PDA

View Full Version : Kad je biografija važnija od djela


Flemming
12.07.2003., 21:12
[img] http: // www.billedbladet.dk/adm.pics/11pam.jpg [img]
Kako je moguće da u svim inozemnim povjestima hrvatske (i južnoslavenskih) književnosti, Mile Budak i Slavenka Drakulić (i Zlata Filipović) budu zastupljeni obilato, a da se Dubravka Ugrešić i Goran Tribuson ni ne pomenu?
No dobro, znamo zašto, htio sam da ovjde navedemo hrpu primjera u kojima se pisac vrednuje zbog onoga OKOLO a ne zbog samog djela.
Dakle: koji su sve to pisci i spisateljice čiji život/angažman itd. jeste važniji od djela, pa ih sve OKO djela tjera na liste, u književnoopovijesne knjige, udžbenike itd.? I inozemni dakako.
:cool:

absolutelyfabulous
15.07.2003., 21:48
Ok, sad mi se ova tvoja stranica nije htjela otvoriti, ali kod nekih pisaca biografija jako važna, kao recimo kod Kafke. Njegova djela se ne mogu u potpunosti razumijeti bez poznavanja njegove biografije.

Dulcinea
03.08.2003., 19:50
Kako je moguće da u svim inozemnim povjestima hrvatske (i južnoslavenskih) književnosti, Mile Budak i Slavenka Drakulić (i Zlata Filipović) budu zastupljeni obilato, a da se Dubravka Ugrešić i Goran Tribuson ni ne pomenu?

nisam provjeravala sve naše povijesti književnosti, a strane još manje. otkdu ti te informacije? ne čini mi se da je tako. (studiram kroatistiku)

ok, misliš da su budak i drakulićka spominjani radi njihovih životnih okolnosti, a ne radi književnog rada. treba se pitati tko je pisao povijest književnosti i koja mu je metoda, što ulazi u kanon, bla bla.

npr. ja mogu misliti da mi se slavenka drakulić sviđa jer super piše, a čitam je zato što je ona dobro rangirana u kanonu (u smislu da sam uopće čula za nju i živim u vremenu kojemu odgovara njena estetika, koja je plod tog vremena ili sl.

s druge strane, budaka možda nikako ne mogu požvakat jer mi se ne viđa taj stil ili jer je bio ustaša.

uglavnom, ako se oni ne spominju, nije to samo jer nemaju zanimljivu biografiju, nego je razloga mnogo više.

Flemming
03.08.2003., 20:04
Dulcinea kaže:
nisam provjeravala sve naše povijesti književnosti, a strane još manje. otkdu ti te informacije? ne čini mi se da je tako. (studiram kroatistiku)

ok, misliš da su budak i drakulićka spominjani radi njihovih životnih okolnosti, a ne radi književnog rada. treba se pitati tko je pisao povijest književnosti i koja mu je metoda, što ulazi u kanon, bla bla.

npr. ja mogu misliti da mi se slavenka drakulić sviđa jer super piše, a čitam je zato što je ona dobro rangirana u kanonu (u smislu da sam uopće čula za nju i živim u vremenu kojemu odgovara njena estetika, koja je plod tog vremena ili sl.

s druge strane, budaka možda nikako ne mogu požvakat jer mi se ne viđa taj stil ili jer je bio ustaša.

uglavnom, ako se oni ne spominju, nije to samo jer nemaju zanimljivu biografiju, nego je razloga mnogo više.

