PDA

View Full Version : Alkoholizam - problemi, iskustva, liječenje - opća tema


stranice : 1 [2] 3 4 5

bunkka
05.02.2008., 22:08
Iz tvog kuta gledanja ova situacija izgleda bezizlazno,ali u stvarnosti to nije tako...rješenje uvijek postoji samo to treba željeti.Kao prvo,nasilje treba prijaviti policiji.Drugo mjesto za koje bih ti savjetovala da se javi tvoja majka(ili ti u njeno ime)je Centar za socijalnu skrb u tvom mjestu.Nadam se da živiš u nekom većem gradu jer su tamo djelatnici informiraniji,osjetljiviji i obrazovaniji kada je posrijedi nasilje u obitelji.Tamo bi vam trebali dati sve potrebne informacije i mogućnosti koje imate.Između ostalog tvoj otac može dobiti prekršajnu ili kaznenu prijavu za nasilje u obitelji na temelju čega može dobiti i kaznu zatvora(za to vrijeme bi se tvoja majka mogla malo odmoriti od njega)ili može dobiti sudsku mjeru obveznog liječenja od alkohola.Naravno da tvoja majka ne treba otići iz svog doma,ipak je ona žrtva u ovoj situaciji.Prema zakonu o spriječavanju nasilja u obitelji osoba koja je zlostavljač ,pa čak kada je i vlasnik nekretnine(što tvoj otac i nije)može biti udaljen iz zajedničkog doma i dobiti zabranu pristupa.Znači,kada je netko zlostavljač pa makar i bio vlasnik kuće(stana) može od suda dobiti zabranu da uopće prismrdi svojoj nekretnini u kojoj živi obitelj koju zlostavlja.Postoje još neke mogućnosti,ali detaljnije informacije možete dobiti u Centru za socijalnu skrb.Nadam se da im se budete obratili,nitko vam ne može pomoći ako si same ne želite pomoći.Moj dojam je da umjesto samosažaljenja i stalnog opravdavanja njegova ponašanja treba poduzeti konkretne akcije...Samo hrabro!!

DragonA
06.02.2008., 10:30
Prije svega vam svima zelim unaprijed zahvaliti na citanju ovog posta, no jos vise cu vam biti zahvlana ako mi napisete svoje savjete i iskustva.

Moja mama (57 godina) ide na psihoterapiju na Rebru (depresija) vec vise od 15 godina. Unazad 10 godina je uz antidepresive pocela i piti. Malo-po-malo dosla je do stadija svakodnevnog opijanja. (skrivanje alkohola, suicidalnost, verbalno maltretiranje svih ukucana i sl.)
Godinama smo pokusavali unutar obitelji rijesiti taj problem ( s time da su mi ujak i ujna socijalni radnici), no zapravo bez njezinog pristanka ne mozemo apsolutno nista.

To nam se pokazalo i prekjucer tj. jucer.
Prekjucer je po nju dosla hitna, ali i policija jer se pokusala ubit. Zadrzana je u Vrapcu samo preko noci, jer ujutro nije htjela potpisati pristanak za lijecenje (naravno, jer ona nije bolesna i ona nema problema). Iako smo molili dr. da je ostavi na liejcenju i da pokusamo konacno izaci na zelenu granu ona je ponovila da se bez prostanka ne moze nista.

Uz sve sto me ljuti, istice se i nevjerojatan postupak mr.iz obliznje ljekarne. Naime mama kod nje uzima Lexaurina koliko god hoce , a ne koliko pise na receptu tj. mjesecnu dozu. Naravno sve na osnovu poznanstva!

Vjerujte mi da vise nemam snage natezati se s mamom i njezinim "ja ne pijem". Ne zivim sa roditeljima. Svaki njezin poziv, pokusaj razgovaranja iako joj se jezik petlja me izludi i izbaci iz takta do kraja.
Najvise me izluduje to sto napravi takvu scenu i onda kao da nista nije bilo.
Ja sam doma sa bebom i umjesto da se posvetim u potpunosti svojoj obitelji ja ne mogu funkcionirat zbog njezinog ponasanja.

Sve sam nesretnija i opterecenija , a zapravo nema izlaza.

Da li je netko od vas imao slicno iskustvo, sto ste uspejli napraviti ...??

paklenikraj
06.02.2008., 17:00
Prije svega vam svima zelim unaprijed zahvaliti na citanju ovog posta, no jos vise cu vam biti zahvlana ako mi napisete svoje savjete i iskustva.

Moja mama (57 godina) ide na psihoterapiju na Rebru (depresija) vec vise od 15 godina. Unazad 10 godina je uz antidepresive pocela i piti. Malo-po-malo dosla je do stadija svakodnevnog opijanja. (skrivanje alkohola, suicidalnost, verbalno maltretiranje svih ukucana i sl.)
Godinama smo pokusavali unutar obitelji rijesiti taj problem ( s time da su mi ujak i ujna socijalni radnici), no zapravo bez njezinog pristanka ne mozemo apsolutno nista.

To nam se pokazalo i prekjucer tj. jucer.
Prekjucer je po nju dosla hitna, ali i policija jer se pokusala ubit. Zadrzana je u Vrapcu samo preko noci, jer ujutro nije htjela potpisati pristanak za lijecenje (naravno, jer ona nije bolesna i ona nema problema). Iako smo molili dr. da je ostavi na liejcenju i da pokusamo konacno izaci na zelenu granu ona je ponovila da se bez prostanka ne moze nista.

Uz sve sto me ljuti, istice se i nevjerojatan postupak mr.iz obliznje ljekarne. Naime mama kod nje uzima Lexaurina koliko god hoce , a ne koliko pise na receptu tj. mjesecnu dozu. Naravno sve na osnovu poznanstva!

Vjerujte mi da vise nemam snage natezati se s mamom i njezinim "ja ne pijem". Ne zivim sa roditeljima. Svaki njezin poziv, pokusaj razgovaranja iako joj se jezik petlja me izludi i izbaci iz takta do kraja.
Najvise me izluduje to sto napravi takvu scenu i onda kao da nista nije bilo.
Ja sam doma sa bebom i umjesto da se posvetim u potpunosti svojoj obitelji ja ne mogu funkcionirat zbog njezinog ponasanja.

Sve sam nesretnija i opterecenija , a zapravo nema izlaza.

Da li je netko od vas imao slicno iskustvo, sto ste uspejli napraviti ...??

Bonus penis bonaque vagina pax domi!

Blond_Fairy
06.02.2008., 17:38
Da li je netko od vas imao slicno iskustvo, sto ste uspejli napraviti ...??

Teško je pomoći nekome tko si sam ne želi pomoći.

Opća opasnost
06.02.2008., 18:09
Teško je pomoći nekome tko si sam ne želi pomoći.

Upravo tako,ali
ja bih se pokusala malo zbliziti s njom,a onda mozda i ozbiljno razgovarati(koliko je to moguce...).
Pretpostavljam da se ni njoj ne svidja ovakva situacija i da bi u stvari voljela izici iz nje.Ako uspijes probiti ono "ja ne pijem",ima sanse.
Ako uz sav tvoj trud ona ostane "tvrdoglava",ja bih se malo povukla,jer ona je ipak odrastla zena i mora sama odlucivati o svom zivotu...

ZEUSICA
06.02.2008., 18:45
Potpuno razumijem koliko je teška situacija i zapravo si objektivno sa svime i sama upoznata.
Dakle, to nije bolest koja se po zakonu liječi, ona sama ne pristaje na liječenje... i eto te na početku problema.
to što su ujak i ujna socijalni radnici znači samo da objektivno bolje mogu procijeniti takve situacije ne samo konkretnu. I petpostavljam da su ti oni i rekli i svoje i stručno mišljenje.

Tvoja je majka krenula u pravcu suicida i tako će najvjerojatnije okončati. Pri tom ne mislim ni najmanje da će se to desiti u jednome danu. Alkohol, sam po sebi, a osobito kombinacija s lijekovima je oružje samo po sebi koje ona koristi. Ona se odavno predala i teško da će se majka promijniti sama po sebi, bilo kakvim uvjeravanjima ili nagovaranjima. Na žalost.

Postoji nešto drugo, što je pored svega zaokupilo moju pozornost.
A to si ti DragonA.
S kime živi majka, sama ili...? U kakvim je odnosima s tom osobom?

krakataul
06.02.2008., 19:29
Tvoja je majka krenula u pravcu suicida i tako će najvjerojatnije okončati. Pri tom ne mislim ni najmanje da će se to desiti u jednome danu. Alkohol, sam po sebi, a osobito kombinacija s lijekovima je oružje samo po sebi koje ona koristi. Ona se odavno predala i teško da će se majka promijniti sama po sebi, bilo kakvim uvjeravanjima ili nagovaranjima. Na žalost.

Na žalost, potpuno točno.

@DragonA
Prolazio sam nedavno kroz sličnu situaciju u kojoj si ti sada i volio bih reći da će se stvari riješiti na najbolji mogući način. Ali to ne bi bila istina.:(

Na žalost, moraš bit svjesna da tvoj maksimum napora i pokušaja da pomogneš svojoj majci, lako moguće, neće biti dovoljno.
Dok god postoji "ja ne pijem" (a ne znam jeste li došli i do "ja nemam nikavih problema, vi ste svi protiv mene" i tome slično), jako je malo toga što se može učiniti da se promijeni taj "film" u glavi osobe koja je suicidalni alkoholičar.

Nama je uspjelo u nekoliko trijeznih navrata ozbiljnim razgovorom doprijeti do našeg oca i to bi rezultiralo dvotjednom apstinencijom, ali uvijek i povratkom alkoholu i depresiji. Nakon dva pokušaja samoubojstva čak je pristao ići na psihoterapije, koje su davale rezultata dok je bio u Jankomiru, međutim, po izlasku, čim bi se suočio s "pravim" svijetom, sve bi se urušilo i vratio bi se na staro.
I, naravno, čitavo vrijeme "ne pije, nema problema". Pa treći pokušaj, nakon koje je uslijedila terapija i, na kraju, uspješni četvrti. Kojemu je prethodilo razdoblje kada se činilo da stanje ipak bolje.

Najgore je kada čovjek laže samog sebe, svjesno ili nesvjesno, jer protiv toga ništa ne možeš. Također, grozno je i što dobar dio svog života provedeš kao taoc osobe kojoj ne možeš pomoći i koja ne da da joj se pomogne, a svaki put kad zazvoni telefon znaš da je velika mogućnost da zove policija ili iz bolnice da bi te obavijestili o novom pokušaju samoubojstva. Ili uspješnom suicidu.

DragonA
07.02.2008., 13:25
Mama i tata zive zajedno. Vjerujte mi da smo svi, ukljucujuci i moju sestru koja zivi u inozemstvu, u super odnosima. Nase je odrastanje bilo pravo obiteljsko; igre, glupiranja, kino, kazaliste, izleti...i ono najbitnije: uvijek puno razgovora na sve moguce teme.Tako je i danas dok se ne spomene alkohol ( u toj sekundi mama napusta prostoriju).

Moja mama vuce velike probleme iz djetinjstva.
Mama je starija, ujak godinu mladi. Kada je baka rodila ujaka, dala je moju mamu svojoj mami i posjecivala je 1x mj. sve do 5 godine.
Moja mama je svoju baku zvala "mama".
Otac moje majke je bio nasilan alkoholicar, baka se od njega rastala kada je mojo mami bilo 10 god., puno je radila, svi kucanski poslovi + skolovanje padaju na leda mojoj mami. Moj ujak je bio sin ...a kao takav i kralj u obitelji.
I da ne duljim.... sve to moja mama potiskuje.
Nikada nije priznala tu bol svojoj mami, a niti bratu.

xanas
07.02.2008., 13:43
Imam slično iskustvo. Moja je počela piti rano još kao cura. Poslije je radila posao gdje je alkohola bilo posvuda , a ni društva za piće nije falilo. Egocentrična, sama sebi dovoljna i jedino sama sebi važna. Sve šta joj nije pasalo u obožavanju same sebe ( ne daj bože ni najmanje primjedbe na njen račun) doživljavala je kao napad smrtnog neprijatelja i utapala svoje nezadovoljstvo u alkoholu. Tako pije već 40-ak godina ( 68). Normalno, upala je i u depresiju, ali ništa joj od toga ne smiješ spomenuti , jer ona ne pije. Mješa piće, tablete koje konzumira po uputstvu poznanica ( nema prijatelja - sve ih je otjerala od sebe) i to ti ide u stilu :" znaš, one žute su baš dobre!" Poludim kad joj ujutro na telefon čujem kako joj jezik pentlja. Pokušala sam sve, ali alkohol, pa i najbezazlenija šala koja bi mogla ići u tom smjeru su tabu tema. Ne samo da izađe iz prostorije, nego se tako demonstrativno naljuti da je u stanju ne razgovarati s tobom po godinu - dvije. Pije puno, uništila si je zdravlje sa time, a što je najgore kad pije je jako agresivna, nasilna, i veoma neugodna. Nije od tipa veseljaka kad popiju, nego zagorčava život sebi, meni i svima oko sebe. Otac je davno otišao, odmah po vjenčanju je skužio da pije i brzo je se rješio, ja sam bila mala beba. Ne trebam ti pričati o čarima djetinjstva koje sam prošla uz mater alkoholičarku.
Na žalost, ne možeš ništa. Možeš se samo povući i moliti boga da ne napravi nešto gore od toga. Dok sama ne dođe do spoznaje da je alkos i sama ne bude htjela pomoć, ni ti ni tata nećete moći ništa. Ili trpiti ili se maknuti.

love4everyever
07.02.2008., 13:46
obično alkoholičari to ne priiznaju
klik (http://webimenik.tportal.hr/default.asp?Action=LINK_VIEW&IDlink=27119&IDcategory=)

ZEUSICA
07.02.2008., 19:06
Očito je da majka vuče traume od davnina. Mnogi njeni problemi eskalirali su približavanjem menopauze i odrastanjem djece.
Nekako mi se čini da je njezin osjećaj korisnosti gubio značaj, a za nju je to bio naučeni obrazac ponašanja. Već od najranijeg djetinjstva moguće da joj se javio osjećaj da je vole samo zato što služi. A onda, kad se možda objektivno mogla odmoriti od puno obaveza počela je 'popuštati'. Čak i nije morao biti neki vidljivi vanjski prekidač.

Na žalost psihoterapija koju majka polazila, je očito bila manjkava i nije polučila nikakav reultat.

Danas s njom živi još jedino muž, tj tvoj tata. Jedna kćerka je u inozemstvu i rijetko je s njom. Tebe pak Dragona nije teško dozvati. Ona nesvijesno uspijeva pridobiti tvoju pažnju, jer kad te zove ti započneš 'igru' uvjeravanja i natezanja s njom oko pijenja, a u biti baviš se njom i ona dobiva tvoju pozornost.
Ne znam kako inače tvoj otac reagira na sve ovo ali očito da se on lakše time nosi nego ti.

Što učiniti? Analize same po sebi nisu nikakvo rješenje.
Pokušaj se malo ti smiriti. Imaš svoju obitelj, malu bebu i naravno da oni trebaju isto tako smirenu majku, a ti ako ovako nastaviš...

Ako je tako kako kažeš, da majka može razgovarati o svemu osim kad se spomene alkohol.... :ne zna: pokušaj da jedno vrijeme ignoriraš tu 'priču'. Očito da ona osjeća direktan napad na sebe, a njoj je alkohol utočište.
Magistri u ljekarni direktno otiđi i diskretno je upozori da joj ne daje neograničene količine leksaurina,
a opet s druge strane, majka je vjerojatno već ovisna o njima.

Pokušaj razgovarati s majkom jednom kad bude u nazovimo trijeznoj fazi, reci joj da je voliš zbog nje same, a ne zbog nečega što ti je činila nekad (prala, bdijela nad tobom, vodila te na klizanje...). Reci joj da je voliš i sada bez obzira kako se ponaša ali da ti ponekad svojim ponašanjem nanosi bol i da bi voljela da to ne čini jer je ti svejedno nećeš prestati voljeti. I nemoj joj alkohol niti spominjati. Možda to nešto promijeni. Ali to nije čarobni štapić da će možda biti baš isti trenutak. Ipak pokušaj.
Zapravo se volite, a tebi bi bilo grozno da se njoj nešto desi.

ZEUSICA
07.02.2008., 23:21
...čim se vratio doma prvo se napio dok još nitko nije došao s posla. Njemu je smisao života da pije dok može.

Ne bi me to smetalo da ne maltretira mamu, ona je u šoku cijeli život,
uživila se u ulogu žrtve i uvjerena je da više ne može ništa.

Dvije godine nije pio, al je i dalje bio sebičan i orijentiran samo na sebe,

Ja se ljutim na mamu što nešto ne napravi, ...

...što svaki dan ona čući negdje u stanu da ju one ne lupi, što njega diže s poda kada padne, a pada stalno jer je mrtav pijan,

i stalno imam osjećaj da ja nešto moram napraviti jer ona ne može tu ništa. Pitala sam puno psihologa za savjet, al ništa nije posebno pomoglo.

Koliko sam shvatila, odlazi on u ustanove i nakon rehabilitacije,
vraća se doma i nastavlja po starom - opet počinje piti.
Ne postoji ta ustanova koja bi držala trajno nekoga, a da se pri tom ne radi o osuđenom zatvoreniku ili teškom psihićkom bolesniku.

Činjenica je da tebi ta situacija smeta i ti je želiš promijeniti, ali ne i tvoja majka. I sama si napisala o čemu se radi,
tj. da tvoja majka besprijekorno igra ulogu žrtve i mučenice. Dokaz toga je da ona nije pokušala ništa promijeniti u one dvije godine kada je otac navodno bio trijezan, a i dalje se loše ponašao.

Shvatljiva mi je tvoja ljutnja na mamu, ali ona neće ništa učiniti jer bi to značilo promjenu nje i njenog ponašanja, koja bi tek onda indirektno mogla utjecati na oca (npr. kao što je učinila Cruela).

I potpuno je krivo da da ti moraš nešto napraviti.
Napraviti može i mora isključivo tvoja majka.
Shvati to što prije, tako ćeš se riješiti i glupog osjećaja dužnosti.


...nasilje treba prijaviti policiji....

Između ostalog tvoj otac može dobiti prekršajnu ili kaznenu prijavu za nasilje u obitelji na temelju čega može dobiti i kaznu zatvora...

(za to vrijeme bi se tvoja majka mogla malo odmoriti od njega) ili može dobiti sudsku mjeru obveznog liječenja od alkohola.

Naravno da tvoja majka ne treba otići iz svog doma,...

Znači,kada je netko zlostavljač pa makar i bio vlasnik kuće(stana) može od suda dobiti zabranu da uopće prismrdi svojoj nekretnini u kojoj živi obitelj

Moj dojam je da umjesto samosažaljenja i stalnog opravdavanja njegova ponašanja treba poduzeti konkretne akcije...
Teoretski potpuno si u pravu, ali u ovom slučaju postoji poveliki 'ali'.

Pod prvo mjera obaveznog liječenja ne donosi rezultat. Već sam to navela i citirala.
Već u prvom postu, layladan kaže da majka nema srca izbaciti 'oca svoje djece' na cestu.
Koliko bi majci značila sudska osuda? Ona ne bi 'imala srca' poslati njega u zatvor.
K tome što znači ''dobiti prekršajnu ili kaznenu prijavu za nasilje u obitelji,
na temelju čega može dobiti i kaznu zatvora''?
Da li to onda znači novčanu kaznu sigurno ako ne bude zatvorska...?
A u konačnici tko plaća te materijalne kazne?

Inače, u potpunosti se slažem sa zadnjom rečenicom, samo nadodajem subjekt - majka.

femmelatin
08.02.2008., 15:00
Kažeš da ide 15 godina na psihoterapiju?
Ako ide i sad, znaju li oni tamo za alkoholizam?
Možeš li razgovarati s njenim terapeutom?

Moram reći da me prepalo ovih 15 godina.:eek: Kao nekog tko je krenuo prije par mjeseci, na sreću ne zbog ozbiljnih problema, već u smislu rada na sebi...
...ali ako se zbog depresije ide 15 godina... Uh. Nadam se da je moj terapeut sposobniji.

Maslina
08.02.2008., 21:12
Ja sam imala slično iskustvo. Na žalost, nisam ništa uspjela. S vremenom sam shvatila da moram prekinuti sve veze s mojom obitelji da bih ostala zdrava. I ti ćeš vjerojatno u jednom trenutku morati odabrati između svoje nove obitelji i žene koja je presebična ili prebolesna i preuživljena u svoju patnju da bi vidjela koliko šteti svojim najmilijima. A bol ostaje.

DragonA
09.02.2008., 14:19
S vremenom sam shvatila da moram prekinuti sve veze s mojom obitelji da bih ostala zdrava.

Hvala vam svima na podrsci i savjetima.
Moja sestra (prije 4 god.je postala mama) unazad par godina ima slicno misljenje kao i Maslina. Njoj je u svakom slucaju to puno lakse realizirati jer ne zivi u Hrvatskoj.

ZEUSICA:Danas s njom živi još jedino muž, tj tvoj tata. Jedna kćerka je u inozemstvu i rijetko je s njom. Tebe pak Dragona nije teško dozvati. Ona nesvijesno uspijeva pridobiti tvoju pažnju, jer kad te zove ti započneš 'igru' uvjeravanja i natezanja s njom oko pijenja, a u biti baviš se njom i ona dobiva tvoju pozornost.
Ne znam kako inače tvoj otac reagira na sve ovo ali očito da se on lakše time nosi nego ti.

Da. U potpunosti si u pravu. Na razgovoru nakon izlaska iz Vrapca moj je tata cijelo cjelcato vrijeme sutio!! Mene uvijek uspjeva emocionalno ucjenjivati, uvijek dobiva moju kompletnu paznju i zato sam vec skroz na rubu.

Prije izlaska iz Vrapca me nazvala i rekla da dodem po nju. Nije htjela nazvati tatu. Rekla je da me ceka do 15h i ako ne dodem da ona ide taxijem (kuda, kako, s kojim novcima - prvo mi je proletilo kroz mozak). Naravno, ja zovem muza, muz izlazi sa posla da bi doma pricuvao bebu. Ja zovem tatu, tata isto rece prema njoj. 15h je , ja sam na Crnomercu u guzvi. Potpuno morka od znoja i stresa zbog cinjenice da je mozda necu naci pred bolnicom. Ruke su mi se pocele tresti.
Pri dolasku ona nonsalantno otvara vrata mog auta, bez pozdrava ili sl. kaze. "Ooo, pa i tatek je tu! Onda ja idem s njim." Bum. Zalupi vratima, kao da se nista nije desavalo.
Tri minute poslije zove me iz auta i pita da li moze ici vidjeti svog unuka. Kao da nista nije bilo!!! Naravno, kada je dosla kod nas tako se i ponasala, kao da je dosla u jos jedna obican vizit.
Ja sam pokusala ponovo otvoriti razgovor, ali ....tata uporno suti, a ona mi kaze da se ja ne mijesam , da to nije moja stvar!!!


Ja sam sve nesretnija i nesretnija. Kako zbog njezine bolesti tako i zbog cinjenice da njezina hladnoca i hedonizam sistematski unistavaju i sada vec uistinu ozbiljno upravljaju mojim zivotom.

ZEUSICA
09.02.2008., 16:31
Dragona u svom prvom postu sam napisala da si moju pozornost privukla upravo ti.

Saberi se što prije, znam da ti je teško, ali trebaš misliti na sebe. A to znači svoju obitelj, svoga muža i djetešce. I oni te trebaju, samo su tolerantni i podržavaju te.
Moglo bi ti se desiti da i sama zakažeš tamo gdje ne bi trebala.

Zato lijepo napravi odmak od tih stvari. Desit će se što će se desiti i ti ništa ne možeš učiniti osim da sebe upropastiš. Ako uspiješ napraviti distancu od majke i kod nje će se situacija popraviti. Ne padati na njene ucjene i manipulaciju.

U primjeru izlaska iz Vrapča, trebalo joj je smirenim glasom otprilike reći - ''Pa možda je i najbolje da dođeš taksijem. Ionako je gužva...Tata će te dočekati doma, a ja ću te doći obići večeras ... ili sutra, kad stignem. Pusa mama.''
Bar sad imaš lakši izgovor jer imaš malo dijete.

To što ona traži i vi radite njoj su posredni dokazi ljubavi.

little_devil
09.02.2008., 16:37
preporucam da se maknes od nje jer joj neces moci pomoci a vuci ce te prema dolje... koliko god bilo tesko vjerojatno je najbolje za tebe i tvoju obitelj

moras misliti na sebe i na njih, tvoja mama je odrasla zena koja je prozivjela svoj zivot i usput unistava vase bez griznje savijesti a ti si jos mlada i ako se ne distanciras unistit ces see, svoj zivot i vlastitu obitelj

najgore od svega je sto ce njoj biti dobro, a ti ces ostati toliko unistena da se neces moci vise dignuti


btw. moj bivsi decko imao je mamu koja je svaki dan ostavljala pisma da se ide ubiti... on je zavrsio u bolnici sa slomom zivaca, na injekcijama i tabletam, unistio meni zivot - zauvijek cu vuci posljedice i sebi potpuno.. on apsoulutno vise nije osoba koja je bio prije nit ce ikad biti

i da, a ta zena je jos uvijek ziva i zdrava

makni se, misli na sebe i uzivaj u zivotu

oona
09.02.2008., 16:39
mene jedino u cijeloj toj prici zanima zasto se ti toliko zasittnicki i brizno pponasas sa njom?
pretvorila si je u svojim emocijama i mislima u centralnu osobu koja ditigira i tobom i tvojim obiteljskim zivotom?

previse je to, previse traziti od tebe, pa makar i majka bila u pitanju.
ne znam, ja bih probala pokusajem totalne ignorancije.
pitam se da li ti imas tu snagu?
sretno.

DragonA
11.02.2008., 13:53
Hvala vam.
Mislim da cu se morat dovest u red i prestat se toliko grist oko svoje nemocnosti.
Proslih mi je par dana stvarno tesko jer se nikako ne mogu opustit. Naravno, najgore je mom muzu. Stalno se svadamo jer se zbog cijele situacije tj. "maminog trenutacnog ignoriranja cijele situacije" ja ne mogu opustiti.Skacem na svaku njegovu rijec. Odkako se mama vratila doma ne zovem je. Pokusavam provesti vase savjete i savjet moje sestre tj. ignorirat situaciju. No, ja se preznojim svaki puta kada zazvoni telefon: "je li ona?sto cu/ce reci?...."
Osjecam se sve gore i gore. :mad:

ZEUSICA
11.02.2008., 15:11
Nećeš se dobro osjećati ako je potpuno ignoriraš. I zato ti se to dešava sada. Ona je tvoja majka i ti je pored svega voliš.
Nazovi je kada ti želiš, a ne da strepiš što će biti ako te ona nazove. Ti bi se trebala samo odmaknuti od majčinog problema, ne dozvoliti da tobom manipulira.
Ne trčati k njoj kad se ona sjeti, npr.

Loše se osjećaš jer si sada ignorirala majku, a ne situaciju. Nazovi je, upitaj je kako je ... i čim se osjetiš da počinje manipulirati tobom prekini razgovor, naravno ne poklapanjem slušalice, nego izgovorom, '' da, da ... shvaćam ali moram završiti, čujemo se.'' Imaš izgovor - dijete. Ali znaš što, to nije samo izgovor, to doista je i razlog.

PS
Ako se ona može ponašati kao da se ništa nije dogodilo, zašto se i ti s njom ne bi pokušala na isti način.

proizvodnjaTPP
11.02.2008., 18:12
Prije svega vam svima zelim unaprijed zahvaliti na citanju ovog posta, no jos vise cu vam biti zahvlana ako mi napisete svoje savjete i iskustva.

Moja mama (57 godina) ide na psihoterapiju na Rebru (depresija) vec vise od 15 godina. Unazad 10 godina je uz antidepresive pocela i piti. Malo-po-malo dosla je do stadija svakodnevnog opijanja. (skrivanje alkohola, suicidalnost, verbalno maltretiranje svih ukucana i sl.)
Godinama smo pokusavali unutar obitelji rijesiti taj problem ( s time da su mi ujak i ujna socijalni radnici), no zapravo bez njezinog pristanka ne mozemo apsolutno nista.

To nam se pokazalo i prekjucer tj. jucer.
Prekjucer je po nju dosla hitna, ali i policija jer se pokusala ubit. Zadrzana je u Vrapcu samo preko noci, jer ujutro nije htjela potpisati pristanak za lijecenje (naravno, jer ona nije bolesna i ona nema problema). Iako smo molili dr. da je ostavi na liejcenju i da pokusamo konacno izaci na zelenu granu ona je ponovila da se bez prostanka ne moze nista.

Uz sve sto me ljuti, istice se i nevjerojatan postupak mr.iz obliznje ljekarne. Naime mama kod nje uzima Lexaurina koliko god hoce , a ne koliko pise na receptu tj. mjesecnu dozu. Naravno sve na osnovu poznanstva!

Vjerujte mi da vise nemam snage natezati se s mamom i njezinim "ja ne pijem". Ne zivim sa roditeljima. Svaki njezin poziv, pokusaj razgovaranja iako joj se jezik petlja me izludi i izbaci iz takta do kraja.
Najvise me izluduje to sto napravi takvu scenu i onda kao da nista nije bilo.
Ja sam doma sa bebom i umjesto da se posvetim u potpunosti svojoj obitelji ja ne mogu funkcionirat zbog njezinog ponasanja.

Sve sam nesretnija i opterecenija , a zapravo nema izlaza.

Da li je netko od vas imao slicno iskustvo, sto ste uspejli napraviti ...??

Kad bi moja baka to radila, ja bi je uzea za obe ruke, priko ramena bacija i na pusti otok s njom.
šalin se, malo san vas tija razveselit.

Stvarno neznam kako. Mozda molitva?

siguran san da vam je tesko

krakataul
11.02.2008., 19:32
Pokusavam provesti vase savjete i savjet moje sestre tj. ignorirat situaciju. No, ja se preznojim svaki puta kada zazvoni telefon: "je li ona?sto cu/ce reci?...."
Osjecam se sve gore i gore. :mad:

Od ignoriranja nećeš imati ništa, jedino ćeš, ako dođe do najgorega, uvijek u sebi nositi pitanje jesi li mogla napraviti više. A čini mi se da, unatoč svemu, još uvijek želiš pomoći.

Mislim da ti je najpametnije da se nađeš s maminim psihoterapeutom i pokušaš s njim dogovoriti "akcijski plan". Znam da je zeznuto i zahtjeva puno rada i odricanja (možda i više nego što si spremna), ali ono što su nama rekli za našeg starog je bilo da je neophodna potpora obitelji.

Naravno, nema garancija. Sve ovisi o tvojoj mami. No, ako misliš da postoji nada da se može doprijeti do nje, pokušaj. Ako ni zbog čega drugog, a onda da možeš mirne duše prihvatiti svaku odluku svoje majke, bilo da krene prema izlječenju, bilo da se odluči za suicid.

little_devil
11.02.2008., 22:37
Od ignoriranja nećeš imati ništa, jedino ćeš, ako dođe do najgorega, uvijek u sebi nositi pitanje jesi li mogla napraviti više. A čini mi se da, unatoč svemu, još uvijek želiš pomoći.

Mislim da ti je najpametnije da se nađeš s maminim psihoterapeutom i pokušaš s njim dogovoriti "akcijski plan". Znam da je zeznuto i zahtjeva puno rada i odricanja (možda i više nego što si spremna), ali ono što su nama rekli za našeg starog je bilo da je neophodna potpora obitelji.

Naravno, nema garancija. Sve ovisi o tvojoj mami. No, ako misliš da postoji nada da se može doprijeti do nje, pokušaj. Ako ni zbog čega drugog, a onda da možeš mirne duše prihvatiti svaku odluku svoje majke, bilo da krene prema izlječenju, bilo da se odluči za suicid.

ne slazem se nit najmnanje...sto zbog iskustva sto zbog intuicije... vuci ce ju prema dolje dok ju nece potpuno upropastiti i ostaviti dugorocne posljedice..

Tincica
12.02.2008., 08:42
Hallo svima,
ja sam sestra od Dragone(A).
Hvala i sa moje strane sto ste se toliko ukljucili u diskusiju ali mogu Vam reci
rekli ste mojoj sestri vec sve sto sam joj i ja rekla.
Hvala , mozda ce poslusati VAS.

krakataul
12.02.2008., 10:53
ne slazem se nit najmnanje...sto zbog iskustva sto zbog intuicije... vuci ce ju prema dolje dok ju nece potpuno upropastiti i ostaviti dugorocne posljedice..

