Mame, da li je to faza? da li se je to vama događalo u odnosima starije dijete mlađe dijete ili mlađe starije dijete? (neznam ni sama kako da napišem) da li je to prolazno..?
Strah me da to ne bude baza danas sutra za neku potencionalnu netrpeljivost :(

molim vas napišite da li imate ikakva iskustva po tom pitanju? kako ste to vi riješili među vašom djecom i da li ste uopće rješavali?

klarah
05.03.2013., 13:56
Moje su razlika 2 godine. Kad je mlađa u dobi od oko 1 god postala zanimljiva i počela joj dirati igračke starija je bila ljubomorna. To je trajalo par mjeseci, sad se sve stabiliziralo, starija se valjda navikla i konačno prihvatila da ima mlađu sestru i više nije ljubomorna, nekako sad to baš pametno shvaća...
Jednostavno mislim da i kod vas treba proći neko vrijeme da se starija navikne na "smetalicu" :-).

Ja sam prije znala bit očajna jer sam mislila da starija nikad neće "zavoljeti" mlađu, ali sad je sve ok.

larazg
05.03.2013., 14:01
a kada smo od igračaka.. mlađa je neki dan imala u ruci (ustima) nekog plišanca... starija se ko kondor obrušila nad njom u njela joj se u facu i otrgnula iz ruke plišanca pod izjavom 'mojeeeeeeeeeeee'
i ostala unjeta mlađoj u facu.. dok sam ja došla do njih mlađa je (valjda instiktivno/borba za opstanak.. što li već.. nema tu nikakve svijesti i namjere) uzela plastični vlakić na baterije i digla ga (čudim se od kuda joj snaga tolika) i ravno stariju pogodila u glavu sa lokomotrvom i to tako jako da je sve odzvonilo :misli:..

e tada je izbio stereo show :503:

i da između nas je razlika točno 3 godine

larazg
05.03.2013., 14:03
klarah.. ma čudi me da mjesecima ništa 0 bodova i odjedamput.. val ljubomore... jel to normalno :ne zna:

tockica83
05.03.2013., 14:07
:lol::lol:mogla bih se cijeli dan smijati. Ista situacija i kod mene. Nema razlike, samo što moja starija još nije počela manju gurati i tući. No, doći će i to na red. :horor:
Smatram da će proći i da je to NORMALNO dječje ljubomorno ponašanje. To tumačim kao borbu za prevlast nad mamom i pravo na teritorij jer je ona tu bila prije bebe. :durica
Ujedno mi je pedica (baš sam danas bila kod nje ) savjetovala što je moguće više ignorirati divlje ispade plača, cendranja i ostalih kreveljenja da dođe u središte pažnje. :503:
Moja M recimo nekoliko zadnjih noći uopće ne spava dobro. Budi se uz vrisak i traži mene, a spava u svojoj sobi još prije nego se K rodila. Noćas sam nakon 100 puta popi**** i odlučila da se vraća k nama u sobu jer to nema smisla. Nit mi spavamo niti ona.:bonk::504:
Ugl. proći će, kaže pedica, dok ne prođe još će se malo i pogoršati. To (divljanje i šiza) valjda ima svoju kulminaciju. :mad::mama:
Šta da ti kažem sretno i samoj mi je tako i piz*** po 100000000000 puta ns dan al znam da je još jako mala i da joj je teško. A moja starija ima 3.g. pa ti vidi kako ćeš 1.godišnjakinji objasniti tko je taj mali uljez, ja svojoj još ne mogu.:bicedobro:

Cattleya
06.03.2013., 05:18
Na ovu temu bih mogla pisati satima. Razlika je skoro 4 godine. I znam da smo mi zeznuli hrpu stvari, ali jednostavno nemreš biti odjednom na dva mjesta. Malog obožava i istovremeno joj ide na živce. Od kad je bio cca 7-8 mjeseci udara ga, lupa, tek toliiko u prolazu. Sada ga gura čim stigne, otima igračke..... Čim krene prema njenim bebama u stanju ga je razbiti i ozbiljno ozlijediti,a malac uopće nije htio njene bebe. Kad ga grli- ona ga davi i tako........ Često moram paziti na njega i doslovno ju gurati od njega. I zaradi time out-e i urla i dere se, ali niš koristi od tog. Puna je neke agresije prema njemu, tako mi se čini. Dal će to prestati i kada, nemam pojma, no čini mi se da neće tako skoro prestati.