Imel sam u vidu najnoviji leksikon stranih spisatelja na danskom jeziku.
Točno je da se i tako može pogledati stvar kako si ti uradila. U tom je bila i svrha topika, da se netko javi i s drugačijim argumentima.
Doista je teško odvojiti negdje biografiju od djela; no meni se je činilo na prvi pogled da su Drakulićkin slučaj (ubrajanje) i Tribusonov slučaj (neubrajanje) tipični i "jasni"?!
Eto tvoje razmišljanje pokazuje da nisu.
Vječito je pitanje, kao kod Hermingwaya, što je važnije, biografija ili djelo, ali eto nema se s kime promišljati na tu temu.
U svakom slučaju, hvala što si revitalizirala topic.
B-T-W isto se odnaša i na inozemne spisatelje, koji su se angažirali u JUGO-krizi (kako da je nazovem, sada sam se dosjetil samo ove glupave sintagme) - Handke u istom leksikonu minimiziran, jer je branil Srbe, Enzcsesberger maksimiziran, Kohen i Dylan imaju više mjesta od Stefana Georgea (!!) - no dobro to nema veze sa biografijom, pogotovo ne političkom. A možda ima sa "plavom travom zaborava"?
Možemo nastaviti razgovor, ako želiš.:cool: Dakle imel sam u vidu taj jedan danski leksikon, kapitalno djelo povijesti svjetske književnosti na tom jeziku, 200 Eura košta, bošnjaci predstavljeni samo sa Mešom Selimovičem, Slovenci sa Ivanom Cankarom, kod Srba nema Pavića, Selenića, a Ćosić je maksimiziran, od Makedonaca samo Kočo Racin itd.
Od Hrvata je Drakulićka najrecentnija.:cool:

stitch
05.08.2003., 18:06
Pozitivizam u književnosti (i njegove inačice, historicizam, biografizam...) smatram najobičnijom glupošću.
Nimalo me ne zanima je li pisac iz malog ili velikog naroda, je li bogat ili siromašan, crnac ili bijelac, djevac ili veliki jebač (mogao sam napisati zavodnik, ali ovako je plastičnije), da ne nabrajam.
Jedino što je bitno, jedino što je mjera svih stvari, da parafraziram Protagoru, jest djelo, umjetnina, izraz. Koliko je nešto izvorno, koliko je plod jednokratne i neponovljive piščeve imaginacije - koja može, ali i ne mora imati veze sa stvarnošću i okolinom.
Da ne duljim, pročitajte Croceovu Estetiku. Ne da mi se pisati traktate.

Nymann
13.01.2004., 13:06
stitch kaže:
Pozitivizam u književnosti (i njegove inačice, historicizam, biografizam...) smatram najobičnijom glupošću.
Nimalo me ne zanima je li pisac iz malog ili velikog naroda, je li bogat ili siromašan, crnac ili bijelac, djevac ili veliki jebač (mogao sam napisati zavodnik, ali ovako je plastičnije), da ne nabrajam.

To jedino može biti važno psiholozima, naročito onima koji istražuju kreativnost i stvaralački proces.
Ipak, ponekad nije loše znati raznorazne trivijalnost iz života nekog pisca. :D

Vera Pavladoljska
13.01.2004., 15:51
Vec sam jednom pisala na starom forumu o pozitivizmu u knjizevnosti.
Sve moderne teorije ga iskljucuju.

Nitko ne vjeruje u njega, svi se gadjaju kamenjem kada je on u pitanju.

I mene su na studiju ucili da ga MORAM zaboraviti.

A ja mrzim kada me tjeraju sto MORAM misliti:cool: .

Nakon te teorije, vichnih profa, ja sam imala studiju o J.P.Kamovu s opakim psiholoskim profilom.

Poslije toga, profe me nikada vise nisu tjerale sto MORAM misliti.

Ja ga nikada ne bih iskljucila do kraja.

Djelo se ne pise samo od sebe, djelo se pise iz covjeka, kakav jest, iz njegova zivota.

Amen.

Hocu reci da treba uzeti sve opcije u obzir pri raspravi o djelu.
Ne mozete promatrati samo moj prst bez moje sake.
Odnosno - mozete, ali taj prst stoji na toj ruci - htjeli to ili ne.

stitch
15.01.2004., 09:17
Naravno da djelo piše čovjek. Nisam ni tvrdio da nastaje bezgrešnim začećem. ;)

Priznajem da ima nekoliko dobrih pozitivistički orijentiranih studija starijih kritičara koje sam čitao, osobito Barčevih i Vodnikovih.

