PDA

View Full Version : Shizofrenija - opća tema


stranice : 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 [13] 14 15 16 17 18

dr. diego
04.11.2012., 22:20
Shizofrenija nije kronično i dugoročno stanje psihotičnosti, nego psihotična stanja najčešće dolaze u epizodama, a ako se lijekovi piju do njih ne mora niti doći.

Shizofrenija nije normalna reakcija na nenormalan svijet.

Antipsihotici ne rade od onih koji ih uzimaju poslušne ljude i one kojima je smanjena volja za život nego utječu na halucinacije, deluzije, depresiju i sl.

Shizofrenija po meni nije nikakvo mistično iskustvo, nego bolesno stanje koje se hvala bogu može liječiti...

Imam osjećaj za vas da ste jako preokupirani prošlim fazama bolesti i da tražite mistiku tamo gdje je nema... Mozak se u shizofreniji samo poigrava vama...

samo bih se osvrnuo na ovo da shizofrenija nije mistično iskustvo. velik dio moje psihotične epizode je bio na religioznoj bazi. osjećao sam se prosvijetljen, možda čak i nekim modernim prorokom. sad znam da je to bilo bolesno stanje, i ako mi se tako što ponovno dogodi, znao bih ga prepoznati i reagirati na to. iako, kako si rekla, uz lijekove je mala vjerojatnost za to.

ali vjera nakon što sam nadošao mi nije postala slabija nego jača u odnosu na vrijeme prije psihotične epizode. tu patnju koju sam proživio shvaćam kao Božju volju, kao jedno snažno iskustvo koje mi je učvrstilo vjeru. dakle, ima nešto mistično u tome :)

crazy person
05.11.2012., 12:06
I ja sam mislio da sam prosvjetljen, da sam vidio istinu ljudskog iskustva, barem napola. Ustvari, ja to još uvijek mislim. :D

Mistici isto imaju vizije, izmjenjena stanja svijesti, transformirani um i bizarne ideje. Neki su mislili da su Bog, da su vidjeli istinu, da mogu 'pročitat' druge umove, imali su razna tijela na raznim nivoima stvarnosti.

Ima više sličnosti nego razlika. Osim toga, na wikipediji depresija i shizofrenija su upisani pod metode induciranja mističnih stanja.

Jedino što mistici ne pričaju su negativni simptomi. Vjerojatno ih i oni imaju, ali ih baš ne prepoznaju iz prvog lica. :ne zna:

F.A.Q
09.11.2012., 23:14
ja se osjecam posramljenim ..

i kako veli zacetnica teme ..

pretesko je ...

jebeno je tesko i nikad vise ..

tocno znam da necu zivjeti nikad vise normalno ...

to nije ko neke depre kaj to love tjekom zivota ....

ovo je hebeni dio zivota do kraja ...

meni se cini da sam ja prihvatio sve to skupa relativno brzo ...

no okolina i doktori jos nisu ozbiljno popricali samnom ,,,

kad sam popricao sa drugim psihijatrima - zatvorili su me u vrapce a da nisam ni prstom mrdnuo

samo sam rekao da zelim pricati sa nekim jer mi je bed takve stvari pricati - u stvarnosti ljudima je takve stvari tesko slusati!

sTIGMA - SRAMOTA - ZRTVA ... licemjerne drustva je pogubno za ljude kojima ocajnicki terba pomoc ... ne hrana .. ma zapravo nema pomoci ali olaksati

vec dugo mislim da bi eutanazija trebala biti legalna .. tak i tak ubijaju ljude na sve strane

pa sta ne skratiti muke nekome tko stvarno pati

nemam se hrabrosti ubiti .. ali se oprastam od svih svaki tjedan (u sebi naravno - jer "nesmijes govoriti takve stvari")

zapravo ja ne zelim umrijeti ali sam mrtav vec godinama ...

mislim da je dusa mrtva .. ostao je samo razum i sjecanje ali je izgubio dusu .. tijelo se cudno osjeca .. da bolovi u tijelu .. dusevna biol postaje fizicka .. dusa .. kao da je potrosenam, nema zivotne energije .. samo bolni fizioloski procesi .. sami procesi bole .. jako rijetko .. prerijetko da bi se smatrao zivim se osjecam .. nemrem nikak drugacije reci nego "zivo"

a koja jad i bijeda je tek kad jedino ovako nesto mogu napisati ovdje ...

da u svom tom civilizacijskom sranju .. humanosti i slicnim bljuvotinama ..

kad sam krenuo doktorima po pomoc mislio sam da su svi ludi oko mene

sada sam siguran da su svi ludi / uklonili su svaku sumnju :kava:

milo moje
10.11.2012., 23:46
da li netko zna gdje je začetnica teme outoftheblue-)

F.A.Q
11.11.2012., 02:27
da li netko zna gdje je začetnica teme outoftheblue-)

outoftheblue
Banned

Registracija: Dec 2006.
Lokacija: Otočje retarda
Postova: 3,119

milo moje
11.11.2012., 14:38
outoftheblue
Banned

Registracija: Dec 2006.
Lokacija: Otočje retarda
Postova: 3,119



ZAŠTO, ŠTA JE BILO

Fuerteventura
11.11.2012., 19:00
Shizofrenija nije kronično i dugoročno stanje psihotičnosti, nego psihotična stanja najčešće dolaze u epizodama, a ako se lijekovi piju do njih ne mora niti doći. PONEKAD ANTIPSIHOTICI IMAJU GORE NUSPOJAVE NEGO SIMPTOMI SAME SHIZOFRENIJE. OSIM TOGA, ANTIPSIHOTICI UOPCE NE RJESAVAJU NEGATIVNE SIMPTOME SHIZOFRENIJE.

Shizofrenija nije normalna reakcija na nenormalan svijet.
SHIZOFRENIJA JE PROMJENJENO STANJE SVIJESTI, BAS KAO SAN, MEDITACIJA ILI TRANS.

Antipsihotici ne rade od onih koji ih uzimaju poslušne ljude i one kojima je smanjena volja za život nego utječu na halucinacije, deluzije, depresiju i sl.
ANTIPSIHOTICI NE RJESAVAJU OSNOVU/UZROK BOLESTI NEGO MASKIRAJU SIMPTOME. OSIM TOGA, DOPAMINSKA TEORIJA SHIZOFRENIJE JE STVORENA DA MAKSIMIZIRA PROFIT FARMACEUTSKE MAFIJE, A NE DA POMOGNE PACIJENTIMA.

Shizofrenija po meni nije nikakvo mistično iskustvo, nego bolesno stanje koje se hvala bogu može liječiti...NE SLAZEM SE. PREVISE SI POD UTJECAJEM FARMACEUTSKOG LOBIJA. SHIZOFRENIJA SE MOZE IZLIJECITI USPJESNO JEDINO PSIHOTERAPIJOM.

Imam osjećaj za vas da ste jako preokupirani prošlim fazama bolesti i da tražite mistiku tamo gdje je nema... Mozak se u shizofreniji samo poigrava vama...NIJE ISTINA. U SHIZOFRENIJI SE SAMO OTVORI PROZORCIC S KOJIM SVA NASA PODSVIJEST DOLAZI K NAMA U BUDNOM STANJU, KAO DA SANJAS BUDAN. (moji komentari su pisani velikim slovima)

tamaradujm
11.11.2012., 20:45
(moji komentari su pisani velikim slovima)

Vjeruj mi, ako si ikada doživio sch i ako si imalo kritičan prema bolesti, znaš jako dobro da lijekovi nisu gori nego stanje same psihoze. I, za tvoju informaciju, noviji lijekovi utječu i na negativne simptome ;)

Da, ali ti nakon sna znaš da je to bio san, za vrijeme ne liječene epizode ti misliš da je stvarnost ono što NIJE.

Ni inzulin ne liječi uzrok bolesti, pa bi dijabetičari praktički bez njega bili mrtvi. Ali ipak se, ako i antipsihotici, daje jer POMAŽE.

Ne, sch se liječi LIJEKOVIMA, a psihoterapija može pomoći, uz njih!

Vjeruj mi, sch može biti puna takvih nelogičnosti, koje nikako ne mogu biti dio nikakve niti podsvijesti niti svijesti. 2+2 je normalno 4 i u podsvijesti i u svijesti, u sch je 2+2, 5, a to nije normalno, vjerujem da se slažeš :)

fellow
11.11.2012., 22:01
meni je biti u stanju psihoze sasvim dobro ... osjećam se povezanim sa svemirom. obuzimaju me neki osjećaji za koje nisam ni znao da ih mogu osjetiti. istina, radim neke nelogičnosti.....društvo to ne dozvoljava. pa me zaključaju.
najgore je kad te nakljukaju s lijekovima, pa postanem zombie, sva volja ispari iz mene, svi dobri osjećaji uvenu...rađe bih da sam mrtav. ali ipak, živim ako se ovo uopće može nazvati životom. rađe bih bio dijabetičar nego psihotičar.

dr. diego
12.11.2012., 09:47
meni postane loše kad se pred mene stavi neka teža prepreka, ali ne pripisujem to samo psihozi.

naime, uvijek su mi govorili da sam čudan, i to mi nije smetalo previše. iz nekog čudnovatog razloga, to mi je najedanput počelo smetati i počeo sam

slabiti u aktivnostima u kojima sam inače bio dobar.i tako su počele dolaziti f dijagnoze,prvo brojevi oko broja 100, pa sve manji i manji, sve do broja 20 :) ne znam koji mi je k....ali znam da sam zaglibio do grla :503:
dragi shizofreničari, kako se nosite sa bipolarnosti vaših raspoloženja ako ih imate? :mig:

crazy person
12.11.2012., 10:36
Meni su ti intezivni osjećaji u psihozi smetali. Drago mi je da ih više nemam.
Povezanost sa svemirom je dobra stvar. :kava:
To ne bih htio izgubit.

Što se tiče bipolarnosti meni su samo neke karakteristike manije ostale, kao ideje grandioznosti i posebne misije. Nastojim se riješiti tih deluzija. Na svu sreću depresivan nisam.

F.A.Q
12.11.2012., 11:18
Vjeruj mi, sch može biti puna takvih nelogičnosti, koje nikako ne mogu biti dio nikakve niti podsvijesti niti svijesti. 2+2 je normalno 4 i u podsvijesti i u svijesti, u sch je 2+2, 5, a to nije normalno, vjerujem da se slažeš :)

jel pricas o shizofreniiji ili o "normalnosti"

meni se prije cinilo da su svi oko mene ludi

s vremenom sam se uvjerio uz pomoc strucnjaka da je to zapravo tako

ja sam zapravo normalan u svijetu ludjaka ..

ja velim pa covjece 2+2=4 .. to su i zrtve starih grckih pedofila znali ..

al ne .. svi trube "sve je super i sve je za pet!" :kava:

Altec777
12.11.2012., 14:25
Meni lijekovi uopće ne smetaju štoviše osjećam da mi pomažu i niti sam uspavan niti trom od njih.Ne mogu znati kako je vama ostalima u glavi ali znam kako je meni bilo i uspio sam 80% isplivati iz svega toga(ima dana kad je i 100%) ali to nije došlo odjednom i puno sam propatio ali nisam očajavao previše i plakao previše nad svojom sudbinom nega sam trpio i gurao dalje i to kako trpio.

F.A.Q
12.11.2012., 23:19
Meni lijekovi uopće ne smetaju štoviše osjećam da mi pomažu i niti sam uspavan niti trom od njih.Ne mogu znati kako je vama ostalima u glavi ali znam kako je meni bilo i uspio sam 80% isplivati iz svega toga(ima dana kad je i 100%) ali to nije došlo odjednom i puno sam propatio ali nisam očajavao previše i plakao previše nad svojom sudbinom nega sam trpio i gurao dalje i to kako trpio.

drago mi je .. neki su mozda nekoliko puta prozivjeli ovu tvoju borbu i trpljenje .. zamisli da si cijeli zivot u tome .. i da nemozes utjecati ni mjenjati uzrok toga sto te dovodi u ta stanja .. mislim mozes .. ali nesmijem reci taj nacin .. :p

ali nije ovo natjecanje .. vecina ljudi i je u banani jer je primitivni natjecateljski mentalitet uzeo maha .. ili da upotrijebim kliseje poput "poremecene vrijednosti" ... kao netko je greskom a svi smo mi grijesnici pa nije bed .. krivo postavio ograde a ovce jos manje krve krenule prema provaliji .. i jedna drugu guraju .. tu i tam koja crna ovca bekne nekaj al brzo pada sa masom ............ :kava:

lucka1989
13.11.2012., 09:39
Lijepi pozdrav... Svekrva mi je dobila prosli tjedan terapiju 10 mg olandix-a 1x navecer i 100 mg fevarin-a 1x ujutro. Ima li tko od vas iskustva s tom terapijom? Kako je djelovala na Vas? Inace ona boluje od dijagnoze f25,shizoafektivnog poremecaja,ali kako kaze doktor sve vise ide prema f20. Samo sto jos za sada nema halucinacije. Ali stanje joj je vrlo lose. Hvala unaprijed!

F.A.Q
13.11.2012., 10:43
ja sam prestao fevarin jel mi je bilo mucno od njega

zapravo vecinu lijekova sam odbacio

xanax pokusavam sto rjedje koristiti .. samo za spavanje jer sa njim nikad nemam nocnih mora ..

preko dana se mucim ali nisam nasao alternativu .. jer kolko god je tesko ovak se osjecam "svoj2 dok se pod tabletama osjecam nemocno i zdrogirano sto me deprimira .. valjda mi je psiholosko-tjelesna bol "laksa" od spoznaje da sam zombi ..

punoje toga tu .. dugo to traje .. a nijedna tableta mi nemoze pomoci .. samo ublaziti simptome sto nazalost po mom misljenju meni pomaze na nacin isto ko da se napijem pa me kakti nije briga a zapravo samo oduzimam dio sebe na silu i na neki nacin ignoriram problem ..

fakat trazim pomoc ali pitanje je koliko dopustam da mi se pomogne i kolko si sam pomazem :503:

uvejravaju me da sam normalan pa mi to budi nadu da ima sanse da cu jenom osjetiti zivot kako sam prije osjecao .. bar vecinu vremena a ne ponekad u sjecanjima .. kako je vec par godina ..

lucka1989
13.11.2012., 14:59
ja sam prestao fevarin jel mi je bilo mucno od njega

zapravo vecinu lijekova sam odbacio

xanax pokusavam sto rjedje koristiti .. samo za spavanje jer sa njim nikad nemam nocnih mora ..

preko dana se mucim ali nisam nasao alternativu .. jer kolko god je tesko ovak se osjecam "svoj2 dok se pod tabletama osjecam nemocno i zdrogirano sto me deprimira .. valjda mi je psiholosko-tjelesna bol "laksa" od spoznaje da sam zombi ..

punoje toga tu .. dugo to traje .. a nijedna tableta mi nemoze pomoci .. samo ublaziti simptome sto nazalost po mom misljenju meni pomaze na nacin isto ko da se napijem pa me kakti nije briga a zapravo samo oduzimam dio sebe na silu i na neki nacin ignoriram problem ..

fakat trazim pomoc ali pitanje je koliko dopustam da mi se pomogne i kolko si sam pomazem :503:

uvejravaju me da sam normalan pa mi to budi nadu da ima sanse da cu jenom osjetiti zivot kako sam prije osjecao .. bar vecinu vremena a ne ponekad u sjecanjima .. kako je vec par godina ..

Mojoj svekrvi fevarin odgovara super,u pocetku joj je dosta smetao,ali prosle su nuspojave i sad joj odgovara,a i koliko mi se cini i olandix. Pila je fevarin prije uz zyprexu i izgledala je kao hodajuci mrtvac,tj.vecinu je vremena prolezala,komunikacija nikakva,bezvoljnost,nehigijena,nezainteresiranost, smrsavila je,zapustila se,to je trajalo nekih mj dana.A sto je meni apsurdno kako je to moguce ako zyprexa i olandix spadaju u istu skupinu lijeka,sa istim sastavom,samo razlicit proizvodjac. Ne drzi vodu. Znaci vrlo vjerovatno nije pila terapiju,tocnije zyprexu (lagala nas je,iako je obecavala i izigrala i mene i supruga,ali nema veze),mislila je da ce joj samo fevarin pomoci,sto je nemoguce. i to sto je prolazila bila je jedno psihoticno stanje,jer sam razgovarala s psihicem o tome.Jer nasla sam joj medju stvarima hrpu tableta 3-4 kutije zyprexe..svega par je falilo. Sada je ok...mislim,koliko moze biti ok,s obzirom na njeno stanje,ali funkcionira nekako,ne provodi cjeli dan u krevetu. Ja joj osobno dajem svaki dan terapiju i pije ju preda mnom(tablete su kod mene). Jer si ona nazalost,sama ne zeli pomoci. Ja ne shvacam,da li je njoj na neki nacin "lijepo" biti bolesna,jer joj se time tolerira njeno ponasanje ili jednostavno ne razumije sto se njoj dogadja. Ona zna da ima psihicko oboljenje,ali kao da ne shvaca koje i koliko je zapravo nju to psihicko oboljenje preuzelo. Zalosno je jos i to sto je njoj toliko bolest uznapredovala da se njoj to manifestira i na njenu inteligenciju i motoriku(popikne se preko svoje noge,padaju joj stvari,i da se razumjemo ne izgleda kao da je nespretna,ja sam nespretna:),nego bas joj steka motorika). Jer i kada je "najbolje" i kada pije ili ne pije tablete to se vidi. Ne mogu zamisliti da ona dodje na forum i pise o svom stanju,ne mogu zamisliti da i bi ona uopce znala sto da napise ili da li bi ona razumjela uopce sto vi pisete.Njena komunikacija je kako bi rekla "minimalna"(npr.kakvo je vrijeme danas,kako je kriza u drzavi i kako je plin skup). Njen razgvor bi bio npr.ONA-Bok. JA-Bok,kak ste? ONA-Dobro. JA: Kak je bilo na poslu? ONA:Dobro. I onda muk. Onda nakon dvije minute ONA:Jel imas cigaretu? JA:Imam,izvolite,hocete li sok/kavu? ONA:Pa moze. I onda opet muk.Pokupi se i ode,i bok. Pokusala sam vise puta normalno razgovarati s njom,ali njede,njeni odgovori su DA,NE,DOBRO,NEZNAM,NECU,HOĆU.Ili samo iskomentira nesto sta vidi na tv-u i to je to. Rijetke ali rijetke su situacije da ona mene pita kako sam ja ili nesto takvo. A razlog svemu tome je koliko se meni cini 20 godina neadekvatnog lijecenja ili nelijecenja. Ali ne krivim ni nju,kako da ju krivim,ni njene roditelje koji su sada pokojni,jer koliko mi je muz rekao sto se sjeca kao djete,ona si nikada nije zeljela pretjerano pomoci i govorila je da nju uvijek svi maltretiraju.Neznam....... Borit su se stim koliko god mogu,ne ocekujem previse,ocekujem samo da ne ide na gore,i da se ne probudi za 10-15 godina i ne prepoznaje mene i supruga.Ali da zna biti jako jako tesko zna,pogotovo psihicki,jer te sve to na neki nacin boli i rastuzuje,sto je toliko nezainteresirana i sto moras imati toliko strpljenja,a za to ni hvala.Ali pokusas se nekako pomirit s time i ne uzimati to sve k srcu.

Svaka cast svima vama koji pisete o tome i na neki nacin razgovarate o tome,jel glavni problem ljudi s tom dijagnozom je da se povuku u sebe i ne komuniciraju s nikim.Ja nemam predrasude apsolutno prema ni jednoj "bolesti" pa ni o ovoj,ali toliko ponekad to sve skupa zna biti naporno jer ne shvacas kako toj osobi pomoci,osim našopati ju tabletama,sto je zalosno,ali hvala bogu pomaze,jer kada moju svekrvu ulovi na najace,to su drame,i bez medikamenata neznamo sto bi.
Moja prepruka ti je da koliko god ti bilo tesko,da pijes tablete,radi sebe,jer cete koliko toliko drzati pod kontrolom,pa mozda i izlijeciti ili pomoci da razmisljas realno i s time si pomognes i mozda i ozdravis....nemoj si raditi ovo sto si je radila moja svekrva godinama.Daj mi reci jel radis? Zivis sam ili s nekim?

Altec777
14.11.2012., 13:31
Nije probitačno biti bolestan u ovakvome svijetu.Mene stigmatiziraju kad god i gdje god stignu,osim par izuzetaka,i bojim se za svoju budućnost jer mogu i ja ponovo puknut jako jer mi zdravlje nije stabilno.I ko bi me onda zaposlio da vidi ma i najmanji simptom kod mene.Sad imam tu mogućnost da se mogu posvetiti sebi i probati se stabilizirati i to je veliki luksuz jer neću zauvjek moći ovako živjeti mada bi volio:)

Ljut sam i ja na ljude i sve to zajedno ali sve više uviđam da se nema smisla ljutiti na razna sranja.

Držite se ljudi ali zapamtite da se jednom živi.

England
14.11.2012., 22:54
Postoji poznato i nepoznato,a između tih dvaju svijetova postoje vrata.Dok se vrata jednom otvore,sve sto je do sada bilo jednostavno postaje komplicirano,pogled na svijet se sasvim promjeni.Moja ulaznica za nepoznato bila je shizofrenija,i poslije puno pokušaja bježanja,shvatio sam od toga se ne mora bježati,shizofreniju treba obgrliti.Pročitao sam u jednom članku da shizofrenija primarno pogađa našu sposobnost razmišljanja s otežanom percepcijom stvarnosti.To nas dovodi do pitanja što je uopće stvarnost?I koja je definicija normalnog?Tko je uopće postavio granice normalnog,i na što se to uopće odnosi?Ako si u večini,znači da si normalan.Od kad znam za sebe,moj pogled na svijet je bio drukčiji,uvijek sam imao osijećaj kao da se ne uklapam jer ne djelimo isto razmišljanje i iste interese.Kad mi je konačno dijagnosticirana shizofrenija,pao sam u tešku depresiju,4 puta sam bio hospitaliziran pokušavajući se „izlječiti“ jer sam htio biti dio te večine.Sve dok nisam shvatio da se nemam od čega izlječiti.Pokušavali su me liječiti tako što su me trovali raznim tabletama koje su mi kao trebale pomoći da budem normalan.Pokušavali su me izlječiti raznorazni psihijatri,sve od slabo poznatih psihijatra pa do elite psihologije u RH,u PB Vrapće.Nikad mi nije bio jasan taj proces liječenja,jer ustvari oni te žele izlječiti tako da ti nametnu svoje stavove,da gledaš na svijet kao večina ljudi.A ni sami ne shvačaju da ni oni nisu normalni,nitko nije normalan.Niti jedan „normalan“ čovijek nije sposoban razmišljati sam,niti jedan čovijek nema svoju osobnost,vec je svaki čovjek produkt okoline.Svima su nametnute ideje kakvi bi trebali biti.Ljudi ne odlučuju kakvi će biti,već o tome odlučuje njegova okolina.Sve od malih nogu,poprimiš ista razmišljanja kao i tvoji roditelji,kasnije u životu ti stavovi i taj pogled na svijet ti ostaje,ljudi ne trebaju razmišljati,jer svi drugi to čine za njih.I tako je bilo oduvijek,kako su vremena prolazila,mijenjale su se vrijednosti,tako su se mijenjale i ljudske osobnosti.Danas su jako tužna vremena,jer ljudi su izmanipulirani televizijom i maloumnom glazbom koja poručuje da su glavne vrijednosti novac i raznorazne bizarne stvari.I onda oni pokušavaju izlječiti mene,jer imam iskvareni pogled na realnost.Realnost koju ja vidim je jako jako depresivna,što je i glavni razlog tolikom broju samoubojstva ljudi koji „boluju“ od shizofrenije.Jer vide svijet onakvog kakav je zapravo,kakvi su ljudi zapravo.“Normalni“ ljudi su marionete,svaki čovijek ima neke nametnute vrijednosti,ali te stvari su bezvrijedne.Kao primjer,dijamanti su bezvrijedni,pridodane su im vrijednosti neke drolje koja misli da je dijamant jednako ljubav.Da imam izbora biti bolestan ili normalan,uvijek bi izabrao bolestan.Ne mogu shvatiti to kako ja imam otežanu percepciju stvarnosti,moj pogled na sve ovo je bizaran.Ljudi rade raznorazne stvari da bi bili dio te večine,koja im govori da ako nisi kao njihovi idiotski idoli,ili ako nemaš markiranu odjeću manje si vrijedan,i onda ja imam bizaran pogled na svijet??!Čitam nekakve sasvim blesave članke o shizofreniji i kako je zapravo shizofreničaru i pitam se tko je pisao takve gluposti,ni jedan psihijatar na svijetu,bilo kako dobar bio ne može ni približno objasniti kako je to biti shizofreničar.Ovaj tekst napisao sam zbog toga što uporno pokušavate pomoči nama,jer nismo kao vi.Ja mislim da smo mi ustvari oni koji su normalni.Jer ako razmislite o tome,vi imate otežanu percepciju stvarnosti,vi ste ti koji imaju bizaran pogled na svijet.Došli smo do zaključka da normalan čovijek ustvari ni nema slobodnu volju,ni ne razmišlja sam.Ako mislite da sam u krivu,dobro razmislite o svim stvarima koje vas određuju kao čovjeka i vidjet čete da to ustvari niste vi,to nisu vaša razmišljanja i vaše želje,vaši stavovi.Vi niste ono što mislite da jeste,to nije nikad bio vaš izbor ili vaša slobodna volja.Ako dobro razmislite,nikad ni niste imali svoj pogled na svijet,ljudi i stvari kojima ste bili okruženi su stvorili tog čovijeka kakav ste danas.Vi niste normalni samo zato jer ste večina,vi ste sve samo ne normalni.

I meni se svidja ovaj post, jedan od jako zanimljivih razmisljanja.

Kada se svijet posmatra iz subjektivnog ugla i opisuju dozivljaji onda drugi to cesto ili ne moze da razumije ili tesko razumije, shvatiti to u potpunosti je jako tesko. Neko opet moze, zavisi od talenta, strpljenja i sposobnosti empatije.
Ako neko misli da je sve u redu sa njim a okolina ne valja, pa s tim shvatanjima i gradi stavove i odnos, naravno ima pravo u tim. Ali postoji i objektivno posmatranje ponasanja. neko moze tvrditi da je spoznao neke vece dimenzije i transcendencije i da naravno ima uvid u pogresku drustva i okoline, ali moze se istovremeno desavati da pretjeruje sa svojim ponasanjem u bilo kojem segmentu, daje sebi puno slobode da kaze neku neukusnu rijec, da nekog zadirkuje i zaj..., da pljune u otmjenom drustvu kad god hoce, da se smije onako kako misli da treba, da grimasira, da bude nametljiv itd..itd.. On sve ovo ne vidi i misli da je sve sa njim u redu, a gledajuci sa strane itekako se vidi na nista nije u redu, pa u skladu s tim ti treba popraviti stvar.
Potrebo je naci i napraviti sklad, uravnoteziti odnos sa drugim licima i svojim unutrasnjim svijetom i shvatanjima, pokusati sve svoje radnje sagledati racionalno i biti uskladjen u drustvu. Nebitno dali je drustvo ''normalno'' potrebno je u zajednici fleksibilno funkcionirati, inace niko nece da trpi necije hirove niti jake uvrede, a itekako sam ih licno dozivljavao od pojedinaca koji imaju problem sa psihozom a pod medikamentima su.
On treba da ima svoj svijet i stav, i treba da ga drugi postuju, ali on mora postovati i druge, ako to ne umije nece se moci adaptirati u zajednicu, a adaptacija je bitna stvar, jedino zajednica omogucuje opstanak i istinsku srecu, svaka solo aktivnost ima neugodne posljedice ako se pri ruci nema velika svota novca na bank. racunu. Posto je bitno razvijati svoj duh, svijest isto tako porebo je razvijati i socijalne vjestine, i socijale kontakte u smislu grdnje harmonicnog odnosa sa drugima. Niko nije savrsen, pa ni epohe u kojima zivomo, ali kako promjeniti trend drustva? pitanje je . Nema tu pozitivnog odgovora.

crazy person
15.11.2012., 10:25
Ja se uopće ne čudim što neki ljudi sa shizofrenijom razviju bizarno sebstvo. Ipak je njihova percepcija ta da su većina ljudi ustvari bizarni. Meni se čini da ljudi glume emocije, imaju svakakve čudne intencije, buka im je u umu, razgovaraju i uživaju u bizarnim i često trivijalnim stvarima i tako dalje. Kako održavati kontakt sa takvim ljudima nego napraviti neko svoje bizarno lažno sebstvo kao odgovor.

Teško je nakon svih psihoza i transcendentalnih iskustava zadržati socijalne kontakte. Mislim, ja imam svoje prijatelje ali to su ljudi koji su već vidjeli neke stvari kao i ja ili su na rubu psihoze pa kuže koliko je realnost fluidna. Ja s tim ljudima mogu pričati o višim bićima i nemanifestiranoj realnosti, a šta ću pričati sa običnim ljudima - o seksu, novcu i drugim ljudima. To me ne zanima.

Meni psihijatar kaže da je cilj mojeg oporavka resocijalizacija. Ali ja uopće ne želim biti socijaliziran. Volim bit sam u tišini svojeg uma istreniranog psihozom i iskustvom nemanifestirane realnosti.

nalicje
15.11.2012., 19:25
ja znam da se s šizom može normalno živjeti...pišem godinama blog Šiza je samo kriza (tako ukucati u google) pa ako nekoga zanima kako je živjeti s šizom iz prve ruke

England
15.11.2012., 23:01
Ja se uopće ne čudim što neki ljudi sa shizofrenijom razviju bizarno sebstvo. Ipak je njihova percepcija ta da su većina ljudi ustvari bizarni. Meni se čini da ljudi glume emocije, imaju svakakve čudne intencije, buka im je u umu, razgovaraju i uživaju u bizarnim i često trivijalnim stvarima i tako dalje. Kako održavati kontakt sa takvim ljudima nego napraviti neko svoje bizarno lažno sebstvo kao odgovor.

Teško je nakon svih psihoza i transcendentalnih iskustava zadržati socijalne kontakte. Mislim, ja imam svoje prijatelje ali to su ljudi koji su već vidjeli neke stvari kao i ja ili su na rubu psihoze pa kuže koliko je realnost fluidna. Ja s tim ljudima mogu pričati o višim bićima i nemanifestiranoj realnosti, a šta ću pričati sa običnim ljudima - o seksu, novcu i drugim ljudima. To me ne zanima.

Meni psihijatar kaže da je cilj mojeg oporavka resocijalizacija. Ali ja uopće ne želim biti socijaliziran. Volim bit sam u tišini svojeg uma istreniranog psihozom i iskustvom nemanifestirane realnosti.

ni ja nevolim biti socijalan, vise mi odgovara solo aktivnosti. ali
nuzda te natjera za se bude socijalan.

Kako ti mislis zaradjivati za zivot ako nemas ustedjevine viska?

F.A.Q
16.11.2012., 04:26
Ja se uopće ne čudim što neki ljudi sa shizofrenijom razviju bizarno sebstvo. Ipak je njihova percepcija ta da su većina ljudi ustvari bizarni. Meni se čini da ljudi glume emocije, imaju svakakve čudne intencije, buka im je u umu, razgovaraju i uživaju u bizarnim i često trivijalnim stvarima i tako dalje. Kako održavati kontakt sa takvim ljudima nego napraviti neko svoje bizarno lažno sebstvo kao odgovor.

Teško je nakon svih psihoza i transcendentalnih iskustava zadržati socijalne kontakte. Mislim, ja imam svoje prijatelje ali to su ljudi koji su već vidjeli neke stvari kao i ja ili su na rubu psihoze pa kuže koliko je realnost fluidna. Ja s tim ljudima mogu pričati o višim bićima i nemanifestiranoj realnosti, a šta ću pričati sa običnim ljudima - o seksu, novcu i drugim ljudima. To me ne zanima.

Meni psihijatar kaže da je cilj mojeg oporavka resocijalizacija. Ali ja uopće ne želim biti socijaliziran. Volim bit sam u tišini svojeg uma istreniranog psihozom i iskustvom nemanifestirane realnosti.


da pogodim .. izmedju ostalog vele da si nezreo i tvrdoglav ..? =:)

ma (ne)moguce da smo dvoje u istom stanju a bolest nije zarazna .. jedino kaj ja (ne)znam nis o sizofreniji :kava:

p.s. znam puno ljudi .. di god se maknem .. di god radim poznati dolaze .. puno vise od drugih s kojima radim .. ak sam ja asocijalan onda je pero lozac zrno graska pod princezom :D .. ma nije mi se dalo .. ego se toliko umislio da ne vidi potrebu za salom

crazy person
16.11.2012., 09:35
ni ja nevolim biti socijalan, vise mi odgovara solo aktivnosti. ali
nuzda te natjera za se bude socijalan.

Kako ti mislis zaradjivati za zivot ako nemas ustedjevine viska?

Ja bi u biti volio u samostan otići - tamo ću biti s ljudima koji su slični meni, ako me ne prime onda možda kao beskučnik i meditiranje po cijeli dan. Radio sam dvije godine, ali to mi je zadnji izbor ako sve drugo ne uspije. Vidjet ćemo gdje će me realnost odvest.

crazy person
16.11.2012., 09:38
da pogodim .. izmedju ostalog vele da si nezreo i tvrdoglav ..? =:)

ma (ne)moguce da smo dvoje u istom stanju a bolest nije zarazna .. jedino kaj ja (ne)znam nis o sizofreniji :kava:

p.s. znam puno ljudi .. di god se maknem .. di god radim poznati dolaze .. puno vise od drugih s kojima radim .. ak sam ja asocijalan onda je pero lozac zrno graska pod princezom :D .. ma nije mi se dalo .. ego se toliko umislio da ne vidi potrebu za salom

Kažu mi da sam lijen. :D
Ali ja rađe provedem dan u meditaciji nego da idem radit.
Možda ću morat ić radit, ali ću ponovno i učit jer me psihoza 'isprazni' skroz.

lucka1989
16.11.2012., 09:52
Evo Vam primjer ponasanja osobe sa shizom njenog totalnog nerealnog i znam da ce ruzno zvucati ali sebicnog i bezosjecajnog ponasanja. Moj sin koji je tada imao samo 9 mjeseci,bio je do tada zdrava bebica,zavrsio je u bolnici,bili smo u šoku,mukama,plakali,molili se,bilo je strasno. Njegova baka,mu nije dosla ni u bolnicu,niti ju je previse to interesiralo,niti je pitala sto mu je,samo je znala da je tamo,ali bila je totalno nezainteresirana. Kada bi ja dosla iz bolnice(jer sam ja bila preko noci uz njega na stolici,a popodne bi dosla odspavati),dosla bi ona i trazila me cigaretu,ni da pita kako sam,niti ista. A kada je dosao iz bolnice,rekla je "Oprosti sto nisam dosla u bolnicu,DOĆI ĆU MU DRUGI PUT KAD ZAVRŠI TAMO"..... Nemogu opisat koliko me je to povrijedilo,a ona nije ni shvatila da me to povrijedilo. Teško je,jako,jer ocekujete razumjevanje a neznate ga pruziti. Kada vam se i zeli pomoci,odbijate ju. Vjerujem da je i vama tesko,i da sevi osjecate neshvaceno i odbaceno...ali s druge strane odbijate pomoc,razgovor i lijecenje. JAKO JAKO JE TESKO ZA OBJE STRANE....

lucka1989
16.11.2012., 09:58
Oprostite ako ce se tko osjecati uvrijedeno i povrijedeno...nije mi bila namjera. Ovo je moje jedno od iskustava...a bilo ih je...

Almost Rosey
16.11.2012., 10:15
Oprostite ako ce se tko osjecati uvrijedeno i povrijedeno...nije mi bila namjera. Ovo je moje jedno od iskustava...a bilo ih je...

Onda ga nemoj generalizirati na sve osobe s poremećajem, jer ne postoje dvije iste osobe s dijagnozom shizofrenije.

tamaradujm
16.11.2012., 11:23
lucka1989, kakve veze ima što se ona tako ponijela sa tom dijagnozom?? Ona je takva osoba jednostavno, to nisu simptomi sch!

lucka1989
16.11.2012., 12:43
lucka1989, kakve veze ima što se ona tako ponijela sa tom dijagnozom?? Ona je takva osoba jednostavno, to nisu simptomi sch!

Kako nema veze sa dijagnozom..kada sam razgovarala sa psihijatrom o tome,i rekao je da su ljudi teze oboljeli "bezosjecajni".... Bez volje,u svom svijetu,ne vole drustvo,i ne razumju.Ne znam mozda grijesim. zao mi je ako sam ikog povrijedila,ne kazem da su svi takvi.

lucka1989
16.11.2012., 13:28
Svi smo razliciti,i ne kazem da su svi takvi. Ima slucajeva koji normalno zive i funkcioniraju,a ima koji ne. Kod svakog se drugacije manifestira. I jos jednom,ispricavam se ako sam koga uvrijedila,ja vjerujem da ste jako puno vas osobe koje funkioniraju normalno uz terapiju,i drago mi je zbog toga. Ali ima i dosta njih koji ne piju terapiju,ne funkioniraju i bolest ih popapa..a i kod nekih jednostavno terapija nema ucinka. I ti koji puno godina ne piju tablete i ne lijece,vjerovatno nisu ni u stanju pisati i citati na forumu,i sigurna sam da medju vama nema takvih tezih slucajeva. Jer zamislite ona boluje od 1987,a nikad se nije adekvatno lijecila. Znaci vec 25 godina. I ne govorim to bezveze,razgovarala sam sa strucnom osobu,koji je inace cijenjen i dobar psihijatar,ovo sto sam opisala gore,ima jednim vecim djelom sa dijagnozom. Nije ona uvijek takva,ovisi da li je u tom trenu manicna,depresivna ili normalna. Ja sam opisala njeno ponasanje dok je bila depresivna. Ali problem je sto je puno takvih manicnih i depresivnih momenata,koji se izmjenjuju,a sve manje ovih normalnih. Ja sam samo iznjela svoj slucaj,i nikoga od vas ne opisujem ovakvim. Ovisi od osobe do osobe,i od trajanja i jacine bolesti. Da li zna itko od vas neku internetsku stranicu za obitelj oboljelih? hvala.

Pringles
16.11.2012., 15:02
@lucka, ponašanje osobe koja je u akutnom stanju bolesti ne može se uspoređivati sa stanjem u kojem je osoba kada je bolest pod kontrolom. A ovi događaji koje opisuješ se odnose na njezino akutno stanje.