I to je moguće, ako će si tako nešto dozvoliti.
Ali, zamisli situaciju u kojoj ona odluči ignorirati situaciju. I majka joj se ubije. Misliš li da to neće ostaviti dugoročne posljedice?

little_devil
12.02.2008., 11:00
I to je moguće, ako će si tako nešto dozvoliti.
Ali, zamisli situaciju u kojoj ona odluči ignorirati situaciju. I majka joj se ubije. Misliš li da to neće ostaviti dugoročne posljedice?

moj bivsi decko je dozivio slom zivaca zbog takve majke s 25 god., nikad vise nece biti isti a ona je jos uvijek ziva i zdrava....

takvi sebicni ljudi ne zasluzuju da si okolina upropasti zivot zbog njih... pomognes joj, ako vidis da mjesecima ili godinama nema pomaka jedino sto mozes je maknut se... za svoje dobro... i znat da si sve napravio i da je tako najbolje za tvoju obitelj ako vec ne za tebe...

TanjaOriginal
12.02.2008., 13:21
Moje iskustvo s frendom:

Šanse da prizna ravne su NULI!

krakataul
12.02.2008., 13:50
takvi sebicni ljudi ne zasluzuju da si okolina upropasti zivot zbog njih... pomognes joj, ako vidis da mjesecima ili godinama nema pomaka jedino sto mozes je maknut se... za svoje dobro... i znat da si sve napravio i da je tako najbolje za tvoju obitelj ako vec ne za tebe...

Slažem se i vjeruj mi, znam kako je to kad stalno nailaziš na zatvorena vrata i vrćenje u krug pa shvatiš da je trud uzaludan i da ništa što učiniš neće spriječiti nekoga da se nastavi ponašati pogubno po sebe i svoju okolinu. Samo nisam siguran da je DragonA uvjerena da je napravila sve što je mogla da bi pomogla svojoj mami.:ne zna:

Pazi, na stranu sebičnost, njezina majka je bolesna i sad je u presudnom razdoblju - pokušaj samoubojstva je vjerojatno posljednji poziv u pomoć. Ukoliko i nakon ovoga ne bude pomaka, tada će se sve vjerojatno riješiti drugim, trećim, petim, dvanaestim... pokušajem suicida. Od kojih će jedan uroditi plodom.
Pitanje je samo hoće li taj trenutak DragonA prihvatiti kao nešto što se nije moglo više spriječiti ili će je proganjati osjećaj krivnje. A ne bih volio da joj se dogodi ovo potonje, nego da bude na čisto sa sobom i prije (eventualnog) najgoreg.

little_devil
12.02.2008., 14:27
Slažem se i vjeruj mi, znam kako je to kad stalno nailaziš na zatvorena vrata i vrćenje u krug pa shvatiš da je trud uzaludan i da ništa što učiniš neće spriječiti nekoga da se nastavi ponašati pogubno po sebe i svoju okolinu. Samo nisam siguran da je DragonA uvjerena da je napravila sve što je mogla da bi pomogla svojoj mami.:ne zna:

Pazi, na stranu sebičnost, njezina majka je bolesna i sad je u presudnom razdoblju - pokušaj samoubojstva je vjerojatno posljednji poziv u pomoć. Ukoliko i nakon ovoga ne bude pomaka, tada će se sve vjerojatno riješiti drugim, trećim, petim, dvanaestim... pokušajem suicida. Od kojih će jedan uroditi plodom.
Pitanje je samo hoće li taj trenutak DragonA prihvatiti kao nešto što se nije moglo više spriječiti ili će je proganjati osjećaj krivnje. A ne bih volio da joj se dogodi ovo potonje, nego da bude na čisto sa sobom i prije (eventualnog) najgoreg.

ako nisi bio u nekoj slicnoj situaciji sumnjam da znas kako je to...
pucaju i najjaci.... i nemoj se kladit da ne postoji sansa da osoba osjeti olaksanje ukoliko dodje do suicida.... kad te netko maltretira konstantno psihicki i napor ti je zelis da to samo zavrsi... u jednom trenutku predje granicu i dosta je... tada samo zelis da prestane na bilo koji nacin

krakataul
12.02.2008., 14:39
ako nisi bio u nekoj slicnoj situaciji sumnjam da znas kako je to...
pucaju i najjaci.... i nemoj se kladit da ne postoji sansa da osoba osjeti olaksanje ukoliko dodje do suicida.... kad te netko maltretira konstantno psihicki i napor ti je zelis da to samo zavrsi... u jednom trenutku predje granicu i dosta je... tada samo zelis da prestane na bilo koji nacin

Bio sam, zato i pišem.
Osjetiš olakšanje (koliko god to nekome zvučalo grubo) kad dođe do suicida. Zato jer sam uvjeren da smo probali pomoći maksimalno koliko smo mogli. I iz tog (i još nekih razloga) ne osjećam krivnju. Ali uvijek ostaju pitanja...

DragonA
17.02.2008., 13:19
Jos jednom hvala svima!
Pozdrav!

lucyd
29.02.2008., 17:52
Dragi moji,
voljela bih vas zamoliti za savjet, bilotko tko ima iskustva (profesionalnog ili općenito)u obitelji s alkoholizmom.
naime, moja mama je alkoholičarka i do prije 3 godine je funkcionirala koliko-toliko ormalno. no, kako je na poslu i u njenom braku postalo stanje nepodnošljivo, tako je i nejna bolest počela uzimati sve više i više maha. nakon puno razgovora i nagovaranja shvatila je da zaista treba pomoć i liječenje i zamolila me da budem uz nju u tom paklu što i jesam. no onda je došla katastrofa. uz alkoholizam ima i blagi oblik depresije i pije dosta lijekova (uključujući antabus),ali ja znam da ona uz sve to i dalje pije alkohol. s vremenom, stanje u kući postalo je nepodnošljivo, ona je postala neprepoznatljiva ne samo fizički(propala je dosta)nego i psihički.od jutra do mraka ili plače ili me optužuje da sam ja kriva za sve. i kad smo napokon otišle kod liječnice opće prakse gdje je dobila uputnicu za bolničko liječenje(na to je naravno morala sama pristati) došla je doma i upala u neko čudno psihotično stanje u kojem je nikad nisam vidjela. samo viče, plače i govori da sam ju prozvala ludom i da ju želim strpati u Vrapče da je se riješim.radi mi neugodne situacije.da ne spominjem da se više o sebi ne može brinuti, da ja pazim da li je jela,popila lijekove i sl..molim vas ako tko ima neki savjet ili nešto slično da podijeli samnom..da li je ovo stanje karakteristično uz spoznaju da je došla na rub?

arna
01.03.2008., 10:23
Draga Lucyd, mogu samo pretpostaviti kako ti je teško. Budi dobra prema mami koliko god možeš. Ali nikada nemoj smetnuti s uma da ti nisi ni za što kriva. :)
Moja iskustva s alkoholičarima su, zasada, na nivou izbjegavanja svakog razgovora/ sukoba kada premaše svoje, ionako jako rastezljive limite. Kako će biti u buduće, nemam pojma. :(

Solskin
01.03.2008., 12:12
Nalazis se u veoma teskoj situaciji. Koliko imas godina? Imas li koga ko ti moze pomoci u svemu tome? BRace ili sestara? Sta sa ocem?

Zapamti da TI nikako ne mozes biti kriva za odluke roditelja. Ponasanje tvoje majke je tipicno za alkoholicare. Uvijek su svi drugi krivi, na zalost i njihova vlastita djeca, samo ne oni. Lazi i izvrtanje istine su svakodnevne, ustvari samo zato sto oni sami imaju potrebu da sebi lazu.
Zvuci kao da ej tvoja mama stvarno dosla na rub, a odatle postoji samo put prema gore ili prema konacnoj propasti :(. Nadam se da ce tvoja mama izabrati ono prvo i da ce smoci snage da se izbori.

Nadam se da ce ti mama otici na lijecenje. Zapamti misliti na sebe. Veoma tesko jer roditelj je roditelj, ali ako je potrebno i napusti roditeljski dom, ako je naravno moguce.

Ako enmas nekoga oko sebe pisi ovdje, jer puno je lakse kada se neke stvari "kazu" nekome drugom.

Puno pozitivnih misli od mene.

lucyd
01.03.2008., 12:36
ustvari, što se obitelji tiče, nemam gotovo nikakvu potporu. njena mama, moja baka čak skriva sve i opravdava ju jer je njoj to sramota, ali nikome nije jasno da time smao potkopavaju njenu situaciju. imam dečka i prijatelje uz sebe.
brat mi ima 18 godina i jako mi je bitno njega što manje opterećivati jer ipak ima na svijetu puno stvari koje bi ga trebale u njegovim godinama razveseliti jer se i on napatio.ja sam jako tužna jer imam osjećaj da što više nastojim pomoći mami da me tim više mrzi. ja znam da to govori bolest iz nje,ali jednostvano ne znam dali uopće dopire do nje da sam još uvijek njeno dijete ida joj želim dobro. ponaša se prema meni kao prema neprijatelju i to me izjeda.kao da nemam mamu,tj još gore, imam kraj sebe sjenku koja se šulja po kući mutna pogleda,puna strahova i iskrivljene realnosti.jako se bojim za nju.hoće li se ikada vratiti na staro..izgleda da ide u bolnicu uskoro.teško mi je razgovarati s njom jer je u svom svijetu i samo osuđuje, što mene, što tatu, što posao, pa onda sebe..
da li joj mogu još na neki način dati snage za dalje. zvala sam ju da ode u crkvu samnom, čitačle smo puno o svemu da shvati što joj se dešava..ali kao da objašnjavate djetetu od 2 godine. ništa..
postoji li još koja ideja?
jer snage i strpljenja i motivacije gotovo da više i nemam..
hvala na potpori,razveselili ste me.
i da, imam 24 godine.

amerdin
01.03.2008., 12:54
bok lucy,
nije ti lako znam po sebi ali mogu ti reći da kad je već do takvog stanja kod tvoje mame došlo obavezno liječenje treba nastaviti u ustanovi jer ti nečeš moći izdržati sve te krize sa mamom..
što se depresije i živčanosti tiće to je na žalost normalno jer je hvata apstinencijska kriza i ko to nije prošao ne zna kako je i šta čovijek prolazi dok to traje...
kad je u pitanju antabus ni pod razno nesmije pit alkohol jer može doći do velikih komplikacija znači da je mora netko imati stalno na oku....
uz antabus ima vjerovatno i normabele,helex,sulpirid itd a ako to pije vjerovatno će pomoć pa če joj biti bolje ali to traje....
bit ću iskren ja ne pijem ima peta godina ali još uvijek ponekad moram uzeti kakav normabel ili helex...
želim ti sve najbolje tebi,mami i bratu...

Solskin
01.03.2008., 12:59
Draga moja, na zalost mislim da je to sto trenutno pokusavas uzaludno jer ti do svoje mame ne mozes doprjeti, ne u trenutnoj situaciji. Nadam se kad pocne s lijecenjem da ce se sve promjeniti. Kad se "otrijezni" onda trebas krenuti s tim stvarima koje pokusavas danas. Veoma dobre ideje, crkva i citanje i razgovor. Naci smisao zivota poslije pada je veoma bitno. Tada joj mozes pomoci, sada vjerovatno samo profesionalna pomoc.

Kroz posao susrecem se i sa alkoholicarima. Ako oni sami nisu spremni za preokret nista se ne moze. Mi im u nekim slucajevima kupujemo alkohol dok ne krenu na lijecenje. Absurdno ali potrebno dok sami ne shvate i ne zele promjenu.Ali mi smo profesionalni, kada je roditelj ili neko drugi blizak u pitanju onda su i osjecaji tu, mnogo veci osjecaji koje je tesko savladati jer su jaci od nas.
Tvoja mama je pristala na lijecenje ali se sada uplasila i najlakse joj tebe okriviti da si je natjerala. Veoma teska situacija za tebe jer ti daje osjecaj griznje savjesti ali nadji negdje snage jer bit ce bolje. Moras vjerovati da ce jer samo tako mozes sve i izdrzati.
Nemoj je optuzivati i napadati. I kada znas da pije i pored antabusa nemoj je optuzivati jer time izazivas revolt u njoj. Ako je na putu za lijecenje znas da postoji svjetlost na kraju tunela.
Ona se i sama nalazi u veoma teskoj situaciji, boji se, zna da je zakazala i kao majke i kao supruga i kao radnica. Njeno samopouzdanje je na nuli i bit ce veoma tezak proces podici se. Lakse je napiti se i zaboraviti sve do sljedeceg trenutka savjesti. Ali zapamti ona je pristala na lijecenje i to je ogroman pomak.
Drago mi je sto imas prijatelje i momka.

Nacin na koji trenutno mozes da pomognes je da pazis na sebe, da i ti ne potones i da kada tvoja mama bude spremna imas snage da je podrzis.

Sretno. Pisi kako ide sa svim tim.

amerdin
01.03.2008., 12:59
Nalazis se u veoma teskoj situaciji. Koliko imas godina? Imas li koga ko ti moze pomoci u svemu tome? BRace ili sestara? Sta sa ocem?

Zapamti da TI nikako ne mozes biti kriva za odluke roditelja. Ponasanje tvoje majke je tipicno za alkoholicare. Uvijek su svi drugi krivi, na zalost i njihova vlastita djeca, samo ne oni. Lazi i izvrtanje istine su svakodnevne, ustvari samo zato sto oni sami imaju potrebu da sebi lazu.
Zvuci kao da ej tvoja mama stvarno dosla na rub, a odatle postoji samo put prema gore ili prema konacnoj propasti :(. Nadam se da ce tvoja mama izabrati ono prvo i da ce smoci snage da se izbori.

Nadam se da ce ti mama otici na lijecenje. Zapamti misliti na sebe. Veoma tesko jer roditelj je roditelj, ali ako je potrebno i napusti roditeljski dom, ako je naravno moguce.

Ako enmas nekoga oko sebe pisi ovdje, jer puno je lakse kada se neke stvari "kazu" nekome drugom.

Puno pozitivnih misli od mene.

moram te ispraviti-kad sam se odlučio na liječenje nisam krivio ni suprugu ni dijecu ni nikoga.znao sam da sam ja kriv za svoje stanje.
nisu ni alkoholičari krivi što su živi......smatram da je i alkoholizam bolest

lahor_4
01.03.2008., 14:14
Draga Lucyd, bit ce dobro ako Bog da.

Imao sam 27 godina kada sam se lijecio od alkoholizma i ta tema me naravno mnogo pogadja. Danas imam 65 godina i svo to vrijeme nisam popio nista, ama ni pola case piva. Sto znaci da nade u izljecenje ima. Jednostavno, u mojoj glavi alkohol je postao sinonim smrti, a posto mi se nije umiralo na pragu novog zivota, tek sam se bio ozenio, otisao sam ljekaru i zatrazio da me posalje na lijecenje. Poput Amerdina, nikog nisam optuzivao za moj psiholoski krah, tom krahu predstoji najcesce splet vise zivotnih okolnosti.

Priilikom samog prijema, sjecam se kako su mi suze obilno tekle niz lice dok sam koracao hodnicima bolnice. Kao da oplakujem sav taj prethodni period, mjesano sa nekim olaksanjem sto ce i toj nesreci doci kraj. Tvoja mama Lucyd se vjerovatno sada slicno osjeca .

Samo lijecenje se odvilo po nekoj dosta drasticnoj metodi, ali eto, pokazala se uspjesna i nije dugo trajala, tek 3 sedmice.

Samim lijecenjem posao nije zavrsen, drugi dio tek nastupa po izlasku iz bolnice. Jako je vazno da izljecena osoba bude lijepo okruzena. Faktor "ljubav" je jako vazan. Treba izbjegavati bilo kakve konfliktne situacije koje bi ponovo potresle ionako uzdrmani psiholoski sistem bolesnika. Drugi vazan faktor je vrijeme, svaki novi dan bez pica je vazan korak prema definitovnoj pobjedi nad alkoholom. A nekoliko mjeseci kasnije, bivsi bolesnik ne osjeca nikakvu potrebu da pije, cak i ne pomislja na to.

Prilikom lijecenja, za mene je bio presudan momenat kada sam shvatio da eto ne pijem, a nista mi se ne desava, ne umirem. Taj ruzni osjecaj da ces umrijeti ako ne popijes je najveca prepreka lijecenju. Samo oni koji su prosli kroz to mogu da shvate.

Nakon lijecenja dakle, ponekad naidju periodi anksioznosti ali se to lako prevazidje tabletama za smirenje i to ne traje dugo.

Ja sam na pr. cesto sanjao da pijem. A kada bih se ujutro probudio bio sam sav presretan sto je to samo bio san.

I na kraju Lucyd, ne prihvataj nikakav osjecaj krivnje, mogu roditelji biti krivi za stanje djece, obratno nije moguce posebno kada se radi o tako mladim osobama.

Srdacan pozdrav i ne gubi nadu, naoruzaj se potrebnim strpljenjem pa rezultat nece izostati.

Solskin
01.03.2008., 14:15
moram te ispraviti-kad sam se odlučio na liječenje nisam krivio ni suprugu ni dijecu ni nikoga.znao sam da sam ja kriv za svoje stanje.
nisu ni alkoholičari krivi što su živi......smatram da je i alkoholizam bolest


Naravno da nisu i naravno da je alkoholizam bolest. Pogresno upotrebljena rijec tipicno. Sorry

Kazes kad si se odlucio za lijecenje... a jesi li prije trazio opravdalje u necemu drugom. Mislim dok si pio. Jesi li sam sebe uvjeravao da nemas problem, da drugi pretjeruju kada su ti skrecali paznju, da se ti samo ponekad opustis, da puno radis, da si zasluzio i tome slicno.
Nadam se da ces mi odgovoriti. Volim da cujem od osoba koje su taj pakao prosle a i od onih koji se trenutno nalaze u tome jer samo oni znaju. Mi ostali mozemo donositi zakljucke ali nikada ne mozemo znati kako je. I tu dodje do ovakvih generalizovanja kojih sam veliki protivnik ali na zalost desi se i meni iako stvarno pokusavam da mi se ne desi :)

Solskin
01.03.2008., 14:19
Draga Lucyd, bit ce dobro ako Bog da.

Imao sam 27 godina kada sam se lijecio od alkoholizma i ta tema me naravno mnogo pogadja. Danas imam 65 godina i svo to vrijeme nisam popio nista, ama ni pola case piva. Sto znaci da nade u izljecenje ima. Jednostavno, u mojoj glavi alkohol je postao sinonim smrti, a posto mi se nije umiralo na pragu novog zivota, tek sam se bio ozenio, otisao sam ljekaru i zatrazio da me posalje na lijecenje. Poput Amerdina, nikog nisam optuzivao za moj psiholoski krah, tom krahu predstoji najcesce splet vise zivotnih okolnosti.

Priilikom samog prijema, sjecam se kako su mi suze obilno tekle niz lice dok sam koracao hodnicima bolnice. Kao da oplakujem sav taj prethodni period, mjesano sa nekim olaksanjem sto ce i toj nesreci doci kraj. Tvoja mama Lucyd se vjerovatno sada slicno osjeca .

Samo lijecenje se odvilo po nekoj dosta drasticnoj metodi, ali eto, pokazala se uspjesna i nije dugo trajala, tek 3 sedmice.

Samim lijecenjem posao nije zavrsen, drugi dio tek nastupa po izlasku iz bolnice. Jako je vazno da izljecena osoba bude lijepo okruzena. Faktor "ljubav" je jako vazan. Treba izbjegavati bilo kakve konfliktne situacije koje bi ponovo potresle ionako uzdrmani psiholoski sistem bolesnika. Drugi vazan faktor je vrijeme, svaki novi dan bez pica je vazan korak prema definitovnoj pobjedi nad alkoholom. A nekoliko mjeseci kasnije, bivsi bolesnik ne osjeca nikakvu potrebu da pije, cak i ne pomislja na to.

Prilikom lijecenja, za mene je bio presudan momenat kada sam shvatio da eto ne pijem, a nista mi se ne desava, ne umirem. Taj ruzni osjecaj da ces umrijeti ako ne popijes je najveca prepreka lijecenju. Samo oni koji su prosli kroz to mogu da shvate.

Nakon lijecenja dakle, ponekad naidju periodi anksioznosti ali se to lako prevazidje tabletama za smirenje i to ne traje dugo.

Ja sam na pr. cesto sanjao da pijem. A kada bih se ujutro probudio bio sam sav presretan sto je to samo bio san.

I na kraju Lucyd, ne prihvataj nikakav osjecaj krivnje, mogu roditelji biti krivi za stanje djece, obratno nije moguce posebno kada se radi o tako mladim osobama.

Srdacan pozdrav i ne gubi nadu, naoruzaj se potrebnim strpljenjem pa rezultat nece izostati.


Lahor samo da kazem da mi je tvoj post natjerao suze na oci i da mi je jako drago sto si se javio (pogotovo sto vidim da je ovo tvoj prvi post). Mi mozemo samo nauciti od vas i dobro je da ima ljudi koji zele podjeliti svoja iskustva s nama drugima. Hvala.

grgačvarak
01.03.2008., 16:35
ustvari, što se obitelji tiče, nemam gotovo nikakvu potporu. njena mama, moja baka čak skriva sve i opravdava ju jer je njoj to sramota, ali nikome nije jasno da time smao potkopavaju njenu situaciju. imam dečka i prijatelje uz sebe.
brat mi ima 18 godina i jako mi je bitno njega što manje opterećivati jer ipak ima na svijetu puno stvari koje bi ga trebale u njegovim godinama razveseliti jer se i on napatio.ja sam jako tužna jer imam osjećaj da što više nastojim pomoći mami da me tim više mrzi. ja znam da to govori bolest iz nje,ali jednostvano ne znam dali uopće dopire do nje da sam još uvijek njeno dijete ida joj želim dobro. ponaša se prema meni kao prema neprijatelju i to me izjeda.kao da nemam mamu,tj još gore, imam kraj sebe sjenku koja se šulja po kući mutna pogleda,puna strahova i iskrivljene realnosti.jako se bojim za nju.hoće li se ikada vratiti na staro..izgleda da ide u bolnicu uskoro.teško mi je razgovarati s njom jer je u svom svijetu i samo osuđuje, što mene, što tatu, što posao, pa onda sebe..
da li joj mogu još na neki način dati snage za dalje. zvala sam ju da ode u crkvu samnom, čitačle smo puno o svemu da shvati što joj se dešava..ali kao da objašnjavate djetetu od 2 godine. ništa..
postoji li još koja ideja?
jer snage i strpljenja i motivacije gotovo da više i nemam..
hvala na potpori,razveselili ste me.
i da, imam 24 godine.

Hej, tvojoj majci je potrebna hospitalizacija. Došla je do ruba kad joj treba liječnička pomoć. Danas se takve bolesti uspješno liječe....moj ti je savjet što prije je poslat u bolnicu.......to nije lako, ali je potrebno. I bit će joj bolje , vidjet ćeš :):):)

amerdin
01.03.2008., 17:28
Naravno da nisu i naravno da je alkoholizam bolest. Pogresno upotrebljena rijec tipicno. Sorry

Kazes kad si se odlucio za lijecenje... a jesi li prije trazio opravdalje u necemu drugom. Mislim dok si pio. Jesi li sam sebe uvjeravao da nemas problem, da drugi pretjeruju kada su ti skrecali paznju, da se ti samo ponekad opustis, da puno radis, da si zasluzio i tome slicno.
Nadam se da ces mi odgovoriti. Volim da cujem od osoba koje su taj pakao prosle a i od onih koji se trenutno nalaze u tome jer samo oni znaju. Mi ostali mozemo donositi zakljucke ali nikada ne mozemo znati kako je. I tu dodje do ovakvih generalizovanja kojih sam veliki protivnik ali na zalost desi se i meni iako stvarno pokusavam da mi se ne desi :)

mogu ti reči da nisam ispočetka vidio problem jerkako znate pijemo večina svi još iz srednje škole,pa mladost luda,pak ratišta,pa ženidba itd.nisam vidio problem jer sam stvarno mogao popit puno a nisam se osječao pijanim .uz to sam čovjek od preko sto kila pa znaš ono:šta će mi biti od 2 lit. vina+kakvo pivo itd ali odjednom su mi se počele tresti ruke i u sebi neviđeni strah.uz alkohol svi simptomi nestaju pa hajde založi i tad je već bilo kasno prestati bez nekakve pomoći sa strane.psiho je htio sa mnom odmah na rab ali sam izabrao dnevnu bolnicu kao varijantu i mogu reči da sam za sada uspješan iako lako dođe do recidiva.da ne zaboravim bez pomoći supruge vjerovatno nebi uspio!

lahor_4
01.03.2008., 20:30
Amerdine, zelio bih da ti uputim nekoliko rijeci podrske. Prije svega cestitam ti na odluci koju si donio a i tvojoj supruzi koja ima potpuno razumijevanje za tvoju situaciju. Njena podrska je itekako vazna jer moras zivjeti u prijatnom ambijentu da bi lakse prebrodio povremene teskoce ako vec nailazis na njih. A po svaku cijenu treba izbjeci recidiv, jer je onda pad jos brzi.

Treba na kraju krajeva dedramatizovati alkoholizam. Sve je to pitanje kemijskih procesa koji uticu na mozak a ovaj opet na nervni sistem. A posto je kemija egzaktna nauka, onda se lijekovima tome moze stati u kraj.

Najcesci uzrok alkoholizmu je depresija, a ona dolazi neprimjetno kao sto nakon lijecenja neprimjetno i nestane. Buduci da je alkohol jak antidepresor, onda je to najlaksi nacin da se, samo trenutacno, prebrodi stanje depresije u kojem se nalazimo. Lijekovi koji zamijene alkohol, i to samo kada je potrebno, su jako efikasni, znaci vazno je samo da se organizam u fizickom smislu ocisti od toksina koji su se nagomilali u njemu. A za to postoje prirodni nacini da se covjek sto prije ocisti. To su pijenje velikih kolicina tekucine, sport ili dugacka setnja za nesportase. A ako ponekad i naidje kriza straha, ne treba odmah posezati za lijekovima, dovoljno je na pr. samo promijeniti polozaj, napraviti bilo kakvu radnju, popiti casu hladne vode. Takve krize, bar u mom slucaju, su nailazile u talasima, ali nikad duze od nekoliko minuta.

I jos nesto, nikada ne doci u situaciju da si covjek kaze: "eh sad sam dobro, nece mi nista biti ako popijem casu piva". Ta jedna casa moze vrlo brzo da postane jedno ogromno bure u kojem se covjek itekako moze utopiti.

miny
01.03.2008., 22:08
nazalost bojim se da ti ne mogu pomoci.
mogu ti samo pruzit podrsku i nadat se da ce sve bit ok i da ce se tvoja mama odlucit na ljecenje.
razumijem te i znam kroz sto prolazis jer sam u slicnoj situaciji cijeli zivot samo je razlika sto je kod mene otac alkoholicar ali on za razliku od tvoje mame nema apsolutno nikakvu namjeru pomoci sebi i nama i lijecit se. grozno mi je zbog toga al sam se vec nekako i pomirila s tim koliko se covjek uopce moze pomirit s takvim necim. imam isto godina ko i ti i nazalost od kad znam za sebe zivim s alkoholizmom. sve sto mogu reci je da takav zivot nikom ne bi pozeljela i da koliko god se netko trudio da mu to ne utjece na zivot, ipak utjece.
on je vec toliko zaglibio da ti to ne mogu ni opisat.
da nema moje mame (kojoj se ne mogu nadivit i koju toliko zalim al koju ujedno ne mogu ni razumjet kako to moze toliko trpjeti sve ove godine) odavno bi zivio na ulici ili tko zna gdje... mozda ne bi ni bio ziv..
prezirem ga i za razliku od tebe davno sam digla ruke od njega... tocnije prije nekoliko godina kada sam shvatila da se ne moze pomoci covjeku koji si sam ne zeli pomoci. smatram da je beskarakteran i slab, rekla bi cak i pomalo zao (jer vjerujem da to alkohol napravi od covjeka nakon svih tih godina, a kako drugacije nazvati covjeka koji je mi je dao zivot a onda ga sustavno godinama upropastava) i to be beskrajno frustrira i ujedno rastuzuje..
i meni su lahorove rijeci natjerale suze na oci i zato sam se odlucila registrirat i podjelit bar dio svega s tobom...
zao mi je sto je to tako i sto tu nema pomoci... i sto jednostavno ne mogu do kraja otupiti na to.. ali kad ga vidim onako mrtvog cesto i pozelim da je tako..
ajme kako grozne rijeci... voljela bi da to ne mislim...

eto, nadam se da ce sve bit ok s tvojom mamom i da ces imati snage boriti se sa svim time... znam kako ti je i zelim ti svu srecu svijeta!!! :kiss:

lahor_4
01.03.2008., 23:19
Draga Miny, vec si svojim pisanjem pomogla Lucyd, pokazala si joj da nije sama i da nazalost uvijek postoji gore od goreg. A da ne govorim o simpaticnim smajlicima na kraju tvog teksta koji iako mali kazu mnogo.

Miny, tvoj tekst me se jako dojmio, bez puno rijeci si jako dobro opisala situaciju u kojoj se nalazi tvoja familija. Posebno su jaka tvoja licna razmisljanja koja su dovela do toga da dignes ruke od svog oca. Evo ja imam kcerku dosta stariju od tebe, a ona i dalje zeli da njen tata uvijek bude mlad, dinamican, lijepo obucen itd. Normalno je da i ti to zelis, tim vise kad se zna koliko su kcerke prirodno privrzene ocevima. Tvoj te je tata jako razocarao i ne zelis da mu oprostis i to je sasvim razumljivo. Ne zelim da ti kazem ni da si u pravu ni da nisi, nije na bilo kome da sudi.

Gore smo vec spominjali da je alkoholizam bolest. Istina je da je to specificna bolest koja ne pogadja samo oboljelog nego i njegovu porodicu pa cak i drustvo u sirem smislu. Ipak, glavna zrtva je sam oboljeli, ne moze neko izvana da osjeti svu tu unutrasnju patnju oboljelog. Miny, tvoj tata je svjestan svog stanja ali nema vise snage za bilo kakvu borbu. Njegova povremena arogantnost ili grubost su samo odrazi njegove nemoci.

Kao i svaka druga bolest alkoholizam se lijeci. Koliko ja znam, barem je tako u Francuskoj gdje zivim i gdje sam se lijecio, da bi oboljela osoba usla u bolnicu postoje samo dva nacina: prvi da ta osoba dobrovoljno pristane na lijecenje, drugi nacin je da ga vlast kao izgrednika osudi na "kaznu" lijecenja.
S jedne strane bi bilo neposteno da ga na pr. mama i ti prijavite za njegovu agresivnost ako to nije istina, a s druge strane ucinile bi mu veliku uslugu jer bi ga stavili u ruke kompetentnih osoba kojima je to svakodnevni posao.