No, reci mi, mudro moje, kada bi u ruke uzela Krmpotićkin prijevod Kama Sutre, što bi o tom vrhunskom ljubavničkom priručniku pokazala tvoja pozitivistička analiza? Da je treba baciti u smeće?

Vatsjajana je, naime, cijeli život proveo u samostanu i u životu nije dotaknuo ženu. A kamoli poljubio je.

Poslije je u Indiji bilo desetak takvih knjiga, koje su pisali autori želeći ismijati ga, ističući da nema pojma o tome što piše.

To je jedan primjer, a po potrebi, navest ću ih stotinjak. :D

stitch
15.01.2004., 09:27
Što se pak prstiju tiče, trebaju mi samo dva: srednji za ljubav i palac za promet.

Ostali su suvišni. ;)

adriatic
16.01.2004., 14:37
Flemming kaže:
Vječito je pitanje, kao kod Hermingwaya, što je važnije, biografija ili djelo, ali eto nema se s kime promišljati na tu temu.


Hemingwaya držim genijalnim piscem, a ne znam baš puno o njegovoj biografiji. No ovako ofrlje rekao bih:
Ako ne pišeš o vlastitom životu - pišeš laž. ;)

Flemming
24.01.2004., 13:09
Ima tu još jedna varijanta - kad pišeš o vlastitom životu, kakav bi želio da jeste! Primjer - NAbokov, koji je je mistificirao vlastitu biografiju, a u romanu Javni život Sebastijana Knighta pokazao šta je uradio u knjizi "Laughter in the dark"... Izmisliti svoj život, to je kunst...!

young
25.01.2004., 14:25
Ako kojim slučajem šaljete nešto na natječaj Ekran priče, tad Vam je biografija važnija od djela.

stitch
25.01.2004., 17:57
A kamo je pobjegla Nata? :confused:

Je li to zato što sam počeo pričati o seksu? :D

Nymann
25.01.2004., 20:44
adriatic kaže:

Ako ne pišeš o vlastitom životu - pišeš laž. ;)

:lol: Pa šta?!

NoWa
25.01.2004., 22:46
eh da..zanimljiv topic...
dalo bi se stosta tu reci...

biografija pisca prilicno je bitna stavka pri tumacenju djela jer pisci uglavnom pisu ono o cemu znaju pisati, o tematici koja im je poznata, koja im je negdje u glavi, svjesno ili ne..
zasto je Virginia Woolf napisala 'Mrs. Dalloway? u cemu je slicnost te knjige i njezinog zivota?
Joyce i 'Dubliners' te 'Portret umjetnika u mladosti' usko su povezani s njegovim stvarnim zivotom...te je veliko poznavanje njegove biografije nuzno za razumijevanje tih djela.
U cemu je veza Orwella i 'Zivotinjke farme?' Zasto je on preokupljen utopijama i distopijama? Odgovor nalazimo u njegovom zivotu, u lutanju svijetom po zemljama koje su se suocavale s diktatorskim rezimima...bla bla..


itd.

jako je bitno i vremensko razdoblje u kojem su ljudi zivjeli, kako je politicka i socijalna situacija utjecaja na stvaranje tih djela, na oblikovanje piščevih misli....

puno bi se toga dalo napisati o ovoj temi..nastavit cu neki drugi put...

darin
28.01.2004., 15:14
Nekako mi se cini da ste pomijesali loncice. Ono sto je Flemming (koliko sam uspjela shvaiti) zelio istaknuti jest upravo ono na sto je young tako duhovito ukazao u svom posljednjem postu na ovom topicu, a ne koliko je biografija relevantna za narav i kvalitetu samog knjizevnog djela (pozitivizam etc.).

stitch
28.01.2004., 15:58
Čini mi se da je moj post odvukao raspravu u drugom smjeru. No, reagirao sam na pisanje Absolutelyfabulous, što nisam istaknuo citatom.