Vi, tvoj suprug i ti, se očito jeste u međuvremenu informirali i konzultirali s liječnicima o njezinoj bolesti (shizoafektivnom poremećaju, što nije identično sch) i pomažete joj pri uzimanju terapije, a to je izuzetno važno i pokazuje veliku brigu za njezino zdravlje. Čini mi se, možda griješim, da si zapravo ti više angažirana u vezi brige za svekrvu, što je zaista hvale vrijedno. I baš zato što si toliko izložena, ne bi bilo loše pokušati prihvatiti da njezine reakcije u takvom stanju nisu reakcije zdrave osobe, i također pokušati ne imati od nje očekivanja u smislu uzvraćanja empatije. U stanju depresije ona za to baš i nije sposobna. Recimo, kao da se od osobe s nogom u gipsu očekuje da trčkara. I čim prije to prihvatiš uštedjet ćeš si puno živciranja i spriječiti ili barem ublažiti to da se osjećaš toliko povrijeđenom.

I naravno, neke osobe nikako nisu sposobne za neku prosječnu dozu empatije, bile one bolesne ili zdrave.

Briga za psihički oboljelu osobu te suživot s njom naravno da nije uvijek lak i jednostavan, baš kao što nije jednostavan suživot s osobom oboljelom od bilo koje druge bolesti. I svima koji su involvirani u brigu oko kroničnog bolesnika dobro bi došao određeni suport. Što se tiče psihičkih bolesti, ne znam postoje li internetske stranice za obitelji oboljelih, međutim postoje udruge koje se bave problematikom koju imaju osobe oboljele od psihičkih bolesti i možda bi mogla njih kontaktirati i tamo se informirati u vezi podrške. Koliko znam u njihovom radu sudjeluju i članovi njihovih obitelji.

Udruga za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja Svitanje (http://www.udruga-svitanje.hr/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=2&Itemid=2)

Udruga za društvenu afirmaciju osoba s duševnim smetnjama Sjaj (http://www.sjaj.hr/)

nalicje
16.11.2012., 17:01
danas nasreću je medicina napredovala i uz suradnljivost se može naći optimalna terapija. dio emocionalne zaravnjenosti treba riješiti psihoterapijom koja je nažalost skupa, ali se isplati. prije sam bila bolesna svake dvije godine, a sad sam dobro 6 i pol. nisam nikad imala negativnih simptoma jer duboka vjerujem da se svaka bolest pa i šiza može prevladati

lucka1989
16.11.2012., 17:31
@lucka, ponašanje osobe koja je u akutnom stanju bolesti ne može se uspoređivati sa stanjem u kojem je osoba kada je bolest pod kontrolom. A ovi događaji koje opisuješ se odnose na njezino akutno stanje.

Vi, tvoj suprug i ti, se očito jeste u međuvremenu informirali i konzultirali s liječnicima o njezinoj bolesti (shizoafektivnom poremećaju, što nije identično sch) i pomažete joj pri uzimanju terapije, a to je izuzetno važno i pokazuje veliku brigu za njezino zdravlje. Čini mi se, možda griješim, da si zapravo ti više angažirana u vezi brige za svekrvu, što je zaista hvale vrijedno. I baš zato što si toliko izložena, ne bi bilo loše pokušati prihvatiti da njezine reakcije u takvom stanju nisu reakcije zdrave osobe, i također pokušati ne imati od nje očekivanja u smislu uzvraćanja empatije. U stanju depresije ona za to baš i nije sposobna. Recimo, kao da se od osobe s nogom u gipsu očekuje da trčkara. I čim prije to prihvatiš uštedjet ćeš si puno živciranja i spriječiti ili barem ublažiti to da se osjećaš toliko povrijeđenom.

I naravno, neke osobe nikako nisu sposobne za neku prosječnu dozu empatije, bile one bolesne ili zdrave.

Briga za psihički oboljelu osobu te suživot s njom naravno da nije uvijek lak i jednostavan, baš kao što nije jednostavan suživot s osobom oboljelom od bilo koje druge bolesti. I svima koji su involvirani u brigu oko kroničnog bolesnika dobro bi došao određeni suport. Što se tiče psihičkih bolesti, ne znam postoje li internetske stranice za obitelji oboljelih, međutim postoje udruge koje se bave problematikom koju imaju osobe oboljele od psihičkih bolesti i možda bi mogla njih kontaktirati i tamo se informirati u vezi podrške. Koliko znam u njihovom radu sudjeluju i članovi njihovih obitelji.

Udruga za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja Svitanje (http://www.udruga-svitanje.hr/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=2&Itemid=2)

Udruga za društvenu afirmaciju osoba s duševnim smetnjama Sjaj (http://www.sjaj.hr/)

Angaziram se oko nje,sto vise mogu. Zao mi je sto njeni roditelji koji su sada pokojni nisu dali sve od sebe,ali ne krivim nikoga,ne znam ni kako se prije 20 godina pristupalo svemu tome i da li su oni upce shvacali ozbiljnost situacije.a najmanje supruga krivim,jer vjerujem da ni njemu nije bilo lako,a i od kada se on sjeca kao dijete,on ju poznaje kao takvu.I da...nije nasljedio od nje,tj.prosao je dobnu granicu kada se bolest manifestira :) Vjerujem da je tesko nekome pomoci,ako bas i ne prihvaca pomoc,jer njega bas i ne slusa. Ali eto...mene jos nekako i hoce poslusati,valjdajer imam puno stpljena za nju i pije terapiju svaki dan,ja joj osobno dajem,da popije preda mnom,i nadajmo se samo da nece biti vise onako losih stanja i pogorsanja. Hvala vam na podrsci ....LP:)

Cisco Kid
16.11.2012., 21:32
ja znam da se s šizom može normalno živjeti...pišem godinama blog Šiza je samo kriza (tako ukucati u google) pa ako nekoga zanima kako je živjeti s šizom iz prve ruke

Čitam tvoj blog od kada ga pišeš, ti si super osoba koja ide kroz život ponosna bez obzira na svoju "boleštinu"!

nalicje
17.11.2012., 13:25
Čitam tvoj blog od kada ga pišeš, ti si super osoba koja ide kroz život ponosna bez obzira na svoju "boleštinu"!

trudim se živjeti, a šiza je dio mog života i ja sam je prihvatila. istina mnogo puta sam pomislila kako bi bilo lijepo da je nema...dan po dan to je moj moto

trpim
22.11.2012., 11:02
DA NE DULJIM

1.emocionalna trauma
2.tjeskoba
3.samoća

emocionalno sam tup, nemam tjelesnih osjecaja, kad legnem spavat ne da ne mogu zaspat nego jednostavno lezim i nemam osjecaj umora sto god radio, a ujutro neznam jesam li uopce spavao, konstantno zujanje u glavi, impotentan sam(zadnjih 6 mjeseci kako su problemi poceli). imam sulude ideje, sulude misli, a sve sto radim je mirno sjedim i ne micem se. u nicem ne vidim nesto sto bi me moglo zainteresirati da se toga prihvatim. cudan sam sam sebi. kad pricam cini mi se kao da ja to ne govorim. ne mogu razmisljati normalno. dogadjaji koji su me doveli do ovog stanja sad mi se cine kao da uopce nisu dio moga zivota. ima li itko misljenje da li su ovo simptomi shizofrenije?

crazy person
22.11.2012., 13:41
Ja sam u psihozi imao problem s emocijama, od jako intezivnih pa do kompletnog nedostatka. Sad sam u kompletnom nedostatku. Ja ne bi rekao da je zujanje u glavi slušna halucinacija, ovisi, da li dolazi izvana ili iznutra? Opiši neku suludu ideju - da li ti se čini da se realnost mjenja po tvojim idejama? Recimo, ja sam mislio da mi se misli emitiraju na nekom skrivenom TV kanalu i da svi to gledaju. Ovo s pričanjem bi mogla bit mala diasocijacija. Uglavnom, ako ne možeš funkcionirati, trebaš kod psihijatra. On će vidjet da li je psihoza ili ne.

loreto
22.11.2012., 18:37
printerice molim te javi se.....na privat...dube javi se porukom na pp...molim te......

nalicje
22.11.2012., 19:27
DA NE DULJIM

1.emocionalna trauma
2.tjeskoba
3.samoća

emocionalno sam tup, nemam tjelesnih osjecaja, kad legnem spavat ne da ne mogu zaspat nego jednostavno lezim i nemam osjecaj umora sto god radio, a ujutro neznam jesam li uopce spavao, konstantno zujanje u glavi, impotentan sam(zadnjih 6 mjeseci kako su problemi poceli). imam sulude ideje, sulude misli, a sve sto radim je mirno sjedim i ne micem se. u nicem ne vidim nesto sto bi me moglo zainteresirati da se toga prihvatim. cudan sam sam sebi. kad pricam cini mi se kao da ja to ne govorim. ne mogu razmisljati normalno. dogadjaji koji su me doveli do ovog stanja sad mi se cine kao da uopce nisu dio moga zivota. ima li itko misljenje da li su ovo simptomi shizofrenije?

ne mora uvijek biti najgore,,,potrebno se je posavjetovati...otići liječniku, psihijatru...što se ranije počne s liječenjem manja je mogućnost da bolest eskalira

Ive83s
27.11.2012., 20:09
Pozdrav.

Potreban mi je savjet, mišljenje, nešto...

Tata mi je prije nekih 23 godine obolio od shi. Primao je srećom terapiju koja mu je stvarno odgovarala i s kojom je mogao više manje normalno funkcionirati.. pa koliko normalno može funkcionirati osoba pod jakim antipsihoticima i antidepresivima.

Za svo to vrijeme dvaput se dogodilo da je prestao piti lijekove jer je smatrao da mu više nisu potrebni, pa se bolest vratila, ali nakon kraće hospitalizacije i ponovnog uzimanja lijekova oba puta se vrlo brzo oporavio. Iz tog razloga i nisam baš upoznata sa ovom bolešću jer oca 85% vremena i nisam doživljavala bolesnim.

Ove godine je počeo osjećati da mu tablete ne djeluju više kao prije, da postaje imun na njih te su se pojavile i teže nuspojave (fizičke). Tražio je promjenu terapije. Pritom je i hospitaliziran. Svi smo očekivali da će to biti kratkotrajan proces- primiti će nove lijekove i sve će biti OK.

I počelo je ok, prva 2mj, i onda se sve zakompliciralo, ne odgovara mu terapija nikako i osjeća se gore sad nego prije. Ja sam užasno zabrinuta za njega, bojim se da će oporavak ovog puta ići jako jako polako, ne znam kako će to utjecati na njega jer on bolnicu ne voli i ne osjeća se dobro tamo. A kući ne može biti.

Bojim se da će biti kao ekspreminentalni kunić, da će isprobavati razno razne lijekove na njemu dok ne nadju kombinaciju koja mu odgovara. Nažalost, previše je danas bolesnih po bolnicama, doktori nemaju vremena baviti se sa svakim pojedinačno, i to se nažalost jako vidi. :(

E sad, što sam htjela pitati..
Je li za svaku osobu moguće naći kombinaciju lijekova koja će joj odgovarati? I je li dobro prepustiti sve nadležnom liječniku ili tražiti pomoć sa strane? Ako da, od koga? Pustiti da sve ide svojim tijekom ili...? Može li se kako pomoći????

Može li mom tati opet biti dobro, s obzirom da je prije bio dobro, ili starenjem/godinama psihičko zdravlje opada? Nekad i nepovratno.. :confused:

P.S. Još nešto me zanima. Pati li osoba za vrijeme blaže psihoze? Kad psihoza prođe sjeća li se svega što je mislila/pričala u to vrijeme ili sve zaboravi? U normalnom stanju osjeća li se osoba loše kad se sjeti stanja psihoze?

tamaradujm
27.11.2012., 20:48
Pozdrav.

Evo, ovako, ja ti mogu govoriti iz svog iskustva. Vrlo vjerojatno ti otac misli da se osjeća lošije od drugih lijekova nego prije njih jer nije u potpunosti kritičan prema novoj terapiji, tj ne prihvaća u potpunosti terapiju ili su to naprosto simptomi bolesti koji se još nisu do kraja povukli. Rješenje problema je da podupireš i ohrabruješ oca što više kako bi pio terapiju jer će mu s vremenom biti sigurno bolje. Ljudi su skloni u stanjima kada se osjećaju lošije za sve okrivljavati način liječenja i lijekove jer im je teško prihvatiti da bez njih nisu zdravi. Možda se varam, ali vjerojatno je objektivnije bolje, nego što on to subjektivno misli?

Ja sam gotovo sigurna da će tvoj otac naći kombinaciju lijekova koja mu u potpunosti odgovara jer si sama rekla da je oduvijek dobro reagirao na lijekove :)

Ja sam se, nakon što je psihoza prošla, sjećala svega što sam za vrijeme nje pogrešno mislila i zbog toga mi je, nažalost, ponekad i danas teško...

Ive83s
27.11.2012., 21:16
Uh, nažalost ne, tata mi je tek sad loše otkad je na novoj terapiji. Čini mi se da on sam i nije svjestan koliko mu nije dobro, s obzirom da je potpuno izgubljen u vremenu i prostoru, ali pravo njegovo stanje vidimo mi oko njega i njegov doktor.

Svih ovih godina (osim ta dva puta kad je prestao uzimati lijekove) on je bio OK. I sad prije par mjeseci kad je odlučio otići u bolnicu je isto bio OK. Samo malo više nervozan. Tek nakon hospitalizacije i nove terapije kod njega su se pojavili simptomi bolesti- kao nekakva paranoja, jako puno priča a dosta toga izmisli.

Zato me i brine cijela ova situacija, jer je pod liječničkoj skrbi i pod antipsihoticima a njemu se javlja psihoza. :ne zna:

Hvala ti tamaradujm.

crazy person
27.11.2012., 22:05
Teško je i doktorima. Svi smo individualni. Meni su tek eksperimentalni ljekovi maknuli neke simptome, a neki su još i ostali. Uglavnom, nadam se da će naći pravu terapiju.


P.S. Još nešto me zanima. Pati li osoba za vrijeme blaže psihoze? Kad psihoza prođe sjeća li se svega što je mislila/pričala u to vrijeme ili sve zaboravi? U normalnom stanju osjeća li se osoba loše kad se sjeti stanja psihoze?

Meni je dio psihoze bio stvarno kaotično stanje uma, pa mogu reči da sam patio zbog toga. Sjećam se svih bizarnih umišljaja, mogao bi knjigu napisat. Imam samo jednu rupu u memoriji - ne sjećam se kad su me odveli u bolnicu. Sada se ne osjećam loše zbog psihoze, jer ja u biti nisam ništa čudno radio osim što sam skroz prestao funkcionirati. Ali naravno ne bih htio da se ponovi.

lucka1989
28.11.2012., 13:58
Dobar dan!
Trebala bi savjet,misljenje....

Vec sam pisala ovdje...Moja svekrva ima 47 godina,i boluje od shizoafektivnog poremecaja (f25), dijagnoza joj je postavljena sa 25 godina,koliko sam pricala sa njom i shvatila ju ona je sa 15-ak godina pocela osjecati da je "drugacija" (zatvarala se u sobu,pocela povlaciti u sebe,slusala cijelo vrijeme ploće,nije izlazila,niti druzila se sa vrsnjacima,bila u svome svijetu i to joj je najbolje pasalo). Kao mala je dozivjela veliki šok,sa 8 godina je izgubila mladju sestru,koja se ugusila prilikom udara groma u televizor i požara,jer ona i majka su ju zatekle u sobi pokojnu,i kaze da ju je taj dogadjaj jako promjenio. U obitelji njena baka je bolovala od shizofrenije ili nekog slicnog psihickog problema (ne znamo,jer nikada joj nisu postavljjoene dijagnoze i nikada se koliko mi imamo saznanja nije lijecila),uglavnom po pricama jako je bila psihicki bolesna,i uz sve to je i pila.Moj suprug,sin od svekrve,ima 27 godina,i nije mu se razvila bolest. Uglavnom,jako sam oduljila,pa da prijedjem na stvar. Moja svekrva,nikada nije adekvatno lijecena,da li zog neznanja,needuciranosti ili njenog neshvacanja,to je sada tako nebitno,sto je tu je...necu se vracati u proslost,samo mi je bitno sto ce biti u buducnosti. Ja sam se u potpunosti posvetila njoj i njenom stanju,pila je neko vrijeme zyprexu i fevarin,i nije joj odgovaralo.Sada u nazad mjesec dana pije olandix i zyprexu u kombinaciji. Ali ja ne vidim nikakvog pomaka...Naprotiv,ona samo tone i tone. U depresiji je vec 3-4 mjeseca,smrsavila je,cijelo vrijeme je u krevetu gledajuci tv ili samo lezajuci u tisini,jako puno pusi,nema volju za apsolutno nicim,ja i suprug se naprosto mucimo da uspostavimo komunikaciju sa njom,i razgovaramo sa njom. Stanje joj se u nazad godinu dana drasticno pogorsalo,i prije se je vidjelo da je bolesna,ali je puno vise izlazila medju ljude,pila kavu sa nama,odlazila u crkvu,a sada nista. Jedino sto ju jos izvlaci,je sto radi (radno mjesto skroz prilagodjeno njoj,ne mogu joj dati otkaz jer radi tamo vec skoro 30 godina i ne radi na poslu scene). Prije je imala epizode,tipa,svadjala se,derala,divljala po naselju,bacala stvari,agresivno se odnosila,to ju drzalo nekih 2 tjedna i proslo bi. Ne kazem da je tada bila "bolja" nego sada,ali je bar imala neki kontakt sa okolinom. Zadnju takvu scenu je imala prije 6 mjeseci,i onda je bio mir,otisli smo sa njom kod psihijatra,pocela je piti redovito terapiju,imala je na pocetku nuspojave,ali prosle su i nakon 2 mjeseca samo bum,depresija,nezainetresiranost,jako slaba kocentracija. Promjenjena terapija,ali nista.Ona je vec 3-4 mjeseca konstantno pos "psihozom". Po prici sa njom,ona nema nikakve halucinacije,ni zvucne ni vidne. Ali jako se bojim za nju,da ne dodje do toga i da ne "pukne" skroz. Ako ima tko bilo kakav savjet ili bilo sto,bila bi jako zahvalna?

Jos jednom oprostite zbog ovako dugog posta,ali i suprug i ja smo zaista ocajni,kako joj pomoci i izvuci je iz te depresije,jer vidimo da to jako jako lose utjece na njeno stanje. Za psihijatra smo naruceni za 3 tjedna. Prosli put kada smo bili,rekao je da treba pricekati i vidjeti dal ce tablete prodjelovati. Ali bojim se,da iz sekunde u sekundu,ona sve vise gubi bitku. Mozda joj treba pojacati terapiju....? Neznam...

Hvala unaprijed. I svim oboljelima i obitelji,saljem punu podrsku.... LP

blured
30.11.2012., 22:22
evo da se javim ...
Čitala sam neke stare teme o shizofreniji i vidim da se tamo uglavnom pljuju shizofreničari dok se ovdje ustvari i sami javljaju i tak malo pljuvanja malo komentiranja . Moram priznati da sad započinjem ovu temu, ne bi bila ni blizu tako otvorena i iskrena. Kad sam počela nisam imala pojma kolko će to ljudi ustvari pročitati, čak sam se trudila da pišem što više da što više ljudi to vidi i po mogućnosti se zainteresira. Zadovoljna sam s anketom. Neki ljudi su mi frendovi na fb :grli: . Čitam tu često što se piše i očito nakon tolko vremena nisam mogla izdržati , a da se ne javim. Mislila sam da ću uspjeti izdržati , ali nekako mi se čini fer se javiti. Iako sam bolesna jako dugo, imam istu doktoricu i odlično se slažemo .
Desilo mi se nešto što mi se do sad nije desilo. Čudno da nije. Dakle sretnem ja susjedu na cesti i pričam joj : Kak si lijepa , kaj je to novi stil... a ona gleda pred sebe i dođemo do moje kuće a ona gleda pred sebe , i ja stanem i gledam tretirala me ko ništa očito nije htjela ništa sa mnom. Pišem to ovdje zato što je ustvari čudno da mi se to nije već prije desilo, evo tek sada.
Sjećam se da sam ja hvalila lijekove na sva usta. To potpuno stoji , ali lijek neće živjeti život umjesto nas , to moramo sami . To komentiram za ovu skupinu koja leži u krevetu. A jebga svako ima nešto svoje. Ja moram biti aktivna jer bi htjela još svijeta vidjeti , evo u međuvremenu sam bila samo u Rimu, avionom naravno da ne bi mislili . Mislim išla bi u Egipat a ono neredi. Još stignem. :D
Navijam za sve one koji se bore sa tom teškom dijagnozom i za sebe i za njihove obitelji i prijatelje, ništa ljepše od stabilne remisije :cheer::kiss::love:

~outoftheblue~

Altec777
01.12.2012., 16:51
Di ste šizofrenična bando?Jel ste opet malo na odmoru u Vrapčani ili ste se izlječili napokon?Nema vas kad vam je dobro a kad zagusti onda tu trkeljate:)

NTATAS
02.12.2012., 16:02
LAKA JE TO TEME,A ALI ZNAJTE DA SVE N SVIJETU POSTOJI PA S TIM U VEZI TAKVI LJUDI BI TREBALI DA PRATE SVETLO.. A NE DA SE SAZALJEVAJU, NIJE LAKO I SAM SAM ZRTVA RAZNIH PSIHOZA I PROMENJENIH STANJA SVESTI... POGLEDAJTE POD "RAZNO" IMA INTERNET PA S TIM U VEZI TRAZITE POSTOJI IZLAZ, STRAH PREOKUPIRA SVE... AKO MOGU POMOCI TU SAM,,, I SAM SAM ZRTVA I TRAZIM IZLAZ ON POSTOJI ALI JE TEZAK,, BAS...... POLAKO SAMO.. AJDE PRIJATNO

EGO JE GLAVNI KRIVAC ZA SVE, TE OSOBE IMAJU OSECAJ DA SE PREVISE TRAZI OD NJIH? ILI TAKO NESTO,, ZNACI SAMO NAPRED I SAM SAM OPET PONAVLJAM MALA ZRTVICA NEKIH STVARI OKO SEBE I NIJE UOPSTE LAKO,,, ;) PODRSKA, SVAKO DOBRO I NEMOJTE DA SE UNISTAVATE I OKOLINI :D

JA IMAM PSIHOZU F23 ALI SAM "PSIHOLOG" I RADIM NA SEBI PUNO PA AKO IMA NEKO ZA RAZGOVOR TU SAM!

STVARNO MI JE STALO DA SE IZLECIMO,

Almost Rosey
02.12.2012., 16:07
NTATAS, isključi Caps Lock. Pisanje velikim slovima na internetu se percipira kao urlanje, a na ovom forumu se takvi postovi kažnjavaju.

NTATAS
02.12.2012., 16:08
I ONI SAMI ZNAJU DA KADA IMAS PSIHOZU ILI BILO KOJI DRUGI POREMECAJ(SIZOFRENIJE JE JEBENA), ALI EVO NEMAM DRUGI POST OVDE SAM SE NASAO,,, PA AKO IMA NEKO SLICNO STANJE SUTAJ U INBOX,

NTATAS
02.12.2012., 16:09
PRAVILA PRAVILA DA BI ME udaljila ,,, dobro, hvala na sugestiji, puno,,,,,

NTATAS
02.12.2012., 16:10
pisao sam negde ovde na forumu ja sam mislio da sam isus! ali otom potom odog sada vani a vi uzivajte(koliko je moguce da se uziva_

Pringles
02.12.2012., 16:21
PRAVILA PRAVILA DA BI ME udaljila ,,, dobro, hvala na sugestiji, puno,,,,,
Pravila nisu da bi te netko udaljio, nego da bi svima sudjelovanje na forumu bilo što ugodnije i korisnije - u ovom slučaju onima koji te čitaju, a posljedično tome i tebi. :mig:

Druga stvar, osim 'caps lock', jest ta da bi bilo lijepo kada bi izbjegavao postanje više postova na istoj temi u kratkom vremenskom razmaku (minuta-dvije-tri...). Postoji funkcija 'Edit post' pomoću koje se može promijeniti ili nadopisati ono što se želi.

LP!

NTATAS
02.12.2012., 16:22
pa moze li nam tko pomoc?

Almost Rosey
02.12.2012., 16:28
pa moze li nam tko pomoc?

Može ti pomoći stručna osoba, odnosno psihijatar.

tomo45
02.12.2012., 18:01
Bok, ovako bio sam u PB Jankomir 3mj, i dobio sam nalaz akutni polimorfni psihotični poremećaj sa simptomima shizofrenije, rekli su mi da je to shizofrenija i imam sve iste pa ako mi mozete kako pomoci i tak. Hvala :)

lucka1989
03.12.2012., 09:50
evo da se javim ...
Čitala sam neke stare teme o shizofreniji i vidim da se tamo uglavnom pljuju shizofreničari dok se ovdje ustvari i sami javljaju i tak malo pljuvanja malo komentiranja . Moram priznati da sad započinjem ovu temu, ne bi bila ni blizu tako otvorena i iskrena. Kad sam počela nisam imala pojma kolko će to ljudi ustvari pročitati, čak sam se trudila da pišem što više da što više ljudi to vidi i po mogućnosti se zainteresira. Zadovoljna sam s anketom. Neki ljudi su mi frendovi na fb :grli: . Čitam tu često što se piše i očito nakon tolko vremena nisam mogla izdržati , a da se ne javim. Mislila sam da ću uspjeti izdržati , ali nekako mi se čini fer se javiti. Iako sam bolesna jako dugo, imam istu doktoricu i odlično se slažemo .
Desilo mi se nešto što mi se do sad nije desilo. Čudno da nije. Dakle sretnem ja susjedu na cesti i pričam joj : Kak si lijepa , kaj je to novi stil... a ona gleda pred sebe i dođemo do moje kuće a ona gleda pred sebe , i ja stanem i gledam tretirala me ko ništa očito nije htjela ništa sa mnom. Pišem to ovdje zato što je ustvari čudno da mi se to nije već prije desilo, evo tek sada.
Sjećam se da sam ja hvalila lijekove na sva usta. To potpuno stoji , ali lijek neće živjeti život umjesto nas , to moramo sami . To komentiram za ovu skupinu koja leži u krevetu. A jebga svako ima nešto svoje. Ja moram biti aktivna jer bi htjela još svijeta vidjeti , evo u međuvremenu sam bila samo u Rimu, avionom naravno da ne bi mislili . Mislim išla bi u Egipat a ono neredi. Još stignem. :D
Navijam za sve one koji se bore sa tom teškom dijagnozom i za sebe i za njihove obitelji i prijatelje, ništa ljepše od stabilne remisije :cheer::kiss::love:

~outoftheblue~

Hej.... Citala sam tvoje postove...i tvoj suprug,zaista moze biti ponosan,kako se nosis sa svime time. Stvarno svaka cast! Ja imam svekrvu...koja boluje od iste dijagnoze kao i ti...f25.. Pa ako ti nebi bio problem,procitati moj zadnnji post...odmah je iznadtvojeg. Upala je u tesku depresiju...i bojim se za nju..htjela bi joj pomoci...izvuci ju nekako,a neznam vise kako... Hvala puno..i drzi se.:mig:

blured
03.12.2012., 19:30
Hej.... Citala sam tvoje postove...i tvoj suprug,zaista moze biti ponosan,kako se nosis sa svime time. Stvarno svaka cast! Ja imam svekrvu...koja boluje od iste dijagnoze kao i ti...f25.. Pa ako ti nebi bio problem,procitati moj zadnnji post...odmah je iznadtvojeg. Upala je u tesku depresiju...i bojim se za nju..htjela bi joj pomoci...izvuci ju nekako,a neznam vise kako... Hvala puno..i drzi se.:mig:

Eto hvala. Pa prvo utvrdi da nema halucinacije (možda ima a šuti) ili ti to do sada već razlikuješ. A ja ti ne znam reći drugo nego antidepresiv. Al kužiš razlika je to ja sam mlada , živi mi se, sretna sam što su te nove tablete bolje. A tvoja svekrva je druga generacija. Baš sam za nju to i napisala ovaj dio : za ove koji su u krevetu. Jer: i imaš suha usta od ljekova i zna se čovjeku vrtiti od niskog tlaka koji uzrokuju lijekovi , ali to je tak treba to predurati. Ali napisala si da ona i radi znači da nije tako teško zabrazdila. Gle ako ništa od antidepresiva ne možeš biti pospan i puno spavati , pa za početak kad imaš slobodnog vremena , a nisi sediran ideš i već se pokreneš, a zašto je ONA u krevetu baš tvoja draga svekrva , ne znam možda bi i ona htjela nešto , ali stvarno ne može :ne zna: premalo je tu antidepresiva :mudri:

E sori za moje je mentalno zdravlje bolje ak tu ne pišem puno, a jako se lako navući, moram živjeti više u RL, a ne toliko na internetu, nadam se da sam ti pomogla. :mig: :cheer:

edit: s obzirom da ima F25, budi sretna da nema halucinacije, promjene raspoloženja se puno lakše poprave, ali znaš da to nije gripa lalalala.... :w

lucka1989
04.12.2012., 20:22
Eto hvala. Pa prvo utvrdi da nema halucinacije (možda ima a šuti) ili ti to do sada već razlikuješ. A ja ti ne znam reći drugo nego antidepresiv. Al kužiš razlika je to ja sam mlada , živi mi se, sretna sam što su te nove tablete bolje. A tvoja svekrva je druga generacija. Baš sam za nju to i napisala ovaj dio : za ove koji su u krevetu. Jer: i imaš suha usta od ljekova i zna se čovjeku vrtiti od niskog tlaka koji uzrokuju lijekovi , ali to je tak treba to predurati. Ali napisala si da ona i radi znači da nije tako teško zabrazdila. Gle ako ništa od antidepresiva ne možeš biti pospan i puno spavati , pa za početak kad imaš slobodnog vremena , a nisi sediran ideš i već se pokreneš, a zašto je ONA u krevetu baš tvoja draga svekrva , ne znam možda bi i ona htjela nešto , ali stvarno ne može :ne zna: premalo je tu antidepresiva :mudri:

E sori za moje je mentalno zdravlje bolje ak tu ne pišem puno, a jako se lako navući, moram živjeti više u RL, a ne toliko na internetu, nadam se da sam ti pomogla. :mig: :cheer:

edit: s obzirom da ima F25, budi sretna da nema halucinacije, promjene raspoloženja se puno lakše poprave, ali znaš da to nije gripa lalalala.... :w

Žao mi ju je da tako živi. Htjela bi joj pomoci,ona nema gotovo nikakvih veselja u zivotu. Jedino tko joj je jos koliko toliko zanimljiv,je njen unuk,moj sin...ali i to je na kratko svega par minuta,i onda ode. Trudim se,dizem ju iz kreveta,cistim sa njom njezinu sobu,wc,sve..samo da bi se nekako pokrenula,zovem ju na kavu,pokusavam ju razveseliti ili nasmijati necim smijesnim,ali ona kao da se smije reda radi,vecinom joj se neda nista.I kada nesto i radi,pije kavu sa nama itd.,kao da to radi samo zbog nas,tj.kao da to radi samo da to obavi i da moze otici dolje u prizemlje.Cak smo htjeli da dodje kod nas,da zivimo skupa,jer ima mjesta,i tad je napravila scenu. Nema prijatelja,a ne druzi se pretjerano ni sa nama. Prije je bar otisla u crkvu,i znala je otici na Mariju Bistricu,ali sada ni to. Poso,kuća,krevet. Leži,ali ne spava. Što je glavni problem,jer ona ne leži jer joj se spava. Nema halucinacije,ali prica sama sa sobom,puno manje nego prije,ali prica. Ona meni kaze da ona ne prica sa nekim koga cuje,nego razmislja i komentira na glas.Nije ona tako "stara" i nebi htjela da tako nesvjesno unistava sebe i svoj zivot. Kao da si ne zeli pomoci,ili kao da mozda ne shvaca u cemu je problem. Joj..neznam,zao mi ju je,ali ja stvarno neznam vise kako da ju motiviram i izvucem iz ovog stanja. Bas zbog toga sto je dosta sama i sto se ne druzi,bojim se da sa time ne krenu halucinacije. Iskreno,stvarno se divim,svima vama koji se borite sa svime time,sto se nedate i sto uspjevate drzati sve to pod kontrolom,i zivjeti zivot. Vasi bliznji trebaju biti ponosni na vas. I to sve vam treba biti poticaj za dalje. Jer to znaci da se borite,i da cete biti sve jaci i jaci,to vam treba biti poticaj.Ona je nazalost odustala i prestala se boriti,i jako sam tuzna zbog toga :( Zato cemo se mi svi skupa boriti za nju,i pokusati poduzeti sve da joj bude bolje. Hvala ti na savjetu,popricati cemo sa psihijatrom,da joj poveca dozu antidepresiva. Necu ti smetati vise. Uzivaj u zivotu i svu srecu ti zelim. I da sorry,na ovako dugom postu.Nadam se da te nisam udavila.:) Pozdrav....:grli:

ludi mjesec
04.12.2012., 20:57
Koji su simptomi shizofrenije a da nisu halucinacije,priviđenja i umišljanja da te netko prati,glasovi u glavi,naredbe iz televizora,neuzimanje hrane jer te netko hoće otrovat i druga tipična sranja koja spadaju pod shizofreniju.

crazy person
05.12.2012., 09:06
Koji su simptomi shizofrenije a da nisu halucinacije,priviđenja i umišljanja da te netko prati,glasovi u glavi,naredbe iz televizora,neuzimanje hrane jer te netko hoće otrovat i druga tipična sranja koja spadaju pod shizofreniju.

Postoje ti tzv. negativni simptomi. Kao npr. nedostatak emocija, siromašnost govora, nedostatak motivacije, nemogučnost doživljavanja zadovoljstva. Tu je još i poremećaj misaonog toka, npr. misli znaju bit blokirane zbog halucinacija.

Uglavnom, ne mora bit sve to. Svašta se uzima za shizofreniju.

ludi mjesec
05.12.2012., 11:39
Postoje ti tzv. negativni simptomi. Kao npr. nedostatak emocija, siromašnost govora, nedostatak motivacije, nemogučnost doživljavanja zadovoljstva. Tu je još i poremećaj misaonog toka, npr. misli znaju bit blokirane zbog halucinacija.

Uglavnom, ne mora bit sve to. Svašta se uzima za shizofreniju.

A što to svašta?Ja imam nedostatak motivacije i nemogućnost doživljavanja zadovoljstva,no to spada pod shizoidne elemente ,a ovisno o procjeni psihijatra spadat će i pod shizofreniju.Također imam i "elemente" koji su u totalnoj suprotnosti kliničke slike shizoidne osobnosti.Uglavnom koliko psihijatara toliko dijagnoza osim ako se ne radi o klasičnom slučaju iz udžbenika.

Opća opasnost
05.12.2012., 11:45
A što to svašta?Ja imam nedostatak motivacije i nemogućnost doživljavanja zadovoljstva,no to spada pod shizoidne elemente ,a ovisno o procjeni psihijatra spadat će i pod shizofreniju.Također imam i "elemente" koji su u totalnoj suprotnosti kliničke slike shizoidne osobnosti.Uglavnom koliko psihijatara toliko dijagnoza osim ako se ne radi o klasičnom slučaju iz udžbenika.

Upravo ovo boldano. Iste tegobe mogu biti simptomi razlicitih poremecaja. Nemotiviranost, abulija, apaticnost itd. mogu se primjerice interpretirati kao simptom depresije, element shizoidne licnosti, ali i kao negativni (neproduktivni) simtpom schizofrenije. Laik te stvari uglavnom tesko moze svrstati u prave kategorije, a po mom iskustvu ni strucnjaci u tome cesto nisu puno bolji... :ne zna:

ludi mjesec
05.12.2012., 21:23
Upravo ovo boldano. Iste tegobe mogu biti simptomi razlicitih poremecaja. Nemotiviranost, abulija, apaticnost itd. mogu se primjerice interpretirati kao simptom depresije, element shizoidne licnosti, ali i kao negativni (neproduktivni) simtpom schizofrenije. Laik te stvari uglavnom tesko moze svrstati u prave kategorije, a po mom iskustvu ni strucnjaci u tome cesto nisu puno bolji... :ne zna:

Svaka ti je riječ na mjestu.I kaj da ja sad radim?Sve to imam te simptome no ne i dijagnozu u tom smislu.

Opća opasnost
06.12.2012., 11:56
Svaka ti je riječ na mjestu.I kaj da ja sad radim?Sve to imam te simptome no ne i dijagnozu u tom smislu.

Sto da radis? Ne znam, ali ja se na tvom mjestu jednostavno ne bih previse opterecivala dijagnozom, nego pokusala zakjuciti koji je tvoj glavni problem, tj. sto TEBI najvise otezava zivot, a onda vidjela sto mi s tim pomaze od lijekova, psihoterapije itd. Ja ne mogu reci koja dijagnoza ti je po mom misljenju najprikladnija jer te ne poznajem, ne znam tvoju "povijest bolesti", kompletnu sliku simptoma itd. Psihijatri teze tome da pretpostavljaju "najgore", tj. schizofreniju, cak i onda kada simptomi nisu ni priblizno dovoljni da bi opravdali tu dijagnozu.

Meni su u pocetku samouvjereno govorili o psihozi, iako nisam imala nikakve pozitivne simptome (halucinacije, deluzije, paranoja...). Kasnije su mi pod dijagnozu uvijek pisali tesku depresiju, a usput su zakljucili da neke negativne simptome treba pripisati depresiji, a neke schizoidnoj licnosti cije elemente zapravo pokazujem cijeli zivot, a sada pogotovo. :kava:

ludi mjesec
06.12.2012., 20:44
Sto da radis? Ne znam, ali ja se na tvom mjestu jednostavno ne bih previse opterecivala dijagnozom, nego pokusala zakjuciti koji je tvoj glavni problem, tj. sto TEBI najvise otezava zivot, a onda vidjela sto mi s tim pomaze od lijekova, psihoterapije itd. Ja ne mogu reci koja dijagnoza ti je po mom misljenju najprikladnija jer te ne poznajem, ne znam tvoju "povijest bolesti", kompletnu sliku simptoma itd. Psihijatri teze tome da pretpostavljaju "najgore", tj. schizofreniju, cak i onda kada simptomi nisu ni priblizno dovoljni da bi opravdali tu dijagnozu.