Bilo kako bilo, zelim ti svako dobro. Ako stvarno mislis da za tvog tatu nema nikakve nade (mada ja licno mislim suprotno) zastiti se i ne izlazi iz svoje caure bez velike potrebe. Jer lijepo si rekla, nema pravo onaj ko ti je dao zivot da ti ga sistematski unistava. Mada naravno, to nikada nije bio cilj.

lucyd
02.03.2008., 13:35
dragi moji,
ne mogu vam opisati koliko mi pomažete u ovim tenucima. iznimno se zahvaljujem Lahoru, Miny, Amerdinu što su podijelili svoja životna iskustva s ovom opakom bolešću.često nekome kad kažete riječ ˝alkoholizam ˝ vjerojatno tko se nije susreo s tim i ne zna o čemu pričamo.
iu sve što sam navela, kod mame se pojavila nekidan i nova opasnost- mogući tumor dojke. Strašno. ide u bolnicu u utorak,prekosutra na ultrazvuk pa ćemo vidjeti da li je samo neka upala ili nedajbože nešto više.
zbog svega toga smo imale težak vikend. Jučer je bila u užasnom stanju, mislim da je lakše kad čovjek ostane bez ruke ali a zdravim razumom nego kad počne gubiti razum. njoj se jučer počelo dešavati ovo drugo. mislim da ju nikad nisam vidjela takvu. kao da joj je cijelo tijelo počelo otkazivati. i nače, pomirile smo se jer sam usred njenih napada na mene smogla snage i reći joj da ju jako jako volim i da joj želim pomoći jer me takvu odgojila, u ljubavi kad sam bila mala. doprijela sam do nje i automatski se osjećam bolje i manje mi je teško jer je i to malo sunce za mene.
situacija je slijedeća, u utorak će možda ostati u bolnici zbog dojke jer je to hitno hitno, a poslije toga ide u bolnicu na liječenje od alkoholizma.
da barem to prihvaćanje bolesti, odluka za liječenje, mirenje s tim ide brže...borim se s ˝nagovaranjem na liječenje˝ već pola godine, da ne spominjem život s alkoholičarem cijeli život...
hvala još jednom, pišite...

lucyd
02.03.2008., 20:13
[QUOTE=amerdin;12883153]bok lucy,
kad je u pitanju antabus ni pod razno nesmije pit alkohol jer može doći do velikih komplikacija znači da je mora netko imati stalno na oku....
uz antabus ima vjerovatno i normabele,helex,sulpirid itd a ako to pije vjerovatno će pomoć pa če joj biti bolje ali to traje....


molim te, možeš li mi reći o kakvim se točno komplikacijama radi i može li se prepoznati na osobi da je kombinirala lijekove i alkohol?
unaprijed hvala

lahor_4
02.03.2008., 21:59
Cekajuci Amerdina, pokusacu da odgovorim na tvoja pitanja.

Koliko ja znam, antabus se daje osobama da ih sprijeci u uzimanju alkohola, jednostavno ako popiju alkohol uz tabletu antabusa moze jako da im pozlije. I pacijent je prethodno upozoren i svjestan je toga. Znaci, da bi covjek sam sebe sprijecio da pije, cim ustane ujutro popije jednu tabletu i zna da ne smije piti alkohol 24 sata.

Prilikom mog lijecenja, pred izlazak iz bolnice, bili smo svi obavezni da dva puta dnevno uzmemo po tabletu antabusa (tamo je taj lijek nosio neko drugo ime) uz pola case piva. Ljekar nas je upozorio: "sad cete vidjet reakciju od pola case piva, mozete zamisliti sta ce vam biti ako popijete nesto vise!"
Ta reakcija je dosta silovita, srce pocne da kuca vrlo ubrzano i covjek pocrveni u licu kao najzreliji paradajz. A dva sata kasnije, kad nestane djelovanje lijeka, covjek ima utisak da ga je neko pretukao, svi udovi i zglobovi bole. Zato ne vjerujem da je tvoja mama ikad uzela u isto vrijeme jedno i drugo, vidjelo bi se to.

Sto se tice uzimanja drugih lijekova, poput lijekova za smirenje ili depresiju, alkohol samo pojacava njihovo dejstvo jer ima tu karakteristiku da siri krvne sudove i olaksava cirkulaciju krvi pa i asimilaciju lijekova. Takva osoba ce izgledati pospano, sumorno i bezvoljno.

Lucyd, htio sam ti reci da prilikom ulaska u bolnicu zbog maminih zdravstvenih problema upozoris ljekare na njen problem s alkoholom. Uradi to diskretno, a prema mami budi pazljiva i svojom mladoscu i optimizmom unesi osvjezenje u njenu dusu. Budi hrabra i strpljiva, mozes ti to.

Srdacan pozdrav

lucyd
03.03.2008., 16:03
hvala ti Lahor_4 na odgovoru.. pitam za svaki slučaj, da znam prepoznati reakcije pošto su njene reakcije i ponašanje dosta čudni u zadnje vrijeme. je li moguće da je to zbog kombiniranja nekih drugih antibiotika npr i alkohola?
koliko ti je trebalo vremena da se počneš osjećati sasvim izliječen?

ugodan dan:)

amerdin
03.03.2008., 16:42
Cekajuci Amerdina, pokusacu da odgovorim na tvoja pitanja.

Koliko ja znam, antabus se daje osobama da ih sprijeci u uzimanju alkohola, jednostavno ako popiju alkohol uz tabletu antabusa moze jako da im pozlije. I pacijent je prethodno upozoren i svjestan je toga. Znaci, da bi covjek sam sebe sprijecio da pije, cim ustane ujutro popije jednu tabletu i zna da ne smije piti alkohol 24 sata.

Prilikom mog lijecenja, pred izlazak iz bolnice, bili smo svi obavezni da dva puta dnevno uzmemo po tabletu antabusa (tamo je taj lijek nosio neko drugo ime) uz pola case piva. Ljekar nas je upozorio: "sad cete vidjet reakciju od pola case piva, mozete zamisliti sta ce vam biti ako popijete nesto vise!"
Ta reakcija je dosta silovita, srce pocne da kuca vrlo ubrzano i covjek pocrveni u licu kao najzreliji paradajz. A dva sata kasnije, kad nestane djelovanje lijeka, covjek ima utisak da ga je neko pretukao, svi udovi i zglobovi bole. Zato ne vjerujem da je tvoja mama ikad uzela u isto vrijeme jedno i drugo, vidjelo bi se to.

Sto se tice uzimanja drugih lijekova, poput lijekova za smirenje ili depresiju, alkohol samo pojacava njihovo dejstvo jer ima tu karakteristiku da siri krvne sudove i olaksava cirkulaciju krvi pa i asimilaciju lijekova. Takva osoba ce izgledati pospano, sumorno i bezvoljno.

Lucyd, htio sam ti reci da prilikom ulaska u bolnicu zbog maminih zdravstvenih problema upozoris ljekare na njen problem s alkoholom. Uradi to diskretno, a prema mami budi pazljiva i svojom mladoscu i optimizmom unesi osvjezenje u njenu dusu. Budi hrabra i strpljiva, mozes ti to.

Srdacan pozdrav

stojim iza tog opisa iako si ja nisam dopustio da isprobam reakciju na sebi.nisam ni pomislio na to a pazio sam čak na salate ako su začinjene sa vinskim octom i na razne kolače da nemaju trunka alkohola u sebi.
kako lahor kaže budi hrabra i jaka....

Solskin
03.03.2008., 17:27
Prilikom mog lijecenja, pred izlazak iz bolnice, bili smo svi obavezni da dva puta dnevno uzmemo po tabletu antabusa (tamo je taj lijek nosio neko drugo ime) uz pola case piva. Ljekar nas je upozorio: "sad cete vidjet reakciju od pola case piva, mozete zamisliti sta ce vam biti ako popijete nesto vise!"
Ta reakcija je dosta silovita, srce pocne da kuca vrlo ubrzano i covjek pocrveni u licu kao najzreliji paradajz. A dva sata kasnije, kad nestane djelovanje lijeka, covjek ima utisak da ga je neko pretukao, svi udovi i zglobovi bole. Zato ne vjerujem da je tvoja mama ikad uzela u isto vrijeme jedno i drugo, vidjelo bi se to.


Lahor, simptome koje si spomenuo su oni koji nastaju pri blagoj reakciji jer niste popili "previse".

Jaca reakcija : Mucnina, povracanje, blijedost, nagli pad pritiska

Jaka reakcija: Nesvjestica, jaci pad pritiska, moguc i srcani udar ali u rijetkim slucajevima.


I do 14 dana poslije uzimanja antabusa dolazi do ovih reakcija prilikom unosenja alkohola u organizam.

Jučer je bila u užasnom stanju, mislim da je lakše kad čovjek ostane bez ruke ali a zdravim razumom nego kad počne gubiti razum. njoj se jučer počelo dešavati ovo drugo.

Posljedica dugogodisnjeg alkoholizma moze biti bolest demens. celije mozga jednostavno odumiru. Nadam se da nije to i da je "samo" sva ta situacija i stres.

lahor_4
03.03.2008., 19:22
Lucyd, nisam lijecnik pa ti ne bih znao odgovoriti na prvo pitanje koje se tice mijesanja lijekova i alkohola, ono sto sam prije rekao bilo je sasvim uopsteno. Tvoja mama je vjerovatno u teskoj depresiji, a depresivne osobe su cesto promjenjivog raspolozenja, pa bi to moglo biti razlog njenog neobicnog ponasanja. Ne vjerujem pak da se radi o demensu, jer tvoja mama je relativno mlada osoba i cak ne vjerujem da je bas teski alkoholicar. Kad se sjetim mog boravka u bolnici i stvarno teskih bolesnika koje sam sreo, ne mogu da povjerujem da je to slucaj i sa tvojom mamom. Za primjer, moje odvikavanje od alkohola je trajalo 7 dana, tj. svako jutro sam primao injekciju alkohola i ta doza se postepeno smanjivala, sve to da organizam ne bi trpio od naglog nedostatka alkohola. Bilo je medjutim bolesnika koji su primali te injekcije i po mjesec dana.

A osjetio sam se izlijecenim onog momenta kad sam SE UVJERIO da mogu da zivim a da ne pijem, tj. jos za vrijeme boravka u bolnici. Istina je da sam imao ogromnu zelju da se izlijecim a to je jedan itekako vazan faktor, mozda najvazniji.

Mogao bih satima pricati o ljepoti zivota nakon lijecenja. Bilo mi je prosto zao spavat, toliko sam zelio da nadomirim vrijeme izgubljeno u nekom polusnu. Pa su onda dosla djeca, bolji posao pa i materijalni uspjesi, jednom rjecju sve je krenulo nabolje. Od jednog nesretnika kakav sam bio, pretvorio sam se u najsretnijeg covjeka na svijetu. A da se nisam izlijecio vec odavno bih bio sest stopa ispod zemlje.

amerdin
03.03.2008., 19:45
dragi lahor zar si stvarno dobivao inekcije alkohola u vene?za ovakvu metodu liječenja nisam dosad čuo....
ja sam pohađao dnevnu bolnicu svaki dan uz psihjatricu i terapeutkinjom gdje smo razgovarali opčenito o našim problemima....vidio sam mnogo recidiva u tih 21 dana ali i mnogo njih koji su uspjeli zadržati apstinenciju....
i meni je drago da sam se uspio osloboditi vražijeg poroka i to želim svima jer je puno lijepše gledati svijet trijezno nego mamuran i nadam se da će tako i ostati...
život je težak danas ali živit se mora...

Solskin
04.03.2008., 15:11
Ne vjerujem pak da se radi o demensu, jer tvoja mama je relativno mlada osoba i cak ne vjerujem da je bas teski alkoholicar.

Ne znam koliko ti je mama stara?

Demens se javlja i u 40-tim. Pogotovo kad je alkohol u pitanju.

Sta je po vama teski alkoholicar?

- Kada moras piti svaki dan ali ne pijes vise od tih "preporucenih", 21 za muskarce 14 za zene, pica na sedmicu?
- Kada pijes preko preporucenog" sedmicno?
- Kad pijes previse u periodama, znaci mjesec-dva si trijezan i uopste ne pijes a onda pijes neko vrojeme jako puno?

Ili?


Alkoholicarska ishrana je veoma losa i to dovodi do nedostatka B vitamina koji opet u kombinaciji sa alkoholom dovodi do demensa, koliko se ja razumjem u to sve.

lahor_4
04.03.2008., 16:24
Solskin, odusevljen sam tvojim "optimizmom". :)

Po mom iskustvu i znanju ni jedan od primjera koje si naveo ne moze nekoga svrstati u kategoriju teskih alkoholicara. Mnogo je vaznija reakcija na alkohol nego sama kolicina i nacin pijenja. Ne moze postojati na pr. ista reakcija kod mene koji sam tada imao samo 70kg za 1m85 i Amerdina koji ima 100kg. Po meni teski alkoholicar je osoba koja svakodnevno pije vecu kolicinu alkohola i u duzem vremenskom periodu. Osoba koja ima utisak da ce joj se nesto strasno dogoditi ako ne popije.

Prilikom mog prijema u bolnicu prva stvar je bila da se obavi razgovor sa psihijatrom, specijalistom za dezintoksikaciju. Shodno mojim odgovorima na njegova pitanja zakljucio je stupanj moje ovisnosti i odredio duzinu tretmana. Sve to nije bezazleno, kao sto sam vec gore naveo, lijecio sam se tri sedmice a bilo je tu pacijenata koji su lijeceni 6 pa i vise sedmica. Sto bi reklo, ne mogu se te stvari uopstavati, svaki slucaj je slucaj za sebe.

Vidim da vec par puta spominjes demens. To je francuska rijec "démence" (od latinskog mens-duh) koja u opstem smislu oznacava ludilo, a u psihologiji oznacava, kako si to vec naveo, nepovratni proces izumiranja mozdanih celija. Ipak, to je rijetka bolest kojom ne treba zabrinjavati malu Lucyd, tu smo da je ohrabrimo, ne da je zastrasujemo.

centarsut
04.03.2008., 16:36
Lahore svaka ti čast...sve te godine ni kap alcohola, to je stvarno velika stvar...

Kako si upao u te probleme, zanima me jer vodim i ja vikendom noćni život, nije da se opijam ali nisam ni daleko...:rofl:

Svaki dobar savjet je dobro došao! :ne zna:

Solskin
04.03.2008., 17:41
Solskin, odusevljen sam tvojim "optimizmom". :)

Po mom iskustvu i znanju ni jedan od primjera koje si naveo ne moze nekoga svrstati u kategoriju teskih alkoholicara. Mnogo je vaznija reakcija na alkohol nego sama kolicina i nacin pijenja. Ne moze postojati na pr. ista reakcija kod mene koji sam tada imao samo 70kg za 1m85 i Amerdina koji ima 100kg. Po meni teski alkoholicar je osoba koja svakodnevno pije vecu kolicinu alkohola i u duzem vremenskom periodu. Osoba koja ima utisak da ce joj se nesto strasno dogoditi ako ne popije.

Prilikom mog prijema u bolnicu prva stvar je bila da se obavi razgovor sa psihijatrom, specijalistom za dezintoksikaciju. Shodno mojim odgovorima na njegova pitanja zakljucio je stupanj moje ovisnosti i odredio duzinu tretmana. Sve to nije bezazleno, kao sto sam vec gore naveo, lijecio sam se tri sedmice a bilo je tu pacijenata koji su lijeceni 6 pa i vise sedmica. Sto bi reklo, ne mogu se te stvari uopstavati, svaki slucaj je slucaj za sebe.

Vidim da vec par puta spominjes demens. To je francuska rijec "démence" (od latinskog mens-duh) koja u opstem smislu oznacava ludilo, a u psihologiji oznacava, kako si to vec naveo, nepovratni proces izumiranja mozdanih celija. Ipak, to je rijetka bolest kojom ne treba zabrinjavati malu Lucyd, tu smo da je ohrabrimo, ne da je zastrasujemo.

Cao lahor.
Po prirodi sam optimista i zao mi je sto ovdje ispado pesimista :(

Nije mi ni u snu namjera da zastrasujem Lucyd i sada kad si skrenuo paznju vidim da se to sto sam napisla moze i tako shvatiti.
Ali nije namjera a i napisano je vise opcenito, ne o njezinoj mami. Pa ni ne poznajem je kako da ja onda znam sta joj je :) al cinjenica jeste da postoji nesto sto se zove alkohol-demens, zar ne?

Sto se definicije teskog alkoholicara tice voljela bi cutu vasa misljenja bas zato sto su toliko razlicita. Za mene je npr. covjek alkoholicar i ako "samo" vikendom pije, ali bas svaki vikend i ako bas mora da pije. To mu je u glavi cijelu sedmicu i jedva ceka petak da pocne te se skoro pa ne trijezni do nedelje ujutro.
Tacno je da ima veze jesi musko ili zensko i koliko imas kila ali se po meni vise radi o ovisnosti u mozgu, nacina ophodjenja sa alkoholom.

Iznad 21 -og ili 14-tog pica imas problem sa alkoholom kazu pametni. Znaci ne vise od 3 ili 1 dnevno.

Kroz posao poznajem covjeka koji je veliki niz godina pio 5-6 pivi na dan, nikada nije bio pijan kaze ali na zalost otisla mu jetra i ima diagnozu alkoholicara. Pogresno?

Ovo sada je samo debata za mene, ako je u redu.Mozda bi se o tome trebalo na nekoj drugoj temi?

lahor_4
04.03.2008., 18:27
centarsut (dobar ti nick :)) bio sam ti srocio jedan duzi odgovor ali se komp zablokirao, sve nestalo, pa moram ponovo ali sad nemam vremena.

Solskin tvoja pitanja su umjesna, ali ako procitas ponovo vidjeces da su se ticala TESKIH alkoholicara, pa sam u tom smislu i odgovorio. A sto se tice nekog ko jedva ceka subotu da se napije (bio je to moj slucaj u jednom periodu) taj je takodjer alkoholicar, to si u pravu. Ali eto recimo da nije teski.

Solskin
04.03.2008., 19:50
Solskin tvoja pitanja su umjesna, ali ako procitas ponovo vidjeces da su se ticala TESKIH alkoholicara, pa sam u tom smislu i odgovorio. A sto se tice nekog ko jedva ceka subotu da se napije (bio je to moj slucaj u jednom periodu) taj je takodjer alkoholicar, to si u pravu. Ali eto recimo da nije teski.


Poslije kraceg razmisljanja o svemu ovome i citanja svih postova iz pocetka :) mislim da nisi u pravu kad kazes da ne treba da plasimo Lucyd Lahor a opet ti imas iskustvo ja ne, ja imam samo znanje kroz posao i citanje.

Lucyd pise izmedju ostaloga:

naime, moja mama je alkoholičarka i do prije 3 godine je funkcionirala koliko-toliko ormalno

i kad smo napokon otišle kod liječnice opće prakse gdje je dobila uputnicu za bolničko liječenje(na to je naravno morala sama pristati) došla je doma i upala u neko čudno psihotično stanje u kojem je nikad nisam vidjela. samo viče, plače i govori da sam ju prozvala ludom i da ju želim strpati u Vrapče da je se riješim.radi mi neugodne situacije.da ne spominjem da se više o sebi ne može brinuti, da ja pazim da li je jela,popila lijekove i sl..molim vas ako tko ima neki savjet ili nešto slično da podijeli samnom.

ponaša se prema meni kao prema neprijatelju i to me izjeda.kao da nemam mamu,tj još gore, imam kraj sebe sjenku koja se šulja po kući mutna pogleda,puna strahova i iskrivljene realnosti.

Jučer je bila u užasnom stanju, mislim da je lakše kad čovjek ostane bez ruke ali a zdravim razumom nego kad počne gubiti razum. njoj se jučer počelo dešavati ovo drugo. mislim da ju nikad nisam vidjela takvu. kao da joj je cijelo tijelo počelo otkazivati.

borim se s ˝nagovaranjem na liječenje˝ već pola godine, da ne spominjem život s alkoholičarem cijeli život...

Iz ovoga svega ja bi ipak rekla da je njena mama na zalost teski alkoholicar. Ali to je moje vidjenje. Svi ti simptomi i nacin ponasanja ukazuju na to.

Spominjanje demensa s moje strane je doslo zbog toga sto alkohol demens jeste jedna od posljedica alkoholizma, mozda grubo ali je tako.

Opet krecem od sebe. Kada sam se ja susrela sa mojom zivotnom krizom i "bolescu" djeteta, koliko god mi je bila potrebna lijepa rijec i podrska toliko sam imala i potrebu da znam sta se moze dogoditi da budem psihicki pripremljena na vrijeme.
Ponekad zasticivanjam cinimo medvjedju uslugu.

Koliko sam ja skontala Lucyd trazi i podrsku i informacije, ali mozda sam pogresila.

One primjeri koje sam navela po meni mogu opisati teskog alkoholicara bas zato sto je dovoljno tako zivjeti i fasovati posljedice. Ali definicija teskog alkoholicara je ocito razlicita od osobe do osobe.

I koja je razlika izmedju "samo" alkoholicara i teskog ? Moze li se opisati razlika?
Mozda nisam trebala napisati teski vec samo alkoholicar?:) Bil bila razlika?

lahor_4
04.03.2008., 22:14
Solskin, ni ti ni ja nemamo potrebne informacije da mi mogli tacnije zakljucivati o stepenu ovisnosti Lucydine mame. Ne znamo koliko dugo pije, koju kolicinu dnevno, koliko joj je godina, koliko je teska, koji je zivotni put presla sa svim traumama koje zivot ponekad nosi. A ako pije uzimajuci lijekove, onda nije cudo sto tako lose izgleda. Zato sam ja pristalica optimistickog pristupa stvarima, nicemu ne sluzi slutiti nesto lose, tim vise sto znamo da nista sem lijecenja ne moze promijeniti njenu zdravstvenu situaciju.

Sto se tice informacija koje je Lucyd trazila, mislim da joj je na tom planu udovoljeno.

Koja je razlika izmedju alkoholicara i teskog alkoholicara? Nema tu fundamentalne razlike, prvi ide stopama drugog, sudbina je obojici odredjena ako ne smognu snage da izadju na pravi put. Mala razlika je u tome sto prvi, kao manji ovisnik, ima vise izgleda za izljecenje.

lucyd
05.03.2008., 00:08
mama ima 53 godine..
da,znam što je demens i mislim da nije to u pitanju, mada vidim da je došlo do određenog oštećenja mozga jer intelektualno i mentalno stvarno nije kao što je nekad bila. ali poznato mi je da i kod depresije te funkcije opadaju, pa može biti i posljedica toga.ne znam da li su to privremena ili trajna stanja?
netko zna?
hvala vam što se brinete,evo otkad raspravljamo na forumu mnoge stvari su mi jasnije i doživljavam ih manje tragičnima.
a sad,pojam teškog alkoholičara- i ja mislim da je to teško definirati, mislim ne postoji neka janso definirana granica što je laki, što srednji, a što teži akoholičar. ali slažem se da se oni mogu ˝kategorizirati˝ ukoliko dođe do liječenja.

da li je osoba s dipsomanijom(periodično manijakalno pijenje i netriježnjenje danima)osoba teški alkoholičar ili ne?:kava:
iskreno, ne znam.
da li je netko imao takvo iskustvo?

moja pokojna prijateljica imala je oca koji je bio alkoholičar tog tipa i jedino što mogu reći da je je to po meni najgora verzija bolesti jer u kratkom vremenu izvuče jako puno energije iz cijele obitelji, novce da ne spominjem a i funkcioniranje(prehrana, posao, pomoć u kući...)

nekidan sam dobila na private odličan link za sve kojima treba podrška,savjet,priča nekog drugog i sl. ako im je roditelj alkoholičar. stranica je jako dobra,pa tko čita ovo može se uputiti i na www.sutnjanijezlato.com
zahvaljujem Maslini na linku:)

Solskin
06.03.2008., 17:25
da,znam što je demens i mislim da nije to u pitanju, mada vidim da je došlo do određenog oštećenja mozga jer intelektualno i mentalno stvarno nije kao što je nekad bila. ali poznato mi je da i kod depresije te funkcije opadaju, pa može biti i posljedica toga.ne znam da li su to privremena ili trajna stanja?
netko zna?
hvala vam što se brinete,evo otkad raspravljamo na forumu mnoge stvari su mi jasnije i doživljavam ih manje tragičnima.

Kod depresije se koliko znam sa poboljsanjem stanja funkcije vracaju .
Kazu da se do odredjene granice i kod demens poremecaja prouzrokovanim alkoholom te funkcije vracaju. A sve je valjda individualno.


Lucyd drago mi je sto ti raspravljanje ovdje pomaze i sto ti se sada ne cini sve toliko tragicno. Uplasila sam se malo bila da ti s mojim porukama nisam unijela nepotrebnu brigu.

Pazi na sebe.

lahor_4
06.03.2008., 18:43
Kazi nam Lucyd kako ti je mama sada i da li ce ici na lijecenje.

lucyd
06.03.2008., 23:04
sad se trenutno borimo,nešto joj nije dojkom ali izgleda da je gadna upala pa ide u bolnicu svaki dan na mini zahvate da joj srede to...nevolja izgleda stvarno nikada ne dolazi sama..
inače to joj je došlo kao ˝vidite,imam ja i veći problem od alkohola˝ tako da sad pije i dalje ali kao sad joj nije to bitno- taj njen alkoholizam, sad se ona brine zbog dojke. tipično, nikada nije pazila na svoje zdravlje,inače je slabog zdravlja i ima još dosta dijagnoza koje nisu strašne ali tu je astma, bronhitis, glaukom, sad i ta dojka, pa nešto s križima...ona je došla u to stanje jer jednostavno cijeli njezin pojam života je negativan. ona je autodestruktivna već dulje vrijeme, samo što joj to sada polako uzima danak.
nekidan je plakala i stalno ponavljala ˝što sam ja bogu skrivila da mi je ovako?˝
dragi moji, što da joj odgovorim na to: e mama,ne možeš se toliko uništavati,ne paziti na svoje zdravlje i uvlačiti sve svoje u svoju patnju godinama i onda se iz toga izvući kao da ništa nije bilo. sve ima svoju cijenu.
Naravno da sam šutila i nisam ništa rekla.
pije svaki dan, u zadnje vrijeme najčešće žestoko, nekidan joj je brat 10 minuta pokušavao rum istrgnuti iz ruku koji je uporno sakrivala po kući ali bezuspješno.

ne znam što više učiniti..inače sam bila jako povezana s mamom do prije par godina..
da li se boriti dok svi ne ispalimo na živce ili joj pustiti da radi kako joj paše...?znam ja što bi trebalo, ali opet snage od nikud...

Maslina
09.03.2008., 20:21
sad se trenutno borimo,nešto joj nije dojkom ali izgleda da je gadna upala pa ide u bolnicu svaki dan na mini zahvate da joj srede to...nevolja izgleda stvarno nikada ne dolazi sama..
inače to joj je došlo kao ˝vidite,imam ja i veći problem od alkohola˝ tako da sad pije i dalje ali kao sad joj nije to bitno- taj njen alkoholizam, sad se ona brine zbog dojke. tipično, nikada nije pazila na svoje zdravlje,inače je slabog zdravlja i ima još dosta dijagnoza koje nisu strašne ali tu je astma, bronhitis, glaukom, sad i ta dojka, pa nešto s križima...ona je došla u to stanje jer jednostavno cijeli njezin pojam života je negativan. ona je autodestruktivna već dulje vrijeme, samo što joj to sada polako uzima danak.
nekidan je plakala i stalno ponavljala ˝što sam ja bogu skrivila da mi je ovako?˝
dragi moji, što da joj odgovorim na to: e mama,ne možeš se toliko uništavati,ne paziti na svoje zdravlje i uvlačiti sve svoje u svoju patnju godinama i onda se iz toga izvući kao da ništa nije bilo. sve ima svoju cijenu.
Naravno da sam šutila i nisam ništa rekla.
pije svaki dan, u zadnje vrijeme najčešće žestoko, nekidan joj je brat 10 minuta pokušavao rum istrgnuti iz ruku koji je uporno sakrivala po kući ali bezuspješno.

ne znam što više učiniti..inače sam bila jako povezana s mamom do prije par godina..
da li se boriti dok svi ne ispalimo na živce ili joj pustiti da radi kako joj paše...?znam ja što bi trebalo, ali opet snage od nikud...

Rado bih ti pomogla savjetom, ali ni sama ne znam što da ti kažem. Kod moga oca ništa nikada nije upalilo. Ni na lijep, ni na ružan način, nikada ga nismo uspjeli nagovoriti da prestane piti. Godinama gledam kako mu alkohol uništava zdravlje i psihu. Znam da si nekada bila bliska s mamom i znam da ti je sada teško gledati je takvu, jer je ona još uvijek ista osoba, a zapravo i nije.... Ništa ti ne pomažem, ponavljam stvari koje znaš. U jednom trenutku ćeš morati odlučiti da li nastaviti joj pomagati ili je prepustititi njezinoj bolesti. Ja sm prekinula sve kontakte s ocem, jer me jednostavno više nije briga. Lažem, briga me je i svaki dan me boli, ali me previše boli da bih bila u njegovoj blizini.

lucyd
21.03.2008., 16:40
izgleda da sve ima svoj smisao..želim s olakšanjem javiti da je moja mama napokon na liječenju,dobrovoljno i da je prihvatila stanje kakvo je. bilo je jako jako puno otpora, pogotovo naspram mene, ali sad se polako smirila u bolnici tako a ipak mislim da nije sve nemoguće. Prije sam bila duboko uvjerena da je ˝nagovoriti ˝ nekoga na liječenje nemoguće. ali valjda je upornost, strpljivost i nepokolebljivost ključna. ako bolestan čovjek ne može više odlučivati o svojim postupcima i odlukama, treba mu pomoći u odlučivanju.kažu da bi kroz 2-3 tjedna mogla van. i što onda?

imam jedno pitanje: što je ono što vam je pomoglo da odlučite da ćete se izliječiti?onaj prijelomni trenutak, otkud je uzeo snagu?neki trenutak?rečenica?situacija?
pitanje vrijedi i za članove obitelji, stručne pomagače- što je ono što se pokazalo kao realna pomoć ono što stvarno pomaže, neka životna situacija kada ste uspjeli doprijeti do nekoga i istinski mu pomoći da izađe iz ovisnosti...

miny
21.03.2008., 18:53
jako mi je drago zbog tebe :)
drzim fige da sve ispadne dobro :kiss:

MeTheChaos
22.03.2008., 18:29
.......ajme,.. suosjecam hm . moj tata isto pije, ima 46 god, pije ono malo po malo ciejli zivot.u zadnje vrijeme vise. ono pije na poslu nesto malo , a prvo kaj napravi kad dodje doma je da potegne malo isto , ali mi se ponasamo ono normalno whats the big deal, tom vise jer smo mi zagorci hehe, pa koji zagorac ne pije, nisi pravi zagorac ako nemas vinograd jao jao ..:rofl: baka, njegova mama je umrla priej par godina( ciroza) , a sad gledamo njega, ajme. nije tak fizicki strasno, osim kaj malo mirisom tijela sve vise podsjeca na baku, i kaj vise apsolutno nikakvih interesa nema. nis ga ne zanima i sve mu je bezveze,dosadno, svi su mu glupi, okej, nije sad bitno kolko se bavi djecom svojom ( a ja sam se navikla vec hehe)
nego je problem u tome, kaj je par puta pala izjava da si misli okoncat zivot. ono . i to je sad nekaj zbog cega mi srca lupa. grrrrrrr :mad:
sve se bojim da 1dana ga ne nadjem ono.. hm , bezivotnog... grozno je to ..
pozzzz svima

lucyd
23.03.2008., 16:29
potpuno te razumijem..
često stavljaš ˝hehe˝ kao poštapalicu, pitam se zašto?
ako on nema više smisla u životu, onda je alarmantna situacija, jer on taj smisao neće naći na dnu čaše...znaš kako kaže jedna stara: ˝sreća je na dnu boce, ali prvo moraju sve popiti da bi došli do nje.˝
jeste li ikada razgovarali s njim i definirali kao problem?
moja mama se isto mislila ubiti par puta, ali sam na kraju shvatila da je to apel za pomoć jer više ne može ovako. ljudi koji pričaju da će se ubiti žele pažnju i pomoć, makar to značilo da on manipulira tvojim osjećajima i time ti tjera strah u kosti. reakciju koju će dobiti im se čestoneće svidjeti, ali promjene nikada nisu lagane...
ja ti preporučujem da taj apel shvatiš ozbiljno, a što se tiče toga da je on Zagorec, prijeđi preko toga- zagorka jetra se ništa ne razlikuje od zagrebačke ili dalmatinke...

držim fige i javi se još!

lucyd
23.03.2008., 16:30
potpuno te razumijem..
često stavljaš ˝hehe˝ kao poštapalicu, pitam se zašto?
ako on nema više smisla u životu, onda je alarmantna situacija, jer on taj smisao neće naći na dnu čaše...znaš kako kaže jedna stara: ˝sreća je na dnu boce, ali prvo moraju sve popiti da bi došli do nje.˝:kava:
jeste li ikada razgovarali s njim i definirali kao problem?
moja mama se isto mislila ubiti par puta, ali sam na kraju shvatila da je to apel za pomoć jer više ne može ovako. ljudi koji pričaju da će se ubiti žele pažnju i pomoć, makar to značilo da on manipulira tvojim osjećajima i time ti tjera strah u kosti. reakciju koju će dobiti im se čestoneće svidjeti, ali promjene nikada nisu lagane...
ja ti preporučujem da taj apel shvatiš ozbiljno, a što se tiče toga da je on Zagorec, prijeđi preko toga- zagorska jetra se ništa ne razlikuje od zagrebačke ili dalmatinke...

držim fige i javi se još!