Mea culpa.

darin
28.01.2004., 23:38
sve okej.

nego, pade mi na pamet Miller. Znamo kako je i sto pisao, i znamo da se mnogo toga ticalo i njegova osobnog zivota (ne cini mi se da je bas sve fikcija :D ). Zgodno je tada povezati cinjenice iz zivota sa onime sto je i kako pisao...kao i Simic recimo...bi li postojali oni bolni ciklusi o siromasima da nije i sam iskusio ono o cemu je pisao?

Ne dvojim da je okej da zivot moramo analizirati kako bismo ustanovili 'sto je pisac time htio reci' , sjajni su pisci koji govore o stvarima koje nikada iskusili nisu, a sjajno se u tome snalaze. To je imaginacija, nadarenost za izrazavanje, sposobnost uzivljavanja u to i to etc...s druge strane isto tako, da ne ponavljam, potpisujem ono sto je stitch napisao glede umjetnickog dijela.

Ipak, valja odvagnuti. Kombinirati gdje treba i izostaviti gdje ne treba. Biti inteligentan konzument. :D

stitch
29.01.2004., 10:11
Točno. :)

No, objasnit ću razloge svog nezadovoljstva pozitivizmom na još jednom primjeru.
Pretprošle godine, 4. studenoga, na bivšem Hinetovom forumu stavio sam Tadijanovićevu pjesmu Večer nad gradom. Bio mu je rođendan, a ta mi je pjesma jedna od dražih.
Slavko, jedan od forumaša, dodao je Prsten, na čemu sam mu bio zahvalan jer tu pjesmu nisam imao vremena tada prepisati.
I počela je priča. Pa je netko ispričao kako mu je Tadijanović odbojan jer je priznao da je cijelu pjesmu Dugo u noć, u zimsku bijelu noć - izmislio, da ništa od toga nije istina i da njegova majka nikad nije bijelo platno tkala.

Ponovit ću ovdje što sam mu svojedobno rekao: to nema nikakve veze s umjetničkom vrijednosti pjesme, ona je nova realnost i uopće nije bitno je li poticaj za pisanje došao iz stvarnog ili izmišljenog svijeta. Bitno je jedino da su osjećaji, utisci, misli... iskreni, jer jedino to umjetnikovom izrazu - osim njegove vještine i dara, naravno - jamči snagu i prodornost. A pjesma jest snažna i izražajna, antologijska po svemu.
I nimalo nije bitno što nije "istinita". Jer, čim je napisana, postala je takva. :)

darin
29.01.2004., 10:56
...to je tako jer se ljudi identificiraju kako sa pjesmama tako i prozom...i kada shvate da su se poistovjetili sa necime sto je lazno (koliko god emocije pisca bile iskrene) osjete se prevarenima. isto tako, ljudi ne citaju samo 'djelo' nego i kroz djelo grade stav spram autora, i pocinju voljeti njega. ne shvacaju da dijelo vrlo cesto nadilazi svoga tvorca. vrlo cesto su autor i njego rad u ljudskoj psihi dozivljavani kao jedno.

Nymann
29.01.2004., 13:58
stitch kaže:
Ponovit ću ovdje što sam mu svojedobno rekao: to nema nikakve veze s umjetničkom vrijednosti pjesme, ona je nova realnost i uopće nije bitno je li poticaj za pisanje došao iz stvarnog ili izmišljenog svijeta. Bitno je jedino da su osjećaji, utisci, misli... iskreni, jer jedino to umjetnikovom izrazu - osim njegove vještine i dara, naravno - jamči snagu i prodornost. A pjesma jest snažna i izražajna, antologijska po svemu.
I nimalo nije bitno što nije "istinita". Jer, čim je napisana, postala je takva. :) [/B]

Što bi rekli Podgoričani: a ne no... Zar je uopšte bilo potrebno ulaziti u takvu debatu i pomenutom objašnjavati sve ovo.

Kad treba nešto normalno napisati, nikog nema, a kad su gluposti u pitanju, tu su svi. :D

Flemming
04.02.2004., 16:57
darin kaže:
...to je tako jer se ljudi identificiraju kako sa pjesmama tako i prozom...i kada shvate da su se poistovjetili sa necime sto je lazno (koliko god emocije pisca bile iskrene) osjete se prevarenima. isto tako, ljudi ne citaju samo 'djelo' nego i kroz djelo grade stav spram autora, i pocinju voljeti njega. ne shvacaju da dijelo vrlo cesto nadilazi svoga tvorca. vrlo cesto su autor i njego rad u ljudskoj psihi dozivljavani kao jedno.