Meni su u pocetku samouvjereno govorili o psihozi, iako nisam imala nikakve pozitivne simptome (halucinacije, deluzije, paranoja...). Kasnije su mi pod dijagnozu uvijek pisali tesku depresiju, a usput su zakljucili da neke negativne simptome treba pripisati depresiji, a neke schizoidnoj licnosti cije elemente zapravo pokazujem cijeli zivot, a sada pogotovo. :kava:

Od ljekova mi ne pomaže niš ,a ja sebe teško percipiram ,percipiram općenito teško zbog hrpe i hrpe različitih tableta i količina koje sam pio.Ja također imam schizoidne elemente,bar tak veli dr psih i moja i druga kod koje sam bio.Na psihoterapije sam upućivan al nisam nigdje uspio upast zbog ustroja i bedatoća zdravstvenog sustava i liječnika.Ja sam pehist neki rekla mi dr.Jednostavmo došlo je do točke kad neznaju kaj bi samnom,za privatno novaca nemam.Od mene su napravili ovisnika,sada ja svojim trudom pokušavam prestat to bit.Da bi mi pomogli oko ovisnosti o benzodiazepinu ,dali su mi drugi lijek koji opet izaziva drugačiju vrstu ovisnosti itd itd.Uglavnom prepušten sam sebi a imam slobodu da kad odem kod dr psih. mogu dobit kaj god oću ako kažem da mi pomaže.Mogu ak oću bit hospitaliziran,mogu sve ,neznaju kaj bi samnom i kak ja velim tak bude.Ja takvu igru ne želim.Stvar je još i moja sposobnost za rad a posla ionako nemam,nemam prava na socijalnu pomoć,mogu jedino otić župniku ili u caritas.A meni je pun kurac zdravstvenog sustava osim moje dr opće prakse koja je fenomenalna,pun mi je kurac svega.Ja mislim da je bio humaniji sustav kad su ovakve poput mene ili ubili injekcijom ili napravili lobotomiju pa bi bio nesvjesna biljka.Bar bi se znalo gdje sam i što sam ,ovak se nezna niš.Da me se ne bi krivo razumjelo,ja suicidalne namjere nemam.

Opća opasnost
06.12.2012., 21:18
Od ljekova mi ne pomaže niš ,a ja sebe teško percipiram ,percipiram općenito teško zbog hrpe i hrpe različitih tableta i količina koje sam pio.Ja također imam schizoidne elemente,bar tak veli dr psih i moja i druga kod koje sam bio.Na psihoterapije sam upućivan al nisam nigdje uspio upast zbog ustroja i bedatoća zdravstvenog sustava i liječnika.Ja sam pehist neki rekla mi dr.Jednostavmo došlo je do točke kad neznaju kaj bi samnom,za privatno novaca nemam.Od mene su napravili ovisnika,sada ja svojim trudom pokušavam prestat to bit.Da bi mi pomogli oko ovisnosti o benzodiazepinu ,dali su mi drugi lijek koji opet izaziva drugačiju vrstu ovisnosti itd itd.Uglavnom prepušten sam sebi a imam slobodu da kad odem kod dr psih. mogu dobit kaj god oću ako kažem da mi pomaže.Mogu ak oću bit hospitaliziran,mogu sve ,neznaju kaj bi samnom i kak ja velim tak bude.Ja takvu igru ne želim.Stvar je još i moja sposobnost za rad a posla ionako nemam,nemam prava na socijalnu pomoć,mogu jedino otić župniku ili u caritas.A meni je pun kurac zdravstvenog sustava osim moje dr opće prakse koja je fenomenalna,pun mi je kurac svega.Ja mislim da je bio humaniji sustav kad su ovakve poput mene ili ubili injekcijom ili napravili lobotomiju pa bi bio nesvjesna biljka.Bar bi se znalo gdje sam i što sam ,ovak se nezna niš.Da me se ne bi krivo razumjelo,ja suicidalne namjere nemam.

Ovo boldano je bilo identicno i kod mene. Isprobala sve vrste i podvrste psihofarmaka, ucinak minimalan. Nakon poveceg broja neuspjesnih pokusaja kombiniranja lijekova s njihove strane, poceli su meni prepustati da odredjuem sto cu i kako cu. :rofl: Uz poprilicne (fizicke!) krize sam se na kraju uspjesno skinula sa svih tableta i na taj nacin (trenutno) funkcioniram poprlicno dobro.
S cim ti zapravo imas najvise problema? Radi li se o raspolozenju, depresiji ili necem drugom?

ludi mjesec
06.12.2012., 21:37
Ovo boldano je bilo identicno i kod mene. Isprobala sve vrste i podvrste psihofarmaka, ucinak minimalan. Nakon poveceg broja neuspjesnih pokusaja kombiniranja lijekova s njihove strane, poceli su meni prepustati da odredjuem sto cu i kako cu. :rofl: Uz poprilicne (fizicke!) krize sam se na kraju uspjesno skinula sa svih tableta i na taj nacin (trenutno) funkcioniram poprlicno dobro.
S cim ti zapravo imas najvise problema? Radi li se o raspolozenju, depresiji ili necem drugom?

Vezano uz gornji post prilažem nalaz psihotestiranja iz 2009

Nalaz i mišljenje psihologa

Rezultati na testu inteligencije ukazuju na prosječno intelektualno funkcioniranje.Ispitivanje mišljenje ukazuje na rezultate u skladu s dobivenim IQ-om.
Isoitivanje mnestičkih funkcija-numeričko kratkoročno poamćenje je jako dobro,ponavljanje brojeva unazad također.Verbalno -logičko kratkoročno i dugoročno pamćenje također ne pokazuje odsttupanja.Verbalno mehaničlo učenje i pamćenje riječi ukazuje na dobar kapacitet i krivulju učenje te dobro kratkoročno i dugoročno zadržavanje naučenog sadržaja,Vizualno kratkoročno i dugoročno pamćenje složenog lika je jače oslabljeno(psihogeno).
Vizualna percepcija ne pokazuje odstupanja .Vizuospacijalna analiza,sinteza ,organizacija i vizuokonstrkcijske sposobnosti su oslabljene(također psihogeno).
Psihomotorička brzina ne pokazuje odstupanja-često je nestrpljiv i površan,impulzivan i suviše brz u radu ,na štetu kvalitete,Grafomotorika ne pokazuje odstupanja.Tijekom testiranja se primjećuje jake smetnje pažnje i koncentracije i naglašena dezorganiziranost u radu ,uzrokovani psihogeno.

Ispitivanje i procjena ličnosti-Na MMPI upitniki ličnosti dobiveni profil ukazuje na somatizaciju,anksiodepresivne promjene ,ali i povišenje rezultata na ljestvicama paranoidnih i Sc tendencija u ponašanju,na Cornellovom upitniku ličnosti i poluprojektivnom testu dobiveni rezultati također ukazuju na anksiodepresivne promjene ,hipersenzitivnost i naglašeno povlačenje iz socijalnih kontakata te poteškoće u socijalnim odnosima:nepovjerljivost ,rigidnost i impulzivnost te sklonost agresivnom načinu reagiranja8znatno povišeni rezultati na ljestvicama latentne i manifestne agresivnosti)Prisutni su također fobijski i paranoidni elementi u ponašanju te somatizacija.

ZAKLJUČAK:Mentalna učinkovitost je snižena zbog smetnji pažnje i koncentracije i dezorganiziranosti u radu ,što je uzrokovano prvenstveno psihogeno.Preporuča se i dalje psihoterapija.

Eto ,to je taj test -inače dr često u nalazu napiše -abuličan ,sniženog raspoloženja ,anergičan i sl

Opća opasnost
06.12.2012., 22:08
Vezano uz gornji post prilažem nalaz psihotestiranja iz 2009

Nalaz i mišljenje psihologa

Rezultati na testu inteligencije ukazuju na prosječno intelektualno funkcioniranje.Ispitivanje mišljenje ukazuje na rezultate u skladu s dobivenim IQ-om.
Isoitivanje mnestičkih funkcija-numeričko kratkoročno poamćenje je jako dobro,ponavljanje brojeva unazad također.Verbalno -logičko kratkoročno i dugoročno pamćenje također ne pokazuje odsttupanja.Verbalno mehaničlo učenje i pamćenje riječi ukazuje na dobar kapacitet i krivulju učenje te dobro kratkoročno i dugoročno zadržavanje naučenog sadržaja,Vizualno kratkoročno i dugoročno pamćenje složenog lika je jače oslabljeno(psihogeno).
Vizualna percepcija ne pokazuje odstupanja .Vizuospacijalna analiza,sinteza ,organizacija i vizuokonstrkcijske sposobnosti su oslabljene(također psihogeno).
Psihomotorička brzina ne pokazuje odstupanja-često je nestrpljiv i površan,impulzivan i suviše brz u radu ,na štetu kvalitete,Grafomotorika ne pokazuje odstupanja.Tijekom testiranja se primjećuje jake smetnje pažnje i koncentracije i naglašena dezorganiziranost u radu ,uzrokovani psihogeno.

Ispitivanje i procjena ličnosti-Na MMPI upitniki ličnosti dobiveni profil ukazuje na somatizaciju,anksiodepresivne promjene ,ali i povišenje rezultata na ljestvicama paranoidnih i Sc tendencija u ponašanju,na Cornellovom upitniku ličnosti i poluprojektivnom testu dobiveni rezultati također ukazuju na anksiodepresivne promjene ,hipersenzitivnost i naglašeno povlačenje iz socijalnih kontakata te poteškoće u socijalnim odnosima:nepovjerljivost ,rigidnost i impulzivnost te sklonost agresivnom načinu reagiranja8znatno povišeni rezultati na ljestvicama latentne i manifestne agresivnosti)Prisutni su također fobijski i paranoidni elementi u ponašanju te somatizacija.

ZAKLJUČAK:Mentalna učinkovitost je snižena zbog smetnji pažnje i koncentracije i dezorganiziranosti u radu ,što je uzrokovano prvenstveno psihogeno.Preporuča se i dalje psihoterapija.

Eto ,to je taj test -inače dr često u nalazu napiše -abuličan ,sniženog raspoloženja ,anergičan i sl

Nisam psiholog, ali uglavnom se ovo svodi na anskiodepresivne smetnje i poteskoce u socijalnim kontaktima. Doduse, spominju se i paranoidni elementi i slicno, ali ne mogu znati koliko je to kod tebe stvarno izrazeno. Meni je recimo ispalo da sam izrazito agresivna, i to zato sto sam odgovorila da sam se u jednom periodu zivota samoozljedjivala, pokusala ubiti i da - volim gledati munje. Razumijem da po njihovim kriterijima ispunjavam uvjete za izrazenu agresivnost, ali u stvarnom zivotu to izgleda potpuno suprotno. :D Za ove probleme s odredjenim vrstama pamcenja i sl. je ocito da su sekundarni, odnosno da su pretezno posljedice psihickog stanja.

Moji rezultati psiholoskog testiranja su bili slicno neodredjeni - moze biti sve, a moze biti nista. :rofl:
Ono sto sam te ja pitala i sto bi me vise zanimalo je sto ti mislis o svom stanju? Znam da je meni glavni problem bila depresija i razliciti simptomi koji idu uz nju kad je ona u tako teskom obliku, a stvari kao sto su navodna osjecajna tupost i povlacenje od socijalnih kontakata su za mene zapravo normalne i ne predstavljaju mi problem.

ludi mjesec
06.12.2012., 22:25
Nisam psiholog, ali uglavnom se ovo svodi na anskiodepresivne smetnje i poteskoce u socijalnim kontaktima. Doduse, spominju se i paranoidni elementi i slicno, ali ne mogu znati koliko je to kod tebe stvarno izrazeno. Meni je recimo ispalo da sam izrazito agresivna, i to zato sto sam odgovorila da sam se u jednom periodu zivota samoozljedjivala, pokusala ubiti i da - volim gledati munje. Razumijem da po njihovim kriterijima ispunjavam uvjete za izrazenu agresivnost, ali u stvarnom zivotu to izgleda potpuno suprotno. :D Za ove probleme s odredjenim vrstama pamcenja i sl. je ocito da su sekundarni, odnosno da su pretezno posljedice psihickog stanja.

Moji rezultati psiholoskog testiranja su bili slicno neodredjeni - moze biti sve, a moze biti nista. :rofl:
Ono sto sam te ja pitala i sto bi me vise zanimalo je sto ti mislis o svom stanju? Znam da je meni glavni problem bila depresija i razliciti simptomi koji idu uz nju kad je ona u tako teskom obliku, a stvari kao sto su navodna osjecajna tupost i povlacenje od socijalnih kontakata su za mene zapravo normalne i ne predstavljaju mi problem.

Ja mislim da sam shizofreničar plus teška depresija i anksioznost,agresivac u životu nisam.

Opća opasnost
06.12.2012., 22:45
Ja mislim da sam shizofreničar plus teška depresija i anksioznost

Posteno, ti sebe ipak najbolje poznajes. :D Doduse, AKO imas shizofreniju, onda bi bilo za ocekivati da sebe (bar u akutnim fazama) i ne mozes dobro procijeniti. Ne bas kako kazu "tko je lud, ne zna da je lud, a tko misli da je lud, ne moze biti lud", ali nesto u tom stilu. :D

Osobno ne uzimam psihijatrijske dijagnoze bas kao nesto apsolutno sto odredjuje osobu. A pogotovo samu sebe ne bih etiketirala s dijagnozom schizofrenije, a da nisam imala ne jednu, nego vise psihoticnih epizoda u kojima sam izgubila dodir sa stvarnoscu. Naravno, kako kod tebe zaista stvari stoje ne mogu znati, tako da zapravo govorim iz svoje perspektive. :mig:

ludi mjesec
06.12.2012., 23:22
Posteno, ti sebe ipak najbolje poznajes. :D Doduse, AKO imas shizofreniju, onda bi bilo za ocekivati da sebe (bar u akutnim fazama) i ne mozes dobro procijeniti. Ne bas kako kazu "tko je lud, ne zna da je lud, a tko misli da je lud, ne moze biti lud", ali nesto u tom stilu. :D

Osobno ne uzimam psihijatrijske dijagnoze bas kao nesto apsolutno sto odredjuje osobu. A pogotovo samu sebe ne bih etiketirala s dijagnozom schizofrenije, a da nisam imala ne jednu, nego vise psihoticnih epizoda u kojima sam izgubila dodir sa stvarnoscu. Naravno, kako kod tebe zaista stvari stoje ne mogu znati, tako da zapravo govorim iz svoje perspektive. :mig:

Sjećam, se kad smo u srednjoj iz likovne umjetbosti učili o ovoj slici s tvog avatara-Eduard Munch-strah.Ja ne gubim kontakt sa stvarnošću samo se teško snalazim,jako teško,a paradoks je da bez lažne skromnosti mogu reći da sam imao nemali potencijal ,imam ga i sad ali je u opadanju.ne ja nemam shizofreniju jer moja dr psih kaže da je nemam ,a vidio sam shizofreničare koji djeluju normalnije od mene,zapravo ja sam shizoidan ali nisam skroz i te spike.Ja imam od svega pomalo pa ne znaju što bi.Da me netko vidi na cesti i npr stane i pita nesto i ja mu objasnim ili bilo koje slične situacije taj j čovjek bi rekao da je samnom sve ok ,dapače mnogi misle kako sam ja super i zdrav,smiren itd.Naravno ,sad pol kvarta a i šire zna da se liječim.Čekaj malo ,kaj ti hočeš od mene,tko te poslao,ja znam da su te poslali da me otrujes i da mi prisluskujete misli,znam da me pratite kad idem u šetnju ili u dućan,znam da ste postavili lažnog konobara da mi stavi odašiljač u kavu,znam da mi ubacujete misli sintetičkom telepatijom i reci svojima da znam da si agent i da su te poslali da me ispituješ.Znate vi dobro da se ja sjećam te slike sa likovnog-namjerno je bila ta slika tema samo da se bojim ,odonda to traje i ta profesorica je iz tvoje organizacije,mislila si da neću skužit jelda?Reci svojima da nisu uspjeli,ta slika te odala ,i da znas te sitne kukce koji žive ispod moje kože a vi ste mi stavili jajašca iz kojih su se izlegli sve sam otrovao.Nemožete mi ništa.

Opća opasnost
07.12.2012., 09:59
Sjećam, se kad smo u srednjoj iz likovne umjetbosti učili o ovoj slici s tvog avatara-Eduard Munch-strah.Ja ne gubim kontakt sa stvarnošću samo se teško snalazim,jako teško,a paradoks je da bez lažne skromnosti mogu reći da sam imao nemali potencijal ,imam ga i sad ali je u opadanju.ne ja nemam shizofreniju jer moja dr psih kaže da je nemam ,a vidio sam shizofreničare koji djeluju normalnije od mene,zapravo ja sam shizoidan ali nisam skroz i te spike.Ja imam od svega pomalo pa ne znaju što bi.Da me netko vidi na cesti i npr stane i pita nesto i ja mu objasnim ili bilo koje slične situacije taj j čovjek bi rekao da je samnom sve ok ,dapače mnogi misle kako sam ja super i zdrav,smiren itd.Naravno ,sad pol kvarta a i šire zna da se liječim.Čekaj malo ,kaj ti hočeš od mene,tko te poslao,ja znam da su te poslali da me otrujes i da mi prisluskujete misli,znam da me pratite kad idem u šetnju ili u dućan,znam da ste postavili lažnog konobara da mi stavi odašiljač u kavu,znam da mi ubacujete misli sintetičkom telepatijom i reci svojima da znam da si agent i da su te poslali da me ispituješ.Znate vi dobro da se ja sjećam te slike sa likovnog-namjerno je bila ta slika tema samo da se bojim ,odonda to traje i ta profesorica je iz tvoje organizacije,mislila si da neću skužit jelda?Reci svojima da nisu uspjeli,ta slika te odala ,i da znas te sitne kukce koji žive ispod moje kože a vi ste mi stavili jajašca iz kojih su se izlegli sve sam otrovao.Nemožete mi ništa.

:rofl::rofl::rofl:

Pa dobro onda, zapravo se svi slazemo da pravu schizofreniju - nemas. :D
A sada ima da se gonimo s ove teme i ti i ja. :p

andrea34
10.12.2012., 09:20
:504:Neznam dali ovo trebam tu napisati ili negdje dalje. E ovako u braku sam sa suprugom koji ima dijagnosticiran shizoafektivni poremecaj. Vec je dva puta završio u vrapcu jer nije pio ljekove redovito. Zanima me ako još netko ima u obitelji tko mu ima ovu- bolest ili slicnu da mi se javi. Hvala

lucka1989
10.12.2012., 13:12
:504:Neznam dali ovo trebam tu napisati ili negdje dalje. E ovako u braku sam sa suprugom koji ima dijagnosticiran shizoafektivni poremecaj. Vec je dva puta završio u vrapcu jer nije pio ljekove redovito. Zanima me ako još netko ima u obitelji tko mu ima ovu- bolest ili slicnu da mi se javi. Hvala

Ima. Majka od moga supruga,boluje od shizoafektivnog poremecaja.

andrea34
10.12.2012., 16:53
Hjoj.. Kako se vi nosite s time u obitelji??

lucka1989
10.12.2012., 19:50
Hjoj.. Kako se vi nosite s time u obitelji??

Trenutno je ok,mislim ok....nikad nije sasvim ok,ali evo ide nekako,slusa nas koliko toliko. Pije terapiju redovno,jer joj dajem ja svaki dan. Kada ju je sama uzimala,nije ju pila redovno ili ju uopce nije pila. Kako da se izrazim... "Poslusna" je i "pod kontrolom" je najvise jer se boji bolnice,a zna da ja i suprug nemamo vise snage,i da ce ici u bolnicu ako bude radila radila scene,divljala,glasno pricala sama sa sobom,bila agresivna itd. Jer smo unazad godinu-dvije bila grozna i nemamo vise zivaca. Ali iskreno bojimo se sto nosi sutra,ali eto nekako guramo...
Vi? Kako vama ide?

andrea34
11.12.2012., 17:03
Ma iskreno užasno. Suprug mi je vec dva puta završio u vrapcu jer nije pio ljekove kako treba. Sad je još uvijek u bolnici treba doci pred Božic kuc. Bojim se samo da ce opet pocet muljat sa ljekovima a ja više nemam snage mu govorit niti išta jer mi je vec dosta svega..

lucka1989
12.12.2012., 12:03
Ma iskreno užasno. Suprug mi je vec dva puta završio u vrapcu jer nije pio ljekove kako treba. Sad je još uvijek u bolnici treba doci pred Božic kuc. Bojim se samo da ce opet pocet muljat sa ljekovima a ja više nemam snage mu govorit niti išta jer mi je vec dosta svega..

Zao mi je :( Vjerujem da vam je tesko. Ne znam da li imate djece. Ali tesko je sve to skupa. Oboljeloj osobi tesko je priznati si da ce morati uvijek piti ljekove,tesko im je shvatiti da im zelimo dobro a ne lose,i da im zelimo pomoci. Nazalost,neki shvate,neki nikad,a neki ne shvacaju niti ce ikada shvatiti, ali znaju da nemaju izbora i da moraju piti tablete. Nisu ni svjesni koliko su bolesni,i da i kad im je bolje od tableta,da ne smiju prestati,jer ce se vratiti na staro. Koliko vam muz ima godina? kada mu je dijagnosticirano? Koje ljekove uzima ili bi trebao uzimati? Jeste li iz Zagreba? Kako vi sve to podnosite..? Ja i suprug osjecamo da su i meni i njemu lagano živci stradali od svega toga,ali hvala Bogu imamo jedno drugo i podrska smo si,nekako se nosimo sa svime time. Ako vam je neugodno ili preintimno pisati to ovako,javite mi se privatnom porukom.

~Scarlet~
12.12.2012., 18:37
Ma iskreno užasno. Suprug mi je vec dva puta završio u vrapcu jer nije pio ljekove kako treba. Sad je još uvijek u bolnici treba doci pred Božic kuc. Bojim se samo da ce opet pocet muljat sa ljekovima a ja više nemam snage mu govorit niti išta jer mi je vec dosta svega..

Što mu je ordinirano od terapije?

trpim
15.12.2012., 17:24
Dobar večer. zovem se ivan i imam 24 godine i imam problema

Posto sam na takvom mjestu gdje jesam, Slavonija, gdje moras biti sretan sam sa sobom, jer su mogucnosti za sport i razonodu jako male, tako sam i zivio. Tu i tamo djevojka koja, Odlazak u teretanu, posao sa dnevnim i nocnim smjenama,pa za kompjuter i sve je u zivotu meni stimalo. u moj zivot ulazi djevojka krajem devetog mjeseca 2011, i krecemo u vezu. od toga dana zanemario sam i obitelj i treniranje, na poslu mi je bilo dosadno, jer sam samo htio kod nje. Nitko mi nije trebao ona je bila cijeli moj svijet. bili smo u vezi do 6 mjeseca 2012, kad me ostavila na nacin da sam dosao po nju ispred njene kuce a ona je rekla "nismo vise skupa" i okrenula se i otisla nazad u dvoriste. prvo nisam vjerovao. dosao sam kuci na fejsu me obrisala i blokirala. na pozive mi se nije javljala. poruku nikad nisam dobio. i to je dosta o tome. brine me sto se pocelo dogadjati samnom poslije toga. Zivot mi je postao opterecenje. Od zdravog mladica (emotivca) koji je zivio za jednu osobu ja sam sa 101 kile pao na 82 u roku 40 dana.(zboravio sam da moram jesti) opsesivno misleci cijele dane i noci na nju, problem koji nisam mogao rijesiti. moje molbe, moljakanje, poruke, trazenje razgovora, nisu dobile nikad odgovor. nakon tih 2 mjeseca pokusavanja dobivanja bilo kakve informacije od nje, odustao sam i tu krecu problemi. jednostavno nigdje mi nije bilo dobro. samom, u drustvu, u kafiću bilo gdje se nalazio meni nije bilo dobro. iako sam prestao razsmisljati o njoj, pocele su se javljati psihičke tegobe ili fizicke nikad mi nece biti jasno. lupanje srca, knedla u grlu, preznojavanje dok vozim auto s otvorenim prozorom a vani malo iznad nule, drhtanje, pritisak u glavi. jednostavno nisam se mogao nositi tim i s posla sam trcao u sobu u krevet, bjezao u san, ujutro se nisam htio buditi. poceo sam se buditi s nekim osjecajem muke, koji ne mogu sam sebi objasniti, nekakav cudan osjecaj koji nema veze ni s jednim osjecajem. nakon 4 mjeseca tih stvari, poceo sam razmisljati o samoubojstvu. ne zbog djevojke, nego zbog tih neobjasnjivih stvari koje mi se dogadjaju. i nisam to ucinio iako sam imao ogromnu zelju da to ucinim. to mi je bio jedini spas. i sve to nekako bih progutao, ali uz sve to javila se impotencija, a ako bih i uspio dozivjeti erekciju boljela bi me nesnosno glava u prednjem dijelu (čeonom) i straznjem donjem dijelu. zatim lupanje srca i otkucaji koje sam cuo u uhu dok lezim , i nesnosno zujanje u glavi ili usima koje i dan danas traje. legnem spavati, i na mobitelu ukljucim stopericu i izmjerim 133 otkucaja srca u minuti. prolazeci kroz sve to poceo sam misliti kako ja prema nikom vise ne osjecam nista, kako ako mi tata ili mama umre da ja necu ni zaplakat. pojelo me to sve. i napravilo od mene nesto sto ja nikad nisam htio biti. najgora stvar koja mi se dogodila je kad sam sjedio na poslu pogledao sam u svoju ruku i nisam vjerovao da je to moja ruka. :(((((( otisao sam jedva do wca i gledao se jedno 20 minuta u ogledalo. cinilo mi se da sve sto ja radim da to ja ne radim :confused::confused::confused: ja to neznam rijecima opisati. sad kad se okrenem ne mogu se uopce sjetiti da li sam bio sa tom djevojkom. cijeli moj zivot mi se cini kao ... da je neciji tudji. citao sam po forumima o psihickim bolestima. nalazio sam se u svima. citao sam o pocetku shizofrenije. kazu da shizu aktivira stres iili gubitak koji ne mozes podnijeti. eto ja, emotivac, papucar, volio sam samo jednu, i nisam znao kako s tim. plasi me to sto zujanje u glavi/usima podilazi pod shizofreniju. (simptome). da zakljucim neznam vise sta je to nasmijati se, jer ne osjetim smijeh, neznam sta je to biti vesel, tuzan, ljut, zivim u nekakvoj rupi ili prazinini i sve sto ja ucinim cini mi se kao da ja to ne radim. nosim se s tim. i polako tonem u nesto sto necu moci ispraviti. sto je taj stres ili emotivni brodolom u meni aktivirao ja neznam. prije dok sam sjedio sam doma bilo mi je dosadno. trazio sam zanimaciju. sad vise ne osjetim ni tu dosadu. nego sjedim tupo u sobi i gledam u zid.... kad se nadjem u nekom problemu ili situaciji odglumim reakciju jer ju jednostavno ne mogu dozivjeti. poceo sam zaboravljati koji je datum,koji je dan, koncentracija mi je na nuli, volio bih zaspati na jedno 10 godina....

svi komentari dobrodosli tko moze pomoci moze i u inbox

hvala :( :( :(

Opća opasnost
15.12.2012., 17:47
Dobar večer. zovem se ivan i imam 24 godine i imam problema

Posto sam na takvom mjestu gdje jesam, Slavonija, gdje moras biti sretan sam sa sobom, jer su mogucnosti za sport i razonodu jako male, tako sam i zivio. Tu i tamo djevojka koja, Odlazak u teretanu, posao sa dnevnim i nocnim smjenama,pa za kompjuter i sve je u zivotu meni stimalo. u moj zivot ulazi djevojka krajem devetog mjeseca 2011, i krecemo u vezu. od toga dana zanemario sam i obitelj i treniranje, na poslu mi je bilo dosadno, jer sam samo htio kod nje. Nitko mi nije trebao ona je bila cijeli moj svijet. bili smo u vezi do 6 mjeseca 2012, kad me ostavila na nacin da sam dosao po nju ispred njene kuce a ona je rekla "nismo vise skupa" i okrenula se i otisla nazad u dvoriste. prvo nisam vjerovao. dosao sam kuci na fejsu me obrisala i blokirala. na pozive mi se nije javljala. poruku nikad nisam dobio. i to je dosta o tome. brine me sto se pocelo dogadjati samnom poslije toga. Zivot mi je postao opterecenje. Od zdravog mladica (emotivca) koji je zivio za jednu osobu ja sam sa 101 kile pao na 82 u roku 40 dana.(zboravio sam da moram jesti) opsesivno misleci cijele dane i noci na nju, problem koji nisam mogao rijesiti. moje molbe, moljakanje, poruke, trazenje razgovora, nisu dobile nikad odgovor. nakon tih 2 mjeseca pokusavanja dobivanja bilo kakve informacije od nje, odustao sam i tu krecu problemi. jednostavno nigdje mi nije bilo dobro. samom, u drustvu, u kafiću bilo gdje se nalazio meni nije bilo dobro. iako sam prestao razsmisljati o njoj, pocele su se javljati psihičke tegobe ili fizicke nikad mi nece biti jasno. lupanje srca, knedla u grlu, preznojavanje dok vozim auto s otvorenim prozorom a vani malo iznad nule, drhtanje, pritisak u glavi. jednostavno nisam se mogao nositi tim i s posla sam trcao u sobu u krevet, bjezao u san, ujutro se nisam htio buditi. poceo sam se buditi s nekim osjecajem muke, koji ne mogu sam sebi objasniti, nekakav cudan osjecaj koji nema veze ni s jednim osjecajem. nakon 4 mjeseca tih stvari, poceo sam razmisljati o samoubojstvu. ne zbog djevojke, nego zbog tih neobjasnjivih stvari koje mi se dogadjaju. i nisam to ucinio iako sam imao ogromnu zelju da to ucinim. to mi je bio jedini spas. i sve to nekako bih progutao, ali uz sve to javila se impotencija, a ako bih i uspio dozivjeti erekciju boljela bi me nesnosno glava u prednjem dijelu (čeonom) i straznjem donjem dijelu. zatim lupanje srca i otkucaji koje sam cuo u uhu dok lezim , i nesnosno zujanje u glavi ili usima koje i dan danas traje. legnem spavati, i na mobitelu ukljucim stopericu i izmjerim 133 otkucaja srca u minuti. prolazeci kroz sve to poceo sam misliti kako ja prema nikom vise ne osjecam nista, kako ako mi tata ili mama umre da ja necu ni zaplakat. pojelo me to sve. i napravilo od mene nesto sto ja nikad nisam htio biti. najgora stvar koja mi se dogodila je kad sam sjedio na poslu pogledao sam u svoju ruku i nisam vjerovao da je to moja ruka. :(((((( otisao sam jedva do wca i gledao se jedno 20 minuta u ogledalo. cinilo mi se da sve sto ja radim da to ja ne radim :confused::confused::confused: ja to neznam rijecima opisati. sad kad se okrenem ne mogu se uopce sjetiti da li sam bio sa tom djevojkom. cijeli moj zivot mi se cini kao ... da je neciji tudji. citao sam po forumima o psihickim bolestima. nalazio sam se u svima. citao sam o pocetku shizofrenije. kazu da shizu aktivira stres iili gubitak koji ne mozes podnijeti. eto ja, emotivac, papucar, volio sam samo jednu, i nisam znao kako s tim. plasi me to sto zujanje u glavi/usima podilazi pod shizofreniju. (simptome). da zakljucim neznam vise sta je to nasmijati se, jer ne osjetim smijeh, neznam sta je to biti vesel, tuzan, ljut, zivim u nekakvoj rupi ili prazinini i sve sto ja ucinim cini mi se kao da ja to ne radim. nosim se s tim. i polako tonem u nesto sto necu moci ispraviti. sto je taj stres ili emotivni brodolom u meni aktivirao ja neznam. prije dok sam sjedio sam doma bilo mi je dosadno. trazio sam zanimaciju. sad vise ne osjetim ni tu dosadu. nego sjedim tupo u sobi i gledam u zid.... kad se nadjem u nekom problemu ili situaciji odglumim reakciju jer ju jednostavno ne mogu dozivjeti. poceo sam zaboravljati koji je datum,koji je dan, koncentracija mi je na nuli, volio bih zaspati na jedno 10 godina....

svi komentari dobrodosli tko moze pomoci moze i u inbox

hvala :( :( :(

Ne znam koliko te tjesi, ali ja sam poprilicno sigurna da si promasio temu! Tvoje tegobe su skoro pa tipicne za DEPRESIJU, ANKSIOZNOST i NAPADAJE PANIKE.

Jedino sto imalo naginje ka psihozama (u koje spada schizofrenija) je osjecaj nestvarnosti koji navodis. Medjutim, iako derealizacija i depersonalizacija (to je strucni naziv za taj dozivljaj) mogu prethoditi schizofreniji ili biti simptom nje, oni se u tebe gotovo sigurno javljaju kao dio napadaja panike ili jake anksioznosti (sto je takodjer tipicno).

Potrazi pomoc sto prije. Nema potrebe da se toliko mucis. Za vecinu tvojih problema postoje konkretna rjesenja!

trpim
15.12.2012., 22:25
Ne znam koliko te tjesi, ali ja sam poprilicno sigurna da si promasio temu! Tvoje tegobe su skoro pa tipicne za DEPRESIJU, ANKSIOZNOST i NAPADAJE PANIKE.

Jedino sto imalo naginje ka psihozama (u koje spada schizofrenija) je osjecaj nestvarnosti koji navodis. Medjutim, iako derealizacija i depersonalizacija (to je strucni naziv za taj dozivljaj) mogu prethoditi schizofreniji ili biti simptom nje, oni se u tebe gotovo sigurno javljaju kao dio napadaja panike ili jake anksioznosti (sto je takodjer tipicno).

Potrazi pomoc sto prije. Nema potrebe da se toliko mucis. Za vecinu tvojih problema postoje konkretna rjesenja!

mislim sve do sad u zivotu, godine, problemi, veselje, tuga sve je islo nekako konstantno i sve je prolazilo samo od sebe. isao sam dalje. nakon ovog zadnjeg sto mi se dogodilo, nisam mogao ici dalje. gradio sam zivot tako da sam u jednoj osobi imao cijeli svijet i nisam mogao podnijeti prekid. ostao sam sam u tisini svoje sobe i moje misli su me dovele do izgaranja..... ali ja nisam nikom nista ucinio, niti sebi, iako sam imao tako jaku zelju za samoubojstvom. svalio mi se cijeli zivot na ledja kad sam nju izgubio, i jednostavno neznam kako da si objasnim neke stvari. jedino sigurno se osjecam u svome krevetu. ne cujem glasove nikakve kad sam sam. fizicki sam iscrpljen kao da sam logor prošao. zuji mi u glavi non stop, strujanje neko kad sjedim na jednom mjestu i ustanem se ili okrenem glavu. i vise u nista nisam siguran. ama bas u nista. i dok mi se sve to dogadjalo ja sam samo sutio, i pitao se koji mi se k dogadja, svega sam svjestan, iako mi je dolazilo da vristim. sve sto cu ja uciniti je otici na magnetsku rezonancu glave privatno za koji dan. ako oni utvrde da je sve u redu, idem psihijatru. znam da su knedla u grlu preznojavanje drhtanje simptomi anksioznosti, ali ovo kad sam pogledao svoju ruku i kad sam bio siguran da nije moja to si ne mogu objasniti. bio bih najsretniji kad me nitko ne bi dirao jedno 10 godina da mogu sam sjediti u sobi svojoj. al to nije zivot. a opet mi dodje da odem i trcim do nesvjesti ili krenem vristat. jednostavno nisam siguran u emocije. ne mogu se naljutiti ne mogu se razveseliti ne mogu nista. u nista nisam siguran.

Pringles
15.12.2012., 23:20
Moj savjet - čuvaj tu hrpu love koju si mislio iskeširati za rezonancu privatno i radije plati cca 300 kn za pregled kod psihijatra. Ako će smatrati da trebaš napraviti pretrage, preporučit će ti. A ovako na svoju ruku mi se čini nepotrebno razbacivanje novaca. Naravno, ako ga imaš viška, samo naprijed. :D To s rukom ti je Opća napisala kako se zove (depersonalizacija) i uobičajena je za hrpu stanja (ne samo sch).

blured
19.12.2012., 17:25
Dobra večer.....
E ovako ne mogu vjerovat da to prije nisam napisala ali moj sadašnji muž je moj drugi muž. Dakle prvi put sam se razvela.
I sad sam u braku već 6 godina. Moglo se vidjeti na forumu a i u stvarnosti da sam stvarno bila luda ko šiba ili ko tepsija, kako se to kaže kod vas zdravih ne znam.
Zadnje dvije godine moj dragi muž je počeo dizati ruku na mene. Doktorica mi je savjetovala da ne iznosim prljavi veš , i ja tako najbližim prijateljima nisam rekla, a za čudo ni vama nisam pisala o tome. Prvi put je došla policija prije 5 mjeseci, ali nije bilo fizičkih tragova, tek su ujutro postali vidljivi hematomi. Evo sad su bili prije tjedan dana i muž je otišo u zatvor kao obiteljski nasilnik, jer mi je ostala šljiva na oku.
Dakle ja sam duševni bolesnik, imam shizoafektivni poremećaj , a moj muž koji mene zlostavlja je potpuno fizički i psihički zdrav. Sad je otišo na jedno 5 dana do sada, ne znam kad ću ga primiti nazad i da li ću ga primit.
Prijatelji bliži i dalji su mi nakon svega rekli da oni sa mnom ne bi mogli tolko kolko je on mogao. Točno ovako: Kad si luda mi s tobom ne možemo ni sat vremena a on je mogao 6 godina.
Ali... kad su čuli sve šta je napravio.... o pa ne znamo i mi se koljemo ... Ono što su svi previdjeli je da sam i ja tolerantna premu njemu kao i on prema meni . Ja nisam planirala drugi put se rastati ali vidim da ću i to morati . Zanima me vaše cijenjeno mišljenje. (A da, ne znam više da li ga volim.)

http://i611.photobucket.com/albums/tt193/djpsrqv2025jxz3009photos/imagesCAAW3N52.jpg

~Scarlet~
19.12.2012., 17:54
@blured

Situacija je zapravo vrlo jednostavna:
1. Nitko nema pravo nikoga tući.
2. Ako mu iz bilo kojeg razloga nije pasalo ostati u braku s tobom (pa makar taj razlog bila i tvoja bolest, jer da, ljudi se rastavljaju i radi bolesti, možemo se mi čuditi tome ko pura dreku...) trebao je otići i predati papire za rastavu, a ne postati isfrustrirani nasilnik.

A što je s tobom? Prestaneš uzimati th pa ti se pogorša ili što?:ne zna:

blured
19.12.2012., 18:11
@blured

Situacija je zapravo vrlo jednostavna:
1. Nitko nema pravo nikoga tući.
2. Ako mu iz bilo kojeg razloga nije pasalo ostati u braku s tobom (pa makar taj razlog bila i tvoja bolest, jer da, ljudi se rastavljaju i radi bolesti, možemo se mi čuditi tome ko pura dreku...) trebao je otići i predati papire za rastavu, a ne postati isfrustrirani nasilnik.