aniano
06.03.2013., 09:16
nas i su dvije godine razlike, ona sefica 4, on pjesak 2. al nije ni on "veslo sisao". sto se njihovog medjusobnog odnosa tice, ima tu svega. generalno su ok, al ima tu faza i faza. dok je bio beba, bio je ok. bila je i ona tada beba, ruku na srce. al kako je on poceo sve vise sudjelovat, tako ga je ona pocela kuzit i dozivljavat. otkad je prohodao poceo ju je pratit ko psic, jer naravno sve sto ona radi je tako coooool, i sve ponavlja sto ona kaze, neke baze koja ona donese iz vrtica. njoj je to nekad ok, nekad nije. i u zadnje vrijeme se bas znaju zaigrat. ali svako toliko, neee to je moje, uaaaaaaaaaa grize me. onda on mamamamama, i najgore mi je sto ko policajac moram radit reda i fizicki ih razdvajat. i njeno vjecito makni ga/uzmi ga, a ne bi se sama pomakla. ali pazimo na to da ona ima svoj mir radit nesto di bi joj on samo smetao, i nastojim bit pravedna pa ne stajat uvijek samo na njegovu stranu jer je mladji, ili na njenu. iako mm kaze da sam totalno pristrana, ali sta on zna :p
anyhow, bilo je svega i bit ce jos toga, cupanja, guranja, ali treba imat strpljenja. nekad on mora pricekat i strpit se dok dodje na red, nekad ona. i tako, guramo :mig:
unatoc svim up and down, super mi je promatrat kako se razvija njihov medjusobni odnos.

bambix
06.03.2013., 17:51
klarah.. ma čudi me da mjesecima ništa 0 bodova i odjedamput.. val ljubomore... jel to normalno :ne zna:


je, normalno je.

bebe im ne smetaju, leze u kreveticu, kolicima, viperu, itd.
odjednom propuzu i ulete u njihov teritorij, povlace ih za nogu, grizu im igracke...

od prijateljice mala mlađeg bracu nije ni primjecivala dok nije propuzao - tada je ona pocela imat ispade ljubomore i šizila na njega.
s vremenom se to smirilo, ona se navikla na 'smetalicu', a smetalica je brzo rasla, pocela kuzit vise stvari i pazit :)

mislim da se mama tu zeznula jer je pustila malu da ignorira bracu dok je bio mali. mozda da ju je vise ukljucila u brigu o njemu i gugutanje dok je bio mali bi ta faza bila malo njeznija...

mandy
07.03.2013., 09:54
Ljubomora je normalna.

Moj stariji nije pokazivao znakove ljubomore.
Sad ih pokazuje u smislu "mali je dobio tenisice a ja ništa", a manjem dam tenisice od starijeg koje je malo nosio a stariji dobij enove :D

Ztao je mlađi jako ljubomoran. Starijem sad tek da sjediti malo meni u krilu ili da se mazimo.
Do nedavno je vrištao, vukao ga, ubacivao se između nas dvoje samo da stariji ne bude blizu mene.

tihonsee
07.03.2013., 11:41
joooooj, ja sam isto na ovu temu napisala postova i postova, mislim da je to bilo na topicu kratak razmak između dvoje djece.

bilo ja svakako kod nas, a počelo je već od rođenja mlađega, kad je stariji pokazivao negodovanje, plakao bi i ljutio se kad sam morala oko malog brace, a on je tad baš nešto htio raditi sa mnom.
malog se dohvatio kad je postao malo mobilniji po podu, htio ga je udariti po ruci, po glavi, s igračkama isto, e, da i volio ga je gaziti po rukama dok je ovaj puzao, u tom kraćem razdoblju je bio malo brutalniji (meni je to jako teško padalo).
kad se mali počeo ustajati, onda je starijem glavna fora bila gurnuti ga da padne.
e, kad je mali malo narastao, počeo se braniti od starijeg, glavna oružja su mu bila griženje (tog se senior naročito bojao) i čupanje, kasnije je i on počeo udarati.
onda sam imala taj jedan period kad sam se s čuvanja malog od velikog prebacila na ulogu suca u njihovim međusobnim okršajima.
sad su se ti okršaji smanjili, ima ih još, ali puno manje, sad su počeli sve više uvažavati jedan drugoga.
npr sad mlađi kad treba neku pomoć u igri više ne ide samo meni, već da igračku starijem da mu napravi što treba i čak mu poslije kaže hvala :cerek:
nevjerojatno je i to da mu stariji to popravi i vrati, jer prije bi pobjegao s igračkom ili je negdje sakrio tak da se mali dere :rofl:
a znaju se i igrati zajedno, npr zajedno plešu držeći se za ruke, s lego kockama, mlađi nasmijava starijeg svojim provalama, stariji puno puta zna spontano doći do mlađega i reći mu "puno te volim" i još ga zagrli i da mu pusu i tak :cerek:
bili su ljubomorni jedan na drugoga i što se mene tiče, npr kad jednoga uzmem k sebi, dođe drugi i cvili, ali ja bih ih onda obojicu uzela i posjela sebi u krilo i to su prihvaćali, nisu zahtijevali da se ovaj drugi makne.

uglavnom, kod nas je situacija sad ok i mislim da će tako i ostati, da se tu i tamo posvađaju i počupaju u igri.

klarah
07.03.2013., 14:45
klarah.. ma čudi me da mjesecima ništa 0 bodova i odjedamput.. val ljubomore... jel to normalno :ne zna:

Ma je. Moja uopće nije bila ljubomorna kad se beba rodila, ništa, sve divno krasno - nije ju zapravo previše ni zanimala.
problemi su počeli kad je mala počela puzat, hodat, uzimat igračke... I naravno da mala ima više moje pažnje. Ma trajalo je mjesecima, možda i godina dana te ljubomore, a evo sad voli malu:cerek:. Čak mala nju više maltretira, čupa, gasi joj crtić, sruši nešto što ova napravi... Starija to dobro podnese, ne vraća joj.

Ali još uvijek mala više voli nju nego obrnuto. Mala je hoće poljubit, a ova joj uglavnom ne da i razmaženo sebično izvoljeva.:cerek:

Woman Yoya
14.03.2013., 13:49
joooooj, ja sam isto na ovu temu napisala postova i postova, mislim da je to bilo na topicu kratak razmak između dvoje djece.

bilo ja svakako kod nas, a počelo je već od rođenja mlađega, kad je stariji pokazivao negodovanje, plakao bi i ljutio se kad sam morala oko malog brace, a on je tad baš nešto htio raditi sa mnom.
malog se dohvatio kad je postao malo mobilniji po podu, htio ga je udariti po ruci, po glavi, s igračkama isto, e, da i volio ga je gaziti po rukama dok je ovaj puzao, u tom kraćem razdoblju je bio malo brutalniji (meni je to jako teško padalo).
kad se mali počeo ustajati, onda je starijem glavna fora bila gurnuti ga da padne.
e, kad je mali malo narastao, počeo se braniti od starijeg, glavna oružja su mu bila griženje (tog se senior naročito bojao) i čupanje, kasnije je i on počeo udarati.
onda sam imala taj jedan period kad sam se s čuvanja malog od velikog prebacila na ulogu suca u njihovim međusobnim okršajima.
sad su se ti okršaji smanjili, ima ih još, ali puno manje, sad su počeli sve više uvažavati jedan drugoga.
npr sad mlađi kad treba neku pomoć u igri više ne ide samo meni, već da igračku starijem da mu napravi što treba i čak mu poslije kaže hvala :cerek:
nevjerojatno je i to da mu stariji to popravi i vrati, jer prije bi pobjegao s igračkom ili je negdje sakrio tak da se mali dere :rofl:
a znaju se i igrati zajedno, npr zajedno plešu držeći se za ruke, s lego kockama, mlađi nasmijava starijeg svojim provalama, stariji puno puta zna spontano doći do mlađega i reći mu "puno te volim" i još ga zagrli i da mu pusu i tak :cerek:
bili su ljubomorni jedan na drugoga i što se mene tiče, npr kad jednoga uzmem k sebi, dođe drugi i cvili, ali ja bih ih onda obojicu uzela i posjela sebi u krilo i to su prihvaćali, nisu zahtijevali da se ovaj drugi makne.

uglavnom, kod nas je situacija sad ok i mislim da će tako i ostati, da se tu i tamo posvađaju i počupaju u igri.

I moji su razlika oko 17 mj. Počelo je naguravanje mlađe, otimanje igračaka...Stariji sad ima 2 god., mlađa 8 mj. Donedavno nije bilo ljubomore, ali čim je mlađa u drugim rukama stariji odmah poludi. Pogotovo kako živimo sa svekijima u istoj kući pa ako ju baka uzme krene cendranje, vika... može neki savjet kako rješiti da svi budu sretni i zadovoljni? Više provoditi vrijeme sa starijim, a mlađe gurnut baki? Je, ali kad vidi da je baka drži opet isto...:ne zna:

Olivera25
14.03.2013., 13:59
I moji su razlika oko 17 mj. Počelo je naguravanje mlađe, otimanje igračaka...Stariji sad ima 2 god., mlađa 8 mj. Donedavno nije bilo ljubomore, ali čim je mlađa u drugim rukama stariji odmah poludi. Pogotovo kako živimo sa svekijima u istoj kući pa ako ju baka uzme krene cendranje, vika... može neki savjet kako rješiti da svi budu sretni i zadovoljni? Više provoditi vrijeme sa starijim, a mlađe gurnut baki? Je, ali kad vidi da je baka drži opet isto...:ne zna:

Nisam strucnjak,ali rekla bih-ovo nikako.. Pa mozete recimo svi zajedno provodit vrijeme,pa kada mlada curica spava posebno se posvetiti starijem.Igrati se s necim sto on voli.Npr.neka koji puta tata okupa mladu,a mama starijem procita pricu prije spavanja..Itd...
Ne znam,ali mi je jadno da jedno dijete ide baki, bilo to starije ili mlade..
I na vise mjesta sam procitala da stariji recimo ne mora bas svaku igracku dati mladem braci/seki..Neka zna da postujete da je to nesto njegovo,ali dok se ne igra s necim moze to posuditi mladem..

Woman Yoya
14.03.2013., 14:51
Nisam strucnjak,ali rekla bih-ovo nikako.. Pa mozete recimo svi zajedno provodit vrijeme,pa kada mlada curica spava posebno se posvetiti starijem.Igrati se s necim sto on voli.Npr.neka koji puta tata okupa mladu,a mama starijem procita pricu prije spavanja..Itd...
Ne znam,ali mi je jadno da jedno dijete ide baki, bilo to starije ili mlade..
I na vise mjesta sam procitala da stariji recimo ne mora bas svaku igracku dati mladem braci/seki..Neka zna da postujete da je to nesto njegovo,ali dok se ne igra s necim moze to posuditi mladem..

Hvala, ma zapravo je problem kako izdržati u kući...sad kako je opet zahladilo stalno smo kući pa sam primjetila ljubomoru. Čim zatopli, starijeg na bicikl, mlađu u kolica i put pod noge :) mala promatra starijeg, a on ne zna kud će od sreće zbog sunca i toliko mogućnosti.

tihonsee
14.03.2013., 20:28
I moji su razlika oko 17 mj. Počelo je naguravanje mlađe, otimanje igračaka...Stariji sad ima 2 god., mlađa 8 mj. Donedavno nije bilo ljubomore, ali čim je mlađa u drugim rukama stariji odmah poludi. Pogotovo kako živimo sa svekijima u istoj kući pa ako ju baka uzme krene cendranje, vika... može neki savjet kako rješiti da svi budu sretni i zadovoljni? Više provoditi vrijeme sa starijim, a mlađe gurnut baki? Je, ali kad vidi da je baka drži opet isto...:ne zna:

nikako :kava:
kojiput ćeš udovoljiti starijem, kojiput mlađem djetetu, kojiput ćeš uspjeti naći kompromis (rijetko :kava:) i tak.
ja stalno balansiram između njih dva i nastojim da omjer bude pola-pola.
i naravno, imam ulogu suca (i redara) u njihovim svađama i okršajima.

ova ljubomora kad bake i dide uzmu mlađe dijete je bila i kod moga prisutna neko vrijeme, ali prošla ga je.

Cattleya
14.03.2013., 23:23
I ja se trudim podijeliti pažnju, no nemoguće ju je podijeliti pola-pola. Kad smo nas troje sami, tad ipak mlađi dobija više pažnje jer ga se non stop mora paziti da se ne ozlijedi jer bi se popeo i na luster. Igranje sa starijom dok mlađi spava mi se čini ok skroz dok mlađi ne zaplače, odnosno probudi se. I to mi se čini nekako isto jadno jer je starije nekako osuđeno na milost i nemilost mlađem hoće li spavati i koliko. Uvaljivanje baki ili dedi mi se čini manje jadnim jer na taj način mlađe se dijete upoznaje sa rodbinom, dobije potrebnu pažnju, a starije opet dobije potrebnu pažnju od mame.
Moja starija me naučila finu lekciju kad se malac rodio. Imala je 3 godine i10 mjeseci. Ja sam joj objašnjavala kako se bebe bespomoćne, kako puno trebaju mamu, ništa ne mogu same itd..., a ona me pozorno slušala i na kraju rekla 'mama, ali i ja te trebam.' Drugim riječima to što beba mamu puno treba je jedna stvar i time starije dijete ne treba automatski roditelja manje, upravo suprotno možda ga treba i više nego da nema brata ili sestru.