TanjaOriginal
23.03.2008., 17:50
Dragi moji,
voljela bih vas zamoliti za savjet, bilotko tko ima iskustva (profesionalnog ili općenito)u obitelji s alkoholizmom.
naime, moja mama je alkoholičarka i do prije 3 godine je funkcionirala koliko-toliko ormalno. no, kako je na poslu i u njenom braku postalo stanje nepodnošljivo, tako je i nejna bolest počela uzimati sve više i više maha. nakon puno razgovora i nagovaranja shvatila je da zaista treba pomoć i liječenje i zamolila me da budem uz nju u tom paklu što i jesam. no onda je došla katastrofa. uz alkoholizam ima i blagi oblik depresije i pije dosta lijekova (uključujući antabus),ali ja znam da ona uz sve to i dalje pije alkohol. s vremenom, stanje u kući postalo je nepodnošljivo, ona je postala neprepoznatljiva ne samo fizički(propala je dosta)nego i psihički.od jutra do mraka ili plače ili me optužuje da sam ja kriva za sve. i kad smo napokon otišle kod liječnice opće prakse gdje je dobila uputnicu za bolničko liječenje(na to je naravno morala sama pristati) došla je doma i upala u neko čudno psihotično stanje u kojem je nikad nisam vidjela. samo viče, plače i govori da sam ju prozvala ludom i da ju želim strpati u Vrapče da je se riješim.radi mi neugodne situacije.da ne spominjem da se više o sebi ne može brinuti, da ja pazim da li je jela,popila lijekove i sl..molim vas ako tko ima neki savjet ili nešto slično da podijeli samnom..da li je ovo stanje karakteristično uz spoznaju da je došla na rub?

Mene pitaj. :eek:

Prije nekih mjesec dana dobila sam pancirku, više iz šale, ali mi je trebala.

Ovome je mozak otišao, postao je opasan za mene i mrzi me iz dna duše jer ima fantazije.
Reci ti meni što si saznala. Kako?

TanjaOriginal
23.03.2008., 17:52
Draga Lucyd, mogu samo pretpostaviti kako ti je teško. Budi dobra prema mami koliko god možeš. Ali nikada nemoj smetnuti s uma da ti nisi ni za što kriva. :)
Moja iskustva s alkoholičarima su, zasada, na nivou izbjegavanja svakog razgovora/ sukoba kada premaše svoje, ionako jako rastezljive limite. Kako će biti u buduće, nemam pojma. :(

Arna, ja 2 godine nisam baš ništa shvaćala. Dok nisam vidjela da se vadi pištolj.

MeTheChaos
23.03.2008., 23:48
potpuno te razumijem..
često stavljaš ˝hehe˝ kao poštapalicu, pitam se zašto?
ako on nema više smisla u životu, onda je alarmantna situacija, jer on taj smisao neće naći na dnu čaše...znaš kako kaže jedna stara: ˝sreća je na dnu boce, ali prvo moraju sve popiti da bi došli do nje.˝
jeste li ikada razgovarali s njim i definirali kao problem?
moja mama se isto mislila ubiti par puta, ali sam na kraju shvatila da je to apel za pomoć jer više ne može ovako. ljudi koji pričaju da će se ubiti žele pažnju i pomoć, makar to značilo da on manipulira tvojim osjećajima i time ti tjera strah u kosti. reakciju koju će dobiti im se čestoneće svidjeti, ali promjene nikada nisu lagane...
ja ti preporučujem da taj apel shvatiš ozbiljno, a što se tiče toga da je on Zagorec, prijeđi preko toga- zagorka jetra se ništa ne razlikuje od zagrebačke ili dalmatinke...

držim fige i javi se još!
MA kuzim ja da je to cry for help, ali kako pomoci nekom ko nece pricat. uu, danas je bilo okej, super u biti . mama je uspjela par rijeci s njim .. i bilo je par obecanja ( kao sto to uvijek i biva, ali ne potraje dugo ) ..a s njim ti je ono cudno-kak da to nazovem , njemu ti to dolazi u valovima, na periode je normalniji , na periode, grozno..hopeless skroz.. :ne zna:
a nama je zapravo super to kaj imamo super mamu , jaku i koja drzi familiju na okupu i sve konce u rukama svojima . .
bez nje neznam di bi bili hm..

lucyd
25.03.2008., 11:58
eto, sreća u nesreći da imate jaku mamu, ali mislim da je njoj jako jako teško. preporuka moja je da budete dosadni ko uš sa pričama o cjelokupnoj situaciji jer do god on šuti, a i vi skupa s njim, njemu je to dokaz da vam ništa ne smeta. ili je barem miran pa manje razmišlja o promjenama. ja do prije par godina nisam mogla razgovarati s mamom o alkoholu jer sam imala barikadu, doslovce bi zanijemila i pobjegla kad bi se ona napila.jer sam mislila radije ću šutjeti pa će me voljeti, nego ˝raditi probleme˝ pa će me mrziti. ali na kraju shvatiš da toj osobi ionako nije stalo pa je bolje da izraziš sebe da ne pukneš. vjerujm da razumiješ o čemu pričam.
koliko imaš godina?
sumnjam da njemu obećaja išta znače osim saznanja da će nakon toga biti mir ukući par dana. ne daj se uplesti u mrežu, mislim da jasno i glasno trebaš reći oliko si neretan zbog toga. pa nek on šuti koliko hoće, morat će popustiti kad tad. Tj. nadam se da će tako biti.
sretno!!

p.s.moja mama navodno ide van u petak.

lucyd
25.03.2008., 12:00
Arna, ja 2 godine nisam baš ništa shvaćala. Dok nisam vidjela da se vadi pištolj.


kako je sada?

MeTheChaos
25.03.2008., 12:57
eto, sreća u nesreći da imate jaku mamu, ali mislim da je njoj jako jako teško. preporuka moja je da budete dosadni ko uš sa pričama o cjelokupnoj situaciji jer do god on šuti, a i vi skupa s njim, njemu je to dokaz da vam ništa ne smeta. ili je barem miran pa manje razmišlja o promjenama. ja do prije par godina nisam mogla razgovarati s mamom o alkoholu jer sam imala barikadu, doslovce bi zanijemila i pobjegla kad bi se ona napila.jer sam mislila radije ću šutjeti pa će me voljeti, nego ˝raditi probleme˝ pa će me mrziti. ali na kraju shvatiš da toj osobi ionako nije stalo pa je bolje da izraziš sebe da ne pukneš. vjerujm da razumiješ o čemu pričam.
koliko imaš godina?
sumnjam da njemu obećaja išta znače osim saznanja da će nakon toga biti mir ukući par dana. ne daj se uplesti u mrežu, mislim da jasno i glasno trebaš reći oliko si neretan zbog toga. pa nek on šuti koliko hoće, morat će popustiti kad tad. Tj. nadam se da će tako biti.
sretno!!

p.s.moja mama navodno ide van u petak.

kam vani? u instituciji ti je ? hm..
e drago mi je kad vidim da ima neko s kim mogu takve stvari rec, jer stvarno ono nije za kave s prijateljicama, ja to ne govorim nikome. svi samo znaju da je moj tata malo cudan , ali to onak govorim ko tinejđer neki ono: joj, moj stari ...hehe, ali niko od mojih nezna stvarmo stanje, zato i ne dovodim svoje prijatelje / ice doma bas..
kolk oje tebi god ? nisam ja musko hehe.. i imam 23 .imam sestru od 18 i malog brata u osnovnoj .
a moja setra ti je onak kak ti velis da je krivo - ona bolje samo suti najcesce i izvrsava zadace ( jer moj tata je konzervativni bik hehe, i "zene trebaju cistiti, kuhati .. ne izlaziti bas ,ne piti /pusiti " ) ,
a ja sam ta koja je znala dici glas ,ja sam svadljiva .. samo ..u zadnje vrijeme, gubi se i meni elan, kad si mislim da ionak janemogu nis promijenit pa zakaj uopce trosit energiju.. a i neda mi se iskreno svakodnevno ulaziti u tu problematiku i ovo na novo smisljavati recenice i nacin na koji da mu velim kaj mislim jer me ni ne kuzi ponekad kaj mu ocu reci , sto zbog mentaliteta, sto zbog neke njegove nerazvijenosti.. neznam.
a tu je jos i onaj neki filing autoriteta. ipak mi je tata. a "roditelji su uvijek superiorniji" haha,..
s druge strane on ni nece pricati.. vjecito samo ode kad neko zapocne razgovor ( = bijezanje od problema, odlaganje za neka druga vremena ?? ;) )

mami je tesko , ali ona se super drzi, ima nas , ona to stalno ponavlja, pa joj je to motivacija ..mozda
ali, kaj ona radi krivo (po meni ) je da ona svaki put kad ide nekaj s tatom rapsravljat, ona dize odmah glas, histerizira ,kvoca.a svakom normalnom covjeku bi to dojadilo i tata onda ima osjecaj da je uljez i da ga niko ne voli..
a s druge strane , covjek kojemu 25 godina govoris daj se promijeni, nemoj piti, i jos dan danas te ne slusa.., neznam kak drukcije da mu pristupis..
..hm..neznam.. :confused:

puno pozdrava, i drzi se

lucyd
26.03.2008., 23:20
kam vani? u instituciji ti je ? hm..
e drago mi je kad vidim da ima neko s kim mogu takve stvari rec, jer stvarno ono nije za kave s prijateljicama, ja to ne govorim nikome. svi samo znaju da je moj tata malo cudan , ali to onak govorim ko tinejđer neki ono: joj, moj stari ...hehe, ali niko od mojih nezna stvarmo stanje, zato i ne dovodim svoje prijatelje / ice doma bas..
kolk oje tebi god ? nisam ja musko hehe.. i imam 23 .imam sestru od 18 i malog brata u osnovnoj .
a moja setra ti je onak kak ti velis da je krivo - ona bolje samo suti najcesce i izvrsava zadace ( jer moj tata je konzervativni bik hehe, i "zene trebaju cistiti, kuhati .. ne izlaziti bas ,ne piti /pusiti " ) ,
a ja sam ta koja je znala dici glas ,ja sam svadljiva .. samo ..u zadnje vrijeme, gubi se i meni elan, kad si mislim da ionak janemogu nis promijenit pa zakaj uopce trosit energiju.. a i neda mi se iskreno svakodnevno ulaziti u tu problematiku i ovo na novo smisljavati recenice i nacin na koji da mu velim kaj mislim jer me ni ne kuzi ponekad kaj mu ocu reci , sto zbog mentaliteta, sto zbog neke njegove nerazvijenosti.. neznam.
a tu je jos i onaj neki filing autoriteta. ipak mi je tata. a "roditelji su uvijek superiorniji" haha,..
s druge strane on ni nece pricati.. vjecito samo ode kad neko zapocne razgovor ( = bijezanje od problema, odlaganje za neka druga vremena ?? ;) )

mami je tesko , ali ona se super drzi, ima nas , ona to stalno ponavlja, pa joj je to motivacija ..mozda
ali, kaj ona radi krivo (po meni ) je da ona svaki put kad ide nekaj s tatom rapsravljat, ona dize odmah glas, histerizira ,kvoca.a svakom normalnom covjeku bi to dojadilo i tata onda ima osjecaj da je uljez i da ga niko ne voli..
a s druge strane , covjek kojemu 25 godina govoris daj se promijeni, nemoj piti, i jos dan danas te ne slusa.., neznam kak drukcije da mu pristupis..
..hm..neznam.. :confused:

puno pozdrava, i drzi se

a kužim, nije baš da bi i svi razumjeli o čemu pričaš..ja imam 24 i brata od 18, hvala Bogu ispali smo normalni.
da, ona je već 9 dana u Vrapču i oporavlja se tako da u petak ide doma.
drago mi je da si se javila na forum jer ipak si tu barem razgovorom i pokojim savjetom možemo pomoći, zar ne...:)?
razumijem da si u teškoj situaciji i samo se nadam da ćeš uspjeti održati sebe. kako ti sve to podnosiš?
nadam se da ti ostale stvari u životu ne pate zbog tate..
da, teško je kad on odbija ikakvu promjenu, čini se da je preslab da bi priznao da treba napraviti neki dramatičan korak (liječenje npr). u našem slučaju mama je morala doći do ruba ludila da bi shvatila da treba hitno pomoć...uostalom moj prvi post je opisao njeno stanje 2 tjedna prije bolnice..

javljaj se...pusa!

MeTheChaos
27.03.2008., 10:27
@ludyd - a ja ti to pokusavam ne dozivljavati predramaticno , ima jos on normalnih faza.. i on i mi zivimo u iluziji pred drugima ( manje vise , pogotovo pred sirom familijom i drugim poznanicima) da je sve u redu ,
i kad neko dodje, uvijek je sve okej, moze se on ono kontrolirati kad treba.. samo da se zadrzi fasada prihvatljiva. ahha.a samo mi znamo stvarno stanje

neznam kolko je tocno stete napravljano dugorocno mojoj psihi hm :cerek:
imam problema bit bliska s drugim ljudima , deckima :mig: ... i narafno da mi fali onakav neki lik tate tipa tonija iz soprana :mig:. ..ili ...hm sad se nemogu sjetit nikog poznatog.. hehe ali onakvog nekog velkog covjeka kojem samo mos doci na kauc di on sjeti , zavalit mu se , i on ti pocne pricat o egipatskoj mitologiji :rofl: dobro , mozda pretjerujem :rolleyes: haha
ali kuzis poantu , ja to nikad nisam imala..
samo se bojim za mog brata , kuzis muska djeca uvijek imaju oceve kao neki rolemodel .. :ne zna:
pozz, sretno sutra :top:

lucyd
28.03.2008., 18:23
@ludyd - a ja ti to pokusavam ne dozivljavati predramaticno , ima jos on normalnih faza.. i on i mi zivimo u iluziji pred drugima ( manje vise , pogotovo pred sirom familijom i drugim poznanicima) da je sve u redu ,
i kad neko dodje, uvijek je sve okej, moze se on ono kontrolirati kad treba.. samo da se zadrzi fasada prihvatljiva. ahha.a samo mi znamo stvarno stanje

neznam kolko je tocno stete napravljano dugorocno mojoj psihi hm :cerek:
imam problema bit bliska s drugim ljudima , deckima :mig: ... i narafno da mi fali onakav neki lik tate tipa tonija iz soprana :mig:. ..ili ...hm sad se nemogu sjetit nikog poznatog.. hehe ali onakvog nekog velkog covjeka kojem samo mos doci na kauc di on sjeti , zavalit mu se , i on ti pocne pricat o egipatskoj mitologiji :rofl: dobro , mozda pretjerujem :rolleyes: haha
ali kuzis poantu , ja to nikad nisam imala..
samo se bojim za mog brata , kuzis muska djeca uvijek imaju oceve kao neki rolemodel .. :ne zna:
pozz, sretno sutra :top:

pa nisam baš sigurna dal je uvijek rolemodel u pitanju...kod mog brata je baš antirolemodel ajmo reći..dobro, kod nas nije tata alkoholičar, al on je pak psihički koma...nešto tipa narcisoidni agresivni karakter. ali ja mislim ako su moralne i vrijednosne granice i odrednice usađene bilo preko okoline ako baš ne može kroz obitelj (ali obitelj je tu jaaaako bitna), onda oponašanje modela roditelja ne treba biti jako određujuća.mi smo živi dokaz. ja sam na mamu samo što se emocija tiče, dosta smo obje krhke. ali po svemu drugome smo suprotnost. čak od tate imam možda 2-3 karakterne crte, ali sve što je kod njih loše, hi brat ni ja nemamo. tako da ti lako možeš biti svom bratu rolemodel. jedino je bitno da u tebi vidi podršku i sigurnost. i ljubav. tako je vrlo vjerojatno da će biti uz tebe, bit ćeš njegov idol ajmo reći i bitće mu bitno tvoje mišljenje. sad je on baš u razdoblju kad se razvija njegov karakter.. mislim, vjerujem ja da sve to već znaš, samo pokušavam razmišljati naglas, možda nas dvije dođemo i do nekog novog zaključka;)

inače, moja mama se vratila s bolničkog liječenja i to je nevjerojatno do koje je tansformacije došlo. .godinama ju nisam vidjela da se smije i da me sluša uopće, a sada je nasmijana i cijeli dan priča kako su joj svi u bolnici rekla kak se vidi da joj je bolje, uživa u komplimentima i ne prestaje pričati o događajima s liječenja. meni se čini ko da jeona bila na maturalcu a ne liječenju. nije imala psiho i socioterapije nego samo zatvoreni odjel gdje je njih 10ak boravilo. nema van, nema telefoniranja, nema ništa, samo lijekovi, zdrava prehrana i moraš se družiti s drugima. i jako je puno pomoglo.

i sama je rekla da uopće nije strašno kako si je zamišljala liječenje i sad mi je čak zahvalna što ˝sam bila tako stroga jer danas ne bi bila tu gdje je˝.

sad drugi dio terapije koja traje mnogo duže nego bolničko liječenje- dnevna bolnica i KLA(klub liječenih alkoholičara) i naravno apstinencija.

MeTheChaos...hvala Bogu imaš 23 i mislim da ćeš ti za koju godinu moći biti svoj čovjek- ako ćeš živjeti sama, s dečkom gdjegod. čuvaj mi se i spomeni tati kako si čula da je super na liječenju ;)
šalim se malo:)

pozdrav

MeTheChaos
07.04.2008., 20:17
@hej, kak ide :mig:
dugo nisam pisala uh..
da se vratim.. za onaj rolemodel, nisi me skuzila, nisam jamislila da je tata tu mom bratu negativni uzor(milsim, i to..) , nek sam mislila cisto na musku figuru koja je vazna u razvoju djeteta.. :ne zna:
inace.. moj tata je bolje sad.. :) na godisnjem je sad pa malo uziva .. :mig:
pozz

lucyd
11.04.2008., 09:14
hej..pa evo, svaki dan je sve bolje. mama se uključila u dnevnu bolnicu tako da je svaki dan od 8-2 tamo i uče o bolesti i načinima kako prekinuti samookrivljavanje i te neke obrasca ponašanja koje idu u krug u toj bolesti...
ajde, godišnji i ovakvo vrijeme stvarno dobro dođu za odmor:))
nadam se da će i tata biti malo boljeg raspoloženja sad;)
i da , za rolemodel sam te isprva malo krivo razumjela, ali da, kužim što hoćeš reći.. a kod ovisnika je tipična izmjena karaktera i općenito gubitak te neke osobne snage, ali to se neće izmijeniti još neko vrijeme nakon što ovisnik počne apstinirati( trajno, nadam se)jer tek onda počinje dugotrajan rad na sebi....

niš, javljaj se!!!!!!!:D

slovo17
17.08.2008., 16:48
možda ima ljudi koji su imali sličnu situaciju, iskustva drugih će mi dobro doći.
Kao dijete živjela sam u obitelji u kojoj je prema van sve bilo ok. Otac je puno radio, čest izbivao iz kuće, a kada bi bio kod kuće ovisno o njegovom raspoloženju svi smo morali tako plesati. Bilo je više galame, tuče, svađe nego nekih sretnih trenutaka. Majka se mirila sa situacijom i to prikrivala, a razlog ja mala i brat koji je metalno retardiran ( nemoćan da se sam brine o sebi, ne zna čitati, pisati ...), naravno nije imala sredstava za život. Istrpila sam djetinjstvo, završila fakultet i našla izlaz u udaji, ali ostala živjeti kod staraca. Nakon 6 mj. odlazim s mužem jer je bilo ne izdrživo moj otac dobro da nije išao s nama u krevet. Vrlo ljiepo me ispratio iz kuće " OSTAVLJAŠ BOLESNOG BRATA, MAJKU I OCA ZBOG JEDNOG KU...). Neko duže vrijeme nismo komunicirali, otac je prvi pokucao na vrata ali s maskom nama sve u cijeću, a iza leđa protiv nas. Majci postaje neizdrživo on sve više pije tuče maltretira, ne želi to dati u javnost ali moli da ja razgovaram s njim. Počela je dolaziti k nama a on bi za par dana zvao da se vrati, uvijek isto ja mu pričam da to ne radi, da već jednom živimo u miru, ali on je uvijek imao razloge za svoje ponašanje. Prije dvije godine mi je pukao film i pozvala sam policiju, majak i brat su naravno bili opet kod mene, ona jadna plače on je sad u zatvoru i nakon par dana mu se vrati. dvije godine je mlati radi policije, na sudu je rekla da se situacija sredila, a mene svaki dan moli da joj nađem stan ( ima mirovinu 1400 kn). U jednom takvom ludilu moj otac je i mom stanu pred mojim malim djetetom počeo nabijati po stolu i rješavati bračne probleme, nako toga moj muž poziva policiju i njih dvojica godinu dana ne komuniciraju, Muž mi zabranjuje da više majku dovodim u stan i da se u to mješam. Majci sam to rekla, Svaki put kad je frka kuda da idem daj mi pomozi nemama kuda, kada kažem neznam, majka mi pomogne pa kaže " ja se idem ubiti". Cijelo to vrijeme moj brat to gleda trp, ja ga svaki dan vodim u centar u kojem je na dnevnom boravku. Prije dva tjedna majka je opet otišla dpk sam ja bila na godišnjem, naravno opet sam joj osigurala sklonište, ovaj puta se ne želi vratiti. u banci smo joj otvorili račun za mirovimu, bila sam s njom u centru, tražim joj advokata, stan. Brat je kod mene. Otac je okrivljuje u svom ludilu, uništila mu je život, on ima 70 godina. nezzna kuhat, prat, pospremat, gdje mu stoje košulje itd. Tko će to njemu, vjerojatno ja, Ponaša se kao da on uopće nije kriv, pljuje po majci i mene pokušava okriviti za sve. jer ja sam zvala policiju, ja sam nju štitila.... A ja se ubijam od nervoze, neznam kako postupiti, što napraviti, da se sve to sredi. Imama osjećaj da ću puknut, a za svoga sina i muža uopće ne stignem naći minutu za igru, smijeh, ljubav. Što napraviti s ocem da shvati da griješi, jer sad kad dobije poziv od centra i suda, podivljat će.

sunce35
17.08.2008., 17:01
....


A u kojoj ti drzavi zivis slovo?

edit:mislim jel na zapadu ili dole kod nas?

slovo17
17.08.2008., 17:53
A u kojoj ti drzavi zivis slovo?

edit:mislim jel na zapadu ili dole kod nas?

evo tebe opet sunce, poslušala sam tvoj savjet, pa sam i tu potražila razmišljanja, Živim tu u našoj ljiepoj domaji HORVATSKOJ. a zašto?

sunce35
17.08.2008., 18:25
evo tebe opet sunce, poslušala sam tvoj savjet, pa sam i tu potražila razmišljanja, Živim tu u našoj ljiepoj domaji HORVATSKOJ. a zašto?

Ja evo me:)

Pa da znam jel zivis u drzavi koja ima jak socialni sistem koji moze od tebe preuzeti dio odgovornosti, kako za oca tako i za majku. Ne znam jel ima u toliko mogucnosti u Hrvatskoj, ne vjerujem.

Nadam se da ce ti se javiti neko ko vise zna o tome svemu.

A otac naravno nebi na lijecenje jer on nema problem:(

Uglavnom misli na sebe i svoju porodicu. Mogla bi ti se familija raspasti jer i tvoj muz koliko god bio dobar vjerovatno ima neke granice(sto ej i pokazao) sto uopste nije negativno.

slovo17
17.08.2008., 21:26
Ja evo me:)

Pa da znam jel zivis u drzavi koja ima jak socialni sistem koji moze od tebe preuzeti dio odgovornosti, kako za oca tako i za majku. Ne znam jel ima u toliko mogucnosti u Hrvatskoj, ne vjerujem.

Nadam se da ce ti se javiti neko ko vise zna o tome svemu.

A otac naravno nebi na lijecenje jer on nema problem:(

Uglavnom misli na sebe i svoju porodicu. Mogla bi ti se familija raspasti jer i tvoj muz koliko god bio dobar vjerovatno ima neke granice(sto ej i pokazao) sto uopste nije negativno.

Socijalni sistem, ha ,ha,ha izvrsno radi, zato u zadnje vrijeme imamo toliko ubojstava i svega što ne valja.
Moj otac ima samo problema jer ga je majka uništila, a on je u životu puno radio, on kao on nema problema nego je jadan.
Da poludiš, znaš polako ali sigurno shvačam da moram podhitno jasno i glasno reči da imam svoj život i zatvoriti vrata. tužno ali istinito.

ždralexandrijka
02.10.2008., 22:56
otpili ti svoje roditelji,otac ti je sadist mater mazohist i njima se to sviđa ,jer je to njihov način komunikacije.Svađali bi se oni i tukli i da tebe sutra udari kamion i crkneš...sorry na brutalnom riječniku ali tako,nisi ti njihova spasiteljica...gledaj ti svoj brak a oni kako su se ukopali neka se iskopaju.Nisi ti njihova mama a oni tvoja luda djeca da riješavaš njihove probleme.Zahvali Bogu šta si se udala i odvojila......Nemoj im se ni javljat,mater neka uzme palicu pa ga šišne po glavi,možda se osvijesti.......:mig:

_nobody_
03.10.2008., 03:09
A ja se ubijam od nervoze, neznam kako postupiti, što napraviti, da se sve to sredi. Imama osjećaj da ću puknut, a za svoga sina i muža uopće ne stignem naći minutu za igru, smijeh, ljubav. Što napraviti s ocem da shvati da griješi, jer sad kad dobije poziv od centra i suda, podivljat će.

Ne moze se to srediti, otislo je predaleko... Jednostavno su se okolnosti slozile tako kako NE treba, a sve vreme ovoga sveta je potroseno... :flop:

Nemas izbora nego da seces. Koga i sta, nemam pojma, ali ako ne budes sekla, grana na kojoj sedis ti sa tvojim muzem i sinom ce puknuti, i svi cete otici u propast... Balast tvoje Proslosti se nakacio svima vama na pleca, i taj balast polako pocinje da bude nepodnosljiv... Poput nakovnja je, vezan za vas, a vi pokusavate da plivate kroz Okean Zivotu i da se odrzite na povrsini...

Da sam ja na tvom mestu, to bih resio po kratkom postupku: otac MORA u socijalni centar, na sud i na prinudni odmor, jer DRUGACIJE ne moze. Tvoja majka mora u prihvatiliste, a brat u specijalnu ustanovu. Ne kazem da treba da ih se potpuno odreknes, ali ces MORATI da ih distanciras... Udaljis iz epicentra svog zivota, drugim recima da pocnes da treniras strogocu!

(jos cu ti nesto reci, nesto sto imas, a MOZDA ne umes da cenis: muz ti je zlatan, da si ga svecom trazila, takvog NE bi nasla!) :top:

_nobody_

Joanna4
03.10.2008., 07:21
Ah, nobody, pjesnice... bas si to lijepo napisao.
Strasno... Sto napraviti s ocem? Tko je cije dijete? Gadi mi se to kad te netko je.., i onda se jos ti osjecas krivom i hoces pomagati nekome tko ti unistava zivot. :trk: u zagrljaj muzu!

router
04.10.2008., 10:59
slovo17: Slično djetinjstvo imala je i moja majka. Otac poljoprivredni radnik, majka kućanica i isto tako u "slobodno" vrijeme radi na zemlji i dvije kćeri (mlađa je moja majka).

I sve skupa to izgleda prosječna obitelj na selu... ali otac (moj djed) je pio.
I to ne u normalnim količinama, već bolesno ispijanje čak i koma kad nije u stanju ispeći rakiju ili napraviti vino.
To je nekad znalo trajati čak i po 2 tjedna, ne bi uopće jeo, samo pit, pit i pit.
Taj ciklus od 2 tjedna besprestanog pijenja zaustavilo bi samo riganje krvi.
Tek kada bi počeo povraćati krv shvatio bi da je dosta... ali samo nakratko.

I u tom ozračju prošlo je djetinjstvo moje majke i tete.
I one su se udajom maknule od svega, ali kada bi došle u posjet preko blagdana uvijek bi se iznova ponavljalo i prisjetile bi se svog djetinjstva.

Jedina svjetla točka u svemu tome je što on nije nikoga tukao niti maltretirao ako ga se ne dira.
Pusti ga da pije, ne otimaj mu alkohol iz ruku i neće ti ništa - ali to je dvosjekli mač.
Gledati oca kako se uništava, svoje zdravlje i okolinu, a ne pomoći mu.

Nekada bi moja majka pokušavala s njim i razgovarati o tome, u trijeznim trenutcima.
Nešto bi kao čitala u novinama o alkoholizmu, pa onda počela razgovor "pa ja stvarno ne shvaćam kako netko može toliko piti, uništavati svoje zdravlje i svoju obitelj takvim ponašanjem...", a on ko najveći svetac "pa eto vidiš ni meni takvi ljudi nisu jasni, to nije normalno ponašanje, kako netko može biti takav".
To je bilo ono čisto poricanje problema, kao da sam sebe pravi budalom.

On je i dan danas takav, u vrijeme progonstva uopće nije pio, a kad su se opet vratili u svoje mjesto, svake jeseni kada je berba grožđa nema sretnije osobe na svijetu od njega. Srećom pa to traje samo dok je alkohola u kući i dobro je i to što je čak ovih zadnjih par godina prihvatio da mu baka daje alkohol na "doze", svaka tri dana po jedna doza.
Baka nikad nije razmišljala o razvodu jer se u njihovo doba razvod nije događao.
To je onaj konzervativni odgoj gdje žena trpi bilo kakve patnje u braku, ali ipak se ne razvodi. S godinama se baka već naučila nositi s tim tako da sigurno neće ni sad pod stare dane razmišljati o tome (o razvodu).

Eto i to je još jedna od milijun priča i života u obitelji alkoholičara.

No da se mi vratimo tvom problemu...

Tvog oca se ne može izliječiti, pogotovo što pije cijeli život, to piće toliki je veliki dio njega da nema šanse da prestane.
Ali ima pomoći osobama pored njega.
Tvoja majka kao prvo mora odlučiti želi li jednom zauvijek prekrstiti s njim, jednostavno otići od njega i nikad mu se više ne vraćati.
To joj je sigurno teška odluka, ali ako se samo prisjeti kako ju je tukao i maltretirao, mislim da će joj život u mirnom okruženju ipak biti draži.
Brat bi trebao, ako je ikako moguće ostati uz majku, a ako ne tada bi trebao otiči u nekakvu stručnu ustanovu gdje bi ga mogli vi ostali posjećivati.

Kada pomogneš majci i bratu, s ocem ozbiljno razgovaraj, i taj razgovor ne treba biti onog tipa 'ako budeš dobar mama i brat će ti se vratit' jer to očito ne funkcionira, već mu reci da ako želi održavati ikakve kontakte s tobom i tvojom obitelji mora se bar djelomično mijenjati.

A to znači, ako misli doći u tvoj stan ne smije biti pijan.
U tvom stanu nema šta istjerivati pravdu i lupati po bilo čemu.
Ako ima kakvih problema može ti se obratiti, ali ti problemi ne smiju biti vezani uz majku, brata ili alkohol.

Znam da se ovo sada čini malo (pre)strogo, ali ako želiš vratiti mir u svoj život to je jedini način, svo troje ih trebaš "zbrinuti" da bi sama mogla dalje nastaviti sa životom.

Pozz i sretno! :)

Aurelié
04.10.2008., 16:52
možda ima ljudi koji su imali sličnu situaciju, iskustva drugih će mi dobro doći.
Kao dijete živjela sam u obitelji u kojoj je prema van sve bilo ok. Otac je puno radio, čest izbivao iz kuće, a kada bi bio kod kuće ovisno o njegovom raspoloženju svi smo morali tako plesati. Bilo je više galame, tuče, svađe nego nekih sretnih trenutaka. Majka se mirila sa situacijom i to prikrivala, a razlog ja mala i brat koji je metalno retardiran ( nemoćan da se sam brine o sebi, ne zna čitati, pisati ...), naravno nije imala sredstava za život. Istrpila sam djetinjstvo, završila fakultet i našla izlaz u udaji, ali ostala živjeti kod staraca. Nakon 6 mj. odlazim s mužem jer je bilo ne izdrživo moj otac dobro da nije išao s nama u krevet. Vrlo ljiepo me ispratio iz kuće " OSTAVLJAŠ BOLESNOG BRATA, MAJKU I OCA ZBOG JEDNOG KU...). Neko duže vrijeme nismo komunicirali, otac je prvi pokucao na vrata ali s maskom nama sve u cijeću, a iza leđa protiv nas. Majci postaje neizdrživo on sve više pije tuče maltretira, ne želi to dati u javnost ali moli da ja razgovaram s njim. Počela je dolaziti k nama a on bi za par dana zvao da se vrati, uvijek isto ja mu pričam da to ne radi, da već jednom živimo u miru, ali on je uvijek imao razloge za svoje ponašanje. Prije dvije godine mi je pukao film i pozvala sam policiju, majak i brat su naravno bili opet kod mene, ona jadna plače on je sad u zatvoru i nakon par dana mu se vrati. dvije godine je mlati radi policije, na sudu je rekla da se situacija sredila, a mene svaki dan moli da joj nađem stan ( ima mirovinu 1400 kn). U jednom takvom ludilu moj otac je i mom stanu pred mojim malim djetetom počeo nabijati po stolu i rješavati bračne probleme, nako toga moj muž poziva policiju i njih dvojica godinu dana ne komuniciraju, Muž mi zabranjuje da više majku dovodim u stan i da se u to mješam. Majci sam to rekla, Svaki put kad je frka kuda da idem daj mi pomozi nemama kuda, kada kažem neznam, majka mi pomogne pa kaže " ja se idem ubiti". Cijelo to vrijeme moj brat to gleda trp, ja ga svaki dan vodim u centar u kojem je na dnevnom boravku. Prije dva tjedna majka je opet otišla dpk sam ja bila na godišnjem, naravno opet sam joj osigurala sklonište, ovaj puta se ne želi vratiti. u banci smo joj otvorili račun za mirovimu, bila sam s njom u centru, tražim joj advokata, stan. Brat je kod mene. Otac je okrivljuje u svom ludilu, uništila mu je život, on ima 70 godina. nezzna kuhat, prat, pospremat, gdje mu stoje košulje itd. Tko će to njemu, vjerojatno ja, Ponaša se kao da on uopće nije kriv, pljuje po majci i mene pokušava okriviti za sve. jer ja sam zvala policiju, ja sam nju štitila.... A ja se ubijam od nervoze, neznam kako postupiti, što napraviti, da se sve to sredi. Imama osjećaj da ću puknut, a za svoga sina i muža uopće ne stignem naći minutu za igru, smijeh, ljubav. Što napraviti s ocem da shvati da griješi, jer sad kad dobije poziv od centra i suda, podivljat će.

Mda, slična situacija. Doduše moji su se na vrime rastavili pa ja sad živim s mamom a onaj se iša liječit par godina pa se sad viđamo četiri puta mjesečno. Bojim se da će to postati sve rjeđe jer se on u zadnje vrime puno prominija i ja to sve još ne mogu posložit u glavi pogotovo zato jer o rastavi i životu prije nje znam samo ono što mi oni kažu i neke sitnice kojih se sjećam. Međutim meni najviše smeta ovo šta san ti boldala. Kad mi počne nabijat na nos da zašto ga je mater ostavila, bolesnog čovika, dođe mi da mu zalipin tavu u glavu. Al' dobro nije ode riječ o meni.

Ja bi na tvom mjestu, k'o što router kaže, svih troje zbrinula. Ne znam kolike ovlasti tu ima zakon kod očevog slučaja, ali prijavom bi on trebao završiti u zatvoru/ludnici. Konkretno tu nešto može majka učiniti. Ona prvo triba odlučit otić ća od njega. To je stvarno težak korak, al ako je moja mater mogla i ako su milijun drugih žena mogle , može i ona. Ako joj nije stalo toliko na sebe, neka misli na svog sina, tvog brata. Kad se odsele od njega, pa makar u centar za socijalnu skrb, neka ga tuže ili nešto. Sorry ali nisan baš upućena u zakonske procese pa ti ne mogu nesto konkretnije reci:)

uplasen
06.10.2008., 02:12
trebas pod hitno prestati vidjati oca ... zar ne vidis da on samo manipulise tako s tobom , kada se pravi da je bespomocan ili kad okrivljuje tebe i slicno ...
zeli da ti nabije osjecaj krivice da bi ga ti poslusala i da bi bilo opet po njegovom ...
inace i ja sam u svojoj porodici imao alkoholizam tako da znam kako je odrastati u takvoj atmosferi ...
a mamu nagovori da se konacno razvede i odseli ...
a oca nemoj ni vidjati , samo glumi kako bi manipulisao tobom ...
pa zar nakon svega sto ti je uradio trebas da ga sazaljevas .... i on se nikada nece promijeniti nemoj se nadati tome ...

Hotimir
24.11.2008., 19:27
Pozdrav svima koje je zainteresirala ova tema. Pišem o njoj jer sam na forumu pročitao par tema o alkoholizmu, i, ponukan time, odlučio svoje znanje i iskustvo prenijeti ovdje, da ljudi iz zablude i neinformiranosti, umjesto pomoći, čovjeku odmognu. Liječeni sam alkoholičar, a bio sam na liječenjima u vinogradskoj i Jankomiru šest puta. Pio sam 18 godina, a sada sam suzdržnik (alkoapstinent) sedam godina. Imam 41 godinu i najljepše godine svoga života proveo sam u alkoholizmu. Da vas ne rasplačem sada sa mojom životnom pričom, jer to mi nije namjera, podastrijeti ću nekoliko osnovnih stvari što se mora znati o alkoholizmu (temeljeno na medicinskim verifikacijama) jer ljudi nažalost premalo pažnje posvećuju ovoj pojavi, a zadnjih godina stanje u Hrvatskoj po pitanju alkoholizma je alarmantno. Posredno ili neposredno alkoholizmom je u Hrvatskoj zahvaćena 1/3 stanovništva, što su vrlo zabrinjavajući podaci.
1. Što je alkoholizam, definicija alkoholizma.
Alkoholizam nema definiciju. Nije pronađena niti jedna s kojom bi se svi alkoholozi složili i potvrdili kao definiciju. Temeljne suprotnosti nastaju već kod prve riječi poslije onoga Alkoholizam je... dali bolest ili način, stil života pojedinca, medicina nema odgovor. Nekakva štura formula alkoholizma, više informativna bila bi: Alkoholizam je bolest koja nastaje uslijed prekomjernog pijenja alkoholnih pića, pri čemu dolazi do fizičkih oštećenja organizma, psihičkih poremećaja te radnih, obiteljskih i socijalnih problema. U zadnje vrijeme sve više se o alkoholizmu govori kao o načinu života, stilu življenja koje je odabir pojedinca. Pa sad vi znajte šta je alkoholizam!?
2. Dali je alkoholizam izlječiv?
Tu medicina ima odgovor: Kod kronične, recidivirajuće bolesti kao što je alkoholizam nije pronađeno medinkamentozno niti terapijsko sredstvo koje bi dovelo do faze potpune izlječivosti.
3. Može li se alkoholičar sam odlučiti na prestanak opijanja i dalje piti umjereno, u granici društvene potrošnje?
Nemože! Nikada!
Dakle, ovo su krucijalne stvari, nepobitne činjenice od kojih treba krenuti u svaku daljnju raspravu. Doznali smo da je alkoholizam još neistražena bolest, da je neizlječiva i da alkoholičar ne može sam prestati piti.
I ŠTO SAD????
S pravom ćete se zapitati: pa jel ovaj čovjek pijan?
No, pazite sad još i ovo:
Nisam okusio niti kapi alkohola punih sedam godina (23. 11. 08.točno navršeno), ne mislim više nikad u životu ni primirisati alkohol, a za sebe tvrdim da sam alkoholičar ovisnik i da ću to biti do kraja života bez obzira pio ja ili ne ( za ovu moju tvrdnju imam i medicinsku dokumentaciju dg. aetilismus cronic.)
Vidite, ovime sam želio skrenuti pažnju da se po pitanju alkoholizma nemože nemušto i nestručno polemizirati, nego je treba shvatiti vrlo, vrlo ozbiljno jer je velika prijetnja koja zahvaća sve dobne skupine, muškarce, žene, profesore, šljakere, doktore! (znam dvojicu koja su bila sa mnom na liječenju)
itd. Za alkoholizam ne vrijedi: to se događa nekom drugom. To se može dogoditi i u mojoj blizini. Meni osobno je jako, vrlo jako žao današnjih djevojaka i mladića koji nažalost sve više tonu u ovisnost, a s obzirom na moje životno iskustvo mogu intimno reći: To je nešto strašno.
Ima još puno toga, ali evo, mislim da sam pomogao forumašima koje muči ovaj problem i koji bi pomogli a ne znaju kako, sa ovih par smjernica, ove tri točke koje su abeceda uvoda u alkoholizam. Ako nekoga bilo što zanima slobodno neka se obrati i ja ću dati odgovor, naravno u obliku pojašnjenja a ne psihološko-terapijski, jer nisam studirao psihijatriju nego opijanje.

gerbengoy
24.11.2008., 19:47
Sama nisam ovisnik o alkoholu, ali prema informacijama koje sam u toku svog zivota saznala ispada da:
Alkoholizam je teska ovisnost. Mijenja strukturu licnosti. Osoba ne pije vise iz hira ili inata, a pice vise smiruje posljedice manjka alkohola nego sto donosi ugodu. Cudesne metode nema;
prekid konzumacije ne ubija zelju za alkoholom, osoba postaje apstinent u vjecnoj borbi protiv alkohola. :(
Volja i dobra motivacija osobe olaksati ce tu borbu, ali ta motivacija mora biti zaista jako velika jer u pitanju je pravi pakao kroz koji ovisnik prolazi i koji ga nikad u potpunosti ne napusta. Zbog svega toga navedenog, namece se jedno vise egzistencijalno pitanje, ima li sve to smisla? ,a to je pitanje na koje svatko sam mora naci odgovor, tj. pronaci si smisao.

Osuda okoline, prinuda, ucjena i prisila na ljecenje (u fizickom ili moralnom smislu) ne mogu nadomjestiti smisao, koji osoba mora sama pronaci.
To nije lako i nije cudo da ga mnogi nikad ni ne pronadju.

Taj tekst sam vec napisala na jednoj drugoj temi.
Sto mislis o njemu, Hotimire?

JEDEM ŠKAMPE
24.11.2008., 20:13
Sreća pa sam prestao pit !:lol::rofl:

shiza
25.11.2008., 08:32
Ova teme me dosta interesira.

Hitomire imam neka pitanja za tebe:
1. Šta te je nagnalo da se počneš liječiti?
2. Da li si svojevremeno pio svaki dan, tj. da li si mogao izdržati neko vrijeme bez alkohola i kojiko dugo, ili si težio k dipsomanijskom pijenju?
3. Kada si stvarno i sam svatio da imaš problem?
4. kaže se da je alkoholizam obiteljski problem, koliko je tebi obitelj pomogla?
5. Misliš li da je alkohol droga?

Bilo bi lijepo lada bi se na ovu temu javio još netko tko je u obitelji uspješno riješio taj problem, kao i ljudi koji se s njim bore.

Ipanema
25.11.2008., 08:50
Najgora stvar kod alkoholizma mi je to sto je to opceprihvaceno ponasanje.

arna
25.11.2008., 11:08
3. Može li se alkoholičar sam odlučiti na prestanak opijanja i dalje piti umjereno, u granici društvene potrošnje?
Nemože! Nikada!


Ovo mi je jasno. Ali imaš li možda iskustva da li, kako i što učiniti da privoliš alkoholičara ( koji i sam priznaje da je alkoholičar), da ode na liječenje? Može li uopće netko sa strane imati uticaj na alkoholičara, ako ovaj ne iskazuje volju za mijenjanjem svog stanja?

Astrice
25.11.2008., 11:48
Ovo mi je jasno. Ali imaš li možda iskustva da li, kako i što učiniti da privoliš alkoholičara ( koji i sam priznaje da je alkoholičar), da ode na liječenje? Može li uopće netko sa strane imati uticaj na alkoholičara, ako ovaj ne iskazuje volju za mijenjanjem svog stanja?

E ovo je dobro pitanje. Moj alkos je srećom pod zemljom dvije godine.Al mislim da bi se trebalo pobrinut za djecu alkoholičara.
http://djecaalkoholicara.blog.hr/

nar.kO
25.11.2008., 12:00
E ovo je dobro pitanje. Moj alkos je srećom pod zemljom dvije godine.Al mislim da bi se trebalo pobrinut za djecu alkoholičara.
http://djecaalkoholicara.blog.hr/

:grli:

Astrice
25.11.2008., 12:07
Mislim da svi manje više provedu najlješpše godine u alkoholu tako da ti Hotimire nisi iznimka gledajući realno.

Hotimir
25.11.2008., 16:29
Evo drago mi je da ima altruista i racionalnih ljudi koji su žrtvovali bitak svoje pažnje za društvenu zajednicu kojoj treba razumijevanja. Možda nešto i napravimo, tj. ovo što pišemo zasigurno nije bez veze. Ako barem jednom ljudskom biću pomognemo, puno smo napravili.
gerbengoy: potpisujem sve što si napisala. Uštedjela si meni kucanja po tipkovnici. Nastavljem tamo gdje si stala: Sam prestanak konzumiranja alkohola, dakle da se organizam očisti i regenerira (ovisi koliki je stupanj fizičkog oštećenje-nebi sad o tome), pa bilo to i na duži vremenski period, dapače doživotno, potpuno je kontra učinak, treba ga izbjegavati, štoviše tim činom nismo ništa postigli i žali Bože što taj alkić ne pije. Bolje je u tom slučaju da mu damo opet piti a ne da se jadan čovjek muči.
Shiza, Arna: Niti jedan alkoholičar ne ide dobrovoljno na liječenje, niti sam ima želju, motivaciju, kakogod, da se riješi alkohola. Pa njemu taj prividni svijet savršeno odgovara. Pa zašto ga onda mijenjati? Dali ideš zubaru ako te ne boli zub? Ne ideš. Pa dali si onda išao dobrovoljno zubaru. Nisi. Zašto? Pa zato jer te bolio zub i bio si prisiljen na to. Isto je i sa alkoholičarem. Dolazi na liječenje ako je u preddelirantnom stanju, ako mu je organizam toliko intoksiran da više ne može piti, ili ga okolina (posao,žena itd) toliko pritišću da više nema izlaza. Dakle- nikada dobrovoljno neće ići niti jedan!
Ja sam pio svaki dan ali nema nikakve razlike između svakodnevnog i dipsomanskog pijenja jer obje metode zagorčavaju život i meni i ljudima koji me okružuju.
Alkoholizam je bolest koja je nastala isključivo u obitelji, zbog obiteljskih poremećaja, i tu se kriju razlozi zbog čega je došlo do ovisnosti, što je individualno.
Ipanema: Točno. Sportaši reklamiraju pive, muzičkim sastavima sponzor je neka pivovara, pokrovitelj nogometnog prvenstva je karlovačko, primjera je bezbroj. A za time se povodi omladina. I što mi sad tu možemo? Da dignemo pivovaru u zrak? Mi tu ne možemo ništa. Toga je bilo i bude. Ali mi tu niti nećemo ništa. Ako mora tako biti, neka onda bude.
Astrice, r.kO: To je meni najviše žao, i to je najstrašnije od svega što u brakovima gdje ima alkoholizma najviše stradaju djeca. Zbog toga sam se ja aktivirao na poljima suzbijanja alkoholizma, jer mi žao te nevine djece.
Drage moje forumašice i forumaši, drago mi je da napredujemo. Evo onda moj današnji prilog kao početi sa rehabilitacijom alkoholičara.
Uzmimo za primjer mene kao alkoholičara i moju mamu kao užeg člana obitelji. Ona ne voli alkohol, ja ga volim. Ona bi ga najradije suzbila svugdje na svijetu, da ga nestane, ja nebi. Ona ga mrzi, ne podnosi, neće ni čuti ni raspravljati niti bilo što o njemu znati, ja ga volim. Njoj je to najveći neprijatelj, meni najbolji prijatelj. I kako da mi riješimo odnose, izgladimo poremećaj do kojeg je došlo ako se u krucijalnim stvarima, od onog od čega treba početi, ne slažemo? Nikako. Međutim, pronašli smo metodu. I ona je zavoljela alkohol. Tako da ga sada volimo i ja i ona. Shvatila je da alkohol nije uzrok mome dugogodišnjem nezadovoljstvu. Krivac je bio negdje drugdje.

Astrice
25.11.2008., 16:52
Moj otac je srećom umro prije dvije godine,ali ja sad moram kak se kaže sanirati posljedice.Ali gledam svoju sestričnu. Njen muž voli popit i iako je vidjela svog ujaka na djelu paa i ljetovala s njim ona se neće razvest,a sin joj ima 4 godine. Nije da bi ona tada spala na prosjački štap jer ima dobru plaću ali...

nina plus
25.11.2008., 17:51
zanima me tvoje iskustvo o ponašanju obitelji.Tolerirati i razumijeti tu bolest ili biti krut i postaviti ultimatum?Najčešće se potroši puno godina u obećanjima a opet kako na početku bolesti ne dati priliku.Dali ti ljudi zamjenu tu ovisnost s nekom drugom nakon liječenja?

Maslina
25.11.2008., 17:59
Moj otac je srećom umro prije dvije godine,ali ja sad moram kak se kaže sanirati posljedice.Ali gledam svoju sestričnu. Njen muž voli popit i iako je vidjela svog ujaka na djelu paa i ljetovala s njim ona se neće razvest,a sin joj ima 4 godine. Nije da bi ona tada spala na prosjački štap jer ima dobru plaću ali...

Da, mnogo žena ostaje s alkoholičarem. Važno je reći da je alkoholizam bolest koja pogađa cijelu obitelj. Djeca kao ti i ja osjećaju posljedice dugo, supružnici sami razvijaju bolest suovisnosti (ne znam kako se prevodi codependency), djeca često i sama postaju alkoholičarima i vrzino kolo ne prestaje.
U kraju odakle sam alkoholizam je stil života gotovo svake obitelji, a pijenje teškog alkohola je nešto na što se (uglavnom) muškarci potiču i nešto što određuje njihovu muškost.
Ja dolazim iz duge loze alkoholičara, djed, otac, brat....tko zna dokle to ide. Nemam previše razumijevanja za alkoholičare i nemam iskreno nimalo sažaljenja prema njima. Da mi netko dođe i kaže da je alkoholičar i da treba novac za izlječenje, rekla bih mu da može krepat što se mene tiče.
Znam da to nije ljepo i da je alkoholizam bolest, ali svi smo mi odgovorni za svoje postupke i kad već imamo slobodnu volju i moć rasuđivanja, bio bi red da se i ponašamo u skaldu s tim. Ljudi koji biraju decilitre tekućine s udjelom alkohola ispred sreće svojih najmilijih za mene nisu ljudi.
Evo, čim pišem o tome, odmah se uzrujam i zapjenim :)
Čestitam pokretaču teme što je prestao s uzimanjem alkohola i želim mu svu sreću u živou i ustrajnost u apstinencijji.

Astrice
25.11.2008., 20:40
Na forumu Djeca alkoholičara ,a i na blogu isto piše da alkoholoizam nije bolest jer bolest je ono što se ne bira. Tipa kak možeš dobrovoljno u neku bolest.Ali postoje bolesti ovisnosti to je činjenica.Jedino što zamjeram svojoj mami je što se nije razvela,a s druge strane je plus što je pobacila dvaput i to baš iz tog razloga. Moji su se vjenčali kad je majka bila u trećem mjesecu trudnoće.A inače moj otac ima alkosa u familiji sa obje strane.

gerbengoy
25.11.2008., 23:52
Na forumu Djeca alkoholičara ,a i na blogu isto piše da alkoholoizam nije bolest jer bolest je ono što se ne bira. Tipa kak možeš dobrovoljno u neku bolest.Ali postoje bolesti ovisnosti to je činjenica.

Tesko je reci kad prestaje ovisnost, a kad pocinje bolest. :mig:


Ima vise vrsta alkoholicara, kad se ta rijec spomene, ljudima obicno na pamet pada socijalni slucaj koji maltretira obitelj, agresivac i propalica, dosta cest na nasim, balkanskim prostorima.

A ima ih koji su alkoholicari bez vidljivih problema, nisu nasilni, nemaju novcanih teskoca, cak nikad nisu ni jako pijani.

Znala sam jednog takvog pojedinca.
To je osoba u cijoj obitelji svi piju, ali nitko nikad nije mortus ni agresivan, uvijek alkohola koliko hoces, alkohol se stalno nudi, degustira, obiteljske legende vezane su za alkohol :D on je prisutan u najranijim sjecanjima te osobe i to u pozitivnom svijetlu.
Mislim da je neumjesno i traziti jednu takvu individuu da se odvikne od alkohola, jer to bi znacilo da se mora odviknuti i od svoje obitelji (koja bi vjerovatno to dozivjela kao izdaju, ili bi se javio osjecaj srama) i od svoje proslosti i od sebe samoga, na neki nacin. :ne zna:

Astrice
25.11.2008., 23:57
Istina alkohol uvijek uparuju sa agresijom. Pa kako netko može bit alkos a nije agresivan.

lola7
26.11.2008., 00:30
Istina alkohol uvijek uparuju sa agresijom. Pa kako netko može bit alkos a nije agresivan.

alkos u različitoj fazi,stadiju alkoholizma-ovisno o njegovim psih-fiz predispozicijama.

MOLOKAI
26.11.2008., 06:50
Ako osoba koja boluje od alkoholizma naglo prekine uzimanje alkohola dozivjet ce DELIRIUM TREMENS.

Zato su na bojistu vojnicima koji su bolovali od alkoholizma lijecili delirium tremens ne sedativima (kojih nije bilo) nego alkoholom! (kojeg se dalo nac'i).

Astrice
26.11.2008., 06:59
Pa sad ovisi kolki je staž.Moj vrend se prije par godina izlječio od alkoholizma,ne dobrovoljno i iz drugog puta.Zato jer mu je došlo iz glave u guzicu. Ali znam da je bio antabus. Ne znam jel ga još uvijek pije jer više nismo u kontaktu,on ima 30 godina.

normall
26.11.2008., 14:09
2. Dali je alkoholizam izlječiv?
Tu medicina ima odgovor: Kod kronične, recidivirajuće bolesti kao što je alkoholizam nije pronađeno medinkamentozno niti terapijsko sredstvo koje bi dovelo do faze potpune izlječivosti.

pozdrav Hotimire, no prva stavka pa netočna.
alkoholizam JE izlječiv i postoji bezbroj medikamentozno psihološko-psihoanalitičkih postupaka kojima se suzbija psihološko-fizička ovisnost o alkoholu.
3. Može li se alkoholičar sam odlučiti na prestanak opijanja i dalje piti umjereno, u granici društvene potrošnje?
Nemože! Nikada!

druga pogreška.

alkoholičar može prestati piti sam i to bez medicinske pomoći, bezbroj je ljudi koji su se odlučili na taj korak, a nikad nisu liječeni ni ambulantno, ni bolnički, lijekovima itd, jednostavno emocionalno sazriju i lupi im iz guzice u glavu da će ako nastave lokati umrijeti ko stari pregaženi pas u nekom kanalu.

Nisam okusio niti kapi alkohola punih sedam godina (23. 11. 08.točno navršeno), ne mislim više nikad u životu ni primirisati alkohol, a za sebe tvrdim da sam alkoholičar ovisnik i da ću to biti do kraja života bez obzira pio ja ili ne ( za ovu moju tvrdnju imam i medicinsku dokumentaciju dg. aetilismus cronic.)
Vidite, ovime sam želio skrenuti pažnju da se po pitanju alkoholizma nemože nemušto i nestručno polemizirati, nego je treba shvatiti vrlo, vrlo ozbiljno jer je velika prijetnja koja zahvaća s

tvoja dijagnoza "kronično" ne znači da si vječni alkoholičar, već si za razliku od akutnih dipsomanskih pijanaca, pio dugo vremena (dakle poremećaj traje duže vrijeme i zato se zove kronični alkoholizam).
svaka bolest koja traje duže vrijeme jest "kronična", što ne znači da je neizlječiva.

drago mi je što ne piješ, no shvati da nisi bolestan i ne moraš plakati nad svojom sudbinom.

sretno !

memona
26.11.2008., 15:10
Zašto ja moram prebrojati skaline svaki put kad se napijem?

Maslina
26.11.2008., 17:36
Na forumu Djeca alkoholičara ,a i na blogu isto piše da alkoholoizam nije bolest jer bolest je ono što se ne bira.

Naravno da piše, kad je to moj blog, a i forum posjećujem valjda ja jedina :D.
Uglavnom, to je samo moj stav, a ne neko stručno mišljenje jer sam još uvijek jako ljuta na umrlog oca i ne podnosim ljude koji maltretiraju cijele obitelji i onda se opravdavaju da je to samo bolest.

Hotimir
26.11.2008., 18:41
Dali je alkoholizam bolest ili stil života - dakle odabir pojedinca, vrlo je diskutabilno, i svatko može uzeti mišljenje za koje smatra da je ispravno, oko toga ne treba polemizirati.
Kada bi se ja sada napio i nastavio piti, onda bi to već bio moj izbor. Ali u ranim počecima pijenja, i poslije kad se razvila ovisnost, to nije bio moj izbor.
Kultura pijenja je civilizacijski doseg koji ima jednu svoju ugodnu, kulturnu dimenziju. Alkoholičar nakon prestanka pijenja NE MOŽE VIŠE BITI DRUŠTVENI POTROŠAČ, ODNOSNO UMJERENI PILAC, tj i najmanja čaša vraća ga u alkoholizam. Zato jer je OVISNIK O ALKOHOLU i ČITAV ŽIVOT ĆE BITI OVISAN,
te je jedino rješenje za njega radikalna apstinencija. Danas, nakon 6 godina nepijenja moja terapija je:
tableta antabusa ujutro,
tjedni odlazak u Klub liječebih alkoholičara,
prisustvovanje Obiteljskoj terapiji u okviru bolnice.
redovita kontrola kod neuropsihijatra.
I tako do kraja života, ako mislim biti trijezne i pribrane glave. Dakle liječeni alkoholičar (nigdje, ali baš nigdje, nećete neći termin IZLIJEČENI alkoholičar)
mora biti pod permanentrom kontrolom ako svoju bolest želi kanalizirati. Stoga bi Normall morao ući malo dublje u problematiku jer ALKOHOLIZAM JE NEIZLJEČIVA BOLEST. Uspješno se kontrolira uz pridržavanje navedene terapije i to je jedini način koji dovodi do pozitivnih rezultata. Nije to prehlada, pa ću uzet sumamed i za dva dana će proći.
Alkoholičari su hipersenzibilne osobe, dakle nisu po prirodi agresivni, no pod utjecajem alkohola osoba gubi svijest, zdrav razum i pretvara se u čudovište. To se može desiti svakoj osobi, hoću reći da ne vrijedi tvrdnja da su svi alkoholičari nasilnici. Dapače!
Granica alkoholizma je gubitak kontrole, što dugoročno znači živjeti u jednom iluzornom, nestvarnom svijetu i izopačene svijesti, bez jasnog uvida u suvremeni život, ljude, stvari i pojave oko sebe.
Da bi došlo do ovisnosti, potrebno je od 5 -10 god pijenja, tako da mogu neki sami prestati piti, bez liječenja, jer u njihovom razdoblju pijenja NIJE DOŠLO DO OVISNOSTI.
Antabus,esperal (disulfiram) ne daje se osobama koje nisu sigurne u sebe, već isključivo ih prepisuje liječnik, jer u slučaju konzumiranja alkohola na te tablete može doći do smrtnosti.
Znate imam muža alkoholičara koji pije već 20 godina i meni je već prekipjelo, ja ću se rastati od njega, crko da Bog da, đubre pijano, evo Vam ga pa ako se da izlječiti, izlječite ga, a ako ne nek ide onda u ludnicu. A što sam ja učinila u tih 20 godina da sam mirno promatrala kako pije? Kako to da me to nije prije smetalo nego tek nakon 20 god? A sada ćemo ga strpat u ludnicu, ja sa sebe perem ruke za bilo kakvu moju krivicu? Što ga je nagnalo da uz mene pije 20 god? Tko je imao čiju ulogu? Tko je preuzeo čiju ulogu? Jesu li se stvari rješavale dogovorno ili je žena preuzela kontrolu nad svime, pa i na onime što je mužev posao? Dali mi je to pasalo? Ima i tu nečega.

Hotimir
26.11.2008., 19:26
nije, poznajem jako puno alkoholičara koji sami priznaju da su alkoholičari, no kažu "volim piti" i fertig.

ne žele prestati, piju po cijeli dan, redovni su na poslu, kupaju se, peru zube, imaju novaca, obitelj ne trpi zbog njih, nemaju vidljive ekstrapiramidalne probleme, no polako uništavaju organizam jer se to ne može izbjeći.

kojim imenom nazvati takve alkoholičare !!??

Takvi alkoholičari ne postoje.

Hotimir
26.11.2008., 19:30
zaobiđen je na temi problem zašto uopće popiti čašu dvije vina !!??

zna se da kod bilo kojega psihostimulansa (u koje spada i vino) postoji opasnost navikavanja tj. ovisnosti, zato ne bih preporučio osobama do 25 godine života da uopće probaju alkohol.

alkohol djeluje opuštajuće, diže raspoloženje i kod svakog stresa ili problema u životu postoji mogućnost liječenja istih čašom dvije vina, razvija se tolerancija pa treba tri četiri čaše vina, pa litra dvije itd.

u čemu je razlika popiti malo vina, ponekad ili šmrknuti "samo malo" kokaina !!??

.."pa ne šmrkam puno, ne šmrkam svaki dan, samo jednom mjesečno to radim"

to su tipična objašnjenja budućih pacijenata tj budućih ovisnika.

Konačno jedna pametna.

normall
26.11.2008., 20:20
Dali je alkoholizam bolest ili stil života - dakle odabir pojedinca, vrlo je diskutabilno, i svatko može uzeti mišljenje za koje smatra da je ispravno, oko toga ne treba polemizirati.
Kada bi se ja sada napio i nastavio piti, onda bi to već bio moj izbor. Ali u ranim počecima pijenja, i poslije kad se razvila ovisnost, to nije bio moj izbor.

:D

loš izbor ponašanja je UVIJEK "tvoj izbor" i ne postoji opravdanje u smislu; "e malo sam počeo sa društvom cugati pa me obuzelo".
morao si znati da se baviš riskantnim ponašanjem koje može dovesti do ovisnosti.
Zato jer je OVISNIK O ALKOHOLU i ČITAV ŽIVOT ĆE BITI OVISAN,
te je jedino rješenje za njega radikalna apstinencija.

fizička ovisnost o alkoholu u kontroliranim uvjetima prestaje za 14 dana, a psihološka za 45 dana, dakle poslije više nemaš "nagon" ka piću, tako je kod svih alkoholičara, pa i kod tebe, no ima više tipova alkoholičara, pa opet ne bih sve trpao u isti koš.

apstinencija jest potrebna, no potrebno je i raditi na sebi u smislu zamjene loše ovisnosti nekom boljom, tj. zdravijom, kao trčanje, sex itd.

Dakle liječeni alkoholičar (nigdje, ali baš nigdje, nećete neći termin IZLIJEČENI alkoholičar)

da, točno, ta je terminologija uvedena krajem 50-ih godina, no ti je ne shvaćaš.
liječeni alkoholičar, znači da si bio na liječenju od alkohola :kava:, a ne da si "neizlječiv". ti si se izlječio nakon godinu dana nepijenja, al nitko ne zna hoćeš li i kada , pod kojim uvjetima ponovno na "sisu" :)

dakle, trebali bi sačekati tvoju smrt da vidimo jesi li u životu bio samo liječen ili si izlječen od alkohola, daj ne pričaj..molim te :rolleyes:

ALKOHOLIZAM JE NEIZLJEČIVA BOLEST.

nije...
u alkoholizam upadaju emocionalno nezrele osobe, loše kontrolne ego funkcije, loše reakcije na frustraciju, uglavnom emocionalno nezrele osobe.



Alkoholičari su hipersenzibilne osobe, dakle nisu po prirodi agresivni, no pod utjecajem alkohola osoba gubi svijest, zdrav razum i pretvara se u čudovište. To se može desiti svakoj osobi, hoću reći da ne vrijedi tvrdnja da su svi alkoholičari nasilnici.
nisi ti "veličanstveno hipersenzibilan", već si slabić (barem si bio, sad si ok).
netko je "po prirodi" agresivan pijanac, netko je plašljiviji, pa glumi dobricu i veseljaka, a u stvari se boji fizičkog sukoba.


Da bi došlo do ovisnosti, potrebno je od 5 -10 god pijenja, tako da mogu neki sami prestati piti, bez liječenja, jer u njihovom razdoblju pijenja NIJE DOŠLO DO OVISNOSTI.

opet relativno, sve zavisi od osobe do osobe.
znam ljude koji se opijaju po 2-3 dana (vikendom) neprestano već 30-ak godina, ali mogu preko tjedna bez alkohola i ne piju ga.
oni su posebna vrsta alkoholičara kojima alkohol ne sputava socijalne odnose, ne prodaju kuću da bi imali za cugu, ne tuku žene, vole djecu itd...jednostavno imaju "jak" psihički ustroj, emocionalno su zreli i ne dozvole sebi da "propadnu".

Maria Callas
27.11.2008., 04:52
a ja svaki dan po sladoled.... i sad se odvikavam..... a da je tesko.....je.....i ne kontam kako nas je ta priroda napravila.... cim nesto zavolis odmah steti zdravlju.....

kompenzator
27.11.2008., 04:56
Ja volin popit kurac

Astrice
27.11.2008., 10:36
To su pijandure.

edgecrusher
27.11.2008., 11:45
Mislim da svi manje više provedu najlješpše godine u alkoholu tako da ti Hotimire nisi iznimka gledajući realno.

Da su im to najljepše godine, vjerovatno ne bi imali razloga za lječenje.:ne zna:

Astrice
27.11.2008., 12:03
Da su im to najljepše godine, vjerovatno ne bi imali razloga za lječenje.:ne zna:

Pa mislila sam na ranu mladost jer se to gura pod najljepše godine.

gerbengoy
27.11.2008., 12:09
Kada bi se ja sada napio i nastavio piti, onda bi to već bio moj izbor. Ali u ranim počecima pijenja, i poslije kad se razvila ovisnost, to nije bio moj izbor.
Kultura pijenja je civilizacijski doseg koji ima jednu svoju ugodnu, kulturnu dimenziju.

Dobro, nitko ti nije sipao alkohol u usta. :mig:

Da je tako kao sto kazes, svi bi bili alkoholicari, svi do jednoga (izuzev muslimana). :D
Ljudi nude, ali samo je o tebi ovisilo da li ces uzeti i piti i koliko ces i kad piti, to jest koliko si i kad pio.
Odrasla si osoba i zato nema razloga da budes fatalist, sam odlucujes o svojoj sudbini.
Lijepo si napredovao i uspio si se otrgnuti od toga, nadam se da te snaga koju nosis u sebi nikada nece napustiti. :)

Astrice
27.11.2008., 12:52
To ti je ono svi rade pa zašto ne bi i ja. Možda bi i ja lokala da nisam doma imala primjer. Meni to nije dokaz neke čvrstoće,ali svakako jedna od pametnijih odluka u životu.Jer dok ih nemaš bar u familiji ili nekom bliskom frenda nisi pretjerano upoznat s njim. Mi iz prve ruke smo apsolvirali alkoholizam.

shiza
27.11.2008., 14:58
Hm, zanimljiva rasprava. Ali ajmo krenuti od činjenica.

Svakako bi se složila s Hitomirom da je alkoholizam neizlječiv. Alkohol je droga, to je sigurno, i to teška droga. Nakon skidanja s bilo koje droge o kojoj si (bio) psiho-fizički ovisan, pa tako i s alkohola, jedino što možeš napraviti je uspostaviti apstinenciju i jako se potruditi održati ju što dulje, po mogučnosti doživotno. Liječeni alkoholičari su se znali vratiti svome poroku i godinama nakon apstinencije, a za to im je bila dovoljna samo jedna jedina čašica. Prema tome za alkoholizam se nikako ne može reći da je izlječiv, jer se odnos (bivšeg) alkoholičara prema alkoholu do kraja života razlikuje u odnosu na osobe koja nikada nisu bile ovisne.
To je slično kao i s alergijama. Ti se alergena jednostavno moraš kloniti i nema ti druge. Postoje tvari koje ti mogu pomoći da simptome alergena manje osjetiš, ali te ne mogu izlječiti – ti si i dalje alergičan. Isto tako postoje tvari koje blokiraju djelovanje alkohola na tvoj SŽS, ali ti si i dalje ovisan. Dakle alkoholizam je zalječiv u toliko što je apstinenciju moguče uspostaviti, ali se ona mora održavati.
Puno ljudi što se tiče alkohola balansira na samom rubu i ne postoji točna granica nakon koje se može reći – e nakon te čašise ti si postao alkoholičar, mislim da je to svima jasno. A za te ljude koji balansiraju ja bih rekla da imaj problem s alkoholam, ali (još) se ne mogu nazvati alkoholičarima.

gerbengoy
27.11.2008., 15:43
Svakako bi se složila s Hitomirom da je alkoholizam neizlječiv. Alkohol je droga, to je sigurno, i to teška droga. Nakon skidanja s bilo koje droge o kojoj si (bio) psiho-fizički ovisan, pa tako i s alkohola, jedino što možeš napraviti je uspostaviti apstinenciju i jako se potruditi održati ju što dulje, po mogučnosti doživotno. Liječeni alkoholičari su se znali vratiti svome poroku i godinama nakon apstinencije, a za to im je bila dovoljna samo jedna jedina čašica. Prema tome za alkoholizam se nikako ne može reći da je izlječiv, jer se odnos (bivšeg) alkoholičara prema alkoholu do kraja života razlikuje u odnosu na osobe koja nikada nisu bile ovisne.

Tocno. Mislim, da nije tako, ne bi ove teme ni bilo.
Samo sto je onima koji nemaju tu ovisnost to nekako neshvatljivo.

Ja imam kuci nekoliko boca razlicitog alkohola, na vidljivom mjestu i moj je odnos prema njima cool, ne pijem ako mi se ne pije, ponekad uzmem dizestiv, ponekad i casu vise, ali ja sam ta koja kaze kad, kako i koliko.
No, lijeceni bi apstinent pored tih boca imao dojam da ga one zovu i da ga mame i ne bi se opusteno osjecao pored njih.

Isto tako, bilo kakva zabava ili slavlje ne moze proci da se ne nudi alkohol i ja sasvim razumijem kako se oni moraju u takvim trenucima osjecati, ostalima se oci sjaje, a oni moraju vrtiti u rukama casu soka od narance. :(

A, opet, nije dobro da se covjek izdvaja od prijatelja i rodbine.

Jako je tesko, potrebna je izuzetna snaga duha i karakter. I naravno, neka motivacija, neka dobra razbibriga, nesto sto zaokuplja.

England
27.11.2008., 16:56
Ako osoba koja boluje od alkoholizma naglo prekine uzimanje alkohola dozivjet ce DELIRIUM TREMENS.

Zato su na bojistu vojnicima koji su bolovali od alkoholizma lijecili delirium tremens ne sedativima (kojih nije bilo) nego alkoholom! (kojeg se dalo nac'i).

Odmah da znaš ne mora se dobiti delirium trem.kod prestanka upotrebe alk.kod ovisnika.
Delirijum tr. je jedana od mnogobrijnih reakcija kod alkoholne apstinencije.

Hotimir
27.11.2008., 18:01
Ova tema pokrenuta je radi edukacije onih ljudi koji se do sada nisu pobliže upoznali sa alkoholizmom, a koji bi željeli nešto o tome naučiti. Osnove, s obzirom na to da je to vrlo kompleksna i nedovoljno istražena kategorija. Nitko o alkoholizmu ne zna bolje nego sam alkoholičar, zato sam je i pokrenuo, jer obično bi ljudi pomogli, a iz neinformiranosti ne znaju kako. Za njih pišem ove postove, a nikako radi toga da netko plače nad mojom sudbinom. No ako se želimo boriti s protivnikom, treba ga najprije upoznati. Neću više nikoga pobijati, jer to vodi u prepucavanja, a s tim se neće ništa postići. Pozdravljam sve koji su se uključili i koje zanima ova tema.
Čovjek se ne liječi od alkohola, jer alkohol je samo puko sredstvo, nego se liječi od alkoholizma.
Ja i dan danas, u nekim za mene stresnim situacijama, imam nagon, želju i porive za pićem. Onda se sjetim da sam popio antabus, nazovem nekog iz Kluba, pa današnji dan prošao je bez pića. I tako dan za dan, kao i kod svakog od nas.
Prestati piti se može. Dobro kaže Normall da se trebaju pronaći drugi vidovi okupacije i zanimanja, jer meni je oduzeta flaša,ono što mi je najdraže, a što sam dobio zauzvrat?
Samo fizičko nepijenje bilo bi mučenje.
U 6. 7. i 8. mjesecu ove godine bio sam u bolnici Sv. Ivan (Jankomir) na dnevnoj bolnici Odjela za alkoholizam pod dijagnozom:
Dg: Sindrom ovisnosti o alkoholu - prijeteći recidiv F 10.2
Depresivni poremećaj F 32.1
Naravno da nisam popio niti najmanju kap, jer znam kud bi me to odvelo. Radi boljeg sagledavanja ličnosti alkoholičara evo neke citate iz mog otpusnog pisma od 27. 8. 2008. godine:
"U sustavnoj je psihijatrijskoj skrbi naše ustanove od 2000. godine. Bio u više navrata hospitaliziran, a po zadnjoj demisiji prije šest godina potpuno apstinira. Bio je do prije par mjeseci u bračnoj vezi koja ga evidentno dekompenzira.Poradi prijetećeg recidiva po kraćoj se ambulantnoj opservaciji prima na tretman u Dnevnoj bolnici.(...)
Uključen je u terapijsku zajednicu i provodi se socijalno psihijatrijska obrada bazirana na psihoterapijskim postulatima.(...)
Otpušta se u prihvatljivoj remisiji s preporukom nastavka ambulantnog praćenja, uz posjete Klubu liječenih alk, obiteljsku terapiju četvrtkom, a glede medikacije molim Esperal a 500 mg 1/2 tbl, Fevarin a 100 mg 0,0, 1 tbl."
Vidite sada, ja šest godina ne pijem, niti sam napravio recidiv, a moram opet u bolnicu tri mjeseca na (pazite sad) Odjel za suzbijanje ovisnosti, s terapijom većom nego do sada. Pa ako se jedamput izliječiš, čemu onda opet na liječenje ako nisi više ovisan i ako nisi pio?
Zajeban taj alkoholizam.

normall
27.11.2008., 18:52
"bio" sam i ja alkoholičar poslije rata, pa zato znam što pričam i kažem ti da više nisam.

nisam ni u bolnicu išao, sakrivao sam piće po kući i ta sranja, ali "sam" sam se oslobodio toga kada sam psihički sazrio.

u jutro sam se tresao, morao popiti nešto alkohola dok ne odem na posao, tamo sam isto sakrivao boce itd..bla..bla...bla..bla (uvijek ista priča)

prestao sam s tom "aktivnošću" prije desetak godina, no i dan danas popijem koje pivo, al` jednostavno me na 3 piva može natjerati samo dragi Bog, a ne moja pohlepna guzica koja bi htjela 15 piva :D

ne žudim za alkoholom, biram društvo, ne idem na nikakve sastanke cmizdrit o mojoj nesretnoj sudbini i mojoj "teškoj ovisnosti".

čovjek se od alkohola može izliječiti, može sam sebe izliječiti, promjenom stava, prema sebi, okolini i moraš sebe voljeti, voljeti druge, te moraš imati jasan smisao života, jer ako ga nemaš "bolje je biti pijan nego star" :mig:

normall
27.11.2008., 19:01
Konačno jedna pametna.

ti si brate opsesivno kompulzivan :D

digao si sve stare teme koje se tiču alkohola i alkoholičara. :lol: :lol:

shiza
27.11.2008., 19:25
"bio" sam i ja alkoholičar poslije rata, pa zato znam što pričam i kažem ti da više nisam.

nisam ni u bolnicu išao, sakrivao sam piće po kući i ta sranja, ali "sam" sam se oslobodio toga kada sam psihički sazrio.

u jutro sam se tresao, morao popiti nešto alkohola dok ne odem na posao, tamo sam isto sakrivao boce itd..bla..bla...bla..bla (uvijek ista priča)

prestao sam s tom "aktivnošću" prije desetak godina, no i dan danas popijem koje pivo, al` jednostavno me na 3 piva može natjerati samo dragi Bog, a ne moja pohlepna guzica koja bi htjela 15 piva :D

ne žudim za alkoholom, biram društvo, ne idem na nikakve sastanke cmizdrit o mojoj nesretnoj sudbini i mojoj "teškoj ovisnosti".

čovjek se od alkohola može izliječiti, može sam sebe izliječiti, promjenom stava, prema sebi, okolini i moraš sebe voljeti, voljeti druge, te moraš imati jasan smisao života, jer ako ga nemaš "bolje je biti pijan nego star" :mig:


Zanimlivo.
Koliko dugo i koliko količinski si pio?
Možda si ti imao problem s alkoholom, ali nisi došao dotle da si postao alkoholičar pa si zato i stavio "bio". Možda si dugo balansirao negdje između i "izvukao" se dok još nisi razvio potpunu psiho-fizičku ovisnost.
Ali u svakom slučaju mislima da si raritetan slučaj.
Da li ti poznaš još ljudi koji su imali problemi to uspjeli riješiti tako kao ti?

normall
27.11.2008., 19:53
razvio sam punu psiho-fizičku ovisnost jer sam pio preko 15 godina nekad 3-4 dana neprestano, puno, nekada manje, no sve u svemu alkoholizam je bio potpuno razvijen. :)

netko je jačeg karaktera poput mene, pa mu ne treba "grupna terapija", sastanci "očajnih bolesnika" (tako ih zovem) :o

nisam nikakav raritet već ima puno "takvih" (bivših) alkosa poput mene, no ne plačemo na forumu (i okolo) nad svojom sudbinom već preuzimamo stvar u svoje ruke, mijenjamo se, postajemo nova osoba i tako nestaje "kronična ovisnost" ili "neizlječiva", kako bi rekao drug Hotimir :zubo:

shiza
27.11.2008., 20:25
razvio sam punu psiho-fizičku ovisnost jer sam pio preko 15 godina nekad 3-4 dana neprestano, puno, nekada manje, no sve u svemu alkoholizam je bio potpuno razvijen. :)

netko je jačeg karaktera poput mene, pa mu ne treba "grupna terapija", sastanci "očajnih bolesnika" (tako ih zovem) :o

nisam nikakav raritet već ima puno "takvih" (bivših) alkosa poput mene, no ne plačemo na forumu (i okolo) nad svojom sudbinom već preuzimamo stvar u svoje ruke, mijenjamo se, postajemo nova osoba i tako nestaje "kronična ovisnost" ili "neizlječiva", kako bi rekao drug Hotimir :zubo:

Još nekako mogu shvatiti da si se "skinuo" sam, ali malo teže mi je shvatiti da sada možeš umjereno piti, a da te ne povuče želja, feedback. Hm.
Dosta sam čitala o ovisnosti o cigaretama tu na zdravlju - http://www.forum.hr/showthread.php?t=111282 i svi forumaši koji su se nakon duže ili kraće apstinencije vratili svome poruku su rekli da ih je zajeb.... ona jedna. Nisam nigdje našla da je netko godinama pušio po kutiju, dvije, a zatim, bilo nakon totalne (duže ili kraće) apstinencije ili bez apstinencije, nastavio pušiti par cigareta na tjedan, onako za gušt.
Nekako mislim su sve ovisnosti o psihoaktivnim tvarima baziraju na istom principu. Možda sam u krivu?!

lola7
27.11.2008., 21:00
Još nekako mogu shvatiti da si se "skinuo" sam, ali malo teže mi je shvatiti da sada možeš umjereno piti, a da te ne povuče želja, feedback. Hm.
Dosta sam čitala o ovisnosti o cigaretama tu na zdravlju - http://www.forum.hr/showthread.php?t=111282 i svi forumaši koji su se nakon duže ili kraće apstinencije vratili svome poruku su rekli da ih je zajeb.... ona jedna. Nisam nigdje našla da je netko godinama pušio po kutiju, dvije, a zatim, bilo nakon totalne (duže ili kraće) apstinencije ili bez apstinencije, nastavio pušiti par cigareta na tjedan, onako za gušt.
Nekako mislim su sve ovisnosti o psihoaktivnim tvarima baziraju na istom principu. Možda sam u krivu?!

..pa čast onih par iznimaka,naspram ostalih tisuću definitivno su u pravu.,i princip
je posve sličan kod raznih ovisnosti.. Ako pricamo o cugi sigurno da je važan onaj korak,koji je u smislu osobne evolucije ili nadogradnje na sebi,pojedinac napravio u odnosu na period konzumacije..ali jedna je svar koju se neda promjeniti,a to je podsvijest..ona reagira neovisno o želji,namjeri,posljedici,,i jedini faktor koji može izaci na kraju sa njom smo mi..ali i taj naš ja,jer privremeni.,pa i on mjenja "formu u odnosu na izlaganje otrovu...zato se puno ljudi nakon samo malo konzumacije,brzo vraća poroku,,zbog naučenih obrazaca iz prošlosti,di se mozak jednaostavno odma privikne na nešto ča mu je tako jbn poznato.. ..a pak postoje one iznimke koje mogu opet postati konzumenti,a da pritom ne ulete u zamku,ali to samo te 0,nesto % njih.,koji također ako česće ponavljaju konzumaciju,pa svakodnevno,poneseni životom i emocijama,,gube onu snagu i ulete opet u ovisnost...

gerbengoy
27.11.2008., 21:12
Još nekako mogu shvatiti da si se "skinuo" sam, ali malo teže mi je shvatiti da sada možeš umjereno piti, a da te ne povuče želja, feedback. Hm.

Pa ako i je tako, onda je on izuzetan karakter koji se susrece tako rijetko, da je gotovo zanemarivo. :D

Dosta sam čitala o ovisnosti o cigaretama tu na zdravlju -


Cigarete su gadne, ali mislim da nisu ni do koljena alkoholu i mozda ih je neumijesno i usporedjivati. Sasvim razlicita stvar, razlicita potreba i razliciti tip ovisnosti (iako alkoholicari obicno i puse). Cigareta je da se covjek opusti i/li koncentrira, dok je alkohol bijeg, olaksanje, eskapizam, u pocetnoj fazi, naravno.
Nikad nitko nije cuo za slucaj da je netko zbog cigareta unistio obitelj ili izazvao nesrecu ili nasilje pod utjecajem cigareta, kao ni da je prodavao dragocijenosti bud zasto ne bi li kupio cigarete. Zasto- zato sto takvi slucajevi ne postoje. :mig:

MOLOKAI
28.11.2008., 02:17
Ovisnosti jesu bolesti, i to bolesti mozga.
Nije lako alkoholicaru ili heroinistu bez terapije postati ''cist''.
Nije to samo da se kaze, a vise necu, i to je to.

Onaj koji moze prestati samo tako nema ovisnost.

Astrice
28.11.2008., 09:47
Ovisnosti jesu bolesti, i to bolesti mozga.
Nije lako alkoholicaru ili heroinistu bez terapije postati ''cist''.
Nije to samo da se kaze, a vise necu, i to je to.

Onaj koji moze prestati samo tako nema ovisnost.

:top:

shiza
28.11.2008., 13:40
Pa ako i je tako, onda je on izuzetan karakter koji se susrece tako rijetko, da je gotovo zanemarivo. :D



Cigarete su gadne, ali mislim da nisu ni do koljena alkoholu i mozda ih je neumijesno i usporedjivati. Sasvim razlicita stvar, razlicita potreba i razliciti tip ovisnosti (iako alkoholicari obicno i puse). Cigareta je da se covjek opusti i/li koncentrira, dok je alkohol bijeg, olaksanje, eskapizam, u pocetnoj fazi, naravno.
Nikad nitko nije cuo za slucaj da je netko zbog cigareta unistio obitelj ili izazvao nesrecu ili nasilje pod utjecajem cigareta, kao ni da je prodavao dragocijenosti bud zasto ne bi li kupio cigarete. Zasto- zato sto takvi slucajevi ne postoje. :mig:


Slažem se da su ljudi pod utjecajem alkohola puno disfunkcionalniji nego pod utjecajem nikotina. Ali s ovim da ljudi ne prodaju dragocjenosti kako bi kupoli cigarete se ne slažem.

I alkohol i cigarete su više nego pristupačni svima. Alkohol puno više utječe na promjenu strukture ličnosti nego li nikotin (kako kratkoročno tako i dugoročno), pa tako se alkoholičarima događa da ostanu bez posla, napušteni od obitelji,.... i tada su dovedeni u poziciju da prodaju dragocjenosti da bi zadovoljili svoju ovisnost. Kod nikotina to nije slučaj, ali stavi ovisnika o nikotinu u poziciju da ne može zadovoljiti svoju ovisnost – tako je bilo za vrijeme rata u Bosni, bome su pušaći skidali vjenčane prstene za jednu cigaretu, po cijele noći stajali pred kioscima ako bi čuli da bi cigarete trebale stići, djecu su tjerali da čekaju po redovima, ne bi vjerovao šta su bili u stanju učiniti samo da se dokopaju jedne cigarete, bili su gladni i bosi, ali cigareta je moralo biti.
Mislim da je ovisnost - ovisnost i da je dosta vezana uz strukturu ličnosti, te da će ovisnik o alkoholu prije se navući i na neku drugu ovisnost, pr. nikotin, a vrijedi i obrnuto.

gerbengoy
28.11.2008., 14:13
tako je bilo za vrijeme rata u Bosni, bome su pušaći skidali vjenčane prstene za jednu cigaretu

Rat je ekstremna situacija u kojoj ljudi pucaju po savovima, to se ne racuna, mijenjali su u ratovima ljudi prstenje i za kilu brasna ili se prodavali za hranu, kao sto se crackomani prodaju za crack. :mig:


Mislim da je ovisnost - ovisnost i da je dosta vezana uz strukturu ličnosti, te da će ovisnik o alkoholu prije se navući i na neku drugu ovisnost, pr. nikotin, a vrijedi i obrnuto.

Kao, cigarete vode do delirium tremensa, a jedan joint do igle? :rolleyes:
Kao, od najslabijeg do najjaceg?
Nije bas tako. Ljudi se obicno vijerno drze svoje ovisnosti, rijetko alkoholicar prijedje na heroin, iako bi, po toj logici, od najslabijeg do najjaceg, trebao.

shiza
28.11.2008., 17:02
Rat je ekstremna situacija u kojoj ljudi pucaju po savovima, to se ne racuna, mijenjali su u ratovima ljudi prstenje i za kilu brasna ili se prodavali za hranu, kao sto se crackomani prodaju za crack. :mig:

Mislim da je sasvim jedna stvar skinuti prsten za kruh, a sasvim druga stvar prodati prsten za jednu cigaretu.


Kao, cigarete vode do delirium tremensa, a jedan joint do igle? :rolleyes:
Kao, od najslabijeg do najjaceg?
Nije bas tako. Ljudi se obicno vijerno drze svoje ovisnosti, rijetko alkoholicar prijedje na heroin, iako bi, po toj logici, od najslabijeg do najjaceg, trebao.


Ne, ne mislim da cigareta vodi alkoholu ili obrnuto, ali činjenica je da su većina ovisnika ovisni o bar dvije psihoaktivne tvari. Izuzetaka ima.

shiza
28.11.2008., 17:10
http://www.medri.hr/~dwolfl/ovisnost/kombin.htm

Ego
28.11.2008., 17:41
Normall... moram te ispraviti... alkoholizam se ne događa samo slabićima. Alkohol je jedna jako pokvarena stvar. Prije svega, opasan je jer je duboko utkan u našu kulturu, i pijenje istog se smatra normalnim, čak socijalno poželjnim ponašanjem. Ne pijem već oko tri godine (ne zbog problema s alkoholizmom), i bezbroj puta sam doživio da ljudi jednostavno ne mogu shvatiti da bi netko mogao jednostavno ne piti, ne zato jer mu netko ili nešto brani, nego jer ne želi. Druga stvar, ne djeluje na sve jednako. Netko može godinama lokati da mu ne bude ništa, netko u godinu dana može postati ovisnik. Poprilično ovisi o fizičkim predispozicijama. Sto ljudi će piti i neće imati problema, sto prvi će misliti "ako njima nije ništa, mogu i ja", i završit će kao ovisnik. Treće, djeluje na psihu vrlo podmuklo, polako, neprimijetno mijenja strukturu ličnosti, gradi si obrambene mehanizme, sve dublje se ugrađuje u um, polako izjeda karakter, i kada se primijeti da postoji problem, već je osoba iznutra poprilično oštečena.

normall
28.11.2008., 19:04
ma znam kolega i slažem se s većinom izlaganja, no moji postovi su namijenjeni
kao pomoć kolegi Hotimiru :D

to ti je forumska psihoterapija :o

Hotimir
28.11.2008., 19:07
Dosta se spominje delirium tremens (alkoholno ludilo). Točno je da on nastaje (ne kod svakoga i ne uvijek) uslijed naglog prestanka pijenja alkohola. Može se javiti čak i nakon 5 do 10 dana. Vidio sam kako izgleda čovjek koji padne u delirij.
Bio je sa mnom u bolnici. Treći dan nakon što je došao počeo je nesuvislo pričati, pa je onda stalno spominjao neku crvenu loptu na zidu, da bi se poslije počeo znojiti i sav tresti. Pet dana je (svezan za krevet) samo ležao, tresao se i znojio. Ništa nije znao niti ikoga poznao, ni kad je dan ni kad je večer, niti mokraću nije mogao kontrolirati, ništa. Strašno ga je bilo za vidjeti, ja sam mislio da će umrijeti koliko se je mučio. Kad je peti dan došao sebi, bio je sav iscrpljen i izmučen, ničega se nije sjećao ni prije ni za vrijeme delirija što se s njim događalo. Mlad čovjek oko 32 godine, pio je litru rakije dnevno. Poslije sam čuo da je opet bio u deliriju, a 3. put ga je uhvatio u Vinogradskoj i nije preživio.
Delirium tremens je najteži psihotički oblik kod alkoholičara i u pravilu je smrtonosan.

shiza
28.11.2008., 19:20
Dosta se spominje delirium tremens (alkoholno ludilo). Točno je da on nastaje (ne kod svakoga i ne uvijek) uslijed naglog prestanka pijenja alkohola. Može se javiti čak i nakon 5 do 10 dana. Vidio sam kako izgleda čovjek koji padne u delirij.
Bio je sa mnom u bolnici. Treći dan nakon što je došao počeo je nesuvislo pričati, pa je onda stalno spominjao neku crvenu loptu na zidu, da bi se poslije počeo znojiti i sav tresti. Pet dana je (svezan za krevet) samo ležao, tresao se i znojio. Ništa nije znao niti ikoga poznao, ni kad je dan ni kad je večer, niti mokraću nije mogao kontrolirati, ništa. Strašno ga je bilo za vidjeti, ja sam mislio da će umrijeti koliko se je mučio. Kad je peti dan došao sebi, bio je sav iscrpljen i izmučen, ničega se nije sjećao ni prije ni za vrijeme delirija što se s njim događalo. Mlad čovjek oko 32 godine, pio je litru rakije dnevno. Poslije sam čuo da je opet bio u deliriju, a 3. put ga je uhvatio u Vinogradskoj i nije preživio.
Delirium tremens je najteži psihotički oblik kod alkoholičara i u pravilu je smrtonosan.


Znaš li možda da li se delirijum može prekinuti tako da se bolesnika pusti da uzme alkohol, tako da ovaj baš ne umre?

normall
28.11.2008., 19:24
"skidanje" s alkohola je teže nego skidanje s bilo kojeg narkotika uključujući heroin.
previše se i na televiziji, novinama priča o zapljenama trave, heroina, kokaina, a trgovine pune konjaka, vinjaka i piva (prehrambeni proizvod khm..khm..) :Pivo:

Astrice
28.11.2008., 19:42
A ne skidanje sa Xanaxa je još gore.

tjeskobna pastrva
30.11.2008., 03:06
mozda da spojimo u strucnu temu - alkoholizam, kako imamo druge teme? ovako se razvodnjava rasprava.

slovo17
06.12.2008., 12:54
trebas pod hitno prestati vidjati oca ... zar ne vidis da on samo manipulise tako s tobom , kada se pravi da je bespomocan ili kad okrivljuje tebe i slicno ...
zeli da ti nabije osjecaj krivice da bi ga ti poslusala i da bi bilo opet po njegovom ...
inace i ja sam u svojoj porodici imao alkoholizam tako da znam kako je odrastati u takvoj atmosferi ...
a mamu nagovori da se konacno razvede i odseli ...
a oca nemoj ni vidjati , samo glumi kako bi manipulisao tobom ...
pa zar nakon svega sto ti je uradio trebas da ga sazaljevas .... i on se nikada nece promijeniti nemoj se nadati tome ...

:s nisam duko bila na forumu, ljudi svima vam hvala na savjetima i podršci.
ima novosti. majka živi sa bratom i jako su dobro, mirni su i niko ih ne maltetira, uz veliku pomoć rodbine i prijatelja imaju sve što im treba. majka je pokrenula brako razvodnu parnicu i totalno je zaboravila oca, sve što bi mu trebala reći želi učiniti preko mene. a ON kako koji dan, kada je truba maltretira me i gnjavi, kada je normalan ucviljen je i moli me da vratim sve u normalu. često igra na tako da mi nabija osjećaj krivice.
a, ja ja sam u jako čudnovatom stanju. muž više ne želi ni slušati o tim problemima, jer kaže pre dugo traje i neka to rješavam sama. svi nešto traže da riješim nekome od njih i ja više nemam snage u fazi sam da bi najrađe završila sa nekom teškom bolešću i neka se gombaju sami kako znaju i umiju. niko od njih me ne pita kako sam i nema nikoga tko bi me na trenutak zagrlio i rekao bit će jednom dobro. pukla sam do te mjere da za ništa nemam volje. nadam se da će ta faza uskoro proći. a vama svima još jednom hvala.

Acido
22.12.2008., 20:25
Situacija je slijedeca....
Mladic 25 godina, nezaposlen, zivi na grbaci roditelja umirovljenika. Na nijednom radnom mjestu nije izdrzao duze od 2 mjeseca, neozbiljno se ponasao, nije dolazio na posao, stalni konflikti sa nadredjenima. Razocaran u ljubavi, alkoholicar. Kada je trijezan, najbolji je covjek na svijetu, kada se napije pretvara se u zivotinju, agresivan, nemiran. Ispocetka je pio tu i tamo, danas je vec doslo do toga da pije svakodnevno nenormalne kolicine alkohola... Kod kuce majka mu mora dati novce ili ce ju zadaviti, agresivan je prema svim ukucanima, nemaju mira.. Napravio je puno dugova, unistio inventar u jednom kaficu, tuzbe, policija..

Sta napraviti sa takvim tipom, da li da ga se prijavi policiji da ga odvedu, poslati na lijecenje (ali kako, ako on to ne zeli?!), razgovor s njim ne dolazi u obzir, jer su svi vec to pokusali, ne ide ni milom ni silom...
Roditelji mu zele pomoci, ali su na izmaku snaga i financija, vise ne mogu podnositi fizicka i psihicka maltretiranja.

Mislim da je bitno napomenuti i da je otac u mladjim danima puno pio, i da je sadasnji sin (taj 25-godisnjak) sve to kao dijete gledao i prozivljavao.

Kako pomoci tom decku ili njegovim roditeljima, jer me sve ovo podsjeca na pocetak nekakve rekonstrukcije iz emisije "Istraga", samo se jos ne zna kraj.
Please help! :s

mishamu
23.12.2008., 07:23
nažalost sve više ljudi upadne u klopku, otvorila sam i ja temu na psihologiju pa malo pogledaj ako hoćeš, ima par dobrih idea, iako se situacija nije baš promjenila :(

http://forum.hr/showthread.php?t=378368

nina333
23.12.2008., 10:47
Situacija je slijedeca....
Mladic 25 godina, nezaposlen, zivi na grbaci roditelja umirovljenika. Na nijednom radnom mjestu nije izdrzao duze od 2 mjeseca, neozbiljno se ponasao, nije dolazio na posao, stalni konflikti sa nadredjenima. Razocaran u ljubavi, alkoholicar. Kada je trijezan, najbolji je covjek na svijetu, kada se napije pretvara se u zivotinju, agresivan, nemiran. Ispocetka je pio tu i tamo, danas je vec doslo do toga da pije svakodnevno nenormalne kolicine alkohola... Kod kuce majka mu mora dati novce ili ce ju zadaviti, agresivan je prema svim ukucanima, nemaju mira.. Napravio je puno dugova, unistio inventar u jednom kaficu, tuzbe, policija..

Sta napraviti sa takvim tipom, da li da ga se prijavi policiji da ga odvedu, poslati na lijecenje (ali kako, ako on to ne zeli?!), razgovor s njim ne dolazi u obzir, jer su svi vec to pokusali, ne ide ni milom ni silom...
Roditelji mu zele pomoci, ali su na izmaku snaga i financija, vise ne mogu podnositi fizicka i psihicka maltretiranja.

Mislim da je bitno napomenuti i da je otac u mladjim danima puno pio, i da je sadasnji sin (taj 25-godisnjak) sve to kao dijete gledao i prozivljavao.

Kako pomoci tom decku ili njegovim roditeljima, jer me sve ovo podsjeca na pocetak nekakve rekonstrukcije iz emisije "Istraga", samo se jos ne zna kraj.
Please help! :s

A za što ga prijaviti policiji? Za alkoholizam? Bude li tako nastavio, ionako će završiti u zatvoru, još vjerojatnije u ludnici.
Ništa se ne može ako se sam ne želi liječiti. Nema smisla uvjeravati ga da se liječi, jer to ne ide na silu i protiv njegove volje.

Acido
23.12.2008., 15:59
Za sto ga prijaviti policiji..ne radi toga sta se on opija vec kada pocne maltreirati sve okolo sebe, ali izgleda da ni to ne bi bas pomoglo.
Vjerojatno bi odsjedio jednu noc u postaji, na trjeznjenju, i onda bi ga pustili doma. Kako se uopce moze pokrenuti postupak za ljecenje od alkoholizma?

Acido
23.12.2008., 16:43
nažalost sve više ljudi upadne u klopku, otvorila sam i ja temu na psihologiju pa malo pogledaj ako hoćeš, ima par dobrih idea, iako se situacija nije baš promjenila :(

http://forum.hr/showthread.php?t=378368

hvala ti!
Situacija na onoj drugoj temi je skoro ista kao i ovdje. Samo sta se tamo radi o bratu tvoje prijateljice, a kod mene se radi o mom bratu.
Citala sam postove i na svaki bi imala neki komentar, ljudi koji nisu prosli te stvari, nemaju pojma kako je.
Sve krece iz obitelji, kao klinci ja i moj mladji brat morali smo gledati sranja koja je radio stari... i sad kad smo odrasle osobe, brat je isti kao i moj stari, ako ne i gori. Koma mi je to sve prozivljavati ispocetka.
Ja mu zaista zelim pomoci ali kako....
Nekad bi znao napraviti takvu galamu po kuci da su susjedi izlazili van i pitali se sta se dogadja, ja sam bila spremna zvati policiju na vlastitog brata, samo da se sve smiri...
Fizicki je dosta jak, i mi ostali smo prema njemu kao bubice.
Promatram ga svaki dan, u njegovoj je glavi takvo crnilo, on ne vidi ni jednu svjetlu tocku u zivotu, i karakterno je jako slab.
Misli da ako se naloce, da ce sve biti bajno, krasno.
Moja mama, nema sanse da ga izbaci na cestu, dala bi i zadnju kap krvi za njega, ipak joj je sin..a mislim da bi ga bas trebala izbaciti da se sam snalazi i neka onda pije i radi sta hoce.
Iskreno se bojim, da ce netko nastradati, ili on ili moja stara, a onda cemo se svi tuci po glavi, sta nismo nesto prije poduzeli...Ali sta?!
:(

ludi šafran
24.12.2008., 14:30
ovako, žao mi je tvog brata ali i sama znaš da nemre tako dalje
prijava policiji zbog maltetiranja ukućana
ukoliko kuća ne glasi na njegovo ime, a prošla je godina dana otkako je završio redovno školovanje, nema zakonske osnove biti na tuđem vlasništvu
možda i dođe k svijesti kad bu neko vrijeme na cesti
da li je stari još uvijek sa vama?
gle, alkohilazam je kao i narkomanija - ne možeš lijepo, možeš samo grubo - inače ništa. ili bolje da vas sve pobije?!

JEDEM ŠKAMPE
25.12.2008., 17:23
Moja mama, nema sanse da ga izbaci na cestu, dala bi i zadnju kap krvi za njega, ipak joj je sin..a mislim da bi ga bas trebala izbaciti da se sam snalazi i neka onda pije i radi sta hoce.



mislim da bi to bilo najbolje riješenje , da ga izbaci iz kuće na neko vrijeme dok mu ne dođe iz guzice u glavu , kad više nebi imao ni za jest a kamoli za pit drukčije bi razmišljao. Lako je pit i uništavat dok se mamica i tatica brinu o svemu,a on je tako naučio. Kad bi ostao sam bez ikoga da mu pomogne, sigurno se nebi više tako ponašao, tvoja mama bi to trebala shvatit.

Melpina
25.12.2008., 17:29
ja mislin da bi bilo malo beščutno prijavit ga policiji, jer triba znat da ljudi koji se dovode da stalno
piju, zapravo u suštini pate. jesi ga ti pitala uopće šta ga mući?

nebi ga prijavila policiji, al zovi liječnika. al da on to ne zna.
triba mu psihološka pomoć.

Acido
29.12.2008., 19:07
Ono kad si na rubu ocaja, ne znas vise sta je bescutno sta nije...
Stari je jos uvijek s nama, ali on je cini mi se digao ruke od svega. Kao da ga nema, kad je frka izadje van iz kuce i nema ga do navecer, a mi neka se borimo za sve ostalo.
Kao sta sam vec i pisala, cini mi se da se u bratovoj glavi odvija nesto cudno. Nema ni malo ambicije. Ostavila ga je cura prije par godina i jos je nije prebolio. Kad je nacugan govori da su sve zene kuje i tako to. Probala sam razgovarati s njim, ali ne otvara se. Zivi u tom nekom svom crnom svijetu, sve mu je beznadno, nista nema smisla. Da li je netko osobno imao slicnih iskustava sa svojom psihom, a da je uspio rijesiti takav problem...Kako doprijeti do takvih ljudi?

vaska
09.02.2009., 22:07
dosta sam toga ovdje saznala o alkoholizmu. zahvaljujem svima koji su pisali o svojim iskustvima. imam jedno pitanje za ljude koji su ostavili alkohol iza sebe. naime, moj suprug je alkoholicar,ali periodicni. ne pije jedan izvjesni period, a onda kada pocne piti ne zna se zaustaviti i obicno ode od kuce na dva-tri dana. citavu svoju porodicu iskljuci iz zivota. to traje vec deset godina. ja sam sa njim u braku 6 mjeseci i u zadnjih mjesec dana je imao tri recidiva., a prije toga nije pio. svaki put poslije krize se jako pokaje zbog toga i cvrsto obeca da je to poslijednji put i onda to prekrsi. davno je isao na jedno savjetovanje, ali kratko. pije antidepresive i redovno se javlja ljekaru, ali izgleda da to ne pomaze. odlucila sam da napravim neke radikalne korake i da pristupimo lijecenju. do sada sam uvijek pokusavala iznalaziti rijesenja, razgovarala sa njim, ali nista. po pitanju alkohola on se slabo otvara. u glavnom prepusti meni da smislim kako dalje i onda se opet oda alkoholu. moje pitanje bi bilo, kako porodica da pomogne osobi koja je ovisna o alkoholu? na koji nacin da osjeti kada je alkogolicaru kriza i kako da mu pomogne.
inace smo jako sretni u braku, nikada se ne svadjamo i sve perfektno stima osim tog alkohola.

Astrice
09.02.2009., 22:22
Periodični alkoholičar:D takav ne postoji.Postoji periodičan konzument alkohola.Znam neke koji piju AD i redovito se vikendom oblokavaju.Možda ponekad i preko tjedna pogotovo ak ne mogu zaspat.I onda se čude kak imaju slabu koncentraciju,ne mogu se izlječiti etc.I mislim da tu godine ne igraju ulogu.Ja tvrdim da sve dođe na naplatu.Osjetila sam se prozvanom,a nemam veze sa alkoholizmom već sam dijete alkoholičara srećom pokojnoga.Ak se on ne misli ozbiljno lječit bježi glavom bez obzira.Moja sestrična se razvela nakon skoro 5 godina braka.Nemoj si upropasiti život i batali ljubav.Neće se on zbog te ljubavi promjeniti.

vaska
09.02.2009., 22:55
Periodični alkoholičar:D takav ne postoji.Postoji periodičan konzument alkohola.

vjeruj mi da postoji.....ako covjek zna ne piti po dvije godine, pa onda za tri dana popiti more alkohola i osjecati da mu to nije dosta, onda pod uticajem bliznjih i vjerovatno griznje savjesti, opet ne piti po par mjeseci i onda sve u krug.....ne znam kako da to drugacije nazovem nego periodicnim alkoholicarem. i ja sam se sve nekako potajno nadala da je on konzument alkohola, ali u datim momentima ima sime pravog alkoholicara. ne moze se oduprijeti zelji. kad ga uhvati kriza danima se pokusava oduprijeti i onda to na pukne i potegne za flasom. on je svjestan crnila koje nosi taj alkohol ali nekad si jednostavno ne moze pomoci.
citala sam po netu o alkoholizmu i stalno se spominje da je podrska porodice jako bitna. zamolila bih ove lijecene alkoholicare da mi kazu na koji nacin izraziti tu podrsku. ja sam pokusavala i lijepim rijecima,i ucjenom da cu otici od njega, i ultimatima, i svim i svacim, ali nekako to je kratkorocano. cim prodje izvjestan period i sve se vrati u normalu, njega pucaju krize, bez ikakvog povoda. kako se onda postaviti. daj recite mi iz svog iskustva, sta je imalo odjeka kod vas izlijecenih:), sto se porodice tice

Astrice
09.02.2009., 23:15
I dalje se ne slažem glede periodičnog alkoholičara.Sori.Koliko treba biti velika ljubav da ti zaglaviš s njim te se udaš.Zamisli kako će tek biti kad budete imali djecu.Ili briši ionak si kratko u braku ako on nije čvrsto odlučuo lječiti se.

Vess
10.02.2009., 01:33
Periodični alkoholičar:D takav ne postoji.Postoji periodičan konzument alkohola.Znam neke koji piju AD i redovito se vikendom oblokavaju.Možda ponekad i preko tjedna pogotovo ak ne mogu zaspat.I onda se čude kak imaju slabu koncentraciju,ne mogu se izlječiti etc.I mislim da tu godine ne igraju ulogu.Ja tvrdim da sve dođe na naplatu.Osjetila sam se prozvanom,a nemam veze sa alkoholizmom već sam dijete alkoholičara srećom pokojnoga.Ak se on ne misli ozbiljno lječit bježi glavom bez obzira.Moja sestrična se razvela nakon skoro 5 godina braka.Nemoj si upropasiti život i batali ljubav.Neće se on zbog te ljubavi promjeniti.


Daj, molim te. To se zove dipsomanija - kako ne postoji'

Astrice
10.02.2009., 05:09
Daj, molim te. To se zove dipsomanija - kako ne postoji'

A jel? Di si to iskopala.Postoji u tvojoj glavi.Jer takvi ne prave pauzu dvije godine halo.

shiza
10.02.2009., 08:39
Slažem se sa Astrice da periodični alkoholizam definitivno NE postoji!!!
Dipsomanija je alkoholizam, a dipsomani su alkoholičari koji kada liznu alkohol više ne mogu stati dok se totalno ne strgaju.
Prema tome i u periodu apstinencije kod takvog tipa alkoholičara taj problem postoji i on cijelo vrijeme živi s tim problemom.
To je kao kod HIV pozitivnih ljudi kod kojih se bolest još nije izašla na vidjelo ili je trenutačno zatomljena.

Astrice
10.02.2009., 08:51
Slažem se sa Astrice da periodični alkoholizam definitivno NE postoji!!!
Dipsomanija je alkoholizam, a dipsomani su alkoholičari koji kada liznu alkohol više ne mogu stati dok se totalno ne strgaju.
Prema tome i u periodu apstinencije kod takvog tipa alkoholičara taj problem postoji i on cijelo vrijeme živi s tim problemom.
To je kao kod HIV pozitivnih ljudi kod kojih se bolest još nije izašla na vidjelo ili je trenutačno zatomljena.

Eto izgleda da je cura zatupila.

MeTheChaos
10.02.2009., 09:47
:D

loš izbor ponašanja je UVIJEK "tvoj izbor" i ne postoji opravdanje u smislu; "e malo sam počeo sa društvom cugati pa me obuzelo".
morao si znati da se baviš riskantnim ponašanjem koje može dovesti do ovisnosti.






hm, e sad normall, ti mi djeluješ ko neko ko nije oničem ovisan nikad bio :mig: i onda s pretjeranim racionalizmom kudi alkoholičare..
ja sam recimo bila ovisna o cigaretama. ja sam se ponekad plakala od muke . .htjela sam prestat i svaka mi je kutija bila "zadnja" ali nikako prestati. proklinjala sam "ovisnost" ko nekog demona koji me neće ostavit na miru.
zato kažem: nemožeš ovisnika samo tako racionalno šutnuti s "sve je to tvoj izbor", stvar je da ti alkohol i ovisnost ( koja, btw, JE BOLEST! reći ću) pomuti percepciju i racio, dakle alkoholičari nemaju isti način razmišljanja/volju/"smisao za izbor" ko ja i ti. oni misle da je okej, a zapravo nije. u tome je prokletstvo ove bolesti. zamagli ti um. i samo se jaki ljudi mogu "osvijestit" i oduprijet, povratit stari um/volju.
ps. ja imam tatu alkoholičara

Astrice
10.02.2009., 09:50
A čuj puno njih se ufura u ulogu spasiteljice i što onda.

MeTheChaos
10.02.2009., 09:52
A čuj puno njih se ufura u ulogu spasiteljice i što onda.

to ti kritiziraš mene ?? :o :D

Astrice
10.02.2009., 10:02
to ti kritiziraš mene ?? :o :D
Ne nego njih.Pa otac mi je bio alkos,bio jel je umro.

koyan
10.02.2009., 10:12
Nemojte sad započinjat bitchfight, ovo je ozbiljnija tema. A još je gluplje ovo panično napominjanje da alkoholičar uvijek ostaje ovisnik... Imam dojam da bi ti ljudi, da vide alkoholičara koji se izliječio, stavili flašu vina pred njega samo da dokažu da još uvijek ima problem... Prokleti strvinari. Ako ne možete pokazat neku podršku, daj prestanite gnjavit ljude s paranojama

ožujska
10.02.2009., 11:09
pa ovisnik je i nikad ne smije ni kap vise popit, da. sta je tu cudno sad?

koyan
10.02.2009., 11:16
Čudno je to što ljudi imaju potrebu to stalno naglašavat, ko da čovjeku kojem je amputirana noga naglašavaju da do kraja života neće imat nogu. Mislim, kaj očekuju da će reć "Nemoj me jebat, kaj fakat? Aj baš fala na informaciji, ja sam taman mislio da će izrast nova noga..."

Astrice
10.02.2009., 11:18
Čudno je to što ljudi imaju potrebu to stalno naglašavat, ko da čovjeku kojem je amputirana noga naglašavaju da do kraja života neće imat nogu. Mislim, kaj očekuju da će reć "Nemoj me jebat, kaj fakat? Aj baš fala na informaciji, ja sam taman mislio da će izrast nova noga..."

Je da ostaje bivši ovisnik isto ko i narkić.Fakat trkeljaš.

koyan
10.02.2009., 11:54
Pa dobro, al nije potrebno stalno tupit o tome. Jebote, gore od katolika kad počnu....

Astrice
10.02.2009., 12:05
Je potrebno je za genijalce ko ti.

vaska
10.02.2009., 12:24
da li je to dipsomanija ili neki drugi vid ovisnosti, nije bitno. hvala na komentarima, ali analiziranje naziva "periodicni alkoholicr" mi nimalo ne pomaze. ja ovdje imam stvarni problem da covjeku treba pomoc i od ljudi koji su to vec prosli trazim pomoc. to me jedino interesuje.
i astrice, ako covjek boluje od necega ne mora znaciti da je los covjek. udala sam se za njega jer kada je trijezan krajnje je korektan i odgovoran i nema nista kod njega sto mi smeta. a nisam samo ja takvog misljenja, to kazu svi ljudi koji ga poznaju. nije lako dici ruke od takvog covjeka.

Astrice
10.02.2009., 12:34
Periodični pilac ne alkos.To je bitna razlika.Pa kaj čekaš? Penziju? Ali ako on poklekne nemoj mu preveč opraštat.Osim ak nisi toliki mazohista da si sjebeš život.Znam neke koji su uspjeli smirit se uz neku curu i prestat cugati,ali takvi su manjina ipak.
da li je to dipsomanija ili neki drugi vid ovisnosti, nije bitno. hvala na komentarima, ali analiziranje naziva "periodicni alkoholicr" mi nimalo ne pomaze. ja ovdje imam stvarni problem da covjeku treba pomoc i od ljudi koji su to vec prosli trazim pomoc. to me jedino interesuje.
i astrice, ako covjek boluje od necega ne mora znaciti da je los covjek. udala sam se za njega jer kada je trijezan krajnje je korektan i odgovoran i nema nista kod njega sto mi smeta. a nisam samo ja takvog misljenja, to kazu svi ljudi koji ga poznaju. nije lako dici ruke od takvog covjeka.
Gle alkoholizam nije bolest jer bolest se ne bira.O tome smo pričali na forumu Djeca alkoholičara.
http://www.sutnjanijezlato.com/forum/
Dobri su tako da ih svi koriste i iza leđa im se rugaju.Jel to po tebi dobrota?

MeTheChaos
10.02.2009., 12:38
.
i astrice, ako covjek boluje od necega ne mora znaciti da je los covjek. udala sam se za njega jer kada je trijezan krajnje je korektan i odgovoran i nema nista kod njega sto mi smeta. a nisam samo ja takvog misljenja, to kazu svi ljudi koji ga poznaju. nije lako dici ruke od takvog covjeka.

:s istina. tu je muka za ljude oko ovisnika. u jednu ruku, vidiš-loše je kaj radi, uništava sebe, gledaš kak propada svakim danom, gledaš negativu u kojoj raste obitelj. s druge strane, ipak je Čovjek, ljudsko biće, na trenove krhko i ekstraemotivno, žao ti je jer ga gledaš u njegovoj nemoći i kak nezna bolje.. :ne zna:

i onda si na muki, recimo. moj stari= ostati ili odustati,otići; zapeti da mu pomogneš, stati na njegovu stranu ili dić ruke, to nije tvoja bitka.. ? :confused:

koyan
10.02.2009., 12:39
@ vaska:
Ono što možda produžava njegovo izbivanje je sram. Sram od dolaska kući u pijanom ili, puno gore, mamurnom stanju. Možda ostaje vani duže radi 'popravljanja', tj. da se dovede u stanje za koje smatra prihvatljivim. Probaj mu reći izravno i iskreno, da nije bed ako dođe dome zmrdan i da bi ga rađe vidjela u bilo kakvom stanju, nego da ga ne vidiš uopće.

To je početna mjera za uklanjanje alkohola kao uzroka razdvajanja. Onda možete razmatrati smanjivanje pića (za sve one ovdje koji su odabrani od boga: da, moguće je smanjiti piće) ili prestanak.

Eto , to je moj prijedlog, smatram da se iznošenjem stvari u razgovoru stvarno puno može riješiti i treba savladati strah o razgovoru o problemima (pogotovo tvoj muž). Podrži ga.

Astrice
10.02.2009., 12:45
:s istina. tu je muka za ljude oko ovisnika. u jednu ruku, vidiš-loše je kaj radi, uništava sebe, gledaš kak propada svakim danom, gledaš negativu u kojoj raste obitelj. s druge strane, ipak je Čovjek, ljudsko biće, na trenove krhko i ekstraemotivno, žao ti je jer ga gledaš u njegovoj nemoći i kak nezna bolje.. :ne zna:

i onda si na muki, recimo. moj stari= ostati ili odustati,otići; zapeti da mu pomogneš, stati na njegovu stranu ili dić ruke, to nije tvoja bitka.. ? :confused:
I zaboravila sam dodati svi smo mi dobri neki više neki manje.

Planinarka
10.02.2009., 12:52
da li je to dipsomanija ili neki drugi vid ovisnosti, nije bitno. hvala na komentarima, ali analiziranje naziva "periodicni alkoholicr" mi nimalo ne pomaze. ja ovdje imam stvarni problem da covjeku treba pomoc i od ljudi koji su to vec prosli trazim pomoc. to me jedino interesuje.
i astrice, ako covjek boluje od necega ne mora znaciti da je los covjek. udala sam se za njega jer kada je trijezan krajnje je korektan i odgovoran i nema nista kod njega sto mi smeta. a nisam samo ja takvog misljenja, to kazu svi ljudi koji ga poznaju. nije lako dici ruke od takvog covjeka.

Oprosti kaj se mješam, ali zanima me što misliš kako si se ti našla u toj siuaciji? zašto baš takav čovjek?
npr mene više zanimaju osobe koje biraju neku podjeljenju ličnost, ili nekog tko ima problema sa sobom..ima milijardu ljudi a baš izaberu nezrelu ličnost..alkoholičari kao takvi su sami po sebi već izanalizirani, ali ljudi koji ih biraju (partneri, ne djeca) mislim da imaju veči problem jer je njihov problem duboko skriven..

Kakvi su bili tvoji roditelji?

Astrice
10.02.2009., 13:16
Oprosti kaj se mješam, ali zanima me što misliš kako si se ti našla u toj siuaciji? zašto baš takav čovjek?
npr mene više zanimaju osobe koje biraju neku podjeljenju ličnost, ili nekog tko ima problema sa sobom..ima milijardu ljudi a baš izaberu nezrelu ličnost..alkoholičari kao takvi su sami po sebi već izanalizirani, ali ljudi koji ih biraju (partneri, ne djeca) mislim da imaju veči problem jer je njihov problem duboko skriven..

Kakvi su bili tvoji roditelji?

Alkoholizmu su najviše skloni borderi.

Planinarka
10.02.2009., 13:55
Alkoholizmu su najviše skloni borderi.

misliš biranju ovisnika ili?

pitala sam zašto biraju takve ličnosti.:ne zna:

Astrice
10.02.2009., 13:58
misliš biranju ovisnika ili?

pitala sam zašto biraju takve ličnosti.:ne zna:

To je činjenica ,a to sam saznala na njihovom topiću.Naime cura je u bolnici bila na odjelu sa alkosima ,a border je i to u Vinogradskoj.

vaska
10.02.2009., 15:32
Oprosti kaj se mješam, ali zanima me što misliš kako si se ti našla u toj siuaciji? zašto baš takav čovjek?
npr mene više zanimaju osobe koje biraju neku podjeljenju ličnost, ili nekog tko ima problema sa sobom..ima milijardu ljudi a baš izaberu nezrelu ličnost..alkoholičari kao takvi su sami po sebi već izanalizirani, ali ljudi koji ih biraju (partneri, ne djeca) mislim da imaju veči problem jer je njihov problem duboko skriven..

Kakvi su bili tvoji roditelji?[/QUOTE]

prva stvar, od samog pocetka nase veze nisam bila svjesna ozbiljnosti citave situacije, jer u to vrijeme nikako nije pio i kategoricki je odbijao alkohol. kako mi je sve ispricao o tome, mislila sam da je to proslos i nisam ga mogla kriviti. svaki covjek ima svoje nedostatke, ali uvijek postoji druga sansa ako je odlucio da ih ispravi. poslije smo se toliko zblizili i zavolili da smo se i uzeli. ljudi nam znaju reci da smo jako skladan par. sve je super fukcionisalo i onda se u njegovoj glavi upalio, meni nepoznati, klik koji ga je potakao da pije.
a sto se tice mojih roditelja, sa njima nikada nisam imala priblema. visokoobrazovani ljudi sa normalnim bracnim zivotom. oni cak ni neznaju da se sve ovo desava, jer to bi sigurno bilo veliko razocarenje za njih.

vaska
10.02.2009., 15:39
Ono što možda produžava njegovo izbivanje je sram. Sram od dolaska kući u pijanom ili, puno gore, mamurnom stanju. Možda ostaje vani duže radi 'popravljanja', tj. da se dovede u stanje za koje smatra prihvatljivim. Probaj mu reći izravno i iskreno, da nije bed ako dođe dome zmrdan i da bi ga rađe vidjela u bilo kakvom stanju, nego da ga ne vidiš uopće.

To je početna mjera za uklanjanje alkohola kao uzroka razdvajanja. Onda možete razmatrati smanjivanje pića (za sve one ovdje koji su odabrani od boga: da, moguće je smanjiti piće) ili prestanak.

Eto , to je moj prijedlog, smatram da se iznošenjem stvari u razgovoru stvarno puno može riješiti i treba savladati strah o razgovoru o problemima (pogotovo tvoj muž). Podrži ga.


svesna sam toga da je to stid. u svim drugim situacijama samo prijatelji, ali kada je alkohol u pitanju imam osjecaj da me ne gleda tako. pokusala sam ga potaknuti da mi kaze kada dobije te "napade" konstantnog razmisljanja o alkoholu da bi mu mogla pomoci otarasiti se tih misli. medjutim nikada mi nije rekao. on se u svojoj glavi bori sam sa sobom,a ponasanje mu je sasvim normalno tako da ja ne mogu to prepoznati i onda se desi iz cista mira da potegne za alkoholom.

vaska
10.02.2009., 15:51
zaboravila sam dodati jednu bitnu cinjenicu, to da je i njegova porodica savrseno normalna. ljudi u koje se covjek moze pouzdati i koji ce uvijek pruziti podrsku za nesto sto je dobro.

Astrice
10.02.2009., 16:15
Pa uvijek netko mora biti prvi.Možda ga je baš to savršenstvo otjeralo u alkohol.

Hotimir
26.02.2009., 21:06
Niti jedan alkoholičar (govorim o alkoholičaru a ne društvenom potrošaću) NE MOŽE smanjivati pijenje, a kamoli reducirati konzumiranje alkohola do potpunog prestanka. Jedini način za normalan život je za njega potpuna, trajna i permanentna doživotna apstinencija. I to vam je jedamput jedan. Sve improvizacije oko ovoga su neučinkovite i neprimjenjive u praksi.
Vaska, ja bi ti vrlo rado pomogao da imaš lijep život sa svojim suprogom, ali kao što rekoh, ja nisam studirao alkoholizam već pijenje, i psihoterapijski ja ne mogu pomoći nikome, jer to nije moje područje. Ono što sam u bolnici učio o teoriji, pretpostavljam da je kod tvog supruga riječ o dipsomanskom pijenju, no to ni malo ne mijenja na stvari. Svi alkići kad tad "dotjeraju cara do duvara" ali bolje se riješiti alkoholizma što prije, odmah. Jedan čovjek me je prije četiri godine pitao isto pitanje, da mu pomognem da prestane piti, on bi mene slušao, da mu ja dam savjete, pa bi se malo po malo on oporavio... Nikaj od toga! Znaš što sam mu ja preporučio? "Odi kod svog doktora opće prakse, dobar dan doktore, imam problema sa alkoholizmom. I dalje će sve ići svojim tokom." Bio je tada užasno ljut na mene, nakon tri mjeseca to je napravio i sada ne pije četiri godine. To predlažem i tvom suprugu, a ti do tada ne možeš ništa napraviti, moraš mu jedino ako se odluči liječiti biti bezrezervna podrška.

Zammora
19.04.2009., 18:15
Pozdrav svima,

U ovom slučaju, javljamo se ne radi sebe, već radi osobe do koje nam je strašno stalo, pa smo odlučile vidjeti iskustva drugih ljudi i kako postupiti u određenim situacijama. Naime, imamo (frendica i ja) jednu jako dragu prijateljicu. Prijateljicu radi koje smo odučile same potražiti pomoć zbog situacije u kojoj se ona našla.

Nazvat ćemo ju ''leptirica'' radi njezine senzibilnosi i emocionalne labilnosti. Naime, njeni problemi su počeli s muškarcima, odnosno vezama općenito te njezinom opsesijom da uvijek ima muškarca kraj sebe koliko god je on uništavao. No, nije za pomisliti da su je dečki tukli, već je bilo upravo suprotno, ukoliko bi se pojavio neki problem u vezi (njoj nešto nije odgovaralo, recimo netko joj se ne javi 1 dan) ona bi postala agresivna i prema sebi i prema drugima. Počelo je s tim da je tukla dečka s kojim je u vezi, voljela ga, ali ga i uništavala istovremeno. Dečko se udaljio te je ona završila u Vrapču (2 puta) prošlo ljeto. Osim simptoma autodestrukcije, pati od alkoholizma, postala je ovisna o tabletama (ne samo antidepresivima koje uzima svojevoljno kako želi, već i o bilo kakvim tabletama koje može uzeti bez recepta, zna popiti po 6-7 tableta koje kombinira s alkoholom). Također, primjetile smo da nakon svega što pojede (bilo što, bilo kad), ode u wc i povraća (samoiniciativno, guranjem prstiju). Trenutno ima dečka jako kratko vremena, ali je veza poprilično nestabilna (ne znamo da li bi to uopće nazvale vezom) budući da je dečko poprilično slobodouman i nije navikao da ga ženska osoba pokušava kontrolirati u svim mogućim aspektima života (po njegovim riječima, ''draga si mi, ali kad si normalna''). Obzirom da ju svaka sitnica kod njega smeta, svaku večer prekidaju, ona plače, jako puno pije, pokušava se ubiti (rezanje žila, uletavanje među grupu skinhead-a, vikanje, izazivanje tuče do koje nikad ne dođe budući da joj se ti dečki smiju, a neke i privlači budući da je jako zgodna cura), na bilo koji način pokušava dobiti njegovu i pozornost drugih ljudi, a u isto vrijeme je izrazito promiskuitetna- u kratkom roku prevarila ga je 3-4 puta, čak i sa njegovim najboljim frendom. Svaku večer pretjerano pije, povraća, loše joj je, plače, zove nas po 30-40 puta na mobitel, ako joj se ne javimo, zove naše dečke dok se oni ne jave, ako se oni ne jave čak zove i na fixni telefon pa im plače njihovim roditeljima koji nisu upoznati sa situacijom. Obzirom da nas dvije imamo širok raspon prijatelja, svaku večer (u zadnje vrijeme) upozna nekog novog dečka i očekuje da svatko doslovno skoči kad god ona zaplače (npr. njezin dečko sretne neku poznanicu, popričaju 2 minute, leptirica poludi na to, izdere se na njega, prekinu ponovno, ona plače i dolazi do društva te ju svi moramo tješiti, uključujući ljude koje je prvi put upoznala tu večer, zove sve po redu da prespavaju kod nje dok joj netko ne kaže da hoće...i sl. da ne idemo u detalje).

Obzirom da nas dvije više pažnje posvećujemo njoj (tome što će napraviti danas, hoće li joj opet biti loše, koliko će popiti i sl.) nego vlastitoj obitelji i dečkima, odlučile smo potražiti pomoć iz situacije koja nam trenutno izgleda bezizlazna. Svaki dan smo uz nju, naše veze trpe zbog toga, ali nam nikad nije bilo teško pomoći joj u bilo čemu, ali kad joj želimo dati savjet, uzeti joj tablete, popričati s njom da to tako ne ide, ona se brani ukazivanjem naših mana, grešaka u životu i odbija razgovarati o sebi. Ne živi s roditeljima, a boji se isto njima reći da ne bi morala ponovno živjeti kod njih..

Po svemu navedenom, pati od teške depresije, alkoholizma i bulimije...kako pomoći takvoj osboi?

Hvala na savjetima,

frendice

koza nora
19.04.2009., 19:06
granicarka. mozak pod ruku pravac psihijatar.

femmelatin
19.04.2009., 19:25
Ako je maloljetna, kontaktirati roditelje. Na pamet mi pada prisilna hospitalizacija, zvuči grozno, ali možda jedini način. Ako je punoljetna, nema baš puno toga što možete učiniti. Ako netko ne želi pomoć, ne želi i sve dok nije opasan po sebe ili druge (suicidalnost, agresija) ne može ga se liječiti protiv njegove volje. Također bi b ilo dobro da se prestanete toliko opterećivati njom, a više pažnje posvetite sebi i kvalitetnim odnosima i ljudima u vlastitom životu.

n0ra
20.04.2009., 14:15
To je lijepo da vam je tako stalo do prijateljice i da unatoč svemu se osjećate odgovorne da joj pomognete. Mislim da njoj prvenstveno u životu fali ljubavi koje očito nije dobivala ili ima nekakve traume od prije. Mislim da će kod nje biti potrebna kombinacija medikamenata koji će izliječiti psihu i hagioterapija koja će liječiti duh. Nije dovoljno samo jedno ili drugo. Liječenje kod hagioterapeuta je besplatno, čak postoji i besplatan broj na koji se naručiš. preporučam da prijateljica definitivno pokuša s tim i to što prije jer mi se situacija čini vrlo ozbiljna. Pozdrav!

ShadowOfSoul
20.04.2009., 14:25
čisti psihijatrijski slučaj: sebična, nesigurna, agresivna, depresivna, sebična i sebična! pod hitno psihijatru na čišćenje duše i tijela

ShadowOfSoul
20.04.2009., 14:26
postoji na rebru odjel koji se zove Krizna stanja, nazvati kliniku Rebro, tražiti krizna stanja i sve reći... to se tako radi... svi drugi samo širite taj prazan balon, koji kad pukne - odjeknut će vama... nitko joj ne može pomoći osim nje, njenih roditelja i institucija koje su specijalizirane za takv ekstremna ponašanja

Dionizija
25.04.2009., 15:56
Također mislim da je devojci potrebna stručna pomoć,jel po njenom ponašanju se vidi da je bolesna...isto kako su i ostali rekli i ako je i ako nije punoletna treba pod hitno kontaktirati njene roditelje,jel vas dve njoj ne možete nikako pomoći.

dr.sicky
22.06.2009., 22:01
a dali je alkos onaj koji se napije ko guzica svaki put kad izadje van s drustvom, ono jednom tjedno ili rjedje, a inace nema nikakvih potreba za alkoholom niti ga pije kad je sam?

bezsmisla
23.06.2009., 11:40
Netko popije litru vina i umre, a netko svaki dan popije 2 litre i 4 pive i zivi do 70-e i jos je vrlo inteligentan i pokretan...ovisi od organizma do organizma. Isto kao i sport...netko potrci pa skoro umre, a netko trci 60 godina...

Sve je u glavi

SuperCow
23.06.2009., 14:16
a dali je alkos onaj koji se napije ko guzica svaki put kad izadje van s drustvom, ono jednom tjedno ili rjedje, a inace nema nikakvih potreba za alkoholom niti ga pije kad je sam?

Pa ne. Alkoholizam je ovisnost kao i svaka druga i označava stanje u kojem ovisnik nije sposoban obavljati neke normalne aktivnosti...znači ako netko pije jednom tjedno, ili čak češće ali je u mogućnosti funkcionirati normalno i bez alkohola ja to ne bi smatrala ovisnošću, ali možda se varam.

Melpina
23.06.2009., 14:40
svak je o necemu ovisan, mislim skoro svak..ja npr. o praxitenu..
samo razlikuje se ovisnost od ovisnosti. neke su opasnije neke manje.

ANILA
23.06.2009., 16:38
... ako svaki dan mora popiti barem dvije čaše pive ili vina?
Tek toliko da mu se zamanta u glavi.

OOOOO,da,da......ja bez čaše bilo kojeg alkoholnog piča nisam mogla iz kreveta! A nakon čašice dvije sve ok,ja trijezna ko čep.....velike muke pri saznanju tog problema...

leptirica 2
23.06.2009., 16:43
I ja volim popiti pivce za živce,ali to nemora bit obavezno svaki dan,najčešće po ljeti nabacim koju kilu radi "bire" koju obožvam:D

normall
23.06.2009., 19:20
Netko popije litru vina i umre, a netko svaki dan popije 2 litre i 4 pive i zivi do 70-e i jos je vrlo inteligentan i pokretan...ovisi od organizma do organizma. Isto kao i sport...netko potrci pa skoro umre, a netko trci 60 godina...

Sve je u glavi

to što si ti navela ne može riješiti glava već genetika.

dr.sicky
24.06.2009., 15:21
a što mislite o ljudima koji svakodnevno piju tablete protiv bolova s alkoholom, poznajem dosta takvih koji svaki dan popiju npr. plivadon s pivicom dve, dali se tu radi o kombiniranoj ovisnosti o lijekovima i alkoholu?

maja12majic
15.09.2009., 23:20
Jao, čitam vas i stvarno [B]SVAKA ČAST[B]curi koja je napisala onoliki post i svaka joj čast što se uspjela izvuć iz svijeta drioge....
u vezi sam nekoliko mjeseci sa stvarno jednim predivnim dečkom koji je stvarno prema meni pažljiv kada smo zajedno, zove me svakodnevno međutim primijetila sam da kada se čujemo, često je u nekim kafićima i čak često puta tjedno na biti pod utjecajem alkohola što me je počelo brinuti.. u početku veze mislila sam da je to normalno da se čovjek malo opustui međutim ovo je po meni postalno malo nenormalno i čini mi se da prelazi granicu polako.... ja recimo stvarno ne znam kako bih tom dečku pristupila da mu pokušam pomoći, stvarno nikada nisam bila u takvoj situaciji i stvarno ne znam kako se postaviti.... znam da ću jednog dana morat reć da izabere između mene ili alkohola, jetr ja definitivno ne đželim imat dečka alkoholičara u koliko se to nastavi al smatram da je još prerano za te ultimatume jer mu nisam pokušala još pristupiti sa pomoći... znala sam se nekoliko puta na njega naljutiti al ne znam da li je to rješenje, da li možda takvu osobu ta moja ljutnja ne potakne na prekid pijančevanje već ga naprotiv navede da nastavi s tim....

ne znam.... nadam se da vam je moj post koliko toliko shvatljiv i da ćete me pomoći nekako savjetovat jer zbilja nikad nisam bila u akvoj situaciji, ne znam kako mu pristupit s atim problemom , kako se postavit... ??????

Vess
16.09.2009., 15:13
Mogu samo da ti kazem da ti ne mozes da mu pomognes ako on sam ne uvidi da je vreme da se leci. Takve stvari se na silu ne lece, a ako on shvati da mu treba pomoc, posalji ga ovde: www.v-clinic.eu. To je ruska specijalna bolnica za lecenje narkomanije i alkoholizma u Beogradu.

Zanimljivo. Tvrde da rade bezbolnu detoksifikaciju?!? Kako li to izvode, bez apstinencijskog sindroma.

Mora da je skupa ta klinika. Teško da si je može priuštiti prosječni ovisnik koji se odaje svakojakim aktivnostima ne bi li skuckao za drogu. Ovo se čini više za celebrityje i sl.

PS. Jaoooo, tek vidim da je cijela ova priča iz 2007! :-)))))

Vess
16.09.2009., 15:16
ne znam.... nadam se da vam je moj post koliko toliko shvatljiv i da ćete me pomoći nekako savjetovat jer zbilja nikad nisam bila u akvoj situaciji, ne znam kako mu pristupit s atim problemom , kako se postavit... ??????

Prvo moraš biti svjesna da je kultura opijanja vrlo društveno prihvaćena. Mozak nacije ispire se pivom. Jadno je to, ali što ćeš.

Iz svega što si opisala ne vidim da bi tvoj dečko bio išta drugačiji od većine građana RH, a nikakvi drugi problemi nisu prisutni. Dečko je bajan osim što ti se ne sviđa njegov lifestyle.

žacko1
17.09.2009., 02:54
Zanimljivo. Tvrde da rade bezbolnu detoksifikaciju?!? Kako li to izvode, bez apstinencijskog sindroma.

Mora da je skupa ta klinika. Teško da si je može priuštiti prosječni ovisnik koji se odaje svakojakim aktivnostima ne bi li skuckao za drogu. Ovo se čini više za celebrityje i sl.

PS. Jaoooo, tek vidim da je cijela ova priča iz 2007! :-)))))

Točno je da rade...znam poznanika koji svaka tri mjeseca(jer je tako programiran antagonistički program)ide u BG i daje par stotina maraka,jer mu jednostavno receptori u to vrijeme(3 mj) ne percipiraju heroin...ali jbg . on živi za taj dan kada mu prođe baš ta tri mj. da se može nanovo ufurati,pa hajde nanovo u BG.(to je kao neka pločica koju ugrađuju u području abdomena)...Ali je bar taj period osiguran od horsa,ako ništa drugo ,te može adekvatno funkcionirati.

šatro gospon
17.09.2009., 12:36
i sama sam bila u sličnoj situaciji.... ja sam se drogirala 3-4 godine svaki čet-pet-sub i moja naj frendica koja se nije droxala je stalno pokušavala razgovarat samnom jer je bila zabrinuta (naravno) al meni je to išlo na jedno unutra na drugo van :p zapravo mi je išlo na živce i najrađe bi ju sterala u k***c al sam znala da joj je stalo pa sam slušala.. al nije pomoglo.

[:

nadam se da su tvoj post procitali svi koji pokusavaju spasiti ovisnike...

ak ti se da, daj malo opisi svoju ili frendicinu situaciju, godine i sl da dobimo jos malo bolju sliku o tome kaj se desava u glavi korisnika/ovisnika i kaj ih tjera na droge dok jos nemaju fizicku ovisnost.
iako si se skinula, jel ti jos uvijek dodje da opet probas i kak se s time nosis?

:top: super da si uspjela prestati!

cheers

Vess
21.09.2009., 10:04
Točno je da rade...znam poznanika koji svaka tri mjeseca(jer je tako programiran antagonistički program)ide u BG i daje par stotina maraka,jer mu jednostavno receptori u to vrijeme(3 mj) ne percipiraju heroin...ali jbg . on živi za taj dan kada mu prođe baš ta tri mj. da se može nanovo ufurati,pa hajde nanovo u BG.(to je kao neka pločica koju ugrađuju u području abdomena)...Ali je bar taj period osiguran od horsa,ako ništa drugo ,te može adekvatno funkcionirati.

Žacko, onda to nije tako skupo? Na drugoj temi su dve cure koje imaju problem s alkoholizmom u obitelji. Nažalost, taj alkoholizam je samo vrh ledenog brijega - depresija, besparica, životne traume - sve je to u temelju toga alkoholizma.

No dobar detox zlata vrijedi, kako zna i tvoj frend.

Koliko on to plati?

deedee555
26.10.2009., 09:07
mene zanima dal se osoba moze prisilno poslati na lijecenje od alkoholizma? policija mi je rekla da se moze, samo da se moram obratit njegovom doktoru i objasnit situaciju.. dok su mi na sudu rekli da se nemoze.. :ne zna:

Mandrak
26.10.2009., 10:22
ja sam svojedobno ponudio definiciju ovisnosti...


dakle, konkretno za alkohol (iako se može izvest izraz da vrijedi općenito)


"ako ti treba još jedna čašica prije nego prestaneš pit - ti si ovisnik"


dovodi se u pitanje - koliko je društveno prihvatljiva potrošnja alkohola?

jedva čekam restrikcije na alkohol kako su (bili) uveli na cigarete :D

jedini zajeb u toj priči je da će natalitet jebeno past


he he he :zubo:

~Scarlet~
26.10.2009., 13:02
mene zanima dal se osoba moze prisilno poslati na lijecenje od alkoholizma? policija mi je rekla da se moze, samo da se moram obratit njegovom doktoru i objasnit situaciju.. dok su mi na sudu rekli da se nemoze.. :ne zna:

Sud može izreći obaveznu mijeru liječenja od ovisnosti (u praksi se to baš i ne provodi), ali to ti je ambulantnog tipa.
Prisilno se liječe oni bolesnici koji svojim ponašanjem ugrožavaju sebe, druge ili imovinu. Alkići per se nisu opasni, osim kad su akutno opiti. Tada ih se može prisilno zadržati ali to je samo do otrežnjena, dakle 12-24 sata maximalno.

deedee555
26.10.2009., 13:45
Prisilno se liječe oni bolesnici koji svojim ponašanjem ugrožavaju sebe, druge ili imovinu

upraavo to je u mom slucaju!! vec smo bili na sudu al nista.. na lijecenje ne zeli dobrovoljno, prisilno ga nisu htjeli poslat! gdje bi se ja mogla malo raspitat o tome?

~Scarlet~
26.10.2009., 14:01
gdje bi se ja mogla malo raspitat o tome?

Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

Legion
26.10.2009., 15:09
A ima ih koji su alkoholicari bez vidljivih problema, nisu nasilni, nemaju novcanih teskoca, cak nikad nisu ni jako pijani.


Da, citiram post iz 2008. :D ali jebi ga...
zanima me jedna stvar, ako stvarno ima akloholičara bez vidljivih problema, koji nisu nasilni, nemaju novčanih teškoča, nisu "jako" pijani... u prevodu alkohol očito na njih ne utječe toliko da bi imali raznih poteškoća u životu dali su to u stvari i alkoholičari? U prevodu-dali bi se takvi trebali liječiti?
I pitanje svih pitanja-ima li uopće takvih :ne zna:

Ja kad si zamislim alkoholičara u glavi imam sliku nekih propalih likova koji se vucaraju po kvartu i žicaju pare ispred Konzuma :), ili pak onih koji nisu toliko propali ali alkohol itekako utječe na nihove živote i to je jako vidljivo.

Passenger_57
26.10.2009., 20:46
Mene zanima što da mislim o mom frendu koji se već 2-3 godine svaki drugi dan 'ubije od alkohola' navečer u izlasku.Mene nikad ne zove na ta uzvišena okupljanja,Bogu hvala.
Alkohol smatra običnom razonodom.Isto tako i pušenje,koje prakticira već 5 godina,ali to je 'samo iz dosade',ovisnik nije,nou vej.

Vilenica
26.10.2009., 20:58
Da, citiram post iz 2008. :D ali jebi ga...
zanima me jedna stvar, ako stvarno ima akloholičara bez vidljivih problema, koji nisu nasilni, nemaju novčanih teškoča, nisu "jako" pijani... u prevodu alkohol očito na njih ne utječe toliko da bi imali raznih poteškoća u životu dali su to u stvari i alkoholičari? U prevodu-dali bi se takvi trebali liječiti?
I pitanje svih pitanja-ima li uopće takvih :ne zna:

Ja kad si zamislim alkoholičara u glavi imam sliku nekih propalih likova koji se vucaraju po kvartu i žicaju pare ispred Konzuma :), ili pak onih koji nisu toliko propali ali alkohol itekako utječe na nihove živote i to je jako vidljivo.

to je osnovni problem s alkoholizmom. ako zarađuješ dovoljno, nemaš novčanih problema. uz malo samodiscipline i sreće u izboru zanimanja, nemaš nikakvih problema na poslu. o izboru partnera ovisi hoćeš li imati problema doma: liječnik alkoholičar će imati gadnih problema ako mu je žena liječnica, no ako je obična bolničarka bez škole, vjerojatnije će šutiti jer joj se razvod ne isplati.

pa se tako dogodi da alkoholičar bez ikakvih socijalnih problema završi u bolnici zbog otkazivanja jetre.

Vilenica
26.10.2009., 20:59
upraavo to je u mom slucaju!! vec smo bili na sudu al nista.. na lijecenje ne zeli dobrovoljno, prisilno ga nisu htjeli poslat! gdje bi se ja mogla malo raspitat o tome?

centar za socijalni rad. ili proguglaj, valjda je živo bar jedno društvo za borbu protiv alkoholizma ili klub liječenih

Vess
27.10.2009., 02:35
to je osnovni problem s alkoholizmom. ako zarađuješ dovoljno, nemaš novčanih problema. uz malo samodiscipline i sreće u izboru zanimanja, nemaš nikakvih problema na poslu. o izboru partnera ovisi hoćeš li imati problema doma: liječnik alkoholičar će imati gadnih problema ako mu je žena liječnica, no ako je obična bolničarka bez škole, vjerojatnije će šutiti jer joj se razvod ne isplati.

pa se tako dogodi da alkoholičar bez ikakvih socijalnih problema završi u bolnici zbog otkazivanja jetre.

Točno, ne znam kakve veze socijaliziranost i uspjeh u životu imaju kao mogući alibi/dokaz da netko nije alkos, pa i društveno prihvaćanje toga stanja pojedinca.

Stvar jest zdravstvene prirode pa tako na bilo kojem položaju i moguće hiper uspješan možeš biti alkos. Ne znam je li navedeno prije, istina je da je alkoholizam dosta kriptična bolest, no pretpostavlja se da dolazi do metaboličkih promjena u organizmu. Klinički simptomi su:
1. nemogućnost apstinencije i/ili
2. nemogućnost kontrole količine popijenoga i to redovito i to nakon najmanjih količina.

Vess
27.10.2009., 02:38
Mene zanima što da mislim o mom frendu koji se već 2-3 godine svaki drugi dan 'ubije od alkohola' navečer u izlasku.Mene nikad ne zove na ta uzvišena okupljanja,Bogu hvala.
Alkohol smatra običnom razonodom.Isto tako i pušenje,koje prakticira već 5 godina,ali to je 'samo iz dosade',ovisnik nije,nou vej.

Who knows? Možda stvarno nije klinički alkos već mu je to (sada vrlo popularni) lifestyle. Mora imati kliničke simptome da bi bio alkos. Ovako je samo pijančina i bok.

Vess
27.10.2009., 02:41
mene zanima dal se osoba moze prisilno poslati na lijecenje od alkoholizma? policija mi je rekla da se moze, samo da se moram obratit njegovom doktoru i objasnit situaciju.. dok su mi na sudu rekli da se nemoze.. :ne zna:

Prisilna hospitalizacija koliko znam je dozvoljena samo u slučaju da postoji izravna opasnost da si pacijent naudi, ili drugome. U smislu suicida ili nasilnog čina.

Anica Fujsz
27.10.2009., 06:03
I danasnja omladina drzi za osnovnu naviku jos iz 14-15 g. kao znak odraslog
zrelog coveka da pusi i pije. Koji to ne rade - drugi ih odmah ismejavaju i postave grubim salama.

Dok se ne menja okolina i navika roditelja - da malo popijemo, jer smo se umorili, jer smo zavredeli i posto je to najbolji nacin opustenja itd. dotle omladina pa posle i kao odrasli sve vise ce piti postavljeni opasnosti alkoholizma i bolesti zbog pica i cigarete.

Neki vec kao mladi ljudi imaju boju i stanje koze i celog tela kao da su 20 g. stariji.

Druga briga, alkoholno pice nekada bilo prirodno - i moj stari mirno mogao biti pijanac i uz put terati nas okolo kuce do svoje 72.g. zivota - a sada je svako pice, pa jos i najjednostavnije vino puno otrovnih dodataka. Nije slucajno da danasnji alkoholicari mnogo pre - u srednjim godinama - umiru.

Kad vidis nekog sa neprirodno velikim trbuhom naspram celog tela i veoma sivom kozom i kao da mu koza nadunito debela, sto posto da je bolestan pijanac.

Samo sasvim drukciji nacin zivota - roditelja - moze barem buducu uzrast braniti od rane smrti zbog bezvrednog alkohola.:)

Passenger_57
27.10.2009., 06:24
Who knows? Možda stvarno nije klinički alkos već mu je to (sada vrlo popularni) lifestyle. Mora imati kliničke simptome da bi bio alkos. Ovako je samo pijančina i bok.

Valjda...eh,kad bi alkoholičari mogli za sebe reći da su 'samo pijančine':kava:

Vess
27.10.2009., 09:36
Treba to razlikovati. Npr. tvome frendu nešto puhne u glavu, dosadi mu ovakav način provoda opijanjem i naprosto se prestane tako provoditi. Apstinencijskog sindroma nema, po novome pije s vremena na vrijeme, ne napije se svaki drugi dan, napije se npr povremeno na nekakvom tulumu.

Ako se sve to dogodi, a ima slučajeva, jasno je da je čovjek bio obična pijančina, alkoholna bolest se nije razvila.

Ako može apstinirati i ako, kad ne apstinira, ne mora obavezno popiti ogromnu količinu već se može zadržati i na čašici-dve - to ukazuje da nije alkos u smislu bolesti.

~Scarlet~
27.10.2009., 12:16
centar za socijalni rad. ili proguglaj, valjda je živo bar jedno društvo za borbu protiv alkoholizma ili klub liječenih

Ako je osoba punoljetna i poslovno sposobna, CZSS, s time nema ništa. Ukoliko u obitelji alkića postoje mlt. djeca, a on kad je pijan brije na agresivu pred/prema njima ili ženi ili demolira stan, onda se može i mora kontaktirati policija i CZSS koji tada postupa prema zakonu radi zaštite mlt. djece.
Klub liječenih alkoholičara je isključivo dobrovoljan, dakle osoba nakon bolničkog liječenja sama odlučuje njemu pristupiti.

niknejm13
10.12.2009., 23:31
Prije svega da opišem sebe i moj, ajmo tako nazvati, odnos sa alkoholom. Popijem pivu dnevno, vikendom se jednom "ubijem" u alkoholu i ostanem da jutarnjih sati vani. Imam nizak otor spram njega.

Imam u sebi jednu dobru crtu, a to je da ne radim sranja kad sam mrtav pijan i donekle sam svjestan što radim. Neću napraviti glupost tipa razbiti flašu od šank i tako.


E sad prelazimo na ono zašto sam pokrenuo temu.

Primjećujem posljednjih godina, da mi puno bolje funkcionira mozak nakon dvije pive. Znači u stadiju kad nisam pijan, ali niti posve trijezan. Bolje i brže razmišljam. Mnogo sam kreativniji, opušteniji i koncentriraniji.


Samopouzdanje mi je palo prije koju godinu kada sam obolio od anksiozno-depresivnog poremećaja, baš radi toga što mi mozak više nije funkcionirao kao do tad. I zbog toga se osjećam mnogo bolje nakon dvije pivice jer, razmišljam bolje i to mi na neki način vraća samopouzdanje.

Odmah da maknem sumnje u neki bijeg u alkohol.
Ne funkcioniram pijan na recimo radnom mjestu ili negdje gdje je posrijedi nešto ozbiljno, a ja sam u centru pozornosti i mogli bi primjetiti moju pijanost. Jednostavno, pijan se ne osjećam ugodno osim u dobrom društvu.

Nemam nekog pitanja, ali bih volio čuti iskustva i komentare.

Legion
11.12.2009., 07:55
Ti si onda stvarno rijetka biljka ako ti mozak bolje funkcionira nakon dvije, tri pive... pazi dvije, tri su ti već (doduše ovisi koliko ih brzo popiješ) oko 0,7 0,8 promila a onda si i fizički i mentlano :D bome već usporen...

Weedeemer
11.12.2009., 08:24
ja bolje funkcioniram nakon jednog đoksa

- alkohol nisam kušao (pa niti kapi) već godinu i pol.

inace, ovo sto si naveo kao "dnevno 1 piva, 1 tjedno mortus"
to radi velika vecina mladih koja izlazi van

zanima me kako ce se to odraziti na "normalne" ljude

i danas se moze primjetiti da su vecinom hrvati nadrkani
svi bi se samo tukli ubijali radili nekome nesto nazao..

lp

colour
11.12.2009., 08:46
... Samopouzdanje mi je palo prije koju godinu kada sam obolio od anksiozno-depresivnog poremećaja, baš radi toga što mi mozak više nije funkcionirao kao do tad. I zbog toga se osjećam mnogo bolje nakon dvije pivice jer, razmišljam bolje i to mi na neki način vraća samopouzdanje.
pivica, dvije tebi djeluju kao anksiolitik, smanjuju simptome i depresije, sve na jako kratke staze, i obično se stvara neka vrsta zatvorenog kruga
pametnije je potražit pomoć psihologa ili koga god

Ne funkcioniram pijan na recimo radnom mjestu ili negdje gdje je posrijedi nešto ozbiljno, a ja sam u centru pozornosti i mogli bi primjetiti moju pijanost. Jednostavno, pijan se ne osjećam ugodno osim u dobrom društvu.
mislim da nije stvar ugode ili neugode, već straha od gubitka kontrole nad sobom, što u "dobrom društvu" (poznati, povjerljivi, ha?) možeš prevladati

Weedeemer
11.12.2009., 08:58
mislim da nije stvar ugode ili neugode, već straha od gubitka kontrole nad sobom, što u "dobrom društvu" (poznati, povjerljivi, ha?) možeš prevladati

wow za ovo jos nisam cuo!!

ali mi je interesantno da mi đox (ili slika..) ne paše u svim društvima...

zašto je tako?

Engelchen00012
11.12.2009., 09:37
Pa meni ovo što autor govori i nije čudno.:ne zna: Mogu se tu pronaći.:D

niknejm13
11.12.2009., 16:01
Gle, na kraju krajeva na svim ugodnim druženjima čašica dvije se podrazumjeva. rastereti malo ljude, otvori dušu i tako. Ne kažam da je to pravilo, ali sigurno nekakva navika jest.

Što se tiče kontrole... Pa ne samo da u društvu bolje funkcioniram, već i kad sam sam - recimo kad pišem, radim na kompu ili mi je potrebno kreacije. Pa zaboga, većina pisaca je bilo pijanaca. (i glumaca, i redatelja, i slikara...)

ali opet idemo sa teme. Do dvije ili tri pive mi je ugodno i funkcioniram, a kad se baš napijem onda više ne funkcioniram. Kao da imam neku određenu mjeru između 0,3 i 0,6 :):)

haram
11.12.2009., 16:45
Nemam nekog pitanja, ali bih olio čuti iskustva i komentare.

Hm, pa cuj, ak si zbilja u Australiji, zavidim ti, ne samo zbog piva...
Ne znam patim li i ja od kakvog poremecaja, ali i ja bolje funkcioniram s ogranicenom kolicinom alkohola u krvi : lucidniji sam, manje podlozan strahovima, komunikativniji, strpljiviji, bolje raspolozen, cak su mi i refleksi bolji... Ili mi se mozda to samo cini ? Uglavnom, sve do neke granice... ako pretjeram, sve ode kvragu... Problem je sto se s godinama sve vise razvija otpornost na alkohol, pa trpe organi...

Leteća
11.12.2009., 16:57
Treba piti umjereno. Onda možeš piti koliko hoćeš.:)

Ali svaki dan piva i vikend razbijanje spada u alkoholizam. Sorry.

Engelchen00012
11.12.2009., 17:00
Dali ste mi ideju!:s Od sutra počinjem cugati onako umjereno pomalo, tek da se održi određeni nivo alkohola u krvi cijeli dan!:D:D Kako sam mogla zaboraviti da alkohol tako povoljno djeluje na psihu!:ne zna:

haram
11.12.2009., 17:03
Treba piti umjereno. Onda možeš piti koliko hoćeš.:)


:lol: ovo mi se svidja : pij umjereno koliko hoces !
Zvuci kao i ono : ja ne pijem vise... a ni manje.

Weedeemer
11.12.2009., 17:24
ljudi, jedan djoks dnevno pssss :)

Anica Fujsz
11.12.2009., 17:49
O-joj-joj!
Tu se mesa pice i kao lek protiv depresije i kao sredstvo za povecanje talenta, koncentracije???? i svega drugoga.

Bas dekoncentraciju stvara alkohol - a da znas drzati meru dokle i koliko ces uvek, kad vec jednom pocnes - jako se varas!

Depresiju alkohol do najvece mere povecava.
Depresija, zivcani bolesti sa picem dodje do psihickog i fizickog unistavanja.

Sve znam o alkoholu - moj otac i brat bili su alkoholicari, otac sasvim pijan i besan, brat izgledao trezan i bas zato bio najgori kad pio.

A kad pice treba za talenat - to nije talenat, vec alkohol vodi pero pisanja....

Odlucite - sami ste kovac svoje sudbine!

vigilanty
11.12.2009., 22:55
Primjećujem posljednjih godina, da mi puno bolje funkcionira mozak nakon dvije pive. Znači u stadiju kad nisam pijan, ali niti posve trijezan. Bolje i brže razmišljam. Mnogo sam kreativniji, opušteniji i koncentriraniji.

Reklo bi se da je to ovisnost...

vigilanty
11.12.2009., 22:56
http://www.pivnica.net/ieNews/admin/RTE/my_documents/my_pictures/926_comeupandseeus.jpg

:lol:

niknejm13
11.12.2009., 23:56
Reklo bi se da je to ovisnost...

Pa ne vjerujem. Ako je ovisnost popiti jedno pivo navečer, onda je pola svijeta ovisno.

Desilo mi se jednom nedavno da sam završio nakon dvije pive na radnom mjestu i prštao sam od rada, koncentracije i brzine razmišljanja.

To mi nije pravilo, već iznimka koja me je zaintrigirala.

CemuDoprinijeti
12.12.2009., 00:32
> Da li znas da je jedno vrijeme mozda i vise od pola ljudi iz najbrojnije nacije na svijetu bilo ovisno o drogama Morfin, Kodein,...?
> Da li je priblizno pola svijeta ovisno o drogi Nikotin? (Da.)
> Zasto mislis da je nemoguce da pola svijeta (ili cak i vise) bude ovisno o necemu?
> Zasto mislis da je to sto tebi "cini dobro" alkohol iz piva, kad pivo ima i tanine, koji su (takodje) psihoaktivni? Da li se slazes da ljudi koji vole alkohol (a ne tanine) piju votku, apsent, rakiju, a da ljudi koji vole tanine piju pivo, vino... ?
> Da li znas da je kafa 10x mocnija i prijatnija kada se pece ("Kafu mi draga ispeci"), kao nekad, nego kada se kuva? Da li mislis da je nemoguce da je kafa 10x mocnija i prijatnija kada se pece nego kada se kuva, zato sto mislis da bi onda sigurno svi pekli kafu?
> Da li znas da je vecina ljudi nekada zaista pekla kafu (na ovim prostorima) iako je danas vecina ljudi kuva?
> Da li mislis da je nemoguce da ti pijes pivo samo zato da ne odudaras od vecine?
> Da li znas da su nekada samo deblje zene (sa stomakom, vidljivim) bile smatrane ljepoticama od strane vecine ljudi u evropi, pa i ovdje?
> Da li znas zasto se najbolja vina drze u hrastovim (bas hrastovim) bacvama godinama? Mislis li da je nemoguce da je to zbog tanina?

Ja isto godinu ipo ne pijem alkohol, ali pusim travu. Zavistan sam od samo jedne droge,- Kafein.

mali oblak
12.12.2009., 21:52
... pijan ...

Ajoj. Ne mogu dobro objasniti procese u tkivu...
... ali znam osobe koji su uvjereni da alkohol doprinosi njihovoj kvaliteti,
a alkohol jednostavno zamućuje mogućnosti zapažanja, usporava...
vodi lošim odlukama, vodi u opasnost...

vodi gubitku dobrog društva.http://www.pic4ever.com/images/121fs725372.gif

niknejm13
12.12.2009., 22:37
Ajoj. Ne mogu dobro objasniti procese u tkivu...
... ali znam osobe koji su uvjereni da alkohol doprinosi njihovoj kvaliteti,
a alkohol jednostavno zamućuje mogućnosti zapažanja, usporava...
vodi lošim odlukama, vodi u opasnost...

vodi gubitku dobrog društva.http://www.pic4ever.com/images/121fs725372.gif

Sve ovisi od čovjeka do čovjeka.

Neko zbilja funkcionira bolje sa malo alkohola u krvi. Ne govorim ja tu o mrtvim pijanim stanjima, već o pivi-dvije...

google1
13.12.2009., 02:20
Pa slični smo. A ja mislim da znam zašto je to meni, zato jer previše razmišljam, analiziram, mozak mi radi tristo na sat, stalno sagledavam neke posljedice, prednosti, mane, važem stalno nešto, a nakon nešto alkohola sam lišen toga i vjerojatno tek onda počinjem funkcionirati kako prosječan čovjek funkcionira bez tog. Isto što je zanimljivo ljudima je obično drugi dan nakon alkohola uvijek koma, užas, boli glava, muka, ne mogu jesti, ovo ono, meni je drugi dan nakon baš pijanstva (ono vikend i ubijanje u alkoholu u društvu) nešto što bi potpisao svaki dan da mogu. Inače ne pijem skoro uopće, mada bi mogao početi malo češće sad si me sjetio.. :D

a sad ne znam točno kakva smo mi iznimka, valjda ima neko i "službeno" objašnjenje

haram
13.12.2009., 13:59
a sad ne znam točno kakva smo mi iznimka, valjda ima neko i "službeno" objašnjenje

Mozda jednostavno time privremeno uklonimo prepreke koje nas normalno koce.
(ne kaze se bezveze "jedna casica za strah"...)