A što je s tobom? Prestaneš uzimati th pa ti se pogorša ili što?:ne zna:

pa dovoljno je da mu nešto svisoka kažem i pukne, inače lema me odkad sam u dobroj i stabilnoj remisiji , tak mi piše na nalazu , i doktorica se čudi, točno od tada je počelo , od kad je meni bolje , dapače ako sam i počela brijati i dobila više terapije bio je miran jer ja onda uglavnom spavam :ne zna:
ja pijem pobožno terapiju svaki dan do u gram kolko mi je doktorica rekla tj. napisala
a da naravno da se može rastati zbog bolesti zašto ne bi mogao , dapače to bi bilo najbolje

Altec777
19.12.2012., 20:30
pa dovoljno je da mu nešto svisoka kažem i pukne, inače lema me odkad sam u dobroj i stabilnoj remisiji , tak mi piše na nalazu , i doktorica se čudi, točno od tada je počelo , od kad je meni bolje , dapače ako sam i počela brijati i dobila više terapije bio je miran jer ja onda uglavnom spavam :ne zna:
ja pijem pobožno terapiju svaki dan do u gram kolko mi je doktorica rekla tj. napisala
a da naravno da se može rastati zbog bolesti zašto ne bi mogao , dapače to bi bilo najbolje

Odjebi tu budaletinu.

Opća opasnost
19.12.2012., 20:40
pa dovoljno je da mu nešto svisoka kažem i pukne, inače lema me odkad sam u dobroj i stabilnoj remisiji , tak mi piše na nalazu , i doktorica se čudi, točno od tada je počelo , od kad je meni bolje , dapače ako sam i počela brijati i dobila više terapije bio je miran jer ja onda uglavnom spavam :ne zna:
ja pijem pobožno terapiju svaki dan do u gram kolko mi je doktorica rekla tj. napisala
a da naravno da se može rastati zbog bolesti zašto ne bi mogao , dapače to bi bilo najbolje

Sve si sama rekla ovim boldanim. Ne postoji dobar razlog da se TI ne rastanes od covjeka koji te zlostavlja. Primjena fizicke sile s njegove strane ne moze se opravdati nikako, osim kada bi ti zbog bolesti postajala nasilna pa bi se on morao braniti. Medjutim, to ocito nije slucaj, tako da ja na tvom mjestu ne bih ostala u tom braku vise ni sekunde.

blured
20.12.2012., 21:05
Hi di haj

Evo , muž se vratio. Jednostavno ne mogu 6 godina samo tako zanemarit. Pa i to da mi je stalo da uspijemo ostat zajedno. Vidim da ste mi napisali da ga sprašim, ali ima i onih vjerujem koji su mislili drukčije ali nisu napisali. Da nasilje se ne može opravdati. I on tvrdi da to shvaća. E sad ja se liječim a onda bi mogli malo i na bračnu terapiju, da se on liječi, a on ne bi imao ništa protiv, jedino ne bi platila nego bi išla na uputnicu. Za prvo vrijeme moramo nas dva rješit kolko se može , ustvari u konačnici sve moramo nas dva rješit. A i naravno on sam sa sobom. U odluci nije presudilo to da sam ja bolesna pa hvala Bogu da imam nekog , nego sam mu rekla da se vrati , jer sam mislila da mu moram dati priliku. Od kad se vratio (1 dan) sve je super. On se jadan trudi pričati jer ja imam prigovor na komunikaciju , ali i ja se trudim, odnosno ne puštam baš sve spontano nego ulažem svjestan napor i dobru volju. Naravno govori mi da me voli i grli me i ljubi . Znam da to većina muškaraca i radi nakon što zaseru, a ne znam jedino zašto on misli da je po tome izniman. Na kraju po zakonu vjerojatnosti vjerojatno će mu se i ponovit ispadi, e sad meni će biti jako žao ako ću se morati rastati. Udala sam se iz ljubavi i uložila puno truda svake vrste da nam taj brak i uspije. I da kad sam ga upoznala bio je divan , nježan , pažljiv i da ni po čemu ne bi rekla da će jednom tak nešto napravit. Normalno ni ja nisam sunce. Tako da odlučila sam mu dati priliku samo mi je žao što znam da će nekad opet puknut, na to nasilje i iskreno ne razvodi mi se. :kava: Ok prošao je 1 dan osim vjere da će biti dobro treba otići i na bračnu terapiju... and so on ...

Altec777
21.12.2012., 00:18
Hi di haj

Evo , muž se vratio. Jednostavno ne mogu 6 godina samo tako zanemarit. Pa i to da mi je stalo da uspijemo ostat zajedno. Vidim da ste mi napisali da ga sprašim, ali ima i onih vjerujem koji su mislili drukčije ali nisu napisali. Da nasilje se ne može opravdati. I on tvrdi da to shvaća. E sad ja se liječim a onda bi mogli malo i na bračnu terapiju, da se on liječi, a on ne bi imao ništa protiv, jedino ne bi platila nego bi išla na uputnicu. Za prvo vrijeme moramo nas dva rješit kolko se može , ustvari u konačnici sve moramo nas dva rješit. A i naravno on sam sa sobom. U odluci nije presudilo to da sam ja bolesna pa hvala Bogu da imam nekog , nego sam mu rekla da se vrati , jer sam mislila da mu moram dati priliku. Od kad se vratio (1 dan) sve je super. On se jadan trudi pričati jer ja imam prigovor na komunikaciju , ali i ja se trudim, odnosno ne puštam baš sve spontano nego ulažem svjestan napor i dobru volju. Naravno govori mi da me voli i grli me i ljubi . Znam da to većina muškaraca i radi nakon što zaseru, a ne znam jedino zašto on misli da je po tome izniman. Na kraju po zakonu vjerojatnosti vjerojatno će mu se i ponovit ispadi, e sad meni će biti jako žao ako ću se morati rastati. Udala sam se iz ljubavi i uložila puno truda svake vrste da nam taj brak i uspije. I da kad sam ga upoznala bio je divan , nježan , pažljiv i da ni po čemu ne bi rekla da će jednom tak nešto napravit. Normalno ni ja nisam sunce. Tako da odlučila sam mu dati priliku samo mi je žao što znam da će nekad opet puknut, na to nasilje i iskreno ne razvodi mi se. :kava: Ok prošao je 1 dan osim vjere da će biti dobro treba otići i na bračnu terapiju... and so on ...
Dobit ćeš ti nažalost još batina.

lucka1989
21.12.2012., 13:12
Moja sestra je bila sa deckom nasilnikom. Na pocetku je bilo sve super,bio je tako njezan,pazljiv i dobar. Pa nakon nekog vremena,dok ga je ona vec zavoljela,je pocelo prvo s pljuskom,bezveze,posvadjali bi se malo,oko banalnih stvari,više prepucavanje nego svađa i iz čista mira pljuska. Jednom,pa onda ništa jedno vrijeme. Pa onda opet,i tako sve cesce i cesce. Dok nakon godinu dana nije doslo do udaraca šakama u glavu,vrijeđanja,omalovažavanja,cipelarenja na podu. Nije smjela ništa reći,pred društvom pogotovo,jer se bojala što ju ćeka kada dodje doma. Znao ju je tući i vrijeđati,ona bi plakala,a on bi uživao u tome što je "jači". Došlo je do toga da ju je tuko na dnevnoj bazi,ili svaka 2 dana,bezveze,jer mu nije donjela tanjur pred nos ili jer je isfrustriran zbog desete stvari. Nakon svakog tog sranja,molio ju je i plakao da mu oprosti da nije ona kriva,da je on nenormalan i da ju voli,da ce se promjenit. Ništa od toga,nije napravio,nasuprot,bio je sve gori. Zadnja dva mjeseca ju je toliko znao istuc da se nekoliko puta onesvjestila,šakama bi joj izbio zrak iz pluća. Silovao ju je 2 puta,ostala je trudna,spontano pobacila od svih tih batina. I jos ju je na kraju istukao jer je ona kriva što je pobacila. Ako te jednom istukao tako jako,čisto sumnjam da neće opet. To su bolesnici,kojima treba pomoć. Nemoj biti u braku,i trpiti svakodnevno maltretiranje,jer ga voliš i jer on tebi kaže da te voli. Ljubav se dokazuje djelima. Nemoj prolaziti sve što je jadna moja seka prolazila i što ima traume psihicke. Neznam...probaj,jos jednom,ako se ponovi,najbolje i najpametnije ti je da se rastanete. Jer ako to ponovi,usprkos svim tim rijecima da te voli,onda ce te i dalje tuci,i nece se promjeniti. Znam da ti je sigurno tesko,ali ponekad je bolje prekinuti brak koliko god bilo tesko,nego prozivljavati sve te traume. Ima sigurno lijepih momenata,ali kada zbrojis i oduzmes puno je vise onih ruznim..

SRETNO I DRZI SE...:grli:

blured
21.12.2012., 17:12
Hvala, pa evo javim vam kak će biti.

kmatij10
27.12.2012., 18:58
pozdrav ljudi, odlucila sam podijelit s vama svoju schizo-pricu:
sve je pocelo na ljeto prosle godine, i krenulo je kao nekakva depresija i anksioznost, polako sam gubila volju za icime, tadasnji decko (bili smo skupa 2 god) mi je stalno prigovarao da sam lijena i da glumatam pa sam ga zbog toga i ostavila u 10. mj. sve je u biti eskaliralo na badnjak- isla sam s nekoliko frendova u mocvaru i sve se cinilo kao okej izlazak, ali kako je noc odmicala ja sam pocela gubit svijest (da naglasim nisam bil ni pijana, ni nadrogirana) svi zvukovi su mi se poceli mijesati kao horda glasova u mojoj glavi, i sve mi je izgledalo nekako mutno i kao usporena snimka... na poslijetku sam zavrsila sjedeci na podu vristeci i cupajuci kosu :503: na srecu kada je frend to primjetio smjesta me izveo van i odveo kod sebe doma.. iduci dan sam se osjecala izmozdeno, zbunjeno i izgubljeno... kada sam sve to ispricala psihologinji rekla je da hospitalizaciju nemogu izbjec, i tako sam za tjedan dana zavrsila u jankomiru , na desetom odjelu (2008. je moja mama takoder bila na desetom odjelu zbog kronicne depresije) moram priznat da me ugodno iznenadila ta hospitalizacija- zakon ekipa, pozitivna atmosfera, njezne sestre i razumne doktorice :) najveci problem je bio pogoditi mi terapiju- prvo prazine, pa zyprexa, moditen, haldol, rispolept i na kraju seroquel koji me izvuko iz te akutne faze. uz njega pijem i xanax i velafax. 2 mjeseca sam provela u bolnici i sretna se vratila doma. nazalost vec nakon 4,5 mj opet su krenuli neki simptomi: duboki izmjesani glasovi, kukci koji mi hodaju po rukama i nogama, depersonalizacija, katatonično stanje u smislu ponavljanja, neprirodnih pokreta i slicno... doktorica mi je na sve to pojacavala dozu seroquela i xanaxa, i govorila da se jednostavno s tim nekim simptomima moram pomirit i suzivit. i tako bi bilo sve oke da opet nisam imala strasnu epizodu na ovaj badnjak- opet je sve izgledalo kao prosle godine jedino sta sam ovaj put porazbacala cijelu kupaonicu i razrezala si noge i ruke. dakle od bozica do danas se nisam pomaknula iz kreveta... strah me osudivanja i cudnih pogleda.. ali eto cini se da cu opet zavrsiti u jankicu... samo se nadam da ce biti opet onako dobra atmosfera kao prosli put... :ne zna:

Altec777
27.12.2012., 21:25
pozdrav ljudi, odlucila sam podijelit s vama svoju schizo-pricu:
sve je pocelo na ljeto prosle godine, i krenulo je kao nekakva depresija i anksioznost, polako sam gubila volju za icime, tadasnji decko (bili smo skupa 2 god) mi je stalno prigovarao da sam lijena i da glumatam pa sam ga zbog toga i ostavila u 10. mj. sve je u biti eskaliralo na badnjak- isla sam s nekoliko frendova u mocvaru i sve se cinilo kao okej izlazak, ali kako je noc odmicala ja sam pocela gubit svijest (da naglasim nisam bil ni pijana, ni nadrogirana) svi zvukovi su mi se poceli mijesati kao horda glasova u mojoj glavi, i sve mi je izgledalo nekako mutno i kao usporena snimka... na poslijetku sam zavrsila sjedeci na podu vristeci i cupajuci kosu :503: na srecu kada je frend to primjetio smjesta me izveo van i odveo kod sebe doma.. iduci dan sam se osjecala izmozdeno, zbunjeno i izgubljeno... kada sam sve to ispricala psihologinji rekla je da hospitalizaciju nemogu izbjec, i tako sam za tjedan dana zavrsila u jankomiru , na desetom odjelu (2008. je moja mama takoder bila na desetom odjelu zbog kronicne depresije) moram priznat da me ugodno iznenadila ta hospitalizacija- zakon ekipa, pozitivna atmosfera, njezne sestre i razumne doktorice :) najveci problem je bio pogoditi mi terapiju- prvo prazine, pa zyprexa, moditen, haldol, rispolept i na kraju seroquel koji me izvuko iz te akutne faze. uz njega pijem i xanax i velafax. 2 mjeseca sam provela u bolnici i sretna se vratila doma. nazalost vec nakon 4,5 mj opet su krenuli neki simptomi: duboki izmjesani glasovi, kukci koji mi hodaju po rukama i nogama, depersonalizacija, katatonično stanje u smislu ponavljanja, neprirodnih pokreta i slicno... doktorica mi je na sve to pojacavala dozu seroquela i xanaxa, i govorila da se jednostavno s tim nekim simptomima moram pomirit i suzivit. i tako bi bilo sve oke da opet nisam imala strasnu epizodu na ovaj badnjak- opet je sve izgledalo kao prosle godine jedino sta sam ovaj put porazbacala cijelu kupaonicu i razrezala si noge i ruke. dakle od bozica do danas se nisam pomaknula iz kreveta... strah me osudivanja i cudnih pogleda.. ali eto cini se da cu opet zavrsiti u jankicu... samo se nadam da ce biti opet onako dobra atmosfera kao prosli put... :ne zna:
Ja bi ti savjetovao bolnicu.sretno:)

xena1954
28.12.2012., 06:46
Pozdrav

brat mi ima sizoafektivan poremecaj vec 10ak godina, sada mu je 35. Zadnje 2-3 godine ima jako ceste epizode, te mjenja medikamente i slicno, jos nije stabiliziran. O higijeni i da ne pricam, mora mu se reci sta da radi. Drustva nema. Djevojku nije imao odkako je se razbolio. Otac nam je umro prije 2 godine, majka nam ja invalid, i ako mislim da ce on jos dugo da zivi, pitam se sta ce biti snjim kada nje ne bude. On ne radi, em sto ne moze da se stabilizira em zbog paranoje, primanja nema nikakva bas.
Sta to znaci za mene? U fazi sam gdje razmisljam da zapocnem mozda svoju familiju uskoro. Svaki dan, ali bas svaki dan razmisljam o tome sta ce biti snjim, da li ce mi ( i ako to zvuci sebicno) biti na grbaci cijeli zivot i izluditi me sa svojom ponasanjem. Mog brata, kojeg sam nekada poznavala, nema vec godinama. Cak i sama kao da padam u neku depresiju jer vidim da i kada sam na kavi, dok mi neko prica nesto meni na trenutak se stvori on u mislima i sta ga ceka. Jako sam uplasena i ne znam opcije kada dodje do toga, strah me je da ce ostati na ulici, ili toliko se napiti kao self medicate da cemo ga naci pokraj ulice.

Ima li ko slicna iskustva?

Altec777
29.12.2012., 18:39
Jadan dečko

~Scarlet~
30.12.2012., 10:49
Jadan dečko

Slobodno se malo raspišeš, mislim da su druga iskustva poželjna pa čak i iz perspektive promatrača.:mig:

dr. diego
30.12.2012., 17:22
Pozdrav

brat mi ima sizoafektivan poremecaj vec 10ak godina, sada mu je 35. Zadnje 2-3 godine ima jako ceste epizode, te mjenja medikamente i slicno, jos nije stabiliziran. O higijeni i da ne pricam, mora mu se reci sta da radi. Drustva nema. Djevojku nije imao odkako je se razbolio. Otac nam je umro prije 2 godine, majka nam ja invalid, i ako mislim da ce on jos dugo da zivi, pitam se sta ce biti snjim kada nje ne bude. On ne radi, em sto ne moze da se stabilizira em zbog paranoje, primanja nema nikakva bas.
Sta to znaci za mene? U fazi sam gdje razmisljam da zapocnem mozda svoju familiju uskoro. Svaki dan, ali bas svaki dan razmisljam o tome sta ce biti snjim, da li ce mi ( i ako to zvuci sebicno) biti na grbaci cijeli zivot i izluditi me sa svojom ponasanjem. Mog brata, kojeg sam nekada poznavala, nema vec godinama. Cak i sama kao da padam u neku depresiju jer vidim da i kada sam na kavi, dok mi neko prica nesto meni na trenutak se stvori on u mislima i sta ga ceka. Jako sam uplasena i ne znam opcije kada dodje do toga, strah me je da ce ostati na ulici, ili toliko se napiti kao self medicate da cemo ga naci pokraj ulice.

Ima li ko slicna iskustva?
ja imam sličnu a opet drugačiju situaciju. kod mene su svi u obitelji malo 'munjeni' uključujući i mene. imam još mamu i baku. baka iako vitalna, stara je i može svaki dan da ode. mama je mlađa, ima shizofreniju, ali je totalno neaktivna, sad je zbog debljine dobila i šećernu bolest.iako se šećerna bolest može dobiti iz raznih razloga..ali ona je stvarno pretila. sad je na dijeti, pa će možda biti bolje, ali ne kreće se uopće. lijeno joj je drva nacijepati, pa to radi baka. i ja imam shizofreniju, sad hvala Bogu, već više od 3 godine u zadovoljavajućoj remisiji. da li se brinem za mamu, nakon što baka umre? ne previše. pomoći ću joj, kao što joj i sada pomažem, ali neću svoj život podrediti njoj. nije me rodila da se brinem za nju, nego da živim svoj život.
tako i ti. pomozi svom bratu, ali do neke granice. vjerujem da on može puno toga i sam. čini mi se da je situacija takva jer je puno prekidao terapiju. to barem može, piti lijekove 2 ili 3 puta dnevno. i nitko mu neće pomoći ako on to sam ne želi.
kažeš, majka je isto invalid. što je s njom?pričaj snjom, mislim da ti i ona može puno pomoći u tome da se brat pokrene.

Prolznikos
30.12.2012., 20:35
Pročitao sam da su u većem postotku ljudi skloniji agresivnom ponašanju nakon konzumacije alkohola nego što je to slučaj tijekom najjače psihoze?

Što vi kažete, jel moguće da je taj info točan?

Altec777
31.12.2012., 12:10
Slobodno se malo raspišeš, mislim da su druga iskustva poželjna pa čak i iz perspektive promatrača.:mig:

Nezahvalno je pisati o toj bolesti jer je kod svakoga drugačija i nema univerzalnog načina da čovjeku bude bolje ali samo ću reći da ako taj dečko ostane sam bez puno podrške i razumijevanja teško da će mu biti bolje,nažalost.

Ive83s
02.01.2013., 19:53
Pozdrav

brat mi ima sizoafektivan poremecaj vec 10ak godina, sada mu je 35. Zadnje 2-3 godine ima jako ceste epizode, te mjenja medikamente i slicno, jos nije stabiliziran. O higijeni i da ne pricam, mora mu se reci sta da radi. Drustva nema. Djevojku nije imao odkako je se razbolio. Otac nam je umro prije 2 godine, majka nam ja invalid, i ako mislim da ce on jos dugo da zivi, pitam se sta ce biti snjim kada nje ne bude. On ne radi, em sto ne moze da se stabilizira em zbog paranoje, primanja nema nikakva bas.
Sta to znaci za mene? U fazi sam gdje razmisljam da zapocnem mozda svoju familiju uskoro. Svaki dan, ali bas svaki dan razmisljam o tome sta ce biti snjim, da li ce mi ( i ako to zvuci sebicno) biti na grbaci cijeli zivot i izluditi me sa svojom ponasanjem. Mog brata, kojeg sam nekada poznavala, nema vec godinama. Cak i sama kao da padam u neku depresiju jer vidim da i kada sam na kavi, dok mi neko prica nesto meni na trenutak se stvori on u mislima i sta ga ceka. Jako sam uplasena i ne znam opcije kada dodje do toga, strah me je da ce ostati na ulici, ili toliko se napiti kao self medicate da cemo ga naci pokraj ulice.

Ima li ko slicna iskustva?xena1954

Nemam bolesnog brata ili sestru ali imam tatu i možda savjet za tebe.
Situacija u kojoj se nalaziš je teška, ali ti prvenstveno moraš misliti na sebe. Pod tim ne mislim da se trebaš odreći brige za bratom, ali trebaš živjeti i svoj život.

Od razmišljanja što će biti jednog dana u budućnosti (koja možda nikad neće ni doći) nemaš nikakve koristi. Jer ne znaš što će biti i ne možeš predvidjeti u kojem smjeru će se stvari dalje razvijati. Može sve ići dobro po njega i tebe, a isto tako i loše. O tome ćeš razmišljati kad dođe vrijeme za to.

Ponavljam, misli na sebe. Ako se ti razboliš od pretjerane brige ili razmišljanja (depresija, anksioznost, napadaji panike i sl) nećeš ni biti u mogućnosti pomoći mu. Sumnjam da bi i tvoj brat htio da se ti odrekneš svoje sreće i normalnog života da bi se mogla posvetiti brizi za njega.

Vjerujem da si uplašena i da ti nije lako, ali probaj vjerovati da će se sve dobro završiti. Ako ti se preteško nositi sa tim, uvijek možeš razgovarati sa stručnom osobom.

P.S. Bivša kolegica sa faksa ima situaciju sličnu tvojoj; stariju sestru koja je dosta teško psihički obolila i ostale su također bez oca prije par godina. Mama joj se sad brine za sestru, ali pitanje je što će biti kasnije. I tatina smrt i psihička bolest sestre su se dogodile otprilike u isto vrijeme, a ona sa dvoje male djece. Bilo je potonuti ili preživjeti/krenuti dalje. Odabrala je ovo drugo. Da joj je jako teško, je, ali sama je rekla da ona mora živjeti svoj život. A živjeti ne znači patiti zbog nečega što još nije došlo.

xena1954
05.01.2013., 22:01
Hvala onima koji su odgovorili.
Mozda sam inace vise pesimista pa mi jako teska pada da pokusam nekako da vjerujem da ce biti dobro. Bas se lose osjecam, ne prodje dan da ne razmisljam da li ce imati 'relapse' ili ako ode prosetati, da li ce se vratiti ziv.
Pitam se, kako i da ocekujem od sadasnjeg momka da bude samnom, ima djecu samnom kada ce ova briga uvjek biti dio mene? Sto bi njegov perfektan zivot cinila ovako losim......:503:

blured
07.01.2013., 21:25
Evo nisam preko Božića dobila batina... Znači mir je. Božić je prošao s 5 vrsta kolača(nije mi se dalo više peći) , francuskom, dva bora, gore i dolje, urednom naravno kućom , okićenom i izvana. Ponoćka. Badnjak post. Božić brdo hrane. Imala sam goste jedno 5 dana za redom, a i poslije. Novu godinu smo dočekali doma sa 2 vjerna prijatelja.Od 1.1. sam još dalje ko mazga navalila na posao i naravno da sam već obišla i sniženja odjeće i ostalih stvari na sniženju. Razmišljam o "normalnim" stvarima, najvjerojatnije ću otići i na skijanje i tako život ide dalje. Između ostalog imala sam lijep Božić jer nitko od rodbine nije prespavao par dana kod nas, prvi put u 6 godina. Neki frendovi su me pohvalili da sam super i svi razumiju da sam primila muža natrag i pružila mu priliku. Realnost mi je nakon dulje vremena prihvatljiva i nemam problema s tuđim (normalnim mjerilima) i nosim se s njima kao sa svojim mjerilima, dobro to je već dulje vrijeme tako da se to još samo više primilo. Bila sam na kontroli i doktorica mi je rekla da je sad nakon što je tako pogođena terapija je velik iliti sav dio na meni i da bi mogla čak teoretski izbjeći ponovnu hospitalizaciju(ikada u životu) uz puno truda. Zanimljivo da se sa stvarnim problemima očito mogu nositi, ali sa onim umišljenim baš i ne. I da uz zakašnjenje Sretan Božić i Nova godina 2013.->nama luđacima i ostatku neurotične i psihički zdrave populacije. Koristim često taj dio luda jer se tak i kaže npr. on je lud. Ne znam da netko u svakodnevnom govoru koristi izraz psihotičar, ajde shizofreničar već da. Vidim da sam opet postala ovisna o svojoj temi. :mig:

sto_sad
09.01.2013., 21:33
Hvala onima koji su odgovorili.
Mozda sam inace vise pesimista pa mi jako teska pada da pokusam nekako da vjerujem da ce biti dobro. Bas se lose osjecam, ne prodje dan da ne razmisljam da li ce imati 'relapse' ili ako ode prosetati, da li ce se vratiti ziv.
Pitam se, kako i da ocekujem od sadasnjeg momka da bude samnom, ima djecu samnom kada ce ova briga uvjek biti dio mene? Sto bi njegov perfektan zivot cinila ovako losim......:503:

Imaš dva izbora: jedan je da bude u domu za psihički oboljele, s time da ga ti posjećuješ i on tebe a drugi je da živi zajedno s tobom i mužem. Jest da neće uvijek biti lako, ali zar nije brak "zajedno u dobru i zlu". Dobrom momku koji te voli to nebi trebala biti prevelika žrtva.

Što se primanja tiče, on bi trebao imati pravo na novčanu pomoć. Ja imam ujaka oboljelog od shizoidnog poremećaja i on prima nekih 2600 kuna.

dr. diego
10.01.2013., 15:18
Imaš dva izbora: jedan je da bude u domu za psihički oboljele, s time da ga ti posjećuješ i on tebe a drugi je da živi zajedno s tobom i mužem. Jest da neće uvijek biti lako, ali zar nije brak "zajedno u dobru i zlu". Dobrom momku koji te voli to nebi trebala biti prevelika žrtva.

Što se primanja tiče, on bi trebao imati pravo na novčanu pomoć. Ja imam ujaka oboljelog od shizoidnog poremećaja i on prima nekih 2600 kuna.

ne znam kako je to tvoj ujak dobio, ali moja mama ima shizofreniju, ima 15 godina radnog staža i prima mirovinu od 1500 kn.

racija
10.01.2013., 16:41
mislim sve do sad u zivotu, godine, problemi, veselje, tuga sve je islo nekako konstantno i sve je prolazilo samo od sebe. isao sam dalje. nakon ovog zadnjeg sto mi se dogodilo, nisam mogao ici dalje. gradio sam zivot tako da sam u jednoj osobi imao cijeli svijet i nisam mogao podnijeti prekid. ostao sam sam u tisini svoje sobe i moje misli su me dovele do izgaranja..... ali ja nisam nikom nista ucinio, niti sebi, iako sam imao tako jaku zelju za samoubojstvom. svalio mi se cijeli zivot na ledja kad sam nju izgubio, i jednostavno neznam kako da si objasnim neke stvari. jedino sigurno se osjecam u svome krevetu. ne cujem glasove nikakve kad sam sam. fizicki sam iscrpljen kao da sam logor prošao. zuji mi u glavi non stop, strujanje neko kad sjedim na jednom mjestu i ustanem se ili okrenem glavu. i vise u nista nisam siguran. ama bas u nista. i dok mi se sve to dogadjalo ja sam samo sutio, i pitao se koji mi se k dogadja, svega sam svjestan, iako mi je dolazilo da vristim. sve sto cu ja uciniti je otici na magnetsku rezonancu glave privatno za koji dan. ako oni utvrde da je sve u redu, idem psihijatru. znam da su knedla u grlu preznojavanje drhtanje simptomi anksioznosti, ali ovo kad sam pogledao svoju ruku i kad sam bio siguran da nije moja to si ne mogu objasniti. bio bih najsretniji kad me nitko ne bi dirao jedno 10 godina da mogu sam sjediti u sobi svojoj. al to nije zivot. a opet mi dodje da odem i trcim do nesvjesti ili krenem vristat. jednostavno nisam siguran u emocije. ne mogu se naljutiti ne mogu se razveseliti ne mogu nista. u nista nisam siguran.

dozivio sam percipiranje svog tijela kao tudjeg i to dok sam mogao upravljati s njim - od ketamina, dozivio sam i potpuni izlazak iz tijela i near-death-experience(iako nisam bio u opasnosti od smrti).
stanje je rezultat blokiranih NDMA receptora(to su oni koje zlorabi ectasy za postizanje ljubavi, povjerenja i povezanosti sa drugima). kada se skroz ugasi njihov signal svijest se "odveze" i od samog tebe.

ketamin se inace koristi kao anestetik(zbog navedenih "halucinatornih" efekata se ne koristi vise na ljudima dugo vremena ali da na zivotinjama). njegovo anestetsko djelovanje se upravo pripisuje zapravo odvajanju svijesti od tijela.

ti patis od "separacijske depresije". zato sto si imao uzasno jaku incijaciju vjerojatno(rekao si da se nisi odvajao - vec tu kad sam citao mi je jasan bio psihicki problem koji ce uslijediti).
postao si ovisan o svojoj djevojci i osjecaju koji dobivas kad si s njom. i ja sam bio. nisam mogao nocima spavati kad ne bi bila sa mnom iz ovog i onog razloga. nisam mogao razmisljati, raditi, druziti se s nikim drugim itd.. jer sam se zaljubio u vrlo vrlo depresivnom stanju cega je rezultat afekcijska ovisnost.

uglavnom osvijesti sta ti se desava i oporavi. dozivio si tesku emocionalnu depresiju do razine poptunog mraka na NDMA receptorima.

to nije sizofrenija ni po cemu IMO.

nisam nikakav psihijatar btw. ali mislim da sam right on the nail tu

idi psihijatru ili se sam izbori, moze se izboriti... pogotovo kad osvjestis prave no-bullshit fizicke mehanizme kako mozak radi a ne self-help sranja. (iako ti osvjestenjem pravih fizickih mehanizama tek shvatis da vecina self-help pricica zapravo drzi vodu, ali nemamo povjerenja u njih jer su obicno pisani kao prospekt hare krisne ili necega)

za pocetak probaj rokat malo gospine trave, recimo aktivin H, 2-3 tablete dnevno... i drugih suplemenata, odokativno bi rekao i glutamata iako nikad nisam puno citao o NDMA receptorima i uopce toj prici...

pomozi si malo kemijom, malo osvjestenjem mehanizama u tvom umu i nadji nacin..

racija
10.01.2013., 16:49
mislim sve do sad u zivotu, godine, problemi, veselje, tuga sve je islo nekako konstantno i sve je prolazilo samo od sebe. isao sam dalje. nakon ovog zadnjeg sto mi se dogodilo, nisam mogao ici dalje. gradio sam zivot tako da sam u jednoj osobi imao cijeli svijet i nisam mogao podnijeti prekid. ostao sam sam u tisini svoje sobe i moje misli su me dovele do izgaranja..... ali ja nisam nikom nista ucinio, niti sebi, iako sam imao tako jaku zelju za samoubojstvom. svalio mi se cijeli zivot na ledja kad sam nju izgubio, i jednostavno neznam kako da si objasnim neke stvari. jedino sigurno se osjecam u svome krevetu. ne cujem glasove nikakve kad sam sam. fizicki sam iscrpljen kao da sam logor prošao. zuji mi u glavi non stop, strujanje neko kad sjedim na jednom mjestu i ustanem se ili okrenem glavu. i vise u nista nisam siguran. ama bas u nista. i dok mi se sve to dogadjalo ja sam samo sutio, i pitao se koji mi se k dogadja, svega sam svjestan, iako mi je dolazilo da vristim. sve sto cu ja uciniti je otici na magnetsku rezonancu glave privatno za koji dan. ako oni utvrde da je sve u redu, idem psihijatru. znam da su knedla u grlu preznojavanje drhtanje simptomi anksioznosti, ali ovo kad sam pogledao svoju ruku i kad sam bio siguran da nije moja to si ne mogu objasniti. bio bih najsretniji kad me nitko ne bi dirao jedno 10 godina da mogu sam sjediti u sobi svojoj. al to nije zivot. a opet mi dodje da odem i trcim do nesvjesti ili krenem vristat. jednostavno nisam siguran u emocije. ne mogu se naljutiti ne mogu se razveseliti ne mogu nista. u nista nisam siguran.

dozivio sam percipiranje svog tijela kao tudjeg i to dok sam mogao upravljati s njim - od ketamina, dozivio sam i potpuni izlazak iz tijela i near-death-experience(iako nisam bio u opasnosti od smrti).
stanje je rezultat blokiranih NDMA receptora(to su oni koje zlorabi ectasy za postizanje ljubavi, povjerenja i povezanosti sa drugima). kada se skroz ugasi njihov signal svijest se "odveze" i od samog tebe.

ketamin se inace koristi kao anestetik(zbog navedenih "halucinatornih" efekata se ne koristi vise na ljudima dugo vremena ali da na zivotinjama). njegovo anestetsko djelovanje se upravo pripisuje zapravo odvajanju svijesti od tijela.

ti patis od "separacijske depresije". zato sto si imao uzasno jaku incijaciju vjerojatno(rekao si da se nisi odvajao - vec tu kad sam citao mi je jasan bio psihicki problem koji ce uslijediti).
postao si ovisan o svojoj djevojci i osjecaju koji dobivas kad si s njom. i ja sam bio. nisam mogao nocima spavati kad ne bi bila sa mnom iz ovog i onog razloga. nisam mogao razmisljati, raditi, druziti se s nikim drugim itd.. jer sam se zaljubio u vrlo vrlo depresivnom stanju cega je rezultat afekcijska ovisnost.

uglavnom osvijesti sta ti se desava i oporavi. dozivio si tesku emocionalnu depresiju do razine poptunog mraka na NDMA receptorima.

to nije sizofrenija ni po cemu IMO.

nisam nikakav psihijatar btw. ali mislim da sam right on the nail tu

pomozi si za pocetak gospinom travom(recimo aktivin h, 2-3 tablete dnevno), mozes i malo ginseng ginkgo i tako... i osvjesti mehanizem kojima si se unistio.
osjecaji koje osjecas su obicni kemijski tepih, scena, na kojoj se odvija tvoja svjesna misao. podsvijest pokusava tako upravljati s tobom, reci to sta zeli. ali podsvijest moze biti bolesna i zeljeti stvari koje su na duge staze lose za tebe. tvoja svijest to mora prepoznati. to je sve cista kemija. shvati to. shvati to i kad osjecas ljubav. da je i to kemija. nemoj je idealizirati u nesto bozansko jer je to "osjecaj". osjecaj je kemija. nista posebno, nista sveto.

zvuci malo self-help ali nisam vidio da ljudi na ovaj nacin pokusavaju rijesiti probleme. za moj analiticki um, svi osjecaji su podosta umanjeni kad shvatim da su obicna kemija, mozda i slucajno prosuta po mozgu malfunkcijom podsvijesti.

sto_sad
10.01.2013., 18:05
ne znam kako je to tvoj ujak dobio, ali moja mama ima shizofreniju, ima 15 godina radnog staža i prima mirovinu od 1500 kn.

Hej, sad sam pitala mamu, izgleda da 2600 kn koje on prima je mirovina od djeda. Djed nije živ ali ujak na to ima pravo zbog svoje bolesti.

shaolin_fist
12.01.2013., 13:48
Jel mi može neko objasnit točno kaj je to shizofrenija? Čuješ glasove u glavi, vidiš halove? Gdje god čitam o tome svaki put nešto drugo piše...

Almost Rosey
12.01.2013., 14:34
Jel mi može neko objasnit točno kaj je to shizofrenija? Čuješ glasove u glavi, vidiš halove? Gdje god čitam o tome svaki put nešto drugo piše...

To je zato što je raspon simptoma prilično velik i šarolik :)

Ovo što opisuješ, vidne i slušne halucinacije spadaju u tzv. "pozitivne simptome".

Evo, da ne pišem napamet:

Simptomi shizofrenije uobičajeno se dijele na: pozitivne i negativne.
Pozitivni simptomi su sumanute ideje, smetnje i poremećaji mišljenja, halucinacije te čudno ponašanje. Sumanute ideje su lažna uvjerenja ili zablude nastale na nerealnoj osnovi, tj. nemaju podlogu u realnoj životnoj situaciji, pa su nedostupne korekciji. Na primjer, oboljela osoba vjeruje da ju netko iz susjedstva uhodi, pokušavajući zavladati njome. Shizofreni bolesnik može imati razIičite smetnje mišljenja: ponekad mu misli vrlo brzo skreću od jedne ideje na drugu, bez jasna slijeda i povezanosti, ili su mu misli “blokirane”; bolesnici mogu izmišljati nove nerazumljive riječi ili u govoru riječi zamjenjivati glasovima ili rimama. Bolesnik može čuti glasove (slušne halucinacije) koji komentiraju njegovo ponašanje, izruguju mu se ili mu naređuju što da čini (zapovjedne halucinacije).
Negativni simptomi shizofrenije su gubitak sposobnosti osjećajnog doživIjavanja i izražavanja, gubitak energije, volje i inicijative, gubitak sposobnosti uživanja i zanimanja za dotadašnje aktivnosti, teškoće koncentracije.
Shizofreni bolesnik je emocionaino povučen iz svoje okoline, nije svjestan osjećaja drugih ljudi oko sebe, svoje osjećaje ne može izraziti ili pokazati, izbjegava kontakt očima s drugim ljudima, izraz lica mu je bez osjećaja ili zanimanja. - izvor (http://www.psihijatrija.hr/edu/sch.php)

trystana
19.01.2013., 19:32
Pozdrav,

možda upadam s pitanjem koje se ne uklapa u uobičajene teme na ovom topicu- ali, zanima me da li u Hrvatskoj djeluje neka udruga koja okuplja osobe oboljele od shizofrenije?
Pretraživanjem sam došla do imena nekih udruga- npr. Sjaj, ali zanima me postoje li udruge samo za oboljele od sch? Isto tako, kojeg stručnjaka u Hrvatskoj biste preporučili kao osobu koja "najviše zna" o ovoj bolesti, koja je često u kontaktu s pacijentima?

Sve ovo me zanima jer sam nedavno počela stručno osposobljavanje kao psiholog u jednom domu za psihički bolesne odrasle osobe, gdje većinu korisnika čine osobe oboljele od psihotičnih poremećaja. Velika mi je želja provesti istraživanje s osobama oboljelim od sch, a nacrt zahtijeva i osobe koje nisu institucionalizirane.

Nisam sigurna da li je forum dobro mjesto za dobivanje ovakvih informacija, niti koliko je oboljelim osobama pored problema koje ova bolest donosi do sudjelovanja u istraživanjima, ali molila bih vas, ukoliko imate ove informacije, da ih podijelite sa mnom. :)

Možete se i javiti na pm :)

Hvala puuno

blured
20.01.2013., 16:58
nema ga tri dana :rolleyes::rolleyes::rolleyes:, naručila ja ispis poziva (zašto nisam prije) i mouž se sexa već tri godine (što je priznao )
:moli: samo da ne popustim
koji čoban tuče i vara ženu
baš me btw zanima što misle neki likovi koji će pročitati ovo , a isto tuku i varaju ženu ili ajde samo varaju..... ili ajde samo tuku ...:504::503::kava:

Alexiss
20.01.2013., 19:14
Koliko dugo se ima akutni psihotićni poremećaj sa simptomima shizofrenije, pa da ta dijagnoza pređe u shizofreniju?
Palo mi je na pamet nekoliko puta da mi se boje reć da imam shizofreniju.
Sad nedavno sam imala još jednu psihotićnu epizodu sa pozitivnim simptomima, a i pomalo negativnim.

Nekako, sstvarno se bojim da mi ne lupe žig shizofrenije, bojim se kako će to utjecat na moj život. Tek ću navršit 19, imala sam snove koje sam pod svaku cijenu željela postić, a ako mi lupe taj žig, sve propada i moram si naći nešto drugo čime se želim bavit u životu.

Život je sraanje.

rosemari
20.01.2013., 20:31
Koliko dugo se ima akutni psihotićni poremećaj sa simptomima shizofrenije, pa da ta dijagnoza pređe u shizofreniju?
Palo mi je na pamet nekoliko puta da mi se boje reć da imam shizofreniju.
Sad nedavno sam imala još jednu psihotićnu epizodu sa pozitivnim simptomima, a i pomalo negativnim.

Nekako, sstvarno se bojim da mi ne lupe žig shizofrenije, bojim se kako će to utjecat na moj život. Tek ću navršit 19, imala sam snove koje sam pod svaku cijenu željela postić, a ako mi lupe taj žig, sve propada i moram si naći nešto drugo čime se želim bavit u životu.

Život je sraanje.

akutni psihotični poremećaj ne mora prijeći u sch, treba potrajati duže vrijeme i imati prilično ružnu sliku da ti lupe taj žig, kako kažeš.
Ne trebaš na to gledati kao na stigmu, jer nije tako. Uz dobru terapiju možeš sasvim dobro funkcionirati u svakodnevnom životu i ostvariti svoje ciljeve. Naravno da je tu osim lijekova i vrlo bitna podrška bližnjih, što se nadam da imaš.
Imaš svoje ciljeve, drži se njih, oni će ti pomoći da se izvućeš, samo treba imati i realna očekivanja, korak po korak, ništa grandiozno.

Alexiss
20.01.2013., 20:43
akutni psihotični poremećaj ne mora prijeći u sch, treba potrajati duže vrijeme i imati prilično ružnu sliku da ti lupe taj žig, kako kažeš.
Ne trebaš na to gledati kao na stigmu, jer nije tako. Uz dobru terapiju možeš sasvim dobro funkcionirati u svakodnevnom životu i ostvariti svoje ciljeve. Naravno da je tu osim lijekova i vrlo bitna podrška bližnjih, što se nadam da imaš.
Imaš svoje ciljeve, drži se njih, oni će ti pomoći da se izvućeš, samo treba imati i realna očekivanja, korak po korak, ništa grandiozno.

Hvala na podršci :)
Imam tu dijagnozu malo više od 4 godine, ako se ne varam.
Što bi dala da je stvarno akutno i prolazno, al ajde, trudim se bit pozitivna. Šta bude, bude. Treba se pomirit s tim i naučit se živjet.
Podršku više manje imam, valjda bude ok.

~Scarlet~
21.01.2013., 17:45
Koliko dugo se ima akutni psihotićni poremećaj sa simptomima shizofrenije, pa da ta dijagnoza pređe u shizofreniju?
Palo mi je na pamet nekoliko puta da mi se boje reć da imam shizofreniju.
Sad nedavno sam imala još jednu psihotićnu epizodu sa pozitivnim simptomima, a i pomalo negativnim.

Nekako, sstvarno se bojim da mi ne lupe žig shizofrenije, bojim se kako će to utjecat na moj život. Tek ću navršit 19, imala sam snove koje sam pod svaku cijenu željela postić, a ako mi lupe taj žig, sve propada i moram si naći nešto drugo čime se želim bavit u životu.

Život je sraanje.

Punoljetna si sad, razgovaraj otvoreno s psihijatrom koji te vodi i pitaj ga.

A što je po tebi gore:
Imati stalno dg F23 i 1xgodišnje psihotičnu dekompenzaciju ili F20 koja je stabilna i u remisiji?
Nije stvar u "lupanju žiga" već u tome kako se osoba osjeća, da li funkcionira i ima li dobar terapijski odgovor.:mig:

Alexiss
21.01.2013., 18:17
Punoljetna si sad, razgovaraj otvoreno s psihijatrom koji te vodi i pitaj ga.

A što je po tebi gore:
Imati stalno dg F23 i 1xgodišnje psihotičnu dekompenzaciju ili F20 koja je stabilna i u remisiji?
Nije stvar u "lupanju žiga" već u tome kako se osoba osjeća, da li funkcionira i ima li dobar terapijski odgovor.:mig:

Istina tu si definitivno u pravu, u jednu ruku mi je svejedno što imam dokle god se nosim s tim relativno dobro. Samo se bojim da će mi to utjecat pri upisu na faks i izboru posla.

~Scarlet~
21.01.2013., 18:25
Istina tu si definitivno u pravu, u jednu ruku mi je svejedno što imam dokle god se nosim s tim relativno dobro. Samo se bojim da će mi to utjecat pri upisu na faks i izboru posla.

Koliko mi je poznato, ne zahtjeva puno faxeva liječničku potvrdu.:ne zna:
Nadam se da ne želiš biti pilot ili kontrolor leta.:zubo:

Alexiss
21.01.2013., 18:34
Koliko mi je poznato, ne zahtjeva puno faxeva liječničku potvrdu.:ne zna:
Nadam se da ne želiš biti pilot ili kontrolor leta.:zubo:

Pa, nije daleko... Želim bit nautičar :kava:

Altec777
23.01.2013., 19:21
nema ga tri dana :rolleyes::rolleyes::rolleyes:, naručila ja ispis poziva (zašto nisam prije) i mouž se sexa već tri godine (što je priznao )
:moli: samo da ne popustim
koji čoban tuče i vara ženu
baš me btw zanima što misle neki likovi koji će pročitati ovo , a isto tuku i varaju ženu ili ajde samo varaju..... ili ajde samo tuku ...:504::503::kava:
I kaj buš poduzela?

blured
23.01.2013., 22:54
I kaj buš poduzela?

nema ga 8 dana i tak .. po malo ...laganini .. pa neću valjda biti nasilna :ne zna::mig:
nešto sam pogrješila .. nema ga od 14.01. 2013. :top:

lucka1989
24.01.2013., 00:09
Draga moja drzi se...:( Čitam i ne vjerujem.:eek: Koji šup.... od čovjeka. Samo se smiri i jeb...š gada. Nemoj sebi raditi probleme zbog njega. Vidim da si u stabilnoj remisiji,pa bi bilo šteta da tako i ne ostane. Znam,teško se kontrolirati,ali po kratkom postupku...kad i ako se vrati,neka kupi svoje prnje. Ne zasluzuje te,ali fakat. Takvi muskarci ne zasluzuju da im se oprosti. Žao mi je...:(

blured
24.01.2013., 17:50
Draga moja drzi se...:( Čitam i ne vjerujem.:eek: Koji šup.... od čovjeka. Samo se smiri i jeb...š gada. Nemoj sebi raditi probleme zbog njega. Vidim da si u stabilnoj remisiji,pa bi bilo šteta da tako i ne ostane. Znam,teško se kontrolirati,ali po kratkom postupku...kad i ako se vrati,neka kupi svoje prnje. Ne zasluzuje te,ali fakat. Takvi muskarci ne zasluzuju da im se oprosti. Žao mi je...:(

da da sad je to definitivno :top: bez brige , dobro se držim

damir71
28.01.2013., 16:10
Postovi su prebačeni s teme o iskustvima i preporukama (http://www.forum.hr/showthread.php?t=119916&page=115).

Koliko dugo ima dijagnozu paranoidna sch i koliko je star? Koliko puta hospitaliziran?

Dobra strana je da se moze potpuno izljeciti (ja sam imao tu dijagnozu i sada sam normalan manje vise).

Ako se ne izlijeci kroz godinu dana, onda mislim da su jedina pomoc lijekovi.

S tom dijagnozom u pravilu ga nitko nece uzeti na psihoterapiju (mozda se nesto promijenilo u zadnje vrijeme). Nema smisla.

Dijagnoza je postavljena prije 3 godine i u tom periodu imala je 3 napada(pod napade podrazumjevam da osoba umislja da ju ptate i prisluskuju)to traje oko mjesec do dva i sve se smiri uz redovnu terapiju koja naravno bude obilna tabletama za spavanje.Stanje je sad trenutno uredni i svjesna je svega sto joj se dogodilo i suocena je sa tim te sam htio samo da pokusam jos negdje da vidim kakovo ce misljenje dati neki doktor recimo u zagrebu pa da vidimo dali postoji mogucnost ozdravljenja

SamoZaTebe
28.01.2013., 16:42
Dijagnoza je postavljena prije 3 godine i u tom periodu imala je 3 napada(pod napade podrazumjevam da osoba umislja da ju ptate i prisluskuju)to traje oko mjesec do dva i sve se smiri uz redovnu terapiju koja naravno bude obilna tabletama za spavanje.Stanje je sad trenutno uredni i svjesna je svega sto joj se dogodilo i suocena je sa tim te sam htio samo da pokusam jos negdje da vidim kakovo ce misljenje dati neki doktor recimo u zagrebu pa da vidimo dali postoji mogucnost ozdravljenja

Nisam psihijatar, ali znam da se svaka sch, psihoza ili sch psihoza agresivno lijeci nakon prve hospitalizacije. Cilj je sprijeciti slijedecu epizodu.
Nakon tri epizode, ne znam. Mislim da table koje uzima nisu za spavanje nego antipsihotici (trebali bi biti, ako nisu pitaj doktora zasto nisu).
Postoji citav niz tipicnih i atipicnih antipsihotika koji lijece manje vise sve vrste psihoza (ako se uzimaju redovito). Ako jedan ne pomaze, ima vise od 10 drugih. Nuspojave mnogih je posapanost ali to nisu table te za spavanje. Tablete za spavanje nemaju veze s paranoidnom sch i slicnim bolestima.
Ja sam bio na puno raznih antipsihotika dok jedan nije pocao djelovati (ili sam konacno naucio kako se praviti normalan).
Vjerojatno je cilj u njenom slucaju sprijeciti slijedecu epizodu. Doktor treba procijeniti ima li smisla uzimati antipsihotike stalno ili samo kada nastupi psihoza.

Pringles
28.01.2013., 16:51
Dijagnoza je postavljena prije 3 godine i u tom periodu imala je 3 napada(pod napade podrazumjevam da osoba umislja da ju ptate i prisluskuju)to traje oko mjesec do dva i sve se smiri uz redovnu terapiju koja naravno bude obilna tabletama za spavanje.Stanje je sad trenutno uredni i svjesna je svega sto joj se dogodilo i suocena je sa tim te sam htio samo da pokusam jos negdje da vidim kakovo ce misljenje dati neki doktor recimo u zagrebu pa da vidimo dali postoji mogucnost ozdravljenja
Što podrazumijevaš pod izrazom 'ozdravljenje'?

Obično se nakon treće psihotične dekompenzacije prepisuje doživotna farmakoterapija. Ali naravno da je pravilo da pravila nema.
Neki probni period bez psihofarmaka se eventualno daje osobama koje su imale jednu psihotičnu epizodu, s pozitivnim simptomima sch i ako nisu imali simptome za vrijeme jednogodišnje terapije održavanja. Sve drugo je višegodišnje ili doživotno.

Psihoterapija s osobama koje boluju od nečega iz kruga psihotičnih poremećaja se ne radi ako je osoba u akutnoj fazi, kada je stanje stabilno naravno da da i da se preporučuje.

EDIT: S obzirom na sve, za drugo mišljenje bi se ipak trebali obratiti osobi koja je psihijatar, ne psiholog.
Također, to ne mora biti privatnik, nego se možete javiti u neku od psihijatrijskih bolnica (Vrapče, Jankomir) ili KBC-a. Osim ako ne inzistirate na privatniku.

damir71
28.01.2013., 17:56
neznam kako bih okarakterizirao trenutno stanje ali je jako depresivno i ima stalni strah od samoce i osjecaj da je napustena te jako puno konzumira kavu i cigarete a neznam koliko je to pametno pored svih tih terapija,uglavnom nakon teapije koja bude obilna kao da prespava to sve sto se dogodilo i ponovo se vraca u normalu

SamoZaTebe
28.01.2013., 18:27
neznam kako bih okarakterizirao trenutno stanje ali je jako depresivno i ima stalni strah od samoce i osjecaj da je napustena te jako puno konzumira kavu i cigarete a neznam koliko je to pametno pored svih tih terapija,uglavnom nakon teapije koja bude obilna kao da prespava to sve sto se dogodilo i ponovo se vraca u normalu

Pretpostavljam da je ovo komentar na paranoidnu sch, ne anksioznost.

Sve treba reci psihijatru. Sve detalje, sve simptome, probleme i slicno. On ne moze sam pogoditi. Isto je i s nuspojavama lijeka. Netko nece imati nista, netko ce imati neke probleme. Treba svakako reci doktoru, a ne prekinuti terapiju. On ce moci na temelju svih informacija procijeniti koji lijek i na koliko dugo.
Ako se dobro sjecam kava i cigarete nisu toliki problem kao alkohol i marihuana. Nespavanje i premalo spavanja je velik problem za ove i slicne bolesti.

damir71
28.01.2013., 18:57
Pretpostavljam da je ovo komentar na paranoidnu sch, ne anksioznost.

Sve treba reci psihijatru. Sve detalje, sve simptome, probleme i slicno. On ne moze sam pogoditi. Isto je i s nuspojavama lijeka. Netko nece imati nista, netko ce imati neke probleme. Treba svakako reci doktoru, a ne prekinuti terapiju. On ce moci na temelju svih informacija procijeniti koji lijek i na koliko dugo.
Ako se dobro sjecam kava i cigarete nisu toliki problem kao alkohol i marihuana. Nespavanje i premalo spavanja je velik problem za ove i slicne bolesti.

koliko je to normalno spavanja,npr.ona legne na vece u pola 12 budi se u jutro oko 8 i spava popodne oko 2 sata ali nista bez normabela,jedino noc moze bez njih a dan mora popiti da spava inace kad ne spava popodne postaje sve depresivnija:ne zna:

SamoZaTebe
28.01.2013., 19:07
koliko je to normalno spavanja,npr.ona legne na vece u pola 12 budi se u jutro oko 8 i spava popodne oko 2 sata ali nista bez normabela,jedino noc moze bez njih a dan mora popiti da spava inace kad ne spava popodne postaje sve depresivnija:ne zna:

To je pitanje za psihijatra. Ja nisam psihijatar.

Osobno mi se cini da je 10 sati dnevno vise nego dosta. Ako treba spavati po podne 2 sata s lijekovima, ne cini mi se dobro rijesenje. Postoje lijekovi koje lijece depresiju ili sch bez spavanja.
Obicno se samo u najtezim bolnickim slucajevima pacijent uspavljuje jer nista drugo ne pomaze (spavanje po danu uzrokovano lijekovima nije ljecenje, nego kupovanje vremena dok neki lijek ne pocne djelovati). Ali ona nije tezak bolnicki slucaj ako je doma i iz svega sto si napisao.
S druge strane, ako sa ta dva sata spavanja po podne je sve u redu, mozda nema boljeg rjesenja.

Toni avatar
28.01.2013., 20:08
Upoznao sam curu preko mreže badoo i ideA mi je rekla da ima sizofreniju..moje je godiste..dirnila me njezina priča jer kaže da samo zivi radi braće...a ja sam joj ponudio prijateljstvo i stvarno mi je stalo i mislim da joj nekako mogu pomoć...cura je lijepa,nisam ni ja ružan,naprotiv nikad nisam imao problema imat curu...ali ovdje se ne radi o tome...tužna je ta njezina priča i znam da su je svi prijatelji napustili a cura je obolila sa 18 godina...ma za takve ljude se zelim borit u zivotu i pomoć joj...samo neznam u sta se upustam...nakon neke price već mi je napisala da me voli...ma naravno da će to napisat kad joj je takav zivot,Alo stvarno puno pričam sa njom...ponekad me strah da se Salim sa njom jer neznam kako će reagirat....neču je napustiti kao prijatelj nikada...čak bi joj pružio i vise od prijateljstva....mislim da je svaka bolest izlijeciva jer bolest ne dolazi od boga nego od Sotone...živio sam u Međugorju...i vidio sam na svoje oci da se bolest moze izlijecit...kad bih je barem mogao odvest tamo...mozda bi se dogodilo čudo,mozda i ne...ali sve je moguće....

SamoZaTebe
28.01.2013., 20:34
Upoznao sam curu preko mreže badoo i ideA mi je rekla da ima sizofreniju..moje je godiste..dirnila me njezina priča jer kaže da samo zivi radi braće...a ja sam joj ponudio prijateljstvo i stvarno mi je stalo i mislim da joj nekako mogu pomoć...cura je lijepa,nisam ni ja ružan,naprotiv nikad nisam imao problema imat curu...ali ovdje se ne radi o tome...tužna je ta njezina priča i znam da su je svi prijatelji napustili a cura je obolila sa 18 godina...ma za takve ljude se zelim borit u zivotu i pomoć joj...samo neznam u sta se upustam...nakon neke price već mi je napisala da me voli...ma naravno da će to napisat kad joj je takav zivot,Alo stvarno puno pričam sa njom...ponekad me strah da se Salim sa njom jer neznam kako će reagirat....neču je napustiti kao prijatelj nikada...čak bi joj pružio i vise od prijateljstva....mislim da je svaka bolest izlijeciva jer bolest ne dolazi od boga nego od Sotone...živio sam u Međugorju...i vidio sam na svoje oci da se bolest moze izlijecit...kad bih je barem mogao odvest tamo...mozda bi se dogodilo čudo,mozda i ne...ali sve je moguće....

Kod sch pomazu samo lijekovi. Nemoj joj molim te spominjati sotonu i boga jer ce joj mozda biti jos i gore (religiozni elementi su cesti kod nekih tipova sch).

Ovdje pomazu lijekovi i nista drugo. Jedino je tesko ako daje izjave tipa, zivim samo zbog brace (ili bilo cega drugoga osim sebe).

Ako jos hoces pomoci, natjeraj je da uzima lijekove i ide na redovite kontrole. I normalno se razgovaraj s njom, nemoj je tretirati kao pacijenta cijelo vrijeme. Ima citav niz drugih stvari o kojima moze pricati, ne cijeli dan o sch.

I nikako nemoj iskoristiti njenu situaciju za vlastitu korist (sex).

Opća opasnost
28.01.2013., 21:20
Kod sch pomazu samo lijekovi. Nemoj joj molim te spominjati sotonu i boga jer ce joj mozda biti jos i gore (religiozni elementi su cesti kod nekih tipova sch).

Ovdje pomazu lijekovi i nista drugo. Jedino je tesko ako daje izjave tipa, zivim samo zbog brace (ili bilo cega drugoga osim sebe).

Ako jos hoces pomoci, natjeraj je da uzima lijekove i ide na redovite kontrole. I normalno se razgovaraj s njom, nemoj je tretirati kao pacijenta cijelo vrijeme. Ima citav niz drugih stvari o kojima moze pricati, ne cijeli dan o sch.

I nikako nemoj iskoristiti njenu situaciju za vlastitu korist (sex).

Potpisujem u potpunosti. Toni, vjera je ok, ali nemoj joj, molim te, cak ni indirektno sugerirati da ne mora piti lijekove jer ce je Medjugorje izlijeciti. Ili da je sotona u njoj (ne zelim ni zamisljati sto to moze pokrenuti u osobi s psihozom). Vidim da ti je stalo i da zelis pomoci, ali pokusaj biti sto razumniji jer ces u protivnom napraviti vise stete nego koristi! A sigurna sam da to ne zelis...

blured
29.01.2013., 17:05
predala sam tužbu za razvod braka, danas , na Općinskom sudu u Zagrebu :frajer: :kava:

Skndlz2904
30.01.2013., 05:23
Upoznao sam curu preko mreže badoo i ideA mi je rekla da ima sizofreniju..moje je godiste..dirnila me njezina priča jer kaže da samo zivi radi braće...a ja sam joj ponudio prijateljstvo i stvarno mi je stalo i mislim da joj nekako mogu pomoć...cura je lijepa,nisam ni ja ružan,naprotiv nikad nisam imao problema imat curu...ali ovdje se ne radi o tome...tužna je ta njezina priča i znam da su je svi prijatelji napustili a cura je obolila sa 18 godina...ma za takve ljude se zelim borit u zivotu i pomoć joj...samo neznam u sta se upustam...nakon neke price već mi je napisala da me voli...ma naravno da će to napisat kad joj je takav zivot,Alo stvarno puno pričam sa njom...ponekad me strah da se Salim sa njom jer neznam kako će reagirat....neču je napustiti kao prijatelj nikada...čak bi joj pružio i vise od prijateljstva....mislim da je svaka bolest izlijeciva jer bolest ne dolazi od boga nego od Sotone...živio sam u Međugorju...i vidio sam na svoje oci da se bolest moze izlijecit...kad bih je barem mogao odvest tamo...mozda bi se dogodilo čudo,mozda i ne...ali sve je moguće....
Vrlo pohvalno da joj zelis biti prijatelj i podrzavat ju u svemu tome, vecina ljudi bjezi od takve velike odgovornosti. Ne zelim te plasiti ali rekao si da ne znas u sta se upustas zato znaj ovo; shizophrenia kao i vecina mentalnih bolesti je neizljeciva i 50% pacijenata pocini suicid. Koliko god da je privlacna ni u kojem slucaju ne iniciraj sex jer takve osobe imaju smanjen libido od same prirode bolesti i/ili od medikamenata, moras je pustit da sama odluci kada. Ako nisi iskren i ako se samo zelis zavuc ispod haljine, to ce samo pogorsati stvari.

Altec777
30.01.2013., 13:21
predala sam tužbu za razvod braka, danas , na Općinskom sudu u Zagrebu :frajer: :kava:
Mislim da ti je to najpametnije i hrabro.Samo naprijed!

SamoZaTebe
30.01.2013., 14:03
Vrlo pohvalno da joj zelis biti prijatelj i podrzavat ju u svemu tome, vecina ljudi bjezi od takve velike odgovornosti. Ne zelim te plasiti ali rekao si da ne znas u sta se upustas zato znaj ovo; shizophrenia kao i vecina mentalnih bolesti je neizljeciva i 50% pacijenata pocini suicid. Koliko god da je privlacna ni u kojem slucaju ne iniciraj sex jer takve osobe imaju smanjen libido od same prirode bolesti i/ili od medikamenata, moras je pustit da sama odluci kada. Ako nisi iskren i ako se samo zelis zavuc ispod haljine, to ce samo pogorsati stvari.

Ovo boldano nije tocno. Ne kazem da je sch prehlada, ali suicide rate is much lower than 50%. Kako mi se cini daleko ispod 10%.
Prije 20-ak godina se smatralo da se 25% sch pacijenata potpuno izlijeci.
Jedne od dijagnoza koje sam imao su bile najtezi oblici sch (hebefrenija i paranoidna). Prema definiciji hebefrenija je neizljeciva. Izljecio sam se skoro potpuno u manje od dvije godine (jest uvijek je otvoreno pitanje tocnosti pocetne dijagnoze).
Ima citav niz razlicitih sch, i svaki pacijent je drugaciji. Mnogi nikada ne zavrse u bolnici, a cak i oni koji zavrse se uspiju ponekada izljeciti.

Altec777
30.01.2013., 14:58
Poznam puno ljudi koji imaju šizofreniju i niti jedan se nije izlječio.

Skndlz2904
30.01.2013., 16:46
Ovo boldano nije tocno. Ne kazem da je sch prehlada, ali suicide rate is much lower than 50%. Kako mi se cini daleko ispod 10%.
Prije 20-ak godina se smatralo da se 25% sch pacijenata potpuno izlijeci.
Jedne od dijagnoza koje sam imao su bile najtezi oblici sch (hebefrenija i paranoidna). Prema definiciji hebefrenija je neizljeciva. Izljecio sam se skoro potpuno u manje od dvije godine (jest uvijek je otvoreno pitanje tocnosti pocetne dijagnoze).
Ima citav niz razlicitih sch, i svaki pacijent je drugaciji. Mnogi nikada ne zavrse u bolnici, a cak i oni koji zavrse se uspiju ponekada izljeciti.
Da, u pravu si, krivo sam procitao - 50% sometime in their lifetime attempt suicide. Moja sestra je medu tih 10%. Btw, kazes da si izljecen, znaci da si off pills? Normalno funkcioniras bez antipsychotics?

blured
30.01.2013., 18:53
Mislim da ti je to najpametnije i hrabro.Samo naprijed!

hvala na podršci :five:

Poznam puno ljudi koji imaju šizofreniju i niti jedan se nije izlječio.

istina :kava:

blured
31.01.2013., 10:02
mislim da bi se trebalo konačno ustanoviti tu na ovoj temi da je shizofrenija fizička bolest mozga
dakle neurotransmiteri u mozgu ne rade kako treba , a očituju se u ponašanju, ne vidi nitko iz okoline smetnje na mozgu kao što su kod drugih bolesti vidljive fizičke manifastacije na organizmu koje su vidljive golim okom
kod shizofrenije je nemoguće vidjeti kako mozak ne radi kako treba , a to je upravo ono što se dešava
i onda se to sve umota u naziv psihosomatski problemi , a problemi su fizičke prirode

Altec777
31.01.2013., 11:04
mislim da bi se trebalo konačno ustanoviti tu na ovoj temi da je shizofrenija fizička bolest mozga
dakle neurotransmiteri u mozgu ne rade kako treba , a očituju se u ponašanju, ne vidi nitko iz okoline smetnje na mozgu kao što su kod drugih bolesti vidljive fizičke manifastacije na organizmu koje su vidljive golim okom
kod shizofrenije je nemoguće vidjeti kako mozak ne radi kako treba , a to je upravo ono što se dešava
i onda se to sve umota u naziv psihosomatski problemi , a problemi su fizičke prirode
Npr. legnem spavati sa ok mislima i dobrim osjećajem a probudim se u užasnoj tjeskobi a o snovima da ne pričam.Trudim se biti pozitivac i "normalan"i to mi je dosta teško a nije da ne želim nego me neki k..c tjera da se osjećam loše.Mada nisam uvjek loše ipak sam više loše nego dobro a najčešće negdje između a stvarno ne radim ništa loše i zato mislim da je tvoja teorija točna.

SamoZaTebe
31.01.2013., 15:33
Poznam puno ljudi koji imaju šizofreniju i niti jedan se nije izlječio.

Ja sam bio hospitaliziran samo jednom prije 20-ak godina (jedna epizoda, dugo trajala, u vise bolnica).
Tada se vjerovalo da se 25% sch pacijenata izljeci. Cak su i sami pacijenti vjerovali u to i nisu posebno strasno dozivljavali to sto su u ludnici sa sch dijagnozom ako im je bilo prvi put.
Procitaj drugi odgovor za vise informacija.

SamoZaTebe
31.01.2013., 15:45
Da, u pravu si, krivo sam procitao - 50% sometime in their lifetime attempt suicide. Moja sestra je medu tih 10%. Btw, kazes da si izljecen, znaci da si off pills? Normalno funkcioniras bez antipsychotics?

Imao sam razne dijagnoze. Uglavnom psihoza, sch psihoza i sch. Tipovi sch i psihoze su bili hebefrenija i paranoidna. Ne znam da li se danas koristi dijagnoza sch psihoza (shizofrena psihoza). Zadnja dijagnoza je bila sch psihoza. Llijek koji sam uzimao (Leponex - clozapine) je isti za psihozu ili sch. Glavni psihijatar mi je rekao da je potpuno svejedno kako ce se zvati dijganoza, da lijekove trebam piti i ici na kontrolu jer ce se inace stanje pogorsati. Postupno se poboljsavalo i pomalo mi je smanjivao Leponex. Nakon skoro godinu dana poslije izlaska, poremetila mi se krvna slika i morao sam prestati uzimati Leponex. Nije bilo nikakvog drugog lijeka (sve sam iz probao u bolnicama i nisu pomagali). Isao sam kod psihijatara i na kontrole. Stanje se manje vise samo popravilo, nisam trebao nikakave lijekove.
Danas vecina psihijatara tvrdi da nije bila sch (onda su svi bili prilicno podijeljeni, neki sigurni da je sch, neki da je psihoza).
Danas mi je dijagnoza bipolar i uzimam samo litij. Imam i neki antipsihotik koji NE UZIMAM i sluzi za otprilke ako procijenim da mi treba da ga uzmem prije nego napravim neku glupost (ovo mi nikada nije bilo jasno kako cu znati kada, u psihozi je obicno super i ne treba ti lijek da te vrati u stvarnost).
Sto je ovdje najbitnije, nitko ne moze danas pogoditi koje sam dijagnoze imao. Djelujem sasvim normalno.
I nazalost moja se sestra ubila. Ona je jos bila najnormalnija u obitelji. Nija imala nikakvu dijagnozu.

blured
31.01.2013., 19:26
Danas mi je dijagnoza bipolar i uzimam samo litij.

Hoćeš reći izliječio si se od shizofrenije jer si sad bipolar ?

SamoZaTebe
31.01.2013., 19:36
Hoćeš reći izliječio si se od shizofrenije jer si sad bipolar ?

Ne. Mislim da bipolar s jedne strane, nema veze sa shizofrenijom ni psihozom s druge strane.
Mozda sam uvijek imao bipolar.
Samo sto su sch i psihoza bili puno ozbiljniji i to se ljecilo. Ostale dijagnoze su bile pomocne i doktori se nisu previse obazirali na njih (anksioznost, panicni poremecaj, OCD, opci psihicki poremecaj).
Moram priznati da mi nije jasna veza izmedu bipolar danas i sch ili psihoze (vec sto je bilo). Nisam ispitivao direktno o tome doktore.
Bipolar dijagnoza je postavljena puno kasnije, nakon sto sam bio "izljecen". Tada me zapravo vise nije nista ni zanimalo sto nije prijetilo direktnim odlaskom na zatvoreni odjel.
Opet mislim da je bipolar u istom kategoriji sa sch i da se medusobno iskljucuju. Sto znaci ako danas imam bipolar, nisam mogao imati sch prije 20 godina. Ne znam. Niti psihijatri se nisu mogli sloziti oko dijagnoze.

blured
31.01.2013., 19:45
Ok kak sad da budem fina, litij je fakat jaki lijek. Ono jaka kemija.
Altec i ja smo htjeli reći da nema šanse da neko ko je imao psihozu i dobio tablete (psihofarmake) završi jednom do kraja života bez lijekova i uredno funkcionira. To bi bilo ozdravljenje.
Ne znam jel me sad razumiješ. Evo mislim da je i Altec to mislio pod izliječiti se.

fellow
31.01.2013., 20:47
Dosta sam iskustava drugih ljudi čuo da su spontano ostali u remisiji i nakon dijagnoze sch te da je 25% šansa da se dogodi totalni oporavak. Ipak, već je šansa da psihoze postanu kronične... No ima slučajeva gdje se ljudi oporave, makar to nije velik postotak.

Skndlz2904
31.01.2013., 21:20
Dosta sam iskustava drugih ljudi čuo da su spontano ostali u remisiji i nakon dijagnoze sch te da je 25% šansa da se dogodi totalni oporavak. Ipak, već je šansa da psihoze postanu kronične... No ima slučajeva gdje se ljudi oporave, makar to nije velik postotak.

Mozda da se to odnosi na pocetnu fazu sch gdje su simptomi minimalni :ne zna:

fellow
31.01.2013., 21:24
neki ljudi se ipak oporave i budu dobro bez lijekova, ima po internetu puno takvih svjedočanstava... sad, koliko je tome za vjerovati ne znam. ali gledao sam dosta filmova i čitao knjige od ljudi koji su prošli sve to i na kraju ostali u remisiji....netko ima sreće pa se oporavi, netko ostane u filmu.. tko bi ga znao

SamoZaTebe
31.01.2013., 21:40
Ok kak sad da budem fina, litij je fakat jaki lijek. Ono jaka kemija.
Altec i ja smo htjeli reći da nema šanse da neko ko je imao psihozu i dobio tablete (psihofarmake) završi jednom do kraja života bez lijekova i uredno funkcionira. To bi bilo ozdravljenje.
Ne znam jel me sad razumiješ. Evo mislim da je i Altec to mislio pod izliječiti se.

Bez uvrede, litij je macji kasalj prema antipsihoticima. Slican je lijek kao magnezij, zeljezo, C-vitamin i takvi. Daleko od toga da je kompliciran kemijski spoj razvijen za psihoze i bipolar.
Meni ga nisu propisali kao zamjenu za antipsihotike, nego sam ga dobio sasvim nepovezano. Ako ga necu uzimati da mogu prestati.
Osim toga, nakon hospitalizacije, nisam nista uzimao godinama (skoro 10 godina).
Smatram da sam izljecen od psihoze ili sch (meni je potpuno svejedno, ali barem nemojmo ubijati nadu onima koji ovo citaju).

SamoZaTebe
31.01.2013., 21:43
Dosta sam iskustava drugih ljudi čuo da su spontano ostali u remisiji i nakon dijagnoze sch te da je 25% šansa da se dogodi totalni oporavak. Ipak, već je šansa da psihoze postanu kronične... No ima slučajeva gdje se ljudi oporave, makar to nije velik postotak.

25% potpuno izljecenja za sch ili psihozu je ogromna brojka.

Kada bi tako bilo s drugim bolestima (dijabetes, bolest srca, rak, itd.), svi bi bili sretni i zadovoljni i jos bi bolnice propale.

SamoZaTebe
31.01.2013., 21:48
Mozda da se to odnosi na pocetnu fazu sch gdje su simptomi minimalni :ne zna:

Da, 25% se odnosi na prvu psihozu ili sch dijagnozu. Nakon druge, tesko da se moze sto uciniti.

Znam da se vecina mladih pacijenata u to vrijeme nije previse brinula ako je dijagnoza bila sch jer su svi ocekivali izljecenje (dobro nismo bili normalni).

Cak je i meni izgledalo bolje imati sch ili psihozu, nego bipolar. Bipolar je iz nekih razloga slovio kao posebno strasna, neizljeciva bolest.

Na kraju sam imao sve tri dijagnoze i opet je sve ispalo puno bolje nego sto sam mogao ocekivati i nadati se.

Skndlz2904
01.02.2013., 06:48
Ne. Mislim da bipolar s jedne strane, nema veze sa shizofrenijom ni psihozom s druge strane.
Mozda sam uvijek imao bipolar.
Samo sto su sch i psihoza bili puno ozbiljniji i to se ljecilo. Ostale dijagnoze su bile pomocne i doktori se nisu previse obazirali na njih (anksioznost, panicni poremecaj, OCD, opci psihicki poremecaj).
Moram priznati da mi nije jasna veza izmedu bipolar danas i sch ili psihoze (vec sto je bilo). Nisam ispitivao direktno o tome doktore.
Bipolar dijagnoza je postavljena puno kasnije, nakon sto sam bio "izljecen". Tada me zapravo vise nije nista ni zanimalo sto nije prijetilo direktnim odlaskom na zatvoreni odjel.
Opet mislim da je bipolar u istom kategoriji sa sch i da se medusobno iskljucuju. Sto znaci ako danas imam bipolar, nisam mogao imati sch prije 20 godina. Ne znam. Niti psihijatri se nisu mogli sloziti oko dijagnoze.
Kako neznas da li si imao sch?. Da li si u to vrijeme dozivljavao audio/visual deluzije i ostale simptome....http://www.nimh.nih.gov/health/publications/schizophrenia/what-are-the-symptoms-of-schizophrenia.shtml?
Btw, svida mi se jedna cura sa bipolar disorder? How should i proceed? Mislim da je dosta promiskuitetna.

Altec777
01.02.2013., 11:00
Ok kak sad da budem fina, litij je fakat jaki lijek. Ono jaka kemija.
Altec i ja smo htjeli reći da nema šanse da neko ko je imao psihozu i dobio tablete (psihofarmake) završi jednom do kraja života bez lijekova i uredno funkcionira. To bi bilo ozdravljenje.
Ne znam jel me sad razumiješ. Evo mislim da je i Altec to mislio pod izliječiti se.
Da,to sam mislio pod izlječenje.Ja sam smanjio na pola lijekove tek da vidim kaj će biti i već nakon četvrtog ili petog dana nije bilo dobro a nisam ni pio,ma nisam ni opsovao ono tih par dana:)
Znači mozak bolestan i to ti je to:(

blured
01.02.2013., 15:21
Da,to sam mislio pod izlječenje.Ja sam smanjio na pola lijekove tek da vidim kaj će biti i već nakon četvrtog ili petog dana nije bilo dobro a nisam ni pio,ma nisam ni opsovao ono tih par dana:)
Znači mozak bolestan i to ti je to:(

Ja pijem u mg kako doktor kaže. E sad , pijem 5 put manje nego na početku ove terapije. Zašto? Zato jer je bila potrebna velika doza da se lijek "primi". Svi koji znaju nešto o tome znat će o čemu pričam. I kroz 2 godine smanjio mi se konkretno taj antipsihotik sa 6mg na 1. Zasad drži a kad ne bude podići će se doza.

Cisco Kid
01.02.2013., 15:46
Ja pijem u mg kako doktor kaže. E sad , pijem 5 put manje nego na početku ove terapije. Zašto? Zato jer je bila potrebna velika doza da se lijek "primi". Svi koji znaju nešto o tome znat će o čemu pričam. I kroz 2 godine smanjio mi se konkretno taj antipsihotik sa 6mg na 1. Zasad drži a kad ne bude podići će se doza.

O kojem antipsihotiku je riječ?

lucka1989
01.02.2013., 16:41
predala sam tužbu za razvod braka, danas , na Općinskom sudu u Zagrebu :frajer: :kava:

Svaka čast,hrabra si ti ženica. :top: Drži se....

A on kaj je sa njime? Da li se pojavio?

SamoZaTebe
01.02.2013., 16:53
Kako neznas da li si imao sch?. Da li si u to vrijeme dozivljavao audio/visual deluzije i ostale simptome....http://www.nimh.nih.gov/health/publications/schizophrenia/what-are-the-symptoms-of-schizophrenia.shtml?
Btw, svida mi se jedna cura sa bipolar disorder? How should i proceed? Mislim da je dosta promiskuitetna.

Nisam doktor i ne mogu znati je li bila sch ili nesto drugo. Citav niz doktora iz raznih bolnica se nisu mogli sloziti oko dijagnoze (je li sch ili psihoza i onda koje vrste jedna ili druge). Ne postavlja se dijagnoza po knjigama, internetu i slicnim upitnicima. Niti to svatko moze napraviti tko nije doktor. Ne mogu ni doktori.
Drugo, nisam nikada, bas nikada imao audio halucinacije. Znaci, nitko mi nije govorio sto trebam raditi, niti mi nije govorio buducnost i slicne stvari. Ali to posebno nije nikoga od doktora zanimalo i svjedeno su mislili da je sch.
Imao sam vizualne halucinacije. No, ni to nije bio glavni problem. Glavni problem su bile diluzije (znas da je nesto tako kako mislis iako uopce ne postoji - u mome slucaju je, ukratko, glavni problem bio da sam mislio da me hoce ubiti i to na prilicno gadan nacin, razapet kao Isusa). U tom trenutku sam postao od "obicnog" ludaka, "opasan" ludak kojeg je trebalo hospitalizati pod hitno (da ne napadnem prvog covjeka na cesti).
Poslije sam imao citav niz drugih diluzija koje su meni sve izgledale normalno i za sve je bilo savrseno puno dokaza. Jasno, nista od svega nije postojalo.
Diluzije su prestale nekon nekih dva mjeseca i to ja bio glavni znak da mi ide na bolje i da ima sanse za skori izlazak (pustili su me za manje od 3 tjedna).
Diluzije su isti simptom u sch i psihozi. Neki psihijatri prvo postave dijagnozu psihoza pa mijenjaju prema potrebi. Neki prvo daju sch pa mijenjaju ako treba. Bar je tako bilo prije 20-ak godina.
Glede bipolar cure, probaj pa ces vidjeti sto ce biti. Ne kaze se "promiskuitetna" nego "pojacana seksualna zelja" ili tako nekako. To je jedan od simptoma bipolar i sch ako se dobro sjecam. Osobno, odavno sam prestao brojati cure s kojima sam se sexao. Ali isto tako imao sam tri djevojke, treca bivsa supruga, koje nisam nikada prevario. S bivsom suprugom sam bi u vezi 15 godina, vise nego mnogi "normalni" budu cijeli zivot. Imamo dvoje super djece i sve je bilo za 5.
Bipolar moze biti razlicit (recimo ja sam prilicno normalan). Ne znam kako je toj curi. Ja sam imao samo losa iskustva s curama sa zenskih odjela. Jest bilo je uvijek super s njima pricati i druziti se jer su bile jedine koje bi uopce htjele pricati sa mnom ili ici na pice. Ali nisam nikada uspio imati nikakvu, cak ni neozbiljnu vezu s niti jednom (ovdje se radi o curama koje su bile hospitalizirane i tek nedavno izasle van).
Ako je curi dobro, u smislu da uzima lijekove i nije svako malo u bolnici, onda zasto ne. Veza moze biti sasvim u redu. I ako te muci, mozes je pitati detalje dijagnoze ili neke probleme koje ti zeli reci. Ako mislis ozbiljno s njom, bolje pitaj prije nego kasnije da znas na cemu si.
Ako ti je stalo samo do sexa, radije je zaobidi. Cak i ako se ona sexa sa svakime, mozes je jako povrijediti kada je ostavis. I zapravo, prije nego se upustis u nesto ozbiljno, doznaj njego stanje i mozes li se nositi s time.

SamoZaTebe
01.02.2013., 17:24
Da,to sam mislio pod izlječenje.Ja sam smanjio na pola lijekove tek da vidim kaj će biti i već nakon četvrtog ili petog dana nije bilo dobro a nisam ni pio,ma nisam ni opsovao ono tih par dana:)
Znači mozak bolestan i to ti je to:(

Jos uvijek tvrdim da sam izljecen. To je i sluzbeni psihijatrijski stav danas.

Kada sam prestao uzimati zadnji antipsihotik (Leponex), bio sam bez lijekova oko 10 godina. Nisam imao nikakvih problema. I zadovoljio sam sve uvjete da me smatraju izljecenim.
Kada sam isao psihijatru nakon tih 10 godina bez lijeka, nisam isao zbog sch ili psihoze. Bilo je OCD i psihoterapija. Nakon dvije, tri godine drugi psihijatar je dijagnosticirao bipolar i stavio me na litij umjesto lijekova koje mi je dao onaj prvi.
Postoji teoretska mogucnost da sam oduvijek imao bipolar i da je psihoza bila dio bipolar. Ali to niti jedan psihijatar danas nece komentirati, niti razmisljati o tome. Proslo je previse vremena od jedne do druge epizode da se smatra povezano (ovo je sluzbeni medicinski stav).
Jos k tome znam da su moj slucaj koristili godinama na Rebru, gdje sam proveo najvise vremena, za predavanje (jasno bez imena) i objasnjenje kako se to moze izljeciti (Rebro je bolnica Medicinskog fakulteta i svi studenti medicine prolaze kroz nju i svi specijalizanti psihijatrije imaju tamo specijalizaciju).
I nije tocno da ako jednom uzimas antipsihotike da ih moras uzimati cijeli zivot. Ja sam uzimao sve sto je postojalo prije 20 godina i onda poslije toga nisam vise uzimao nista i sve je bilo u redu. Litij nije antipsihotik i cak ima pozitivno djelovanje na mozak ako i ne djeluje na bolest (slicno kao kalcij za kosti).
Uopce ne razumijem takav nacin razmisljanja da lijekovi unistavaju mozak.
Usput, izgubio sam jednu godinu na faksu, ali sam svejedno zavrsio zadnje dvije godine kao najbolji u klasi s nagradom dekana.
I onda otisao na drugi kraj svijeta i zapoceo zivot iz pocetka za koji bi se vecina "normalnih" ne samo Hrvata nego i Amerikanaca mijenjali.
I to sve s ostecenim mozgom?

blured
01.02.2013., 19:43
O kojem antipsihotiku je riječ?

ma neee neću ti reći :)


Svaka čast,hrabra si ti ženica. :top: Drži se....

A on kaj je sa njime? Da li se pojavio?

a pa pojavio se i ne odustaje :rolleyes: kaže da se promjenio :eek::rofl: i sve u tom stilu i da kak me voli i slično , sve onako manji od makova zrna :rolleyes:

SamoZaTebe
01.02.2013., 20:03
ma neee neću ti reći :)




a pa pojavio se i ne odustaje :rolleyes: kaže da se promjenio :eek::rofl: i sve u tom stilu i da kak me voli i slično , sve onako manji od makova zrna :rolleyes:

Ovo boldano, to je tajna ili sto? Ja sam naveo ne samo puno lijekova koje sam koristio ili koristim, nego i jako puno detalja o samim bolestima. Zapravo, daleko vise nego sam ikada rekao doktorima (oni su naime bili na "krivoj" strani i kao takvi zasluzili samo krive i nikakve informacije - mozda da sam rekao sve kako je bilo, ne bi proveo toliko dugo u bolnicama).

Cisco Kid
01.02.2013., 22:01
ma neee neću ti reći :)

Onda ni ja neću zamisliti da si mi rekla da je prvo slovo R :)

lucka1989
04.02.2013., 15:55
ma neee neću ti reći :)




a pa pojavio se i ne odustaje :rolleyes: kaže da se promjenio :eek::rofl: i sve u tom stilu i da kak me voli i slično , sve onako manji od makova zrna :rolleyes:

Draga,beži od toga. Vuk dlaku mijenja,čud nikada... :mig:

Almost Rosey
04.02.2013., 21:20
Četeraj ubuduće ovamo (http://www.forum.hr/showthread.php?t=764662), molim :)

ludi mjesec
04.02.2013., 22:45
Jos uvijek tvrdim da sam izljecen. To je i sluzbeni psihijatrijski stav danas.

Kada sam prestao uzimati zadnji antipsihotik (Leponex), bio sam bez lijekova oko 10 godina. Nisam imao nikakvih problema. I zadovoljio sam sve uvjete da me smatraju izljecenim.
Kada sam isao psihijatru nakon tih 10 godina bez lijeka, nisam isao zbog sch ili psihoze. Bilo je OCD i psihoterapija. Nakon dvije, tri godine drugi psihijatar je dijagnosticirao bipolar i stavio me na litij umjesto lijekova koje mi je dao onaj prvi.
Postoji teoretska mogucnost da sam oduvijek imao bipolar i da je psihoza bila dio bipolar. Ali to niti jedan psihijatar danas nece komentirati, niti razmisljati o tome. Proslo je previse vremena od jedne do druge epizode da se smatra povezano (ovo je sluzbeni medicinski stav).
Jos k tome znam da su moj slucaj koristili godinama na Rebru, gdje sam proveo najvise vremena, za predavanje (jasno bez imena) i objasnjenje kako se to moze izljeciti (Rebro je bolnica Medicinskog fakulteta i svi studenti medicine prolaze kroz nju i svi specijalizanti psihijatrije imaju tamo specijalizaciju).
I nije tocno da ako jednom uzimas antipsihotike da ih moras uzimati cijeli zivot. Ja sam uzimao sve sto je postojalo prije 20 godina i onda poslije toga nisam vise uzimao nista i sve je bilo u redu. Litij nije antipsihotik i cak ima pozitivno djelovanje na mozak ako i ne djeluje na bolest (slicno kao kalcij za kosti).
Uopce ne razumijem takav nacin razmisljanja da lijekovi unistavaju mozak.
Usput, izgubio sam jednu godinu na faksu, ali sam svejedno zavrsio zadnje dvije godine kao najbolji u klasi s nagradom dekana.
I onda otisao na drugi kraj svijeta i zapoceo zivot iz pocetka za koji bi se vecina "normalnih" ne samo Hrvata nego i Amerikanaca mijenjali.
I to sve s ostecenim mozgom?

Čestitam na izlječenju,iako sumnjam da su psihijatri bitno pridonijeli tome(moje mišljenje) kojem ide u prilog to što je tvoj slučaj dio medicinske obuke,a to sasvim jasno govori kako je izlječenje poput tvojeg rijetko.Tvoj slučaj navedena bolnica si uzima kao bonus prestiža.Znam ih ja vrlo dobro i njihovu tzv"suradnju" egotripove i prepucavanja tipa-Rebro je bolje od Jankomira,a bolnice se prepucavaju i unutar sebe,no najbitnije je da si ti ok i ne samo ok nego si izlječen postigao uspjehe i to ne male,volio bih te upoznati u reali.

SamoZaTebe
05.02.2013., 16:47
Čestitam na izlječenju,iako sumnjam da su psihijatri bitno pridonijeli tome(moje mišljenje) kojem ide u prilog to što je tvoj slučaj dio medicinske obuke,a to sasvim jasno govori kako je izlječenje poput tvojeg rijetko.Tvoj slučaj navedena bolnica si uzima kao bonus prestiža.Znam ih ja vrlo dobro i njihovu tzv"suradnju" egotripove i prepucavanja tipa-Rebro je bolje od Jankomira,a bolnice se prepucavaju i unutar sebe,no najbitnije je da si ti ok i ne samo ok nego si izlječen postigao uspjehe i to ne male,volio bih te upoznati u reali.

Hvala. Rijetko sam u Hrvatskoj, ali moze pitanja na PM.
Tocno psihijatri na Rebru se medusobno nadmecu, pogotovo on iz drugih odjela/zgrada. Cuo sam vise puta kako bi psihijatar rekao da se takava dijagnoza ne moze postaviti na temelju toga i toga i to kometirajuci doktora kod kojeg sam proveao vise od dva mjeseca. Onda recimo tumacenje dijagnoze na drugi nacin (svima je bila posebna zabava mijenjati psihozu u sch i obrnuto, skoro kao bacanje novcica pa sto bude).
Psihoterapija je uvijek bila drugacija, bez obzira grupna ili osobna.
Plus to da su doktori na Rebru s gornje zgrade komentirali da su pacijenti iz donje teski slucajevi kojima nema pomoci (pred svim drugim pacijentima iz gornje zgrade i preda mnom, koji sam bio iz donje zgrade).
Na kraju nisam siguran sto je pomoglo. Lijek sam na kraju prestao uzimati i sve je bilo dobro i bez njega. Ah da, jos su mi rekli ako cu misliti da mi nije bilo nista ili da sam se izljecio sam od sebe, da ce me zatvoriti nazad jer su te eto simptomi bolesti koja se vraca.
Nakon te epizode, nije sve bilo ruzicasto. Ili mozda jest. Pisao sam na drugim temama o stvarima koje u najmanju ruku nisu... ne znam kako objasniti (odavno sam prestao brojati cure s kojima sam se sexao, redovito koristim escort djevojke, bio sam male escort, uleti curama na mjestima gdje si i sam mislim sto sam mislio, prometne nesrece u kojima je sansa za prezivljavanje bila manja od 50%).
Ponekada mislim da nisam normalan. Ali samo ponekad. Vise me pogada ako mi to netko drugi kaze i jos gore ako misli ozbiljno.

SamoZaTebe
05.02.2013., 17:11
Čestitam na izlječenju,iako sumnjam da su psihijatri bitno pridonijeli tome(moje mišljenje) kojem ide u prilog to što je tvoj slučaj dio medicinske obuke,a to sasvim jasno govori kako je izlječenje poput tvojeg rijetko.Tvoj slučaj navedena bolnica si uzima kao bonus prestiža.Znam ih ja vrlo dobro i njihovu tzv"suradnju" egotripove i prepucavanja tipa-Rebro je bolje od Jankomira,a bolnice se prepucavaju i unutar sebe,no najbitnije je da si ti ok i ne samo ok nego si izlječen postigao uspjehe i to ne male,volio bih te upoznati u reali.

Komentar boldanog, kako je Rebro fakultetska bolnica, cesto su dolazili studenti. On onih nizih godina, do visih. Studenti visih godina su razgovarali samo s nama trojicom. Bili su ili na ispitu ili su pisali rad ili nesto. Neki su mi cak rekli da su na ispitu i da im pomognem da produ (jer eto dobili su najtezi slucaj gdje je bilo tesko bilo sto odgonetnuti). I smijesno mi je bilo sto bi pitali potpuno ista pitanja kao psihijatar dan prije ili samo dva sata prije. Nisam znao, je li to njega zanimalo ili im je dao ista pitanja da usporedi njihova misljenja sa svojim.
Ja bi im jos i pomagao, ali prvo nisam znao kako, drugo htio sam da oni doktora uvjere da sam normalan kada on vec sam ne vjeruje.
Ne znam zasto su bas moj slucaj izabrali za ucenje. Mozda jer sam bio dugo tamo i postao zastitni znak. Ili jer sam bio na svim ljekovima od kojih niti jedan nije pomagao do zadnjeg. Znam da je doktor rekao roditeljima u jednom trentuku, da ce me pustiti tako kako jest jer da nema nista vise sto mogu napraviti. I onda negdje neposredno prije moguceg otpusta su uveli taj zadnji lijek (Leponex). Mozda mi je vec i tada bilo dobro i bez lijeka.
Ova druga dvojica s kojima su studenti razgovarali su bili jos tezi slucajevi i redovni pacijenti. Naravno da mi se nije svidjelo sto sam u istoj klasi kao i njih dvojica. Ili sto sam bio u sobi sa dva teska sch pacijenta. Meni tada vise nisu pisali nikakvu dijagnozu na papire jer bi se obicno natezao oko bilo kakve dijagnoze.
Opet ne mislim da sam bio jedini takav slucaj. Onda se vjerovalo da ce se 25% sch pacijenata potpuno izljeciti. Svi mladi pacijenti (ispod 25 godina) sa sch dijagnozom su ocekivali potpuno izljecenje (dobro imali su sch). Nitko se nije previse brinuo oko toga. Cak smo smatrali da se sch moze izljeciti za razliku od drugih bolesti (bipolar prije svega, ne znam zasto je to bila jos "teza" bolest). I meni je glavni problem tada bio sto ce me djevojka ostaviti, ne neka bolest za koju sam ocekivao da ce se izljeciti ako ne danas, onda sutra. I da ostavila me, mjesec dana nakon sto sam izasao.

cloudvk
05.02.2013., 22:28
Dragi forumaši koji bolujete od ove bolesti možete li mi reči ,uputiti me da li je itko od vas pokušao sa hagrioterapijom Tomislava Ivančića i ako jeste vaša iskustva ,da li vam je pomogla ili ne unaprijed hvala velika podrška svima vama i svima oko vas!

skico7
06.02.2013., 17:28
Dragi forumaši koji bolujete od ove bolesti možete li mi reči ,uputiti me da li je itko od vas pokušao sa hagrioterapijom Tomislava Ivančića i ako jeste vaša iskustva ,da li vam je pomogla ili ne unaprijed hvala velika podrška svima vama i svima oko vas!

Evo ovdje tema pa čitaj http://www.forum.hr/showthread.php?t=542031
Ja ne vjerujem da je moguće :503:

Cisco Kid
06.02.2013., 20:55
Onda recimo tumacenje dijagnoze na drugi nacin (svima je bila posebna zabava mijenjati psihozu u sch i obrnuto, skoro kao bacanje novcica pa sto bude).

Ovo bi me posebno zanimalo pa postavljam pitanje kada se može psihoza "preimenovati" u shizofreniju ili obrnuto?

zrinkazg
06.02.2013., 21:08
Pretpostavljam da je ovo komentar na paranoidnu sch, ne anksioznost.

Sve treba reci psihijatru. Sve detalje, sve simptome, probleme i slicno. On ne moze sam pogoditi. Isto je i s nuspojavama lijeka. Netko nece imati nista, netko ce imati neke probleme. Treba svakako reci doktoru, a ne prekinuti terapiju. On ce moci na temelju svih informacija procijeniti koji lijek i na koliko dugo.
Ako se dobro sjecam kava i cigarete nisu toliki problem kao alkohol i marihuana. Nespavanje i premalo spavanja je velik problem za ove i slicne bolesti.
Meni kava uzrokuje napadaje panike, i crni čaj. To nije preporučljivo piti, kao ni bilokoju vrstu kofeina poput coca-cole (rekao mi psihijatar). Ja ih ne pijem uopće već 6 mjeseci.

blured
06.02.2013., 21:18
Dragi forumaši koji bolujete od ove bolesti možete li mi reči ,uputiti me da li je itko od vas pokušao sa hagrioterapijom Tomislava Ivančića i ako jeste vaša iskustva ,da li vam je pomogla ili ne unaprijed hvala velika podrška svima vama i svima oko vas!

omg , šta liječenje duha? o čem se tu radi? kako ti neka pričica može srediti poremećenu komunikaciju između živaca u mozgu? mislim problem je u putovanju živčanih impulsa od živca do živca u mozgu koji su bazirani ispravite me na nekoj vrsti "elektrokemije" i pomoću kemije se to regulira i poštelava. Kako tu pomaže hagioterapija, šta poštelava dopamin i sl.?

zrinkazg
06.02.2013., 21:36
Ovako, ja htjela ići na hagioterapiju dok još nisam mogla nigdje sama, to im rekla, da ne mogu doći, a želim. Oni rekli da je to nezgodno. Umjesto da su mi organizirali neki prijevoz, ako su duhovnjaci.
Sada se naručila još krajem rujna ili početkom listopada. Dobila termin u siječnju, nisam mogla doći zbog opravdanih razloga. Rekli da će mi dati drugi termin, još me nisu zvali.
A dok čekala, htjela što prije, od rujna odn. listopada do siječnja, zvala ih, bila kod njih, rekli da će me zvati, prije siječnja nisu.

ludi mjesec
06.02.2013., 22:03
Ovako, ja htjela ići na hagioterapiju dok još nisam mogla nigdje sama, to im rekla, da ne mogu doći, a želim. Oni rekli da je to nezgodno. Umjesto da su mi organizirali neki prijevoz, ako su duhovnjaci.
Sada se naručila još krajem rujna ili početkom listopada. Dobila termin u siječnju, nisam mogla doći zbog opravdanih razloga. Rekli da će mi dati drugi termin, još me nisu zvali.
A dok čekala, htjela što prije, od rujna odn. listopada do siječnja, zvala ih, bila kod njih, rekli da će me zvati, prije siječnja nisu.

Ne forsiraj one koji te neće ako te neće,a i sama si tome pridonijela,hagioterapija može pomoći u smislu prihvaćanja tj nošenja s bolešću,iako je moguće i više a moguće je i ništa,prof Ivančić je bolovao od raka koji je nestao nakon što su protestanti molili za njegovo ozdravljenje,sve je moguće.Hagioterapija nije pričica kako veli netko gore.Na hagioterapije te neće "tjerati" u crkvu,govoriti ti da moliš i sl,ako bi to odmah učinili,nisu pravi hagioterapeuti,prijevoz ti oni ne mogu osigurati jer nemaju novaca.I što to znači da nisi mogla sama?I da su ti poslali auto opet bi išla sama sa nepoznatim čovjekom,kao i javnim prijevozom i u čem je razlika,naravno tvoj komentar će sada biti samo o prijevozu.

zrinkazg
06.02.2013., 23:07
Ja skoro 3 godine nisam išla nigdje sama, a u grad uopće nisam išla, strahovi + napadaji panike.

SamoZaTebe
07.02.2013., 14:14
Ovo bi me posebno zanimalo pa postavljam pitanje kada se može psihoza "preimenovati" u shizofreniju ili obrnuto?

Bilo je to prije 20 godina. Klasifikacija bolesti je bila nesto drugacija, no slicno danasnjoj.

Neki psihijatri su imali pristup prvo staviti dijagnozu psihoza, a neki sch (shizofrenija). To bi bila radna dijagnoza i prema potrebi se mijenjala. Imao su i nekoliko drugih dijagnoza (OCD, tezak anksiozni poremecaj, tezak panicni poremecaj, jednostavna paranoja i neke druge).

Najcesce je bila sch i psihoza. Simptomi za obje su isti i isti lijekovi se koriste. Psihoza moze biti dio sch, ali sch ne moze biti dio psihoze. Osobno sam mislio da je sch jer sam imao jako puno simptoma sch.

S druge strane za sch je trebalo zadovoljiti vise uvjeta, ne samo nekoliko simptoma. Kako mi se cini trebalo je proci barem mjesec dana sa simptomima da bi se moglo dijagnosticirati sch. Meni su je postavili u roku od nekliko dana, sto je ako nista drugo bila greka prema definiciji koristenoj u to vrijeme.

Jedan od problema je to sto je kod mene sve trajalo duze od dva mjeseca tako da sam zadovoljio sve uvjete za sch. Opet, moze i psihoza trajati dulje od mjesec dana. Zato postoji doktor da odredi sto je.

Smijesnije mi je bilo kada su psihijatri nakon sto sam izasao iz bolnice mjenjali diganozu na temelju nekoliko papira i 5 minuta razgovora sa mnom.

Danas se svi slazu da nije bila sch (zapravo nisam pitao one iz Jankomira koji su bili najsigurniji u sch) uz obrazlozenje da se sch ne moze izljeciti. Onda se smatralo da se moze.

Stovise puno mladih pacijenata (17-25 godina) se nije posebno opterecivalo sa sch dijagnozom jer su sve ocekivali da ce se izljeciti i da to nije nista strasno. Cak smo zalili one koji su imali neku drugu dijagnozu, jer oni su teski slucajevi kojima nema pomoci. Sa sch pacijentima sam mogao manje vise normalno razgovarati, a ovi drugi su bili cudni u najmanju ruku.

Bitno jest da sch i psihoza ima raznih vrsta. Neke su teze, neke lakse. Prema definiciji u ono vrijeme bilo je barem 5 do 6 tipova sch i psihoza. Neke su neizljecive s vrlo losom prognozom, neke imaju puno bolje prognozu.

xena1954
07.02.2013., 19:11
Ljudi, ne mogu da shvatim da mi brat vec pune 2 godine skoro svakih mjesec dana ima extreman manicni napad.Trenutno se desava, dere se cijeli dan vec na sav glas, nema sta ne govori o fasizmu, te svima sve po spisku j***, te su svi cigani, homosexualci. CIJELI DAN.
Iscrpljena sam....opet......sama cu oboliti kako je krenulo.
Juce mu je podigla tablete sa 9.5 na 15mg, ali valjda treba koji dan da krene to?
Nego, imam osjecaj kao da nece nikada vise se moci stabilizirati? 2 godine!? Uzas....

Zanima me takodje, on je drzavljanin HR ali ne zivi dugo u HR i nema radnog staza. Trenutno je na birou ali kako stvari stoje, taj posla nikada imati nece. Da li ima prava inakakvu pomoc u HR?

Bas sam ocajna.....

Kako je to cudno sve, ovako na izgled sam okej osoba, komunikativna i sve, ali iznutra prosto crkajem od muke sto nam se ovo desava.

Altec777
08.02.2013., 19:31
Ljudi, ne mogu da shvatim da mi brat vec pune 2 godine skoro svakih mjesec dana ima extreman manicni napad.Trenutno se desava, dere se cijeli dan vec na sav glas, nema sta ne govori o fasizmu, te svima sve po spisku j***, te su svi cigani, homosexualci. CIJELI DAN.
Iscrpljena sam....opet......sama cu oboliti kako je krenulo.
Juce mu je podigla tablete sa 9.5 na 15mg, ali valjda treba koji dan da krene to?
Nego, imam osjecaj kao da nece nikada vise se moci stabilizirati? 2 godine!? Uzas....

Zanima me takodje, on je drzavljanin HR ali ne zivi dugo u HR i nema radnog staza. Trenutno je na birou ali kako stvari stoje, taj posla nikada imati nece. Da li ima prava inakakvu pomoc u HR?

Bas sam ocajna.....


Kako je to cudno sve, ovako na izgled sam okej osoba, komunikativna i sve, ali iznutra prosto crkajem od muke sto nam se ovo desava.
Pogledaj temu o poslovnoj sposobnosti i skrbnišvu i sretno i tebi i njemu.

dorina.maja
10.02.2013., 11:35
Bila sam prije tjedan dana kod psihijatra na kontroli,i napisao mi je F29 uz F32,koji imam od prije.Ispričala sam mu da mi se u zadnjih par tjedana stanje pogoršalo u vidu nekih paranoja i prisilnih misli.Npr:u wcu na poslu sam zabrijala da je netko ugradio kameru u žarulju i da me snima(to sam par puta pomislila).Isto tako i u laptop da me netko promatra preko male kamere dok sam na faceu.Nesanica,nemogu dugo zaspati,svakakve misli mi se vrte po glavi,razmišljam o osobama o kojima ne želim razmišljat:rolleyes:,užass I kad zaspem,ponavljaju mi se snovi,par puta kad sam se probudila i zapalila cigaretu imala sam priviđenja.Čula sam šuštanje u škrinji na ormaru,te kao da netko stoji u sobi.I kad zatvorim oči,vidim ružne,demonske iskrivljene face,oči koje me gledaju na sve strane i onda se od straha bojim dalje zaspat.Najgore mi se dogodilo jednu noć prošle godine u 4.mjesecu.Probudila sam se usred noči,pogledala na sat bilo je točno 3 sata.Otišla sam popit vode i zapalit cigaretu i kad sam legla u krevet odjedamput sam čula stravičnu buku iz zida,kao da če se zid srušit,pred očima su mi se redale slike kataklizme,grada u ruševinama,kad sam ih otvorila ormari u sobi su mi se micali i zabrijala sam da su mrtvi ljudi unutra,a da če ormar skočit na mene,nisam se mogla pomaknut,bila sam paralizirana i grčevito sam se držala za krevet.Srce mi je lupalo 100 na sat,u ušima mi je strahovito pištalo i bila sam u jednoj vodi.Bila sam sigurna da ču ili umrijet ili završit na hitnoj psihijatriji.Nekako sam se smirila nakon šta sam popila 2 Xsanaxsa i počela sam molit Boga da se smirim.To je sve trajalo do pola 5 i onda sam lagano zadrijemala.Nikad neču zaboravit tu noć.Dr mi je sad prepisao Loquen 25 mg prije spavanja,htio mi je dat Rispolept,no ja mislim da je Loquen slabiji i s manje nuspojava i prepisao mi gaje,te rekao da če mi on sredit paranoje i uspavat me,makar ja nisam baš za antipshihotike.Pijem još i Velafax 75mg,Rivotril 2mg i Lorsilan 2mg 3x1,makar ja pijem samo po potrebi.Da li netko zna malo više o F29?

Altec777
10.02.2013., 14:44
Jesi se ti dorina drogirala kad si bila mlađa i bila pomalo buntovna npr u školi?

Neki simptomi koje imaš imao sam i ja,ustvari slične ali odkad sam na terapiji nemam ih.

Ćuj nikom nije super saznanje da mu trebaju antipsihotici ali mislim da bi tebi trebala neka jača doza od minimalne:(

dorina.maja
10.02.2013., 17:33
Jesi se ti dorina drogirala kad si bila mlađa i bila pomalo buntovna npr u školi?

Neki simptomi koje imaš imao sam i ja,ustvari slične ali odkad sam na terapiji nemam ih.

Ćuj nikom nije super saznanje da mu trebaju antipsihotici ali mislim da bi tebi trebala neka jača doza od minimalne:(

Pa priznajem da sam jedno vrijeme brijala po patryima i uzimala ecstazy,lsd,speed i pušila marihuanu:Takvo mi je bilo i društvo i stalno smo brijali na nečem.No sad je prošlo par godina otkad nisam niš,jedino sam travu znala povremeno zapalit,no znam da i ona može bit okidač za psihoze,pa je više ne želim konzumirat.Ali sjećam se da je moja baka,odnosno mama od moje mame,pila Leponexe i Akinetone,znači imala je neku vrstu psihoze,a ja znači ipak imam rizik da nasljedim nešt tak.Ove neke simptome sam osjetila,otkad sam bila na ad Wellbutrinu,pa sam ga bacila i sad mi je dr.prepisao Velafax koji mi je stvarno ok.Dr kaže da i neki antidepresivi mogu poremetit kemiju u mozgu,pogotovo kad se pije više njih.Neznam,ne piju mi se antipshihotici baš,ali ako mi se pogorša stanje ne daj Bože morat ću:kava:

Altec777
11.02.2013., 13:07
Imao sam filing da ti droga nije stran pojam i ovo što proživljavaš ti je od droge i lošeg društva i lošeg brijanja

dorina.maja
11.02.2013., 18:09
Imao sam filing da ti droga nije stran pojam i ovo što proživljavaš ti je od droge i lošeg društva i lošeg brijanja

Može bit,ali i kao šta sam rekla,moja baka je isto bolovala,neznam točno od čega,ali znam da je pila te Leponexse,pola tablete prije spavanja i Akinetone a kad smo čistili njenu sobu nakon šta je otišla u dom za umirovljenike,našlo se i Prazina od 25 mg,onih žutih i hrpa Leponexa.Znam da je mama govorila da zna sakrivat ljekove i namjerno ih ne piti.Tako se sječam jedno ljeto kad sam se vratila s ljetovanja,bila je ok,ali je ispričala mom tati i meni da je cjelu sobu tresla struja,znači imala je neke halucinacije i bila u svom svijetu.Nakon tog je završlila na hospitalizaciji par tjedana i poslje je bila ok.I znam da je svaki mjesec odlazila na injekciju,a sad šta je primala neznam.:ne zna:

Altec777
11.02.2013., 20:30
I u mojoj obitelji ima psihičkih oboljenja a i ja sam se droksao svim i svačim kad sam bio mlađi i samo potencirao razvijanje bolesti time.

dorina.maja
12.02.2013., 10:32
To je istina,al ko o tom razmišlja dok mu je dobro,baš sam ja razmišljala kad sam bila na partiyu da če meni bonbon il žiža naškodit,meni je bilo super.A da bi mogla pokupit neku psihićku bolest,to mi nije bilo ni na kraj pameti.:rolleyes:

Altec777
12.02.2013., 14:52
To je istina,al ko o tom razmišlja dok mu je dobro,baš sam ja razmišljala kad sam bila na partiyu da če meni bonbon il žiža naškodit,meni je bilo super.A da bi mogla pokupit neku psihićku bolest,to mi nije bilo ni na kraj pameti.:rolleyes:
Da naravno ali i onda smo znali da droga i nije baš nešto od čega postaješ pametniji i zdraviji ali nas nije bilo briga i eto nam sad.
Ja sam 100% uvjeren da se nisam drogirao da bi sada imao završen faks i normalan život.
Bogami smo skupo platili za mladenačku nepromišljenost.

dorina.maja
12.02.2013., 15:27
Ma normalno da nisam mislila da pijem vitamine,ali šta kažeš nije me bilo briga.I ja mislim da nisam gutala ta sranja,pogotovo kemiju,danas bi imala normalan život bez gutanja psihofarmaka.Nebi imala depresije,nesanice,panični i šta ti ja znam.Iako meni je psihijatar sad rekao da je lakše onima koji su psihotični,pogotovo dok su u maničnij fazi,nego onima u depresiji.Mislim da bi i ja rađe da sam manične nego u šugavoj depri.:kava:

Altec777
12.02.2013., 15:51
Ma normalno da nisam mislila da pijem vitamine,ali šta kažeš nije me bilo briga.I ja mislim da nisam gutala ta sranja,pogotovo kemiju,danas bi imala normalan život bez gutanja psihofarmaka.Nebi imala depresije,nesanice,panični i šta ti ja znam.Iako meni je psihijatar sad rekao da je lakše onima koji su psihotični,pogotovo dok su u maničnij fazi,nego onima u depresiji.Mislim da bi i ja rađe da sam manične nego u šugavoj depri.:kava:

Nisam baš siguran u to kaj ti je psihijatar rekao jer je depra jako česti simptom i kod onih koji imaju psihoze,šizofreniju i to,znam po sebi jer sam na 200mg fevarina a i po puno drugih sa "psihotičnom dijagnozom".

filter
12.02.2013., 22:12
Da li netko zna malo više o F29?

pa lijepo ti je rekao dr. citiram
"f.29,kaže da mora napisat tu dijagnozu zbog Serouqela"
pitaj HZZO zasto?:D

SamoZaTebe
13.02.2013., 14:40
Ma normalno da nisam mislila da pijem vitamine,ali šta kažeš nije me bilo briga.I ja mislim da nisam gutala ta sranja,pogotovo kemiju,danas bi imala normalan život bez gutanja psihofarmaka.Nebi imala depresije,nesanice,panični i šta ti ja znam.Iako meni je psihijatar sad rekao da je lakše onima koji su psihotični,pogotovo dok su u maničnij fazi,nego onima u depresiji.Mislim da bi i ja rađe da sam manične nego u šugavoj depri.:kava:

Prvo za baku. Probaj doznati njenu dijagnozu. To bi zapravo tvoj psihijatar trebao prvo i pitati. Leponex se uzima za citav niz stvari, neke su manje nasljedne, neke vise. Sve skupa su obicno teski problemi. Ali eto, meni je Leponex pomogao.
Boldano, nikada mi slicna glupost psihijatara nije bila jasna. Tipa, drugima je bolje nego tebi, ti si najtezi slucaj i slicno. Ne znam je li to profesionalna glupost, nacin ljecenja ili jednostavno obicna glupost tipa reci prije nego razmislis.
Ja sam bio psihotican i manican i jest bilo je zabavno vrlo kratko vrijeme. Ali je zavrsilo tako da sam proveo mjesece po zatvorenim odjelima, kako psihoza obicno zavrsi.

dorina.maja
14.02.2013., 09:17
Pa doktor je rekao da če mi Serquel smanjit paranoje,i strahove,i pomoć u nesanici,kao da i antidepresivi mogu poremetit kemiju u mozgu i da mi se to počelo događat radi ad Wellbutrina ali meni se to događalo i prošle godine kad nisam bila na njemu.Neznam,popila sam ga prvu večer,i ujutro sam bila koma,ko pijana.Mada se sad osjećam bolje čim sam počela pit Velafax.Bakinu dijagnozu ne mogu saznat,jer je pokojna več 3 godine,ali znam da je imala halove kad ne bi pila ljekove,a sad točnu dijagnozu neznam.

dorina.maja
14.02.2013., 16:57
Prvo za baku. Probaj doznati njenu dijagnozu. To bi zapravo tvoj psihijatar trebao prvo i pitati. Leponex se uzima za citav niz stvari, neke su manje nasljedne, neke vise. Sve skupa su obicno teski problemi. Ali eto, meni je Leponex pomogao.
Boldano, nikada mi slicna glupost psihijatara nije bila jasna. Tipa, drugima je bolje nego tebi, ti si najtezi slucaj i slicno. Ne znam je li to profesionalna glupost, nacin ljecenja ili jednostavno obicna glupost tipa reci prije nego razmislis.
Ja sam bio psihotican i manican i jest bilo je zabavno vrlo kratko vrijeme. Ali je zavrsilo tako da sam proveo mjesece po zatvorenim odjelima, kako psihoza obicno zavrsi.

E saznala sam bakinu dijagnozu,imala je manično-depresivnu psihozu,odnosno bila je bipolarna,kad je živjela sama imala je češće manične epizode,to se sjeća moj tata,a kad je prodala stan i doselila se k nama je znala past u depresije.Sjećam se jedno ljeto,ja sam bila neki 6 razred,došli smo sa mora,a ona je bila sama u stanu i naravno nije uzimala ljekove i normalno se ponašala al je rekla meni u povjerenju da se jako uplašila jedan dan jer da je dnevnu sobu tresla struja:ne zna:Onda je završila na par tjedana na Rebru i sve normalno,te je uzimala svaki mjesec injekciju,sad neznam koji lijek.Mama mi je pričala da je radila ko mlada kao bolničarka,ali se nedugo potom razboljela,pričala da je moj deda vara,itd,ali inače je bila jako dobra i mirna kad je bila pod terapijom.

Alexiss
14.02.2013., 17:38
Jel mi može netko objasnit razliku shizofrenije i shizoafektivnog poremećaja? Nešto sam našla na netu, al nisam baš shvatila.
Pa ak mi može netko onak zdravo seljački to pojasnit. :D

Pringles
14.02.2013., 17:55
Jel mi može netko objasnit razliku shizofrenije i shizoafektivnog poremećaja? Nešto sam našla na netu, al nisam baš shvatila.
Pa ak mi može netko onak zdravo seljački to pojasnit. :D
Najjednostavnije - simptomi poremećaja raspoloženja (depresije ili BAP-a) i shizofreni simptomi istovremeno.

Alexiss
14.02.2013., 18:35
Najjednostavnije - simptomi poremećaja raspoloženja (depresije ili BAP-a) i shizofreni simptomi istovremeno.

A baš mi je djelovalo da je nešto 'normalnije'.
2u1, sva sam si glavna :cerek:

Hvala :mig:

SamoZaTebe
14.02.2013., 18:54
E saznala sam bakinu dijagnozu,imala je manično-depresivnu psihozu,odnosno bila je bipolarna,kad je živjela sama imala je češće manične epizode,to se sjeća moj tata,a kad je prodala stan i doselila se k nama je znala past u depresije.Sjećam se jedno ljeto,ja sam bila neki 6 razred,došli smo sa mora,a ona je bila sama u stanu i naravno nije uzimala ljekove i normalno se ponašala al je rekla meni u povjerenju da se jako uplašila jedan dan jer da je dnevnu sobu tresla struja:ne zna:Onda je završila na par tjedana na Rebru i sve normalno,te je uzimala svaki mjesec injekciju,sad neznam koji lijek.Mama mi je pričala da je radila ko mlada kao bolničarka,ali se nedugo potom razboljela,pričala da je moj deda vara,itd,ali inače je bila jako dobra i mirna kad je bila pod terapijom.

Osobno ne vesele me niti psihoza, sch, ni bipolar (imao sam sve tri dijagnoze, zadnje bipolar).

Kod bipolar znam da je daleko vise nasljedna nego sch i psihoza. Drugim rijecima moguce je da jos netko u obitelji ima ili ce imati slicne probleme. Svakako bi trebala reci svom psihijatru ako vec nisi.

Iz mog primjera, ja sam nakon prve hospitalizacije istrazio moguce bolesti. Tada nije bilo interneta pa sam obisao nekoliko knjiznica i zakljucio da je nasljednost prilicno velika i da su moji brat i sestra u najmanju ruku u opasnosti. Ne u najmanju ruku, nego u ozbiljnoj opasnosti. Sve na temelju papira od kojih su neki i na hrvatskom i opcenito su dostupni svima koji znaju citati.

No u to vrijeme mi je malo tko vjerovao (da ne kazem da su me smatrali teskim ludakom).

Nekoliko godina kasnije moja sestra je pocinila samoubojstvo. Pismo koje je ostavila opisuje sve simptome koje sam ja imao. Ubila se s isto godina kao kada sam ja prvi put hospitaliziran.

blured
15.02.2013., 21:08
Jel mi može netko objasnit razliku shizofrenije i shizoafektivnog poremećaja? Nešto sam našla na netu, al nisam baš shvatila.
Pa ak mi može netko onak zdravo seljački to pojasnit. :D

Dok postoji dodir osobe sa stvarnošču i stvarnim svjetom a ima psihičkih problema riječ je o neurozi , a kad izgubi dodir sa stvarnošču riječ je o psihozi.

Ukratko psihoze se djele na
--->shizofrenije (poremećaji mišljenja, ponašanja, halucinacije) i na
--->manično-depresivne (mišljenje je očuvano ali dolazi do promjena raspoloženja).

Prognoza bipolarnog poremećaja je puno bolje nego prognoza shizofrenije, jer nema poremećaja mišljenja nego samo raspoloženja (volje).


Shizoafektivni poremećaj ima simptome i shizofrenije i manične depresije (bipolarnog poremećeja). Zvuči najgore od svega. I naravno ima razlika od slučaja do slučaja.

Međutim kako je općenito prognoza bipolarnog poremećaja puno bolja nego prognoza shizofrenije,
tako je i prognoza za shizoafektivni poremećaj bolja od shizofrenije, a lošija od bipolarnog poremećaja.

Zdravo seljački ispada da zato što kod shizoafektivnog poremećaja ima i simptoma bipolarnog poremećaja, ta je dijagnoza nešto lakša od "čiste" shizofrenije.

Meni se osobno čini da bi se mogla povući neka paralela s tim da shizofreničar mijenja ličnosti , a osoba sa shizoafektivnim poremećajem mjenja raspoloženja.

Sad me napadnite :zubo:

Altec777
18.02.2013., 21:01
Ne mijenja šizofreničar ličnosti di si to pročitala

blured
18.02.2013., 21:30
Ma znam da su to gluposti s podvojenim ličnostima ali eto palo mi je na pamet pa sam napisala. Mislim to je poseban slučaj i posebna dijagnoza a nikako ne vrijedi za sve shizofrenije. Tak mi je to nekak palo na pamet.

Alexiss
18.02.2013., 22:04
Ponekad pomislim da bi više znala da mi nisu sve objasnili :rofl:

Uglavnom, ebeš moju dijagnozu, kakva god da je.
Danas sam zaključila da ne želim bit normalna ipak, samo želim sebe takvu prihvatit, pa imala ja paranoidnu shizofreniju ili shizoafektivni poremećaj... meni ne pravi nikakvu razliku.

Ja imam komunikaciju s paralelnim svijetom, pa bilo to ljudima normalno ili ne, može im samo bit žao što nemaju oni tu privilegiju...

Ako sam drukčija, automatski sam luda...
Znam i ja puno luđaka, samo ne nose žig sa sobom.

:raspa:

Altec777
26.02.2013., 20:41
Ah šizofrenija..nemreš s njom nemreš bez nje.

Alexiss
26.02.2013., 20:55
Ah šizofrenija..nemreš s njom nemreš bez nje.

E tak nekak.

Prestala sam ignorirat takve stvari, nije mi ništa pomoglo.
Treba ih prihvatit takve kakve jesu. :kava:

lucka1989
27.02.2013., 17:18
Bok ljudi....da vas cujem malo i da vam se javim sa svojim jadima...kako ste? Blured jesi mi dobro? Mene ove viroze ubijaju,vec 2 tj skupa sa sinom šmrčem...ali ugl.to je najmanji problem,neki znaju,neki ne,da moja sveki boluje shizoafektivnog poremecaja...

Problem je to,kaj ona vec mjesecima leži u krevetu,i gleda u zid,smršavila je 10 kg sigurno,samo puši i pije kavu...ne tušira se,nema apsolutno nikakvu volju u životu... Nije tužna,nego jednostavno nema nikakvih emocija,prevladala ju je apatija. Idemo redovno kod psihijatra. Pije redovno terapiju. Muž i ja smo joj spremili sobu,i sada živi sa nama. Jako joj je loša koncentracija,uopce me ne cuje što joj govorim,misli joj samo lutaju negdje drugdje,ponovim joj nekoliko puta,i onda me cuje. Cigarete ne smije vidjeti na stolu,jer samo gleda u njih,i uopce ju nezanima nista drugo osim toga. Sada ju ja kontroliram cijelo vrijeme,jer nije sposobna sama. Motorika joj je isto loša. Uredna je i čista,jede jer joj ja cijelo vrijeme brujim,kada sjedi za stolom,samo šuti i nakon 2 min bi išla u krevet. Ni jedna terapija joj nažalost ne pomaže,drži to koliko toliko malo pod kontrolom,a i sada više nisam sigurna u to. Njena bolest nazalost ne stagnira nego napreduje. Gubi doticaj sa realnošću. Ne zanimaju ju ljudi,ni bilo što drugo...ne želi se družiti,ne želi izaci..samo bi ležala u krevetu. Ovo stanje se pogorsalo naglo u 2 god...pa nam je to veliki šok... Još nema halucinacije,ali bojim se da...ce doci do toga ako se nastavi ovako. Doktor kaže,da nebi trebalo,sa ovom terapijom...ali da se sa ovakvim bolestima nikad ne zna... Ljuta sam i tužna,jer neznam kako da joj pomognem,jer uopce se prakticki ne zna puno o toj bolesti,malo se istražuje... A da ne govorim koliko sve skupa ovo utjece na moje psihicko stanje....koma. :( Ljudi kako da ja nju potaknem da pocne bar malo živjeti...ne tražim da razgovara sa susjedima i poznanicima...samo tražim da razgovara sa mnom? Da li ona ne želi moju pomoć ili jednostavno ne može? :( Ugl. 25 god je imala shizoafektivan poremecaj koji je unazad 2 god toliko se pogorsao,da ce joj vjerovatno promjeniti dijagnozu u shizofreniju... Oprostite na ovako dugom postu..ali jednostavno sam se htjela malo požaliti...i zamoliti ako ima tko kakav savjet kako da joj bar malo olakšam,kako da olakšam svima nama skupa..da svi skupa sve to lakše podnosimo? Da li postoji nacin da ju bar malo pokrenem,dok nije otišla skroz?:(

Hvala....Lijepi pozdrav svima :W

Srebrni-medvjed
27.02.2013., 19:53
Bok ljudi....da vas cujem malo i da vam se javim sa svojim jadima...kako ste? Blured jesi mi dobro? Mene ove viroze ubijaju,vec 2 tj skupa sa sinom šmrčem...ali ugl.to je najmanji problem,neki znaju,neki ne,da moja sveki boluje shizoafektivnog poremecaja...

Problem je to,kaj ona vec mjesecima leži u krevetu,i gleda u zid,smršavila je 10 kg sigurno,samo puši i pije kavu...ne tušira se,nema apsolutno nikakvu volju u životu... Nije tužna,nego jednostavno nema nikakvih emocija,prevladala ju je apatija. Idemo redovno kod psihijatra. Pije redovno terapiju. Muž i ja smo joj spremili sobu,i sada živi sa nama. Jako joj je loša koncentracija,uopce me ne cuje što joj govorim,misli joj samo lutaju negdje drugdje,ponovim joj nekoliko puta,i onda me cuje. Cigarete ne smije vidjeti na stolu,jer samo gleda u njih,i uopce ju nezanima nista drugo osim toga. Sada ju ja kontroliram cijelo vrijeme,jer nije sposobna sama. Motorika joj je isto loša. Uredna je i čista,jede jer joj ja cijelo vrijeme brujim,kada sjedi za stolom,samo šuti i nakon 2 min bi išla u krevet. Ni jedna terapija joj nažalost ne pomaže,drži to koliko toliko malo pod kontrolom,a i sada više nisam sigurna u to. Njena bolest nazalost ne stagnira nego napreduje. Gubi doticaj sa realnošću. Ne zanimaju ju ljudi,ni bilo što drugo...ne želi se družiti,ne želi izaci..samo bi ležala u krevetu. Ovo stanje se pogorsalo naglo u 2 god...pa nam je to veliki šok... Još nema halucinacije,ali bojim se da...ce doci do toga ako se nastavi ovako. Doktor kaže,da nebi trebalo,sa ovom terapijom...ali da se sa ovakvim bolestima nikad ne zna... Ljuta sam i tužna,jer neznam kako da joj pomognem,jer uopce se prakticki ne zna puno o toj bolesti,malo se istražuje... A da ne govorim koliko sve skupa ovo utjece na moje psihicko stanje....koma. :( Ljudi kako da ja nju potaknem da pocne bar malo živjeti...ne tražim da razgovara sa susjedima i poznanicima...samo tražim da razgovara sa mnom? Da li ona ne želi moju pomoć ili jednostavno ne može? :( Ugl. 25 god je imala shizoafektivan poremecaj koji je unazad 2 god toliko se pogorsao,da ce joj vjerovatno promjeniti dijagnozu u shizofreniju... Oprostite na ovako dugom postu..ali jednostavno sam se htjela malo požaliti...i zamoliti ako ima tko kakav savjet kako da joj bar malo olakšam,kako da olakšam svima nama skupa..da svi skupa sve to lakše podnosimo? Da li postoji nacin da ju bar malo pokrenem,dok nije otišla skroz?:(

Hvala....Lijepi pozdrav svima :W

Evo ja sam psihotičar sa dugim stažom u super stanju, pa ću ti probat odgovorit.

Psihotični ljudi uglavnom ne vjeruju u znanost i psihijatre smatraju budalama koji ne kuže ništa. I tu nastaje problem. Svog doktora ne vide kao nekog tko im želi pomoći, nego kao perverznu osobu zlih namjera. Misle da ih lijekovi truju i da im uništavaju mozak, što je velika zabluda.

Sad je pitanje kako toj osobi objasniti nešto zdravim razumom. Ja mislim da sada u ovom trenutku to ne bi pomoglo. Psihotičari su u većini slučajeva religiozni (ili predani kršćani/muslimani ili jako vole alternativne vidove duhovnosti) jer im to daje smisao u nešto dobro, pa pokušaj svoj riječnik prilagoditi u tom smjeru. Neka priča sa nekim svećenikom ili duhovnim majstorom nečega, jer ona bolje shvaća njihov jezik, nego jezik znanosti. Bitno je da tvoja kćer ima vjeru u nešto, jer svaki mozak, bio on zdrav ili bolestan, traži neki smisao, vjeru da da se isplati živjeti

Za tebe je važno da znaš da je put zaliječenja dugotrajan proces. meni je trebalo nekih 6 mjeseci da se dobijem i da počnem funkcionirati kako treba. i nikako ne smije prestati piti lijekove, to u 90% slučajeva završava sa hospitalizacijom

Altec777
27.02.2013., 20:39
lucka moraš ju natjerati da radi neke stvari.Za početak neka se okupa pa joj poslije baš zapovijedi da opere suđe i tako malo po malo ju digni iz tog kreveta i tog života koji ne vodi ničemu.Možda će ti se ovo činiti grubo ali ako treba i podvikni na nju ili joj zaprijeti da ćeš joj uskratiti cigarete ako ne pokaže neku volju ili barem želju.Ja imam šizofreniju i znam da će i njoj i tebi a pogotovo njoj to biti teško na početku ali moraš jer ona propada s ponašanjem koje si ti opisala.
Sretno i tebi i njoj:)

lucka1989
28.02.2013., 19:22
Evo ja sam psihotičar sa dugim stažom u super stanju, pa ću ti probat odgovorit.

Psihotični ljudi uglavnom ne vjeruju u znanost i psihijatre smatraju budalama koji ne kuže ništa. I tu nastaje problem. Svog doktora ne vide kao nekog tko im želi pomoći, nego kao perverznu osobu zlih namjera. Misle da ih lijekovi truju i da im uništavaju mozak, što je velika zabluda.

Sad je pitanje kako toj osobi objasniti nešto zdravim razumom. Ja mislim da sada u ovom trenutku to ne bi pomoglo. Psihotičari su u većini slučajeva religiozni (ili predani kršćani/muslimani ili jako vole alternativne vidove duhovnosti) jer im to daje smisao u nešto dobro, pa pokušaj svoj riječnik prilagoditi u tom smjeru. Neka priča sa nekim svećenikom ili duhovnim majstorom nečega, jer ona bolje shvaća njihov jezik, nego jezik znanosti. Bitno je da tvoja kćer ima vjeru u nešto, jer svaki mozak, bio on zdrav ili bolestan, traži neki smisao, vjeru da da se isplati živjeti

Za tebe je važno da znaš da je put zaliječenja dugotrajan proces. meni je trebalo nekih 6 mjeseci da se dobijem i da počnem funkcionirati kako treba. i nikako ne smije prestati piti lijekove, to u 90% slučajeva završava sa hospitalizacijom

Ona se doktora boji....I jako nevoljko ide k njemu. Suprug ili ja ju vodimo,i to su muke,moram ju izvlacit iz kreveta. Prije je svake nedjelje isla u crkvu,na Mariju Bistricu i Međugorje barem 1 godišnje...sada nece ni to,moram ju tjerati da se digne i obuce,i nejde sa voljom. Ovo je dobra ideja,razgovarati cu sa svecenikom,pa da on proba popricati sa njom. Premda,ona nekako jedva sasluša što joj netko govori,i onda sve po starom. Probat cemo..nadam se da ce upaliti da ju bar malo digne. Meni osobno nije bitno koliko traje,bitno mi je da...na kraju cijelog tog truda nastupe rezultati. Jer do sada su bile borbe sa vjetrenjacama....Nažalost probala sam i lijepo smireno pričati sa njom,i to nikako nejde. Ne shvati me uopce ozbiljno. I plakala sam,i molila ju,ništa. Moram joj ili zaprijetiti,ili cijelo vrijeme prigovarati,biti cijelo vrijeme pod nadzorom,jer inace.....se vraca na staro. Pije svaki dan antipsihotik i antidepresiv,ja joj dajem...i uz nju sam dok ne popije. Jer ih je znala i bacati...i lagati da pije. Hvala ti od srca....

I još jedno pitanje.....da li moždaznaš koja su njena prava i mogučnosti? S obzirom da je zaposlena,istina,pokrivaju ju na poslu maximalno i popuštaju...ali nejde više nikako...na bolovanju je više nego na poslu. Pa sada skupljamo papire za invalidsku mirovinu...pa ako znaš taj proces? koliko se ceka?

Kako se ti nosis sa svime time? Kako si?
Sorry,što govorim na "ti"....nadam se da se ne ljutiš...:)

PS.nije mi ona kćer nego svekrva :)

lucka1989
28.02.2013., 19:31
lucka moraš ju natjerati da radi neke stvari.Za početak neka se okupa pa joj poslije baš zapovijedi da opere suđe i tako malo po malo ju digni iz tog kreveta i tog života koji ne vodi ničemu.Možda će ti se ovo činiti grubo ali ako treba i podvikni na nju ili joj zaprijeti da ćeš joj uskratiti cigarete ako ne pokaže neku volju ili barem želju.Ja imam šizofreniju i znam da će i njoj i tebi a pogotovo njoj to biti teško na početku ali moraš jer ona propada s ponašanjem koje si ti opisala.
Sretno i tebi i njoj:)

Točno tako i funkcioniramo. Jer probala sam sve moguce nacine. I molbe,razgovori,plakat sam znala i molit ju...sve živo. Ma nikako to nije funkcioniralo. Sada funkcioniramo tako da joj moram prijetiti,i da mora napraviti onako kako ja kazem. I ona se ne buni previse,ali vidim po njoj da joj je teško. Pa kad je "dobra",nagradim ju... Žalosno mi je sve to gledati i raditi,jer mogu joj biti kćer. Ali sa njom se odnosim kao sa djetetom...

Teško je sve to... Kako god se činilo....ali jako je teško i nama,koji to gledamo...I koji se trgamo i mučimo da učinimo nešto za nju. Pogotovo ja. Jer ona je žensko,ja sam žensko...i nekako me sve to jako pogađa. Žao mi je nje...i borim se,da joj unormalim koliko toliko njen život. A s druge strane ona kao da si ne može pomoc. Ja vicem na nju,ona meni kaže....."dobro Lucija,promijeniti cu se...sve je istina sto kažeš".....i onda dalje sve po starom.

Hvala ti...Izdrzati cemo mi to vec nekako...nadam se da i ona. Nadam se da cu ju uspijeti izvuci iz tog pakla.... Neka ona bude bolesna,neka mi budei smotana,samo da je tu prisebna...

Nadam se da se ne ljutis sto sam te ugnjavila...

Kako se ti nosis sa svime time?

Srebrni-medvjed
01.03.2013., 11:41
Ona se doktora boji....I jako nevoljko ide k njemu. Suprug ili ja ju vodimo,i to su muke,moram ju izvlacit iz kreveta. Prije je svake nedjelje isla u crkvu,na Mariju Bistricu i Međugorje barem 1 godišnje...sada nece ni to,moram ju tjerati da se digne i obuce,i nejde sa voljom. Ovo je dobra ideja,razgovarati cu sa svecenikom,pa da on proba popricati sa njom. Premda,ona nekako jedva sasluša što joj netko govori,i onda sve po starom. Probat cemo..nadam se da ce upaliti da ju bar malo digne. Meni osobno nije bitno koliko traje,bitno mi je da...na kraju cijelog tog truda nastupe rezultati. Jer do sada su bile borbe sa vjetrenjacama....Nažalost probala sam i lijepo smireno pričati sa njom,i to nikako nejde. Ne shvati me uopce ozbiljno. I plakala sam,i molila ju,ništa. Moram joj ili zaprijetiti,ili cijelo vrijeme prigovarati,biti cijelo vrijeme pod nadzorom,jer inace.....se vraca na staro. Pije svaki dan antipsihotik i antidepresiv,ja joj dajem...i uz nju sam dok ne popije. Jer ih je znala i bacati...i lagati da pije. Hvala ti od srca....

I još jedno pitanje.....da li moždaznaš koja su njena prava i mogučnosti? S obzirom da je zaposlena,istina,pokrivaju ju na poslu maximalno i popuštaju...ali nejde više nikako...na bolovanju je više nego na poslu. Pa sada skupljamo papire za invalidsku mirovinu...pa ako znaš taj proces? koliko se ceka?

Kako se ti nosis sa svime time? Kako si?
Sorry,što govorim na "ti"....nadam se da se ne ljutiš...:)

PS.nije mi ona kćer nego svekrva :)

To sa invalidskom mirovinom joj treba srediti doktor u otpusnom pismu iz bolnice, jer ne može samo doći na komisiju i reći "meni je loše, dajte mi penziju". Nisam u to upućen, pa pitaj nekog pravnika ili socijalnog radnika.

A ja imam 28 godina pa nisam baš u istoj poziciji. Mladi mozak radi 100 na sat, zato lakše oboli, ali i lakše ozdravi od starog

lucka1989
01.03.2013., 12:17
To sa invalidskom mirovinom joj treba srediti doktor u otpusnom pismu iz bolnice, jer ne može samo doći na komisiju i reći "meni je loše, dajte mi penziju". Nisam u to upućen, pa pitaj nekog pravnika ili socijalnog radnika.

A ja imam 28 godina pa nisam baš u istoj poziciji. Mladi mozak radi 100 na sat, zato lakše oboli, ali i lakše ozdravi od starog

Znam...doktor je i preporucio penziju na svoju ruku,a i njen šef..tako da to nije neki problem. Moramo samo prikupiti svu njenu lijecnicku dokumentaciju,i odnjeti njemu. Samo neznam koliko se to dugo ceka...ali ok nema veze,pa pitam ako mozda znas :)

Ti imaš 28 godina...a ona odprilike 28 godina boluje...:)

Jel to kod vas u familiji genetski ili?

Moj suprug (njezin sin) nije nasljedio od nje..i obolio...

Srebrni-medvjed
01.03.2013., 13:38
Znam...doktor je i preporucio penziju na svoju ruku,a i njen šef..tako da to nije neki problem. Moramo samo prikupiti svu njenu lijecnicku dokumentaciju,i odnjeti njemu. Samo neznam koliko se to dugo ceka...ali ok nema veze,pa pitam ako mozda znas :)

Ti imaš 28 godina...a ona odprilike 28 godina boluje...:)

Jel to kod vas u familiji genetski ili?

Moj suprug (njezin sin) nije nasljedio od nje..i obolio...

svaka sklonost psihozi je nasljedna, samo se u nekoj generaciji ne realiziraju ti geni.

a koliko u tih 28 godina ona pije lijekove?

lucka1989
01.03.2013., 14:23
svaka sklonost psihozi je nasljedna, samo se u nekoj generaciji ne realiziraju ti geni.

a koliko u tih 28 godina ona pije lijekove?

Ma joj...ne znam tocno. Neredovito cijeli vijek bolesti...Mjesec dana je pila,pa 3 mjeseca ne. I tako uglavnom... Nikada se nije smatrala bolesnom,nego "drugacijom".... Još se njena majka i borila sa njom,dok jadna žena nije preminula. To je bilo prije 10-ak godina od prilike. Od tada,se njen otac nije previše brinuo o tabletama.Sada ja i on pokojan. Od kada sam ja došla u familiju,ja sam preuzela dosta brige oko nje. Pije terapiju odprilike 2 godine,neprekidno. Uglavnom,što je jako žalosno,bolest je zanemarivana.

E sad što se genetike tice,baka od moje svekrve,koja je bolesna...je po pricama koliko sam ja uspijela saznati,je također bolovala od jedne vrste psihoze.Ona je bila još u gorem stanju,jer je uz sve to konzumirala alkohol. Znaci nasljedno je....

Moj suprug nema psihozu,istina živci su mu tanji,s obzirom da su on i njegova majka svasta prosli,on ima 28 godina.Koja je dobna granica za oboljenje? Čitala sam da oko ranih 20-tih godina.

E sad pitanje i strah s moje strane...jer imam sina od 1 i pol godinu,da li mogu kako utjecati da on ne oboli....s obzirom da postoji velika mogucnost. Ili uopce ne mora znaciti da ce mu biti išta,s obzirom sa su žene bile te koje nose taj gen. Ne znam za generacije prije,ali eto za te 2 žene znam sa sigurnošću. Moguće onda ukoliko jednog dana imam žensko dijete,da i ono oboli.

Srebrni-medvjed
01.03.2013., 17:11
Ma joj...ne znam tocno. Neredovito cijeli vijek bolesti...Mjesec dana je pila,pa 3 mjeseca ne. I tako uglavnom... Nikada se nije smatrala bolesnom,nego "drugacijom".... Još se njena majka i borila sa njom,dok jadna žena nije preminula. To je bilo prije 10-ak godina od prilike. Od tada,se njen otac nije previše brinuo o tabletama.Sada ja i on pokojan. Od kada sam ja došla u familiju,ja sam preuzela dosta brige oko nje. Pije terapiju odprilike 2 godine,neprekidno. Uglavnom,što je jako žalosno,bolest je zanemarivana.

E sad što se genetike tice,baka od moje svekrve,koja je bolesna...je po pricama koliko sam ja uspijela saznati,je također bolovala od jedne vrste psihoze.Ona je bila još u gorem stanju,jer je uz sve to konzumirala alkohol. Znaci nasljedno je....

Moj suprug nema psihozu,istina živci su mu tanji,s obzirom da su on i njegova majka svasta prosli,on ima 28 godina.Koja je dobna granica za oboljenje? Čitala sam da oko ranih 20-tih godina.

E sad pitanje i strah s moje strane...jer imam sina od 1 i pol godinu,da li mogu kako utjecati da on ne oboli....s obzirom da postoji velika mogucnost. Ili uopce ne mora znaciti da ce mu biti išta,s obzirom sa su žene bile te koje nose taj gen. Ne znam za generacije prije,ali eto za te 2 žene znam sa sigurnošću. Moguće onda ukoliko jednog dana imam žensko dijete,da i ono oboli.

Ako ti sin oboli, a najvjerojatnije neće prije puberteta/adolescencije, bitno je da što prije otkriješ bolest, jer ako se brzo počne liječiti, onda se velike šanse da će ozdraviti. jer ako je bolestan godinama bez da mu se pruži pomoć, onda se ličnost može toliko rascijepiti da ga se onda lijekovima može samo stabilizirati, ali vratiti u potpunu normalu (kao npr. mene :D) tada postaje jako teško.

Najveći je zapravo problem naše društvo koje će psihotičare proglasiti luđacima i neće s njima htjeti imati posla

Ali psihoza je bolest kao i svaka druga. Netko ima dijabetes, netko ima epilepsiju, a netko ima zeznute neurotransmitere. Svaki psihotičar može super živjeti sa svojom bolešću cijeli život. najvažnije je da je okupiran nečime, jer naš mozak nije evolucijski i biološki zamišljen da ništa ne radi

SamoZaTebe
01.03.2013., 19:16
Ma joj...ne znam tocno. Neredovito cijeli vijek bolesti...Mjesec dana je pila,pa 3 mjeseca ne. I tako uglavnom... Nikada se nije smatrala bolesnom,nego "drugacijom".... Još se njena majka i borila sa njom,dok jadna žena nije preminula. To je bilo prije 10-ak godina od prilike. Od tada,se njen otac nije previše brinuo o tabletama.Sada ja i on pokojan. Od kada sam ja došla u familiju,ja sam preuzela dosta brige oko nje. Pije terapiju odprilike 2 godine,neprekidno. Uglavnom,što je jako žalosno,bolest je zanemarivana.

E sad što se genetike tice,baka od moje svekrve,koja je bolesna...je po pricama koliko sam ja uspijela saznati,je također bolovala od jedne vrste psihoze.Ona je bila još u gorem stanju,jer je uz sve to konzumirala alkohol. Znaci nasljedno je....

Moj suprug nema psihozu,istina živci su mu tanji,s obzirom da su on i njegova majka svasta prosli,on ima 28 godina.Koja je dobna granica za oboljenje? Čitala sam da oko ranih 20-tih godina.

E sad pitanje i strah s moje strane...jer imam sina od 1 i pol godinu,da li mogu kako utjecati da on ne oboli....s obzirom da postoji velika mogucnost. Ili uopce ne mora znaciti da ce mu biti išta,s obzirom sa su žene bile te koje nose taj gen. Ne znam za generacije prije,ali eto za te 2 žene znam sa sigurnošću. Moguće onda ukoliko jednog dana imam žensko dijete,da i ono oboli.

Evo i moga skromnog misljenja. Nisam proucavao sch vrlo dugo, mozda se nesto promijenilo. Prije se nije znalo sto uzrokuje sch (osim nekih ozljeda, lijekova, droga) i sto je izaziva. Nasljednost se moze izracunati na temelju papira objavljenih na internetu. Ali nasljednost nije velika, bitno ispod 50% (5, 10 ili 20%). Drugo, ako se i nasljedi sch, to nece biti kopija (digitalni klon) onoga sto imaju roditelji. Mozda nece ni biti sch, nego nesto drugo. Sch ima raznih vrsta, nemoguce da ce se nasljediti bas ista s oca na sina.

Trece, ako i jest sch, ne mozes uciniti nista osim poceti s lijecenjem odmah. I svakako paziti da sin ne pusi travu jer je to jedna od rijetkih stvari za koju je dokazano da potice sch (ne uzrokuje, ali pokrece).

Imam dvoje djece, i dugu povijest. Meni je osobno najbitnije naci probleme oko samoubojstva (sestra mi se ubila).

ClintRuin
03.03.2013., 16:49
Pozdrav društvo.

Evo... nakon ~13 godina u borbi sa samim sobom, potpuno neshvaćen iz svih smjerova, bez bilo čije pomoći i zatvoren u sobu i samog sebe konačno osjećam da sam na pragu izlaska iz ovog sranja. Malo po malo, prokužio sam se, so to speak i nakon predugog odbijanja, zbunjenosti, očaja i ko zna čega već tražim način da izbacim zadnji trag neodoumice iz sebe i pokušam uspostaviti normalan život.

Uopće ne znam otkud da počnem. Evo recimo da se mogu potpuno poistovjetit sa ovime kaj pišu dorina.maja i Altec777 na predhodnoj stranici. Samo u mom slučaju mi nije pojelo samo normalan život nego život kao takav, i to više od desetljeća.

Sad kad konačno imam snage i volje popričat s nekim o ovome, proguglao sam za lokalnog psihijatra uz čiju pomoć bi mogao izvesti ovaj "ispeglat do kraja" dio, no bezuspješno. Ali sam zato naletio na ovaj topic i onaj o maničnoj depresiji (tanka je linija između šizofrenije i manične depresivnosti). Vidim, spominju se kakvi elektrošokovi, tabletiranje pa čak i lobotomije pa imam sumnje da je odlazak instituciji pravo rješenje.

Zanima me jel se vi ekipa možda nalazite negdje IRL ili možda na IRCU, negdje di je dijalog malo više real-time od foruma?

ClintRuin
03.03.2013., 17:59
I svakako paziti da sin ne pusi travu jer je to jedna od rijetkih stvari za koju je dokazano da potice sch (ne uzrokuje, ali pokrece).

Da dam input; Ovo ja mogu protvrdit sa 100% sigurnošću. Ja sam siguran da je kanabis pokrenuo šizu u mom slučaju. Nedavno sam je opet počeo palit zbog fight fire with fire principa čisto da mogu izanalizirat stvari. Kad sam napušen, opasne deluzije počinju.

Navodno je šansa za razvoj šizofrenije u ranim tinejđerskim godinama 600% veća i smanjuje se prema 30-ima.

Pringles
03.03.2013., 23:17
Vidim, spominju se kakvi elektrošokovi, tabletiranje pa čak i lobotomije pa imam sumnje da je odlazak instituciji pravo rješenje.

Gdje se spominju? :confused:

ClintRuin
04.03.2013., 09:11
Gdje se spominju? :confused:

outoftheblue spominje na jednoj od prvih stranica ovog topica. Da ih je dobivala na Rebru.

Prva stranica, peti post.

http://www.forum.hr/showpost.php?p=6850326&postcount=5

A lobotomija u nekom drugom topicu, ne mogu ga sad naći. Al možda ekipa samo trkelja.

ClintRuin
04.03.2013., 09:18
Nego, dajte recite ako se nalazite negdje možda povremeno, rado bi došao, popričao, podijelio iskustva kako se borit s ovime.

lucka1989
04.03.2013., 09:40
Ako ti sin oboli, a najvjerojatnije neće prije puberteta/adolescencije, bitno je da što prije otkriješ bolest, jer ako se brzo počne liječiti, onda se velike šanse da će ozdraviti. jer ako je bolestan godinama bez da mu se pruži pomoć, onda se ličnost može toliko rascijepiti da ga se onda lijekovima može samo stabilizirati, ali vratiti u potpunu normalu (kao npr. mene :D) tada postaje jako teško.

Najveći je zapravo problem naše društvo koje će psihotičare proglasiti luđacima i neće s njima htjeti imati posla

Ali psihoza je bolest kao i svaka druga. Netko ima dijabetes, netko ima epilepsiju, a netko ima zeznute neurotransmitere. Svaki psihotičar može super živjeti sa svojom bolešću cijeli život. najvažnije je da je okupiran nečime, jer naš mozak nije evolucijski i biološki zamišljen da ništa ne radi

Veliki problem je društvo,psihički bolesnici su jako stigmatizirani,a shizofreničari,pogotovo,jer ih svih smatraju divljacima i opasnima za okolinu. A zapravo nisu ništa nasilniji nego "normalni" ljudi. A i što se danas može nazvati "normalnim". Gle....ja se bojim iz razloga,jer znam da ce mu biti ako oboli teško,iz razloga što će se uvijek biti pod povećalom okoline,što će svima uvijek biti "drugačiji",i što je jako ružno,nitko ga neće htjeti zaposliti. Kod nas je i sam odlazak kod psihijatra ili psihologa strašan,jer ljudi su kod nas takvi,da smatraju da samo "luđaci" idu kod njih.Ali što je tu je.....to promijeniti ne mogu.On je sada mali dječak od 1 i pol god....i.....vidjeti cu ako i dodje do bolesti,što i kako dalje,možda se neke stvari i promjene.

Jesi ti gdje zaposlen? Koliko dugo boluješ?

lucka1989
04.03.2013., 09:48
Evo i moga skromnog misljenja. Nisam proucavao sch vrlo dugo, mozda se nesto promijenilo. Prije se nije znalo sto uzrokuje sch (osim nekih ozljeda, lijekova, droga) i sto je izaziva. Nasljednost se moze izracunati na temelju papira objavljenih na internetu. Ali nasljednost nije velika, bitno ispod 50% (5, 10 ili 20%). Drugo, ako se i nasljedi sch, to nece biti kopija (digitalni klon) onoga sto imaju roditelji. Mozda nece ni biti sch, nego nesto drugo. Sch ima raznih vrsta, nemoguce da ce se nasljediti bas ista s oca na sina.

Trece, ako i jest sch, ne mozes uciniti nista osim poceti s lijecenjem odmah. I svakako paziti da sin ne pusi travu jer je to jedna od rijetkih stvari za koju je dokazano da potice sch (ne uzrokuje, ali pokrece).

Imam dvoje djece, i dugu povijest. Meni je osobno najbitnije naci probleme oko samoubojstva (sestra mi se ubila).

A kakvih to papira na internetu? Uglavnom,moguče da moj suprug nosi u sebi gen...ali se on nije aktivirao? On ju nije dobio,premda mu majka ima.

Da poznato mi je da trava i opcenito droge mogu prouzrociti psihicke bolesti,bez obzira na gene.

Žao mi je zbog tvoje sestre :(

I ona je bila bolesna? Koliko ti djeca imaju godina?

Sorry,ako su ti pitanja preintimna,ne moras odgovoriti.

SchizoManijak
04.03.2013., 11:07
Brat koji je trenutno u bolnici na terapiji, vec za sad' ne reaguje dobro nikako na danu terapiju. Bio je za vikend kuci i tu je opet nastao haos.
Danas nam govori da ga doktorica zeli poslati na snimanje glave. Zasto to rade? Sta je cilj tom snimanju?

skico7
04.03.2013., 11:10
Brat koji je trenutno u bolnici na terapiji, vec za sad' ne reaguje dobro nikako na danu terapiju. Bio je za vikend kuci i tu je opet nastao haos.
Danas nam govori da ga doktorica zeli poslati na snimanje glave. Zasto to rade? Sta je cilj tom snimanju?

Žele biti sigurni da psihoza nije izazvana nekim tumorom i tome slično. I ja sam snimao glavu kad sam bio hospitaliziran:ne zna:

SchizoManijak
04.03.2013., 11:19
Hvala skico.
Nekako me unervozila ta pomisao da ce ici na snimanje. Mislila sam si da mozda ne vide nadu za terapiju, pa gledaju sta nije uredu s'mozgom :(

Pringles
04.03.2013., 11:50
outoftheblue spominje na jednoj od prvih stranica ovog topica. Da ih je dobivala na Rebru.

Prva stranica, peti post.

http://www.forum.hr/showpost.php?p=6850326&postcount=5

A lobotomija u nekom drugom topicu, ne mogu ga sad naći. Al možda ekipa samo trkelja.
Za lobotomiju i pitam. :) Ona se ne izvodi, zakonom je zabranjena pa ako netko tvrdi da su mu izveli lobotmiju, vrijeme je za kontrolu kod liječnika da mu se korigiraju lijekovi.

Elektrostimulativna terapija (narodski - elektrošokovi) postoji, u zagrebu na Rebru primjerice, i to je sasvim legitimna metoda liječenja koja danas nema puno veze s onime kako ju ljudi percipiraju. K tome je i prilično uspješna. Tema (http://www.forum.hr/showthread.php?t=648101&highlight=konvulzivna+terapija).

SamoZaTebe
05.03.2013., 03:26
Za lobotomiju i pitam. :) Ona se ne izvodi, zakonom je zabranjena pa ako netko tvrdi da su mu izveli lobotmiju, vrijeme je za kontrolu kod liječnika da mu se korigiraju lijekovi.

Elektrostimulativna terapija (narodski - elektrošokovi) postoji, u zagrebu na Rebru primjerice, i to je sasvim legitimna metoda liječenja koja danas nema puno veze s onime kako ju ljudi percipiraju. K tome je i prilično uspješna. Tema (http://www.forum.hr/showthread.php?t=648101&highlight=konvulzivna+terapija).

Sada vidim da sam dobro prosao na Rebru ako nisam dobivao elektrosokove (tesko mogu reci sto je bilo, a sto nije).

Inace to s elektrosokovima je bila sala medu pacijentima. Sada mi se cini i da nije sala, ako se stvarno koriste elektrosokovi.

Ali dobro se sjecam da nije bilo sobe za elektrosokove (to je kao glavni dokaz da se elektroskovi ne koriste). Jedino ako su se radili elektroskovi u nekoj obicnoj sobi.

SamoZaTebe
05.03.2013., 03:32
Brat koji je trenutno u bolnici na terapiji, vec za sad' ne reaguje dobro nikako na danu terapiju. Bio je za vikend kuci i tu je opet nastao haos.
Danas nam govori da ga doktorica zeli poslati na snimanje glave. Zasto to rade? Sta je cilj tom snimanju?


Znam da ne volis moje komentare, ali radi li se ovdje o EEG, CT, MRI ili nesto drugo?

Kao sto su i drugi napisali, i ja dok sam bio u bolnicama sam imao EEG i nista drugo. Tek nakon izlaska sam imao i CT scan.

Ako se dobro sjecam, sve je bilo u redu.

Zasto su to radili? Dok sam bio u bolnicama, mislio sam da je to jos jedna posebna kazna i da me mrze i zele ubiti (sto ces, barem danas mogu reci da su se simptomi dobro uklapali u dijagnozu).

SamoZaTebe
05.03.2013., 03:48
A kakvih to papira na internetu? Uglavnom,moguče da moj suprug nosi u sebi gen...ali se on nije aktivirao? On ju nije dobio,premda mu majka ima.

Da poznato mi je da trava i opcenito droge mogu prouzrociti psihicke bolesti,bez obzira na gene.

Žao mi je zbog tvoje sestre :(

I ona je bila bolesna? Koliko ti djeca imaju godina?

Sorry,ako su ti pitanja preintimna,ne moras odgovoriti.


Ja sam istrazivao sch prije 20 godina i koristio klasicne metode obilaska knjiznica. Pretpostavljam da je sve to danas na internetu, ali nisam provjeravao.

Jedino se sjecam da sch nije nasljedna bolest. Mozda se prenosi mogucnost za sch, ali se ne prenosi genetski. Opet to je bilo prije 20 godina.

Neki dan sam slucajno cuo na radiju u USA da su nasli, ne znam tocno, ili genetske slicnosti ili slicnosti u mozgu za pet glavnih psihickih bolesti (sch, bipolar, ADHD ili kako vec, i ne znam koje su zadnje dvije). To je zadnje sto sam cuo, sigurno nije u knjiznici, mozda na internetu.

Isto tako sam danas cuo, vjerojatno i u Hrvatskoj, da je jedna curica izljecena od HIV. HIV je prema definiciji neizljeciv i to je dokazano tako. Danas je dokazano da je ona izljecena od HIV. U medicini je obicno nesto tocno dok se ne dokaze suprotno.

Moja sestra je bila najnormalnija u cijeloj obitelji. Svi drugi su teski slucajevi (ukljucujuci mene), no ona je bila normalna. I nakon sto je ostavila pismo, ne mozemo se sloziti sto je bio razlog za samoubojstvo (niti se doktori mogu sloziti).

Moja kcer ima 9 godina, sin 5. Pisao sam na bipolar temi kako sam danas bio na kontroli i sve je u redu.

Veselje je pokvarila cinjenica da je danas doktor rekao da mi je kcer depresivna. Sada mogu naci 100 dokaza da se depresija ne moze dijagnosticirati kod djece od 9 godina ili mogu ici drugom doktoru koji se reci da je sve u redu ili mogu naci najbolji antidepresiv za djecu.

Kcer je imala nekih problema i prije. Znao sam da mogu ocekivati neku dijagnozu samo sam mislio da imam jos nekh 3 ili 4 godine ili i vise. Ali nemam, trebam nesto uciniti sada odmah.

I dok drugi roditelji mozda brinu kako razgovarti o sexu s djecom, nama je to kao lagani uvod za ozbiljnije teme, teme o depresiji i samoubojstvu.

I za kraj, danas mi je dijagnoza bila 296.7 (bipolar 1) sto sam uporedio s otpusnom dijagnozom s Rebra koja je bila 295.1 (sch hebefrenija). Tip s Rebra je tvrdio da je to psihoza, a ne sch, no broj pokazuje sch. Meni je potuno svejedno je li 295 ili 296 ili neki drugi broj, no bitnije mi je za djecu sto i kako mogu ocekivati. Znam vec sada da mogu ocekivati teske probleme i sve manje od toga ce biti ogromno veselje.

lucka1989
05.03.2013., 18:53
Ja sam istrazivao sch prije 20 godina i koristio klasicne metode obilaska knjiznica. Pretpostavljam da je sve to danas na internetu, ali nisam provjeravao.

Jedino se sjecam da sch nije nasljedna bolest. Mozda se prenosi mogucnost za sch, ali se ne prenosi genetski. Opet to je bilo prije 20 godina.

Neki dan sam slucajno cuo na radiju u USA da su nasli, ne znam tocno, ili genetske slicnosti ili slicnosti u mozgu za pet glavnih psihickih bolesti (sch, bipolar, ADHD ili kako vec, i ne znam koje su zadnje dvije). To je zadnje sto sam cuo, sigurno nije u knjiznici, mozda na internetu.

Isto tako sam danas cuo, vjerojatno i u Hrvatskoj, da je jedna curica izljecena od HIV. HIV je prema definiciji neizljeciv i to je dokazano tako. Danas je dokazano da je ona izljecena od HIV. U medicini je obicno nesto tocno dok se ne dokaze suprotno.

Moja sestra je bila najnormalnija u cijeloj obitelji. Svi drugi su teski slucajevi (ukljucujuci mene), no ona je bila normalna. I nakon sto je ostavila pismo, ne mozemo se sloziti sto je bio razlog za samoubojstvo (niti se doktori mogu sloziti).

Moja kcer ima 9 godina, sin 5. Pisao sam na bipolar temi kako sam danas bio na kontroli i sve je u redu.

Veselje je pokvarila cinjenica da je danas doktor rekao da mi je kcer depresivna. Sada mogu naci 100 dokaza da se depresija ne moze dijagnosticirati kod djece od 9 godina ili mogu ici drugom doktoru koji se reci da je sve u redu ili mogu naci najbolji antidepresiv za djecu.

Kcer je imala nekih problema i prije. Znao sam da mogu ocekivati neku dijagnozu samo sam mislio da imam jos nekh 3 ili 4 godine ili i vise. Ali nemam, trebam nesto uciniti sada odmah.

I dok drugi roditelji mozda brinu kako razgovarti o sexu s djecom, nama je to kao lagani uvod za ozbiljnije teme, teme o depresiji i samoubojstvu.

I za kraj, danas mi je dijagnoza bila 296.7 (bipolar 1) sto sam uporedio s otpusnom dijagnozom s Rebra koja je bila 295.1 (sch hebefrenija). Tip s Rebra je tvrdio da je to psihoza, a ne sch, no broj pokazuje sch. Meni je potuno svejedno je li 295 ili 296 ili neki drugi broj, no bitnije mi je za djecu sto i kako mogu ocekivati. Znam vec sada da mogu ocekivati teske probleme i sve manje od toga ce biti ogromno veselje.

Čitala sam ja ponešto na internetu. Ali sve to skupa mi je nekak s brda s dola. Nagađanja. Jedna istraživanja jedno,druga drugo,točnije nitko ni u što nije sasvim siguran. E sad....Navodno se čovjek rodi,sa genom u mozgu,koji se može,a i ne mora aktivirati. Ima više čimbenika,tj.uvjeti,način života,alkohol,droga,i psihičke traume. Mogu se naslijediti sa bake/djeda na unuku/unuka,a i ne mora. Često dolazi do izostanka oboljenja kod 1 generacije,ali se bolest svejedno može pojaviti u 2. generaciji. Brat može oboliti,ali sestra ne mora,i obrnuto. Dva brata blizanca,jedan moze oboliti,drugi ne mora. Također djeca usvojena i odvojena od roditelja koji je bolovao od sch ili bipolar,mogu razviti bolest kod udomitelja. Ove dvije bolesti su usko povezane.

Pronašla sam članak gdje je grupa znanstvenika iz Švedske proučavala sve osobe oboljele od schizofrenije i bipolarnog poremečaja u Švedskoj od 1973.do 2003.,te su podatke uspoređivali s podacima o rodbinskim odnosima među oboljelima.Djeca čiji je jedan od roditelja bolovao od shizofrenije imaju 9.9 posto veću vjerojatnost i sami oboljeti od te bolesti, ali i 5.2 posto veću opasnost od bipolarnog poremećaja u usporedbi s djecom čiji roditelji nisu imali shizofreniju.Također tvrde da bi znanstvenici oba poremećaja trebali paralelno, a ne kao dosada odvojeno proučavati budući da su blisko povezani.

Osoba čiji brat ili sestra imaju jedno od dva navedena psihijatrijska stanja također ima povećanu opasnost oboljenja od obaju poremećaja.

Moj sin je još premali,da bi mogla išta znati. Mogu samo čekati. Ali naravno brinem se,jer mogučnost postoji.

E sad dolazim do zaključka da u slučaju moje svekrve,tj.njenog oboljenja igraju ulogu više faktora. To što je ona kao mala imala poteškoća i išla u specijalnu osnovnu i srednju školu. Također što je kao mala prebolila meningitis i imala epilepsiju,koji su možda uzrokovali manja oštečenja na mozgu. I to što je sa 8 godina doživljela veliku psihičku traumu,kada joj je sestra poginula. Tako da to sve skupa je kod nje,igralo veliku ulogu i potaknulo vjerovatno gen koji je nosila u sebi,nasljedivši ga od svoje bake.
Moguče da i moj suprug (njezin sin) također nosi gen,ali se on nije razvio,ili je jednostavno njegovu generaciju taj gen preskočio. Ne znam,mogu samo nagađati i predpostaviti... Mozak je kompliciran organ.

To što mene brine,je moje dijete. Za kojeg ne mogu za sada reći ništa drugo osim da je veseo i živ dječak. Brine me činjenica,tj.događaj koji se dogodio prošle godine u 7-om mjesecu. To što se jedno jutro iz čista mira srušio,i nikako ga nismo mogli dovesti u prisebno stanje. Tada je imao 10 mjeseci. Mi smo ga tada naravno odvezli u bolnicu,u panici. Takvo stanje se ponovilo 2. dan u bolnici. Doktori su sumljali na cerebralni napadaj (nije bilo ni trzanja mišića,niti da je ostao bez kisika,samo je bio u nesvjesnom stanju).Također su posumljali na narkolepsiju (poremečaj spavanja),ali to su iskljucili s obzirom da je normalno i redovno spavao. I na meningitis. Obavili smo sve pretrage. Ct mozga,eeg (4-5 puta),lumbalnu punkciju i ultrazvuk srca. Međutim niti jedan nalaz nije upučivao niti na jednu dijagnozu. Od tada je prošlo 8 mj. I nije se ponovilo. Ali normalno na povijest bolesti familije,tj.na činjenicu da mu je baka preboljela epilepsiju i meningitis i da boluje od shizofrenije,je i u meni,suprugu,lječnicima potaklo sumnju i brigu. U 9 mj.idemo na MR pa cemo znati više,ali nadamo se urednom nalazu.

Možemo se samo i ti i ja nadati,da će nam djeca biti zdrava. Utjecati previše ne možemo.Što se tiče tvoje kćeri,moje skromno mišljenje je da bi trebao potražiti drugo mišljenje i odvesti je kod drugog doktora,da vidiš što on misli. Također konzultirati se sa više njih i potegnuti ako treba i veze. Ja se iskreno nadam i vjerujem da djevojčica njenih godina nije u depresiji. Jako mi je žao zbog tvoje sestre. Ne znam uoće što da kažem na sve to,nemam rijeći.....:( Ti sada što trebaš je paziti na svoju djecu koliko god možeš i pratiti što se sa njima događa,i ako i postoji nešto,reagirati na vrijeme.

Nadajmo se samo da ce otkriti štošta novo,i da će se znati puno više nego sada. Ako ništa drugo,za sada,bar možemo biti oprezni i informirati se o svemu tome.

Nije bitno da li je to f20,f23,f25...itd..itd..,sve je to usko povezano i slično. Svaka ta bolest je teška,i za oboljelog i za obitelj. Zato je bitno,da ako je tu,da se na vrijeme otkrije i reagira. Pa da se vodi koliko toliko normalan
život. Također na čemu se mora poraditi je na edukaciji i podršci obitelji oboljelih,jer nemaju svi internet i ne znaju se svi nositi sa tim "pritiskom". Suprug i ja čemo kad tad morati također posjetiti psihijatra ili psihologa,jer nažalost nemaš se kome drugome obratiti za pomoć i podršku.Živimo nažalost u takvoj zemlji gdje su psihički oboljele osobe izložene stigmi i predrasudama pojedinaca,i upravo zbog toga se najviše bojim za svoga sina,jer nitko nije isti,niti se itko od nas jednako nosi sa preprekama i osudama.

Srebrni-medvjed
05.03.2013., 18:57
Veliki problem je društvo,psihički bolesnici su jako stigmatizirani,a shizofreničari,pogotovo,jer ih svih smatraju divljacima i opasnima za okolinu. A zapravo nisu ništa nasilniji nego "normalni" ljudi. A i što se danas može nazvati "normalnim". Gle....ja se bojim iz razloga,jer znam da ce mu biti ako oboli teško,iz razloga što će se uvijek biti pod povećalom okoline,što će svima uvijek biti "drugačiji",i što je jako ružno,nitko ga neće htjeti zaposliti. Kod nas je i sam odlazak kod psihijatra ili psihologa strašan,jer ljudi su kod nas takvi,da smatraju da samo "luđaci" idu kod njih.Ali što je tu je.....to promijeniti ne mogu.On je sada mali dječak od 1 i pol god....i.....vidjeti cu ako i dodje do bolesti,što i kako dalje,možda se neke stvari i promjene.

Jesi ti gdje zaposlen? Koliko dugo boluješ?

Bolujem 6 godina.
Trenutno sam nezaposlen, ali sam u međuvremenu završio informatičku školu.

Dakle psihotična osoba ako radi na sebi može sasvim super živjeti i raditi sve što rade i zdravi ljudi ;) Moj frend ima šizofreniju u uredno je zaposlen na puno radno vrijeme

lucka1989
05.03.2013., 19:17
Bolujem 6 godina.
Trenutno sam nezaposlen, ali sam u međuvremenu završio informatičku školu.

Dakle psihotična osoba ako radi na sebi može sasvim super živjeti i raditi sve što rade i zdravi ljudi ;) Moj frend ima šizofreniju u uredno je zaposlen na puno radno vrijeme

A što te to tjera? Što te potaklo? Što ti daje snagu,volju? Svaka ti čast i samo tako naprijed :)

Srebrni-medvjed
05.03.2013., 20:52
A što te to tjera? Što te potaklo? Što ti daje snagu,volju? Svaka ti čast i samo tako naprijed :)

Svatko mora imati vjeru u nešto, bio on zdrav ili bolestan ;) Ja vjerujem u znanost, ali i vjerujem da Bog čuva svaku osobu koja je na putu ljubavi i svjetlosti

ClintRuin
05.03.2013., 20:53
Elektrostimulativna terapija (narodski - elektrošokovi) postoji, u zagrebu na Rebru primjerice, i to je sasvim legitimna metoda liječenja koja danas nema puno veze s onime kako ju ljudi percipiraju. K tome je i prilično uspješna. Tema (http://www.forum.hr/showthread.php?t=648101&highlight=konvulzivna+terapija).

Al navodno nije zdrava za pamćenje. A i ne može bit kad ti na slijepo puste val struje u organ koji funkcionira na principu extremno delikatnog protokola okidanja elektrona. Svašta. Barbarski IMO. :S

Nego, znači nitko se ne satstaje tipa ameri di se ljudi nađu i dijele iskustva? Šteta.

Pringles
05.03.2013., 21:10
Al navodno nije zdrava za pamćenje. ...
Kako kod koga.
Ali navodno nije zdravo ni živjeti. :mig:
Nego, znači nitko se ne satstaje tipa ameri di se ljudi nađu i dijele iskustva? Šteta.
Raspitaj se u udruzi Sjaj. (link (http://www.sjaj.hr/))

SamoZaTebe
05.03.2013., 21:12
Al navodno nije zdrava za pamćenje. A i ne može bit kad ti na slijepo puste val struje u organ koji funkcionira na principu extremno delikatnog protokola okidanja elektrona. Svašta. Barbarski IMO. :S

Nego, znači nitko se ne satstaje tipa ameri di se ljudi nađu i dijele iskustva? Šteta.

Valjda ne mogu komentirati jer im obrisu mozak, onako formatiraju sve.

Sala mala. Nemam nista pametno reci o tome, jedino se nadati da nisam prosao slicno (ili mi je mozda dobro jer jesam?).

Ali za brisanje pamcenja postoje odlicni lijekovi koji se obicno koriste kao anestetici. I brisu 10-ak minuta zivota, mozda i dulje ovisno o dozi. Nisam vjerovao dok nisam na jednoj operaciji dobio taj lijek (ne znam kako se zove, tako i tako se ne moze nabaviti niti ilegalno).

Navodno sam razgovarao s doktorom, pitao sve detalje operacije i postupka, no nisam se bas nicega sjecao poslije. Ni doktora, ni razgovora, ni operacije. Da nisam imao rez i zavoj, ne bih znao ni da je bila operacija.

I to jos nije ni bio glavni anestetik, nego nesto sto se daje prije operacije.

Cisco Kid
05.03.2013., 22:21
Svatko mora imati vjeru u nešto, bio on zdrav ili bolestan ;) Ja vjerujem u znanost, ali i vjerujem da Bog čuva svaku osobu koja je na putu ljubavi i svjetlosti

Po meni nitko ne mora imati nikakvu vjeru nego može jednostavno živjeti svoj život!

Za mene je vjera uvod u "laganu kolektivnu psihozu" i to je u redu sve dok ostane samo na teoriji bez praktičnih akcija.

SamoZaTebe
06.03.2013., 01:06
Čitala sam ja ponešto na internetu. Ali sve to skupa mi je nekak s brda s dola. Nagađanja. Jedna istraživanja jedno,druga drugo,točnije nitko ni u što nije sasvim siguran. E sad....Navodno se čovjek rodi,sa genom u mozgu,koji se može,a i ne mora aktivirati. Ima više čimbenika,tj.uvjeti,način života,alkohol,droga,i psihičke traume. Mogu se naslijediti sa bake/djeda na unuku/unuka,a i ne mora. Često dolazi do izostanka oboljenja kod 1 generacije,ali se bolest svejedno može pojaviti u 2. generaciji. Brat može oboliti,ali sestra ne mora,i obrnuto. Dva brata blizanca,jedan moze oboliti,drugi ne mora. Također djeca usvojena i odvojena od roditelja koji je bolovao od sch ili bipolar,mogu razviti bolest kod udomitelja. Ove dvije bolesti su usko povezane.

Pronašla sam članak gdje je grupa znanstvenika iz Švedske proučavala sve osobe oboljele od schizofrenije i bipolarnog poremečaja u Švedskoj od 1973.do 2003.,te su podatke uspoređivali s podacima o rodbinskim odnosima među oboljelima.Djeca čiji je jedan od roditelja bolovao od shizofrenije imaju 9.9 posto veću vjerojatnost i sami oboljeti od te bolesti, ali i 5.2 posto veću opasnost od bipolarnog poremećaja u usporedbi s djecom čiji roditelji nisu imali shizofreniju.Također tvrde da bi znanstvenici oba poremećaja trebali paralelno, a ne kao dosada odvojeno proučavati budući da su blisko povezani.

Osoba čiji brat ili sestra imaju jedno od dva navedena psihijatrijska stanja također ima povećanu opasnost oboljenja od obaju poremećaja.

Moj sin je još premali,da bi mogla išta znati. Mogu samo čekati. Ali naravno brinem se,jer mogučnost postoji.

E sad dolazim do zaključka da u slučaju moje svekrve,tj.njenog oboljenja igraju ulogu više faktora. To što je ona kao mala imala poteškoća i išla u specijalnu osnovnu i srednju školu. Također što je kao mala prebolila meningitis i imala epilepsiju,koji su možda uzrokovali manja oštečenja na mozgu. I to što je sa 8 godina doživljela veliku psihičku traumu,kada joj je sestra poginula. Tako da to sve skupa je kod nje,igralo veliku ulogu i potaknulo vjerovatno gen koji je nosila u sebi,nasljedivši ga od svoje bake.
Moguče da i moj suprug (njezin sin) također nosi gen,ali se on nije razvio,ili je jednostavno njegovu generaciju taj gen preskočio. Ne znam,mogu samo nagađati i predpostaviti... Mozak je kompliciran organ.

To što mene brine,je moje dijete. Za kojeg ne mogu za sada reći ništa drugo osim da je veseo i živ dječak. Brine me činjenica,tj.događaj koji se dogodio prošle godine u 7-om mjesecu. To što se jedno jutro iz čista mira srušio,i nikako ga nismo mogli dovesti u prisebno stanje. Tada je imao 10 mjeseci. Mi smo ga tada naravno odvezli u bolnicu,u panici. Takvo stanje se ponovilo 2. dan u bolnici. Doktori su sumljali na cerebralni napadaj (nije bilo ni trzanja mišića,niti da je ostao bez kisika,samo je bio u nesvjesnom stanju).Također su posumljali na narkolepsiju (poremečaj spavanja),ali to su iskljucili s obzirom da je normalno i redovno spavao. I na meningitis. Obavili smo sve pretrage. Ct mozga,eeg (4-5 puta),lumbalnu punkciju i ultrazvuk srca. Međutim niti jedan nalaz nije upučivao niti na jednu dijagnozu. Od tada je prošlo 8 mj. I nije se ponovilo. Ali normalno na povijest bolesti familije,tj.na činjenicu da mu je baka preboljela epilepsiju i meningitis i da boluje od shizofrenije,je i u meni,suprugu,lječnicima potaklo sumnju i brigu. U 9 mj.idemo na MR pa cemo znati više,ali nadamo se urednom nalazu.

Možemo se samo i ti i ja nadati,da će nam djeca biti zdrava. Utjecati previše ne možemo.Što se tiče tvoje kćeri,moje skromno mišljenje je da bi trebao potražiti drugo mišljenje i odvesti je kod drugog doktora,da vidiš što on misli. Također konzultirati se sa više njih i potegnuti ako treba i veze. Ja se iskreno nadam i vjerujem da djevojčica njenih godina nije u depresiji. Jako mi je žao zbog tvoje sestre. Ne znam uoće što da kažem na sve to,nemam rijeći.....:( Ti sada što trebaš je paziti na svoju djecu koliko god možeš i pratiti što se sa njima događa,i ako i postoji nešto,reagirati na vrijeme.

Nadajmo se samo da ce otkriti štošta novo,i da će se znati puno više nego sada. Ako ništa drugo,za sada,bar možemo biti oprezni i informirati se o svemu tome.

Nije bitno da li je to f20,f23,f25...itd..itd..,sve je to usko povezano i slično. Svaka ta bolest je teška,i za oboljelog i za obitelj. Zato je bitno,da ako je tu,da se na vrijeme otkrije i reagira. Pa da se vodi koliko toliko normalan
život. Također na čemu se mora poraditi je na edukaciji i podršci obitelji oboljelih,jer nemaju svi internet i ne znaju se svi nositi sa tim "pritiskom". Suprug i ja čemo kad tad morati također posjetiti psihijatra ili psihologa,jer nažalost nemaš se kome drugome obratiti za pomoć i podršku.Živimo nažalost u takvoj zemlji gdje su psihički oboljele osobe izložene stigmi i predrasudama pojedinaca,i upravo zbog toga se najviše bojim za svoga sina,jer nitko nije isti,niti se itko od nas jednako nosi sa preprekama i osudama.

Gle, prednost interneta jest da mozes brzo i jednostavno naci sve clanke koji ti trebaju.

Ja sam potrosio nekih mjesec dana obilazeci knjiznice u Zagrebu i trazeci clanke koje trebam. To su vjerojatno ti isti clanci koji su sada na internetu.

I nisu sva istrazivanja na istu temu i s istim rezultatima. Proturjecna su i tesko je zakljuciti koje ima smisla, koje nema. Proveo sam jos mjesec dana citajuci sto sam skupio da bih na kraju dosao do necega sto mogu koristiti. I za dan ili dva sam izracunao vjerojatnost da ce moji brat i sestra imati probleme. Niti jedan pshijatar se nije slozio s mojim proracunom, jer eto ja nisam doktor. A radilo se o matematici, disciplini za koju sam mislio da mi ne ide sve dok nisam bio najbolji na godini za godinom na faksu. Svejedno, nitko to nije uzeo za ozbiljno. Ja nisam mogao izracunati da ce mi se sestra ubiti (mozda sam mogao da sam proveo vise vremena), ali sto sam izracunao nije nikako bilo dobro.

Malo sam danas pogledao za sch. Sjecam se da se prije 20 godina nije znalo sto uzrokuje sch.

Danas se mozda misli da je nasljedna bolest na koju utjece okolina (nisam siguran je li tako). Opet, ovo 5% ili 10% veca vjerojatnost iz Svedske da se bolest prenese je nista. Cak se tesko i mjeri 5 ili 10%. To mi vise zvuci kao potvrda da bolest nije nasljedna. Opet nisam doktor i oni ce moje zakljucke odbaciti, ako nemam srece jos ce i misliti da sam bolestan.

Sjecam se jos donedavno (mozda i danas) su postojale ideja da se sch kao dijagnoza napusti jer ima previse bolesti koje spadaju u istu grupu. I sve te bolesti bi se mogle staviti pod druga imena, ne sch. No, jos uvijek se koristi sch, s pet ili vise vrsta plus jednostavna i nedefinirana sch.

Kcer cu odvesti kod jos nekog doktora da vidim sto se reci. Ali znam da problem postoji, samo je pitanje koja je dijagnoza.

Jos dok je imala 7 godina se pokusala ubiti. To nikako ne ide u prilog tvrdnji da je sve u redu s njom. Jedino sam mislio da imam jos koju godinu prije nego se postavi prva dijagnoza.

Srebrni-medvjed
06.03.2013., 06:48
Po meni nitko ne mora imati nikakvu vjeru nego može jednostavno živjeti svoj život!

Za mene je vjera uvod u "laganu kolektivnu psihozu" i to je u redu sve dok ostane samo na teoriji bez praktičnih akcija.

Da bi živio kvalitetno, mora vjerovati da se isplati živjeti, da ima milijun lijepih stvari koje pruža život. A to ponekad nije lako vjerovati

A ja recimo, smatrm slijepu vjeru u znanost kolektivnim zaglupljivanjem

ClintRuin
06.03.2013., 09:16
Kako kod koga.
Ali navodno nije zdravo ni živjeti. :mig:

Raspitaj se u udruzi Sjaj. (link (http://www.sjaj.hr/))

Prva vijest koja me dočeka na njihovom sajtu je kako im umiru štičenici. Ma mrak. Izgleda da ću i dalje morat sam, kao i uvijek.

ClintRuin
06.03.2013., 09:18
A ja recimo, smatrm slijepu vjeru u znanost kolektivnim zaglupljivanjem

Bilo kakvo slijepo vjerovanje u nešto što ne možeš sam sebi dokazati je, mislim, u našem slučaju vrlo, vrlo krivo.

Opća opasnost
06.03.2013., 09:48
Bilo kakvo slijepo vjerovanje u nešto što ne možeš sam sebi dokazati je, mislim, u našem slučaju vrlo, vrlo krivo.

Mislim da kod psihoza (bar u akutnim fazama) najveci problem i jest nepouzdanost mehanizama kojima osoba sebi "dokazuje" sto je stvarno, a sto ne. Iz tog razloga zapravo sebi ne moze vjerovati ni vise ni manje nego vanjskom svijetu... A kad je osoba bez produktivnih psihoticnih simptoma i testiranje stvarnosti funkcionira, onda moze, kao i svaka osoba, procijeniti koliko je neka informacija "iz vana" vjerodostojna i logicna i treba li je prihvatiti ili odbaciti. :ne zna:

Srebrni-medvjed
06.03.2013., 10:17
Bilo kakvo slijepo vjerovanje u nešto što ne možeš sam sebi dokazati je, mislim, u našem slučaju vrlo, vrlo krivo.

Dakle zdravi ljudi mogu vjerovati, ali bolesni ne bi smjeli :rolleyes:

Nešto ti ne štima u logici

lucka1989
06.03.2013., 10:40
Gle, prednost interneta jest da mozes brzo i jednostavno naci sve clanke koji ti trebaju.

Ja sam potrosio nekih mjesec dana obilazeci knjiznice u Zagrebu i trazeci clanke koje trebam. To su vjerojatno ti isti clanci koji su sada na internetu.

I nisu sva istrazivanja na istu temu i s istim rezultatima. Proturjecna su i tesko je zakljuciti koje ima smisla, koje nema. Proveo sam jos mjesec dana citajuci sto sam skupio da bih na kraju dosao do necega sto mogu koristiti. I za dan ili dva sam izracunao vjerojatnost da ce moji brat i sestra imati probleme. Niti jedan pshijatar se nije slozio s mojim proracunom, jer eto ja nisam doktor. A radilo se o matematici, disciplini za koju sam mislio da mi ne ide sve dok nisam bio najbolji na godini za godinom na faksu. Svejedno, nitko to nije uzeo za ozbiljno. Ja nisam mogao izracunati da ce mi se sestra ubiti (mozda sam mogao da sam proveo vise vremena), ali sto sam izracunao nije nikako bilo dobro.

Malo sam danas pogledao za sch. Sjecam se da se prije 20 godina nije znalo sto uzrokuje sch.

Danas se mozda misli da je nasljedna bolest na koju utjece okolina (nisam siguran je li tako). Opet, ovo 5% ili 10% veca vjerojatnost iz Svedske da se bolest prenese je nista. Cak se tesko i mjeri 5 ili 10%. To mi vise zvuci kao potvrda da bolest nije nasljedna. Opet nisam doktor i oni ce moje zakljucke odbaciti, ako nemam srece jos ce i misliti da sam bolestan.

Sjecam se jos donedavno (mozda i danas) su postojale ideja da se sch kao dijagnoza napusti jer ima previse bolesti koje spadaju u istu grupu. I sve te bolesti bi se mogle staviti pod druga imena, ne sch. No, jos uvijek se koristi sch, s pet ili vise vrsta plus jednostavna i nedefinirana sch.

Kcer cu odvesti kod jos nekog doktora da vidim sto se reci. Ali znam da problem postoji, samo je pitanje koja je dijagnoza.

Jos dok je imala 7 godina se pokusala ubiti. To nikako ne ide u prilog tvrdnji da je sve u redu s njom. Jedino sam mislio da imam jos koju godinu prije nego se postavi prva dijagnoza.

Ne znam,sve mi je to tak bez veze. Premalo se zna. Premalo se istražuje. Žalosno je to... Doktori,postave dijagnozu,napišu terapiju,i to je to. A sve te dijagnoze su toliko slične,da često i mjenjaju dijagnozu i po nekoliko puta. Što god da im kažeš,oni ne znaju kako ti pomoći,kako pomoči bolesniku. Po njima,to je jednostavno tako,i prmojeniti se ne može. A bilo kakvo savjetovanje,pomoć i da se ljudima,familiji olakša kako postupati sa takvom osobom ne postoji. I šta mi preostaje? Snalaziti se kako umijem.

Troši se hrpa love na oružje,i koje kakva istraživanja i eksperimente koji će nas samo uništit........a farmaceutske kompanije zarađuju na lijekovima. Ljudima se ne zna pomoč. Šta je sa ljudima kojima ni jedna terapija ne odgovara. Hvala Bogu ima ljudi kojima te tablete pomažu. A šta je sa ljudima poput moje svekrve kojima ne pomažu....i ona,i mi svi skupa se patimo.

Ovo su teške bolesti,a o njima se ništa,ne zna. Ne zna se ni dali je nasljedno.
Tužna sam i ogorčena zbog toga.

fellow
06.03.2013., 10:45
Kad sam bio u psihozi bio sam uvjeren da su me oteli vanzemaljci jedno večer u krevetu i totalno me reprogramirali i onda je krenulo sve to.... E sad, da li je to zaista bila istina ili je hal, ne mogu znati.

ClintRuin
06.03.2013., 12:45
Dakle zdravi ljudi mogu vjerovati, ali bolesni ne bi smjeli :rolleyes:

Nešto ti ne štima u logici

Ne kažem da ne smijemo nego da mislim da to nije najbolja opcija. Ti vjerovatno misliš da baš treba, da se na neki način privikneš tim "normalnim" razmišljanjima. No ja mislim da bilo kakve nedokazanosti ne igraju dobro s činjenicom da si ponekad spreman prihvatit da s tobom razgovara Bog ili vanzemaljci preko interneta i nadmudruje te..

ClintRuin
06.03.2013., 12:59
Mislim da kod psihoza (bar u akutnim fazama) najveci problem i jest nepouzdanost mehanizama kojima osoba sebi "dokazuje" sto je stvarno, a sto ne. Iz tog razloga zapravo sebi ne moze vjerovati ni vise ni manje nego vanjskom svijetu... A kad je osoba bez produktivnih psihoticnih simptoma i testiranje stvarnosti funkcionira, onda moze, kao i svaka osoba, procijeniti koliko je neka informacija "iz vana" vjerodostojna i logicna i treba li je prihvatiti ili odbaciti. :ne zna:

Užasna je nevjerojatna sputavajuća zbunjenost i nesigurnost u stvari koje normalni ljudi prihvaćaju kao činjenicu. Iz posvećivanja pažnje naizgled nasumičnim stvarima prilikom komunikacije s drugim ljudima znaju proizići nevjerojatno neugodne situacije - na koje ne možeš da se ne osvrneš i time još sve produbljuješ.

Samopouzdanje, upornost pa čak i odvažnost su mislim ključ borbe s ovime. I mogućnost da drugima priznš da imaš problem, sa smiješkom.

SamoZaTebe
06.03.2013., 14:42
Ne znam,sve mi je to tak bez veze. Premalo se zna. Premalo se istražuje. Žalosno je to... Doktori,postave dijagnozu,napišu terapiju,i to je to. A sve te dijagnoze su toliko slične,da često i mjenjaju dijagnozu i po nekoliko puta. Što god da im kažeš,oni ne znaju kako ti pomoći,kako pomoči bolesniku. Po njima,to je jednostavno tako,i prmojeniti se ne može. A bilo kakvo savjetovanje,pomoć i da se ljudima,familiji olakša kako postupati sa takvom osobom ne postoji. I šta mi preostaje? Snalaziti se kako umijem.

Troši se hrpa love na oružje,i koje kakva istraživanja i eksperimente koji će nas samo uništit........a farmaceutske kompanije zarađuju na lijekovima. Ljudima se ne zna pomoč. Šta je sa ljudima kojima ni jedna terapija ne odgovara. Hvala Bogu ima ljudi kojima te tablete pomažu. A šta je sa ljudima poput moje svekrve kojima ne pomažu....i ona,i mi svi skupa se patimo.

Ovo su teške bolesti,a o njima se ništa,ne zna. Ne zna se ni dali je nasljedno.
Tužna sam i ogorčena zbog toga.

Tocno da ima puno istrazivanja i papira oko psihickih bolesti i da imaju razlicite zakljucke. Prilicno je tesko odrediti sto se primjenjuje na tvoj slucaj, sto ne. Ja sam jedno mjesec dana citao sto sam skupio da vidim sto se moze koristiti, sto ne. I onda racunanje vjerojatnosti nije uopce jednostavno 2+3=5, nego treba uzeti u obzir sve papire, i one koji su kontradiktorni i naci nacin da se sve zbroji u neki jednostavan broj na kraju.

I danas se u psihijatriji koristi pristup da se daju razni lijekovi i nade neki koji pomaze. Ne znaci da ce nesto sto drugome pomaze, pomoci i tebi.

Mislim da sam imao puno srece u svom slucaju. Htjeli su me otpusiti kao neizljecenog prije nego su mi dali zadnji lijek koji je pomogao. Sada je li lijek pomogao ili se bolest povukla, ostaje vjecno pitanje. I da sam imao drugi napad u slijedecih 6 mjeseci, ne znam sto bi ucinili. Drugog lijeka vise nije bilo.

Ne znam jesam li tu napisao ili drugdje, kasnije ove godine ce biti tocno 20 godina prve hospitalizacije. Ne znam otkuda sam izvukao tih 20 godina kao razdoblje, ali ako nema slicnih problema u 20 godina, znaci da sam izljecen. Svaka slijedeca epizoda nema veze s onom prvom. Ah da, spreman sam i varati ako nesto i bude u slijedecih nekoliko mjeseci. Ili cu cekati da odem doktoru ili cu krivo izracunati vrijeme i proglasiti da je 20 godina proslo danas ili jucer. Sto ces, svatko ima neko veselje.

Srebrni-medvjed
06.03.2013., 16:52
Ne kažem da ne smijemo nego da mislim da to nije najbolja opcija. Ti vjerovatno misliš da baš treba, da se na neki način privikneš tim "normalnim" razmišljanjima. No ja mislim da bilo kakve nedokazanosti ne igraju dobro s činjenicom da si ponekad spreman prihvatit da s tobom razgovara Bog ili vanzemaljci preko interneta i nadmudruje te..

Pa ne mogu ti znanstvene činjenice donijeti sreću u životu. Lijekovi nam balansiraju kemiju u mozgu, ali da bismo bili funkcionalni članovi društva moramo vjerovati da treba živjeti zbog svih lijepih stvari koje nosi život

A i sama znanost se bazira na vjeri u aksiome :)

Silencium
06.03.2013., 20:18
Užasna je nevjerojatna sputavajuća zbunjenost i nesigurnost u stvari koje normalni ljudi prihvaćaju kao činjenicu. Iz posvećivanja pažnje naizgled nasumičnim stvarima prilikom komunikacije s drugim ljudima znaju proizići nevjerojatno neugodne situacije - na koje ne možeš da se ne osvrneš i time još sve produbljuješ.

Samopouzdanje, upornost pa čak i odvažnost su mislim ključ borbe s ovime. I mogućnost da drugima priznš da imaš problem, sa smiješkom.

Možda će ti moje pitanje zvučati naivno, ali svejedno te molim za odgovor. Zbunjenost i nesigurnost koju si naveo u svom postu potaknula me na razmišljanje...

Zanima me može li bolesna osoba razviti takvo povjerenje prema nekoj bliskoj osobi, tako da tu drugu osobu koristi kako bi testirala stvarnost? Recimo, ako nisi siguran da je ono što upravo misliš/proživljavaš realno, možeš li imati neku osobu s kojom provjeravaš je li tvoj trenutni doživljaj stvaran?

Ne znam jesam li pitanje postavila razumljivo :ne zna:, ali mi se čini da bi takvo 100% povjerenje u nekoga, u spoju sa "samopouzdanjem, upornošću i odvažnošću" možda moglo bitno olakšati život i smanjiti sumnje i nesigurnost bolesne osobe.