ZaTriMinute
19.03.2013., 08:21
Nama je razlika 4,5g. I svi su mi govorili o ljubomori, a ja sam naivno mislila kako će stariji brata voljeti isto kao i kad mi je bio u trbuhu (tada nije mogao isčekati da se braco rodi, svaki dan ljubio trbuh i sl.), a i toliko sam knjiga i članaka pročitala i pripremili starije dijete, bla, bla... Čim smo došli doma iz rodilišta emocije su podivljale, čas ga obožava ("od ljubavi bih ga pojeo toliko mi je sladak", "fino miriši moram mu dati pusu"), a čas bi da ga nema, da ga nekome damo, on bi seku, a ne bracu... Najveći triger mu je kada je mali na cici. Onda ga plaši, reži na njega, skače po krevetu ako smo na njemu i sl. Meni je isto strašno slušati kada mi stariji kaže "tebi je samo braco važan", a mi se rastrgamo da dobije istu količinu pažnje kao i mali (igramo se samo s njim, izađemo samo nas troje, ima uvijek isti ritual prije spavanja koji se nije promijenio kada se mali rodio po cijenu da mali plače od gladi ja ga ušuškavam i dajem stotine pusa...), ali jednostavno je ljubomoran. Mislim da je dobro što tu svoju ljubomoru pokazuje na van i ne ustručava se reći da bi da brace nema, ne drži to u sebi, ali je nama to teško slušati. A mali ga obožava, njemu se smije najjače, čim ga čuje odmah se okreće za njim (ima 4 mj.), a ovaj reži li reži na njega. Ne smijem niti pomisliti što će biti kada ovaj manji postane pokretan. Mislim da će trebati dobre dvije godine da se sve to ustabili i da počnemo normalno funkcionirati jer stariji je gotovo pet godina bio princ nad princevima (ne samo nama nego i bakama i dedi).

Woman Yoya
06.04.2013., 00:22
.. ma na desetke je takvih situacija dnevno :(

a pak kada ju samo gurne dok mlađa sjedi na podu i prolazeći pored mlađe (a mlađa odvali sjedečke ko letva na pod) i stane urlik...:visi:



Kako ste sada, jel se šta promijenilo?
Uglavnom da li im samo objašnjavate i objašnjavate da se to ne smije ili ih tjerate u kut ili na luftanje za kaznu što su udarile mlađu pa će tako brže shvatit? Što najviše pali? Kod mene je počelo s naguravanjem nakon krađe igračaka pa objašnjavam i objašnjavam, ali ne pali jer opet isto nakon 5 minuta. Razlika su 17 mj. Koliko god čekala sunce vani jer nam je u kući odavno dosadilo to je situacija s naguravanjem i ponekad grebanjem sve gora, helppp :confused:

saska111
06.04.2013., 15:24
evo čitam vaše postove iiii shvatim, nisam samaaaaa!!! imam sina od 3ipol godine i bebicu skoro mjesec dana, eeee sad!!!... Od kada sam bila došla iz rodilišta, mali više nije ono djete koje sam ostavila kada sam išla u rodilište :( sve se promjenilo... Dere se po kući konstantno, trči, skače, doslovno divlja, kada dojim govori mi da bebi ne dajem papati, te on bi tada konstantno nešto dok ja imam bebu u rukama, jedan dan otišao je u wc i popiškio cijeli wc, kada sam ga pitala zašto je to napravio, rekao je da mu je pobjeglo, ok... nakon koji sat išao je kakati.... eee daaa ali di se pokakao??? u tuš kabinu... ja sam odljepila, pitam ga smireno, pa zašto si to napravio, rekao je da nezna i počeo plakati. Nisam ga vikala, jer mi je sve jasno... to sam sve očistila i zatvorila se u sobu plakati, jer sam se osječala jadno, kao da sam loša majka, kao da ga sada ja zapostavljam, vjerovatno me peru još hormoni od poroda. I ja sam sva rastrgana sa emocijama, sve je nekako drukčije, pa naravno da je drukčije!!! Kada bi beba spavala, nisam se ja odmarala kako bi i trebala, več sam se mazila sa sinom ili crtala ili čitala priče... ali... ni to mu nije dovoljno, bilo. Sada je bolja situacija, nije još idealna, ali tješi me da ide na bolje, znam da če to sve proči.... i vjerovatno opet doči ta ljubomora kada beba malo poraste, pa če opet bit bolje i tako dok malo ne odrastu.