Da, zato se često može čuti: "Bolje da ga nisam upoznao... /autora, skladatelja, pisca, itd../ Često se ljudi razočaraju...
A bogami se događa da je umjetnike naprosto - loš čovjek, ma što to značilo... Pa nam ostaje samo voljeti - djelo...;)

young
05.02.2004., 15:26
Jedna vrlo zanimljiva biografija je ona od Jerzya Kosinskog.
Pokazuje na najbolji način da je Američki san ostvariv. I u mnogoćemu objašnjava pozadinu njegovih romana.

stitch
05.02.2004., 15:30
Jao, on je spaljen do neba. Čitao sam Pinball, Kokpit i roman o ograničenom vrtlaru čijeg se imena ne mogu sjetiti. Možda je bilo i još nešto, podsjeti me. :)

young
05.02.2004., 15:32
Pročitaj i Sastanak naslijepo. Gardiner, zvao se Gardiner a roman u stvari scenarij, Prisustvo.

stitch
05.02.2004., 15:36
Eh da, pomiješao sam to sa scenarijem, nisam se mogao odlučiti što je što. Hvala. :top:

stitch
06.02.2004., 07:21
Što se biografije tiče, čitao sam teoriju po kojoj je Kosinski sve romane ukrao nekome, odnosno da nije napisao nijedan.
Radilo se, mislim, o nekom njegovom prijatelju Poljaku, čije je rukopise jednostavno prepisao i potpisao.

Jesi li čuo za to?

Herostrat
06.02.2004., 07:23
young kaže:
Pročitaj i Sastanak naslijepo. Gardiner, zvao se Gardiner a roman u stvari scenarij, Prisustvo.

... ili točnije "Being there"

adriatic
06.02.2004., 08:12
young kaže:
Gardiner, zvao se Gardiner a roman u stvari scenarij, Prisustvo.

To sam gledao i oduševljen sam. Genijalno !

young
06.02.2004., 12:34
stitch kaže:
Što se biografije tiče, čitao sam teoriju po kojoj je Kosinski sve romane ukrao nekome, odnosno da nije napisao nijedan.
Radilo se, mislim, o nekom njegovom prijatelju Poljaku, čije je rukopise jednostavno prepisao i potpisao.

Jesi li čuo za to?
Ta priča je proizašla iz njegova prijateljstva s Romanom Polanskim.
Da, imao je prijatelja iz Poljske kojeg je izvukao iza "zavjese" i koji je ubijen u pokolju bande Charlesa Mansona u kući njegova prijatelja Romana i žene Sharon na Baverly Hillsu. Pukom srećom, zbog kašnjenja aviona, Jerzy je izbjegao taj pokolj, koji je vrlo realistično opisao u romanu Sastanak naslijepo.
Ne vjerujem da je prepisivao jer njegov stil je prepoznatljiv u svim njegovim romanima, i prije nego što je izvukao tog svog prijatelja iz Poljske.

young
06.02.2004., 12:37
adriatic kaže:
To sam gledao i oduševljen sam. Genijalno !

Pročitaj , jer film ne može dočarati ono što može knjiga.

tyler_durden
11.02.2004., 13:40
E pa ako sudbina Jure Kastelana i Valdimira Nazora ne svjedoci o tome da je biografija cesto i vaznija od djela, ne znam sto svjedoci?

stitch
11.02.2004., 14:02
Ne kenjaj kvake. Samo neznalica može Juru Kaštelana (pa i Nazora) strpati u partizanske pjesnike kojima je njihova biografija jamčila dobre položaje i pozitivne kritike javnosti.

Jure je legenda. Kad se malo raspitaš o njemu, pa i nešto naučiš, onda se javi.

Dotad, bolje šuti. :rolleyes: