PDA

View Full Version : Pomoć obiteljima oboljelih od zloćudnih i drugih teških bolesti


stranice : 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 [13] 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41

Bani
06.05.2008., 06:10
Sto se dijagnoze tice, ovo sto znam receno mi je usmeno. Danas sam na kartonu vidjela da pise Npl. colon desc. i. o. Pretpostavljam da ne mogu jos reci pouzdano posto se ceka uzorak sa kolposkopije... Pretpostavljam da Npl. znaci neoplazma?... hm, zvuci mi losije nego adeno :-( ???

Bokic :) neoplazma ti je termin koji se koristi za svako "divlje" bujanje stanica u organizmu. Adenokarcinom je vrsno specifican karcinom, u ovom slucaju zahvaca stanice koje imaju ulogu sekrecije iliti izlucivanja. iskreno u crijevima je najcesci adenokarcinom jer kako su meni rekli nema kaj drugo biti..... Colon descendes ti je silazni dio debelog crijeva.
i.o. - petpostavljam in observatio iliti zakljucak donesen prema obradi no rekla bih pretpostavka

nusazvrk
06.05.2008., 08:45
Bani :-)) veliki pozdrav!!!!
Kako si? Vec dugo s nisi javljala ili je meni promaklo :-)) Jel sve ok?

Dandelion_seed
06.05.2008., 09:25
Da li netko ima iskustva i (ili) moze usporediti pretrage sa CT-a i PET CT-a??? Ne znam ima li smisla jos napraviti PET/CT prije operacije ako je CT vec radjen...da li je nalaz puno detaljniji?... ili to sacuvati za kontrolu nakon operacije...?

Nisam doktor, ali ovako sam ja to shvatila: PET/CT nalaz moze pokazati maligne promjene vremenski prije nego sto se one pokazu na CTu. Tako da ako se ide operirati, sigurnije je da se napravi PET/CT prije zahvata, jer se na taj nacin mogu odstraniti potencijalna zarista koja u datom trenutku nisu bila vidljiva na nalazu CTa, a postoje i detektira ih PET/CT.

Evo linka:

http://brighamrad.harvard.edu/Cases/jpnm/hcache/1120/full.html

Tursiops truncatus
06.05.2008., 09:53
Hvala sto pomazete meni neznalici! :D

TincH
06.05.2008., 12:00
Možda je vrijeme da i ja napišem koju rečenicu.

Mojoj majci je u ožujku prošle godine otkriven planocelularni karcinom pluća, sasvim solidne veličine. Srećom, bez igdje ikakvih metastaza, no situacija nije baš bila sjajna. Iako se taj rak inače operira, kod nje je to bilo riskantno zbog blizine srca.

Krenule su kemoterapije, jedna, pa druga. I naravno, sve popratne nuspojave. Na kraju je završila na zračenjima. Sve zajedno ona je prošla godinu dana neprekidne terapije.

Mi smo se potrudili (tata najviše) i tako je počela piti Noni-sok, razne pripravke propolisa i svakakva čudesa za koja ja niti ne znam (a ona je procjenila da od silnih ponuđenih hoće baš ta). Tata je investirao i u neke homeopatske pripravke koji se daju na injekciju, pa sam ja, skupa sa cijelom familijom, naučila i tu vještinu :D

Uglavnom, rezultat je trenutno takav da tumora nema, ostao je nekakav ožiljak, te nekakve (prema riječima dr-a) ne previše opasne nakupine tekućine. Mami je rečeno da su kemoterapije za nju gotove, te da se javi ako osjeti nekavu tegobu.

Nažalost, jaka kemoterapija kroz godinu dana je donijela svoje - njoj trnu noge, koža nije baš u dobrom stanju, i svašta nešto, no ona je sretna :) I mi :cerek:

Inače je sasvim u redu, iziđe, hoda, kupuje odjeću i cipele, kuha, sprema, ali sve bez velikog napora. Diše dobro, a još je bolje na moru, pa se trudi što češće biti dolje. Neću lagat i reć da je u naponu snage, ali daleko od toga da joj je loše. Jer nije :)

Ovo nije promocija ni noni-soka, ni homeopatije, već tek moja priča. Tata je inače čovjek pun optimizma i nepresušne energije, nikada se pred njom nije slamao i većinu toga obavljao sa smješkom. Tako da je dosta toga prenio i na nju. Mislim da je za borbu s rakom to doista najbitnije :top: I kakav si u glavi, naravno.

Ne znam za dalje, bitno da je sada ovako, i da je ona dobro :)

Pozdrav svima.

Ved
06.05.2008., 12:24
Možda je vrijeme da i ja napišem koju rečenicu.


Drago mi je da postoje i ovakve priče :s

ko_ka
06.05.2008., 15:39
Možda je vrijeme da i ja napišem koju rečenicu.

Mojoj majci je u ožujku prošle godine otkriven planocelularni karcinom pluća, sasvim solidne veličine. Srećom, bez igdje ikakvih metastaza, no situacija nije baš bila sjajna. Iako se taj rak inače operira, kod nje je to bilo riskantno zbog blizine srca.

Krenule su kemoterapije, jedna, pa druga. I naravno, sve popratne nuspojave. Na kraju je završila na zračenjima. Sve zajedno ona je prošla godinu dana neprekidne terapije.

Mi smo se potrudili (tata najviše) i tako je počela piti Noni-sok, razne pripravke propolisa i svakakva čudesa za koja ja niti ne znam (a ona je procjenila da od silnih ponuđenih hoće baš ta). Tata je investirao i u neke homeopatske pripravke koji se daju na injekciju, pa sam ja, skupa sa cijelom familijom, naučila i tu vještinu :D

Uglavnom, rezultat je trenutno takav da tumora nema, ostao je nekakav ožiljak, te nekakve (prema riječima dr-a) ne previše opasne nakupine tekućine. Mami je rečeno da su kemoterapije za nju gotove, te da se javi ako osjeti nekavu tegobu.

Nažalost, jaka kemoterapija kroz godinu dana je donijela svoje - njoj trnu noge, koža nije baš u dobrom stanju, i svašta nešto, no ona je sretna :) I mi :cerek:

Inače je sasvim u redu, iziđe, hoda, kupuje odjeću i cipele, kuha, sprema, ali sve bez velikog napora. Diše dobro, a još je bolje na moru, pa se trudi što češće biti dolje. Neću lagat i reć da je u naponu snage, ali daleko od toga da joj je loše. Jer nije :)

Ovo nije promocija ni noni-soka, ni homeopatije, već tek moja priča. Tata je inače čovjek pun optimizma i nepresušne energije, nikada se pred njom nije slamao i većinu toga obavljao sa smješkom. Tako da je dosta toga prenio i na nju. Mislim da je za borbu s rakom to doista najbitnije :top: I kakav si u glavi, naravno.

Ne znam za dalje, bitno da je sada ovako, i da je ona dobro :)

Pozdrav svima.

Drago mi je procitati post koji je pun snage i zelje, optimizma. Ni u jednom trenutku niste odustajali i ono sto je najvaznije : nasli ste nacina da pomognete svojoj majci!

Svi koji boluju od raka, kako si i sama primjetila, su borci individualci i stoga mi je drago da si spomenula sve sto joj je pomoglo.

Moja majka takodjer ima problema sa kozom nakon kemoterapije. Ako je slucajno netko od nas uhvati malo jace za ruku ostaju joj modrice. Na ostalo se do sada nije zalila i mi nismo primjetili.

U svakom slucaju - nastavite i dalje puni duha i ne mislite na daleke planove. Sad cinite najbolje sto mozete!

kisses

BEDNKACIN
06.05.2008., 16:55
Još jedan borac jutros je izgubio bitku. Mama je umrla jutros u 7, mirno u snu.:cry::cry:

Draga Fiža, primi moju iskrenu sućut.

BEDNKACIN
06.05.2008., 17:01
Draga Lindsay,
Moja iskrena sućut povodom smrti tvog tate.

BEDNKACIN
06.05.2008., 17:09
nisam smogla snage ranije se javiti ,moja tetka je preminula prosle nedelje..samo je zaspala..hvala svima na pruzenoj podrsci,borite se i budite mi jaki ,ona je bila borac borila se do poslednjeg trena,borila se da ne zaspe..ponosna sam na nju svim srcem..

Draga wickedangel, iskrena sućut povodom smrti tvoje tetke.

Bani
06.05.2008., 17:37
Bani :-)) veliki pozdrav!!!!
Kako si? Vec dugo s nisi javljala ili je meni promaklo :-)) Jel sve ok?

o Nusinjo :grli: nadam se da si dobro i da se nedate (naisla sam na tvoju tuznu pricu na drugom topicu i bas mi je zao :grli: no ne odustati vec se primite posla :-)). Moja muti prije dva mjeseca okrecila stan :eek: sama. Trajalo je danima, tata skoro zavrsio u Vrapcu :D (a on se ne smije uzrujavat) no neda se - na ljeto ide na kontrolu (iako mi strajka kaj se klope tice no nemrem je ubit zbog toga...). No imam potrebu ispricati jos jednu stvar. Naime s mojom mamom se desavalo sve kaj se desavalo i sve smo se trgali biti pozitivni i sve krenulo ok, polako al sigurno. I kaj se onda desi? Moj tata vani u inozemstvu padne direktno na glavu s 5 metara visine - helikopterom ga prebacivali iz manje bolnice u najvecu u regiji, nisu ga mogli zbudit, ja u auto i vozim 700 km i pet dana s njim, a on - nesto prestrasno, operacija tamo, hoce doma, onda ga takvog vozim doma, ma da covjek ne povjeruje. No da ne duljim, ko god danas vidi papire (ide na kontrole i terapije lijekovima) kriza se i nemre se nacudit da nije mrtav ili teski invalid. A ja sam mislila kaj se moze jos kaj gore desit kak je bilo s mamom onda sam vidla da nema garancije za nikoga i nista i da treba zivjeti dan za danom. Zato gledam naprijed i nedam se i nedajte se ni vi svi. Pozdrav svima i cuvajte se :)

BEDNKACIN
06.05.2008., 17:43
Jučer smo napravili kontrolni CT toraksa, abdomena i zdjelice. I nalaz je katastrofa. SS-gad se vratio i to u punom sjaju: na tri mjesta.

Dio nalaza CT toraksa: "Lijevo vidljiv izrazito visok stav ošita, a uz lateralnu torakalnu stijenku prikaže se mekotkivna ekspanzivna okruglasta tvorba promjera 3,7 x 3,3 cm. Uz luk aorte i a. pulmonalis također vidljiva nepravilno formirana mekotkivna ekspanzivna tvorba, a distalnije i sprijeda uz srčani vršak, prikaže se policiklički formirana ekspanzivna tvorba koja mjeri 11,8 x 5,7 cm u promjeru. Manja mekotkivna ekspanzivna tvorba vidi se i lijevo dorzalno u stražnjem recesusu iza slezene."

Dio nalaza CT abdomena i zdjelice: "Lijevo dorzalno uz stražnju abdominalnu stijenku iza dijafragmalnog krusa, prikaže se veća ovalno formirana mekotkivna ekspanzivna tvorba promjera 5,6 x 5,0 cm, a više sprijeda još jedna okruglasta u području dijafragmalnog krusa lateroaortalno, gotovo neodvojiva od postojeće veće."

Uglavnom, nalaz je koma. Nismo ovo očekivali. Razmišljala sam puno o samom recidivu, ali ga zaista nisam očekivala ovako brzo. I još na tri mjesta... Bili smo odmah kod našeg dragog docenta i dogovorili smo plan liječenja:
Predlaže se III. linija kemoterapije: Gemcitabin i Docetaxel, U ponedjeljak moramo predati molbu da nam se odobri ova terapija jer naravno, ovi lijekovi nisu na listi za sarkome mekog tkiva. Planira se 2. ciklusa, nakon toga kontrolni CT. Ukoliko terapije ne pokaže učinak, idemo na Yondelis. Yondelis je onaj lijek koji nije registriran u RH, čija mjesečna terapija košta cca 10.000€.

Planira se i operacija, i to možda čak dvije. Moramo napraviti konzultacije s torakalnim kirurgom profesorom Slobodnjakom i najvjerovatnije i sa abdominalnim kirurgom. Ali o tom, potom.

Kako smo ovo prihvatili? Teško. Opet smo na fronti, u prvim redovima. Trebamo se sabrati. Pomiriti i prilagoditi situaciji. Ufff...
Naša borba ide dalje. Borit ćemo se i dalje za registraciju Yondelisa. Borit ćemo se i dalje za život. Ovaj put ćemo trebati pomoć prijatelja, dobrih ljudi. Budite uz nas.

Draga Fajterice,
Žao mi je što je tako. Sigurno vam nije lako,ali nimalo ne sumnjam da će vam borbeni duh splasnuti.
Toliko ste do sada prošli da vas to može samo osnažiti da nastavite borbu sa većim žarom nego do sada. Malo koji lijek ili pripravak je toliko učinkovit kao jak duh koji vodi dalje. A vi ga imate.
Samo nastavite borbu dalje kao što ste do sada i rezultat neće izostati. Kod tako teških bolesti svaki novi dan života je mala pobjeda. A svaka pobjeda pa i mala ponovno snaži duh.
Držite se, izdržat ćete vi to. U mojim ste molitvama.

BEDNKACIN
06.05.2008., 18:25
Dragi svi,
Žalostan sam kada svaki put prije nego li nešto napišem moram izraziti nekoliko sućuti.
Istovremeno to mi je podsjetnik koliko ponizan trebam biti i kako svaki dan, iz sveg srca, trebam zahvaljivati Bogu što se moja supruga do sada tako dobro osjeća. Ušli smo u 21. mjesec od dijagnoze i ona je kao "curica" - vesela, poletna, zdrava, puna života i nade. Uopće nemamo dojam o bolesti. Na bolest nas podsjeća samo hrpa suplemenata koje svaki dan uzima.
Tijekom ovog mjeseca će biti i kontrolni MRI.
Koliko god čitam teškoće oboljelih i patnje onih koji ih skrbe o njima, teško mi je pojmiti da bih se i ja, u nekom vremenu u budućnosti, mogao naći u istoj situaciji. Mogu vam reći da se, bez obzira na svu psihičku pripremu za to vrijeme, bojim toga. Čitam kako se nosite sa svim teškoćama,divim vam se i mislim si da li ću i ja tako biti u stanju. Kako vrijeme više odmiče tako sam i ja sve manji i manji. Nevjerojatno, a trebao bih biti sretan što je sada sve u redu.

Sve je prošlo u redu i sa mojim zahvatom. Sve tri dovodne arterije koje su hranile krvlju AVE malformaciju u mozgu su zatvorene. Nekoliko dana poslije zahvata nisam imao vid na lijevoj strani lijevog oka, što je bila posljedica edema mozga uslijed zahvata. Na svu sreću nakon tjedan dana se je smirilo i od tada se oporavljam. Glavobolja je normalna stvar, ali nije svakodnevna.
Rehabilitacju, kruženjem oko Jaruna sam započeo, naravno uz pratnju supruge.
Slijedeći tjedan počinjem raditi.
Nažalost tu priči nije kraj, jer u nakon kontrolnog pregleda u rujnu vjerojatan je i zahvat gama nožem. Bumo vidjeli.

Mi se i dalje nadamo da će GMB mirovati do u beskonačnost i da ćemo uspjeti izbjeći ono neizbježno.

Lijep pozdrav i držite se.

Opala1
06.05.2008., 18:25
Draga Linsday, moja iskrena i najdublja sućut. Svima ostalima puno sreće, hrabrosti, znanja i upornosti.
Čitam vas redovito ali se ne javljam prečesto jer za sada nemam novosti ni nova saznanja. Čekamo 15.05. kada idemo na dogovor za kemoterapiju za mamu. Ona je trenutačno stabilna, iako ne dobiva na težini (ima 46 kg). Srećom dolaze lijepši dani a samim time i veća volja za život i borbu....

TincH
07.05.2008., 06:43
Jedno malo pitanje - kako se vi nosite sa zlonamjernim komentarima?
Vjerojatno većina nije istinski zla, no ljudi reagiraju na svakojake načine. Neki se naprosto vole hraniti tuđom nesrećom, drugima je pak žao pa nisu svejsni kako reagiraju.

Na to me ponukao nedavni majčin susret s poznanikom, kojem je žena umrla od raka. Iako je ona već u oporavku, on joj je nabacio komentar tipa "pusti, nećeš ni ti još dugo".

Mislim, svjesni smo mi da ljudi s rakom ne doživljavaju stotu, ali mislim da su takvi komentari baš udarac na psihu bolesnika. Pa makar i bili istiniti. Zašto ljudi nemaju obzira, ako već ne prema sebi, onda makar prema drugome? :(

I što u takvoj situaciji? Napominjem da su to cijele skupine ljudi s kojima si nekad komunicirao, i sad bi ih bilo najbolje odjednom početi izbjegavati.

Ivanicapeca
07.05.2008., 08:51
Jedno malo pitanje - kako se vi nosite sa zlonamjernim komentarima?
Vjerojatno većina nije istinski zla, no ljudi reagiraju na svakojake načine. Neki se naprosto vole hraniti tuđom nesrećom, drugima je pak žao pa nisu svejsni kako reagiraju.

Na to me ponukao nedavni majčin susret s poznanikom, kojem je žena umrla od raka. Iako je ona već u oporavku, on joj je nabacio komentar tipa "pusti, nećeš ni ti još dugo".

Mislim, svjesni smo mi da ljudi s rakom ne doživljavaju stotu, ali mislim da su takvi komentari baš udarac na psihu bolesnika. Pa makar i bili istiniti. Zašto ljudi nemaju obzira, ako već ne prema sebi, onda makar prema drugome? :(

I što u takvoj situaciji? Napominjem da su to cijele skupine ljudi s kojima si nekad komunicirao, i sad bi ih bilo najbolje odjednom početi izbjegavati.

U toj i takvoj situaciji se izdigneš iznad takvih mediokriteta i zahvališ Bogu što je smatrao toliko posebnim pa ti je podario nešto što drugi nisu dobili. Čistu i plemenitu dušu.
Pusti, ima toga more:kava:. Da sam se time bakčila i na to trošila energiju, vjerojatno ne bih imala energije za one važnije stvari koje su sada prioriteti.

Davnom sam napisala da je situacija u kojoj se nalazimo svojevrstan odličan filter, pa sav mulj i govna koja su se oko tebe nakupila jednostavno odvoji od tebe i učini ti povlasticu da iz jedine i čiste milosti neke ipak zadržiš u svome životu. Sve od jednom postane kristalno čisto i definirano i točno znaš tko je kakav i što od koga možeš očekivati i shodno tome se i ponašaš u budućnosti.
Eto to je jedna od masu pozitivnih stvari, po meni, koja se iz ove situacije može dobiti.

allegra78
07.05.2008., 11:11
Davnom sam napisala da je situacija u kojoj se nalazimo svojevrstan odličan filter, pa sav mulj i govna koja su se oko tebe nakupila jednostavno odvoji od tebe i učini ti povlasticu da iz jedine i čiste milosti neke ipak zadržiš u svome životu. Sve od jednom postane kristalno čisto i definirano i točno znaš tko je kakav i što od koga možeš očekivati i shodno tome se i ponašaš u budućnosti.
Eto to je jedna od masu pozitivnih stvari, po meni, koja se iz ove situacije može dobiti.

Izvrsno napisano!:top::top: i toliko istinito!!!!
Takve bolesti i odlasci voljenih ljudi, podsjete te što je zapravo bitno i nekako ti vrate fokus.
Meni je tata umro od raka. Užasno mi fali svaki dan. No u isto vrijeme u toj tuzi, očaju i nemoći, zapravo se osjećam užasno jakom. I nakon jednog takvog teškog iskustva, jasno mi je da nema puno težih stvari u životu. Ak sam to preživjela (zapravo i nakon godinu i pol i dalje preživljavam)- nema toga što me može slomiti!
Svima šaljem veliki, topli :grli:

FIŽA
07.05.2008., 11:29
Jedno malo pitanje - kako se vi nosite sa zlonamjernim komentarima?
Vjerojatno većina nije istinski zla, no ljudi reagiraju na svakojake načine. Neki se naprosto vole hraniti tuđom nesrećom, drugima je pak žao pa nisu svejsni kako reagiraju.

Na to me ponukao nedavni majčin susret s poznanikom, kojem je žena umrla od raka. Iako je ona već u oporavku, on joj je nabacio komentar tipa "pusti, nećeš ni ti još dugo".

Mislim, svjesni smo mi da ljudi s rakom ne doživljavaju stotu, ali mislim da su takvi komentari baš udarac na psihu bolesnika. Pa makar i bili istiniti. Zašto ljudi nemaju obzira, ako već ne prema sebi, onda makar prema drugome? :(

I što u takvoj situaciji? Napominjem da su to cijele skupine ljudi s kojima si nekad komunicirao, i sad bi ih bilo najbolje odjednom početi izbjegavati.


Moja pokojna mama je na bezobraštine (doduše ne ovakvog tipa, ali ipak bezobraštine) samo odgovarala: " ja se uopće ne osjećam bolesna, kao da i nisam" i inatila je bolesti i svijetu putujući svuda i odlazeći u kazališta i na koncerte. Na žalost, nije se uspijevala odhrvati bolesti, ali je barem te dvije godine proživjela kvalitetno i borila se do zadnjeg daha. Ovakve sirovine si dozvoljavaju da tako iskale svoje frustracije jer im je umrla voljena osoba i ne treba se obazirati na njih. Samo hrabro dalje.:top:

ko_ka
07.05.2008., 12:51
Jedno malo pitanje - kako se vi nosite sa zlonamjernim komentarima?
Vjerojatno većina nije istinski zla, no ljudi reagiraju na svakojake načine. Neki se naprosto vole hraniti tuđom nesrećom, drugima je pak žao pa nisu svejsni kako reagiraju.

Na to me ponukao nedavni majčin susret s poznanikom, kojem je žena umrla od raka. Iako je ona već u oporavku, on joj je nabacio komentar tipa "pusti, nećeš ni ti još dugo".

Mislim, svjesni smo mi da ljudi s rakom ne doživljavaju stotu, ali mislim da su takvi komentari baš udarac na psihu bolesnika. Pa makar i bili istiniti. Zašto ljudi nemaju obzira, ako već ne prema sebi, onda makar prema drugome? :(

I što u takvoj situaciji? Napominjem da su to cijele skupine ljudi s kojima si nekad komunicirao, i sad bi ih bilo najbolje odjednom početi izbjegavati.
Mene pogadjaju takvi komentari i one koji ih dijele sad u velikom luku zaobilazim.

Moj bivsi decko je na informaciju da je majka tesko bolesna reagirao s recenicom : "nije to ništa..", a kad sam mu rekla koliko se muči i kako je slaba tad je rekao :"sto se zalis kad joj sve placate..". Takvi komentari mi se sada cine glupi a prije su me direktno vrijedjali.

Majka osobno takve komentare nije doživjela i drago mi je da nije. No, ljude za koje smo osjetili da bi joj mogli dolaziti sa ovakvim komentarima smo odmah poceli izbjegavati.

Goleo
07.05.2008., 14:00
Lindsay, primi moju iskrenu sućut :grli:!

Blaise
07.05.2008., 17:34
Blaise, kako si, kako je mama?

Nema tvojih šaljivih postova već dugo...

Otprilike godinu dana od postavljanja dijagnoze, nekih godinu i pol od prve hospitalizacije, mama je onak. Ne baš. Ne znam što da mislim, valjda bi trebali biti zadovoljni. Osjećam se poprililčno tupavo.:D

Kak si ti? :grli:

TincH
07.05.2008., 17:55
Pusti, ima toga more:kava:. Da sam se time bakčila i na to trošila energiju, vjerojatno ne bih imala energije za one važnije stvari koje su sada prioriteti.
Ne bakčem se ja s time uopće, već mi nije baš lijepo gledati mamu koja mi to prepričava i praktički u tom trenutku imati na dlanu osjećaj koji ju je pri tome prožeo. Nekako bih joj htjela savjetovati kako da se postavi, naravno, uzevši u obzir njezin karakter. Hvala na poticajnim postovima :)

TincH
07.05.2008., 18:01
Majka osobno takve komentare nije doživjela i drago mi je da nije. No, ljude za koje smo osjetili da bi joj mogli dolaziti sa ovakvim komentarima smo odmah poceli izbjegavati.I nas su znale nazivati raznorazne babe iz familije ili van nje, svaki drugi dan ispitivati kako joj je. I onda ja kažem "dobro" (mislim, kako bi bilo? Simptoma raka nema, kemoterapija jest teška, ali nije neizdrživa, pobogu, ljudi su živi i drže se, obitelj je na okupu, mislim, ništa previše strašno) i tada krene salva komentara tipa: "pa kako dobro? Pa to je teška bolest, malo ih preživi, bla bla..." Mislim si odi stara ukurac. Na kraju sam postala bezobrazna i počela ih grubo skidati s telefona :D

S druge strane, razumijem te ljude na neki način, tim više ako nisu proživjeli slično.
Kad ti je netko doma suočen s bilo kakvom teškom bolešću najbitnije je u društvu te osobe biti pozitivan ili barem neutralan. Mi smo svi teško primili vijest, svatko se sa šokom izborio na svoj način, u tišini. Ali nikada pred njom nismo kukali i negativno vibrali :) Kad joj je otpala kosa zbijali smo šale oko toga i slično. I baš nam sad treba nečije kmečanje i negativa :rolleyes: Kao da mami samoj nije dovoljno teško u glavi. Oko nje treba biti samo pozitiva, kako bi neutralizirala i najmanju moguću ružnu misao koja joj prođe kroz mozak.

Lindsay
07.05.2008., 18:06
Dragi moji svi, HVALA VAM SVIMA na mnogobrojnim izrazima sućuti i potpore koji su me dočekali ovdje....
Ne znam odakle da počnem...još ne mogu vjerovati i prihvatiti sve što se dogodilo iako radim na tome i pokušavam se snaći u jednoj novoj, toliko teškoj i bolnoj situaciji..
Fali mi moj tajo....jako mi fali..i svima u obitelji nam fali i nikako ne mogu prihvatiti to da je to sad to..
Njemu se stanje počelo pogoršavati točno prije tjedan dana, u prošlu srijedu , u četvrtak mu se još pogoršalo a u petak je....
Oprostite ćete mi ako ovdje napišem neke stvari koje možda nisu za ovaj topic ali želim s vama podijeliti neke stvari....

Ja sam bila s tatom u trenutku kada je zadnji put udahnuo i izdahnuo i iako mi se taj tren stalno vrti pred očima, drago mi je da nije bio sam..čekao je da dođem.
A još dvije minute prije toga ja sam bila uvjerena da je ovo njemu samo jedna loša faza i da će mu biti bolje kad se odmori i naspava....ja sam stvarno to vjerovala...
stjecajem okolnosti ja sam jako puno vremena provela s tatom zadnjih mjeseci i nema te stvari koje nismo jedno drugome rekli i ja sam sad tako mirna jer on je uvijek znao koliko ga volimo i da bi za njega i brda pomijerili ako treba.
Moj tata je umro mlad, u 48. godini života ali vidim da u ovom životu nema nikakvih pravila. A toliko hrabrosti i optimizma rijetko se vidi..i ja sam sama znala često kukati i od sitnica praviti problem a čovjek tek u ovakvim situacijama vidi šta je a šta nije problem. A moj tata je uvijek kad bi ga netko pitao kako je govorio da je odlično i da ga ništa ne boli..znao je uživati u sitnicama i znao je uistinu uživati u životu...puno sam naučila od njega i on i mama su moji uzori.
U biti mi je teško i pisati o svemu, sva sam smetena i glava mi je teška...U sebi imam cijeli miks emocija....
Ali, ono što želim još svima reći je da stvarno nikada ne treba odustati....ja i sada još ne želim odustati od borbe. Nama je pomogla i alternativna i konvencionalna medicina i stvarno se treba „naoružati“ znanjem i boriti se protiv neprijatelja koji je pobjediv.....mom tati on nikad nije slomio duh a to je možda i najbitnije.
I nitko se , apsolutno nitko ne može svrstati u statistike jer u nijednim statistikama ne piše koliko su ljubavi ti ljudi primili ..možda sam naivna, ali duboko vjerujem da ljubav, pažnja i briga najbližih je jednako važna kao i operacija, zračenje ili kemo.
Ovim putem želim se zahvaliti i mom suprugu koji je moja stijena u svemu ovome i koji i mene i moje gura naprijed.

Pozdrav svima!

Lindsay
07.05.2008., 18:22
I, još nešto...vjerovala sam oduvijek da za sve u životu postoji razlog ali još ne mogu za sve ovo naći razlog i neku logiku..možda sada to nije ni bitno..ako me pitate jesam li ogorčena, jesam li tužna i bijesna , odgovor je da jesam a ako me pitate jesam li smirena , odgovor je opet pozitivan jer ja sam imala sreću da sam odrastala u obitelji gdje se ljubav stalno pokazivala i to tome sam neizmjerno zahvalna Bogu jer sam uvijek znala da me moji roditelji vole a i obratno a to je najbitnije.
Kad tako razmišljam, onda možda nije ni neko mjerilo da li čovjek živi 50, 70 ili 90. godina nego koliko ljubavi ima od svojih bližnjih.

Ako nekome treba neki savjet, pomoć ili sl. , jer se i dalje želim boriti protiv ovih nemani.

Blaise
07.05.2008., 18:35
Pozdrav svim borcima,
redovito čitam ovaj podforum, iako više pišem na forumu udruge.
Imam jedno pitanje... kako se nosite sa psihološkim problemima oboljelih?
Moja sestra je oboljela od karcinoma jajnika, ima duboku vensku trombozu i nakupljanje tekućine u abdomenu (ascites), pa je vrlo malo pokretna sve od 10 mjeseca. Nekad se ponaša kao razmaženo dijete (ima 39 godina), ljuti se ako sve nije po njenom, voli upravljati i manipulirati drugima...A ja nekad ne znam kako da se postavim prema njoj...Ne želim joj previše popuštati, a nekad me zbilja izludi...Treba li prema takvim osobama biti iskren ili treba s njima "u rukavicama" i trpiti njihove ispade?
Išla je kod jedne psihijatrice nekoliko puta, i bila je s njom zadovoljna, ali sad već odavno nije bila kod nje...

Ne nosimo se. Pacijenti sami (tj. članovi obitelji za njih) moraju sami potražiti psihološku pomoć ili se osloniti jedni na druge. Mi smo mamu skinuli s tableta tipa Haldol i Prazine samoinicijativno. Ne velim da je pametno i da tak treba, ali mama nije više zombi (prestrašila sam se kad sam joj jednom vidjela izraz lica). Od kad ne pije Prazine navečer, gotovo da se i nije popiškila (jače) ili pokakala u pelene. Nije takav problem s kretanjem jer je sad dosta slabo pokretna, ali bez tih tableta - ona je bolje. Spava i uz Xanax. Hoću reći, osim piluliranja, pacijenti nemaju takvu potporu, a jako im treba. Karcinom je bolest koja trga živce na sitne končiće. Terapija također. Zabrinut ću se kad počne drobit cigarete u juhu ili pričat sa tikvicama, do tada, ne damo je niti u dom niti će piti takve lijekove. Mi više, u biti, ne znamo koliko je u pitanju demencija, tj. Alzheimer, koliko je skrahirala od karcinoma, koliko su joj naštetili disbalansi elektrolita, a koliko su tome pridonijele teške terapije. Naravno da se sledimo svaki put kad padne jer se sjetimo kako je to izgledalo na početku i ne možemo ne misliti o tome je li se karcinom vratio.

Inače, mi se stalno koljemo.:D
Uopće se ne sramim reći da puknem i zderem se na nju kad je vidim s cigaretom češće od nekoliko puta dnevno, to naravno da može (a kaj sad). Neće koristiti pepeljaru "da ju ne zmaže" onda tetura po stanu s cigaretom u jednoj ruci, a s drugom se pridržava. Sve je na rupice, skurila je sve živo. Poludim kad vadim čačkalice iz svakog ugla. Sprema si ih na svim punktovima i nekoliko puta upotrebljava. Mogu ja pričat, vikat, molit, fućka se njoj. Naučila je što joj je pasalo, što joj ne paše - "zaboravila sam". "Znaš da sam ja bolesna." U godinu i pol dana ja nju ne mogu naučit da si popodne izmjeri tlak. Kad se radi o onome što joj odgovara ili što si želi, nemoćna starica se pretvara u vraški vještu manipulatoricu i nevjerojatno spretnu i inteligentnu lažljivicu. Kad shvatim što radi, pobjesnim i to ne skrivam. Ona se igra s vitalnim stvarima, hranom, pićem, tabletama...
A ovo je još DOBRO kak je bilo prije još koji mjesec.

Naravno, mi sve kontroliramo, ali ona se snađe. Otkud praktički nepokretna žena (skoro, ide van uz pratnju, sama ne može ni u ludilu) nabavi tablete za smirenje, ne znam. Kaj da radim? Da zovem sve ljude koji dolaze s njom u dodir makar telefonski? Sama je tri sata ujutro i tri popodne, tri sata u sredini dana ima domaćicu koja je već naučila mnoge njene trikove. Koji to kreten može njoj donositi? Zadnji put, našla sam tablete u jastučnici, a priznala je samo tu jednu tablu i kaže, nakon ispitivanja,:D da joj je to donijela ženska koja je u međuvremenu otišla u Ameriku. Prijetnje ne pomažu, ona to brani životom.

Opet, kad ju stvarno pritisnem i nemilosrdno se derem i svašta govorim, bude mi žao. Mislim, možda je ovo zadnji ovaj ili zadnji onaj put za štovećbilo i znam da će mi cijela ova ludnica jako falit jednog dana, iako mi iz ovog ugla ne izgleda da uopće postoji život u kojem nema svakodnevne vježbe za živce. Kao da negdje znam da iza svog tog njezinog ludovanja ima neki teški jad. Iako svakako izgleda tako, kad se uspijem smiriti, znam da oni to ne rade namjerno. Sami su uplašeni i sluđeni i nemoćni i jadni, nije im lako.
A kako je nama s njima, to znamo samo mi.

Ne mislim da teške pacijente treba pretjerano štediti ili štititi. Bit će još uplašeniji i sluđeniji i nemoćniji i jadniji. Možda je ta negativna pažnja jedini njima dostupni način da se osjete "pravim ljudima", kakvi su nekad bili.

Između moje mame i tvoje sestre je velika dobna razlika, sumnjam da će ti ovo na bilo koji način pomoći, osim da vidiš da nas ima još koji se mučimo s takvim problemima.

Držim fige tvojoj sestri i svima vama.:)

Blaise
07.05.2008., 18:56
Što se drugih ljudi tiče, ja imam jednu poruku za sve od sveg srca:

:2up:

Nisam ljuta niti ogorčena (duže od sat ili dva):D i svima sve opraštam.
Samo ih u mojoj blizini baš i neće puno biti. Oprostila jesam, zaboraviti ne mogu jer to zaboravu nije niti namijenjeno.
Svi oni koji su mojoj govorili stvari tipa: Znaš da je tajitaj umro? Ova pita od čega, a sad slijedi rečenica koju ja nemam hrabrosti izgovoriti: Od raka!
Čemu teško bolesnoj ženi govoriti da je netko umro od bolesti koju ona ima?
Kako objasniti da se to ne radi ako netko sam ne osjeća da bi nekog moglo povrijediti? Jednu sam ulovila da nazove mamu na mobitel i zazvoni dva puta, onda poklopi, zna da će ju nazvat natrag. Kad sam onda ja nazvala tu osobu natrag i pitala je li se nešto dogodilo možda,:D bilo je: Ne, ne, možda ja samo nisam pustila da dovoljno dugo zvoni. Mrš!
A onome tko joj je donosi tablete za smirenje bez da pita, želim svako dobro jer će mu se vratit, a tada će mu to dobro jako trebat. Pa evo mu ga.
Ljudima koji nikad nisu pitali što treba (ne treba ništa, tako da znaju), ali su bili puni savjeta o lijekovima i izlječenju također želim svako dobro iz istog razloga, kao i onima koji su se javili jednom i onima koji su se prestali javljat.

Nikome ne želim da prođe kroz ono kroz što mi prolazimo, ali mene neće biti u njihovoj blizini pa to neću znati.:D

Zaista, jedini način koji sam ja mogla smisliti ne da sebe ili mamu zaštitim, nego da onemogućim štetu i nepotrebno razbacivanje energije koja znači život, jest da se s nekima pozdravim. Bez pozdrava.:D
Ali, ja sam svima njima ostala duboko, duboko zahvalna. Oni su bili moji veliki učitelji, kroz njih sam upoznala bolje i sebe i druge. Život je prepun lažnih predstavljanja i lažnih predstava, ovakve situacije su način da dosta toga spoznamo.

Ivanicapeca
07.05.2008., 20:22
I, još nešto...vjerovala sam oduvijek da za sve u životu postoji razlog ali još ne mogu za sve ovo naći razlog i neku logiku..možda sada to nije ni bitno..ako me pitate jesam li ogorčena, jesam li tužna i bijesna , odgovor je da jesam a ako me pitate jesam li smirena , odgovor je opet pozitivan jer ja sam imala sreću da sam odrastala u obitelji gdje se ljubav stalno pokazivala i to tome sam neizmjerno zahvalna Bogu jer sam uvijek znala da me moji roditelji vole a i obratno a to je najbitnije.
Kad tako razmišljam, onda možda nije ni neko mjerilo da li čovjek živi 50, 70 ili 90. godina nego koliko ljubavi ima od svojih bližnjih.

Ako nekome treba neki savjet, pomoć ili sl. , jer se i dalje želim boriti protiv ovih nemani.

Lindsay, jako se ponosim tobom. Ti si jedna strašna ženska! Tvoj tata je odgojio prekrasnu ženu, jaku, ponosnu i s tako zdravim pogledom na život.
Bori se mila i dalje. I ja se borim i vidim da je to smisao svega što se dogodilo. Jer ako i nema drugog, ja ga sigurno kroz borbu i pomoć drugima dajem i vraća mi se kao velika utjeha i mir u srcu. Moja mama je sretna, ja to znam.:)

Ved
07.05.2008., 22:08
Kak si ti? :grli:

Ja vam nemam crtu za ovako opsežna izlaganja, a mislim da nema ni potrebe jer nađem sebe u dijelovima bilo kojeg posta kojeg ovdje pročitam.
Znači da ste već sve rekli i da se jednostavno razumijemo. A kako i ne bi?

Imali smo i mi slične cirkuse s mamom neko vrijeme, ali to vrijeme je nažalost iza nas. Nema više. Sad je mir, a sve je puno gore. To je ono što si i sama rekla.
Mama je u domu, sad već skroz nepokretna. Neki dan sam mislila da je postala biljka koliko je bila loše. Onda su je "podigli" Manitolom tako da još možemo malo čuti njezin glas. Nije govorila nekih mjesec dana. Prestala je jesti. Sad je opet mrvicu bolje.

A ja? Uključujem se i isključujem, ali ne kontoliram kad i kako tako da bude svega. Ali, eto, život nekako ide.

ko_ka
07.05.2008., 23:39
I nas su znale nazivati raznorazne babe iz familije ili van nje, svaki drugi dan ispitivati kako joj je. I onda ja kažem "dobro" (mislim, kako bi bilo? Simptoma raka nema, kemoterapija jest teška, ali nije neizdrživa, pobogu, ljudi su živi i drže se, obitelj je na okupu, mislim, ništa previše strašno) i tada krene salva komentara tipa: "pa kako dobro? Pa to je teška bolest, malo ih preživi, bla bla..." Mislim si odi stara ukurac. Na kraju sam postala bezobrazna i počela ih grubo skidati s telefona :D

S druge strane, razumijem te ljude na neki način, tim više ako nisu proživjeli slično.
Kad ti je netko doma suočen s bilo kakvom teškom bolešću najbitnije je u društvu te osobe biti pozitivan ili barem neutralan. Mi smo svi teško primili vijest, svatko se sa šokom izborio na svoj način, u tišini. Ali nikada pred njom nismo kukali i negativno vibrali :) Kad joj je otpala kosa zbijali smo šale oko toga i slično. I baš nam sad treba nečije kmečanje i negativa :rolleyes: Kao da mami samoj nije dovoljno teško u glavi. Oko nje treba biti samo pozitiva, kako bi neutralizirala i najmanju moguću ružnu misao koja joj prođe kroz mozak.

Slicno je i kod nas. Nama je lakse bilo stvoriti filter, kako je Ivanicapeca opisala jer smo mala obitelj. U kratko vrijeme smo se naucili da jedino na nas 4 mozemo racunati. Velika pomoc u svemu je bila sto je otac 24h bio uz majku pa se stoicki borio da joj nitko i nista ne uzbudi.

U svakom slucaju - pozitivno razmisljanje i uzajamna ljubav svih clanova obitelji puno pomaze bolesniku da ni u jednom trenu ne odustane od borbe. Jer da.. teska je bolest,teska je i borba..

Mene je ova zivotna situacija zaista naucila tko su mi prijatelji i nije mi nimalo zao rec da svoje prijatelje mogu nabrojati tek na prste ruku, ali sretna sam sto postoje i sto znam da su samo oni tu.

Drzte se!

TincH
08.05.2008., 06:01
Mene je ova zivotna situacija zaista naucila tko su mi prijatelji i nije mi nimalo zao rec da svoje prijatelje mogu nabrojati tek na prste ruku, ali sretna sam sto postoje i sto znam da su samo oni tu.
Srećom, na moja prijateljstva mamin rak uopće nije utjecao. Bilo je perioda kada sam se maknula od svih i nisam nigdje htjela ići, no naišla sam na razumjevanje :)
S druge strane, moji roditelji su izgubili ljude za koje su bili uvjereni da su im prijatelji.

FIŽA
08.05.2008., 07:53
[QUOTE=Blaise;13941927]Što se drugih ljudi tiče, ja imam jednu poruku za sve od sveg srca:
Svi oni koji su mojoj govorili stvari tipa: Znaš da je tajitaj umro? Ova pita od čega, a sad slijedi rečenica koju ja nemam hrabrosti izgovoriti: Od raka!
Čemu teško bolesnoj ženi govoriti da je netko umro od bolesti koju ona ima?


Potpuno se slažem s tobom. Ja svojoj mami nikad nisam govorila takve stvari, niti sam dozvoljavala drugima da govore o tome. Nisam joj rekla kad je od mog kolege mama umrla od raka dojke, nisam joj rekla kad se od moje prijateljice tati rak na mozgu proširio svuda, govorila sam joj samo pozitivne primjere; pogledaj Dinu (pričala sam joj o njoj) kako se bori već 10 godina, vidi od moje prijateljice tatu koji ima rak na mozgu, davali mu 6 mjeseci, a živi već 10 godina (gore spomenuti, ali bez informacija o pogoršanju stanja), vidi svoju prijateljicu koja se prije 20 godina izlječila od raka dojke, a njen muž se bori već 7 godina s leukemijom i tome slični primjeri. Sve ostalo je potpuno neumjesno.

nusazvrk
08.05.2008., 09:01
Kad se to s tatom desilo? Kako je on sad? Jel ima kakve posljedice, tipa reakcije glavobolje na promjene vremena ili nesto?
Sto put hura za tvoju mamu!!! Svaka cat!! Ma ima na forumu za novi dan jedna prica linkovana od ovog Feralovog pisca (evo link na storiju :-) http://degiorgi.math.hr/~vsego/phun/dezulovic_rak/ ). Ima tu zaista puno istine. Ja sam citala text i plakala i smijala se. Zaista je zivo i likovito opisan.
A moj dragi ludi vec 1,5 godina. Ima teske glavobolje, koci mu se donja vilica, gadne size i bjesne ispade. Cuje ono sto nikad nije izgovoreno, preokrece ono sto je receno..Nezainteresiran za svoj boljitak, za svoj oporavak pa po skrivecki trpa u sebe sve i svasta- finale su zvakace gume tako da dobro navuce zeludac lazima kako nesto stize da ovaj pocne lucit kiselinu a kad tamo corak. Kao da radi sve da mu se bolest vrati. Bili smo na sve strane koliko i kad je on dozvoljavao, i kod psihijatra koji je rekao-anksiozni poremecaj, bjezanje od problema, negiranje, zatorensot i verbalna i emocionalna, strah..sva cuda ali nista nisu poduzeli dalje , vec ka to je ok. On nikad nije puno govorio, niti zna izraziti sebe a sad je to presudna stvar da se pomakne s mjesta.
Je, uspjeli smo zatrudnit, pukim slucajem, no bebu sam izgubila 21.1. , tocno godinu dana nakon muzevog izlaska iz bolnice :-). Sad smo bar uz puno galame, jer sam imala slobodu da udjem u odredjene konflikte posto se radilo o meni, uspijeli napraviti dobar dio tih pregleda i osim ureaplazme (koja je i razlog gubitka djeteta, a uputnicu za bris sam dobila tako da sam se ginekolgu zaprijetila za ozbiljno i orila je cijela ambulanata) dobilo smo i pojasnjenje zasto su vjerojatnosti za bembolina male i sve manje, naime moj muz ima jedan testis bitno manji, i to ne od uvijek nego se on povlaci s vremenom, tako da je van funkcije kod proizvodnje a on je vrlo vjerojatan kandidat za rak testisa i receno nam je da na to jako moramo paziti i cim pocne ulaziti u trbuh da se mora vadit.
Sve u svemu ima masa svega u nas (umrla mi je baka i deda i susjed.., imam ludavog muza s kojim nikad na zelenu granu) no ima i lijepih :-), puna kuca mi je zivotinjica i non stop je neki krs i dreka :-))). Od stradalog susjeda koji je imao 2 psa uzeli smo jednog (stene koje ce bit ko medvejd) u kucu jer je premali tako da je hrpa cipela po kuci, kako lozimo raznasaju se cijepanice, grize stolice, stolove..ma zivi sou. Vec dugo nisam imala stenca na cuvanju tako da se sad bar stvarno od srca nasmijem :-))))
Veliki pozdrav svima!!!
Fajterica- DRZITE SE!!!!! Ako sto treba, ista sto mislis da mozemo -galami iz sve glasa!!!!

Bani
08.05.2008., 13:43
nusa javim ti se danas na pm da ne offtopicarimo. Aha moja mama je odredila da ne mora biti na tako strogoj dijeti i onda prica ide ovako: skuha kelj na cuspajz s kobasama i onda ona ne jede kobase ali svu juhu posrce s onim masnim :eek: Ili recimo ja odem a dragi mi veli da je pomazala celu tavu onog ulja na kome se picekovo belo peklo :eek:. Mislim kaj da radim, ha vidim da to tako ocito sa svima. Mislim da poskrivecki gadno trpa slatko u sebe. U principu neda joj se kuhat sam za sebe i onda nekaj zbrcka ili ovak napravi kak sam rekla... No onda ju stalno boli trbuh vele da se hrana vjerojatno zadrzava ili teze prolazi na mjestu gdje je bilo spajano (sigma) i onda ju muci nekad vise nekad manje. Isto joj je oziljak unutra podivljo pa i to stisce nutra i tak... no veli ona dok je na nogama nema se kaj zalit :) po prvi put zahvaljujem Bogu kaj je tvrdoglava sto me je inace celi zivot izludivalo :D

ko_ka
08.05.2008., 18:49
Srećom, na moja prijateljstva mamin rak uopće nije utjecao. Bilo je perioda kada sam se maknula od svih i nisam nigdje htjela ići, no naišla sam na razumjevanje :)
S druge strane, moji roditelji su izgubili ljude za koje su bili uvjereni da su im prijatelji.

Moji roditelji imaju svega par dobrih prijatelja. To su ljudi koje ja znam od kad sam se rodila i uvijek smo bili : svi za jednog jedan za sve. Upravo zato se i dogodilo da kad nam je bilo najgore, kad je novac postao problem su ti isti ljudi organizirali prikupljanje dobrotvornih priloga.

Ja sam mlada i moji prijatelji su jos nezreli za ovakve ozbiljne probleme. Nikome nista ne zamjeram niti sam trazila razumijevanje ako sami nisu davali.

TincH
08.05.2008., 21:18
Ja sam mlada i moji prijatelji su jos nezreli za ovakve ozbiljne probleme. Nikome nista ne zamjeram niti sam trazila razumijevanje ako sami nisu davali.Vidiš, ja zapravo nisam htjela da ljudi žale niti mene, niti ikoga iz moje obitelji, točnije nisam htjela da se to doživi kao neki veliki problem. Što je najgore, većina ti pristupa kao da ti se život u najmanju ruku preko noći pretvorio u pakao :D I onda drame, kao kaj sam opisala u gornjim postovima :D

Meni uopće nisu bili problem oni koji su to olako shvatili, već baš obrnuto :D

Apple22
08.05.2008., 23:29
Evo da i ja uputim nekoliko "zahvalnica" i to najprije, blizim clanovima porodice. Da krenem od pocetka, kada se mama razboljela. Moje su tetke i to mamine sestre, okrivile mog tatu, sestru i mene za maminu bolest. Hvala im sto nas nikada u ovih devet mjeseci nisu pitale kako smo nas troje, kako izdrzimo dan od 24 sata i sto su se toliko okomile na nas, kao mi mamu ne vodimo dovoljno doktorima i sl. Ja znam da su ljudi ljuti i ogorceni kada im se razboli voljena osoba, ali zar krivce treba traziti u mom tati koji sa suzama u ocima ceslja kosu svoje supruge, mojoj sestri koja se trebala udati u septembru a nije to ucinila jer je potrebna nama u kuci ili meni koja po cijeli dan vodim brigu o lijekovima, kuham tri puta dnevno, fakultet i prijatelje sam skroz zapostavila...Naprosto nemogu da vjerujem. I da jos nas je jedna od njih optuzila za psorijazu koju je dobila, pa je morala da placa guzicu na Tenerifima ne bi li joj bilo bolje.

Hvala prijateljici koja me neku noc na msn-u pitala da li mi je mama ista bolje od zadnji put kada je ona vidjela.(mama je inace dobro, osim sto joj je lijeva strana oduzeta) Ja sam joj na to odgovorila da sam ja sretna sto je moja mama uopste jos ziva i promijenila status na offline.
Hvala maminom rodjaku sto je rekao da sestru i mene nikada u zivotu vise ne zeli vidjeti, jer nismo dosle kod njega kada mu je umro tata od 76 godina, a on nikada od kako je mama bolesna nije donio sok jbn ili nazvao da pita kako je mama. Ja razumijem da je i njemu tesko bilo, ali oni su u drugom gradu a moja mama zahtijeva nasu paznju 24 sata a jos i krijemo od nje da je umro rodjakov tata tj. mamin amidza jer su bili zajedno na zracenju i to b mamu dodatno shrvalo. Rahmet mu dusi, bio je i meni amidza ali dozivio je duboku starost, troje unucadi mu ide na fakultet, a moja lijepa mamica ima 55 godina i nece docekati niti da vidi svoje unuce.
Tu su jos i oni koji kad te sretnu kazu da im je neugodno da me zovu, a ja sam im sigurno nekoliko puta rekla da je gore sto me uopste ne nazovu.

Ima jos hiljadu ljudi i dogadjanja koja me pogode ali necu vas sa time zamarati. Uostalom vidim da smo svi u slicnoj situaciji, tako da sigurno razumijete.
Ima tu i ljudi koji su nas prijatno iznenadili spremnoscu da pomognu i budu potpora. Iskreno hvala mom dragom sto me razumije podrzava i cesto trpi moje promjenjivo raspolozenje i ponasanje. Cesto stvarno znam biti nepodnosljiva. Hvala i sestrinom momku sto sjedi sam u njihovom stanu, ceka je do kasno u noc i jede kucnu dostavu a inace je navikao da sestra svaki dan kuha. Hvala i tati sto sam sebi cesto pravi rucak, sto mi opere sudje i usisava kucu i obavlja jos hrpu stvari da mi pomogne.
Eto tako funkcionose moja porodica, zajedno smo sto je najbitnije, volimo se i nadopunjujemo jedni druge.
Hvala ti dragi Boze sto ih jos uvijek imam sve na okupu i molim te da tako bude sto vise vremena jer mi to zaista cijenimo.

hick
09.05.2008., 07:23
Vidim da većina nas prolazi slične situacije.
Od mamine dijagnoze posjeti i pozivi obiteljskih i maminih prijatelja su sve rjeđe, pogotovo otkako je nepokretna (proteklih godinu dana). Kada ih negdje sretnem uglavnom se sve svodi na isto. Vidim da ne znaju kako se ponašati, što reći. Govore kako im je teško kad je vide bolesnu, nepokretnu. Inače, iako često psihički izgubljena, ona još uvijek iste te ljude prepoznaje i dočekuje ih sa smiješkom. Mi im ne zamjeramo ništa. Ne znaju oni kako je to. Vjerojatno se kužimo samo mi koji prolazimo kroz slično. Najgore je kad neki sa strane pametuju kako treba njegovati i liječiti (a nisu je dugo ni vidjeli). Neki predlažu da je smjestimo u dom ili sl. Tu mi tlak uvijek naraste... Možda neki nemaju druge mogućnosti. Zar pored nas kojima je svojom brigom i ljubavlju posvetila život. Nema šanse! Kod kuće je okružena ljudima (moj stari, moja supruga, moja sestra, ja, susjeda koja je uz mamu kad smo mi na poslu) koji je vole i koji vole nju i bit ćemo uz nju i služiti je do kraja. Svima nam je dragocijen svaki dan koji ona s nama provodi.
Inače, mami je u utorak pozlilo (otežano disanje, ukočena vilica...) te ju je hitna prevezla na onkologiju. Tamo je dobila manitol i dexamethason, nakon čega se donekle vratila. Sada leži u bolnici. Stalno ima povišenu temperaturu (između 37 i 38,5).

fajterica
09.05.2008., 07:52
Čini mi se da svi prolazimo kroz slične probleme nerazumijevanja najbliže okoline.

Ja bih samo nadodala da su nama najviše pomogli ljudi koje smo ili tek upoznali ili ih čak uopće ne poznajemo. Ljudi od kojih smo očekivali pomoć su jednostavno iščeznuli.

Međutim, uopće ne treba zamarati glavu s njima. Svijet je pun dobrih ljudi koji su uz sve nas. Jedva čekam da skupimo neke veće pare u udruzi i da napravimo jedno ludo druženje gdje ćemo se svi moći upoznati. Pusa svima!

TincH
09.05.2008., 07:55
Nažalost, većina ljudi reagira onako kako najbolje zna.

Neki su zbilja maliciozni, no istina je da je većina zapravo nesigurna i ne zna koja je reakcija primjerena.

agni
09.05.2008., 13:21
Hvala ti Blaise na postu, nasmijao me i rasplakao u isto vrijeme :)

Sve najbolje tebi i tvojoj majci, i svim drugim borcima! :)

Dandelion_seed
09.05.2008., 18:59
Čini mi se da svi prolazimo kroz slične probleme nerazumijevanja najbliže okoline.

Ja bih samo nadodala da su nama najviše pomogli ljudi koje smo ili tek upoznali ili ih čak uopće ne poznajemo. Ljudi od kojih smo očekivali pomoć su jednostavno iščeznuli.

Međutim, uopće ne treba zamarati glavu s njima. Svijet je pun dobrih ljudi koji su uz sve nas. Jedva čekam da skupimo neke veće pare u udruzi i da napravimo jedno ludo druženje gdje ćemo se svi moći upoznati. Pusa svima!


Ovo je lijepo receno. MI smo imali tu srecu da su nam pomogli i poznati i nepoznati. Niti jedan prijatelj ili clan obitelji me nije povrijedio niti razocarao i smatram se jako sretnom zbog toga. Blagoslovljeni smo dobrim ljudima koji cine sve da nam olaksaju a da pritom ne drame i ne odasilju negativne vibracije.

I na kraju, jedna lijepa vijest - danasnji nalaz PET/CT je cist. Necu objavljivati pobjedu ili tako nesto jer znam da ce nas ova bolest pratiti do kraja zivota. Samo cu biti jako zahvalna na tome sto nas je pustila na miru do jeseni i dala nam sansu da se posvetimo bebi koja je na putu.

Pozdrav svima uz potporu Fajtericinoj ideji da se nekad nadjemo i upoznamo!

Ivanicapeca
09.05.2008., 20:00
Ovo je lijepo receno. MI smo imali tu srecu da su nam pomogli i poznati i nepoznati. Niti jedan prijatelj ili clan obitelji me nije povrijedio niti razocarao i smatram se jako sretnom zbog toga. Blagoslovljeni smo dobrim ljudima koji cine sve da nam olaksaju a da pritom ne drame i ne odasilju negativne vibracije.

I na kraju, jedna lijepa vijest - danasnji nalaz PET/CT je cist. Necu objavljivati pobjedu ili tako nesto jer znam da ce nas ova bolest pratiti do kraja zivota. Samo cu biti jako zahvalna na tome sto nas je pustila na miru do jeseni i dala nam sansu da se posvetimo bebi koja je na putu.

Pozdrav svima uz potporu Fajtericinoj ideji da se nekad nadjemo i upoznamo!

Ajme, to je divna vijest:cerek: Izgleda da je ta imunoterapija strašna stvar. :top:

mimimimi
09.05.2008., 20:40
Čini mi se da svi prolazimo kroz slične probleme nerazumijevanja najbliže okoline.

Ja bih samo nadodala da su nama najviše pomogli ljudi koje smo ili tek upoznali ili ih čak uopće ne poznajemo. Ljudi od kojih smo očekivali pomoć su jednostavno iščeznuli.

Međutim, uopće ne treba zamarati glavu s njima. Svijet je pun dobrih ljudi koji su uz sve nas. Jedva čekam da skupimo neke veće pare u udruzi i da napravimo jedno ludo druženje gdje ćemo se svi moći upoznati. Pusa svima!

potpisujem..
i zahvaljujem dobrim ljudima koji mi puno pomažu.

tata je danas operiran. dobro je sve prošlo, što se same operacije tiče..
dug put je još pred nama..ali dobro smo startali...

držite se svi!
:kiss:

mišica07
09.05.2008., 20:55
Ovo je lijepo receno. MI smo imali tu srecu da su nam pomogli i poznati i nepoznati. Niti jedan prijatelj ili clan obitelji me nije povrijedio niti razocarao i smatram se jako sretnom zbog toga. Blagoslovljeni smo dobrim ljudima koji cine sve da nam olaksaju a da pritom ne drame i ne odasilju negativne vibracije.

I na kraju, jedna lijepa vijest - danasnji nalaz PET/CT je cist. Necu objavljivati pobjedu ili tako nesto jer znam da ce nas ova bolest pratiti do kraja zivota. Samo cu biti jako zahvalna na tome sto nas je pustila na miru do jeseni i dala nam sansu da se posvetimo bebi koja je na putu.

Pozdrav svima uz potporu Fajtericinoj ideji da se nekad nadjemo i upoznamo!

Odlična vijest,iskreno sam sretna zbog vas.

mala rija
09.05.2008., 21:20
Pozdrav svim borcima,
redovito čitam ovaj podforum, iako više pišem na forumu udruge.
Imam jedno pitanje... kako se nosite sa psihološkim problemima oboljelih?
Moja sestra je oboljela od karcinoma jajnika, ima duboku vensku trombozu i nakupljanje tekućine u abdomenu (ascites), pa je vrlo malo pokretna sve od 10 mjeseca. Nekad se ponaša kao razmaženo dijete (ima 39 godina), ljuti se ako sve nije po njenom, voli upravljati i manipulirati drugima...A ja nekad ne znam kako da se postavim prema njoj...Ne želim joj previše popuštati, a nekad me zbilja izludi...Treba li prema takvim osobama biti iskren ili treba s njima "u rukavicama" i trpiti njihove ispade?
Išla je kod jedne psihijatrice nekoliko puta, i bila je s njom zadovoljna, ali sad već odavno nije bila kod nje...

Ja se baš ne nosim dobro sa psihološkim problemima,vjerojatno zato što ne traje dugo, naime unazad nekoliko mjeseci je mojoj baki uznapredovala bolest,potpuno je nepokretna i još uza sve joj je i pukla noga zbog pataloških promjena na kostima. Sve je još bilo nekako dok je baka bila svjesna svega. Unazad tjedan dana je počela pomalo se gubiti, međutim danas je bila potpuno u drugom svijetu tako da sam otišla plačući od nje. Svjesna sam da je to od silnih bolova koje trpi i vjerojatno od ljekova odnosno silnih narkotika koje prima. Da li je moguće da ljudi koji tako boluju nesvjesno pobjegnu u neki svoj svijet da ne budu toliko u svoj toj boli!?

Goleo
09.05.2008., 22:55
Čini mi se da svi prolazimo kroz slične probleme nerazumijevanja najbliže okoline.

Ja bih samo nadodala da su nama najviše pomogli ljudi koje smo ili tek upoznali ili ih čak uopće ne poznajemo. Ljudi od kojih smo očekivali pomoć su jednostavno iščeznuli.

Međutim, uopće ne treba zamarati glavu s njima. Svijet je pun dobrih ljudi koji su uz sve nas. Jedva čekam da skupimo neke veće pare u udruzi i da napravimo jedno ludo druženje gdje ćemo se svi moći upoznati. Pusa svima!

Potpisujem, vidim to svaki dan suočena s maminom bolešću, ljudi koje nikada u životu nismo vidjeli zovu pitati kako je mama i mogu li kako pomoći :cerek:!

Dandelion seed, baš mi je drago da ste dobili već danas nalaz PET/CT-a, a još draže da je nalaz čist :)! To je super vijest! Sada se možete posvetiti svojoj bebici! Puno pozdrava!

Ja nisam ništa pisala o mami, živeći u neizvjesnosti,u očekivanju potvrde dijagnoze, pregleda, itd ...
Ali evo, nalaz PET/CT-a je pokazao metastaze na jednom limfnom čvoru, to će biti odstranjeno operacijom za otprilike tri tjedna, a onda slijedi terepija.
Mama se dobro osjeća, pozitivno razmišlja, a otkada je saznala da u dogledno vrijeme ide na operaciju, manje je depresivnih trenutaka.

Pozdravljam vas sve, držite se, borba je pred nama!

Tursiops truncatus
10.05.2008., 08:38
Dandelion, bas je lijepo procitati tako dobru vijest - veselim se i ja s tobom! :)

Sto se tice odnosa okoline i (ne)pomoci u borbi s bolescu - mi smo tek na pocetku i vec ima svakakvih primjera. No, nista me nije iznenadilo - oni koje smo i prije smatrali iskrenim i dobrim prijateljima, pokazali su se i sada kao takvi. Jos nisam cula zajedljive komentare zlobnika, i ne moram, ali sigurna sam da ih ima (znam i s koje strane ce doci). No, ima glupih i nepromisljenih izjava iz osoba iz blize okoline (npr. bas jucer je dvoje ljudi umrlo i bas to se odmah moralo reci pred mojom mamom - jedna od tih nesretnih osoba je npr. par dana prije lezala u bolnickoj sobi pokraj mamine)... u ovom slucaju sam sigurna da se ne radi o zlobi, ali ta ljudska glupost me ljuti jos vise!

Inace, mama se nakon par dana tekuce dijete (i 4 izgubljena kilograma u zadnjih 10 dana - sada ima samo 59kg) napokon dovoljno ocistila za jucerasnju kolonoskopiju. Na zalost, bolovi su bili preveliki (radi savinutih crijeva) i nakon 50 cm dr. je prekinuo pretragu radi suzenja. Sada ceka operaciju koja ce se obaviti i bez rezultata biopsije... a ja sam ljuta jer se sada dakle op. moze obaviti i bez toga, a ne znam kako da jadna mama vrati par izgubljenih kilograma!!!??? Jako je slba, iako ona tvrdi da se osjeca dobro... Da li imate savjet kako vratiti kilograme a da to ne steti i ne zatvori njena crijeva???
Bojim se da ce nakon operacije izgubiti jos dosta...

Takodjer, kakva su vasa iskustva sa postoperativnim oporavkom i boravkom u bolnici? Koliko dugo se ostaje nakon operacije (ako nema komplikacija)? Da li kemoterapije krecu odmah nakon op. i, kada krenu, da li se ostaje par dana pa ide kuci ili se konstantno boravi u bolnici? Da li se kemo. moze primiti u drugoj bolnici?
Postoji varijanta da mama ide na op. u Rijeku (imamo preporuku za vrhunskog kirurga i rodbinsku vezu u KBC koji mi se inace cini puno bolje rijesenje nego bolnica u KA),... pustila sam da ona odluci, ali vidim da nju najvise koci to sto misli da ce u bolnici ostati jako dugo i da mi necemo biti u mogucnosti da ju posjecujemo... ja naravno racunam da budem uz nju koliko god bude potrebno.
Provjerit cu jos na forumu jer sam sigurna da ste o tome pisali...

I, hvala svima koji su mi odgovorili na pm. Neosporno je da mi najveca pomoc stize sa ovog foruma!!! ...i, bani, pocisti malo sanucic - nisam ti mogla poslati odgovor! :)

Goleo
10.05.2008., 10:23
Molila bi da mi netko napiše iskustvo liječenja interferonom, to i mamu jako zanima, malo prije smo razgovarali, rekla sam joj da ću postavit pitanje na forumu! Prije svega nas zanimaju nuspojave, kao i to je li lijek na listi HHZO-a?

Ne snalazim se u moru silnih informacija, šta je dobro uzimati za jačanje imuniteta ili neki biljni pripravak kao pomoć uz terapiju?
Čitala sam o noniju, propolisu, makrobiotici... i jasno mi je da ne može uzimati sve odjednom!
Zasada smo joj nabavili Liofiliziranu matičnju mliječ, to uzima dva puta dnevno, osjeća se dobro, ali ona je skeptična prema svemu alternativnom, pa čak razmišlja da je prestane uzimati.

Bilo kakva informacija ili savjet je dobrodošao!

Tursiops truncatus, žao mi je zbog neuspješne kolonoskopije, držite se!

Što se tiče odluke kako i gdje se liječiti, prepusti to mami, jer to u konačnici mora biti njena odluka!
Tako smo i mi napravili, prikupili informacije, a ona par dana nije uopće htjela o tome razgovarati, u jednom je trenutku rekla da bi ona odustala, jer da joj je sad dobro, a poslije kako bude, bit će... Mi naravno na to nismo pristali i odlučila se liječit dalje od kuće!
Kako će to sve izgledat i što je (nas) sve očekuje poslije operacije još ne znamo :ne zna:!

Svima oboljelima i njihovim obiteljima i prijateljima koji su uz njih - držite se :grli:!

Bani
10.05.2008., 11:53
Da li imate savjet kako vratiti kilograme a da to ne steti i ne zatvori njena crijeva???
Bojim se da ce nakon operacije izgubiti jos dosta...

I, hvala svima koji su mi odgovorili na pm. Neosporno je da mi najveca pomoc stize sa ovog foruma!!! ...i, bani, pocisti malo sanucic - nisam ti mogla poslati odgovor! :)

Ocisceno :D bit cu kratka (jos i nusi dugujem pm - nusa oprosti :))

nemoj molim te i ti s tim jelom! To jelo i hrvatski strah od gladi i mrsavoce - imam traume od toga :D Oprosti kaj skacem no ljudi si toliko naporni. Gledaj na silu ne ide nista a to je normalno da ti mama gubi na kilazi, a kad prode operacija imat ce i manje kila. No imaj na umu da je to bolest probavnog trakta stoga trpanje hranom u svrhu dobivanja kila moze imati samo kontra efekt. Oporavak ti traje oko 1.5 godine sto se tice kila no snage i kondicije e to vjerojatno ovisi o osobi no moja mama cini mi se nece se vratit na staro sto ni nema logike jer i godine idu osim svega skupa. Moja mama je zgubila 12 kila i jos ih danas nije vratila. Ljudi su me izludivali s time da kaj ne jede i kaj jede lagano (bila je na strogoj klopi kaj se tice zdravlja a to kod nas je maltene zrak jel ak nema mesine i ne pliva mascoba po juhi to nije jelo). I kad su je vidli stalno su govorili kak je mrsava da je to strasno i kak je to strasno dok ja nisam popi... i rekla je pa strasnije je da je mogla biti pod zemljom negod tih desetak kila manje i onda su me gledali kao kak sam odvratna :rolleyes: Skuzila sam da je nakon nekog vremena dok joj se prosiril zelduac pocela trpat u sebe zbog tog stalnog tupljenja okoline, svako jutro se opsesivno vagala na vazi... mislim grozno. Ili recimo rucak onda svi gledaju u njen tanjur kao oni tak ne bi mogli dok ja opet ne bi graknula u svom odvratnom stilu da vam visi nad glavom i kamenje bi jeli... No dobro vidljivo je da imam traume od jela sto toga kaj se mene stalno sili da jedem a odvikla sam se od takvih silovanja ziveci vani a sto vezano za meine muti :D. No sad je to njena odluka i ja je (pokusavam :D) postujem. Nekad pljunem otrov no pred menom se ipak bremza :zubo:

edit: juhice od povrca dusu dale ali ne cuspajzi! ni zaprska. Miso juha jako dobra, no ne bu se zdebljala od tog no da ce je okrijepiti hoce i to treba :kiss:

Dandelion_seed
10.05.2008., 15:37
Molila bi da mi netko napiše iskustvo liječenja interferonom, to i mamu jako zanima, malo prije smo razgovarali, rekla sam joj da ću postavit pitanje na forumu! Prije svega nas zanimaju nuspojave, kao i to je li lijek na listi HHZO-a?
:grli:!

Kao prvo: jedno veliko Hvala svima koji nas prate i navijaju za nas :-)

Iako nemam osobnih iskustava sto se tice interferona, puno sam o tome citala i mogu ti reci slijedece:

Kod nas nam je niskodozni interferon ponudjen na Rebru uz napomenu da cemo ga morati sami platiti. Znaci nije na listi HZZOa. Mislim da HZZO samo pokriva kemoterapiju DTICem i eventualno zracenje.

Inace se terapija moze davati u visokim ili niskim dozama - kad je rijec o prvom slucaju onda se daje oko mjesec dana, a kad je niskodozni u pitanju lijecenje traje godinu dana i oboljeli si sam daje injekcije kod kuce. Niskodozni se daje da bi se izbjegle nuspojave kod aplikacije viskodoznog (visoka temperatura,umor, gubitak tezine, mucnina, kognitivni poremecaji, glavobolja, depresija) . Prijeporno je ima li on uopce ikakav ucinak - neka najnovija su istrazivanja pokazala da je ucinkovitost ista kao kod davanja visokih doza, ali na netu ima i puno studija koje se ne slazu s tim zakljuckom.

U svijetu se interferon polako napusta kao metoda lijecenja melanoma i zamjenjuje ga nesto slicno, a to je terapija Proleukinom. Buduci da nisam strucnjak, mogu samo reci da i jedan i drugi lijek djeluju na jednak nacin, tj. stimuliraju imusnosni sustav. Proleukini se daju iskljucivo u bolnici jer su moguce nuspojave puno teze nego kod interferona (zatajenje bubrega, zastoj rada srca etc).

Eto to je uglavnom sve sto ja o tome znam.

Tursiops truncatus
11.05.2008., 05:43
nemoj molim te i ti s tim jelom! To jelo i hrvatski strah od gladi i mrsavoce - imam traume od toga :D Oprosti kaj skacem no ljudi si toliko naporni. Gledaj na silu ne ide nista a to je normalno da ti mama gubi na kilazi, a kad prode operacija imat ce i manje kila. No imaj na umu da je to bolest probavnog trakta stoga trpanje hranom u svrhu dobivanja kila moze imati samo kontra efekt. ...

Znam tocno o cemu pricas jer i sama cijeli zivot slusam prodike na racun svoje mrsavosti. I to, najvise od mame :D
Ali, racunica je jednostavna - ona sada ima 59kn (na visinu od cca 165cm)... ako izgubi jos 12... :(

Bani
11.05.2008., 06:55
sam ti racunaj unapred gle je sad :bonk: i moja mama je imala 50 kad je izasla iz bolnice a bila je prije na 64 (ups znaci 14 je zgubila pardoncek)
o svemu tome bus razmisljala kad dode bitno je da jede kvalitetno - puno povrca i juhica (onih tankih po naski :zubo:) Nije bitno koliko ima kila vec kako se osjeca a kile se budu vratile :kiss: i kako bi ja uvijek rekla niko nije umro od gladi :kiss: drs se

FIŽA
11.05.2008., 13:14
Da li je moguće da ljudi koji tako boluju nesvjesno pobjegnu u neki svoj svijet da ne budu toliko u svoj toj boli!?[/QUOTE]


Mislim da i narkotici i bolest čine svoje, tako je nama rekao doktor u Dugoj Resi, u bolnici. Moja mama je zadnjih nekoliko dana bila poslusvjesna i jedva se par riječi iz nje izvuklo.
Mama je umrla mjesec dana nakon operacije koja je bila vrlo teška (12 sati pod narkozom) i u biti više nakon te operacije više uopće nije bila ista.
To je očito spas ili milost koju Bog ili oragnizam daju čovjeku da nije svijestan stvarosti. Uvijek će me mučiti pitanje da li je znala da umire i da li ju je bilo strah. Sad je kasno za sve.
Oprosti na tolikoj tuzi, tek je prošlo dva tjedna, a još je danas majčin dan, a ja je nemam:cry:

Ivanicapeca
11.05.2008., 13:21
Oprosti na tolikoj tuzi, tek je prošlo dva tjedna, a još je danas majčin dan, a ja je nemam:cry:

Draga, ali ti imaš mamu. Pa tko te rodio doli nje, tvoje majčice? Ona samo nije tu fizički prisutna. Ma čak i je dijelom fizički prisutna, kroz tebe. Ti si njena krv i njeno meso dijelom. Nosiš njene gene. Mislim čak da ste i istog karaktera, što sam razabrala iz nekih tvojih postova. Tvoja mama te voli i uvijek će biti uz tebe. Tužna je ta praznina, posebno kada je sve još tako friško.
Imaš ti svoju mamu i ja svoju, samo su za razliku od nas dvije, one na jednom puno boljem, veselijem i ljepšem mjestu. Tamo od kud zapravo svi potječemo i kuda ćemo se svi jednom opet vratiti:grli:.

Ajde javi se na onaj moj topic na psihologiji. Nećemo ljude ovdje rastužiti, potrebna im je snaga da se dalje bore.

ko_ka
11.05.2008., 14:49
sam ti racunaj unapred gle je sad :bonk: i moja mama je imala 50 kad je izasla iz bolnice a bila je prije na 64 (ups znaci 14 je zgubila pardoncek)
o svemu tome bus razmisljala kad dode bitno je da jede kvalitetno - puno povrca i juhica (onih tankih po naski :zubo:) Nije bitno koliko ima kila vec kako se osjeca a kile se budu vratile :kiss: i kako bi ja uvijek rekla niko nije umro od gladi :kiss: drs se

dobro si napisala - ipak, vazno je kako se osjeca. Moja majka je nakon operacije i uslijed stresa, pomanjkanja apetita i ne kretanja u mjesec dana izgubila oko 25kg. Izgledala je ko hodajuca smrt. Otac se potrudio i vratio joj apetit. 3 mjeseca kasnije vec je dobila nazad 15kg i realno je bila na "idealnoj" tezini; No, idalje je izgledala izmucena i premrsava. Kako je dugo boravila doma - pocela je jesti sve sto joj je pasalo i kad god joj je pasalo. Danas, godinu dana nakon, vratila je i vise od tih 25kg. No, ona se osjeca dobro i to je najvaznije.

Bani
11.05.2008., 16:59
ja znam kak je moja mama izgledala kad je dosla iz bolnice (imala je postoperativnih komplikacija..), jedva se dizala sama iz kreveta, stari histerizirao nad njom da kaj ne jede (grozan panicar), a ona je jela kolko je mogla. Ja sam svaki dan kuhala pa onda nakon dve zlice kaj je mogla pojesti u jednom obroku kad je dosla iz bolnice do par zlica nakon mjesec dana i tak mic po mic.... No cinjenica je da se oporavljala ocito iz dana u dan - ne na vagi ali izraz lica, pocela je dobvat opet polako jednu svjeziju notu. Je odjeca je visila na njoj ko na vjesalici no vidjela se energija koja je svakim danom rasla u njoj i ja mislim da je to vazno. Svi ostali su samo pricali o kilama :rolleyes: i izludivali me a ja sam vidjela takve pomake na njoj a oni samo broj kila...

Ko-ka super drago mi je zbog tvoje mame :) Lijepo je to cuti :)

keana
11.05.2008., 19:00
Moja mama je oboljela od alzheimera prije 3 godine, dijagnosticirali su joj tek prije pola godine.
Danas sam loše. Jako loše. Nisam duboko u sebi prihvatila činjenicu da ona nepovratno nestaje i da od nje ostaje samo ljuštura nekadašnje osobe. Sjetim je se kakva je bila prije i doživljavam to kao da razmišljam o dvije različite osobe. Bila je divna, mama iz filma. Nekako smo zamijenile uloge, ja sam se počela brinuti za nju. Prerano mi je to došlo, sa 19 godina sam još uvijek trebala mamu. Ne znam bi li mi kasnije bilo lakše. Ali nisam se snašla. Vidim da nisam, iako mi kažu da se odlično nosim s tim. Na van funkcioniram dobro, ali oštetilo me iznutra. Postala sam nefunkcionalna, ne idem naprijed. Bol je preteška za suočit se, tek sam počela zapravo. I teško je. Mame koju poznam više nema. Ostaju samo neki momenti u kojima je ona svjesna donekle gdje je i tko sam. Onda mi kaže da me voli. Podsjeti me to na mamu nekad. Nezamislivo mi je sada da je mogla kuhati ručak i ići u dućan, kupovati mi poklon za Božić i gnjaviti me jer sam prelagano obućena i prehladit ću se.
Fali mi. Užasno mi fali. Sve se promijenilo radi te bolesti, više se ne osjećam doma ovdje. A svoje doma nisam stigla izgraditi. Osjećam kako me paralizira za naprijed. U ovim momentima kad ogolim sve obrambene mehanizme, tuga je prevelika. Nemam se za što primiti. Možda je i bolje tako, sklona sam držati se za najmanju slamku i tako izbjegavati moment suočavanja s isitinom. A istina je da mame koju poznam kao mamu više nema. I neće se vratiti. Teže je jer svakodnevno gledam ostatak te osobe i povremene bljeskove onoga što je nekad bila.
Dugo je trebalo da dobije dijagnozu jer je oboljela jako mlada za tu bolest, s 52 godine. I dok smo tražili dijagnozu, prolazili hrpetine doktora, bolnica, istraživali po netu sve moguće i nemoguće ishode, bilo mi je lakše jer mi se činilo da mogu nešto učiniti. Nešto se događalo. Sad ne mogu ništa. Samo gledati kako propada polako i sigurno. I ne znam kako prihvatiti to.

ko_ka
11.05.2008., 19:33
Moja mama je oboljela od alzheimera prije 3 godine, dijagnosticirali su joj tek prije pola godine.
Danas sam loše. Jako loše. Nisam duboko u sebi prihvatila činjenicu da ona nepovratno nestaje i da od nje ostaje samo ljuštura nekadašnje osobe. Sjetim je se kakva je bila prije i doživljavam to kao da razmišljam o dvije različite osobe. Bila je divna, mama iz filma. Nekako smo zamijenile uloge, ja sam se počela brinuti za nju. Prerano mi je to došlo, sa 19 godina sam još uvijek trebala mamu. Ne znam bi li mi kasnije bilo lakše. Ali nisam se snašla. Vidim da nisam, iako mi kažu da se odlično nosim s tim. Na van funkcioniram dobro, ali oštetilo me iznutra. Postala sam nefunkcionalna, ne idem naprijed. Bol je preteška za suočit se, tek sam počela zapravo. I teško je. Mame koju poznam više nema. Ostaju samo neki momenti u kojima je ona svjesna donekle gdje je i tko sam. Onda mi kaže da me voli. Podsjeti me to na mamu nekad. Nezamislivo mi je sada da je mogla kuhati ručak i ići u dućan, kupovati mi poklon za Božić i gnjaviti me jer sam prelagano obućena i prehladit ću se.
Fali mi. Užasno mi fali. Sve se promijenilo radi te bolesti, više se ne osjećam doma ovdje. A svoje doma nisam stigla izgraditi. Osjećam kako me paralizira za naprijed. U ovim momentima kad ogolim sve obrambene mehanizme, tuga je prevelika. Nemam se za što primiti. Možda je i bolje tako, sklona sam držati se za najmanju slamku i tako izbjegavati moment suočavanja s isitinom. A istina je da mame koju poznam kao mamu više nema. I neće se vratiti. Teže je jer svakodnevno gledam ostatak te osobe i povremene bljeskove onoga što je nekad bila.
Dugo je trebalo da dobije dijagnozu jer je oboljela jako mlada za tu bolest, s 52 godine. I dok smo tražili dijagnozu, prolazili hrpetine doktora, bolnica, istraživali po netu sve moguće i nemoguće ishode, bilo mi je lakše jer mi se činilo da mogu nešto učiniti. Nešto se događalo. Sad ne mogu ništa. Samo gledati kako propada polako i sigurno. I ne znam kako prihvatiti to.
Zao mi je sto se ovako mlada suocavas sa ovako teskom bolescu. Ne mogu znati kako ti je, al otprilike znam koliko je tesko.

Kad sam odlazila na studij, prije 8 godina, kod moje nonne (mame od mame) se pocinjao razvijati Alzheimer i navrijeme je uocen. Bili smo te srece da nas je doktor odmah upozorio na sve. Dobili smo upute i lijekove. No, ona ih nije redovno uzimala, dapace pravila bi se da ih je popila a onda ih je skrivala. U samo godinu dana, dok se ja na ljeto nisam vratila doma, Alzheimer je toliko uznapredovao da je bila neprepoznatljiva. Manicno se ponasala, zaboravljala je stvari, iz neobjasnjivih razloga je radila obrnuto od uobicajenog (primjerice solila je caj). Proslo je jos par mjeseci i ona je kao "osoba" otisla u nepovrat.

Meni je jako tesko bilo prihvatiti to da me ne prepoznaje jer sam joj jedina unuka. Cuvala me i odgajala u trenucima kad majka to nije mogla. Prestala sam dolaziti u posjete i suocavati se s tim. Kad mi je nonno umro shvatila sam da moram sebi priznat da je vise nema.:( Danas, 4 godine nakon, stanje se nije promijenilo. Ne prepoznaje me, ne prepoznaje ni svoju djecu, sjeca se dogadjaja iz mladosti, u nekim trenucima se sjeti da i ja postojim. Zdravstveno je dobro i ove godine ce proslaviti 86 rodjendan. Kad sam bila mala sam joj rekla da kad ona bude imala 80ak god cu joj ja peci torte, ona mi je odgovorila da ne brinem jer ce biti sposobna sama si spec tortu.

svoje majke ces se uvijek sjecati kao mame iz filma i upravo zbog toga sam sigurna da ces smoci naci snage da se suocavas s njenom bolescu, da je prihvatis u ono sto je bolest pretvarala. Svaka majka je svome djetetu dala mnogo i mi smo tu da im tu ljubav i briznost vratimo kad im zatreba.

Budi hrabra!

Blaise
12.05.2008., 20:07
I ne znam kako prihvatiti to.

Draga, imaš moje duboko, duboko poštovanje. Znam da funkcioniraš na van, znam da se raspadaš iznutra, ali isto tako znam da si nevjerojatno hrabra i jaka osoba. Strašno mi je žao što tako mladi ljudi moraju nositi ovako teški teret. Ja sam puno starija od tebe pa ne znam kako to prihvatiti. Ne znam kako se nositi sa svakodnevnim iskušenjima. Uzimam svaki dan kako dolazi, odradim ga "normalno" koliko sam u stanju. Sretna sam i zahvalna što imam ovih sat vremena mira da vam se javim. Sretna sam kad čujem da je promijenila program na televiziji jer to znači da je živa.

Mislim na sve vas. :grli:

mimimimi
12.05.2008., 21:18
keana... drži se... znam da je teško postati roditelj vlastitom roditelju...

blaise, kako je mama? kakva je situacija kod vas?

Robert01
12.05.2008., 22:15
Uf, kad će sunce na ovaj topic?:confused:


Jedno pitanje; dali netko zna ili još bolje dali koristi tablete immunomax AHCC i kakve su se pokazale?

Koliko čitam odlične su. Zanima me kad će doći na listu HZZO-a da se mogu dobiti preko recepta budući da dnevna doza za oboljele košta 180kn, a mora se piti 3mj.

Koliko znam u Srbiji i BIH je već registriran i dobije se preko recepta???

Pozdrav i držite se svi!

Dandelion_seed
13.05.2008., 08:15
Uf, kad će sunce na ovaj topic?:confused:


Jedno pitanje; dali netko zna ili još bolje dali koristi tablete immunomax AHCC i kakve su se pokazale?

Koliko čitam odlične su. Zanima me kad će doći na listu HZZO-a da se mogu dobiti preko recepta budući da dnevna doza za oboljele košta 180kn, a mora se piti 3mj.

Koliko znam u Srbiji i BIH je već registriran i dobije se preko recepta???

Pozdrav i držite se svi!


Cula sam za njih, odnosno citala na americkom forumu za oboljele od melanoma neka pozitivna iskustva.

Buduci da to nije lijek nego dodatak prehrani, cisto sumnjam da ce HZZO tako nesto financirati. Mozda nas iznenade :ne zna:

mimimimi
13.05.2008., 08:21
Uf, kad će sunce na ovaj topic?:confused:


Jedno pitanje; dali netko zna ili još bolje dali koristi tablete immunomax AHCC i kakve su se pokazale?

Koliko čitam odlične su. Zanima me kad će doći na listu HZZO-a da se mogu dobiti preko recepta budući da dnevna doza za oboljele košta 180kn, a mora se piti 3mj.

Koliko znam u Srbiji i BIH je već registriran i dobije se preko recepta???

Pozdrav i držite se svi!

moja prijetaljica ih je koristila, i kaže da su odlične.. upravo namjerava ponovo..
mislim da mi je spominjala da su u americi neusporedivo jeftinije, pe se raspitaj malo..i vidi može li ih netko tamo kupiti...

Tursiops truncatus
13.05.2008., 09:21
Malo je off topica pa oprostite!
Cini mi se da sam ovdje negdje procitala, ali sada nemam vremena traziti - da li po nekon zakonu imamo pravo dobiti nalaze obavljenih pretraga u bolnici???
Naime, napokon smo odlucili i zakazali maminu operaciju, u drugoj bolnici... Kad su ju otpustali dobila je samo otpusno pismo - doduse sa uredno upisanim rezultatima pretraga i misljenjima lijecnika... ali originale mi nisu dali - sestra je rekla da ne moze... posebno mi je vazna CT snimka.

Ivanicapeca
13.05.2008., 11:23
Malo je off topica pa oprostite!
Cini mi se da sam ovdje negdje procitala, ali sada nemam vremena traziti - da li po nekon zakonu imamo pravo dobiti nalaze obavljenih pretraga u bolnici???
Naime, napokon smo odlucili i zakazali maminu operaciju, u drugoj bolnici... Kad su ju otpustali dobila je samo otpusno pismo - doduse sa uredno upisanim rezultatima pretraga i misljenjima lijecnika... ali originale mi nisu dali - sestra je rekla da ne moze... posebno mi je vazna CT snimka.

Imaš pravo. Problem je u tome što neke bolnice ne pohranjuju nalaz CT, kao Rebro npr., a i nije zakonski regulirana institucija drugog mišljenja.
Insisitirajte, insistirajte, insistirajte i budite arogantni i neugodni ako je potrebno. Druge nema, za sad.:ne zna:

Goleo
13.05.2008., 13:01
Malo je off topica pa oprostite!
Cini mi se da sam ovdje negdje procitala, ali sada nemam vremena traziti - da li po nekon zakonu imamo pravo dobiti nalaze obavljenih pretraga u bolnici???
Naime, napokon smo odlucili i zakazali maminu operaciju, u drugoj bolnici... Kad su ju otpustali dobila je samo otpusno pismo - doduse sa uredno upisanim rezultatima pretraga i misljenjima lijecnika... ali originale mi nisu dali - sestra je rekla da ne moze... posebno mi je vazna CT snimka.


Nakon pozitivne biopsije :( mama je upućena u onkologa, koji joj je tražio snimku mamografije i UZV. Pa se ona vratila u kirurga, koji ju je operirao i on joj je sve to dao, iako je istina da svi papiri ostaju u bolnici.

Činjenica jest da se svi u našoj zemlji imaju pravo liječiti/operirati u bolnici koju sami izaberu, a vi budite uporni u traženju papira, ljudski je izaći vam u susret, nadam se da će tako i biti!

Držite se svi!

Goleo
13.05.2008., 13:09
Uf, kad će sunce na ovaj topic?:confused:




I ja se to ponekad pitam, ali mi je granulo onda kada sam pročitala post od Dandelion seed s dobrim vijestima !

Moja mama se bori s istom bolešću i nadam se također pozitivnom ishodu!

Neki dan zovem prijateljicu da joj čestitam rođendan, a ona će: mama mi ima tumor u oku, upravo smo saznali :(! Ah, šta reći... slušajući nju, vidjela sam sebe onih dana, kada sam ja saznala maminu dijagnozu, šok, nevjerica, strah...
Preporučena im je operacija u Austriji, zna li itko išta o tome, ne znam kako glasi dijagnoza, nisam je htjela ispitivati u detalje, spominjala je melanom u oku :ne zna:

Dandelion_seed
13.05.2008., 14:07
Aha, okularni melanom. Melanom dakle nastaje kad melanociti polude, a oni se nalaze uglavnom u kozi. Ima ih i u drugim dijelovima tijela, npr oku. To je rijetka vrsta melanoma, razlicita je od onog koji nastaje na kozi - jako je agresivna i najcesce vrlo brzo metastazira na jetru. Operacijom se odstranjuje ili zahvaceni dio oka ili ponekad i cijelo oko. :(

Ljudi moji, tog prokletog vraga ima sve vise. Nama se javljaju ljudi jer su culi preko raznoraznih kanala da smo krenuli van na lijecenje i stvarno je strashno koliko je ta vrsta raka rasirena. Rekao nam je i lijecnik tu u RH da je porast incidencije melanoma drastican.

Dolazi ljeto i zato se svi skupa moramo osobito jako paziti. Mi smo malo istrazivali kreme za suncanje i otkrili smo da ni to nije neko rijesenje - kad smo doznali sto tocno sve u njih stavljaju dosli smo do zakljucka da nam se najbolje zabit u kucu i izlaziti samo rano ujutro i predvecer. A za slucaj kad cemo bas morati ici na sunce nabavit cemo kape, naocale i odjecu s dugim rukavima..

Znam da paranoja nije rjesenje, ali rekao mi je onkolog u Heidelbergu da spadam u rizicnu skupinu (svjetla kosa, svjetle oci, puno madeza, izgorila na suncu vise nego jednom u zivotu) i preporucio mi da odem na dermatoloski pregled. To stalno odgadjam, mislim si pa nece valjda grom dvaput u isto mjesto i to u koprivama :-), ali definitivno se moram otic pregledat. A na sunce vise ne idem!

Tursiops truncatus
13.05.2008., 14:38
...svi papiri ostaju u bolnici....

Hm, nasla sam, pa ako nekom zatreba... Clanak 23. Zakona o zastiti prava pacjenata, "Narodne novine", broj 169/04

" Pacijent ima pravo na pristup cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na dijagnostiku i liječenje njegove bolesti.

Pacijent ima pravo o svome trošku zahtijevati presliku medicinske dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka.

Medicinska dokumentacija koja se uručuje pacijentu po završenom liječničkom pregledu, odnosno po završenom liječenju propisuje se posebnim zakonom kojim se uređuju vrste i sadržaj te način vođenja, čuvanja, prikupljanja i raspolaganja medicinskom dokumentacijom."

FIŽA
13.05.2008., 15:26
Da mi ne bi bilo "dosadno u životu", nekoliko dana nakon moje mame umro je njezin tetak (od srca doduše), a da bi mi njegova žena, kad sam je danas nazvala da pitam kako je, rekla da su njenom sinu (maminom bratiću) dijagnosticirali rak mjehura i već je nekoliko dana u bolnici. Kao da nam je netko ukleo familiju, a sve je krenulo sa smrću mog tate prije 3 godine. Samo se pitam što će se dogoditi slijedeće.:(

Ivanicapeca
13.05.2008., 15:39
Da mi ne bi bilo "dosadno u životu", nekoliko dana nakon moje mame umro je njezin tetak (od srca doduše), a da bi mi njegova žena, kad sam je danas nazvala da pitam kako je, rekla da su njenom sinu (maminom bratiću) dijagnosticirali rak mjehura i već je nekoliko dana u bolnici. Kao da nam je netko ukleo familiju, a sve je krenulo sa smrću mog tate prije 3 godine. Samo se pitam što će se dogoditi slijedeće.:(

Biti će bolje.

FIŽA
13.05.2008., 19:59
Biti će bolje.

da, kad-tad. Samo da prestanu te smrti i bolesti.

Ivanicapeca
13.05.2008., 21:16
da, kad-tad. Samo da prestanu te smrti i bolesti.

Misliš da je to stvarno moguće i ostvarivo?:confused:
Nažalost, meni se čini da nije. Dokle je čovjeka biti će bolesti i smrti. To je jednostavno tako i to je potpuno prirodno. Druga stvar je to što mi to nismo prihvatili. Što prije prihvatiš biti će ti lakše nositi se sa borbom tj. nastojanjem da vlastiti život što zdravije i što dulje proživiš. Ostalo je, ipak, na prirodi ili volji Božjoj da providi.

Goleo
13.05.2008., 21:19
Aha, okularni melanom. Melanom dakle nastaje kad melanociti polude, a oni se nalaze uglavnom u kozi. Ima ih i u drugim dijelovima tijela, npr oku. To je rijetka vrsta melanoma, razlicita je od onog koji nastaje na kozi - jako je agresivna i najcesce vrlo brzo metastazira na jetru. Operacijom se odstranjuje ili zahvaceni dio oka ili ponekad i cijelo oko. :(

Ljudi moji, tog prokletog vraga ima sve vise. Nama se javljaju ljudi jer su culi preko raznoraznih kanala da smo krenuli van na lijecenje i stvarno je strashno koliko je ta vrsta raka rasirena. Rekao nam je i lijecnik tu u RH da je porast incidencije melanoma drastican.

Dolazi ljeto i zato se svi skupa moramo osobito jako paziti. Mi smo malo istrazivali kreme za suncanje i otkrili smo da ni to nije neko rijesenje - kad smo doznali sto tocno sve u njih stavljaju dosli smo do zakljucka da nam se najbolje zabit u kucu i izlaziti samo rano ujutro i predvecer. A za slucaj kad cemo bas morati ici na sunce nabavit cemo kape, naocale i odjecu s dugim rukavima..

Znam da paranoja nije rjesenje, ali rekao mi je onkolog u Heidelbergu da spadam u rizicnu skupinu (svjetla kosa, svjetle oci, puno madeza, izgorila na suncu vise nego jednom u zivotu) i preporucio mi da odem na dermatoloski pregled. To stalno odgadjam, mislim si pa nece valjda grom dvaput u isto mjesto i to u koprivama :-), ali definitivno se moram otic pregledat. A na sunce vise ne idem!

Hvala na informacijama, grozno mi zvuči to za okularni melanom, nazvat ću je za par dana da vidim dokle su stigli, nadam se da je navrijeme...

A šte se tiče sunca i rizičnih skupina - tell me about it - u tu skupinu spada i moja mama, ja, moje klinke, posebno mlađa, muž...

THNS na informacijama, puno pozdrava!

ko_ka
14.05.2008., 10:34
Da mi ne bi bilo "dosadno u životu", nekoliko dana nakon moje mame umro je njezin tetak (od srca doduše), a da bi mi njegova žena, kad sam je danas nazvala da pitam kako je, rekla da su njenom sinu (maminom bratiću) dijagnosticirali rak mjehura i već je nekoliko dana u bolnici. Kao da nam je netko ukleo familiju, a sve je krenulo sa smrću mog tate prije 3 godine. Samo se pitam što će se dogoditi slijedeće.:(

Zao mi je sto je tako.. al ako te tjesi - nisi jedina koja mora prozivljavati borbe sa teskim bolestima unutar uzeg kruga obitelji.

Moja majka je oboljela od raka jajnika, samo tjedan dana kasnije je tetina svekrva putovala k teti kako bi bila blize nama (mala smo obitelj i zivimo u tri razlicita grada) i nazalost je na putu dozivjela dvostruki infarkt. U trenu vise nismo znali za koga se vise brinuti.

Kad se 6mj nakon sve smirilo, ja sam vodila bitku na faxu sa jednim profesorom koji je ko kakvo cudoviste razapelo me iako sam upozorila da sam psihički vrlo labilna i idalje potresena teskom situacijom. Tek tada sam bratu rekla sto me snaslo jer me na faxu nije nitko stitio. Tada sam saznala da postoji dijagnoza majcine specijalistice da vjerojatno imam dijabetes uzrokovan stresom i nezdravim nacinom zivota. sledila mi se krv u zilama pri pomisli da se i s tim moram boriti. Krenula sam postupno s odvikavanjem od rafiniranog secera i kroz 3mj utvrdjeno je da nemam dijabetes al da strogo moram paziti i pazim se.

Da to nebi bilo sve.. vec sam ovo jednom sve i napisala i sada ponavljam. Moj otac je na svoj rodjendan zavrsio u bolnici. Majka je mislila da se ujutro sali kad ju je probudio i rekao da mora na hitnu. Ipak, majci je rak dijagnosticiran na rodjendan i uvijek se salimo da se na taj dan ponovno rodila. Kad je dosao u bolnicu doktor nije mogao vjerovati da se dovezao sam i da je dionicu koja traje 5min, odvozio skoro pol sata i sve je upucivalo na predinfarktno stanje. Dan danas ne znaju sto mu je bilo (infarkt nije imao), inace je visokotlakas.

Kad danas o svemu razmislim - nitko nas nije ukleo, nazalost svi smo sve slabiji i kad smo ovako potreseni osobnim borbama teze prihvacamo i da nasi bliski obolijevaju!

Bit ce bolje, treba razmisljati pozitivno.

FIŽA
14.05.2008., 17:21
Zao mi je sto je tako.. al ako te tjesi - nisi jedina koja mora prozivljavati borbe sa teskim bolestima unutar uzeg kruga obitelji.

Moja majka je oboljela od raka jajnika, samo tjedan dana kasnije je tetina svekrva putovala k teti kako bi bila blize nama (mala smo obitelj i zivimo u tri razlicita grada) i nazalost je na putu dozivjela dvostruki infarkt. U trenu vise nismo znali za koga se vise brinuti.

Kad se 6mj nakon sve smirilo, ja sam vodila bitku na faxu sa jednim profesorom koji je ko kakvo cudoviste razapelo me iako sam upozorila da sam psihički vrlo labilna i idalje potresena teskom situacijom. Tek tada sam bratu rekla sto me snaslo jer me na faxu nije nitko stitio. Tada sam saznala da postoji dijagnoza majcine specijalistice da vjerojatno imam dijabetes uzrokovan stresom i nezdravim nacinom zivota. sledila mi se krv u zilama pri pomisli da se i s tim moram boriti. Krenula sam postupno s odvikavanjem od rafiniranog secera i kroz 3mj utvrdjeno je da nemam dijabetes al da strogo moram paziti i pazim se.

Da to nebi bilo sve.. vec sam ovo jednom sve i napisala i sada ponavljam. Moj otac je na svoj rodjendan zavrsio u bolnici. Majka je mislila da se ujutro sali kad ju je probudio i rekao da mora na hitnu. Ipak, majci je rak dijagnosticiran na rodjendan i uvijek se salimo da se na taj dan ponovno rodila. Kad je dosao u bolnicu doktor nije mogao vjerovati da se dovezao sam i da je dionicu koja traje 5min, odvozio skoro pol sata i sve je upucivalo na predinfarktno stanje. Dan danas ne znaju sto mu je bilo (infarkt nije imao), inace je visokotlakas.

Kad danas o svemu razmislim - nitko nas nije ukleo, nazalost svi smo sve slabiji i kad smo ovako potreseni osobnim borbama teze prihvacamo i da nasi bliski obolijevaju!

Bit ce bolje, treba razmisljati pozitivno.


Znam da će biti bolje. Žao mi je što su se i tebi tako ružne stvari dogodile.
Baš smo teta i ja jučer razgovarale o našim umrlima, pa je išlo ovim redom; 2005. mi je tata umro od infarkta, 02/2007. umrla mi je baka (mamina mama) prirodnom smrću, u ljeti 20007 umrla od maminog bratića žena od iste vrste raka kao i moja mama, 2008. umrla moja mama, par dana nakon nje, njezin tetak, njezinom drugom bratiću nakon još par dana dijagnosticiran rak, pa valjda je dosta.
Sorry ljudi, ovo je bilo off topic i ne spada ovdje gdje se ljudi bore. Nadam se da ću s vremenom malo pozitivnije razmišljati, jer sam i inaće pozitivac.

ko_ka
14.05.2008., 17:49
Znam da će biti bolje. Nadam se da ću s vremenom malo pozitivnije razmišljati, jer sam i inaće pozitivac.

Takav dojam smo o tebi i dobili! S vremenom ces prestati traziti razloge i prilagodit se svemu. Hrabro naprijed! kisses

Blaise
14.05.2008., 20:10
blaise, kako je mama? kakva je situacija kod vas?

Onak. Zabavno. :D A kako je tvoj tata poslije operacije? Držim fige. :)

Kod nas bi se stanje moglo ukratko opisati s ajmemenijaoipomagaj. Mama nikako ne može dobiti na kilaži, nije još palo ispod 35,5, (toliko ima danas, ali je dobila diuretik pa je to otišla voda koju je imala u sebi). Ne ide iznad 37 nikako. Morala bi ići na kontrolu, neće, boji se užasno. Dobri nalazi ili barem ne jako loši bi joj sad bili veliki podstrek, ali kak ju dobit doktoru. Ne želimo ju na ništa prisiljavati, a opet... Jako je slaba, a nije da ne jede.
Puši, naravno, i moli ljude da joj dođu i donesu Leksaurine. Netko mi kaže, a netko joj donese. Kakva je to osoba koja nekome u stanju u kakvom je moja mama (fizičkom i psihičkom) može donijet Leksaurine od 3 miligrama? Našla sam dvije table zgurane u fotelju, jednu praznu u jastučnici i jednu pola potrošenu ispod tepiha. E pa stvarno.:eek:
Nazvala sam poslije tu ženu, mislim da neće više doći.:D
Namučila sam se dok sam to izvukla iz nje, u takvim situacijama je nevjerojatno bistra i lukava, vrlo uvjerljiva i jako uporna.
Pitam ju je li možda nedovoljno ono što joj dajem. Nije. Ujutro pitam kak je spavala. Dobro. A onda je predosadna drugim ljudima da ne može spavati i da joj nitko ne želi pomoći. To samo znači da i te kako zna da radi nešto što ne bi trebala. A paše joj zdroksat se, to mi je jasno.

Zapali, zakašlje se, onda uzme vrček s vodom i dalje se guši u kašlju... ja gledam kako voda leti na sve strane, ona crvena u licu, slina curi, u drugoj ruci cigareta i ne mogu vjerovat. Ništa joj se ne smije reći. "Kaj me stalno samo špotaš." Uzmem telefon da nazovem nekog, "Sve će mi uzet!". Tetura po stanu, pada. Da ja sad kažem da bih gledala CSI, reći će mi: Pa sad mi je Piramida! :mama: Ne gledam ja niš, nema veze, ostavim ju na miru, ali ona ne gleda Piramidu, nego se vuče po stanu. Samo čudom već nije slomljena sva. Hoćeš me počohat? Gdje mi je čačkalica? Kaj radiš? Ti je zanimljivo na internetu? Kad buš mi nokte odrezala? Nazove netko, obavezno čujem: hoćeš malo Blaise? :mad:
Svakih deset minuta dolazi.

Jučer me toliko ispizdila da sam joj dala Haldol navečer, iako ga više ne uzima. Doktorica je rekla da mogu ako je jako nemirna.

Smrvljena sam da ne znam. Sve mi ide na živce i ne trpim nikog.:rolleyes: Brat isto, čak je rekao da pojma nema kako će izdržat dalje. Nemamo se na koga oslonit, nitko ne pomaže ni na koji način, imamo samo jedan drugog i tu tešku situaciju. Između ostalog, njega stalno maltretira da joj dovede unuka, a onda čim mali nešto takne: nemoj ovo, nedaj ono, krepat će mi ribice, namočit ćete stol, zmazat će kauč, to mi je uspomena, potrgat će, zgužvat će...
Hoće, PA KAJ ONDA?! To je dijete od dvije i pol godine i stoji da je terminator, PA KAJ ONDA?! Sunce tetino.:cerek: :D

Nekak mi se vrti po glavi da bih trebala ponovno ići čitati ovaj topic od početka, možda dobijem kakvu ideju što da joj dam, da probam, niš mi više ne pada na pamet. Medicina je napravila što je mogla, sumnjam da će biti još ikakve terapije.

Blaise
14.05.2008., 20:17
Sorry ljudi, ovo je bilo off topic i ne spada ovdje gdje se ljudi bore. Nadam se da ću s vremenom malo pozitivnije razmišljati, jer sam i inaće pozitivac.

Hoćeš! Jer, i ti si borac i to veliki borac. Uvijek! :)

Cijela vojska je na ovom topicu.

Šaljem veliki pozdrav svima, držite se! S vama sam u srcu i mislima. :grli:

dina9
14.05.2008., 22:14
Pozdrav!!
Eto mene, vratila sam se iz Londona...ljudi moji uzivala ko` prasica..:-) ... no da nebi slucajno bilo previse dobro, danas sam odradila standardne pretrage za sutrasnju kontrolu, kad tamo BANANA :-( iako mi je nalaz UZV i Rtg pluca dobar u 6 sam podigla nalaze od tm. markera kad tamo onaj najvazniji (ca 125) skocio na 70 ....sra.....(zadnji put prije 2,5 mjeseci bio je 29). Prvo sam bila ljuta ko` pas no sad sam se malo skulirala...i tako iz ove koze nemogu... Sutra idem kod onkologice da vidimo sto se ima za reci...Kako vec rekoh iz ove koze u drugu nemogu.. Nadam se da ste mi svi i dalje hrabri i borbeni.. Sve vas srdacno pozdravljam i javim se sa vijetima..
Vasa Dina

ko_ka
15.05.2008., 00:55
Onak. Zabavno. :D A kako je tvoj tata poslije operacije? Držim fige. :)

Kod nas bi se stanje moglo ukratko opisati s ajmemenijaoipomagaj. Mama nikako ne može dobiti na kilaži, nije još palo ispod 35,5, (toliko ima danas, ali je dobila diuretik pa je to otišla voda koju je imala u sebi). Ne ide iznad 37 nikako. Morala bi ići na kontrolu, neće, boji se užasno. Dobri nalazi ili barem ne jako loši bi joj sad bili veliki podstrek, ali kak ju dobit doktoru. Ne želimo ju na ništa prisiljavati, a opet... Jako je slaba, a nije da ne jede.
Puši, naravno, i moli ljude da joj dođu i donesu Leksaurine. Netko mi kaže, a netko joj donese. Kakva je to osoba koja nekome u stanju u kakvom je moja mama (fizičkom i psihičkom) može donijet Leksaurine od 3 miligrama? Našla sam dvije table zgurane u fotelju, jednu praznu u jastučnici i jednu pola potrošenu ispod tepiha. E pa stvarno.:eek:
Nazvala sam poslije tu ženu, mislim da neće više doći.:D
Namučila sam se dok sam to izvukla iz nje, u takvim situacijama je nevjerojatno bistra i lukava, vrlo uvjerljiva i jako uporna.
Pitam ju je li možda nedovoljno ono što joj dajem. Nije. Ujutro pitam kak je spavala. Dobro. A onda je predosadna drugim ljudima da ne može spavati i da joj nitko ne želi pomoći. To samo znači da i te kako zna da radi nešto što ne bi trebala. A paše joj zdroksat se, to mi je jasno.

Zapali, zakašlje se, onda uzme vrček s vodom i dalje se guši u kašlju... ja gledam kako voda leti na sve strane, ona crvena u licu, slina curi, u drugoj ruci cigareta i ne mogu vjerovat. Ništa joj se ne smije reći. "Kaj me stalno samo špotaš." Uzmem telefon da nazovem nekog, "Sve će mi uzet!". Tetura po stanu, pada. Da ja sad kažem da bih gledala CSI, reći će mi: Pa sad mi je Piramida! :mama: Ne gledam ja niš, nema veze, ostavim ju na miru, ali ona ne gleda Piramidu, nego se vuče po stanu. Samo čudom već nije slomljena sva. Hoćeš me počohat? Gdje mi je čačkalica? Kaj radiš? Ti je zanimljivo na internetu? Kad buš mi nokte odrezala? Nazove netko, obavezno čujem: hoćeš malo Blaise? :mad:
Svakih deset minuta dolazi.

Jučer me toliko ispizdila da sam joj dala Haldol navečer, iako ga više ne uzima. Doktorica je rekla da mogu ako je jako nemirna.

Smrvljena sam da ne znam. Sve mi ide na živce i ne trpim nikog.:rolleyes: Brat isto, čak je rekao da pojma nema kako će izdržat dalje. Nemamo se na koga oslonit, nitko ne pomaže ni na koji način, imamo samo jedan drugog i tu tešku situaciju. Između ostalog, njega stalno maltretira da joj dovede unuka, a onda čim mali nešto takne: nemoj ovo, nedaj ono, krepat će mi ribice, namočit ćete stol, zmazat će kauč, to mi je uspomena, potrgat će, zgužvat će...
Hoće, PA KAJ ONDA?! To je dijete od dvije i pol godine i stoji da je terminator, PA KAJ ONDA?! Sunce tetino.:cerek: :D

Nekak mi se vrti po glavi da bih trebala ponovno ići čitati ovaj topic od početka, možda dobijem kakvu ideju što da joj dam, da probam, niš mi više ne pada na pamet. Medicina je napravila što je mogla, sumnjam da će biti još ikakve terapije.


Nekako me ovoga puta rastuzio tvoj post i zao mi je da nije drugacije, al ti si borac i dat ces sve od sebe pa i bez pomoci drugih. Njena kilaza mi se cini zastrasujuca - jel ima apetita? morate poradit na tome da dobije na kilazi i da joj se povrati energija.

Nije ni cudo da pusi i da skriva tablete - to sve strah cini. Slicno se i moja majka ponasa.. mi smo svi protiv nje kad kazemo da nije uredu da pusi i kad kazemo da je svojeglava ili se ne pazi a najgore je sto da - covjek ne moze slusat na radiju sto ga je volja, ne smije jest sto ga je volja i ne smije gledat na TV-u sto ga je volja jer je ona odredila sto ce se slusat, sto ce se jest i sto ce se gledat. Ponekad mi je zao kad vidim koliko mi oca muci i koliko ga zatrpava nezdravim nacinom zivota.

No, pustimo sad moje. Nadam se da cete naci neko rijesenje, drzim fige! I da.. ono najvaznije jest da ste tvoj brat i ti jedno drugome najveca podrska - jedini se razumijete i jedini znate sto je realno i niste sami jer imate jedno drugo! Kisses

ko_ka
15.05.2008., 01:01
Pozdrav!!
Eto mene, vratila sam se iz Londona...ljudi moji uzivala ko` prasica..:-) ... no da nebi slucajno bilo previse dobro, danas sam odradila standardne pretrage za sutrasnju kontrolu, kad tamo BANANA :-( iako mi je nalaz UZV i Rtg pluca dobar u 6 sam podigla nalaze od tm. markera kad tamo onaj najvazniji (ca 125) skocio na 70 ....sra.....(zadnji put prije 2,5 mjeseci bio je 29). Prvo sam bila ljuta ko` pas no sad sam se malo skulirala...i tako iz ove koze nemogu... Sutra idem kod onkologice da vidimo sto se ima za reci...Kako vec rekoh iz ove koze u drugu nemogu.. Nadam se da ste mi svi i dalje hrabri i borbeni.. Sve vas srdacno pozdravljam i javim se sa vijetima..
Vasa Dina

Drago mi je da si nazad i da si uzivala! Svako putovanje je iznimno ucenje i bogatstvo koje ti ispuni (bar malo) zivot! Neka te neobeshrabruje vrijednost markera jer ces uciniti sve da ga spustis! Drzi se i nedaj se i neka te lijepi dojmovi iz Londona vode naprijed!
kisses

FIŽA
15.05.2008., 08:43
[QUOTE=Blaise;14049016]Onak. Zabavno. :D A kako je tvoj tata poslije operacije? Držim fige. :)

...moli ljude da joj dođu i donesu Leksaurine. Netko mi kaže, a netko joj donese. Kakva je to osoba koja nekome u stanju u kakvom je moja mama (fizičkom i psihičkom) može donijet Leksaurine od 3 miligrama? Pitam ju je li možda nedovoljno ono što joj dajem. Nije. Ujutro pitam kak je spavala. Dobro. A onda je predosadna drugim ljudima da ne može spavati i da joj nitko ne želi pomoći. Ništa joj se ne smije reći. "Kaj me stalno samo špotaš." Uzmem telefon da nazovem nekog, "Sve će mi uzet!".

Takve slične stvari je i moja mama u bolnici radila. Stalno se žalila na bolničku hranu, pa kako joj nismo smjeli donijeti ništa izvana (zbog stome, tako je rekao dr) otpuživala nas je da je izgladnjujemo i zvala frendice da joj donesu gulaš s krumpirom, bombone i sl. Na sreću, te žene bi uvijek prije nazvale mene i pitale da li smiju. Isto je bilo s lijekovima; kako je pila cerson za spavanje i normabel za smirenje, žicala bi da joj ih donesemo, a kad bi joj rekla da ih dobiva kroz injekciju (vidjela na listi, na krevetu) tvrdila bi da ne, da ne može spavati i sl. Bilo je užasno braniti joj nešto (srce mi se slamalo, najradije bi joj dala sve) i gledati je nakon toga kako je ko malo dijete kojem nisi dao igračku. Toliko je htjela prokleti gulaš, a ja, za njeno dobro, nisam joj ga htijela donijeti. Da sam znala da će tako brzo otići, donijela bi joj ga, makar znam da bi samo dvije žlice pojela, samo da joj ispunim tu zadnju želju za hranom. Nikad ga više u životu neću jesti.
Sve to bolest čini svoje. Znam da je teško, ali izdržat ćeš, čovjek može svašta podnijeti, a da nije ni svjestan koliko.Ono što možeš, ugodi mami (naravno, ako leksaurine ne smije, to ne), barem što se tiče tv-a i slično.Moja je mene stalno gnjavila, a sad mi to jako fali.
Želim ti puno sreće:grli:

FIŽA
15.05.2008., 08:47
Pozdrav!!
Eto mene, vratila sam se iz Londona...ljudi moji uzivala ko` prasica..:-) ... no da nebi slucajno bilo previse dobro, danas sam odradila standardne pretrage za sutrasnju kontrolu, kad tamo BANANA :-( iako mi je nalaz UZV i Rtg pluca dobar u 6 sam podigla nalaze od tm. markera kad tamo onaj najvazniji (ca 125) skocio na 70 ....sra.....(zadnji put prije 2,5 mjeseci bio je 29). Prvo sam bila ljuta ko` pas no sad sam se malo skulirala...i tako iz ove koze nemogu... Sutra idem kod onkologice da vidimo sto se ima za reci...Kako vec rekoh iz ove koze u drugu nemogu.. Nadam se da ste mi svi i dalje hrabri i borbeni.. Sve vas srdacno pozdravljam i javim se sa vijetima..
Vasa Dina

Drago mi je da si se lijepo provela, a markeri će već pasti. Bitno je da su ti ostali nalazi u redu. Znaš da markeri porastu i od neke upalice, prehlade i sličnih sitnica.
Sretno:top:

KG.
15.05.2008., 12:42
Moj otac ima 68 godina i ima rak pluća koji se nije mogao operirati. Liječi se zadnjih 15 mjeseci kemoterapijom. Sve kemoterapije koje je pokrivao HZZO prestale su djelovati (bilo ih je 3 vrste). Kao zadnja mogućnost ostalo je liječenje lijekom Tarceva.
Mjesečna terapija Tarcevom košta 19.000 kn. Ono što je posebno odvratno je to što je u ovom iznosu i PDV od 3400 kn, što znači da država zarađuje na tuđim problemima.

Ja sada imam 33.g. Svaki mjesec odbije mi se 950 kn za zdravstveno osiguranje (15% na bruto plaću).
Ako ću i ja jednog dana morati plaćati ovolike iznose za liječenje, onda bi možda bilo bolje da zdravstveno osiguranje bude dobrovoljno a ne obavezno. Ja bih ovaj iznos od 950 kn mjesečno štedio za onaj dan kada ću, kao i moj otac morati
plaćati liječenje.

KG.
15.05.2008., 12:46
Zaboravio sam spomenuti i to da je moj otac tijekom cijelog radnog vijeka uplaćivao zdravstveno osiguranje (više od 30.g.), a sada dolazimo u situaciju da ćemo morati prodavati imovinu da bi kupili lijekove.

fajterica
15.05.2008., 13:35
Moj otac ima 68 godina i ima rak pluća koji se nije mogao operirati. Liječi se zadnjih 15 mjeseci kemoterapijom. Sve kemoterapije koje je pokrivao HZZO prestale su djelovati (bilo ih je 3 vrste). Kao zadnja mogućnost ostalo je liječenje lijekom Tarceva.
Mjesečna terapija Tarcevom košta 19.000 kn. Ono što je posebno odvratno je to što je u ovom iznosu i PDV od 3400 kn, što znači da država zarađuje na tuđim problemima.

Ja sada imam 33.g. Svaki mjesec odbije mi se 950 kn za zdravstveno osiguranje (15% na bruto plaću).
Ako ću i ja jednog dana morati plaćati ovolike iznose za liječenje, onda bi možda bilo bolje da zdravstveno osiguranje bude dobrovoljno a ne obavezno. Ja bih ovaj iznos od 950 kn mjesečno štedio za onaj dan kada ću, kao i moj otac morati
plaćati liječenje.

Problem skupih lijekova stalno prati onkološke pacijente. Danas je izašao članak o jednom neregistriranom citostatiku za koji se borimo da se pokrene registracija. (http://www.sutra.hr/pregled/zdravstvo/4016/zasto-ministar-milinovic-ne-odgovara-na-vapaj-teske-bolesnice?sid=3ef8818168488c71d8e2c8f427d4aa05)

Jutarnji je također objavio isti članak. (http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/clanak/art-2008,5,15,,119611.jl)

Očekujemo ovih dana pozive za snimanje, te ću svakako spomenuti i Tarcevu.

mišica07
15.05.2008., 17:13
Pozdrav!!
Eto mene, vratila sam se iz Londona...ljudi moji uzivala ko` prasica..:-) ... no da nebi slucajno bilo previse dobro, danas sam odradila standardne pretrage za sutrasnju kontrolu, kad tamo BANANA :-( iako mi je nalaz UZV i Rtg pluca dobar u 6 sam podigla nalaze od tm. markera kad tamo onaj najvazniji (ca 125) skocio na 70 ....sra.....(zadnji put prije 2,5 mjeseci bio je 29). Prvo sam bila ljuta ko` pas no sad sam se malo skulirala...i tako iz ove koze nemogu... Sutra idem kod onkologice da vidimo sto se ima za reci...Kako vec rekoh iz ove koze u drugu nemogu.. Nadam se da ste mi svi i dalje hrabri i borbeni.. Sve vas srdacno pozdravljam i javim se sa vijetima..
Vasa Dina

:mad:zar mora baš uvijek nešto biti? Sva sreća da se ti brzo skuliraš...i vjerujem,draga, da je baš TO tvoj recept što se uvijek nekako "izvučeš" iz svega kao pobjednik.MORA biti tako i ovaj put:top:
Čekam nestrplivo tvoje vijesti...

ko_ka
15.05.2008., 17:37
Moj otac ima 68 godina i ima rak pluća koji se nije mogao operirati. Liječi se zadnjih 15 mjeseci kemoterapijom. Sve kemoterapije koje je pokrivao HZZO prestale su djelovati (bilo ih je 3 vrste). Kao zadnja mogućnost ostalo je liječenje lijekom Tarceva.
Mjesečna terapija Tarcevom košta 19.000 kn. Ono što je posebno odvratno je to što je u ovom iznosu i PDV od 3400 kn, što znači da država zarađuje na tuđim problemima.

Ja sada imam 33.g. Svaki mjesec odbije mi se 950 kn za zdravstveno osiguranje (15% na bruto plaću).
Ako ću i ja jednog dana morati plaćati ovolike iznose za liječenje, onda bi možda bilo bolje da zdravstveno osiguranje bude dobrovoljno a ne obavezno. Ja bih ovaj iznos od 950 kn mjesečno štedio za onaj dan kada ću, kao i moj otac morati
plaćati liječenje.

:mad: Nazalost,kad se covjek nadje u ovakvoj situaciji da mora odluciti sto ce i kako djelovati da bi voljenoj osobi koja je oboljela od raka pomogao i onda se jos susretne s nepravdom da lijecenje kosta toliko?!

Liječenje moje majke je koštalo jako puno. Samo 1 dan boravka u bolnici je koštao 500€. Da je kojim slučajem tada bila talijanski državljanin liječenje bi koštalo 50€ al za birokratske manevre nije bilo vremena. Njen život je spašen i to je najbitnije. Svi smo se naucili zivjeti sa minimalnim zeljama i potrebama samo da njoj priustimo koji dan vise zivota.

Ako ikad budem morala birat, i ja sumnjam da cu uplacivati tolike novce za nase zdravstveno, najvise zbog lose zdravstvene skrbi i ovakvih situacija da su "posebni" lijekovi ovoliko skuplji.

Bebika
16.05.2008., 12:21
sam ti racunaj unapred gle je sad :bonk: i moja mama je imala 50 kad je izasla iz bolnice a bila je prije na 64 (ups znaci 14 je zgubila pardoncek)
o svemu tome bus razmisljala kad dode bitno je da jede kvalitetno - puno povrca i juhica (onih tankih po naski :zubo:) Nije bitno koliko ima kila vec kako se osjeca a kile se budu vratile :kiss: i kako bi ja uvijek rekla niko nije umro od gladi :kiss: drs se

Na žalost, moja je mama skoro doslovno umrla od gladi. U 21. stoljeću. Stalno je povraćala, a na hitnoj su je trpali infuzijom. Nitko nije sumnjao na TANKO crijevo, već samo na debelo i želudac. Na kraju, uz puno muke i traženja normalnih i nadobudnih liječnika, uspostavilo se da ima zadebljanje tankog crijeva, i hrana uopće nije mogla dolje.
Da nije moj liječnik/frend urgirao da ide na operaciju, moja bi mamica umrla od gladi...
sad ima 49 kg, nakon operacije i dg. adenokarcinom jejunuma. Pije Ensure i još neke pripravke što joj je dala onkologica, za jačanje i tijela i imuniteta. Jasno da kilaža nema veze, ali organizam mora biti jak da podnese kemoterapiju...Ja bih osobno bila sretnija da dobije koju kilu...Tako da...

Bebika
16.05.2008., 12:30
Malo je off topica pa oprostite!
Cini mi se da sam ovdje negdje procitala, ali sada nemam vremena traziti - da li po nekon zakonu imamo pravo dobiti nalaze obavljenih pretraga u bolnici???
Naime, napokon smo odlucili i zakazali maminu operaciju, u drugoj bolnici... Kad su ju otpustali dobila je samo otpusno pismo - doduse sa uredno upisanim rezultatima pretraga i misljenjima lijecnika... ali originale mi nisu dali - sestra je rekla da ne moze... posebno mi je vazna CT snimka.


Sestre nemaju pravo davati nalaze, za to moraš pitati predstojnika klinike ili onog tko je obavio operaciju. Ja sam se raspitala i rekli su mi DA JE TO MOJE PRAVO dobiti nalaze, i dobila sam ih bez problema. Uostalom, svatko ima pravo na drugo mišljenje, a bolnica NEMA PRAVO držati ono što ima. Na kraju krajeva, to su nalazi PACIJENTA, a ne bolnice. Odi kod predstojnika klinike i inzistiraj. Imaš na to apsolutno pravo:top:

HiP
16.05.2008., 18:07
Pozdrav,

dal je netko možda isprobao shiitake gljive kao pomoć u liječenju karcinoma?

Imam u obitelji karcinom dojke i čula sam za dr Jakopovića (?) mislim da se tako zove i za to liječenje gljivama, da je ok.

Htjela bih ipak čuti neka iskustva iz prve ruke ako ih ima, prije nego što se odlučimo i za tu opciju, s obzirom da jedna kura liječenja dođe oko 3500 kn a treba ih nekoliko....

ko_ka
16.05.2008., 18:13
Na žalost, moja je mama skoro doslovno umrla od gladi. U 21. stoljeću. Stalno je povraćala, a na hitnoj su je trpali infuzijom. Nitko nije sumnjao na TANKO crijevo, već samo na debelo i želudac. Na kraju, uz puno muke i traženja normalnih i nadobudnih liječnika, uspostavilo se da ima zadebljanje tankog crijeva, i hrana uopće nije mogla dolje.
Da nije moj liječnik/frend urgirao da ide na operaciju, moja bi mamica umrla od gladi...
sad ima 49 kg, nakon operacije i dg. adenokarcinom jejunuma. Pije Ensure i još neke pripravke što joj je dala onkologica, za jačanje i tijela i imuniteta. Jasno da kilaža nema veze, ali organizam mora biti jak da podnese kemoterapiju...Ja bih osobno bila sretnija da dobije koju kilu...Tako da...

strasno! Srecom sve je zavrsilo dobro :s

Mi smo mami nakon 2 mjeseca od operacije prestali davati ensure kako se nebi navikla da to moze piti a da nam ostalo ne jede. Svakoga dana smo joj radili prirodne sokove od naranca, jabuka, cikli, mrkve.. i to je pila ujutro uz dorucak, popodne smo kuhali rucak, navecer veceru. Trudili smo se da jede samo svjeze pripremljenu hranu i kad kod je kenjkala (oprosti na izrazu) smo je sopali kao dijete : jos jednu zlicu, jos jednu zlicu..). Najvaznije je da ima dobar imunitet!

FIŽA
16.05.2008., 18:19
Pozdrav,

dal je netko možda isprobao shiitake gljive kao pomoć u liječenju karcinoma?

Imam u obitelji karcinom dojke i čula sam za dr Jakopovića (?) mislim da se tako zove i za to liječenje gljivama, da je ok.

Htjela bih ipak čuti neka iskustva iz prve ruke ako ih ima, prije nego što se odlučimo i za tu opciju, s obzirom da jedna kura liječenja dođe oko 3500 kn a treba ih nekoliko....


Ja sam mami kupovala neke kapsule na bazi shitake gljiva. To je za jačanje imuniteta, antioksidans i sprečava širenje tumora. Kutija dođe oko 230 i nešto kuna, ima 60 komada ako se sjećam, inače ga dila moja susjeda, pa ako ćeš trebati, javi.
Za ovog čovjeka nisam čula i ne vjerujem takvim tipovima.

Blaise
16.05.2008., 20:27
Pozdrav i hvala. :)

Mi smo davali Prosure (nešto malo smo kupili, više dobili) i isto smo prestali kad smo to potrošili kako bi mama što je moguće više normalno jela. Doktor baš nije bio sklon dati recept za to jer ona "ipak jede". Pazim da bude raznovrsno i redovito, koliko se može zdravo, a sve joj se mora pripremiti i bdjeti nad njom dok jede, barem osnovna tri obroka.

Mislim da je prehrana najvažnija, trudim se da jede juhe s puno povrća i žitaricama (kad uspijem uvalit) i variva, nema ajmprena nigdje, da pije sokove, voće koliko može, meso kad traži i sve to redovito. Kako sam ja vegetarijanac i nastojim ne živjeti na slancima, nije mi problem složiti i za nju. Ne prijavim da sam piletinu marinirala u soja sosu i da joj je zato fino niti da sam u frape stavila žlicu mljevenih lanenih sjemenki. :D Naravno, ona bi samo "malo šunkice i kruha". Ma da. OK, ali uz to mora nešto što joj ja smućkam.:p
Apetit, hm. Ona neće priznat kad je gladna, al vidim po tome kak jede kakva je situacija. Vjerojatnije je da je to jedna od stvari koje je zabavljaju. Nisam gladna, ne bih sad, kaaj taaak puuunooo, ja ti to nebum pojela, bit će mi zlo i slično, a onda ipak pojede. Ono što je bolje nego prije je stolica, ne ide baš svaki dan, ali puno redovitije nego prije, već dugo nije bilo čepića, planinskog čaja, bekunisa, onih kocki, svakog vraga smo probali.

Ovo s tim doktorom s gljivama, ne znam. Niti ja ne vjerujem onima koji prodaju čudotvorne kapsule ili napitke i to za velike novce, ali ako nekom nešto paše, zašto ne. Mi smo još (tj. opet) na noniju, s gingko sam izgleda zeznula, davala sam joj za cirkulaciju, ali joj je počeo jako tlak varirat. Sad više ne uzima vidjet ćemo je li od tog. Možda netko jači ne bi niti skužio išta, ali na njezinih par kila, sve se jako osjeti. A možda je i ovo vrijeme ludo.:ne zna:

HiP
16.05.2008., 21:23
....evo, našla na googlu pod gore navedenim naslovom, na to sam mislila.....

Znači, nema baš nekih iskustava iz prve ruke....:rolleyes:

Bebika
17.05.2008., 08:27
Ima li netko iskustva s Xeloda tabletama (kemoterapija)? Mama kreće s njima 26.05., a onkologica me uvjerava da su nuspojave jako rijetke...:ne zna:

Martinko
17.05.2008., 09:21
Ima li netko iskustva s Xeloda tabletama (kemoterapija)? Mama kreće s njima 26.05., a onkologica me uvjerava da su nuspojave jako rijetke...:ne zna:

Pozdrav,
moj rodjak je išao na kemoterapiju i podnio ju je odlično, nije bilo niti opadanja kose, ali je uz redovan kemo pio i neki prirodni pripravak iz Amerike za podizanje imuniteta. Ako ste zaintesirani mogu se raspitati, jer ovako stvarno ne znam

hick
18.05.2008., 10:09
Ovog tužnog četvrtka preminula je moja draga majka. Imala je samo 49 godina. Od dijagnoze (gliom) je prošlo skoro tri godine, a posljednju godinu bila je nepokretna. Posljednjih 10 dana provela je u bolnici zbog pogoršanja stanja. Njezino opće stanje tijekom boravka u bolnici bilo je promjenjivo i nadali smo se da će nam se vratiti kući.
Cijeli svoj život pa i teške posljednje godine provela je u okruženju svojih najmilijih. Čak i u posljednjim trenucima nije bila sama. Pored nje smo bili moja sestra, moja supruga, sestrin dragi i ja. Kao i cijeli svoj život, borila se do zadnjeg trena.
Tijekom cijelog života bila je iznimna žena. Živjela je za svoju obitelj (svoju djecu, supruga, roditelje). Uvijek se brinula za nas, nikad za sebe.
Hvala Ti majko na svemu!
Uvijek ćeš živjeti u nama i u našim potomcima!

Ivanicapeca
18.05.2008., 10:16
Hick, iskreno suosjećam s tobom:(
Neka i tebi bude na utjehu i ponos kako si se hrabro nosio sa cijelom situacijom. Tvoja mama je sigurno ponosna na sve vas. Sigurna sam da je sada, baš kao i moja mama, na jednom posebnom i povlaštenom mjestu. Ne znam jesi li primijetio, ali svi ljudi čije slučajeve smo ovdje pratili i koji su nas napustili imali su jednu zajedničku crtu karaktera. Bili su jako dobri, plemeniti i požrtvovni ljudi koji su živjeli ljubav svaki dan. Mislim da su takvi ljudi ispunili ono zbog čega ovaj svijet zapravo i postoji. Zbog čiste i plemenite ljubavi koju dijeliš sa svojim bližnjima. Iako su rano, prerano otišli, jer su naši ali i zato što su ovoj dolini suza potrebna takva bića, uvjerena sam da su zatvorili svoj životni krug na jedini pravi način.
Neka počivaju u miru i neka je svima nama koji smo ih izgubili, a danas posebno tebi mir u srcu i duši, jer ostavili su nam u naslijeđe ono u što su vjerovali i što su iskreno živjeli.

ko_ka
18.05.2008., 10:20
Ovog tužnog četvrtka preminula je moja draga majka. Imala je samo 49 godina. Od dijagnoze (gliom) je prošlo skoro tri godine, a posljednju godinu bila je nepokretna. Posljednjih 10 dana provela je u bolnici zbog pogoršanja stanja. Njezino opće stanje tijekom boravka u bolnici bilo je promjenjivo i nadali smo se da će nam se vratiti kući.
Cijeli svoj život pa i teške posljednje godine provela je u okruženju svojih najmilijih. Čak i u posljednjim trenucima nije bila sama. Pored nje smo bili moja sestra, moja supruga, sestrin dragi i ja. Kao i cijeli svoj život, borila se do zadnjeg trena.
Tijekom cijelog života bila je iznimna žena. Živjela je za svoju obitelj (svoju djecu, supruga, roditelje). Uvijek se brinula za nas, nikad za sebe.
Hvala Ti majko na svemu!
Uvijek ćeš živjeti u nama i u našim potomcima!

Svijestan si snage koj je nosila do posljednjeg trena, svijestan ljubavi koju je imala i težine koju nosi njen gubitak. Žao mi je što nije moglo biti drugačije, al sigurna sam da ćeš slijediti njene pute i biti u ovim danima još snažniji nego ikad. Primi moje saučešće!

bibobu
18.05.2008., 11:50
Hick moje iskreno saucesce:(

Blaise
18.05.2008., 13:41
Primi moje iskreno saučešće.

mišica07
18.05.2008., 15:45
Ovog tužnog četvrtka preminula je moja draga majka. Imala je samo 49 godina...
Hvala Ti majko na svemu!
Uvijek ćeš živjeti u nama i u našim potomcima!

Sve si sam rekao...i to jako lijepo!
Moje iskreno saučešće.

Ved
18.05.2008., 16:33
Žao mi je; moja sućut :(

FIŽA
19.05.2008., 09:46
Ovog tužnog četvrtka preminula je moja draga majka. Imala je samo 49 godina. Od dijagnoze (gliom) je prošlo skoro tri godine, a posljednju godinu bila je nepokretna. Posljednjih 10 dana provela je u bolnici zbog pogoršanja stanja. Njezino opće stanje tijekom boravka u bolnici bilo je promjenjivo i nadali smo se da će nam se vratiti kući.
Cijeli svoj život pa i teške posljednje godine provela je u okruženju svojih najmilijih. Čak i u posljednjim trenucima nije bila sama. Pored nje smo bili moja sestra, moja supruga, sestrin dragi i ja. Kao i cijeli svoj život, borila se do zadnjeg trena.
Tijekom cijelog života bila je iznimna žena. Živjela je za svoju obitelj (svoju djecu, supruga, roditelje). Uvijek se brinula za nas, nikad za sebe.
Hvala Ti majko na svemu!
Uvijek ćeš živjeti u nama i u našim potomcima!


Moje iskreno saučešće:(

Bebika
19.05.2008., 11:38
Pozdrav,
moj rodjak je išao na kemoterapiju i podnio ju je odlično, nije bilo niti opadanja kose, ali je uz redovan kemo pio i neki prirodni pripravak iz Amerike za podizanje imuniteta. Ako ste zaintesirani mogu se raspitati, jer ovako stvarno ne znam


Hvala na informaciji! Baš sam se obradovala što vaš rođak nije imao nuspojave. Što se imuniteta tiče, moja majka već pije neke pripravke i nativni propolis...onkologica nije preporučila ništa dodatno, pa vjerujem da je to ok.:top:
Zanima me, koju vrstu karcinoma ima vaš rođak i ima li metastaza i ako da - gdje?

Bebika
19.05.2008., 11:41
Ovog tužnog četvrtka preminula je moja draga majka. Imala je samo 49 godina. Od dijagnoze (gliom) je prošlo skoro tri godine, a posljednju godinu bila je nepokretna. Posljednjih 10 dana provela je u bolnici zbog pogoršanja stanja. Njezino opće stanje tijekom boravka u bolnici bilo je promjenjivo i nadali smo se da će nam se vratiti kući.
Cijeli svoj život pa i teške posljednje godine provela je u okruženju svojih najmilijih. Čak i u posljednjim trenucima nije bila sama. Pored nje smo bili moja sestra, moja supruga, sestrin dragi i ja. Kao i cijeli svoj život, borila se do zadnjeg trena.
Tijekom cijelog života bila je iznimna žena. Živjela je za svoju obitelj (svoju djecu, supruga, roditelje). Uvijek se brinula za nas, nikad za sebe.
Hvala Ti majko na svemu!
Uvijek ćeš živjeti u nama i u našim potomcima!

Hick, primi moju iskrenu sućut...

Martinko
19.05.2008., 13:19
Hvala na informaciji! Baš sam se obradovala što vaš rođak nije imao nuspojave. Što se imuniteta tiče, moja majka već pije neke pripravke i nativni propolis...onkologica nije preporučila ništa dodatno, pa vjerujem da je to ok.:top:
Zanima me, koju vrstu karcinoma ima vaš rođak i ima li metastaza i ako da - gdje?

Rođak ima rak testisa i nisam siguran koji lijek pije (znam da je kemo), a naš drugi rođak mu je poslao iz Amerike IP6 s inozitolom, dodatak prehrani, koji je jako popularan preko bare, tamo ga čak nazivaju cancer killer!!! Što se metastaza tiče, nema ih. Konzultirao sam se s doktoricom Žižek (iz Zagreba) imunologinjom i ona je rekla da je to odličan pripravak. Mala pomoć alternativne medicine klasičnoj... Na netu sam našao taj proizvod i svi ga hvale, a mi se eto, hvatamo i za grančicu...

Martinko
19.05.2008., 13:22
Ovog tužnog četvrtka preminula je moja draga majka. Imala je samo 49 godina. Od dijagnoze (gliom) je prošlo skoro tri godine, a posljednju godinu bila je nepokretna. Posljednjih 10 dana provela je u bolnici zbog pogoršanja stanja. Njezino opće stanje tijekom boravka u bolnici bilo je promjenjivo i nadali smo se da će nam se vratiti kući.
Cijeli svoj život pa i teške posljednje godine provela je u okruženju svojih najmilijih. Čak i u posljednjim trenucima nije bila sama. Pored nje smo bili moja sestra, moja supruga, sestrin dragi i ja. Kao i cijeli svoj život, borila se do zadnjeg trena.
Tijekom cijelog života bila je iznimna žena. Živjela je za svoju obitelj (svoju djecu, supruga, roditelje). Uvijek se brinula za nas, nikad za sebe.
Hvala Ti majko na svemu!
Uvijek ćeš živjeti u nama i u našim potomcima!

Suosjećamo s vama u vašoj boli...sada je na boljem mjestu

Lindsay
19.05.2008., 14:59
Hick, primi moju iskrenu sućut zbog tvog velikog i nenadoknadivog gubitka.
Potpuno razumjem kroz šta prolaziš jer sam sve to i ja prolazila prije dva tjedna a sad učim kako živjeti u svijetu gdje nema njega.
Ipak, i moj tata kao i tvoja mama kao i svi drugi koji su na boljem mjestu i dalje će svaki dan živjeti kroz nas.

Kad razmišljam o svemu što se dogodilo, budem tužna ali kad počnem razmišljati baš o njemu, o mom tati i o njemu kakva je osoba, odmah postanem veselija i vrati mi se osmijeh na lice jer mi upravo njegov karakter i sve ono što smo zajedno proživjeli vraća osmijeh na lice. Tako ćeš vjerujem i ti.

Ja sam zahvalna što sam imala nevjerojatan dar da budem zadnjih par mjeseci s tatom i što smo imali vrijeme samo za nas. Budi i ti zahvalan na tome.
Rekla sam, bilo bi jako lijepo, kada bi svatko na ovome svijetu, imao mogućnost i dar da se, kad za to dođe vrijeme , pozdravi sa svojim najdražima onako kako sam mogla ja, kako si mogao ti i kako su mogli i neki drugi ovdje i treba stvarno na tome biti zahvalan.
Samo hrabro naprijed.

Aspida
19.05.2008., 20:35
Ivanicapeca, nisam ti mogla poslati privat poruku jer više ne možeš primiti poruke, moraš stare obrisati. Pozdrav Aspida

Ivanicapeca
19.05.2008., 20:38
Ivanicapeca, nisam ti mogla poslati privat poruku jer više ne možeš primiti poruke, moraš stare obrisati. Pozdrav Aspida

Jesam, thanx:zubo:

dina9
19.05.2008., 21:21
Ovog tužnog četvrtka preminula je moja draga majka. Imala je samo 49 godina. Od dijagnoze (gliom) je prošlo skoro tri godine, a posljednju godinu bila je nepokretna. Posljednjih 10 dana provela je u bolnici zbog pogoršanja stanja. Njezino opće stanje tijekom boravka u bolnici bilo je promjenjivo i nadali smo se da će nam se vratiti kući.
Cijeli svoj život pa i teške posljednje godine provela je u okruženju svojih najmilijih. Čak i u posljednjim trenucima nije bila sama. Pored nje smo bili moja sestra, moja supruga, sestrin dragi i ja. Kao i cijeli svoj život, borila se do zadnjeg trena.
Tijekom cijelog života bila je iznimna žena. Živjela je za svoju obitelj (svoju djecu, supruga, roditelje). Uvijek se brinula za nas, nikad za sebe.
Hvala Ti majko na svemu!
Uvijek ćeš živjeti u nama i u našim potomcima!

Iskrena sucut glede tvog velikog prevlikog gubitka....
Ma ljudi dragi rijetko kad zaplačem, no sada jesam .....


Moja onkologica je temeljem nalaza odlucila da cekamo cetiri tjedna ponovimo nalaz markera pa cemo vidjeti sto i kako dalje. Negubim sangu niti volji za daljnju borbu.... Sada zelim samu sebe projecirati u neku bolju buducnosti bez cekanja rezultata od predrage do pretrage...Drzim fige svim borcima, idemo hrabro dalje, na koncu ljeto je pred nama....
Vasa Dina

Goleo
19.05.2008., 21:59
hick, primi moju iskrenu sućut :(!

Goleo
19.05.2008., 22:10
Iskrena sucut glede tvog velikog prevlikog gubitka....
Ma ljudi dragi rijetko kad zaplačem, no sada jesam .....


Moja onkologica je temeljem nalaza odlucila da cekamo cetiri tjedna ponovimo nalaz markera pa cemo vidjeti sto i kako dalje. Negubim sangu niti volji za daljnju borbu.... Sada zelim samu sebe projecirati u neku bolju buducnosti bez cekanja rezultata od predrage do pretrage...Drzim fige svim borcima, idemo hrabro dalje, na koncu ljeto je pred nama....
Vasa Dina


Draga Dina, glavu gore, čitajući tvoje postove , vidim da se hrabro držiš :top:!

Želim ti svaku sreću, a prije svega zdravlja, najviše zdravlja...

Ja znam kako se grozno osjećam zbog mamine bolesti, a kako je tebi ne mogu ni pojmiti, no vjeruj mi , lakše mi je svaki put, kada ugledam tvoj post ovdje - znam da si tu i da se boriš!

I tebi, ali i svima ovdje želim svako dobro!

ko_ka
20.05.2008., 09:24
Moja onkologica je temeljem nalaza odlucila da cekamo cetiri tjedna ponovimo nalaz markera pa cemo vidjeti sto i kako dalje. Negubim sangu niti volji za daljnju borbu.... Sada zelim samu sebe projecirati u neku bolju buducnosti bez cekanja rezultata od predrage do pretrage...Drzim fige svim borcima, idemo hrabro dalje, na koncu ljeto je pred nama....
Vasa Dina

Draga Dina,
sto je za tebe 4 tjedna? Nista jer si spremna za bolju buducnost i optimisticna si duha! Kako i sama kazes - samo hrabro dalje, bez predaje. Sve se jos moze preokrenuti i popraviti.

Pred godinu dana nitko od nas ukucana nije vidio izlaza, najmanje majka. Danas je poput druge osobe i kroz 2 dana je otac vodi u Toscanu. Podsjeca me Dina definitivno na tebe i nadam se da nikad nece odustati od svoje borbe!

Raduj se ljetu jer ce ono sigurno puno toga lijepoga donijeti!
kisses,
Ko_ka

sjebana
20.05.2008., 10:13
Hick moja sucut.Ivanica je rekla sve sto se moze reci.

sjebana
20.05.2008., 10:27
Onak. Zabavno. :D A kako je tvoj tata poslije operacije? Držim fige. :)

Kod nas bi se stanje moglo ukratko opisati s ajmemenijaoipomagaj. Mama nikako ne može dobiti na kilaži, nije još palo ispod 35,5, (toliko ima danas, ali je dobila diuretik pa je to otišla voda koju je imala u sebi). Ne ide iznad 37 nikako. Morala bi ići na kontrolu, neće, boji se užasno. Dobri nalazi ili barem ne jako loši bi joj sad bili veliki podstrek, ali kak ju dobit doktoru. Ne želimo ju na ništa prisiljavati, a opet... Jako je slaba, a nije da ne jede.
Puši, naravno, i moli ljude da joj dođu i donesu Leksaurine. Netko mi kaže, a netko joj donese. Kakva je to osoba koja nekome u stanju u kakvom je moja mama (fizičkom i psihičkom) može donijet Leksaurine od 3 miligrama? Našla sam dvije table zgurane u fotelju, jednu praznu u jastučnici i jednu pola potrošenu ispod tepiha. E pa stvarno.:eek:
Nazvala sam poslije tu ženu, mislim da neće više doći.:D
Namučila sam se dok sam to izvukla iz nje, u takvim situacijama je nevjerojatno bistra i lukava, vrlo uvjerljiva i jako uporna.
Pitam ju je li možda nedovoljno ono što joj dajem. Nije. Ujutro pitam kak je spavala. Dobro. A onda je predosadna drugim ljudima da ne može spavati i da joj nitko ne želi pomoći. To samo znači da i te kako zna da radi nešto što ne bi trebala. A paše joj zdroksat se, to mi je jasno.

Zapali, zakašlje se, onda uzme vrček s vodom i dalje se guši u kašlju... ja gledam kako voda leti na sve strane, ona crvena u licu, slina curi, u drugoj ruci cigareta i ne mogu vjerovat. Ništa joj se ne smije reći. "Kaj me stalno samo špotaš." Uzmem telefon da nazovem nekog, "Sve će mi uzet!". Tetura po stanu, pada. Da ja sad kažem da bih gledala CSI, reći će mi: Pa sad mi je Piramida! :mama: Ne gledam ja niš, nema veze, ostavim ju na miru, ali ona ne gleda Piramidu, nego se vuče po stanu. Samo čudom već nije slomljena sva. Hoćeš me počohat? Gdje mi je čačkalica? Kaj radiš? Ti je zanimljivo na internetu? Kad buš mi nokte odrezala? Nazove netko, obavezno čujem: hoćeš malo Blaise? :mad:
Svakih deset minuta dolazi.

Jučer me toliko ispizdila da sam joj dala Haldol navečer, iako ga više ne uzima. Doktorica je rekla da mogu ako je jako nemirna.

Smrvljena sam da ne znam. Sve mi ide na živce i ne trpim nikog.:rolleyes: Brat isto, čak je rekao da pojma nema kako će izdržat dalje. Nemamo se na koga oslonit, nitko ne pomaže ni na koji način, imamo samo jedan drugog i tu tešku situaciju. Između ostalog, njega stalno maltretira da joj dovede unuka, a onda čim mali nešto takne: nemoj ovo, nedaj ono, krepat će mi ribice, namočit ćete stol, zmazat će kauč, to mi je uspomena, potrgat će, zgužvat će...
Hoće, PA KAJ ONDA?! To je dijete od dvije i pol godine i stoji da je terminator, PA KAJ ONDA?! Sunce tetino.:cerek: :D

Nekak mi se vrti po glavi da bih trebala ponovno ići čitati ovaj topic od početka, možda dobijem kakvu ideju što da joj dam, da probam, niš mi više ne pada na pamet. Medicina je napravila što je mogla, sumnjam da će biti još ikakve terapije.

Blaise znam da ti je pretesko tako zivjeti,ali izdrzi.I sama znas da to nece dugo trajati.Inace ta tezina kod tvoje mame je stvarno kriticna,nisam ni ja daleko od toga ali nekak uspjevam ugurati u sebe one enshure.Probaj ju nagovoriti da to pije ili nekakav slican dodatak prehrani.Mene to drzi na nogama,a i ko tvoja mama stalno mi je cigareta u ruci:ne zna:nisam ni ja puno bolja osim onoj tjedan kad idem na kemo.Drzi se.

sjebana
20.05.2008., 10:48
Na žalost, moja je mama skoro doslovno umrla od gladi. U 21. stoljeću. Stalno je povraćala, a na hitnoj su je trpali infuzijom. Nitko nije sumnjao na TANKO crijevo, već samo na debelo i želudac. Na kraju, uz puno muke i traženja normalnih i nadobudnih liječnika, uspostavilo se da ima zadebljanje tankog crijeva, i hrana uopće nije mogla dolje.
Da nije moj liječnik/frend urgirao da ide na operaciju, moja bi mamica umrla od gladi...
sad ima 49 kg, nakon operacije i dg. adenokarcinom jejunuma. Pije Ensure i još neke pripravke što joj je dala onkologica, za jačanje i tijela i imuniteta. Jasno da kilaža nema veze, ali organizam mora biti jak da podnese kemoterapiju...Ja bih osobno bila sretnija da dobije koju kilu...Tako da...

Zao mi je sto ima toliko komplikacija i sad se pitam kak je meni doktor prije dva tjedna imao obraza drzati predavanje o tome da je tanko crijevo totalna nepoznanica za njih.Bila sam u bolnici na kontrolnoj kolonoskopiji i sve ok navodno a marker u nebesima,pa nisam klinka da ne kuzim neke stvari i stvarno mi je vec dosta raznih filozofija od ovog ili onog lijecnika.Boga mi mog istrpit cu ovu kemo do kraja,napraviti sve kontrole i sta bude,ali na kraju sve cu ih poslati k vragu.Probavni sustav je tolko kompliciran a oni se igraju s nama!

Mirkkaa
20.05.2008., 15:34
Hick, moje iskreno saucesche zbog nenadoknadivog gubitka! Znam koliko je to, ne tesko, vech pretesko, ali moras ici polako-dan po dan. Ne ocekivati cuda u neminovnoj patnji, ali hrabro koraccati dalje. Ja sam mislila da necu izdrzati, a evo me, tu sam nakon godinu dana od maminog odlaska, odnosno cetiri mjeseca od tatinog...
Drzi se!

dina9
20.05.2008., 20:37
Pozdrav dragi moji!!
Eto mene, prosao me napad zlovolje....valjda tako mora biti... dodju i hvala bogu prodju ti trenutci male slabosti, no idem ja dalje. Spoznah da u zadnje imam malo previse slobodnog vrema te razmisljam o glupostima, odlucila sam da je to bez veze... pa iskorist cu svoje vrijeme za nesto produktivnije npr. pokusati zapisati na jedno mjesto moje iskustvo i pokusati ljudima dati pokoji savjet kako se boriti tj. prevladati teske trenuke od spoznaje kad ti se saopci " imate rak". Tijekom godina iz dana u dan zapisivala sam crtice iz svakodnevnog zivota pa cu to pokusati objediniti. Meni su te crtice puno znacile jer kad bih se koj put vratila unatrag to mi je dalo snage za dalje. Dragi moji, ako vam se koji put dogodi da nemozete ili imate dojam da nemozete reci sto zelite, uzmite olvku i biljeznicu i zapisite...meni je pomoglo... Oduzila sam ovaj put.... Mislim na sve vas, susjecam i cvrsto drzim palceve..
Vasa Dina

ko_ka
20.05.2008., 23:19
Pozdrav dragi moji!!
Eto mene, prosao me napad zlovolje....valjda tako mora biti... dodju i hvala bogu prodju ti trenutci male slabosti, no idem ja dalje. Spoznah da u zadnje imam malo previse slobodnog vrema te razmisljam o glupostima, odlucila sam da je to bez veze... pa iskorist cu svoje vrijeme za nesto produktivnije npr. pokusati zapisati na jedno mjesto moje iskustvo i pokusati ljudima dati pokoji savjet kako se boriti tj. prevladati teske trenuke od spoznaje kad ti se saopci " imate rak". Tijekom godina iz dana u dan zapisivala sam crtice iz svakodnevnog zivota pa cu to pokusati objediniti. Meni su te crtice puno znacile jer kad bih se koj put vratila unatrag to mi je dalo snage za dalje. Dragi moji, ako vam se koji put dogodi da nemozete ili imate dojam da nemozete reci sto zelite, uzmite olvku i biljeznicu i zapisite...meni je pomoglo... Oduzila sam ovaj put.... Mislim na sve vas, susjecam i cvrsto drzim palceve..
Vasa Dina

Drago mi je da si pisala crtice i da to imas namjeru objediniti i da ce te to pokrenuti da ne mislis! Drzimo ti cvrsto palceve i lijep pozdrav iz Pule!

spaljeni_zg
20.05.2008., 23:38
Dobar dan ljudi!

neznam dali je ovaj topic pravo mjesto za ovo pitanje ali mislim da je najbolja šansa.
Naime, dali netko zna gdje se mogu nabavit ampule (inekcije) vitamina za infuziju, B1,B6,C ?
Na netu jedino ima informacija da je "dostupno na recept U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA" ! Pa ako se netko susretao sa tim, molim da mi sto prije odgovori.

Hvala unaprijed!

Ivanicapeca
21.05.2008., 07:34
Dobar dan ljudi!

neznam dali je ovaj topic pravo mjesto za ovo pitanje ali mislim da je najbolja šansa.
Naime, dali netko zna gdje se mogu nabavit ampule (inekcije) vitamina za infuziju, B1,B6,C ?
Na netu jedino ima informacija da je "dostupno na recept U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA" ! Pa ako se netko susretao sa tim, molim da mi sto prije odgovori.

Hvala unaprijed!

Najbolje je pitati u privatnim apotekama. Npr. ampule dexamethasona su samo za bolničko liječenje pa se ne mogu dobiti niti na recept u gradskim apotekama, ali mi smo ih u privatnim bez problema i papira kupovali.

fajterica
21.05.2008., 10:23
Pozdrav dragi moji!!
Eto mene, prosao me napad zlovolje....valjda tako mora biti... dodju i hvala bogu prodju ti trenutci male slabosti, no idem ja dalje. Spoznah da u zadnje imam malo previse slobodnog vrema te razmisljam o glupostima, odlucila sam da je to bez veze... pa iskorist cu svoje vrijeme za nesto produktivnije npr. pokusati zapisati na jedno mjesto moje iskustvo i pokusati ljudima dati pokoji savjet kako se boriti tj. prevladati teske trenuke od spoznaje kad ti se saopci " imate rak". Tijekom godina iz dana u dan zapisivala sam crtice iz svakodnevnog zivota pa cu to pokusati objediniti. Meni su te crtice puno znacile jer kad bih se koj put vratila unatrag to mi je dalo snage za dalje. Dragi moji, ako vam se koji put dogodi da nemozete ili imate dojam da nemozete reci sto zelite, uzmite olvku i biljeznicu i zapisite...meni je pomoglo... Oduzila sam ovaj put.... Mislim na sve vas, susjecam i cvrsto drzim palceve..
Vasa Dina

Draga Dina, možda ne bi bilo loše da te tvoje tekstove objavimo i na stranicama udruge. Naime, uskoro ćemo objaviti novi redizajn web stranice udruge koji će biti fantastičan. Imamo ćemo prostor za objavljivanje priča ljudi koji se bore i koji su se izborili... Ajde razmisli o tome.

veliki pozdrav :)

marko.horvat
22.05.2008., 10:57
Postovani moji, ima li itko iskustva u ljecenju sa lijekom Tarceva kod karcinoma pluca? Zelio bih znati nesto od pravih osoba a ne samo literaturu, u njoj kao i uvijek samo obecanja i nadanja... Hvala

duchessa
22.05.2008., 11:15
Bok,

Molim malu pomoć.
Mama mi prima kemoterapije, kosa joj je otpala. Kupili smo periku, no ona se bolje osjeća kad nosi marame.
Da li netko zna gdje mogu (u Zagrebu) kupiti marame a da su od 100% pamuka?

Unaprijed hvala..

Ivanicapeca
22.05.2008., 11:57
Bok,

Molim malu pomoć.
Mama mi prima kemoterapije, kosa joj je otpala. Kupili smo periku, no ona se bolje osjeća kad nosi marame.
Da li netko zna gdje mogu (u Zagrebu) kupiti marame a da su od 100% pamuka?

Unaprijed hvala..

Ja sam kreativna duša pa sam mami obojala u batik tehnici trokutaste marame (set za prvu pomoć) koje je nosila. Najbolje je da sama kupiš fini pamučni materijal i odrežeš ga na dimenzije koje treba i samo obrubiš. U dućanu s perikama se mogu nabaviti i turbani. Moja mama ga je još radije nosila nego periku.

baby_girl_
22.05.2008., 21:32
moja baka ima tumor nazofarinksa sa metastazama na limfnim čvorovima na vratu.
Mene zanima dali ima netko tko zna vise o liječenju te bolesti i o prehrani.
hvala!

hick
23.05.2008., 12:13
Puno hvala svima na izrazima sućuti i riječima potpore u ovim teškim danima za moju obitelj.
Ostalo nam je 8 kom Kytril tableta za sprečavanje mučnine i povraćanja kod kemoterapije. Ako nekome trebaju neka mi se javi s privatnom porukom. Poslao bih ih nekome kome bi mogle pomoći.

wunderkindica
23.05.2008., 15:26
Već dugo čitam ovaj forum.. i razmišljam da li i što da napišem... Vidim da neki ljudi ovdje vode sličnu bitku koju i ja bijem, nije neka utjeha što nas ima toliko puno koji se moramo nositi sa strašnim stvarima, ali ipak je olakšavajuće pročitati kako se ipak gura dalje. Pa evo i moje priče.
Tata mi je prije 3 godine operirao hipernefrom, zahvatio mu je gotovo cijeli lijevi bubreg. I tri godine svakih 6 mjeseci je išao na kontrolu, sa pripremljenim nalazima (CT, krv, itd.), e da bi ga prošle godine u 8.om mjesecu počela boljeti desna noga, ali nekako glupavo-nigdje konkretno, samo jako visoko, kod guznog mišića otprilike. Obilazili smo svakakve doktore četiri mjeseca, i konačno su ultrazvukom otkrili tumor na sjednoj kosti 12,5 x 8cm, tj. recidiv hipernefroma. No to nije bio kraj lošim vjestima. Utvrđeno je da ima i metastaze na plućima. Tata je trenutno dobro, liječi se Sutentom (čija jedna doza od 30 tableta od 50mg košta 47 000 kn, sad je na trećoj rundi, i slažem se sa nekim tko je već napisao da nam je zdravstvo totalno u k***u, ovaj tatin lijek je na listi, ali ga nikada nitko nije dobio jer je preskup-i onda se pitaš zašto cijeli život radiš i odvajaš za zdravstvo??). No da stvari budu još gore, i mama mi je bolesna. Njoj su dijagnosticirali, jedno dva mjeseca nakon tate, rak dojke. Odmah je slijedila operacija, i sad je na kemoterapiji, za tjedan dana prima treću. Zasad ih dobro podnosi, nema povraćanja, samo je katkad boli glava i ostalo joj je malo kose. A prije dva tjedna mi je umrla baka, za koju sam strašno bila vezana, i koja mi je stvarno bila oslonac u svemu ovome. Uglavnom, preludo mi je.
No nisam sve ovo napisala da se žalim i kukam, nego da bi podijelila svoju priču sa vama, možda nekome pomogne. Nisam tip osobe koja odustaje, i ne namjeravam odustati od moga života, kakav god da je trenutno. Svi se nosimo kako znamo i umijemo sa ovakvim stvarima, samo treba zapamtiti da će i to proći. Evo, to je moja deviza u svemu ovom ludilu :mig:
Pozdrav svima i izdržimo!

Goleo
23.05.2008., 16:05
Wunderkindica, pozdrav tebi i tvojoj obitelji!

Zapravo ne znam što bih ti rekla osim onoga što si i sama napisala, drži se i ne odustaj!

Nadam se da će ti tata i mama nakon terapija biti dobro!


:grli:

FIŽA
23.05.2008., 17:30
Već dugo čitam ovaj forum.. i razmišljam da li i što da napišem... Vidim da neki ljudi ovdje vode sličnu bitku koju i ja bijem, nije neka utjeha što nas ima toliko puno koji se moramo nositi sa strašnim stvarima, ali ipak je olakšavajuće pročitati kako se ipak gura dalje. Pa evo i moje priče.
Tata mi je prije 3 godine operirao hipernefrom, zahvatio mu je gotovo cijeli lijevi bubreg. I tri godine svakih 6 mjeseci je išao na kontrolu, sa pripremljenim nalazima (CT, krv, itd.), e da bi ga prošle godine u 8.om mjesecu počela boljeti desna noga, ali nekako glupavo-nigdje konkretno, samo jako visoko, kod guznog mišića otprilike. Obilazili smo svakakve doktore četiri mjeseca, i konačno su ultrazvukom otkrili tumor na sjednoj kosti 12,5 x 8cm, tj. recidiv hipernefroma. No to nije bio kraj lošim vjestima. Utvrđeno je da ima i metastaze na plućima. Tata je trenutno dobro, liječi se Sutentom (čija jedna doza od 30 tableta od 50mg košta 47 000 kn, sad je na trećoj rundi, i slažem se sa nekim tko je već napisao da nam je zdravstvo totalno u k***u, ovaj tatin lijek je na listi, ali ga nikada nitko nije dobio jer je preskup-i onda se pitaš zašto cijeli život radiš i odvajaš za zdravstvo??). No da stvari budu još gore, i mama mi je bolesna. Njoj su dijagnosticirali, jedno dva mjeseca nakon tate, rak dojke. Odmah je slijedila operacija, i sad je na kemoterapiji, za tjedan dana prima treću. Zasad ih dobro podnosi, nema povraćanja, samo je katkad boli glava i ostalo joj je malo kose. A prije dva tjedna mi je umrla baka, za koju sam strašno bila vezana, i koja mi je stvarno bila oslonac u svemu ovome. Uglavnom, preludo mi je.
No nisam sve ovo napisala da se žalim i kukam, nego da bi podijelila svoju priču sa vama, možda nekome pomogne. Nisam tip osobe koja odustaje, i ne namjeravam odustati od moga života, kakav god da je trenutno. Svi se nosimo kako znamo i umijemo sa ovakvim stvarima, samo treba zapamtiti da će i to proći. Evo, to je moja deviza u svemu ovom ludilu :mig:
Pozdrav svima i izdržimo!


Pozdrav,
žao mi je što imaš tako tešku situaciju.Ja sam prošla slično. Prvo mi je prije tri godine umro tata od infarkta, prošle godine umrla mi je baka, a prije skoro mjesec dana mama od raka jajnika.
Teško mi je ali život mora dalje.
Želim sreću tebi i tvojima u daljnjoj borbi:top:

Blaise
23.05.2008., 17:38
Bok,

Molim malu pomoć.
Mama mi prima kemoterapije, kosa joj je otpala. Kupili smo periku, no ona se bolje osjeća kad nosi marame.
Da li netko zna gdje mogu (u Zagrebu) kupiti marame a da su od 100% pamuka?

Unaprijed hvala..

Znam da ima u dućanu gdje se kupuju perike, na Novoj vesi neki dućan.
Moja mama najviše i najčešće nosi (iako već ima kose) ono što izgleda kao sokna,:D navuče se preko glave i onda sfrče i naprijed zatakne. Mi to zovemo turban, iako nije to, ali ima tamo i turbana i svakakvih tih zgodnih marama.
To je prebezobrazno skupo:flop: s obzirom na to da je to obična krpica od nekog materijala s elastinom.
Istinabog, jako se lako održava.

Moj savjet ti je isto da probaš naći neki zgodan materijal, uzmeš škare i složiš nešto sama. One svilene marame za farbanje nisu tako skupe. A pamučnih vjerojatno ima po indijskim dućanima.

Blaise
23.05.2008., 17:42
Pozdrav svima i izdržimo!

Pozdrav i tebi i drži se. :)

Blaise
23.05.2008., 17:51
Mene to drzi na nogama,a i ko tvoja mama stalno mi je cigareta u ruci:ne zna:nisam ni ja puno bolja osim onoj tjedan kad idem na kemo.Drzi se.

Drži se ti, ženo! :grli:

Ti si puno mlađa od moje mame, a iz postova ti čitam da imaš snažan duh. Znam da ne valja pušiti, znaš i ti. Ma, i ja previše pušim, uglavnom od živčanoće i umora. Bit će sve dobro. :)

Sad mamu tek nećemo dobit na pregled kad se priča o tome da na Jordanovcu ima nekih slučajeva tuberkuloze, i to među osobljem ako sam dobro razumjela. Prestrašno.:flop:

Blaise
23.05.2008., 17:54
Nije ni cudo da pusi i da skriva tablete - to sve strah cini. Slicno se i moja majka ponasa..



Takve slične stvari je i moja mama u bolnici radila.


Znate li vi koliko ste mi pomogle? :kiss:

mama duda
23.05.2008., 18:52
I mene zanima tarceva, jel ima tko kakva iskustva?Jel pomaže kod mezotelioma pleure?

baby_girl_
23.05.2008., 18:58
Molila bi ako mi netko može nešto reći u vezi prehrane po knjizi dr.Budwig
HVALA

mimimimi
24.05.2008., 08:45
Blaise, ti si me pitala kako je tata.. pa, operacija je super prošla. i on se stvarno odlično oporavlja. izašao je iz bolnice tjedan dana nakon operacije. za sada ne puši. nadam se da niti neće. :rolleyes:
ali, odmah su mi nakon operacije rekli da je odlično što je tako dobro prošlo, ali da je to više tehnička strana, i da time naravno nije sve riješeno. čekamo nalaz, pa onda kod onkologa..

svima ovdje želim puno snage, i držite se!

plagra
24.05.2008., 13:23
Ljudi,čitam vas i divim vam se na tolikom optimizmu..meni su oči pune suza kad čitam vaše probleme..Vjerujem da će svima biti bolje i da sve treba gledati s optimizmom!!!(iako ja nisam jedna od tih).Samo da vas pitam,ako netko zna,pošto mi svekar ima tumor bronhija koji se ne može operirati,a ima još primiti 2 kemoterapije,(nakon toga ne znamo što će biti,nitko ništa ne govori,a od 2.mj.ide na kemoterapije)mi smo pronašli alternativu (sa prahom i kapsulama panaceo med i panaceo prah-na bazi zeolita od euroanime 1800 kn.mjesečno)pa vas molim ako tko ima kakvih iskustva s tim preparatom?Hvala vam unaprijed..

plagra
24.05.2008., 13:24
To mu je da mu podigne imunitet i da lakše podnaša kemoterapiju..pa ikvo iskustvo i komentra je dobrodošao...ili probati s nečim boljim?

Ivanicapeca
24.05.2008., 13:34
To mu je da mu podigne imunitet i da lakše podnaša kemoterapiju..pa ikvo iskustvo i komentra je dobrodošao...ili probati s nečim boljim?

Što se tiče tih imunostimulansa i antioksidansa, zaista je teško procijeniti. Mišljena sam da se potrebno opredijeliti na ono što se od masa nekako najviše hvali i držati se toga, stalno. Nekako se ovdje možemo voditi samo nekim špurijusom. Mi smo koristili Noni i Nativni propolis do kraja. Mama je imala takvu bolest koja je ne izlječiva, ali joj je kvaliteta života bila na maksimumu mogućeg s obzirom na okolnosti do samog kraja. Umrla je bez iti jedne ranice, od bolesti, prešišala je za tri puta sve prognoze i nije imala nikakve infekcije, iako je bila potpuno nepokretna, tetraplegičar, više od godinu dana. Nerijetko je da ljudi skončaju od infekcija, prije nego ih rak ubije. Ako je tijelo u dobroj formi, može prihvatiti kemo i snažno se boriti protiv raka, bez da ga iscrpljuju infekcije.
Dakle, odlučite se za nešto što prije svega ima relevantne studije, i koji ne pišu o svome preparatu kao lijeku za rak. To na žalost još ne postoji i evidentno je da je moguće da se radi o šarlatanima.

Uglavnom, od kad sam ja u cijelom problemu i pratim što se uzima, ljudi kod nas najviše koriste:
Alou i to onu koja se pripravlja doma, Noni, Nativni propolis, Immunomax, Beta glucan, pripravci na bazi ljekovitih gljiva, pripravci na bazi hrskavice morskog psa. Od čajeva svakako Zeleni čaj, Taheebo čaj, čaj od Preslice koja je dobra za sve vrste tumora a ujedno štiti i od infekcija mjehura. Od prehrane je najbolja Mediteranska kuhinja te Makrobiotika.

Martinko
24.05.2008., 15:47
To mu je da mu podigne imunitet i da lakše podnaša kemoterapiju..pa ikvo iskustvo i komentra je dobrodošao...ili probati s nečim boljim?

Ima jedan vrhunski proizvod, koristio ga je moj rodjak za vrijeme kemoterapije, a sada je stalno na njemu, dobivamo ga iz Amerike,a zove se IP6& inozitol. To je dodatak prehrani, podiže imunitet, uz njega se lakše podnosi kemo, a vani ga nazivaju Cancer Killer. Mogu se raspitati može li se toga dobaviti više ili može li se nabaviti u ZG.

plagra
24.05.2008., 16:04
Hvala vam puno na komentarima i savjetima...Ivanicapeca, ako mogu pitati čiji nativni propolis ste koristili,mislim od kojeg proizvođača?I Martinko,hvala vam unaprijed ako se možete raspitati da li se do toga može doći i u Zg.?

Martinko
24.05.2008., 16:11
Hvala vam puno na komentarima i savjetima...Ivanicapeca, ako mogu pitati čiji nativni propolis ste koristili,mislim od kojeg proizvođača?I Martinko,hvala vam unaprijed ako se možete raspitati da li se do toga može doći i u Zg.?

Nema problema, vidjet ću se s rodjakom sutra i sve ću vam javiti.
Pozdrav

plagra
24.05.2008., 16:19
Može,hvala puno..pozdrav..

Ivanicapeca
24.05.2008., 17:34
Hvala vam puno na komentarima i savjetima...Ivanicapeca, ako mogu pitati čiji nativni propolis ste koristili,mislim od kojeg proizvođača?I Martinko,hvala vam unaprijed ako se možete raspitati da li se do toga može doći i u Zg.?

Od Hedere. Najbolje ga je naručiti od njih direktno jer je jeftiniji jedno 10 kn. Mi smo ga naručivali po 6 bočica i uvijek bi dobili jednu gratis.

ko_ka
24.05.2008., 21:33
Znate li vi koliko ste mi pomogle? :kiss:

drago mi je da jesmo i na ovaj jednostavan nacin! Drzite se!

ko_ka
24.05.2008., 21:40
Od Hedere. Najbolje ga je naručiti od njih direktno jer je jeftiniji jedno 10 kn. Mi smo ga naručivali po 6 bočica i uvijek bi dobili jednu gratis.

dobro je za znati. mi smo dosad kupovali u ljekarnama al mama vec 4mj ne pje nativni propolis. ili popije kad misli da bi trebalo.

Ivanicapeca
25.05.2008., 08:45
dobro je za znati. mi smo dosad kupovali u ljekarnama al mama vec 4mj ne pje nativni propolis. ili popije kad misli da bi trebalo.

Šteta. Inače moja stara ga je pila u udarnim dozama dok je bila na kemo i zračenju i to od 15 kapsula dnevno, tj. 3X5 kapsula dnevno. Kasnije 3X3 kapsule dnevno.

KG.
25.05.2008., 21:01
Prije dva dana mi je preminuo otac nakon 15 mjeseci patnje. Hvala svima na postovima, a posebno Ivanicipeci.

Ivanicapeca
25.05.2008., 21:11
Prije dva dana mi je preminuo otac nakon 15 mjeseci patnje. Hvala svima na postovima, a posebno Ivanicipeci.

Primi moju iskrenu sućut. Žao mi je da je tako patio. Nitko to ne zaslužuje.:(

Blaise
25.05.2008., 21:41
Prije dva dana mi je preminuo otac nakon 15 mjeseci patnje. Hvala svima na postovima, a posebno Ivanicipeci.

Primi moje iskreno saučešće.

ko_ka
25.05.2008., 21:46
Prije dva dana mi je preminuo otac nakon 15 mjeseci patnje. Hvala svima na postovima, a posebno Ivanicipeci.

zao mi je sto nije moglo biti drugacije i sto je toliko propatio. primi moje saucesce

Pixie777
26.05.2008., 12:51
moja iskrena sućut

sjebana
26.05.2008., 13:51
moja sucut

Bebika
26.05.2008., 14:23
...i tebi Kg, i tvojima, i svima koji prolaze isto...
Mi koji se još uvijek borimo, ne gubimo nadu, ali ako je duga patnja naših najbližih, onda je kraj - izlaz iz svih muka...Žao mi je Kg što se tvoj otac patio dugo. Sad počiva u miru.

Ivanicapeca
26.05.2008., 14:58
Danas u "Životu u živo" negdje oko 16.30. na prvom programu bi trebala biti fajterica. Pričat će o udruzi, o skupim ljekovima i ostalim problemima kroz koje prolazimo.
Molim HITNO neku dobru dušu koja ima mogućnost da ovo nekako digitalno, a može i analogno, snimi. Dečko koji je trebao ovo snimiti je uletio u neku situaciju i nikako to ne može sad izvesti, a nismo uzeli nikog za rezervu.

Ljubim onog koji nam to napravi:s

Martinko
26.05.2008., 18:31
Najiskrenije saučešće

plagra
26.05.2008., 18:36
Martinko jeste saznali što novo?

Martinko
26.05.2008., 18:43
Hvala vam puno na komentarima i savjetima...Ivanicapeca, ako mogu pitati čiji nativni propolis ste koristili,mislim od kojeg proizvođača?I Martinko,hvala vam unaprijed ako se možete raspitati da li se do toga može doći i u Zg.?

Pozdrav,
Malo sam se raspitao i informirao o IP6 & inozitolu i došao sam do zapanjujućih informacija. To je potpuno prirodni proizvod, dodatak prehrani, koji ima fascinantne rezultate u prevenciji i liječenju nekoliko teških bolesti. Vani ga zovu Cancer Killer!!! U Zagrebu ga se može nabaviti kod Dr. Žižek (koja ima interesantnih rezultata kod svojih pacijenata), kutija sa 120 tableta je 350 kn, 240 tbl je 700 kn, a 400g praha je 850 kn. Na tom preperatu radili su i naši naučnici (u Americi, Ivana Vučenik, kad ju se u google-u potraži nalazi se puno njenih naučnih radova na temu raka i kardio bolesti...). Rođak nije imao nikakvih reakcija na kemo, imunološki je vrlo zadovoljavajuće, potpuno je sposoban za dnevne aktivnosti, radi, a što je najbitnije, psihološki se digao s "poda"!!!
Dr Žižek se može dobiti na tel: 098/331-420
Sorry na čekanju od subote.
Martin

plagra
26.05.2008., 19:08
Ma nema problema,strpljen-spašen.Hvala vam od srca,kontaktirat ćemo dr.Žižek.Hvala vam,puno ste mi pomogli!!!!!

comedia vite
26.05.2008., 21:47
Ljudi,čitam vas i divim vam se na tolikom optimizmu..meni su oči pune suza kad čitam vaše probleme..Vjerujem da će svima biti bolje i da sve treba gledati s optimizmom!!!(iako ja nisam jedna od tih).Samo da vas pitam,ako netko zna,pošto mi svekar ima tumor bronhija koji se ne može operirati,a ima još primiti 2 kemoterapije,(nakon toga ne znamo što će biti,nitko ništa ne govori,a od 2.mj.ide na kemoterapije)mi smo pronašli alternativu (sa prahom i kapsulama panaceo med i panaceo prah-na bazi zeolita od euroanime 1800 kn.mjesečno)pa vas molim ako tko ima kakvih iskustva s tim preparatom?Hvala vam unaprijed..

Ima nešto jeftino, a definitivno djelotvorno za dizanje imuniteta- KOLOIDNA VODA -srebrna voda. Kod nas se može nabaviti i definitivno pomaže za dizanje imuniteta , liječenje raznih bolesti etc.

TincH
26.05.2008., 22:10
Imam kratko pitanje, nadam se da sam na pravom mjestu.
Kao što neki znaju, moja majka je prošla godinu dana jake kemoterapiej. rezultat je takav da raka pluća više nema, no njezin organizam je poprilično oslabljen i osjetljiv.
Također, unatoč pobjedi raka, danas mi je povjerila kako je psihički vrlo osjetljiva (jače nego ikad) te još uvijek vrlo preplašena :(To valjda nije neobično, ali nije ni lako.

Kaže da je danas u dva navrata osjetila bol i trnjenje u ruci, te trnjenje vilice (nešto poput osjećaja kad dobiješ injekciju kod zubarta). Moguće da živci reagiraju, no ona se uplašila da se radi o predinfarktnom stanju. Istina je da kemoterapija krši srce, no ipak me zanima je li to doista moglo biti predinfarktno stanje? :ne zna: Moguće isto tako da je bila i neka vrsta paničnog napadaja? :ne zna:

hick
27.05.2008., 06:58
KG, moja iskrena sućut.

Ivanicapeca
27.05.2008., 07:27
Imam kratko pitanje, nadam se da sam na pravom mjestu.
Kao što neki znaju, moja majka je prošla godinu dana jake kemoterapiej. rezultat je takav da raka pluća više nema, no njezin organizam je poprilično oslabljen i osjetljiv.
Također, unatoč pobjedi raka, danas mi je povjerila kako je psihički vrlo osjetljiva (jače nego ikad) te još uvijek vrlo preplašena :(To valjda nije neobično, ali nije ni lako.

Kaže da je danas u dva navrata osjetila bol i trnjenje u ruci, te trnjenje vilice (nešto poput osjećaja kad dobiješ injekciju kod zubarta). Moguće da živci reagiraju, no ona se uplašila da se radi o predinfarktnom stanju. Istina je da kemoterapija krši srce, no ipak me zanima je li to doista moglo biti predinfarktno stanje? :ne zna: Moguće isto tako da je bila i neka vrsta paničnog napadaja? :ne zna:
Moguće je, ali mislim da je vjerojatnije da se prepala pa se cijela stvar još pogoršala. Neka svakako ode na jedan mali pregled. Inače kad je tako čopi panični napadaj, najbolje je popiti mali Normabel. On djeluje tako da opušta mišiće, a ne ošamuti osobu.
Bilo bi dobro kad bi se družila s ljudima koji su isto suočeni sa činjenicom da se moraju naučiti živjeti s tim da im se rak ipak može jednom vratiti. Kad se jednom postavi i nauči nositi s tim, neće joj biti kraja:top:
Joj, sanjam dan kad ćemo dobiti neki prostor za Udrugu i terapijske susrete takvih ljudi:moli:

FIŽA
27.05.2008., 09:09
Prije dva dana mi je preminuo otac nakon 15 mjeseci patnje. Hvala svima na postovima, a posebno Ivanicipeci.

KG, moja iskrena sućut:(. Tvoj otac je sad na lijepšem mjestu i neka te utješi to što više ne pati. Meni je to bila jedina utjeha kad mi je mama umrla. Drži se.

feliks
27.05.2008., 15:08
KG. iskrena sućut Vama i cijeloj obitelji.

Dugo me nije bilo, suosjećam sa svima koji su kroz ovo vrijeme izgubili svoje najmilije.

feliks
27.05.2008., 15:13
Ima nešto jeftino, a definitivno djelotvorno za dizanje imuniteta- KOLOIDNA VODA -srebrna voda. Kod nas se može nabaviti i definitivno pomaže za dizanje imuniteta , liječenje raznih bolesti etc.

Ja sam čula za tu vodu,doista nije zez.Kontaktirala sam sa ljudima koji su je uzimali kao preverntivu i onima kojima je bila lijek. Čula sam da se kod nas može nabaviti i u iščekivanju sam br.tel. i adrese osobe koja ju proizvodi.
Ako ti znaš gdje je mogu nabaviti napiši javno ili ma p.m.!

dina9
28.05.2008., 19:53
Pozdrav!!
KG iskrena sucut..

Inace i ja pijem "srebrnu vodu" to sam dobila odmah kad sam dosla na imunoterapiju u Njemacku, nemogu vam reci nesto posebno o tome no znam jedno.... od kada koristim to i ostale pripravke imam odlican tek, dobru probavu i dobila sam na kilazi sto za mene bilo iznimno vazno obzirom da su me zadnje kemice i operacija iscrpile do krajnjih granica. Neznam gdje se moze nabaviti u Hrvatskoj jer mene gore opskrbe sa potrebnom kolicinom prije nego idem doma. I da nije skupo ( 1/2 l 8 eura)..

nadam se da mi se svi borci dobro drze i da vam ova vrucina ne cini suvise poteskoca..(ja se nemicem iz kuce do kasnih sati kad idem prosetati pesa)...
Mislim na sve i saljem srdacne pozdrave.... :-)
Dina

Pixie777
28.05.2008., 23:20
Zanima me koliko se dugo čekaju rezultati za tum.markere (tumor testisa)?

Znam da su za karcinom jajnika mojoj mami nalazi bili gotovi isti dan al su se slali poštom doma(cca tjedan dana).

Jel postupak isti ili je u ovom slučaju drugačije? Ovisi li to o bolnici il nečem drugom?

Nemirna sam jer u pon bi trebali ići "čekirati" markere i zanima me koliko će trajati ono IŠČEKIVANJE.

Unaprijed hvala na odgovoru i bilo kakvom info.

Šaljem pozitivne vibre svima u ovoj temi.
Veliki pozdrav svima

callide
29.05.2008., 08:00
Došla sam na ovu stranicu sa željom da pomognem jednoj poznanici koja je nedavno saznala da boluje od raka limfnih čvorova. Pošto joj je financijska situacija veoma teška počeli smo joj pomalo skupljati pare, ali to ide sporije od napredovanja bolesti. Može li mi netko reći da li je moguće preko interneta zatražiti pomoć? (nedavno sam na stranicama za životinje pročitala da su u roku od 10-ak dana sakupili 176.000 kuna za azil).
Usput bih željela pozdraviti sve vas na ovim stranicama, želim svima puno snage i ustrajnosti.

(počela sam čitati postove od početka redom, pa na preskokce, pa me zabolilo srce kako se neki hrabro bore a drugi raspravljaju o Bogu, MOLIM vas pustite da svako nađe svog Boga u sebi!)

fajterica
29.05.2008., 08:40
Došla sam na ovu stranicu sa željom da pomognem jednoj poznanici koja je nedavno saznala da boluje od raka limfnih čvorova. Pošto joj je financijska situacija veoma teška počeli smo joj pomalo skupljati pare, ali to ide sporije od napredovanja bolesti. Može li mi netko reći da li je moguće preko interneta zatražiti pomoć? (nedavno sam na stranicama za životinje pročitala da su u roku od 10-ak dana sakupili 176.000 kuna za azil).
Usput bih željela pozdraviti sve vas na ovim stranicama, želim svima puno snage i ustrajnosti.

(počela sam čitati postove od početka redom, pa na preskokce, pa me zabolilo srce kako se neki hrabro bore a drugi raspravljaju o Bogu, MOLIM vas pustite da svako nađe svog Boga u sebi!)

Pokušajte kontaktirati medije, jer najbrži način je da objavite priču u novinama ili televiziji. Ako vam trebaju neki kontakti od novinara javite se.

fajterica
29.05.2008., 12:19
Dragi moji svi,

predstavljamo vam novo lice naše web stranice udruge "Za novi dan". (http://www.zanovidan.hr)

Slobodno komentirajte novi izgled sajta. Primamo kritike i naravno, pohvale :D !

Za novi izgled se je pobrinula fenomenalna ekipa iz firme Dobbin d.o.o. iz Zagreba, firma koja je radila već nekoliko sličnih projekata, npr. sajt Zaklade Ana Rukavina i Udruge za rijetke bolesti.

Rad na sajtu još traje, dovršavaju se još neke stranice, popunjava se pojmovnik i popis bolesti, tako da ako naiđete na nešto gdje nešto fali, znajte da netko vrijedan na tome radi. :mig:

akinub1
29.05.2008., 14:03
Pozdrav svima!

Nekoliko dana pregledavam postove koje pišete. I zadivljujeme me tolika ljubav, iskrenost, milosrđe koje zrači iz tih riječi. Oduševili ste me.....

Imam problem i želio bih vaš savjet, preporuku.
Radi se o mojem ocu. Test na okultno krvarenje bio mu je pozitivan. Doktorica ga je poslala sljedeći tjedan prvo na gastroskopiju, a onda za dva dana i na kolonoskopiju.
Malo sam se informirao o okultnom krvarenju, i svagdje je skoro povezano sa rakom debelog crijeva.
Ima li netko iskustva ukoliko je test na okultno krvarenje bio pozitivan da se ne radi o zloćudnoj bolesti? Što taj test sve znači? Moram li biti već sada uznemiren? Kako da se nosim s time?

Unaprijed hvala

Ivanicapeca
29.05.2008., 21:24
Pozdrav svima!

Nekoliko dana pregledavam postove koje pišete. I zadivljujeme me tolika ljubav, iskrenost, milosrđe koje zrači iz tih riječi. Oduševili ste me.....

Imam problem i želio bih vaš savjet, preporuku.
Radi se o mojem ocu. Test na okultno krvarenje bio mu je pozitivan. Doktorica ga je poslala sljedeći tjedan prvo na gastroskopiju, a onda za dva dana i na kolonoskopiju.
Malo sam se informirao o okultnom krvarenju, i svagdje je skoro povezano sa rakom debelog crijeva.
Ima li netko iskustva ukoliko je test na okultno krvarenje bio pozitivan da se ne radi o zloćudnoj bolesti? Što taj test sve znači? Moram li biti već sada uznemiren? Kako da se nosim s time?

Unaprijed hvala

Nisam sigurna kakvo je to okultno krvarenje, ali znam da nije svako krvarenje nužno rak. Najčešće su to hemoroidi.
Kako se nositi? Živi dan po dan i nemoj misliti u naprijed, jer to te emotivno iscrpi i ubije i nikad ništa nije onako kako mi to zamišljamo. Trenutno ne znate gotovo ništa, ali sve se poduzima da se stvar raščisti i vidi o čemu se radi. Kada saznate što je i ako problem bude postojao, suočit ćete se s tim TADA, a zatim ćete vidjeti sve opcije kako riješiti problem i krenuti rješavati ga. To je jedini zdrav i ispravan stav prema svemu u životu, kao i u zdravstvenim problemima.
U životu nema nikakvih garancija i nikakve sigurnosti. Mi samo radimo njen lažni privid kako bi se lakše mogli nositi s bremenom života. Što prije to spoznaš i prihvatiš, bit će ti lakše suočiti se i s najgorim situacijama u životu.

Pixie777
29.05.2008., 22:06
Složit ću se s postom iznad :)

ali opet dodat, da je nekad ta neizvjesnost ogromnih količina...
sama sam svjesna što i kako i koliko mogu; svjesna čekanja i iščekivanja, a opet, dio mene bi da sve držim u rukama ovog trena, ove sekunde...

Odvrtila sam bezbroj scenarija u glavi. To je način MOG funkcioniranja. I onda se nekad lažno tješim, ok, ak sam sad razradila sve, znat ću kako odreagirati, kako postupiti kad se jedan od scenarija odigra.

Istina je, zanijemila sam, iako sam u glavi sve odvrtila...

Smijem se sada sebi samoj...

No, opet se dižem, feniks je pilence spram mene (stare koke, hehe) i iako zvuči kao neka bliža politička parola, idemo dalje...

ko_ka
29.05.2008., 23:42
Jucer je bio neki prijelomni dan sa majkom. Prvo je otisla vaditi krv. Morala je platiti 85kn zbog testova markera. No, sto su novci spram nade da ce analiza krvi pokazati da je dobro.

O svojim strahovima i boli ne govori vec se sama lomi, ne ide ni psihologu jer njen psiholog su cigarete, gomile iscrtanih listova i pokoja casica sa prijateljicama. Naravno da nas sve to u kuci smeta samo sto nitko s njom ne zeli razgovarati i upozorit ju da grijesi.

Na zadnjoj kontroli je doktor upozorio oca da je vrijeme da napravi PET/CT jer je prosla puna godina od operacije. Na spomen toga, majka je reagirala da netreba. Otac je mimo nje dogovorio u Zgb-u snimanje i cim sl tjedan odu onkologu u Avianu znat ce i da li je to zaista sad nuzno. Ipak, ne mora ona puno ni rec al strah joj se vidi u ocima, a PET je potrebno obaviti.

Prije odlaska u Zgb nisam mogla a da se ne sazalim i na dosta grub nacin pokusam se pribliziti njenoj psihi i vidjet zasto sve drzi u sebi i sto je to sto drzi. Ona se nimalo ne boji ponovnog pronalaska raka ili nove borbe, boji se price drugih ljudi o raku i koliko su njihove borbe bile bolne. Na pitanje zasto drzi u sebi dobila sam odgovor koji nisam ocekivala. Naime odgovorila mi je da vidi koliko se svi trudimo oko nje, koliko joj paznje dajemo da ima dojam kao da umire i da je to boli i zato ne govori nista kako nebi osjetili da se boji smrti i da nas nebi opterecivala. Nakon 2h razgovora shvatila sam koliko je tesko biti u kozi osobe oboljele od raka i sad se jos vise divim svima vama istinskim borcima!

Uglavnom, danas su stigli svi nalazi i sve vrijednosti su u granici normale, ukljucujuci i markere, a hemoglobin je na zavidnih 147! Obje imamo problema sa anemicnoscu al izgleda da je sad na vrhuncu zdravstvene snage! Rekla sam joj da se malo opusti i o svemu poprica s ocem al je rekla da se jos uvijek ne osjeca da moze pricat o svemu sto joj kroz glavu prolazi. Oca sam upozorila da se manje trudi oko nje da joj se strahovi smanje.

Toliko od mene i nadam se da ce uskoro svima vama borcima naici malo sunca i vedrine! mislim na sve vas! drzite se

Ivanicapeca
30.05.2008., 07:12
ali opet dodat, da je nekad ta neizvjesnost ogromnih količina...
sama sam svjesna što i kako i koliko mogu; svjesna čekanja i iščekivanja, a opet, dio mene bi da sve držim u rukama ovog trena, ove sekunde...


Baš zbog toga je potrebna ona spoznaja gore. Mi ćemo uvijek biti mala i ne zaštićena pilenca dobrim dijelom svoga bića. Mi se bojimo i krhki smo, ali imamo i veliku snagu skrivenu u sebi i veliku moć prilagodbe. Ključ sobe u kojoj se to nalazi jest Suočavanje. Suočavanje je samo i jednino stvar volje.

Pixie, idemo dalje:top:

Ivanicapeca
30.05.2008., 07:22
Jucer je bio neki prijelomni dan sa majkom. Prvo je otisla vaditi krv. Morala je platiti 85kn zbog testova markera. No, sto su novci spram nade da ce analiza krvi pokazati da je dobro.

O svojim strahovima i boli ne govori vec se sama lomi, ne ide ni psihologu jer njen psiholog su cigarete, gomile iscrtanih listova i pokoja casica sa prijateljicama. Naravno da nas sve to u kuci smeta samo sto nitko s njom ne zeli razgovarati i upozorit ju da grijesi.

Na zadnjoj kontroli je doktor upozorio oca da je vrijeme da napravi PET/CT jer je prosla puna godina od operacije. Na spomen toga, majka je reagirala da netreba. Otac je mimo nje dogovorio u Zgb-u snimanje i cim sl tjedan odu onkologu u Avianu znat ce i da li je to zaista sad nuzno. Ipak, ne mora ona puno ni rec al strah joj se vidi u ocima, a PET je potrebno obaviti.

Prije odlaska u Zgb nisam mogla a da se ne sazalim i na dosta grub nacin pokusam se pribliziti njenoj psihi i vidjet zasto sve drzi u sebi i sto je to sto drzi. Ona se nimalo ne boji ponovnog pronalaska raka ili nove borbe, boji se price drugih ljudi o raku i koliko su njihove borbe bile bolne. Na pitanje zasto drzi u sebi dobila sam odgovor koji nisam ocekivala. Naime odgovorila mi je da vidi koliko se svi trudimo oko nje, koliko joj paznje dajemo da ima dojam kao da umire i da je to boli i zato ne govori nista kako nebi osjetili da se boji smrti i da nas nebi opterecivala. Nakon 2h razgovora shvatila sam koliko je tesko biti u kozi osobe oboljele od raka i sad se jos vise divim svima vama istinskim borcima!

Uglavnom, danas su stigli svi nalazi i sve vrijednosti su u granici normale, ukljucujuci i markere, a hemoglobin je na zavidnih 147! Obje imamo problema sa anemicnoscu al izgleda da je sad na vrhuncu zdravstvene snage! Rekla sam joj da se malo opusti i o svemu poprica s ocem al je rekla da se jos uvijek ne osjeca da moze pricat o svemu sto joj kroz glavu prolazi. Oca sam upozorila da se manje trudi oko nje da joj se strahovi smanje.

Toliko od mene i nadam se da ce uskoro svima vama borcima naici malo sunca i vedrine! mislim na sve vas! drzite se

Ko ka to su divne vijesti:cerek:. Mami treba vremena. Ti joj pruži što više ljubavi i potpore. Reci joj da vam otvoreno kaže sve što je smeta i neka odredi pravila ponašanja. Ima pravo na to.
Sjećam se prije jedno 10 godina je moja mami imala neku vrlo depresivnu epizodu. Firma je bila u problemima, ušla je u klimax i svašta nešta se događalo, a ona se nikako nije mogla suočiti i uhvatiti u koštac s nekim stvarima. Od bratića žena, liječnica, je odvela kod svoje frendice na autogeni trening. Žena je vrlo poznata. Stara sigurno nebi išla kod nje, da i ova isto tak nije išla. To joj je nekako ulilo povjerenje i dalo joj onaj osjećaj kako ne idu nužno luđaci kod psihijatra i psihologa, već i ljudi kojima se nakupilo i trebaju neki uzorak po kojem će počet rješavati nagomilana pitanja i probleme u životu. Stvarno joj je pomoglo i to je bilo 10 najboljih godina moje mame.
Možda i tvojoj mami treba neki uzorak. Ipak je u skorz novoj situaciji.
Držite se i šaljem i tebi i njoj veliku pusu. Uživajte jedna u drugoj. Imate svo vrijeme ovoga svijeta na svojoj strani. Želim vam da što dulje tako bude.:grli:

ko_ka
30.05.2008., 10:45
Ko ka to su divne vijesti:cerek:. Mami treba vremena. Ti joj pruži što više ljubavi i potpore. Reci joj da vam otvoreno kaže sve što je smeta i neka odredi pravila ponašanja. Ima pravo na to.
Sjećam se prije jedno 10 godina je moja mami imala neku vrlo depresivnu epizodu. Firma je bila u problemima, ušla je u klimax i svašta nešta se događalo, a ona se nikako nije mogla suočiti i uhvatiti u koštac s nekim stvarima. Od bratića žena, liječnica, je odvela kod svoje frendice na autogeni trening. Žena je vrlo poznata. Stara sigurno nebi išla kod nje, da i ova isto tak nije išla. To joj je nekako ulilo povjerenje i dalo joj onaj osjećaj kako ne idu nužno luđaci kod psihijatra i psihologa, već i ljudi kojima se nakupilo i trebaju neki uzorak po kojem će počet rješavati nagomilana pitanja i probleme u životu. Stvarno joj je pomoglo i to je bilo 10 najboljih godina moje mame.
Možda i tvojoj mami treba neki uzorak. Ipak je u skorz novoj situaciji.
Držite se i šaljem i tebi i njoj veliku pusu. Uživajte jedna u drugoj. Imate svo vrijeme ovoga svijeta na svojoj strani. Želim vam da što dulje tako bude.:grli:

tvoji postovi mi uvijek unesu neku novu vedrinu, novi smisao i neku novu zelju da uz mamu budem borbenija. prestat cemo na neko vrijeme sa tolikom paznjom da se malo opusti i polako vrati u normalu.ipak, posao je polako vratila i to je dovoljno okupira da ne misli lose. uskoro ce biti i izlozba njenih radova i to ce zasigurno promijeniti stavove.

mislim da je sad najvaznije da svi nalazi budu uredu i cim sa svime zavrsi spremam joj iznenadjenje. :cerek:do sad je zaista pokazala koliko i bratu i meni zeli podariti i stalno nas necim obasipa..vec mi je neugodno i stalno joj naglasavam da pretjeruje al za njeno zadovoljstvo oboje primamo sve..

borimo se dalje, nema predaje!:top: kisses svima vama!

Pixie777
30.05.2008., 11:17
ko_ka, zbilja divne vijesti :cerek:

Sjećam se da je mojoj mami nakon op i kemo bilo jako teško nešto zatražiti od nas, pa makar se radilo o čaši vode. Nije bila taj tip osobe, ne bi zalegla u krevet ni pod nekom virozom, gripom, upalom... No, tada joj je ipak tijelo bilo "slomljeno", al njen duh je bio očaravajući.

Znam da mi je jednom prilikom priznala koliko joj je teško što osjeća da je nama teško jer je njoj teško. Obje smo se toliko smijale tada i priznale si strahove. Ona je rekla: Borit ću se, do samog kraja!

Danas me još oduševljava taj njezin duh koji je uvijek sa mnom, u srcu i mislima.

Mi smo malo olabavili i nismo "skakali" na svaki njen uzdah, živjeli smo dalje, odlasci na provjere markera su donosili neizvjesnost samo tog dana; u danima prije riječ "marker" nije postojala. Ne zato jer smo okretali glavu, bili smo itekako svi svjesni situacije, al je ona odlučila ( i za nas:)) da nam taj "marker" neće diktirati život i pretvarat ga u strah.

ko_ka, da, borimo se dalje :top:

ko_ka
30.05.2008., 14:43
ko_ka, zbilja divne vijesti :cerek:

Sjećam se da je mojoj mami nakon op i kemo bilo jako teško nešto zatražiti od nas, pa makar se radilo o čaši vode. Nije bila taj tip osobe, ne bi zalegla u krevet ni pod nekom virozom, gripom, upalom... No, tada joj je ipak tijelo bilo "slomljeno", al njen duh je bio očaravajući.

Znam da mi je jednom prilikom priznala koliko joj je teško što osjeća da je nama teško jer je njoj teško. Obje smo se toliko smijale tada i priznale si strahove. Ona je rekla: Borit ću se, do samog kraja!

Danas me još oduševljava taj njezin duh koji je uvijek sa mnom, u srcu i mislima.

Mi smo malo olabavili i nismo "skakali" na svaki njen uzdah, živjeli smo dalje, odlasci na provjere markera su donosili neizvjesnost samo tog dana; u danima prije riječ "marker" nije postojala. Ne zato jer smo okretali glavu, bili smo itekako svi svjesni situacije, al je ona odlučila ( i za nas:)) da nam taj "marker" neće diktirati život i pretvarat ga u strah.

ko_ka, da, borimo se dalje :top:

mi moramo isto uvesti pravila sto se spominje ili ne. tako ce biti manje hvala. moja majka je javno izjavila da nju nije nicega strah i da ce rado sa svima popricati o svom iskustvu a kad je pitamo da kaze nesto ili da pomogne .. onda se osjeti da je jedno kazati a drugo napraviti..

al da.. HVALA ti! Borimo se dalje, istom snagom! :cerek:

Pixie777
30.05.2008., 15:48
Svratih samo pročitat ono što sam i sama napisala da pokupim još koji atom snage i hrabrosti...

Baš sam pričala s dr.-om. Izgleda da nam ne gine kemo...I sad samo nada da CT nalaz bude OK.

ko_ka
31.05.2008., 10:36
Svratih samo pročitat ono što sam i sama napisala da pokupim još koji atom snage i hrabrosti...

Baš sam pričala s dr.-om. Izgleda da nam ne gine kemo...I sad samo nada da CT nalaz bude OK.

drzite se i nadam se da ces se uskoro javiti da je CT nalaz uredu! u svakom trenu svakoga dana nadji snagu! :top:

feliks
31.05.2008., 12:18
Daj Comedia vite ako znaš gdje se kod nas može nabaviti ta voda napiši, bar na pm, da je ne nabavljam iz Bijelog svijeta.
HVALA!

sjebana
31.05.2008., 13:25
Citajuci vase postove o tome koliko ste se borili i jos uvijek neki se bore sa svojim najblizima polako mi sevraca volja za borbu i dalje.Stvarno mi puno znaci ovaj forum i onaj drugi.Naime, ja sam neki dan sama sebi rekla da je dosta sa lijecenjem.Ostala su mi jos dva ciklusa kemo ali nemam vise snage a ni financijske mogucnosti za pratece lijekove,a ni volje za dalje.Sin je uz mene od samog pocetka ali poludio je dok sam mu ovo rekla.Uz to imam cetiri ampule Aloxi pa ako nekome treba nek mi se javi na privat.

Ivanicapeca
31.05.2008., 14:01
Citajuci vase postove o tome koliko ste se borili i jos uvijek neki se bore sa svojim najblizima polako mi sevraca volja za borbu i dalje.Stvarno mi puno znaci ovaj forum i onaj drugi.Naime, ja sam neki dan sama sebi rekla da je dosta sa lijecenjem.Ostala su mi jos dva ciklusa kemo ali nemam vise snage a ni financijske mogucnosti za pratece lijekove,a ni volje za dalje.Sin je uz mene od samog pocetka ali poludio je dok sam mu ovo rekla.Uz to imam cetiri ampule Aloxi pa ako nekome treba nek mi se javi na privat.

Daj se nemoj zezat:eek:Nemoj pisati takve gluposti:tuctuc:. Ako trebaš podršku i konkretnu pomoć, TRAŽI JE! Tu smo i udruga je tu baš zbog ljudi poput tebe.
Vidi, ljudi dižu kredite za doslovce pizdarije, a ti se bar možeš zadužiti za nešto tko ti nitko nikad neće zamjeriti, za vlastito zdravlje i život. Ako trebaš pomoć, javi se, organizirat ćemo neku akciju, registrirat ti žiro račun. Nemoj odustati, nikad! Kad ozdraviš imat ćeš svo vrijeme ovoga svijeta da zaradiš i vratiš taj novac natrag.
Draga, znam da ti je užasno teško, ali to da će biti teško si znala od samog početka. Imaš šanse za ozdravljenjem, zato se bori. Sjeti se svih onih kojima su dali nikakve šanse pa su se svejedno borili.

Martinko
31.05.2008., 17:10
Daj Comedia vite ako znaš gdje se kod nas može nabaviti ta voda napiši, bar na pm, da je ne nabavljam iz Bijelog svijeta.
HVALA!

Radije probajte IP6 & inozitol, klinički je ispitan, daje vrhunske rezultate kod liječenja kemoterapijom i kod samog liječenja raka!!!
Možete se javiti dr. Žižek na 098331240.
Nećete požaliti!

Tursiops truncatus
02.06.2008., 00:40
Citajuci vase postove o tome koliko ste se borili i jos uvijek neki se bore sa svojim najblizima polako mi sevraca volja za borbu i dalje.Stvarno mi puno znaci ovaj forum i onaj drugi.Naime, ja sam neki dan sama sebi rekla da je dosta sa lijecenjem.Ostala su mi jos dva ciklusa kemo ali nemam vise snage a ni financijske mogucnosti za pratece lijekove,a ni volje za dalje.Sin je uz mene od samog pocetka ali poludio je dok sam mu ovo rekla.Uz to imam cetiri ampule Aloxi pa ako nekome treba nek mi se javi na privat.

Ako si do sada mogla i izdrzala MORAS skupiti jos malo snage! Procitala sam tvoje postove od kad si se javila i od pocetka me hrabrila tvoja snaga i cvrst stav da ces uspjeti. Naravno da ti je sin poludio. Kakvo odustajanje? Ne mozes to uciniti ni njemu ni sebi!
Tvoj napredak i meni daje snage. Moja mama se bori sa istom bolescu. Kemoterapije su tek pred njom...

ko_ka
02.06.2008., 01:01
Citajuci vase postove o tome koliko ste se borili i jos uvijek neki se bore sa svojim najblizima polako mi sevraca volja za borbu i dalje.Stvarno mi puno znaci ovaj forum i onaj drugi.Naime, ja sam neki dan sama sebi rekla da je dosta sa lijecenjem.Ostala su mi jos dva ciklusa kemo ali nemam vise snage a ni financijske mogucnosti za pratece lijekove,a ni volje za dalje.Sin je uz mene od samog pocetka ali poludio je dok sam mu ovo rekla.Uz to imam cetiri ampule Aloxi pa ako nekome treba nek mi se javi na privat.

Djeci je jako tesko prihvatiti tesku dijagnozu a kamoli cuti da se odustaje od borbe. Nadam se da ti to neces uciniti, ceka te jos samo 2 ciklusa kemo i vjeruj da ih nece vise od toga biti! Budi hrabra i borbena i stisni zube! Moja majka je pred posljednje dvije bila na izmaku snage i na svaku je otisla tako sto je rekla : "Ajmo to obavit i gotovo, nema odustajanja..kasno je za odustajanje!".

Danas sam ju nakon 3 dana nazvala, jer kao sto sam i nedavno napisala, dajem jos vise prostora i vremena. Zvuci? Jako dobro - puno je slobodnija i optimisticnija. Ni je bilo trena ni rijeci o bolesti i to ju je vjerojatno iznenadilo jer se smijala. Iskreno, jako dugo nisam cula njen iskren osmijeh.. napokon sam i to dozivjela.

Voljela bih procitati da neces odustati i da ces naci nacina da si priustis lijekove i svoju borbu uspjesno zavrsis! Drzi se i hrabro!

Tursiops truncatus
02.06.2008., 01:19
Inace, od dana kad je mama dobila dijagnozu u glavi mi je totalna zbrka. Iznova prelistavam procitano na forumu i netu, vrtim razne scenarije, razmisljam kako dalje... izmjenjuju se faze losih raspolozenja i one kad nastojim bar na tren (bezuspjesno) potisnuti taj gadan problem...
Na forumu se malo napunim jer tu su ljudi koji prozivljavaju isto (ili, nazalost i gore) i hrabro (tj. hrabrije) se bore (sjebana, ovdje mislim i na tebe!!! :))

U toj svojoj zbrci zaboravila sam se javiti nakon mamine operacije...op. je bila 16.5 i mama je nakon 8 dana vec dosla kuci. Dobro se oporavlja.
Na zalost, ph nalaz nije dobar. Zahvaceni su limfni cvorovi (5 od 9). :( :( :( Mama jos ne zna da imam nalaz, ali necu ga dugo kriti jer moramo sto prije na Institut i daljnju terapiju. Kad pogledam nju kak setka po kuci i smije se salama mog muza, uhvatim se kako ni ne zelim vjerovati tim nalazima. Ovaj vikend sam odlucila postediti i nju losih vijesti - bojim se da ce ju to skrhati. Jos se vise bojim da joj onkolog u Institutu ne saspe u lice losu prognozu. Zelim to svakako izbjeci, ali ne znam da li je moguce i kako (???) pa strahujem do utorka.
Obzirom da je mami ostalo svega 30-ak cm debelog crijeva te ima vrlo ceste stolice (sto pokusavamo regulirati, u granicama moguceg, prehranom baziranom na zitaricama), a od operacije je proslo tek 16 dana - mozete li podijeliti svoja iskustva sa uzimanjem preparata za ojacanje imuniteta (prije svega nativnog propolisa i Beta glukana - cini mi se da su o ovom najbolja misljenja).
Mama za sada pije samo Nativni propolis (nutricionistica misli da je prerano davati Beta glukan) a ja bih joj naradije dala udarne doze svega odjednom :) Netko je takodjer napisao da koristi 3x5tableta Nativnog dnevno (sto je doza skoro 4 puta veca od naznacene na pakiranju) pa pitam one koji se bolje razumiju - da li to moze stetiti (zelucu, crijevima, rani)???
Kada su, nakon operacije, oboljeli, prema vasim iskustvima poceli uzimati ostale dodatne preparate i u kojim dozama???
I na kraju jos - pozdrav svim borcima!!! Sjebana, jesi me cula!? :grli:

ko_ka
02.06.2008., 08:54
Inace, od dana kad je mama dobila dijagnozu u glavi mi je totalna zbrka. Iznova prelistavam procitano na forumu i netu, vrtim razne scenarije, razmisljam kako dalje... izmjenjuju se faze losih raspolozenja i one kad nastojim bar na tren (bezuspjesno) potisnuti taj gadan problem...
Na forumu se malo napunim jer tu su ljudi koji prozivljavaju isto (ili, nazalost i gore) i hrabro (tj. hrabrije) se bore (sjebana, ovdje mislim i na tebe!!! :))

U toj svojoj zbrci zaboravila sam se javiti nakon mamine operacije...op. je bila 16.5 i mama je nakon 8 dana vec dosla kuci. Dobro se oporavlja.
Na zalost, ph nalaz nije dobar. Zahvaceni su limfni cvorovi (5 od 9). :( :( :( Mama jos ne zna da imam nalaz, ali necu ga dugo kriti jer moramo sto prije na Institut i daljnju terapiju. Kad pogledam nju kak setka po kuci i smije se salama mog muza, uhvatim se kako ni ne zelim vjerovati tim nalazima. Ovaj vikend sam odlucila postediti i nju losih vijesti - bojim se da ce ju to skrhati. Jos se vise bojim da joj onkolog u Institutu ne saspe u lice losu prognozu. Zelim to svakako izbjeci, ali ne znam da li je moguce i kako (???) pa strahujem do utorka.
Obzirom da je mami ostalo svega 30-ak cm debelog crijeva te ima vrlo ceste stolice (sto pokusavamo regulirati, u granicama moguceg, prehranom baziranom na zitaricama), a od operacije je proslo tek 16 dana - mozete li podijeliti svoja iskustva sa uzimanjem preparata za ojacanje imuniteta (prije svega nativnog propolisa i Beta glukana - cini mi se da su o ovom najbolja misljenja).
Mama za sada pije samo Nativni propolis (nutricionistica misli da je prerano davati Beta glukan) a ja bih joj naradije dala udarne doze svega odjednom :) Netko je takodjer napisao da koristi 3x5tableta Nativnog dnevno (sto je doza skoro 4 puta veca od naznacene na pakiranju) pa pitam one koji se bolje razumiju - da li to moze stetiti (zelucu, crijevima, rani)???
Kada su, nakon operacije, oboljeli, prema vasim iskustvima poceli uzimati ostale dodatne preparate i u kojim dozama???
I na kraju jos - pozdrav svim borcima!!! Sjebana, jesi me cula!? :grli:

Vjeruj mi da ni ja nakon godinu dana jos uvijek u sebi i u nama (cijeloj obitelji) nisam nasla mir jer smo svi jos uvijek u soku i neizvijesnosti. Stalno vrtim film u glavi i trazim odgovore.

Koincidencije radi, moja majka je takodjer imala operaciju 16.5. ali nazalost kuci je dosla tek 15-16 dana kasnije, sto zbog tezine operacije sto zbog nemogucnosti da predje 500km u stanju soka. No, najvaznije jest da se tvoja majka dobro oporavlja i da (koliko vidim) ima apetita. Svakako je treba postediti losih prognoza kako ne bi odustala od terapija ili dodatno stvorila strahove koje ima. Pojedini onkolozi su dobri u saopcavanju pa se nadam da ce tako biti i u utorak.

Nisam puno sudjelovala u lijecenju moje majke al koliko znam : nativni propolis je pila uz obrok (3-4 na dan). Ostale dodatke prehrani nisu bili potrebni jer smo je sopali samo svjeze pripravljenim i skuhanim vocem, povrcem, mesom..

Drzite se i nedajte da vas losa prognoza rastuzuje, glavom gore i vera duha borite se!kisses

ko_ka
02.06.2008., 09:09
kad se majka borila sa niskom razinom neutrofila u krvi slijedila je savjet sa ovog foruma tako da se sopala jogurtom, grozdjicama i kvascem..

feliks
02.06.2008., 17:23
Radije probajte IP6 & inozitol, klinički je ispitan, daje vrhunske rezultate kod liječenja kemoterapijom i kod samog liječenja raka!!!
Možete se javiti dr. Žižek na 098331240.
Nećete požaliti!


Koliko dr.Žižek ima testiranih pacijenata na IP6 & inozitol, pouzdano znam da je vrlo kratko u toj "igri", te prema tome osobno ne može svjedočiti o uspješnosti, osim čula-rekla-kazala.
dr. u Splitu koji svojim pacijentima to preporuča duže vrijeme i prati ih, ne može se još pohvaliti sa izvrsnošću.A što se tiče "klinički ispitan", koji od pripravaka na tržištu to nije?
Zato ljudi uozbiljite se sa takvim lamentiranjem, ovdje se radi o životu i smrti, pa svaka lažna nada je kontraproduktivna.
Ok. između ostalih pripravaka postoji i ovaj, koliko pomaže...ne zna se . stvar je uglavnom individualnog rezultata...pa tko hoće neka koristi i to.
Što se tiče srebrne vode, nikakva posebna kemija, a malo znanja o srebru i načinu pripreme ove vode kazuju da ne može štetiti, zato COMEDIA VITE JAVI AKO DOISTA ZNAŠ GDJE SE KOD NAS MOŽE NABAVITI!!!

Pozdrav svima Vama dragi ljudi, držte se i ne očajavajte....

Blaise
02.06.2008., 20:48
Mama za sada pije samo Nativni propolis (nutricionistica misli da je prerano davati Beta glukan) a ja bih joj naradije dala udarne doze svega odjednom :) Netko je takodjer napisao da koristi 3x5tableta Nativnog dnevno (sto je doza skoro 4 puta veca od naznacene na pakiranju) pa pitam one koji se bolje razumiju - da li to moze stetiti (zelucu, crijevima, rani)???
Kada su, nakon operacije, oboljeli, prema vasim iskustvima poceli uzimati ostale dodatne preparate i u kojim dozama???
I na kraju jos - pozdrav svim borcima!!! Sjebana, jesi me cula!? :grli:

Nativni propolis je odlična stvar, a ta firma ima i drugih preparata. Sve se može naručiti preko interneta i puno je jeftinije nego ako se kupuje u apotekama (koje i ne drže sve njihove proizvode, nego samo nativni propolis koji je najpopularniji). Ne vjerujem da veće doze mogu štetiti, ali najveća koju sam ja mami davala je 3x2. Ne znam je li učinak bolji ako se uzme veća doza, pretpostavljam da je to individualno. Potpuno razumijem tvoju želju da daš udarne doze, vidiš rezultate, razveseliš se...
Tako zaboravimo na vrijeme. U principu, svim tim preparatima treba određeno vrijeme, to prokleto vrijeme za koje se mi svi bojimo da ga nemamo. Koliko ja znam, i noni i nativni propolis i čajevi, sve se to može početi uzimati odmah.
Onda treba biti strpljiv i uporan.

Mi smo prošli godinu dana od postavljanja dijagnoze, to je čudo. Kako se mama neda u bolnicu niti na pregled, obavili smo vađenje krvi (i pipi) kod kuće, nalazi su jako dobri, puno bolji nego prošli puta. Sve se popravilo. Doktor je pristao da pogleda te nalaze pa ćemo vidjeti kako dalje. Pretpostavljam isto kao i do sada. Naravno, on želi da mama dođe na pregled, ali ona neće niti čuti. Sad dobre nalaze proslavlja uz kašalj i cigarete.:rolleyes:

Srećom, ona jede (iako se ne deblja nikako), a ja vodim računa da to bude zdravo i svježe, ali to je borba. Svaki obrok počne s "nisam gladna", "jooj, ne bih ja to" i "ne mogu to jesti" ili "Isuse, koliko si mi dala", a onda ipak pojede. Neće jagode, neće breskve, neće peršina ("travurine"), :D neće sok od cikle, neće crne sokove, neće jabuke, neće kompota... ovo je pretvrdo, ono je prevruće, preljuto, premekano, prežilavo, preslano, nije slano...

Problem je kad je živčana, onda guta cijele komade, a poslije povraća. Pazim koliko mogu da se to ne desi, al neki put, joži ga. Desi se. Budem i ja živčana pa valjda ne vidim na vrijeme. Uopće, imamo problem sa živcima, više mojim nego njezinim.:D

Užasno je slaba i jedva hoda, ali hoda. Da ne može hodat, ona bi puzala po stanu. Neće štap, neće hodalicu.

Gledam na sat, sad će krenut opet varanje s cigaretama. Zapalit će jednu za koju će ustvrdit da joj je zadnja danas. Onda ću ja otić s psom van pa će zapalit opet dok me nema. Prije spavanja, već se čujem kako vičem: opeettt puuušššiššš, a ona: samo par dimova prije spavanja. I onda kašlje dok ne zaspi. Na sto mjesta u stanu je posakrivala po dva tri komada za nek se nađe kad mene uhvati šiza i bacanje cigareta kroz prozor.

Ovaj post posvećujem sjebanoj. :top:
Nema predaje! :top:

lescolxl
02.06.2008., 21:31
Čitajući, vidim da ljudi piju zaista svašta. Zanima me da li ste ikada razmislili što unosite u svoje tijelo, kakve to nuspojave može izazvati, kako ove supstance interferiraju s kemoterapijom ili zračenjem? Takodjer me zanimaju i pibližne cijene nekih od ovih preparata,mislim da su poprilično skupi a efikasnost im je jednaka placebu.

ko_ka
02.06.2008., 21:46
Nativni propolis je odlična stvar, a ta firma ima i drugih preparata. Sve se može naručiti preko interneta i puno je jeftinije nego ako se kupuje u apotekama (koje i ne drže sve njihove proizvode, nego samo nativni propolis koji je najpopularniji). Ne vjerujem da veće doze mogu štetiti, ali najveća koju sam ja mami davala je 3x2. Ne znam je li učinak bolji ako se uzme veća doza, pretpostavljam da je to individualno. Potpuno razumijem tvoju želju da daš udarne doze, vidiš rezultate, razveseliš se...
Tako zaboravimo na vrijeme. U principu, svim tim preparatima treba određeno vrijeme, to prokleto vrijeme za koje se mi svi bojimo da ga nemamo. Koliko ja znam, i noni i nativni propolis i čajevi, sve se to može početi uzimati odmah.
Onda treba biti strpljiv i uporan.

Mi smo prošli godinu dana od postavljanja dijagnoze, to je čudo. Kako se mama neda u bolnicu niti na pregled, obavili smo vađenje krvi (i pipi) kod kuće, nalazi su jako dobri, puno bolji nego prošli puta. Sve se popravilo. Doktor je pristao da pogleda te nalaze pa ćemo vidjeti kako dalje. Pretpostavljam isto kao i do sada. Naravno, on želi da mama dođe na pregled, ali ona neće niti čuti. Sad dobre nalaze proslavlja uz kašalj i cigarete.:rolleyes:

Srećom, ona jede (iako se ne deblja nikako), a ja vodim računa da to bude zdravo i svježe, ali to je borba. Svaki obrok počne s "nisam gladna", "jooj, ne bih ja to" i "ne mogu to jesti" ili "Isuse, koliko si mi dala", a onda ipak pojede. Neće jagode, neće breskve, neće peršina ("travurine"), :D neće sok od cikle, neće crne sokove, neće jabuke, neće kompota... ovo je pretvrdo, ono je prevruće, preljuto, premekano, prežilavo, preslano, nije slano...

Problem je kad je živčana, onda guta cijele komade, a poslije povraća. Pazim koliko mogu da se to ne desi, al neki put, joži ga. Desi se. Budem i ja živčana pa valjda ne vidim na vrijeme. Uopće, imamo problem sa živcima, više mojim nego njezinim.:D

Užasno je slaba i jedva hoda, ali hoda. Da ne može hodat, ona bi puzala po stanu. Neće štap, neće hodalicu.

Gledam na sat, sad će krenut opet varanje s cigaretama. Zapalit će jednu za koju će ustvrdit da joj je zadnja danas. Onda ću ja otić s psom van pa će zapalit opet dok me nema. Prije spavanja, već se čujem kako vičem: opeettt puuušššiššš, a ona: samo par dimova prije spavanja. I onda kašlje dok ne zaspi. Na sto mjesta u stanu je posakrivala po dva tri komada za nek se nađe kad mene uhvati šiza i bacanje cigareta kroz prozor.

Ovaj post posvećujem sjebanoj. :top:
Nema predaje! :top:

Vazno je da postoji kolika tolika snaga i da nalazi budu dobri! Probaj mamu manje spotat ili nikako ju spotat oko cigareta pa je to mozda zbuni i odluci smanjit!? jer ovako je ko dijete - prkosi ti! :p

vazno je da je godina za vama i da si ti jednako snazna i borbena i uz nju! drzite se!

sjebana
02.06.2008., 21:58
Pozdrav narode! Dosao mi zandar-sin iz zga i doslovno me odvukao na sedmi ciklus kemo,a ja sam vec pocela brojiti dane-jos samo cetiri,tak da nisam odustala.
Ivanica ja sam vec toliko zaduzena da se ne usudim upustati u nove dugove,ipak hvala na prijedlogu.
i tak kaj reci...nemojte biti ko ja koja posustaje...idemo se dalje boriti!

Utamirka
02.06.2008., 23:15
Inace, od dana kad je mama dobila dijagnozu u glavi mi je totalna zbrka. Iznova prelistavam procitano na forumu i netu, vrtim razne scenarije, razmisljam kako dalje... izmjenjuju se faze losih raspolozenja i one kad nastojim bar na tren (bezuspjesno) potisnuti taj gadan problem...
Na forumu se malo napunim jer tu su ljudi koji prozivljavaju isto (ili, nazalost i gore) i hrabro (tj. hrabrije) se bore (sjebana, ovdje mislim i na tebe!!! :))

U toj svojoj zbrci zaboravila sam se javiti nakon mamine operacije...op. je bila 16.5 i mama je nakon 8 dana vec dosla kuci. Dobro se oporavlja.
Na zalost, ph nalaz nije dobar. Zahvaceni su limfni cvorovi (5 od 9). :( :( :( Mama jos ne zna da imam nalaz, ali necu ga dugo kriti jer moramo sto prije na Institut i daljnju terapiju. Kad pogledam nju kak setka po kuci i smije se salama mog muza, uhvatim se kako ni ne zelim vjerovati tim nalazima. Ovaj vikend sam odlucila postediti i nju losih vijesti - bojim se da ce ju to skrhati. Jos se vise bojim da joj onkolog u Institutu ne saspe u lice losu prognozu. Zelim to svakako izbjeci, ali ne znam da li je moguce i kako (???) pa strahujem do utorka.
Obzirom da je mami ostalo svega 30-ak cm debelog crijeva te ima vrlo ceste stolice (sto pokusavamo regulirati, u granicama moguceg, prehranom baziranom na zitaricama), a od operacije je proslo tek 16 dana - mozete li podijeliti svoja iskustva sa uzimanjem preparata za ojacanje imuniteta (prije svega nativnog propolisa i Beta glukana - cini mi se da su o ovom najbolja misljenja).
Mama za sada pije samo Nativni propolis (nutricionistica misli da je prerano davati Beta glukan) a ja bih joj naradije dala udarne doze svega odjednom :) Netko je takodjer napisao da koristi 3x5tableta Nativnog dnevno (sto je doza skoro 4 puta veca od naznacene na pakiranju) pa pitam one koji se bolje razumiju - da li to moze stetiti (zelucu, crijevima, rani)???
Kada su, nakon operacije, oboljeli, prema vasim iskustvima poceli uzimati ostale dodatne preparate i u kojim dozama???
I na kraju jos - pozdrav svim borcima!!! Sjebana, jesi me cula!? :grli:

Pozdrav svima, pogotovo tebi, Tursiops Turncatus....čitala sam ovaj topic napreskokce, nemam vremena ni hrabrosti pročitati sve, i vidim da ti i ja imamo sličnu situaciju.
Moja mama je operirala debelo crijevo 12.5., na Rebru (promaknulo mi je gdje je tvoja mama operirana?), operacija prošla dobro, nisu joj stavili vrećicu, na kontrolnom pregledu kod skidanja konaca kirurg rekao da je prošlo super, da su izvadili sve što nije valjalo....i onda prije 2 dana dođe phd nalaz na kojem piše Dukes C, tumorsko tkivo pronađeno na 1 od 15 limfnih čvorova....Moja mama ima 74 godine, dakle nije mlada, ali toliko je mlada duhom, vedra, brižna za sve ostale osim sebe same, da ja ne mogu vjerovati da se tako nešto događa nekom tako dobrom i milom....ma znam da se i puno gore stvari događaju mladim ljudima i sve mi je jasno, ali mama je mama, zar ne!?

Danas smo bili kod onkologa (prof. Juretić, za kojeg nemam baš riječi hvale, samo je nešto mrmljao sebi u bradu i davao mi sasvim neodređene odgovore i djelovao skroz nezainteresirano:flop:), propisao joj kemoterapiju i zračenje....

Moj tata je jako bolestan, desetak godina ima Parkinson, vrlo slabo pokretan i nemoćan, ja sam jedinica, imam malu (prekrasnu:cerek:) bebicu od 9 mjeseci koja zahtijeva većinu mog vremena i pažnje, muž mi radi po cijele dane......tako da nam nije lako, ali nekako budemo, moramo!!!!

Htjela sam vam reći da sam jako sretna što sam vas pronašla, nadam se najboljem kod svih vas (nas), čujemo se!!!

Ivanicapeca
03.06.2008., 07:12
Pozdrav narode! Dosao mi zandar-sin iz zga i doslovno me odvukao na sedmi ciklus kemo,a ja sam vec pocela brojiti dane-jos samo cetiri,tak da nisam odustala.
Ivanica ja sam vec toliko zaduzena da se ne usudim upustati u nove dugove,ipak hvala na prijedlogu.
i tak kaj reci...nemojte biti ko ja koja posustaje...idemo se dalje boriti!

Gle, ako ti treba pomoć, javi se, organizirat ćemo nešto. Ne moraš kroz to ići sama. NIJE SRAMOTA TRAŽITI POMOĆ! Isto tako, nemoj se sramiti prihvatiti pomoć kad ti je netko ponudi.
Sjeti se samo svog prvog posta i kako si se onda osjećala i kakva je onda bila situacija. Nisi imala pojma kako ćeš sve to sama i bez ičije pomoći. Jednom riječju, bila si u totalnoj banani, pa vidi do kud si sad stigla i što si sve uspjela sama izvesti. Ipak si se snašla i stvari su se nekako posložile. Sad ti se isto čini da si pred zidom, ali nije uopće tako. Mislim da bi bilo totalno besmisleno sve ovo što si do sada progurala ako sad odustaneš. Bit će nekako i budeš nekako. Ne gledaj tako daleko u budućnost. Imaš danas i sad i učini najbolje što to u ovom trenu možeš.

ko_ka
03.06.2008., 13:02
Pozdrav narode! Dosao mi zandar-sin iz zga i doslovno me odvukao na sedmi ciklus kemo,a ja sam vec pocela brojiti dane-jos samo cetiri,tak da nisam odustala.
Ivanica ja sam vec toliko zaduzena da se ne usudim upustati u nove dugove,ipak hvala na prijedlogu.
i tak kaj reci...nemojte biti ko ja koja posustaje...idemo se dalje boriti!

Drago mi je da je sin bio zandar i da nisi odustala! Vratio ti se duh i samo tako naprijed! kiss

Pixie777
03.06.2008., 20:25
Samo da javim...

Dragi i ja ocekujemo nalaze markera oko petka. CT nam je zakazan za pon...

I sad nek sve samo prođe OK. :top:

Opće stanje: pozitiva, optimizam isprekidan s tu i tamo kojim "maminim podsjetnikom" i njenim liječenjem i završetkom.

Glava: razradila sve scenarije, čeka zadnju riječ dr-a da idemo dalje.

Srce: rastrgano, puno nade i iščekivanja.

zadnja riječ: VJERUJEM u dobar ishod, imam snage za sve što nam život nosi


p.s. sjebana, borit se i dalje! tako treba! :top:

nusazvrk
04.06.2008., 09:07
Evo da te malo ohrabrim sto se tice dr Juretica. Sto se ljudskosti tice, pisi kuci propalo. Sta da ti kazem mi smo dosli do njega, isto to frfljanje u brk, nis ne govori, na pitanje odgovara kao da ne odgovara. Na kraju se isao posavjetovati s nekim i vratio se te kaze da moj suprug ne treba kemo ni zracenje. Ja se sva poveselim a on PRED NJIM meni zamasekaziprstom pred nosom i po prvi put razgovjetno kaze kako to sto on netreba kemo nis ne znaci, da sutra moze dobiti bolest nazad, i da mu kemo ionako ne bi puno pomogla i znam li ja da tu nema cemu da se veselim. Sve to naravno pred njim. Doslo mi je da ga fkrnem ktoz prozor s onog treceg kata!! Zasutila sam jer sam se bojala ako ista kazem sto ce on opet reci i to opet pred mojim muzem. Sljedeci put kad smo bili samo je uzeo nalaze i prepisao, nije mog dragog ni primio unutra niti ista pitao. Ja sam ga uhvatila na hodniku kad nam je predao papair, rekal da mog muza boli donji trbuh, to je nesto onak na brzinu natrtljao i preporucio neke tablete za zeludac, pa sam ga ispravila da ga ne boli zeludac nego trbuh u dijelu pupka pa je rekao da to nije nis..I na kraju vidim da na alazu pise da se pacijent subjektivno dobro osjeca?!!? Kako je to procjenio neznam jer kao sto rekoh nije rijec s njim razmjenio. Valjda po mirisu?
Sve u svemu Upoznala sam neke ljude koji rade na Rebru, spletom okolnosti, i svi oni do istog jako drze sto se tice znanja i svi kazu da je ako ne najbolji onkolog gore onda svakako jedan od naboljih kako god se iz moje perspektive to ne cinilo tako. Naravno ja ne mogu ulaziti u njegovu strucnost i znanje niti je sa svojim neznanjem ja mogu proispitivati i ocenjivati ali onaj ljudski dio mu je ispod svakog nivoa.
Drzite se!!!!

comedia vite
04.06.2008., 12:33
Daj Comedia vite ako znaš gdje se kod nas može nabaviti ta voda napiši, bar na pm, da je ne nabavljam iz Bijelog svijeta.
HVALA!

Da ne bi bila reklama, imaš p.m.

Tursiops truncatus
04.06.2008., 12:35
Imam dva kratka prakticna pitanja:

Tko daje uputnicu za vadjenje markera - lijecnik opce prakse ili onkolog???

I, znate li da li na Klinici za tumore priznaju nalaze krvi radjene van klinike i koji su sve nalazi potrebni?
Naime, teta na telefonu je bila prenervozna da mi na to odgovori (cini se da, nazalost, imaju puno posla), a nutricionistica mi je to savjetovala kako bi mozda malo ubrzali proces...

Hvala!

Pixie777
04.06.2008., 13:09
Nama je uputnicu za vađenje markera dala dr opće prakse...

Na drugo ti pitanje ne znam odgovoriti...

Utamirka
04.06.2008., 17:31
Imam dva kratka prakticna pitanja:

Tko daje uputnicu za vadjenje markera - lijecnik opce prakse ili onkolog???

I, znate li da li na Klinici za tumore priznaju nalaze krvi radjene van klinike i koji su sve nalazi potrebni?
Naime, teta na telefonu je bila prenervozna da mi na to odgovori (cini se da, nazalost, imaju puno posla), a nutricionistica mi je to savjetovala kako bi mozda malo ubrzali proces...

Hvala!


Uputnicu za markere je nama dao lijecnik opće prakse, a na uputu onkologa (koji je to napisao na maminu povijest bolesti), za drugo pitanje ti ne znam....

Htjela sam te pitati kako se tvoja mama osjeća, s obzirom da su njih dvije imale operaciju u razmaku od par dana.......moja kao da se osjećala bolje friško iza operacije nego sada, dosta slabo jede, muči ju stolica, veli da ju stalno tjera a kad dođe na wc onda se niš ne događa....

I još jedno pitanje za sve ostale - da li je netko od vas/vaših uzimao nekakav pripravak PROSURE? Moja poznanica kojoj muž isto ima karcinom (ne debelog crijeva nego želuca) veli da on to uzima dok ima cikluse kemo i zračenja, i da im je to propisala njihova dr. opće prakse.
Ja sam maminog dr. to pitala jučer kad sam išla po uputnice (ali sam mu rekla da nam je to savjetovao onkolog...jer mislim da bi me odkantao da sam rekla da sam čula da je dobro...pa me pak otkantao jer je rekao da je to onkolog trebao napisati na pov. bolesti jer da on ima kontrole i da ne smije napisati recept samo tako:confused:. To mi se čini bulšit i štednja državnog novca, a mama godinama nije bila uopće kod doktora, pa valjda sad kad je bolesna ima pravo na nešto!!???
Kupit ćemo joj to naravno, valjda daju bez recepta, zanima me ima li tko od vas iskustava s tim, i što drugo možete preporučiti...

Ivanicapeca poseban pozdrav i :s malo sam ovih dana (noći) više šarala forumom i stvarno sam dirnuta tvojom požrtvovnošću, hrabrošću i voljom da pomogneš svima kojima možeš, savjetom i podrškom.

Utamirka
04.06.2008., 17:44
Evo da te malo ohrabrim sto se tice dr Juretica. Sto se ljudskosti tice, pisi kuci propalo. Sta da ti kazem mi smo dosli do njega, isto to frfljanje u brk, nis ne govori, na pitanje odgovara kao da ne odgovara. Na kraju se isao posavjetovati s nekim i vratio se te kaze da moj suprug ne treba kemo ni zracenje. Ja se sva poveselim a on PRED NJIM meni zamasekaziprstom pred nosom i po prvi put razgovjetno kaze kako to sto on netreba kemo nis ne znaci, da sutra moze dobiti bolest nazad, i da mu kemo ionako ne bi puno pomogla i znam li ja da tu nema cemu da se veselim. Sve to naravno pred njim. Doslo mi je da ga fkrnem ktoz prozor s onog treceg kata!! Zasutila sam jer sam se bojala ako ista kazem sto ce on opet reci i to opet pred mojim muzem. Sljedeci put kad smo bili samo je uzeo nalaze i prepisao, nije mog dragog ni primio unutra niti ista pitao. Ja sam ga uhvatila na hodniku kad nam je predao papair, rekal da mog muza boli donji trbuh, to je nesto onak na brzinu natrtljao i preporucio neke tablete za zeludac, pa sam ga ispravila da ga ne boli zeludac nego trbuh u dijelu pupka pa je rekao da to nije nis..I na kraju vidim da na alazu pise da se pacijent subjektivno dobro osjeca?!!? Kako je to procjenio neznam jer kao sto rekoh nije rijec s njim razmjenio. Valjda po mirisu?
Sve u svemu Upoznala sam neke ljude koji rade na Rebru, spletom okolnosti, i svi oni do istog jako drze sto se tice znanja i svi kazu da je ako ne najbolji onkolog gore onda svakako jedan od naboljih kako god se iz moje perspektive to ne cinilo tako. Naravno ja ne mogu ulaziti u njegovu strucnost i znanje niti je sa svojim neznanjem ja mogu proispitivati i ocenjivati ali onaj ljudski dio mu je ispod svakog nivoa.
Drzite se!!!!

Hvala ti na ovom što si napisala, malo si me utješila a potpuno se slažem sa tvojom zadnjom rečenicom, takav je i moj dojam. I najgore je kad doktori ne žele pacijente ni pogledati, ni obratiti im se ...kao da im žele poručiti da su već otpisani i da se ni ne trebaju boriti, što je potpuno krivo i ako imaju takav stav onda se zaista nisu trebali baviti tim poslom.

feliks
04.06.2008., 19:40
Imam dva kratka prakticna pitanja:

Tko daje uputnicu za vadjenje markera - lijecnik opce prakse ili onkolog???

I, znate li da li na Klinici za tumore priznaju nalaze krvi radjene van klinike i koji su sve nalazi potrebni?
Naime, teta na telefonu je bila prenervozna da mi na to odgovori (cini se da, nazalost, imaju puno posla), a nutricionistica mi je to savjetovala kako bi mozda malo ubrzali proces...

Hvala!

1.opća praksa
2.da, i koliko sam informirana najbrže je na Rebru, bar je tako bilo u svibnju.

feliks
04.06.2008., 19:41
Da ne bi bila reklama, imaš p.m.

Hvala, već sam zvala i idem sutra po svoju "litricu".

Lindsay
04.06.2008., 20:22
[QUOTE=Utamirka;14354871..I najgore je kad doktori ne žele pacijente ni pogledati, ni obratiti im se ...kao da im žele poručiti da su već otpisani i da se ni ne trebaju boriti, što je potpuno krivo i ako imaju takav stav onda se zaista nisu trebali baviti tim poslom.[/QUOTE]

Mi smo se za vrijeme tatinog liječenja stalno susretali s takvim stavom liječnika i uopće svog medicinskog osoblja. ja sam rekla jao onome tko mora imati posla s našim med.osobljem i potpuno stojim iza toga i danas. Naravno, svaka čast iznimkama ali govoreći u globalu, to je katastrofa:flop:.
U toj situaciji kad smo mi svi u obitelji bili toliko jadni, nikakvi, očajni, tužni, prestravljeni , puni pitanja i puni straha , liječnici i sestre su nam samo još otežavali svojom bahatošću i neznanje su prikrivali bezobrazlukom i drskošću.
Nisu pratili šta se događa s tatom, u popodnevnoj smjeni ne znaju šta je bilo ujutro i obrnuto, svi se samo iščuđavaju kad ih se nešto pita ili ne daj Bože traži ili zahtijeva.
Tijekom zadnjih par mjeseci kada je tata bio u bolnicama nisam srela niti jednu osobu iz zdravstvenog sustava koja je imala imalo želje ili entuzijazma da pokuša nešto. Katastrofa!!! :mad::mad:
Da se razumijemo, ja nisam tražila u bolnici rame za plakanje niti da oni mene razumiju i sl., nego samo da mi odgovore na pitanja iz medicine koja sam im postavljala ali to je redovno završavalo nabrijanim odgovorima u stilu da se petljamo tamo di nam nije mjesto, da valjda oni znaju, pa šta sad opet , pa jel mi ne vidimo u kakvoj je tata situaiji, pa šta mi hoćemo, itd.
Jedanput je mami bilo dosta svega i dreknula je i onda sestre nakon toga više nisu prevrtale očima kad ih se nešto pita.

Stalno se priča o tome kako su u zdravstvu male plaće, pogotovo od med. sestara, ovo, ovo.....ma baš me briga!!!!I ja imam malu plaću pa nikad, ali baš nikad nisam bila drska prema ljudima koji mi dođu ( a takav mi je posao da sam non stop s ljudima) nego uvijek sa smješkom svakog saslušam , koliko god da mi je dosta svega i koliko god da imam malu plaću.


I dugo me pratila ideja da ih tužim zbog nekih stvari koje su napravili.

Tursiops truncatus
05.06.2008., 08:20
....Htjela sam te pitati kako se tvoja mama osjeća, s obzirom da su njih dvije imale operaciju u razmaku od par dana.......moja kao da se osjećala bolje friško iza operacije nego sada, dosta slabo jede, muči ju stolica, veli da ju stalno tjera a kad dođe na wc onda se niš ne događa....
I još jedno pitanje za sve ostale - da li je netko od vas/vaših uzimao nekakav pripravak PROSURE?

Moja mama je (relativno) dobro. Stolica se izregulirala. Nakon pocetnih jaaaaaaako mekanih, po 5,6 x dnevno, sada je normalna, 2-3x, kako je dr. i pretpostavio (posto je mami znatno skraceno deb. crijevo). Kaze da je jedino jucer bila malo napuhnuta i imala vjetrove. Malo me je to zabrinulo pa sam skuhala caj (neki Ansal, iz Dm-a, protiv nadimanja).
Mozda da pokusas sa cajem, sjemenkama lana (citam da su najbolje svjeze mljevene, al ja koristim -Leinen plus- od Schnekopea, sa mljevenim sljivama)... acidofilom ili activiom...?
Sto se Prosurea tice, dok je mama bila u bolnici i imala jaaaako mekanu stolicu (voda!) rekli su mi da joj to ne dajem. Na otpusnom pismu je pisalo 2x dnevno i dr. opce prakse joj je bez problema napisao recept. Ali ona to jako rijetko pije. Osim toga, kaze da kad popije Prosure ili Biota sok, odmah trci na wc. Dr. je isto rekao da nema potrebe za tim ak jede normalno i ak ima apetit.
Kad je odlazila iz bolnice njen dr. joj je rekao da moze jesti sve, domace i kuhano. Prehrana joj je sada bazirana na zitaricama...+ povrce (blitva, krumpir, celer, mrkve...)... ribi... Piletina vrlo rijetko (nisam na cisto da li je bolje da ju izbjegava ako vec ne mozemo nigdje kupiti pravog domaceg piceka, koji nije futran nekim smecem ili hormonima rasta)... a jucer mi je nesto spomenula jel bi ona mogla jesti janjetinu ili kozletinu...ne znam bas :D (?)
Sutra NAPOKON vadimo krv! Stalno se nesto izmislja... jos se uvjek nada da ce izbjec i kemo... trebalo mi je dosta truda da ne izgubim zivce i lijepo joj jucer objasnim...

Bani
05.06.2008., 09:24
curke malo budite strplijve (znam da nije lako i da je covjek astrah)no mame su vam operirane nedavno a operacija crijeva je teska operacija i organizmu treba oko godine i pol da se oporavi. Mojoj mami je trebalo oko 6 mjeseci da joj se ustali stolica a isto tako normalno je da ce imati u zivotu cescu stolicu kad je crijevo krace. Nadimanje i ostale stvari - treba paziti i izbjegavati brokulu, karfiol, luk i sve povrce kaj nadima a i cesto i kasnije ce mozda imati nakupljanje zraka i pritisak na ranu (kasnije oziljak) iznutra (to moja majka ima)... Puno juhica i cajeva ali bez secera, moja mama stalno pije kukicha (oko litre dnevno) caj koji prema makrobiotici regulira kiselost i kaj ja znam u zelucu i crijevima. Ima jos jedan (jedna je od grancica a drugi od lisca pa se pije ovisno koji dio crijeva je bio zahvacen- sve pise u knjizi od Kushija Ishranom protiv raka)

Mene zanima sto moze zamijeniti CT s jodom (mama mi je alergicna na jod) a u svrhu sigurnog identificiranja promjena na jetri?

Tursiops truncatus
05.06.2008., 10:29
Utamirka si vidjela da sam ti poslala pm neki dan?

feliks
05.06.2008., 13:13
Mi smo se za vrijeme tatinog liječenja stalno susretali s takvim stavom liječnika i uopće svog medicinskog osoblja. ja sam rekla jao onome tko mora imati posla s našim med.osobljem i potpuno stojim iza toga i danas. Naravno, svaka čast iznimkama ali govoreći u globalu, to je katastrofa:flop:.
U toj situaciji kad smo mi svi u obitelji bili toliko jadni, nikakvi, očajni, tužni, prestravljeni , puni pitanja i puni straha , liječnici i sestre su nam samo još otežavali svojom bahatošću i neznanje su prikrivali bezobrazlukom i drskošću.
Nisu pratili šta se događa s tatom, u popodnevnoj smjeni ne znaju šta je bilo ujutro i obrnuto, svi se samo iščuđavaju kad ih se nešto pita ili ne daj Bože traži ili zahtijeva.
Tijekom zadnjih par mjeseci kada je tata bio u bolnicama nisam srela niti jednu osobu iz zdravstvenog sustava koja je imala imalo želje ili entuzijazma da pokuša nešto. Katastrofa!!! :mad::mad:
Da se razumijemo, ja nisam tražila u bolnici rame za plakanje niti da oni mene razumiju i sl., nego samo da mi odgovore na pitanja iz medicine koja sam im postavljala ali to je redovno završavalo nabrijanim odgovorima u stilu da se petljamo tamo di nam nije mjesto, da valjda oni znaju, pa šta sad opet , pa jel mi ne vidimo u kakvoj je tata situaiji, pa šta mi hoćemo, itd.
Jedanput je mami bilo dosta svega i dreknula je i onda sestre nakon toga više nisu prevrtale očima kad ih se nešto pita.

Stalno se priča o tome kako su u zdravstvu male plaće, pogotovo od med. sestara, ovo, ovo.....ma baš me briga!!!!I ja imam malu plaću pa nikad, ali baš nikad nisam bila drska prema ljudima koji mi dođu ( a takav mi je posao da sam non stop s ljudima) nego uvijek sa smješkom svakog saslušam , koliko god da mi je dosta svega i koliko god da imam malu plaću.


I dugo me pratila ideja da ih tužim zbog nekih stvari koje su napravili.

Draga moja, ne čudi se ili jesi čovjek ili nisi, ma što da si odabrao kao profesiju.
Ne vrijedi se opterećivati njihovom bešćutnošću, mada im u svakom trenutku treba pokazati snagu uma...

HiP
05.06.2008., 13:47
Kak liječnici znaju ono, za sigurno, da prilikom odstranjenja kancerogenog tumora nije bilo meta?

Naime, mojoj su mami izvadili tumore iz dojke i na nalazu je pisalo da nema meta i limfni čvorovi su bili negativni.
Znam da se meta šire po limfi, znači, ako ih nije bilo tamo, onda je to-to, nema ih nigdje? ili?

Ma, mući me to kaj sam primjetila da već nekih 2 mjeseca onak, lagano kašljuca. Nije to stalno, par puta dnevno. E, sad ne znam dal je to radila i prije pa ja nisam primjećivala ili od kad ima tu dijagnozu ja pušem i na hladno.
Dal je moguće da je koja meta ipak otišla i na pluća, makar je limfa bila čista?

Ne znam više kaj da mislim.....jako se bojim za mamu.

Spomenula sam to mami i tati, al oni uopće neće ćuti da bi nekaj moglo biti, drže se toga da je mama praktički izliječena a da je ova kemo koju je obavila bila samo preventiva (tak su joj rekli u bolnici).

Ona se super osjeća, super je podnijela kemo, ostalo joj je još 17 terapija herceptinom.

Dal previše brinem.......ili?

HiP
05.06.2008., 13:51
I, da, operacija je bila početkom 2.mjeseca i mama je rekla da to sigurno nije ništa jer je prije operacije snimala pluća i bila su u redu.

comedia vite
05.06.2008., 20:20
Ovo je dijagnoza koju ima prijateljičin suprug.
Žena je koma, ne može doći k sebi, sve se dogodilo iznenada...
Operacija ne dolazi u obzir, ev.zračenje i kemoterapija.....
Zna li itko što o toj bolesti...iskustva obitelji oboljelih...
HVALA NA SVAKOJ INFORMACIJI!

wunderkindica
05.06.2008., 20:34
I, da, operacija je bila početkom 2.mjeseca i mama je rekla da to sigurno nije ništa jer je prije operacije snimala pluća i bila su u redu.

Mislim da bi ti mami bilo najbolje da opet ode snimiti pluća. Ako nije ništa-sve pet, ali ako se nešto ipak događa-bolje da se otkrije prije nego kasnije. U svakom slučaju ćete biti mirniji.

Utamirka
05.06.2008., 21:15
Utamirka si vidjela da sam ti poslala pm neki dan?

Vidjela tuka tek maloprije, sori, odgovorila sam ti!

Lindsay
05.06.2008., 21:30
Ovo je dijagnoza koju ima prijateljičin suprug.
Žena je koma, ne može doći k sebi, sve se dogodilo iznenada...
Operacija ne dolazi u obzir, ev.zračenje i kemoterapija.....
Zna li itko što o toj bolesti...iskustva obitelji oboljelih...
HVALA NA SVAKOJ INFORMACIJI!

Koliko sam ja upoznata, to je rijetka vrsta tumora na mozgu. Ne mogu ti ništa savjetovati ili reći konkretnije jer o toj vrsti tumora ne znam ništa, ali malo proguglaj, sigurno ćeš naći korisne informacije.

ko_ka
06.06.2008., 11:03
Kak liječnici znaju ono, za sigurno, da prilikom odstranjenja kancerogenog tumora nije bilo meta?

Ne znam kako to ide kod nas, al u slucaju moje majke prilikom operacije su sudjelovala 3 onkologa i svaki je svoje podrucje provjerio kako se nebi dogodio promak.


Ma, mući me to kaj sam primjetila da već nekih 2 mjeseca onak, lagano kašljuca. Nije to stalno, par puta dnevno. E, sad ne znam dal je to radila i prije pa ja nisam primjećivala ili od kad ima tu dijagnozu ja pušem i na hladno.
Dal je moguće da je koja meta ipak otišla i na pluća, makar je limfa bila čista?

Moja majka je strastveni pusac i od samog pocetka kad je pocela osjecati bol u abdomenu uhvatila ju je panika da ima rak pluca. Deda (tatin tata) je umro od raka pluca i najmanje sto smo htjeli da se i njoj ponovi isto. Prilikom dijagnoze naznaceno je da postoji neka mrlja na plucima al eto.. ni danas nakon godinu i 2mj nisu nadjene metastaze na plucima iako ona sve vise pusi i sve vise kaslje.

Ne znam više kaj da mislim.....jako se bojim za mamu.

Spomenula sam to mami i tati, al oni uopće neće ćuti da bi nekaj moglo biti, drže se toga da je mama praktički izliječena a da je ova kemo koju je obavila bila samo preventiva (tak su joj rekli u bolnici).

Ona se super osjeća, super je podnijela kemo, ostalo joj je još 17 terapija herceptinom.

Dal previše brinem.......ili?

Normalno je da se bojis za svoju majku kao i reakcija roditelja na spomen toga. Na mene se moj brat dere svaki put kad spomenem rak i posljedice i svoju brigu. S ocem je lakse razgovarati jer ima isti strah. S majkom vise necu ni pokusavati ista o tome razgovarati. Vec mi je i izjavila da sto se bojim kad moze sutra umrijet a moze i za 5 godina.. dakle, suocava se sama vec dovoljno sa strahom da bih je jos ja opterecivala svojim.

Ne brines previse, svi ovo prolazimo i znam da ti nije lako. Ako se ona super osjeca i ako je sve super podnijela onda vjeruj da ce sve biti dobro i tiho strahuj.

Drzi se i vjeruj.. kisses!

ko_ka
06.06.2008., 11:13
Moja majka je jucer prosla opsezne pretrage u Avianu. Kao i inace, otac je samo poslao sms sa "sve je dobro". Kako i obicno biva, sad su negdje na putu i tek kroz par dana cu znati vise.

Prosto sam u soku kad znam kako je prosle godine u ovo doba sve izgledalo, a kako je danas. Svima na ovom forumu hvala jer ovdje sam naisla i na potporu i na pregrst informacija koje sam majci nastojala prenijet! Nadajmo se da ce ovako dobro zdravstveno stanje ostat duze..da cemo se polako rijesavati strepnje..

Borba traje idalje,

drzite se svi vi borci!kiss

mišica07
06.06.2008., 12:30
Moja majka je jucer prosla opsezne pretrage u Avianu. Kao i inace, otac je samo poslao sms sa "sve je dobro". Kako i obicno biva, sad su negdje na putu i tek kroz par dana cu znati vise.

Prosto sam u soku kad znam kako je prosle godine u ovo doba sve izgledalo, a kako je danas. Svima na ovom forumu hvala jer ovdje sam naisla i na potporu i na pregrst informacija koje sam majci nastojala prenijet! Nadajmo se da ce ovako dobro zdravstveno stanje ostat duze..da cemo se polako rijesavati strepnje..

Borba traje idalje,

drzite se svi vi borci!kiss

Super:cheer: Jako si me razveselila tako lijepim vijestima.Što više vremena prođe, to su manje šanse da se gad vrati.
:top:samo tako!
Jednom kad nađeš malo vremena opiši mi malo, makar na pm, koje sve opsežne pretrage radi u Avianu.Mene u Rijeci riješe za 5 min:ne zna:

dina9
06.06.2008., 12:43
Pozdrav borcima!!
Nisam se javljala ovih dana jer sam dobila akutni napad ishialgije(ma boli kao vrag) te analgetici, te injekcije ma skroz bezveze. A da nebude dosano uhvatila me opet visoka teperatura 38,7 stalno nalazi krvi koma (sedim. 90 CRP 187,8 ref.vrijedn. 0 do 5) sto pak ukazuje na neki infektivni proces a bubrezi nisu, nije ni mjehur te je stvar sljedeca ako se nesmiri do ponedjeljka(pijem antibiotike)onda, hitno na kirurgiju. Drzimo fige da se sve smiri....
Ko ka veselim se zbog mame:-)
Sjebana : ma idemo dalje, znam da MOZES!!!!!
Pozdrav Dina

Ved
06.06.2008., 13:17
Pozdrav borcima!!
Nisam se javljala ovih dana jer sam dobila akutni napad ishialgije(ma boli kao vrag) te analgetici, te injekcije ma skroz bezveze. A da nebude dosano uhvatila me opet visoka teperatura 38,7 stalno nalazi krvi koma (sedim. 90 CRP 187,8 ref.vrijedn. 0 do 5) sto pak ukazuje na neki infektivni proces a bubrezi nisu, nije ni mjehur te je stvar sljedeca ako se nesmiri do ponedjeljka(pijem antibiotike)onda, hitno na kirurgiju. Drzimo fige da se sve smiri....
Ko ka veselim se zbog mame:-)
Sjebana : ma idemo dalje, znam da MOZES!!!!!
Pozdrav Dina

Uf, Dina, želim ti da se riješiš toga što prije. Baš nemaš mira. Puno pozdrava i drži se!

ko_ka
06.06.2008., 14:20
Pozdrav borcima!!
Nisam se javljala ovih dana jer sam dobila akutni napad ishialgije(ma boli kao vrag) te analgetici, te injekcije ma skroz bezveze. A da nebude dosano uhvatila me opet visoka teperatura 38,7 stalno nalazi krvi koma (sedim. 90 CRP 187,8 ref.vrijedn. 0 do 5) sto pak ukazuje na neki infektivni proces a bubrezi nisu, nije ni mjehur te je stvar sljedeca ako se nesmiri do ponedjeljka(pijem antibiotike)onda, hitno na kirurgiju. Drzimo fige da se sve smiri....
Ko ka veselim se zbog mame:-)
Sjebana : ma idemo dalje, znam da MOZES!!!!!
Pozdrav Dina

Tesko mi je ovo procitati..al se nadam da ces nakon vikenda javiti da se stanje popravilo i da neces morat na operaciju!

Drzim fige i hvala ti sto se veselis zbog nas..

drzi se! kisses

ko_ka
06.06.2008., 14:25
Super:cheer: Jako si me razveselila tako lijepim vijestima.Što više vremena prođe, to su manje šanse da se gad vrati.
:top:samo tako!
Jednom kad nađeš malo vremena opiši mi malo, makar na pm, koje sve opsežne pretrage radi u Avianu.Mene u Rijeci riješe za 5 min:ne zna:

e sad.. opsezne ili ne, k njima dolazi sa nalazima krvi iz PU, ujutro se prijavi a dalje ne znam. znam samo da se tata javi tek kad napuste bolnicu a to je oko 14h. Za par dana cu ga pitat, buduci nju ne smijem pitat. Svakako se tamo vise trude nego kod nas. ovoga puta je na tapeti sigurno bilo dal ce obaviti ili ne CT/PET i ako je tako.. za 14 dana ce doci u Zgb na snimanje.

Hvala ti na podrsci i javim se uskoro!

mišica07
06.06.2008., 14:31
Pozdrav borcima!!
Nisam se javljala ovih dana jer sam dobila akutni napad ishialgije(ma boli kao vrag) te analgetici, te injekcije ma skroz bezveze. A da nebude dosano uhvatila me opet visoka teperatura 38,7 stalno nalazi krvi koma (sedim. 90 CRP 187,8 ref.vrijedn. 0 do 5) sto pak ukazuje na neki infektivni proces a bubrezi nisu, nije ni mjehur te je stvar sljedeca ako se nesmiri do ponedjeljka(pijem antibiotike)onda, hitno na kirurgiju. Drzimo fige da se sve smiri....
Ko ka veselim se zbog mame:-)
Sjebana : ma idemo dalje, znam da MOZES!!!!!
Pozdrav Dina

Pa tebi stvarno nije dosadno!
Držim ti fige, evo...xxxxxxxxxxxxxxxxxxx i mogla bi unedogled a znam da će i svi ostali pa budeš imala figa kol'ko hočeš!
Nadajmo se da ćeš ovaj put proći bez kirurgije.

mišica07
06.06.2008., 14:37
e sad.. opsezne ili ne, k njima dolazi sa nalazima krvi iz PU, ujutro se prijavi a dalje ne znam. znam samo da se tata javi tek kad napuste bolnicu a to je oko 14h. Za par dana cu ga pitat, buduci nju ne smijem pitat. Svakako se tamo vise trude nego kod nas. ovoga puta je na tapeti sigurno bilo dal ce obaviti ili ne CT/PET i ako je tako.. za 14 dana ce doci u Zgb na snimanje.

Hvala ti na podrsci i javim se uskoro!

Hvala ti, baš me to i zanimalo da li tamo rade CT/PET kao kontrolu i kad su markeri dobri! Zanima me to pošto ja imam potpuno istu dijagnozu kao tvoja mami a već 5 god nisam radila nikakva snimanja:ne zna:
Javi mi,molim te

FIŽA
06.06.2008., 14:56
Pozdrav borcima!!
Nisam se javljala ovih dana jer sam dobila akutni napad ishialgije(ma boli kao vrag) te analgetici, te injekcije ma skroz bezveze. A da nebude dosano uhvatila me opet visoka teperatura 38,7 stalno nalazi krvi koma (sedim. 90 CRP 187,8 ref.vrijedn. 0 do 5) sto pak ukazuje na neki infektivni proces a bubrezi nisu, nije ni mjehur te je stvar sljedeca ako se nesmiri do ponedjeljka(pijem antibiotike)onda, hitno na kirurgiju. Drzimo fige da se sve smiri....
Ko ka veselim se zbog mame:-)
Sjebana : ma idemo dalje, znam da MOZES!!!!!
Pozdrav Dina

Nadam se, kao i drugi, dobrim vjestima u ponedjeljak. Mene muči lumbo ishialgija tako da znam kako je to.
Držim fige i ne daj se.:top::top:

feliks
06.06.2008., 15:08
Ovo je dijagnoza koju ima prijateljičin suprug.
Žena je koma, ne može doći k sebi, sve se dogodilo iznenada...
Operacija ne dolazi u obzir, ev.zračenje i kemoterapija.....
Zna li itko što o toj bolesti...iskustva obitelji oboljelih...
HVALA NA SVAKOJ INFORMACIJI!

To ti je vrsta tumora mozga, koji je uglavnom neoprerabilan.Lječenje se provodi zračenjem i kemoterapijom. kemoterapija temodalom je najefikasnija.Uglavnom se širi frontalno i premrežen je.Inače spada u vrsu astrocitoma, alo gradus III.Prognoza=???, mada je doista sve individualno.Češće se javlja kod dječice, nego kod odraslih. Uzrok nije poznat, a prvi znaci koji se manifestiraju su GLAVOBOLJE i tada naglo napreduje!!!
VJERA JE SPAS!!!

Blaise
06.06.2008., 17:17
Moja majka je jucer prosla opsezne pretrage u Avianu. Kao i inace, otac je samo poslao sms sa "sve je dobro". Kako i obicno biva, sad su negdje na putu i tek kroz par dana cu znati vise.

Prosto sam u soku kad znam kako je prosle godine u ovo doba sve izgledalo, a kako je danas. Svima na ovom forumu hvala jer ovdje sam naisla i na potporu i na pregrst informacija koje sam majci nastojala prenijet! Nadajmo se da ce ovako dobro zdravstveno stanje ostat duze..da cemo se polako rijesavati strepnje..

Borba traje idalje,

drzite se svi vi borci!kiss


:top: Baš je lijepo čitati ovakve vijesti! :)

lazovica
06.06.2008., 17:30
mojoj mami su prije mjesec dana dijagnosticirali, non-hodgkin limfom, velikostanicni B, a stadij IV a, ima i nekakva oznaka CD20+. Primila je prvu kemo sada ide na drugu, za sada su rekli svako 3 tjedna rutiximaba. zna li tko mozda sto vise o tome? o terapiji i ovom stadiju?

ko_ka
06.06.2008., 17:54
Hvala ti, baš me to i zanimalo da li tamo rade CT/PET kao kontrolu i kad su markeri dobri! Zanima me to pošto ja imam potpuno istu dijagnozu kao tvoja mami a već 5 god nisam radila nikakva snimanja:ne zna:
Javi mi,molim te

Koliko sam ja dobila informaciju zadnji put kad smo pricali tata i ja, odgovor je : da. Dakle, njeni markeri su uredu vec 6mj i proslog puta, u veljaci, su joj na pregledu rekli da bi bilo pozeljno da obavi CT/PET kako bi bili sigurni da nema negdje metastaza u tijelu s obzirom da je godina dana prosla od operacije. Vani, kao i kod nas, navodno snimanje kosta 1500€ al postoji opcija da se snimanje odradi u Zgb za gotovo nista novaca ako osoba ima dopunsko zdravstveno osiguranje. Tata je spominjao nekaka Medical? Ima li tko kakvu informaciju o njima? Navodno ih je vec kontaktirao i trazio informacije al samnom to nije podijelio.

Roditelji se sutra vracaju u HR pa cu znati, nadam se, vise napisati:)

Oprostite mi na sturim info al idalje me svega stite

Ivanicapeca
06.06.2008., 20:31
mojoj mami su prije mjesec dana dijagnosticirali, non-hodgkin limfom, velikostanicni B, a stadij IV a, ima i nekakva oznaka CD20+. Primila je prvu kemo sada ide na drugu, za sada su rekli svako 3 tjedna rutiximaba. zna li tko mozda sto vise o tome? o terapiji i ovom stadiju?

http://www.zanovidan.hr/non-hodgkinov-limfom-nhl/

ko_ka
07.06.2008., 09:58
roditelji su napokon stigli doma. Razgovor sa majkom se vise pretvorio u razgovor o torbama jer je na sve nacine izbjegla razgovor o bolnici. Ne znam kako se drugi borci nose, ali ona od kad je oboljela manijakalno crta i manijakalno kupuje torbe! Meni torbe vise u ormar ne stanu koliko ih je :lol:

No, pustimo to! mišicu07 je zanimalo sto sve prolazi na pregledu u Avianu. Dakle, krv i testove na markere napravi u Puli. S tim nalazima se prijavljuje u bolnicu u Avianu. Tamo prvo odlazi svojoj ginekolog koja je pregleda i daje strucno misljenje sto dalje slijedi i kada je slijedeca kontrola. S tim misljenjem odlazi svom onkologu koji provjerava sve nalaze, to misljenje i dalje vrsi pregled. Kako je majka rekla - isprepipao ju je cijelu trazeci zadebljanja, kvrzice na limfnim cvorovima, grudima.. poslusao pluca. Uz dugacak razgovor pregled se zavrsava sa dijagnozom i ugovaranjem sl. termina za pregled.

Sl. put pregled je 16.10.

Ne znam kako to ide kod nas al kod njih, nakon operacije i zavrsene kemo, pacijent je duzan doci na kontrolu svaka 4mj. Ako se u godinu dana ne pronadju metastaze, u slijedecoj godini je pacijent duzan doci svakih 6mj.

Toliko od mene za sada!

Napokon je malo normalnije vrijeme u Zgb-u...mozda nam svima nama pomogne da budemo sretniji i borbeniji! Nedajte se! kiss

mama duda
07.06.2008., 20:26
Moja mama ima Mezotheliom pleurae, 3 godine ide na kemo, obavila ih je oko 35, 30-tak zračenja i drži se. Sve je lošije ali još je tu. Uzima nativni propolis i preparate željeza jer joj je imunitet u komi. Ne znamo šta već nije pila ali s vremenom ništa ne djeluje da bi joj bilo bolje. Samo ju šalju na kemo. Valjda čekaju da sve otkaže...

belami
08.06.2008., 12:29
Zdravo, pocetkom maja mi je odstranjena dojka, karcinom.Za koji dan bi trebala poceti sa kemoterapijama, ali me je uzasno strah.
Tek mi je 24 godine i svasta me stiglo u zivotu.Nekad imam osjecaj da posustajem, ali imam razloga za zivot, kcerkicu od 3 godine koja me treba.Bojim se kemoterapija i ne znam kako cu ih podnositi i to mi je najveci strah.

pozz

wunderkindica
08.06.2008., 14:36
Zdravo, pocetkom maja mi je odstranjena dojka, karcinom.Za koji dan bi trebala poceti sa kemoterapijama, ali me je uzasno strah.
Tek mi je 24 godine i svasta me stiglo u zivotu.Nekad imam osjecaj da posustajem, ali imam razloga za zivot, kcerkicu od 3 godine koja me treba.Bojim se kemoterapija i ne znam kako cu ih podnositi i to mi je najveci strah.

pozz

Nemoj se bojati Belami. Žao mi je što ti se to sada događa, sa samo 24 godine. Moja mama isto ima karcinom dojke, i već je na trećoj turi kemo, ali nema nikakvih problema, pa ne vidim razloga zašto i ti ne bi to dobro podnijela kad si mlada (mojoj mami je 51 godina) i, vjerujem, osim ove bolesti, zdrava. Za mučninu si uzmi zofran, mojoj mami je to odlično. I nemoj odustati, tvoja malena treba svoju mamu. Bit će da si posebne snage kad ti je dano toliko breme za ponijeti, ali ne boj se-TI TO MOŽEŠ. Nemoj nikada sumnjati u to.
Pozdrav i drži se!

ko_ka
08.06.2008., 18:01
Zdravo, pocetkom maja mi je odstranjena dojka, karcinom.Za koji dan bi trebala poceti sa kemoterapijama, ali me je uzasno strah.
Tek mi je 24 godine i svasta me stiglo u zivotu.Nekad imam osjecaj da posustajem, ali imam razloga za zivot, kcerkicu od 3 godine koja me treba.Bojim se kemoterapija i ne znam kako cu ih podnositi i to mi je najveci strah.

pozz

Nemoj da te strah preplavi jer mogao bi negativno utjecati na cjelokupan ishod. To moras proci i razmisljaj samo o tome da kad sve zavrsi bit ces vise sa svojom curicom, daleko od straha i osjecaja da posustajes!

Moj otac je svoj prvi rak pobjedio u tvojim godinama. Dan danas, nakon 34 godine od toga, jednako je borben i ustrajan. Takva ces biti i ti! Zaista nedaj da te strah preplavi vec se bori! Mlada si i imas cijeli zivot pred sobom, zivot sa kcerkicom.. ne mozes sad posustat!

Drz se! kisses

Ivanicapeca
08.06.2008., 21:20
Zdravo, pocetkom maja mi je odstranjena dojka, karcinom.Za koji dan bi trebala poceti sa kemoterapijama, ali me je uzasno strah.
Tek mi je 24 godine i svasta me stiglo u zivotu.Nekad imam osjecaj da posustajem, ali imam razloga za zivot, kcerkicu od 3 godine koja me treba.Bojim se kemoterapija i ne znam kako cu ih podnositi i to mi je najveci strah.

pozz

To što trenutno proživljavaš u sebi i kako se osjećaš je posve prirodno i normalno.:grli: No ipak ne boj se. Probaj racionalno sagledati problem, a to je da prihvatiš činjenicu kako imaš to što imaš i kako taj problem moraš riješiti na određeni način, a to je kemo. Ne dozvoli da te strah preplavi i da ti na taj način bolest preuzme kontrolu nad životom. Ti si ta koja mora kontrolirati nju. Samo se tako postavi i sve ćeš lijepo podnijeti i biti opet dobro. S takvim stavom si već na konju i dobrom putu prema potpunom izlječenju i ozdravljenju. Dođi na naše stranice od udruge (http://www.zanovidan.hr)i informiraj se o svemu kao i o kemo te mogućim nuspojavama.
Kemo definitivno nije nešto ugodno, ali je isto tako nešto što se da podnijeti. Mnogi su prošli kemo, a da nisu imali bog zna kakvih nuspojava. Najvažniju ulogu u svemu igra tvoj stav i potpora okoline. Budi pozitivna!

noemy
09.06.2008., 08:53
Koliko sam ja dobila informaciju zadnji put kad smo pricali tata i ja, odgovor je : da. Dakle, njeni markeri su uredu vec 6mj i proslog puta, u veljaci, su joj na pregledu rekli da bi bilo pozeljno da obavi CT/PET kako bi bili sigurni da nema negdje metastaza u tijelu s obzirom da je godina dana prosla od operacije. Vani, kao i kod nas, navodno snimanje kosta 1500€ al postoji opcija da se snimanje odradi u Zgb za gotovo nista novaca ako osoba ima dopunsko zdravstveno osiguranje. Tata je spominjao nekaka Medical? Ima li tko kakvu informaciju o njima? Navodno ih je vec kontaktirao i trazio informacije al samnom to nije podijelio.

Roditelji se sutra vracaju u HR pa cu znati, nadam se, vise napisati:)

Oprostite mi na sturim info al idalje me svega stite

Što se tiče informacija o PET/CT postoji mogućnost pregleda u Zagrebu što znam iz osobnog iskustva, te na stranici www.medikol.hr možete vidjeti i dobiti sve upute.
Ako Vas zanimaju detalji slobodno pitajte.

ko_ka
09.06.2008., 14:19
Što se tiče informacija o PET/CT postoji mogućnost pregleda u Zagrebu što znam iz osobnog iskustva, te na stranici www.medikol.hr možete vidjeti i dobiti sve upute.
Ako Vas zanimaju detalji slobodno pitajte.

zahvaljujem na info :) pogledam sad

Goleo
09.06.2008., 14:22
Koliko sam ja dobila informaciju zadnji put kad smo pricali tata i ja, odgovor je : da. Dakle, njeni markeri su uredu vec 6mj i proslog puta, u veljaci, su joj na pregledu rekli da bi bilo pozeljno da obavi CT/PET kako bi bili sigurni da nema negdje metastaza u tijelu s obzirom da je godina dana prosla od operacije. Vani, kao i kod nas, navodno snimanje kosta 1500€ al postoji opcija da se snimanje odradi u Zgb za gotovo nista novaca ako osoba ima dopunsko zdravstveno osiguranje. Tata je spominjao nekaka Medical? Ima li tko kakvu informaciju o njima? Navodno ih je vec kontaktirao i trazio informacije al samnom to nije podijelio.

Roditelji se sutra vracaju u HR pa cu znati, nadam se, vise napisati:)

Oprostite mi na sturim info al idalje me svega stite

Link za Medikol je ovdje na ovim stranicama, pa se neću ponavljati, ali evo ti zato najfriškije informacije:

- PET/CT se nalazi u Vinogradskoj bolnici, ali pripada Medikol-u, pa se preko njih obavlja prijava za pregled

- s njihovih stranica moraš isprintati obrasce (A i B), koje ispunjava isključivo ONKOLOG, znači onaj liječnik, koji pacijenta šalje na tu pretragu, to se šalje faksom, i oni daju termin, radi brže komunikacije, može ih se kontaktirati telefonom (sav protokol prijave je objašnjen na njihovim stranicama)

- pregled preko HHZO-a je besplatan, ukoliko se ima i kartica Dodatnog osiguranja, a ako ne, plaća se participacija u iznosu 1300 kn

- privatni pregled košta oko 11 000 kn, ali se svejedno isto vrijeme čeka na prvi slobodni termin, znači nema preko reda


Kako se nama činilo puno za čekat (prijavili se 10.04., termin dobili tek 19.05.) odlučili smo se za Budimpeštu, cijena 1000 € + troškovi puta, sve organizira firma DMGV PET CT HRVATSKA (pokušavam otvorit njihovu stranicu, ali neće), od dobivanja termina do pregleda prošlo je sveukupno 7 dana.

E sad, budući da ti je mama dobro, i da je to kontrolni pregled, prijavi je što prije u ZG, mi smo se žurili, jer mami je dijagnosticiran metastazirani melanom, i to je zapravo bio jedini način, da otkriju ima li još metastaza, nažalost :(, žarište se ovom metodom ne može otkriti!

Svim oboljelima i njihovim obiteljima ovdje želim puno snage i uspjeh u borbi s bolešću!

belami
09.06.2008., 16:38
hvala vam svima na ohrabrenju.sutra ili prekosutra se spremam na kemo. pa cu da vam se javim. puno ste mi pomogli.
hvala, hvala, ..............