PDA

View Full Version : Pomoć obiteljima oboljelih od zloćudnih i drugih teških bolesti


stranice : 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 [26] 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41

Ingrein
02.03.2010., 20:09
U nedjelju u 19.45,ugasila se moja majka moja zvijezda vodilja moje sve,otišla je u teškim ali stvarno teškim bolovima koji su trajali 48 sati...prokleti rak ....mislili smo da ćemo pobjediti tu jeb.... statistiku ali eto nismo,nažalost ....zadnje riječi prije bolova koje je rekla dok je još bila svjesna,rekla je mom ocu,čuvaj mi moje unuke nek me nikad nezaborave,pogotovo najmanju koja me se nažalost neće sječati,uh teško mi je ...jer prošlo je tjedan dana od kad sam zadnji put čula njene riječi njeni smijeh......teško je ostala je praznina u srcu duboka i golema.....

tindlbel moja sućut :(

srebrna
04.03.2010., 15:33
Suprugu su prosle godine nasli rak pluca i proso je hemoteapiju, zracenje pluca, preventivno zracenje glave... sada posle 9 meseci rak se vratio u pluca, jetri, nadbubreznoj zlezdi... Po onkologovoj preporuci odma smo krenuli sa hemo mada nam je direktno reko da su sanse nikakve da se zaustavi.
Ovih dana sam sasvim slucajno cula, od jedne zene iz Beograda, za Dr John Holt koji drzi kliniku za lecenje raka u Pertu pomocu radiotalasa (www.radiowaveclinic.com) zanima me dali neko zna nesto o toj metodi?
Pozdrav svima i nada da ce ova prokleta bolest prestati da nam otima drage ljude...

Ivanicapeca
05.03.2010., 11:06
Suprugu su prosle godine nasli rak pluca i proso je hemoteapiju, zracenje pluca, preventivno zracenje glave... sada posle 9 meseci rak se vratio u pluca, jetri, nadbubreznoj zlezdi... Po onkologovoj preporuci odma smo krenuli sa hemo mada nam je direktno reko da su sanse nikakve da se zaustavi.
Ovih dana sam sasvim slucajno cula, od jedne zene iz Beograda, za Dr John Holt koji drzi kliniku za lecenje raka u Pertu pomocu radiotalasa (www.radiowaveclinic.com) zanima me dali neko zna nesto o toj metodi?
Pozdrav svima i nada da ce ova prokleta bolest prestati da nam otima drage ljude...
A joj draga, baš mi je žao:( Svaki put kad pomislim za nekog s foruma kako netko dobiva bitku, ko grom iz vedra neba osvane ovakav post...više neću razmišljati, uopće.
Ne znam za tu terapiju radio valova, al iskreno, ne djeluje mi kao nešto što pomaže, ovak na prvu.
Moj ti je savjet da tražiš u Australiji još jedno drugo mišljenje i da se raspitaš za neku od studija u koju bi se mogao ubaciti. U pravilu, ovakve stvari daju najbolje rezultate kad se nađeš tako pred zidom.
Drži se one: "It ain't over 'til the fat lady sings!"

Ingrein
05.03.2010., 20:46
umirem od straha
mama u ponedjeljak kreće na kemo..ajde ok, znam da nas čeka sranje, ali ajde..s tim se mislim možemo nositi...držim sama sebi fige

jučer gledam reportažu na tv-u i bude neka žena koja je imala rak grlića maternice...bila je na operaciji, a s vremenom su je poslai i na zračenje...
i kaže da joj je to bila velika greška što je pristala ići na zračenja :( zračenje joj je uništilo crijeva...

pa sam ja sada u totalnoj panici jer ne znam što je najpametnije napraviti. mama se počela oporavljati, vraća joj se snaga, i sada će se sav taj teški trud i pužev napredak uništiti tim terapijama. ne znam...

jučer sam bila na ručku s frendom kojeg nisam fakat dugo vidjela, ni čula. tata mu je umro sad prošli Badnjak. imao je rak na prijelazu jednjaka u želudac. priča mi ovaj da mu se tata patio mjesecima i da je umro u strašnim mukama :cry: fakat mi nije trebala takva priča u ovom trenutku :(

da sam ne daj Bože ja bolesna, znam točno što bi napravila - ne bi išla na terapije. ali preuzeti odgovornost za tuđi život, ne mogu.

Ingrein
05.03.2010., 20:48
Suprugu su prosle godine nasli rak pluca i proso je hemoteapiju, zracenje pluca, preventivno zracenje glave... sada posle 9 meseci rak se vratio u pluca, jetri, nadbubreznoj zlezdi... Po onkologovoj preporuci odma smo krenuli sa hemo mada nam je direktno reko da su sanse nikakve da se zaustavi.


:cry:

Ivanicapeca
06.03.2010., 13:28
umirem od straha
mama u ponedjeljak kreće na kemo..ajde ok, znam da nas čeka sranje, ali ajde..s tim se mislim možemo nositi...držim sama sebi fige

jučer gledam reportažu na tv-u i bude neka žena koja je imala rak grlića maternice...bila je na operaciji, a s vremenom su je poslai i na zračenje...
i kaže da joj je to bila velika greška što je pristala ići na zračenja :( zračenje joj je uništilo crijeva...

pa sam ja sada u totalnoj panici jer ne znam što je najpametnije napraviti. mama se počela oporavljati, vraća joj se snaga, i sada će se sav taj teški trud i pužev napredak uništiti tim terapijama. ne znam...

jučer sam bila na ručku s frendom kojeg nisam fakat dugo vidjela, ni čula. tata mu je umro sad prošli Badnjak. imao je rak na prijelazu jednjaka u želudac. priča mi ovaj da mu se tata patio mjesecima i da je umro u strašnim mukama :cry: fakat mi nije trebala takva priča u ovom trenutku :(

da sam ne daj Bože ja bolesna, znam točno što bi napravila - ne bi išla na terapije. ali preuzeti odgovornost za tuđi život, ne mogu.
Draga moja, rak je opaka bolest, a za sada najbolje rezultate daju radio i kemo terapija. Naravno, one imaju puno nuspojava i mogu prouzročiti određena oštećenja.
Činjenica je da druge nema i ako se to ne radi, bolest će odgalopirati i adio Mare.
Osobno bih uvijek izabrala život i borbu i sve posljedice koje mi bolest i liječenje donese. Na čistu sam s tim jer sam prihvatila da je cijeli život sazdan od borbe i patnje. Kada to dvoje prestane, onda sa sigurnošću možemo tvrditi da smo mrtvi.

ivana gabrijel
06.03.2010., 18:11
umirem od straha
mama u ponedjeljak kreće na kemo..ajde ok, znam da nas čeka sranje, ali ajde..s tim se mislim možemo nositi...držim sama sebi fige

jučer gledam reportažu na tv-u i bude neka žena koja je imala rak grlića maternice...bila je na operaciji, a s vremenom su je poslai i na zračenje...
i kaže da joj je to bila velika greška što je pristala ići na zračenja :( zračenje joj je uništilo crijeva...

pa sam ja sada u totalnoj panici jer ne znam što je najpametnije napraviti. mama se počela oporavljati, vraća joj se snaga, i sada će se sav taj teški trud i pužev napredak uništiti tim terapijama. ne znam...

jučer sam bila na ručku s frendom kojeg nisam fakat dugo vidjela, ni čula. tata mu je umro sad prošli Badnjak. imao je rak na prijelazu jednjaka u želudac. priča mi ovaj da mu se tata patio mjesecima i da je umro u strašnim mukama :cry: fakat mi nije trebala takva priča u ovom trenutku :(

da sam ne daj Bože ja bolesna, znam točno što bi napravila - ne bi išla na terapije. ali preuzeti odgovornost za tuđi život, ne mogu.

Ingrein, znam kako Ti je, prošli smo taj strah od kemice, pa posljedica, al moja sveki je evo završila 4 ciklus i ima još dva do pauze, nakon kemica je počela jesti ko vuk, još joj nije otpala kosa, a toplo se nadam i da neće, jača je nego prije, odlučnija da pobijedi, ima pozitivniji stav jer ju ne boli kao prije. A metastaze su na jetri i na mjehuru, pa ne znam što bi rekla na metastaze koje su kod Tvoje mame. Ali ostani hrabra, i za sebe i za nju. To je jedino što možeš!!!

gljivek
06.03.2010., 20:00
pozdrav svima...kada najmanje mislis na nju bolest dode...imam ujaka ok 40 godina koji zivi u Italiji i dijagnosticiran mu je karcinom kože (ne znam strucne nazive ali mislim da cete shvatiti sto govorim)....isprva je imao ranicu koja nikako da zaraste na leđima, a kada ju je isao cistiti pronasli su zlocudne stanice u tkivu...
...on je do sada vec tri puta bio na operaciji na kojoj su mu otklanjali dijelove za koje se ustanovilo da su zahvaceni..trenutno je s 50 kopci po tijelu i rezove od leđa do koljena i svaki put ceka nalaze i nalazi budu pozitivni i tako u krug :(:(:(
..ima li itko iskustva s ovom strahotom...daleko je, ne mozemo do njega, ima dvije bebice i stvarno nam je tesko ne znamo kako bismo mu pomogli :(...bilo kakav savjet je dobrodosao...

Ivanicapeca
06.03.2010., 20:14
pozdrav svima...kada najmanje mislis na nju bolest dode...imam ujaka ok 40 godina koji zivi u Italiji i dijagnosticiran mu je karcinom kože (ne znam strucne nazive ali mislim da cete shvatiti sto govorim)....isprva je imao ranicu koja nikako da zaraste na leđima, a kada ju je isao cistiti pronasli su zlocudne stanice u tkivu...
...on je do sada vec tri puta bio na operaciji na kojoj su mu otklanjali dijelove za koje se ustanovilo da su zahvaceni..trenutno je s 50 kopci po tijelu i rezove od leđa do koljena i svaki put ceka nalaze i nalazi budu pozitivni i tako u krug :(:(:(
..ima li itko iskustva s ovom strahotom...daleko je, ne mozemo do njega, ima dvije bebice i stvarno nam je tesko ne znamo kako bismo mu pomogli :(...bilo kakav savjet je dobrodosao...

Kao prvo velika je razlika radi li se o karcinomu kože ili malignom melanomu, jer bitno mijenja na prognozi izlječivosti.
Maligni melanom je vrlo grda dijagnoza.

gljivek
06.03.2010., 20:24
on je toliko izbezumljen da mi nikako da dobijemo tocnu dijagnozu iz njegovih usta :( kada saznam konacno cu napisati pa cete mozda nesto i znati reci...

Saomai
06.03.2010., 21:32
pozdrav svima...kada najmanje mislis na nju bolest dode...imam ujaka ok 40 godina koji zivi u Italiji i dijagnosticiran mu je karcinom kože (ne znam strucne nazive ali mislim da cete shvatiti sto govorim)....isprva je imao ranicu koja nikako da zaraste na leđima, a kada ju je isao cistiti pronasli su zlocudne stanice u tkivu...
...on je do sada vec tri puta bio na operaciji na kojoj su mu otklanjali dijelove za koje se ustanovilo da su zahvaceni..trenutno je s 50 kopci po tijelu i rezove od leđa do koljena i svaki put ceka nalaze i nalazi budu pozitivni i tako u krug :(:(:(
..ima li itko iskustva s ovom strahotom...daleko je, ne mozemo do njega, ima dvije bebice i stvarno nam je tesko ne znamo kako bismo mu pomogli :(...bilo kakav savjet je dobrodosao...


Nažalost, ja sam imala iskustva s tom strahotom... Moj otac je nakon 5 godina mučne borbe izgubio bitku s malignim planocelularnim karcinomom kože... A sve je počelo s malenom ranicom koja nikako da zacijeli, kao sićušan ubod komarca, a završilo je sa osam operacija, zračenjem, nekoliko transplantacija tkiva, ali... :(
Kao što Ivanicapeca kaže, velika je razlika o kojoj se vrsti kožnog oboljenja radi. Nadam se da je kod tvog ujaka dijagnoza ipak blaža od melanoma...
Pokušajte biti optimistični, koliko god se nekad stvari činile crne, lakše je prebroditi dan uz pozitivnu misao... Držim palčeve!

Rania25
06.03.2010., 22:00
Pitanje za sve one koji su imali ovakav problem ili znaju nesto vise o ovome.

Naime drugarici mi je otkrivena cista na jajniku( da bi se poslije CT, CD ispostavilo da se radi o karcinomu koji je najvjerovatnije zahvatio i crijeva)
Ona je puna vode u stomaku , vec su joj jednom punktirali i izbacili 4l ali su rekli da ima jos dupolo toliko i da to ne nece nista dirati vec tek na operaciji.
Ono sto sam jos nacula slucajno od doktora jeste da nisu sigurno jel to i jetru zahvatilo.

ona ide na operaciju za 2 dana , a sve ovo se desilo u 7 dana, dakle nikakvih simptoma nije bilo do prije 7 dana kad se stomak poceo napuhao od vode i dok nisu poceli bolovi u ledjima i donjem djelu trbuha, sa slabom ili nikakvom stolicom i manjim obimom mokrenja nego uobicajeno.

Ono sto mene interesuje kakva su iskustva na forumu o ovoj temi i da li sam ovo stavila na pravi topic jer sve sto sam uspjela da procitam na netu prognoze i nisu bas najbolje, jer ipak nista se 100% nece znati dok oni to ne otvore i ne vide gdje je i sta je.

kako ide oporavak poslije operacije ? spominjali su i kemoterapiju, ?

molim vas da mi pomognete da shvatim ovo sve i da znam na koji najbolji nacin se moze pomoci

unaprijed hvala svima

gljivek
07.03.2010., 10:38
saomai zao mi je...jedino sto znamo je da se radi o nekom obliku melanoma...pokusat cemo detalje saznati...:( ne mogu zamisliti da ga nema :(

FIŽA
07.03.2010., 12:12
Pitanje za sve one koji su imali ovakav problem ili znaju nesto vise o ovome.

Naime drugarici mi je otkrivena cista na jajniku( da bi se poslije CT, CD ispostavilo da se radi o karcinomu koji je najvjerovatnije zahvatio i crijeva)
Ona je puna vode u stomaku , vec su joj jednom punktirali i izbacili 4l ali su rekli da ima jos dupolo toliko i da to ne nece nista dirati vec tek na operaciji.
Ono sto sam jos nacula slucajno od doktora jeste da nisu sigurno jel to i jetru zahvatilo.

ona ide na operaciju za 2 dana , a sve ovo se desilo u 7 dana, dakle nikakvih simptoma nije bilo do prije 7 dana kad se stomak poceo napuhao od vode i dok nisu poceli bolovi u ledjima i donjem djelu trbuha, sa slabom ili nikakvom stolicom i manjim obimom mokrenja nego uobicajeno.

Ono sto mene interesuje kakva su iskustva na forumu o ovoj temi i da li sam ovo stavila na pravi topic jer sve sto sam uspjela da procitam na netu prognoze i nisu bas najbolje, jer ipak nista se 100% nece znati dok oni to ne otvore i ne vide gdje je i sta je.

kako ide oporavak poslije operacije ? spominjali su i kemoterapiju, ?

molim vas da mi pomognete da shvatim ovo sve i da znam na koji najbolji nacin se moze pomoci

unaprijed hvala svima


Tek kad je otvore vidjet će se pravo stanje stvari. Također će napraviti PHD analizu da se vidi koji je stupanj i što je zahvaćeno, a izvadite će joj i ostatak vode. Obično tu vodu (ascites) generira jetra, pa je moguće da je zahvaćena i da je to dosta kasni stupanj. ova vrsta raka obično nema ranih simptoma.
Oporavak ovisi od osobe do osobe. Moja mama se relativno brzo oporavila, kroz tjedan-dva, pa vjerujem da će tvoja prijateljica i prije. Nakon cca mjesec dana slijedi kemoterapija, prvo tri ture, pa vađenje markera, pa još tri. Nakon toga ide second look operacija, da se eventualno izvadi što je još potrebno i što je zahvaćeno, a nije se moglo odmah.
Neka odmah počne uzimati nešto za imunitet, tipa Nativni propolis, Imunomax ili nešto slično. Imaš na linku udruge "Za novi dan" http://www.zanovidan.hr/udruga-za-novi-dan/ puno o samoj bolesti, lječenju preparatima, također i forum.
Što se tiče prognoza, isto ovisi o osobi. Mojoj mami davali su šest mjeseci, a ipak je poživjela dvije godine.
Što god te zanima slobodno pitaj.

Ivanicapeca
07.03.2010., 12:15
Pitanje za sve one koji su imali ovakav problem ili znaju nesto vise o ovome.

Naime drugarici mi je otkrivena cista na jajniku( da bi se poslije CT, CD ispostavilo da se radi o karcinomu koji je najvjerovatnije zahvatio i crijeva)
Ona je puna vode u stomaku , vec su joj jednom punktirali i izbacili 4l ali su rekli da ima jos dupolo toliko i da to ne nece nista dirati vec tek na operaciji.
Ono sto sam jos nacula slucajno od doktora jeste da nisu sigurno jel to i jetru zahvatilo.

ona ide na operaciju za 2 dana , a sve ovo se desilo u 7 dana, dakle nikakvih simptoma nije bilo do prije 7 dana kad se stomak poceo napuhao od vode i dok nisu poceli bolovi u ledjima i donjem djelu trbuha, sa slabom ili nikakvom stolicom i manjim obimom mokrenja nego uobicajeno.

Ono sto mene interesuje kakva su iskustva na forumu o ovoj temi i da li sam ovo stavila na pravi topic jer sve sto sam uspjela da procitam na netu prognoze i nisu bas najbolje, jer ipak nista se 100% nece znati dok oni to ne otvore i ne vide gdje je i sta je.

kako ide oporavak poslije operacije ? spominjali su i kemoterapiju, ?

molim vas da mi pomognete da shvatim ovo sve i da znam na koji najbolji nacin se moze pomoci

unaprijed hvala svima

A joj, stvarno grdo zvuči. :(
Taj prokleti ca jajnika je vrlo podmukao i ne rijetko ne radi nikakve probleme dok bolest ne odgalopira, pa ga se najčešće i otkrije u već debelo odmakloj fazi.
Ovak, ovo što si ti napisala, iskreno, čini mi se da je to kod nje već dobrano uzelo zamah. Sigurno je čeka kemo. Trebat će jaku potporu svoje okoline. Nikako je nemojte žaliti već joj pružite što pozitivniju vibru i ozračje. Pred njom je velika i teška borba.
Klikni na moj potpis ispod posta i logiraj se na forum gdje imaš cijeli jedan topic posvećen ovoj bolesti.

Ivanicapeca
07.03.2010., 12:21
saomai zao mi je...jedino sto znamo je da se radi o nekom obliku melanoma...pokusat cemo detalje saznati...:( ne mogu zamisliti da ga nema :(

A joj, žao mi je :(
Na žalost, maligni melanom spada u kategoriju bolesti s kojom se liječenjem pokušava maksimalno produljiti život i poboljšati njegova kvaliteta.
Za sada medicina nema odgovor koji nudi izlječenje.

Nemoj razmišljati o njegovom odlasku, jer svi smo mi prolazni. To nema smisla i kontraproduktivno je u smislu što ćete s tim teretom na duši ne dovoljno kvalitetno provesti vrijeme koje još s njim imate. Iskoristite svaki dobar dan i budite što više s njim u pozitivnom ozračju. Na kraju kad se zbrajaju punti svakog proživljenog životnog vijeka, puno važnija je kvaliteta, a ne koliko je život trajao. Što vrijedi umrijeti u 110.oj i biti ne voljen.

gljivek
07.03.2010., 12:54
:( A voljela bih da smo s njim, ali je daleko za putovati stalno ....hvala u svakom slucaju na info..ako sto saznam napisat cu jos.

Rania25
07.03.2010., 16:42
Tek kad je otvore vidjet će se pravo stanje stvari. Također će napraviti PHD analizu da se vidi koji je stupanj i što je zahvaćeno, a izvadite će joj i ostatak vode. Obično tu vodu (ascites) generira jetra, pa je moguće da je zahvaćena i da je to dosta kasni stupanj. ova vrsta raka obično nema ranih simptoma.
Oporavak ovisi od osobe do osobe. Moja mama se relativno brzo oporavila, kroz tjedan-dva, pa vjerujem da će tvoja prijateljica i prije. Nakon cca mjesec dana slijedi kemoterapija, prvo tri ture, pa vađenje markera, pa još tri. Nakon toga ide second look operacija, da se eventualno izvadi što je još potrebno i što je zahvaćeno, a nije se moglo odmah.
Neka odmah počne uzimati nešto za imunitet, tipa Nativni propolis, Imunomax ili nešto slično. Imaš na linku udruge "Za novi dan" http://www.zanovidan.hr/udruga-za-novi-dan/ puno o samoj bolesti, lječenju preparatima, također i forum.
Što se tiče prognoza, isto ovisi o osobi. Mojoj mami davali su šest mjeseci, a ipak je poživjela dvije godine.
Što god te zanima slobodno pitaj.


Ma cura je borac a ima i neizmjerno veliku podrsku svih, nisam napisala koliko godina ima (30) , pa se nekako i nadam da ce se njen organizam izboriti.

Losa vjest je ta da je sada dobila i temperaturu a znam da ni jedan doktor na svijetu je ne bi operisao pod temp. , pa tako da se sad cini sve da ta temp. spadne ( dobila je i antibiotike ali temp i dalje ne spada) nadam se da ce se to uspjeti sanirati do utorka kada je najavljena operacija.

Jedina stvar koja je ovdje najzalosnija sto je ovo doslo iznenada ( ne znam kakva je situacija u HR obzirom da sam iz Bosne ovdje ginekolog rijetko ili nikako ne gleda UZ jajnika sve se svodi na papa test) a svi pricaju koliko je prevencija bitna.

Jos jednom hvala na informacijama

mimozaaa
08.03.2010., 08:52
Ja imam pitanje za sve koji znaju o ovoj bolesti. Radi se o tome da mi dolaze u goste majka i sin na 2 tjedna. Majka ima rak na dojci sa metastazom na cjeloj kraljeznici vec dugo vremena. Znam da je imala zracenja, rak na dojci nisu htjeli operirati jer ima metastaze. Ona ima bolove, tesko se saginje, tesko namjesti za spavati ali ipak funkcionise, hoda i pomalo radi po kuci. Pije terapiju, presla je na vegetarijansku ishranu i to iskljucivo bio proizvodi.
Sad nekim spletom okolnosti oni dolaze meni u Njemacku a ja sam zabrinuta za nju i jeno zdravlje jer ovdje nema zdravstveno.
Zamolila sam njenu kcerku da joj uplati zdravstveno jer se bojim da joj ne bude lose i sta onda da radim? Ovdje je svaka intervenicija uzasno skupa ako nisi zdravstveno pokriven.
Teska srca sam napisala pismo kcerki jer se bojim da me pogresno ne svati. Nisam u mogucnosti placati troskove lijecenja jer i sama ovdje zivim par godina te se nisam jos ni skucila.
Neznam da li se moze u HR uplatiti zdrvstveno za inostranstvo i da li ce prihvatiti uplatu s obzirom da je vec duze vrijeme rodjaka bolesna?
Dolaze avionom pa neznam da li preko aviokompanije moze da se uplati zdravstveno?
Zelim da ih ugostim, zelim da joj pruzim da uziva kod mene ali me strah sta ako joj bude lose?
Nisam mogla odbiti pitanje da li mogu kod mene biti ta 2 tjedna? Pristala sam ali sam nakon par dana od njene kcerke trazila da joj uplati zdravstveno.
Kci je organizirala ovo putovanje ali nije trebalo ici ovim tokom jer su trebali ici kod nje preko okeana. Zbog nekih problema sa kartama ostalo je da imaju karte samo do Njemakce i natrag, tako bit ce kod mene.
Mozda netko od vas zna odgovore na moja pitanja vezano za zdravstvo? Svaki savjet je dobrodosao?
Unaprijed hvala svima.

gljivek
08.03.2010., 16:16
zna li itko meni ovo reci na engleskom ako ne bar na hrvatskom...
prva dijagnoza je bila "nevo di spitz atipico"..definiran kao maligni jer je metastazirao...onda mu je rađena neka pretraga s kontrastom gdje su vidjeli da se proširilo na dva linfonoda...histološki nalaz iza prve operacije pokazuje da je na 35 mjesta uzorka metastaziralo dalje...tokom toga je nekoliko puta radjena operacija na zahvaćenim mjestima..
..cekamo zadnji nalaz ...
..je li itko zna o cemu pricam da mi objasni kao djetetu o cemu se radi...

Saomai
08.03.2010., 17:04
zna li itko meni ovo reci na engleskom ako ne bar na hrvatskom...
prva dijagnoza je bila "nevo di spitz atipico"..definiran kao maligni jer je metastazirao...onda mu je rađena neka pretraga s kontrastom gdje su vidjeli da se proširilo na dva linfonoda...histološki nalaz iza prve operacije pokazuje da je na 35 mjesta uzorka metastaziralo dalje...tokom toga je nekoliko puta radjena operacija na zahvaćenim mjestima..
..cekamo zadnji nalaz ...
..je li itko zna o cemu pricam da mi objasni kao djetetu o cemu se radi...

Inače Spitz Nevus nije melanom nego benigna lezija koja zahvaća epidermu i dermu. Često se brkala s melanomom pa je dobila neslavni prijevod "benigni mladenački melanom" ili "Spitzov melanom".
Ali nažalost atipični Spitz je vrlo sličan melanomu pa se nekad i teško razlikuju. Može biti maligni i metastazirajući. Što naravno nije dobro. Osim toga teško je predvidjeti njegovo ponašanje.

Voljela bih da ti mogu više pomoći, ali to je sve što znam. Nisam doktor, imam samo tu nesreću da sam bila prisiljena proučavati kožne karcinome i ostale kožne tvorevine :(

Moj savjet ti je da malo prosurfaš po netu i pokušaš pronaći ono što te zanima, pretpostavljam da je to, između ostalog, i sve o šansama izlječenja i sl. (na engleskom ćeš pronaći pod Spitz Nevus atypical).
Možda čak i da odeš s tim nalazom kod nekog našeg doktora i probaš pitati mišljenje...
Ne znam, nisam pametna...
U svakom slučaju, glavu gore!

Klinka_
09.03.2010., 22:34
E dragi moji,
Upisah ja fakultet, u velikom gradu. I tako, posto su moji u losoj novcanoj situaciji preselim se ja kod tetke. Ogroman stan, moja soba...i pocinje studentski zivot. Ali nije sve tako bajno, tetka boluje od raka vec 5 godina :( Fakat, ona mi je kao druga mama. Znate kako pogada onaj osjecaj kad ode na terapiju (koju prima svaki tjedan), opadanje kose, povracanje, lose raspolozenje... Nije lako!! :( Slama srce na samu pomisao, i vidjeti svaki dan hitna kola pred zgradom. Nalazi su OK,bar za sada. Ali terapije ubiseeee....

Bolest ne bira!!!

Ingrein
10.03.2010., 12:38
@Klinka
kakav je apetit tvojoj teti?

eto, moja majka je ovaj tjedan krenula na kemo..
jučer je počela osjećati laganu mučninu, slabost, kaže da se osjeća ko da je pijana..
ujutro joj je malo bolje. valjda se organizam malo uspije oporaviti od tih otrova...

danas me baš razveselila :D
otvara frižider i pita da kakvo sam to govno kupila??
'koje govno? misliš na rikulu?'
'da.'
'pa mama to je zdravo, moraš jesti zelenjavu..'
'neću ja jesti to smrdljivo govno!'
ja ostala ono :confused:
'pa ali..' i sad ja krenem kenjat sa svojim novim spoznajama o zdravoj ishrani..
kaže ona meni: 'joj daj šuti! zlo mi je i od same tvoje priče!' :rofl: :rofl:

jadnici joj je tolko loše da joj je pun k svega

srebrna
10.03.2010., 16:42
Gde je Ruzica44? Trebala je krajem februara da ide na kontrolu za supruga i od tada je nema... Daj boze da je sve u redu i da nam se uskoro javi... :s
Pozdrav svim borcima

qwilly1234
10.03.2010., 16:55
Prodajem Tarcevu 150g 28 tableta,rok valjanosti 2011 u pola cjene
mirko27@net.hr

elpidika
10.03.2010., 19:22
A joj draga, baš mi je žao:( Svaki put kad pomislim za nekog s foruma kako netko dobiva bitku, ko grom iz vedra neba osvane ovakav post...više neću razmišljati, uopće.

zbog toga sam ja prestala čitati ovaj podforum tj. topic
nisam se mogla snositi sa činjenicom da svako malo netko izgubi bitku
jednostavno preteško sam ovo podnjela

Klinka_
10.03.2010., 21:30
Ingrein: Ma joooj, ne znam sta bih ti rekla. Kad primi terapiju ne moze nista da jede, samo neka juhica. Mada se ja trudim nesto joj skuhati, sto se njoj jede taj dan.. Ona bi jela sve kao prije, al' bude joj zlo od mirisa hrane.
Ali se bash vidi da je izgubila mnogo na tjelesnoj tezini, a vise nema snage. Cak ne moze doci iz dnevnog boravka do kuhunje da se ne umori (samo par koraka).

Majka ti pije nesto dodatno? Protiv mucnina?

ruzica44
11.03.2010., 07:37
Gde je Ruzica44? Trebala je krajem februara da ide na kontrolu za supruga i od tada je nema... Daj boze da je sve u redu i da nam se uskoro javi... :s
Pozdrav svim borcima

Hej, evo me!
Suprug je bio u bolnici prošli mjesec na pretragama. Radili su mu CT mozga, CT pluća i abdomena. Nalaz kaže da ne nalaze znakova recidiva bolesti. Nadalje, napokon je upućen na scintigrafiju skeleta, na kojem nalazu se vidi nešto pojačno nakupljanje aktivnosti u lijevom ramenu i oba rebra..te oslabljeno nakupljanje radiofarmaka u gornjem dijelu kralježnice što je posljedica iradijacije. Što znači posljedica iradijacije???.Svašta mislim o svemu.
Potom smo obavili rtg lijevog ramena i rebara, a prema nalazu se ne može isključiti formiranje osteolitičkih žarišta.. I dalje magla! Sada je upućen na denztometriju, pretraga za procjenu gustoće kostiju..Trebali smo ići jučer, ali zbog snijega smo morali odgoditi, pa idemo 22. ovoga mjeseca. Ne znam što bi to denzitometrija trebala značajno pokazati, jer se taj nalaz radi kod osteroporoze..
Bojim se da su to metastaze, i bojim se da toga: što ako ga više ne budu htjeli liječiti, jer možda smatraju da je dobio sve što je trebao i da mu više ne mogu pomoći i da više ne žele ulagati novce za skupe lijekove u njega, jer možda misle da mu se ionako ne može više ništa učiniti..jer zašto me onda vozaju, ako misle drugačije..jer ja nisma luda, i mogu pretpostaviti što nalazi govori, iako to nastoje zabašuriti,,i..to nije fer!

Ingrein
11.03.2010., 08:10
Ma joooj, ne znam sta bih ti rekla. Kad primi terapiju ne moze nista da jede, samo neka juhica. Mada se ja trudim nesto joj skuhati, sto se njoj jede taj dan.. Ona bi jela sve kao prije, al' bude joj zlo od mirisa hrane.
Ali se bash vidi da je izgubila mnogo na tjelesnoj tezini, a vise nema snage. Cak ne moze doci iz dnevnog boravka do kuhunje da se ne umori (samo par koraka).

a joj :grli:
tako je i mojoj mami. od samog mirisa hrane joj bude zlo.
jel se tvojoj teti vrati apetit kad završi sa ciklusom?

Majka ti pije nesto dodatno? Protiv mucnina?

ne :ne zna:
rekla sam joj da traži da joj daju nešto protiv mučnine, no ona kaže da ima daju već lijekove protiv mučnine tamo :ne zna:

razmišljam danas ići raspitati se u apoteku za nešto na biljnoj bazi..

ruzica44
11.03.2010., 09:06
a joj :grli:
tako je i mojoj mami. od samog mirisa hrane joj bude zlo.
jel se tvojoj teti vrati apetit kad završi sa ciklusom?



ne :ne zna:
rekla sam joj da traži da joj daju nešto protiv mučnine, no ona kaže da ima daju već lijekove protiv mučnine tamo :ne zna:

razmišljam danas ići raspitati se u apoteku za nešto na biljnoj bazi..

Jeste li probali Zofran? Mome suprugu je on bio najbolji protiv mučnine.

Ingrein
11.03.2010., 14:06
Jeste li probali Zofran? Mome suprugu je on bio najbolji protiv mučnine.

ništa ne uzima protiv mučnine :ne zna:
kaže da joj na terapiji daju te lijekove pa je mene malo strah na svoju ruku joj davat nešto :ne zna:

Etnna99
11.03.2010., 18:16
umirem od straha
mama u ponedjeljak kreće na kemo..ajde ok, znam da nas čeka sranje, ali ajde..s tim se mislim možemo nositi...držim sama sebi fige

jučer gledam reportažu na tv-u i bude neka žena koja je imala rak grlića maternice...bila je na operaciji, a s vremenom su je poslai i na zračenje...
i kaže da joj je to bila velika greška što je pristala ići na zračenja :( zračenje joj je uništilo crijeva...

pa sam ja sada u totalnoj panici jer ne znam što je najpametnije napraviti. mama se počela oporavljati, vraća joj se snaga, i sada će se sav taj teški trud i pužev napredak uništiti tim terapijama. ne znam...

jučer sam bila na ručku s frendom kojeg nisam fakat dugo vidjela, ni čula. tata mu je umro sad prošli Badnjak. imao je rak na prijelazu jednjaka u želudac. priča mi ovaj da mu se tata patio mjesecima i da je umro u strašnim mukama :cry: fakat mi nije trebala takva priča u ovom trenutku :(

da sam ne daj Bože ja bolesna, znam točno što bi napravila - ne bi išla na terapije. ali preuzeti odgovornost za tuđi život, ne mogu.


Mom tati je dijagnosticiran rak debelog crijeva sa metastazama na plucima, jetri i na mozgu. Išao je na zračenja zbog metastaza na mozgu i smanjile su se više od 50% za 3x što je otišao.
Nakon toga je krenuo sa kemoterapijama. Prve 2-3 primljenje su ga toliko 'umorile' da nije mogao ustati iz kreveta, ali poslije tih prvih nekoliko se odlično osjeća, ne biste rekli da je čovjek bolestan. Kosa mu je opala, ali to je samo pokazatelj da lijek djeluje. Pluća i jetra su sada potpuno čiste, rak se povukao što smo mi i proslavili u krugu porodice. Takve stvari se moraju slaviti, ako vam je doktor prije pa mjeseci rekao da su mom ocu odbrojani dani.

Ne slušaj nikakve priče, ne čitaj ništa po ovom ludom internetu, svako svašta piše, ni te emisije ne gledaj o pacijentima, svaki čovjek je drugačiji, slušaj doktora i imaj nadu da će sve biti uredu. To je jedino što će ti pomoći.
I ne razmišljaj crno kakve god priče u vezi kemoterapija i zračenja čuješ, ko god se izliječio, izliječio se upravo od kemoterapija i zračenja, od čega će drugo?
Svaki će doktor propisati ono što je najbolje za pacijent, tako i za tvoju majku. Bitno je da ne pustiš bolest da napreduje, vjeruj mi, ja sam jedva čekala da tata krene sa kemoterapijama, jer je bilo dosta komplikacija.

I eto, opet zaplakah..
Poljubac svima i budite jaki.

Etnna99
11.03.2010., 18:20
a joj :grli:
tako je i mojoj mami. od samog mirisa hrane joj bude zlo.
jel se tvojoj teti vrati apetit kad završi sa ciklusom?



ne :ne zna:
rekla sam joj da traži da joj daju nešto protiv mučnine, no ona kaže da ima daju već lijekove protiv mučnine tamo :ne zna:

razmišljam danas ići raspitati se u apoteku za nešto na biljnoj bazi..


Mislim da bi prvo trebala pitati doktora koji vodi tvoju mamu kroz liječenje.
Moj tata isto koristi Zofran, koji mu je doktor preporučio i stvarno mu pomaže. :)

isazg
11.03.2010., 20:04
Moja je mama prije 7 godina u svojoj 60-oj godini operirala tumor dojke. Odstranili su joj tri žlijezde ispod pazuha.
Nakon operacije slijedila je kemoterapija i zračenje.
Redovito odlazi na kontrole. Nalazi su uredni.
Od operacije ostao je saamo maleni ožiljak na desnoj dojci i desna ruka koja je znatno deblja od lijeve.
Povremeno odlazi na limfnu drenažu desne ruke.
Smatramo da je izliječena.

biljaa
11.03.2010., 20:42
5-mrvice,kako ti je majka?

Ruzice drzim fige i nadam se da ce se nakraju ispostaviti da je sve ok. i da nisu metastaze.

Pozdrav za sve i drziv vam fige da vi uspete u ovoj borbi kad moj tata nije.

Klinka_
11.03.2010., 22:09
Ingrein:
Pa mogu ti reci da teta bolje jede, mada to vise nije to. :(( A probaj s nekim tabletama,i moja je teta pila neke ispocetka. Al' sad joj je potpuno drugacija terapija koja ne izaziva velike mucnine. Ona pije samo za srce, i onaj dodatak ( krvna slika bude bolja) "Noni".

Budite jaki! <3

tindlbel
12.03.2010., 08:27
moja je majka protiv mučnine uzimala reglan,za imunitet nativni propolis od hedere i megostat sirup i krvna slika je uvijek bila odlična čak do samog kraja...

još je protiv mučnine dobro popiti nekoliko gutljaja coca cole,znam zvuči čudno ali eto pomagalo je..

chiquita
12.03.2010., 09:48
dragi moji...evo i mene k vama. :cry:

tu i tamo sam znala naluknuti s k vama da vidim kako ste i kako se svi držite i bodrite...no nikad dosad nisam htjela napisati riječ...možete i sami pretpostaviti zašto...nos sad

sad eto moram.

radi se o mami, danas je dobila nalaz pa lijepo molim da mi kažete što me očekuje tj. nju, i postoji li kakav tračak nade.

prije dva tjedna izvađen bubreg i danas stigao nalaz. nalaz nemam pred sobom nego pišem ono što mi je uspjela reći preko telefona, uzmite u obziro da nisam uspjela sve pohvatati ali ono što jesam je: carcinom renis 3, sarkomatoidni, ne nalaze se rezidualna područja (što bi to moglo značiti), oznake su TT3, AB, NO, MX.
da li to znači da se radi o stadiju 3.? ovaj MX je valjda oznaka metastaza - što označava taj x?sarkomatoidni znači da je zloćudni jel?

hvala na pomoći. užasno mi je teško.
užasno.

Saomai
12.03.2010., 10:26
dragi moji...evo i mene k vama. :cry:

tu i tamo sam znala naluknuti s k vama da vidim kako ste i kako se svi držite i bodrite...no nikad dosad nisam htjela napisati riječ...možete i sami pretpostaviti zašto...nos sad

sad eto moram.

radi se o mami, danas je dobila nalaz pa lijepo molim da mi kažete što me očekuje tj. nju, i postoji li kakav tračak nade.

prije dva tjedna izvađen bubreg i danas stigao nalaz. nalaz nemam pred sobom nego pišem ono što mi je uspjela reći preko telefona, uzmite u obziro da nisam uspjela sve pohvatati ali ono što jesam je: carcinom renis 3, sarkomatoidni, ne nalaze se rezidualna područja (što bi to moglo značiti), oznake su TT3, AB, NO, MX.
da li to znači da se radi o stadiju 3.? ovaj MX je valjda oznaka metastaza - što označava taj x?sarkomatoidni znači da je zloćudni jel?

hvala na pomoći. užasno mi je teško.
užasno.

Chiquita, klikni na link (http://www. medicina.hr/clanci/karcinom_bubreznih_stanica.htm)
Naći ćeš dosta odgovora na pitanja koja si postavila.

chiquita
12.03.2010., 10:29
ne znam na koji link me šalješ...

uspjela sam saznati da N0 znači da nema tumorskih stanica u limfnim čvorovima, MX znači da se ne može definirati jesu li stanice metastazirale a T3 bi valjda bio stadij 3 ili tako nešto. makar mi se to onda ne podudara sa NO oznakom.
jedino još nisam skužial ovaj AB što bi to trebalo značiti.

Saomai
12.03.2010., 11:58
ne znam na koji link me šalješ...

uspjela sam saznati da N0 znači da nema tumorskih stanica u limfnim čvorovima, MX znači da se ne može definirati jesu li stanice metastazirale a T3 bi valjda bio stadij 3 ili tako nešto. makar mi se to onda ne podudara sa NO oznakom.
jedino još nisam skužial ovaj AB što bi to trebalo značiti.

Vjerojatno mi nije uspjelo pravilno postavljanje linka.
Evo ti onda ovako: http://www.medicina.hr/clanci/karcinom_bubreznih_stanica.htm
Članak je dosta detaljan pa ti možda pomogne.

chiquita
12.03.2010., 13:40
hvala ti.
ovaj link koji si mi dao je valjda prvi koji sam izguglala i pročitala.


recite mi molim vas drugu stvar - gdje se sad ona mora javiti onkologu? kojem, gdje?
ima li razlike od onkologa do onkologa?
zasad sam dobila informacije da može otić i u vinogradsku, institut za tumore, rebro.što vi preporučujete?

Saomai
12.03.2010., 13:47
hvala ti.
ovaj link koji si mi dao...

dala :D

recite mi molim vas drugu stvar - gdje se sad ona mora javiti onkologu? kojem, gdje?
ima li razlike od onkologa do onkologa?
zasad sam dobila informacije da može otić i u vinogradsku, institut za tumore, rebro.što vi preporučujete?

Na žalost, ne bih se usudila s preporukama jer ne poznajem dovoljno tu vrstu karcinoma.
Nadam se da će se javiti netko drugi tko može detaljnije pomoći.
Samo hrabro i sretno.

tadja
15.03.2010., 08:02
Kao prvo pozdrav svima !

Draga Sneky 1, pročitala sam tvoj post u kojem navodiš da boluješ od krvožilnog tumora. Moram ti reći da sam potpuno oduševljena tvojom hrabrošću, voljom i borbom za životom.....samo tako i nikada se ne predaj... Isto tak se nadam da je operacija koju si spominjala da ideš u veljači uspjela.

Mom tati su prije 15 dana isto na rebru kod Prof. Vukića rekli da sumnjaju na krvožilni tumor, ali se još mora vidjeti , čeka ga angeografija pa će moći nešto konkretnije reći! Nie ništa veliko, nego neka vrsta anomalije, tj. žile su mi zadebljane na desnoj strani. On dosta dobro fukcionira, ponekad ima glavobolje i ponekad mu se zna dogoditi da dok govori ispusti slovo, a i desno oko mu zna treperiti. Jao sam uplašena i bojim se da nešto ne pođe po zlu.....kažu da ga za sada nebi operirali nego bi isto pokušali sa tim što spominješ GAMA KNIFE. Ti si rekla da tebi nisumogli sa tom metodom....
toliko od mene za sada, javi se da znamo kako si!

veliki pozdrav i šaljem ti puse za što prije ozdravljenje i rješavanje "gada" kako ga nazivaš :)

Ingrein
15.03.2010., 10:39
Mom tati je dijagnosticiran rak debelog crijeva sa metastazama na plucima, jetri i na mozgu. Išao je na zračenja zbog metastaza na mozgu i smanjile su se više od 50% za 3x što je otišao.
Nakon toga je krenuo sa kemoterapijama. Prve 2-3 primljenje su ga toliko 'umorile' da nije mogao ustati iz kreveta, ali poslije tih prvih nekoliko se odlično osjeća, ne biste rekli da je čovjek bolestan. Kosa mu je opala, ali to je samo pokazatelj da lijek djeluje. Pluća i jetra su sada potpuno čiste, rak se povukao što smo mi i proslavili u krugu porodice. Takve stvari se moraju slaviti, ako vam je doktor prije pa mjeseci rekao da su mom ocu odbrojani dani.

Ne slušaj nikakve priče, ne čitaj ništa po ovom ludom internetu, svako svašta piše, ni te emisije ne gledaj o pacijentima, svaki čovjek je drugačiji, slušaj doktora i imaj nadu da će sve biti uredu. To je jedino što će ti pomoći.
I ne razmišljaj crno kakve god priče u vezi kemoterapija i zračenja čuješ, ko god se izliječio, izliječio se upravo od kemoterapija i zračenja, od čega će drugo?
Svaki će doktor propisati ono što je najbolje za pacijent, tako i za tvoju majku. Bitno je da ne pustiš bolest da napreduje, vjeruj mi, ja sam jedva čekala da tata krene sa kemoterapijama, jer je bilo dosta komplikacija.

I eto, opet zaplakah..
Poljubac svima i budite jaki.

Etnna hvala na fenomenalnom postu :grli:

prvi ciklus kemoterapije je završio. relativno ok hvala Bogu. jedan dan joj je bilo jako mučno, ali doktor joj je pojačao dozu lijeka protiv mučnine i odmah se osjećala puno bolje.

apetit joj je znatno oslabio, a i stvorile su joj se ranice u usnoj šupljini koje ispire kaduljom i kaže da joj je malo lakše od toga. ali ipak jede kolko može. voće joj i dalje paše i to mi se čini super stvar. bolje išta nego ništa..

rekla mi je neki dan da prvi put nakon operacije može leći na bok i da osjeća da ju manje pecka to nešto u trbuhu. dakle, ipak neki pozitivan pomak :)


dragi moji...evo i mene k vama. :cry:

tu i tamo sam znala naluknuti s k vama da vidim kako ste i kako se svi držite i bodrite...no nikad dosad nisam htjela napisati riječ...možete i sami pretpostaviti zašto...nos sad

sad eto moram.



teško je da :(
drži se :grli:

Ingrein
16.03.2010., 08:12
što koristiti kod oralnog mukozitisa, odnosno kod upale usne šupljine kao nuspojave kemoterapije?
što vam se pokazalo učinkovitim?

Ivanicapeca
16.03.2010., 09:50
što koristiti kod oralnog mukozitisa, odnosno kod upale usne šupljine kao nuspojave kemoterapije?
što vam se pokazalo učinkovitim?

Betadine otopina za ispiranje ustiju.

Ingrein
16.03.2010., 10:47
Ivanice hvala!

Ivanicapeca
16.03.2010., 12:04
Ivanice hvala!

Ništa hvala, na tome se ne zahvaljuje.
Upozoravam da je malo bljak okusa.

Ingrein
16.03.2010., 18:22
Betadine otopina za ispiranje ustiju.

uzela sam Betadine u ljekarni..
piše u kontraindikacijama: prije i poslije radioterapije :confused:
kolko je to prije i poslije? :confused:
mama u ponedjeljak ide na zračenje..

Ingrein
16.03.2010., 18:24
čovječe, trebalo bi napisati kratke instrukcije za ljude koji se suočavaju s ovakvom boleštinom :D

miss_marple
16.03.2010., 19:35
uzela sam Betadine u ljekarni..
piše u kontraindikacijama: prije i poslije radioterapije :confused:
kolko je to prije i poslije? :confused:
mama u ponedjeljak ide na zračenje..

Hmm...u mojim uputama iz 2003. piše pod kontraindikacije samo preosjetljivost na jod. Očito je došlo do nekakvih promjena. :ne zna:

Ingrein
16.03.2010., 20:00
Hmm...u mojim uputama iz 2003. piše pod kontraindikacije samo preosjetljivost na jod. Očito je došlo do nekakvih promjena. :ne zna:

sad sam išla još jednom provjeriti..
piše da je zadnji datum revizije upute siječanj 2005.

no dobro...najbitnije je da je mami malo lakše. za dan, dva korištenja Betadinea nećemo propast. sutra idem po recepte kod doktorice, a kolko sam skužila, ona je pripremila recept za Rojazol..

mac09
16.03.2010., 20:07
Trebam Vašu pomoć....rodici je dijagnosticiran uznapredovali karcinom pluća (metastazirao na jetru)...ona ne želi previše o tome govoriti i brinuti nas, ali ja bih volio znati koliko još vremena imamo...operativni zahvat je isključen i ona sljedeći tjedan kreće na kemoterapiju. Zaista nemam ideju radi li se o mjesecima, danima ili godinama koje preostaju?

miss_marple
16.03.2010., 21:07
sutra idem po recepte kod doktorice, a kolko sam skužila, ona je pripremila recept za Rojazol..

Rojazol je i mom tati bio redovit prijatelj. Više sam i zaboravila koliko je bogata bila naša kućna ljekarna.

Trebam Vašu pomoć....rodici je dijagnosticiran uznapredovali karcinom pluća (metastazirao na jetru)...ona ne želi previše o tome govoriti i brinuti nas, ali ja bih volio znati koliko još vremena imamo...operativni zahvat je isključen i ona sljedeći tjedan kreće na kemoterapiju. Zaista nemam ideju radi li se o mjesecima, danima ili godinama koje preostaju?

Dobro nije, dapače jako loše zvuči, a za išta drugo reći premalo je informacija, a i sve je indivudualno. To famozno 'vrijeme' često ne znači previše.
Je li itko osim nje razgovarao s liječnicima, netko od najuže obitelji, tko zna ili može reći nešto više?

Venerdi
16.03.2010., 22:18
Pozdrav svima.. Nekako sam i ja odlučila pridružiti vam se i podijeliti s vama nadu i želju za ozdravljenjem., čestitati vam na hrabrosti i susretljivosti..
Moj tata je već više od mjesec dana u bolnici (prije 7 godina je imao operaciju na srcu) nakon što ga je zadesila upala pluća. Situacija je teška, čeka transplantaciju srca, svjesni rizika, u isto vrijeme bojimo se za njegov život koji se u ovakvom stanju ne može dugo održati, ali ipak nadamo se.. nadamo se čudu..
Ne znam da li netko ima sličnih iskustava, ako ima voljela bih saznati kako je sve prošlo?
Trudim se vjerovati da će sve biti dobro, al svejedno je strah jači, kad zazvoni telefon, kad legnem spavati, kad se ujutro probudim.. bojim se kakvu ću vijest čuti..

Ivanicapeca
17.03.2010., 08:03
Trebam Vašu pomoć....rodici je dijagnosticiran uznapredovali karcinom pluća (metastazirao na jetru)...ona ne želi previše o tome govoriti i brinuti nas, ali ja bih volio znati koliko još vremena imamo...operativni zahvat je isključen i ona sljedeći tjedan kreće na kemoterapiju. Zaista nemam ideju radi li se o mjesecima, danima ili godinama koje preostaju?

Na žalost s tako uznapredovalim karcinomom pluća uglavnom ne daju dobre i dugoročne prognoze.

Neovisno o tome, treba znati da je svaki čovjek individua. Rade se istraživanja koja će utjecati na skroz drugi pristup liječenja raka. Svaki čovjek će primiti svoj individualni lijek.
Nemojte razmišljati o njenom odlasku, već o činjenici da je ona tu, još uvijek, i iskoristite to vrijeme s njom. Tako bi svi trebali živjeti, bez obzira na to bili zdravi ili bolesni. Jednostavno smo krhka i prolazna bića. Jedan tren smo tu, a već drugi nas više ne mora biti. Razmišljanje o tome kako će uskoro kroz neko vrijeme netko umrijeti jednostavno preusmjerava fokus u potpunosti na tu tjeskobnu tmurnu činjenicu, umjesto da razmišljate o kvaliteti života na koju možete uvelike utjecati.

ruzica44
19.03.2010., 10:10
Jednostavno smo krhka i prolazna bića. Jedan tren smo tu, a već drugi nas više ne mora biti. Razmišljanje o tome kako će uskoro kroz neko vrijeme netko umrijeti jednostavno preusmjerava fokus u potpunosti na tu tjeskobnu tmurnu činjenicu, umjesto da razmišljate o kvaliteti života na koju možete uvelike utjecati.




:top:

Sneky1
20.03.2010., 09:34
Evo javljam vam se..ne baš povoljnim vijestima..
Kao što sam vam već pisala,bila sam 23.02. u inozemnoj klinici na dogovoru za moj operativni zahvat...medjutim opet je zapelo...
U toj klinici nije moguće..predložena mi je druga inozemna klinika(u švicarskoj),a izvršit ce je isti prof. gdje sam bila na pregledu.
E sad,opet me muči to čekanje...
Čekam da mi se pismeno pošalje razlog nemogućnosti liječenja u toj klinici kako bih mogla uputiti zahtjev na hzzo i imati opravdan razlog za upućivanje novog zahtjeva za promjenu inozemne klinike..
Potpuno sam nemoćna da bilo što ubrzam u tom postupku. Osim što me deprimira ova sveukupna moja situacija,muku mučim svakodnevno sa bolešću i sama sebe tješim da će uskoro kraj ovim teškim danima.Šaljem vam pozdrave i držim vama svima palčeve koji se borite sa bolešću...:grli:

Sneky1
20.03.2010., 10:05
Kao prvo pozdrav svima !

Draga Sneky 1, pročitala sam tvoj post u kojem navodiš da boluješ od krvožilnog tumora. Moram ti reći da sam potpuno oduševljena tvojom hrabrošću, voljom i borbom za životom.....samo tako i nikada se ne predaj... Isto tak se nadam da je operacija koju si spominjala da ideš u veljači uspjela.

Mom tati su prije 15 dana isto na rebru kod Prof. Vukića rekli da sumnjaju na krvožilni tumor, ali se još mora vidjeti , čeka ga angeografija pa će moći nešto konkretnije reći! Nie ništa veliko, nego neka vrsta anomalije, tj. žile su mi zadebljane na desnoj strani. On dosta dobro fukcionira, ponekad ima glavobolje i ponekad mu se zna dogoditi da dok govori ispusti slovo, a i desno oko mu zna treperiti. Jao sam uplašena i bojim se da nešto ne pođe po zlu.....kažu da ga za sada nebi operirali nego bi isto pokušali sa tim što spominješ GAMA KNIFE. Ti si rekla da tebi nisumogli sa tom metodom....
toliko od mene za sada, javi se da znamo kako si!

veliki pozdrav i šaljem ti puse za što prije ozdravljenje i rješavanje "gada" kako ga nazivaš :)

Draga Tadja,Hvala ti na lijepim riječima podrške.
Potpuno razumijem tvoj strah,ali pokušaj usmjeriti misli da tvoj otac nakon obavljene angiografije će imati precizniju dijagnozu i tad će se znati na koji način će se pristupiti liječenju,Gamma knife je u mom slučaju bio nemoguća opcija jer kod mene se radi o opsežnom tumoru koji se proteže i u vrat.
Sve će to biti dobro..pozitivno razmišljaj i hrabro naprijed.Šaljem :grli:

C71
20.03.2010., 20:01
Evo javljam vam se..ne baš povoljnim vijestima..
Kao što sam vam već pisala,bila sam 23.02. u inozemnoj klinici na dogovoru za moj operativni zahvat...medjutim opet je zapelo...
U toj klinici nije moguće..predložena mi je druga inozemna klinika(u švicarskoj),a izvršit ce je isti prof. gdje sam bila na pregledu.
E sad,opet me muči to čekanje...
Čekam da mi se pismeno pošalje razlog nemogućnosti liječenja u toj klinici kako bih mogla uputiti zahtjev na hzzo i imati opravdan razlog za upućivanje novog zahtjeva za promjenu inozemne klinike..
Potpuno sam nemoćna da bilo što ubrzam u tom postupku. Osim što me deprimira ova sveukupna moja situacija,muku mučim svakodnevno sa bolešću i sama sebe tješim da će uskoro kraj ovim teškim danima.Šaljem vam pozdrave i držim vama svima palčeve koji se borite sa bolešću...:grli:

:grli:
strašno je to čekanje. :eek:
klanjam se kako to podnosiš. :s
ja sam na obje operacije čekala dva do tri tjedna i izludjela sam u tom očekivanju. pomicanje operacije za dan doživljavala sam kao smak svijeta. :rolleyes: koliko se sjećam ti već mjesecima čekaš tu operaciju.
da li tvoj tumor raste?
drži se. :grli:

Ingrein
21.03.2010., 17:04
:grli:
strašno je to čekanje. :eek:
klanjam se kako to podnosiš. :s


same here
Sneky divim ti se na hrabroti i upornosti :top:
ajde držim fige da što prije riješiš papirologiju i odeš na operaciju :grli:

Ingrein
22.03.2010., 16:08
Isuse sad vidim da je umro onaj dečko Tomo Vrban..
nije da sam poznavala njegov lik i djelo, ali me uvijek iznova šokira vijest da je umro netko ko je bolovao od karcinoma, a koji se dobro krenuo oporavljati i zapravo je krenuo prema ozdravljenju :(

Ivanicapeca
22.03.2010., 16:26
Isuse sad vidim da je umro onaj dečko Tomo Vrban..
nije da sam poznavala njegov lik i djelo, ali me uvijek iznova šokira vijest da je umro netko ko je bolovao od karcinoma, a koji se dobro krenuo oporavljati i zapravo je krenuo prema ozdravljenju :(

Tomo je bolovao od tumora na mozgu, a ne od karcinoma. Velika je razlika u staničnoj građi pa i u prirodi i tijeku bolesti. Na žalost, tip tumora koji je on imao u samom startu ne nudi nikakve nade za preživljavanje. Od istog tumora je umrla i moja mama.
Inače taj nesretni tumor na mozgu je rijedak tumor, ali čini se da je u zadnje vrijeme dao neki zamah na našim prostorima, tako mi bar tvrdi dr. Šantek s Rebra. Vjerojatno ima vrag veze s mobitelima (http://www.jutarnji.hr/nikitas-glykas--vi-zbilja-trosite-puno-novca-na-mobitele--imate-ih-6-5-milijuna-/649255/). Ljudi, koristite hands free i to one na žicu.
Meni je šokantno kako se kod Tome ova zadnja faza brzo tako odvila. Praktički nije niti završio kemo. :(

elpidika
22.03.2010., 18:00
koja je poanta operiranja, kemoterapija i zračenja ako svi umiru unutar 5 godina???

:(

Saomai
22.03.2010., 18:05
koja je poanta operiranja, kemoterapija i zračenja ako svi umiru unutar 5 godina???

:(

Zato što pet godina nije malo i neki bolesnici mogu imati vrlo kvalitetan i sadržajan život iako se bore s opakim bolestima. Neki, na žalost, nisu te sreće. No ne zaslužuju li i oni pokušati?

elpidika
22.03.2010., 18:17
znam
:(
samo ja sam sad malo deprimirana ... :( ... ali jedno je očtio čim dobiješ rak, znači da ćeš umrijeti... prije ili kasnije ... ja se s tom činjenicom ne mogu pomirit ... ispričavam se ... nema šanse da ti bude bolje ... to me uništava već jako dugo vremena ... nema dana kad ne pomislim na kraj ....
:(

ne mogu vam ni opisati kako je moja mama izgledala kad mi je maločas ušla u sobu i rekla da je Tomo Vrban umro.

Saomai
22.03.2010., 18:25
znam
:(
samo ja sam sad malo deprimirana ... :( ... ali jedno je očtio čim dobiješ rak, znači da ćeš umrijeti... prije ili kasnije ... ja se s tom činjenicom ne mogu pomirit ... ispričavam se ... nema šanse da ti bude bolje ... to me uništava već jako dugo vremena ... nema dana kad ne pomislim na kraj ....
:(

ne mogu vam ni opisati kako je moja mama izgledala kad mi je maločas ušla u sobu i rekla da je Tomo Vrban umro.

Vjerujem da ti nije lako, jer stvarno nije nimalo spokojno živjeti s takvim spoznajama, strepnjama i iščekivanjima... Govorim iz vlastitog iskustva.
Ali ne bih se složila s jednim - ne, ne znači automatski da se i umire... koliki su uspješno prebrodili i othrvali se i danas vode kvalitetan život. I nisu se predali, bilo oni, bilo njihovi bližnji.
Zbog i jednog spašenog nasmijanog lica vrijedi pokušati svaku terapiju.

elpidika
22.03.2010., 18:34
hvala na brzom postu
pokušat ću smaknuti turobne misli iz glave večeras

iskreno, žalim što nisam studirala medicinu. uvijek čujem da ima ljudi koji žive po 10 i više godina

mama ide ovaj tjedna na snimanje abdomena ... molim se da sve bude uredu....


Salji andjele cuvare svoje
jer je dusa duse moje
brani je od zla, Boze, kad ne mogu ja
http://www.youtube.com/watch?v=kFPebe7Tgg0

Ivanicapeca
22.03.2010., 18:43
koja je poanta operiranja, kemoterapija i zračenja ako svi umiru unutar 5 godina???

:(

Ne umiru svi unutar 5 godina.Od kud ti to?
Bitnu razliku u svemu čini i tip tumora, dijagnoza, stadij, stupanj razvijenosti bolesti itd.

Naravno da je velika razlika između nekih rijetkih tumora za koje ne postoje niti pravi lijekovi i nekih učestalih tipa karcinom dojke.

Treba se boriti za svaki novi dan. Život je dar. Da je moja mama proživjela još koju godinu, dočekala bi možda moju svadbu, prvog unuka. Samo je za to živjela.
Zapamti da nije bitna kvantiteta života, već kvaliteta. Potpisala bih odmah da umrem ranije, ali sretna i ispunjena. Jebeš život od 100 g ako umreš sam, ogorčen i ne voljen.
Svi smo mi prolazni.

Saomai
22.03.2010., 18:44
hvala na brzom postu
pokušat ću smaknuti turobne misli iz glave večeras

iskreno, žalim što nisam studirala medicinu. uvijek čujem da ima ljudi koji žive po 10 i više godina

mama ide ovaj tjedna na snimanje abdomena ... molim se da sve bude uredu....

Svakako pokušaj izbaciti turobne misli iz glave, koliko god ti to teško bilo... pogotovo pred mamom.
Ja sam pred svojim ocem glumila narodnog heroja koji je prštao od optimizma, punih pet godina... a iznutra sam se slamala.
I ne žalim niti jednog trenutka što sam postupila tako, jer je evidentno bilo da sam mu ulijevala snagu koju je on pomalo gubio. I to je bila bit svega. Vidjeti ga mirnog. Ja sam bila manje bitna.
Držim palčeve i tebi i kraljici majci!

elpidika
22.03.2010., 18:48
hvala vam svima

miss_marple
22.03.2010., 19:05
hvala na brzom postu
pokušat ću smaknuti turobne misli iz glave večeras

iskreno, žalim što nisam studirala medicinu. uvijek čujem da ima ljudi koji žive po 10 i više godina

mama ide ovaj tjedna na snimanje abdomena ... molim se da sve bude uredu....


Salji andjele cuvare svoje
jer je dusa duse moje
brani je od zla, Boze, kad ne mogu ja
http://www.youtube.com/watch?v=kFPebe7Tgg0


Budi sretna što nisi studirala medicinu. Tek onda bi znala pravo stanje stvari i ne bi bila preoptimistična. Nekad je puno bolje znati što manje. Statistike su loše, ali ipak ozdravljenja postoje za određene bolesti. Nažalost kod većine bolešćina terapija ima za cilj pretvoriti ih u kroničnu bolest, no i to je napredak. Moj otac je transplatacijom dobio 2 godine kvalitetnog života, života gotovo jednakog kao zdravih ljudi. I to je bila velika stvar.

Svatko je osoba za sebe, uvijek ima onih koji iskaču iz gaussove krivulje...vjerujem da tu veliku ulogu igra jaka psiha, borba i volja za životom. Čudo je što sve čovjek može umom postići. :) Ja i dan danas vjerujem da moj otac izdržao toliko dugo jer je bio dovoljno lud, u pozitivnom smislu, da želi živiti i da voli život pa i takav kakav je, sa bolesti i neizvjesnošću i svime što ide u zajedno s time.

Držim fige tvojoj mami. :top: Znam da je teško, ali optimizam je nešto što se može napraviti, na što se da utjecati i znači puno više nego što ljudi misle. :top:

C71
22.03.2010., 19:36
Tomo je bolovao od tumora na mozgu, a ne od karcinoma. Velika je razlika u staničnoj građi pa i u prirodi i tijeku bolesti. Na žalost, tip tumora koji je on imao u samom startu ne nudi nikakve nade za preživljavanje. Od istog tumora je umrla i moja mama.
Inače taj nesretni tumor na mozgu je rijedak tumor, ali čini se da je u zadnje vrijeme dao neki zamah na našim prostorima, tako mi bar tvrdi dr. Šantek s Rebra. Vjerojatno ima vrag veze s mobitelima (http://www.jutarnji.hr/nikitas-glykas--vi-zbilja-trosite-puno-novca-na-mobitele--imate-ih-6-5-milijuna-/649255/). Ljudi, koristite hands free i to one na žicu.
Meni je šokantno kako se kod Tome ova zadnja faza brzo tako odvila. Praktički nije niti završio kemo. :(

ne sjećam se tog dečka. :(
pretpostavljam da je imao GB. uvijek se rastužim kada pročitam da je netko s tumorom na mozgu, bez obzira o kojem se tipu radi, izgubio bitku. :(
pitam se kada sam ja na redu? znam da nije dobro o tome razmišljati, ali kad vidim, ili čujem, ili pročitam da večina ipak ne preživi jednostavno potonem. :(
što se tiče mobitela. prije sam znala imati razgovore i po sat vremena, sad bježim od njega i koristim ga minimalno.
većinu onih koji se samnom druže naučila sam da me zovu na fiksni.

Ivanicapeca
22.03.2010., 19:46
ne sjećam se tog dečka. :(
pretpostavljam da je imao GB. uvijek se rastužim kada pročitam da je netko s tumorom na mozgu, bez obzira o kojem se tipu radi, izgubio bitku. :(
pitam se kada sam ja na redu? znam da nije dobro o tome razmišljati, ali kad vidim, ili čujem, ili pročitam da večina ipak ne preživi jednostavno potonem. :(
što se tiče mobitela. prije sam znala imati razgovore i po sat vremena, sad bježim od njega i koristim ga minimalno.
većinu onih koji se samnom druže naučila sam da me zovu na fiksni.

Koliko sam ja čula imao je GB :(
Ipak mi je nekako prenaglo otišao u mjesec dana. Nekak mi se čini da je došlo do nekih komplikacija u liječenju. GB ima svoj slijed koji je postepen, jednostavno ti propada centar po centar, dio po dio, dok se ne oduzmeš i dok ti na kraju ne ode centar nekog od vitalnih organa. Ljudi koji dođu u fazu nepokretnosti kao moja mama nerijetko umiru od embolije pluća, gangrene prouzročene dekubitusom i sl. infekcija. To traje.
Ovo čini se nije bio slučaj, jer je prije mjesec dana bio dobro.

Draga, nemoj si razbijati glavu pitanjima kad je tvoj red, jer kao prvo to nitko živ ne može znati i jer može biti uvijek, bez obzira bio bolestan ili ne, a kao drugo, ti nemaš takvu dijagnozu.

U kakvom si stanju bila, imaš svaki razlog sada da budeš pozitivna i optimistična.

Ingrein
22.03.2010., 20:29
ne sjećam se tog dečka. :(
pretpostavljam da je imao GB. uvijek se rastužim kada pročitam da je netko s tumorom na mozgu, bez obzira o kojem se tipu radi, izgubio bitku. :(
pitam se kada sam ja na redu? znam da nije dobro o tome razmišljati, ali kad vidim, ili čujem, ili pročitam da večina ipak ne preživi jednostavno potonem. :(


:grli:

Ingrein
22.03.2010., 20:38
Da je moja mama proživjela još koju godinu, dočekala bi možda moju svadbu, prvog unuka. Samo je za to živjela.


na ovo sam se još prije htjela nadovezati...

kad sam saznala da je mama bolesna, prvo sam pomislila da moje dijete, ako ću ga imati, neće upoznati moju mamu :cry: :cry:

da mi je tada netko ponudio da će mama poživjeti još 5 godina, prihvatila bih bez razmišljanja. ma da je ponudio 3 godine, prihvatila bih. sve je bolje od ne života.

kada sam odlazila iz bolnice prije nego što je išla na operaciju, molila sam Boga: daj Bože da mama poživi da vidi svoje unuke....

jer šta...mama će morati zbilja dugo poživiti da dočeka svoju unučad :D

Sneky1
22.03.2010., 20:45
O Bože,strašna je ova vijest..za tog dečka...neopisivo mi je žao.
Danas i ja cijeli dan imam turobne misli i osjećam se cijeli dan tako tužno i jadno,i ne mogu si pomoći sa nijednom pozitivnijom misli.Danas me progone razni strahovi,od svega pomalo,uvlače mi se pod kožu,plače mi se,urla.....Teško mi je...Htjela sam još ponešto napisati,ali ne ide...zbrka mi je u glavi.

Ingrein
22.03.2010., 20:59
ma znaš kaj Sneky...
normalno je da postoje ovakvi krizni dani. pa nismo roboti :)

fora je da je broj dobrih dana puno veći od ovih loših :mig:
a i od srijede su najavili sunce :)

5ivy
22.03.2010., 22:41
O Bože,strašna je ova vijest..za tog dečka...neopisivo mi je žao.
Danas i ja cijeli dan imam turobne misli i osjećam se cijeli dan tako tužno i jadno,i ne mogu si pomoći sa nijednom pozitivnijom misli.Danas me progone razni strahovi,od svega pomalo,uvlače mi se pod kožu,plače mi se,urla.....Teško mi je...Htjela sam još ponešto napisati,ali ne ide...zbrka mi je u glavi.


ajde, lakše mi je kad vidim da nisam samo ja u takvom stanju danas. čitav dan samo plačem, a da ne znam ni sama zašto.
još kad sam pročitala to za tog jadnog dečka samo kaj nisam na poslu počela plakat. :(

tadja
23.03.2010., 08:06
Draga sneky1 hvala ti na odgovoru i na potpori ! Prošli tjedan smo se vratili iz Zg. i na kraju je ispalo najbolje moguće... obavio je angiografiju i ustanovljeno je da se radi o urođenoj anomaliji, radi o venama, a ne o arterijama što bi bila opasnost od pucanja, nema direktne komunikacije s mozgom. Tako da se tu nema što dirati, kažu da je mala vjerojatnost od pucanja vena....mora znati s tim živjeti, izbjegavati visoke nadmorske visine, vožnja avionom,više kretanja i .... svi smo bili u šoku i isčekivanju pretrage ! hvala dragome Bogu završeno je !

A ja ne mogu vjerovati da ti je operacija odgođena.....znam da te to čekanje ubija...samo molim te budi uporna i izdrži :-) obavezno mi javi kako je prošlo, mislit ću na tebe .... zdravlje je najvažnije od svega, i to tek shvatimo kad nas bolest zadesi.

svima pozdrav i ne predajte se! p u s a

C71
23.03.2010., 08:09
Koliko sam ja čula imao je GB :(
Ipak mi je nekako prenaglo otišao u mjesec dana. Nekak mi se čini da je došlo do nekih komplikacija u liječenju. GB ima svoj slijed koji je postepen, jednostavno ti propada centar po centar, dio po dio, dok se ne oduzmeš i dok ti na kraju ne ode centar nekog od vitalnih organa. Ljudi koji dođu u fazu nepokretnosti kao moja mama nerijetko umiru od embolije pluća, gangrene prouzročene dekubitusom i sl. infekcija. To traje.
Ovo čini se nije bio slučaj, jer je prije mjesec dana bio dobro.

Draga, nemoj si razbijati glavu pitanjima kad je tvoj red, jer kao prvo to nitko živ ne može znati i jer može biti uvijek, bez obzira bio bolestan ili ne, a kao drugo, ti nemaš takvu dijagnozu.

U kakvom si stanju bila, imaš svaki razlog sada da budeš pozitivna i optimistična.

kad pogledaš taj slijed prema konačnome, nekako mi se nagli odlazak čini kao dobitak na lotu. :ne zna:
ja bi radije da me pokosi naglo, nego da se mučim godinu-dvije.
znam da moja phd nije takva, ali neki crvić u glavi s vremena na vrijeme rovari i unosi strah.

ja imam neke metode za skretanje pažnje od crnih misli. nekad uspije, nekad ne. kad me počnu obuzimati ja se uhvatim krpe i čišćenja kutaka stana koje ne čistim svaki tjedan. odvrnem radio, pjevam ( susjedi se još nisu bunili :cerek: ) i čistim. ne samo da zaboravim na zlo, već je i stan čišći, da ne kažem bolesno čist :)
već me ljudi zovu da svratim do njih kad već imam takvu volju. :cerek:

mislim da pripadam klasi optimist, ali ne mogu uvijek biti na visokom nivou.
kad me počne obuzimati fjaka ja se sjetim riječi svoga onkologa koji mi je na pitanje koliko mu je pacijenata s mojom patološkom dijagnozom umrlo. rekao je da su neki preživjeli, neki nisu, ali da ću ja preživjeti jer sam fajter. :amen:

C71
23.03.2010., 08:16
fora je da je broj dobrih dana puno veći od ovih loših :mig:
a i od srijede su najavili sunce :)

to je istina, ali čini mi se da ovi loši dani ostave veći trag. :ne zna:
ne znam kako kod vas ali kod mene su ti crni dani kratki, dio dana, ili cijeli, ali nakon prospavane noći se bolje osjećam.
samo me je jednom puklo da sam bila bezvoljna skoro mjesec dana. ni lijevo, ni desno. da mi je netko rekao pomakni se metar lijevo inače ćeš umrijeti ja se ne bih pomakla. bilo mi je svejedno. mislim da je to bilo između trećeg i četvrtog ciklusa terapije temodalom.

Ivanicapeca
23.03.2010., 08:39
kad pogledaš taj slijed prema konačnome, nekako mi se nagli odlazak čini kao dobitak na lotu. :ne zna:
ja bi radije da me pokosi naglo, nego da se mučim godinu-dvije.
znam da moja phd nije takva, ali neki crvić u glavi s vremena na vrijeme rovari i unosi strah.



Je grdi je slijed, samo dok si živ, imaš šanse sudjelovati i u studijama koje ti mogu pomoći da dobiješ još godina, pa još godina sa slijedećom studijom i td.
Ljudi vani tako najnormalnije funkcioniraju. Naletjeli smo po svjetskim forumima na masu takvih priča s takvim tumorčinama posvuda, a ljudi živi već 15 godina po tom receptu.
Rak je kronična bolest i cilj je lijekove dovesti do takvog savršenstva da se s njima ta kronična bolest može živjeti.

SunMoon
24.03.2010., 04:07
..pozdrav svima, evo..5 ujutro i dalje nemogu spavati..

..ukratko: ljeto 2009 mama je imala 2 epi napada, ct i magnetska mozga ( s kontrastom) bili su uredni u 9 mjesecu i nisu znali uzrok svemu tome. trebala je na kontrolnu magnetsku u 3 mjesecu ove godine, medjutim sve je to uranila i obavila magnetsku - ponovo s kontrastom - 29.01. Ustonovili su da ima tumorsku masu na mozgu, s biopsijom polovicom 2 mjeseca ustanovili su da se radi o glioblastomu. operirana je prije 3 tjedna i primarius je rekao da su odstarnili sve do zdravog tkiva. tumor je bio velicine ljesnjaka..tako kazu. javili smo se onkologu, i sad cekamo da zapocne kemo i zracenje kroz koji tjedan..trebala bi trajati 6 tjedana ta terapija, a nakon toga, godinu dana terapije u ciklusu - 23 dana nista a 5 kemo.

..to je najgore sta se mami i nama svima moglo dogoditi, zivot se izmjeni za cas a mi smo bespomocni.
..molila bih da mi netko vise kaze o tom glioblasotmu, kako se s time nositi..koliko se mogu nadati da ce mama zivjeti..itd.

..hvala svima na pomoci..i uvijek pozitivno kroz zivot jer nema druge. :)

Sun

Sneky1
24.03.2010., 11:32
:grli:
strašno je to čekanje. :eek:
klanjam se kako to podnosiš. :s
ja sam na obje operacije čekala dva do tri tjedna i izludjela sam u tom očekivanju. pomicanje operacije za dan doživljavala sam kao smak svijeta. :rolleyes: koliko se sjećam ti već mjesecima čekaš tu operaciju.
da li tvoj tumor raste?
drži se. :grli:

:grli: Kako si ti? U kojoj si fazi liječenja ?

Ja sam i dalje osudjena da čekam...:confused:

Zadnje kontrolne snimke MRI obavljene su u 5mj. prošle godine,kada je ustanovljen recidiv.Tada je bilo godinu od operacije prošlo i tumor je narastao skoro u prijašnju veličinu. A šta se dogadja kroz ovu proteklu godinu tko to može znati..da li je narastao :ne zna: ništa ne znam.
Sve teže podnosim ovo čekanje jer predugo to sve skupa traje i normalno je da imam teških dana.
Pomaže mi puno pomisao da sam se osobno uvjerila kako pozitivan stav i jaka volja zaista čine čuda. Kad sam prije dvije godine,stigla u bolnicu,pa mi učinjene preoperativne snimke liječnici se nisu mogli načuditi da sam ja na vlastitim nogama došla u bolnicu.Tumor je pritiskao i ledjnu moždinu i tako me umalo učinio nepokretnom.Taj uspjeh je odraz moje volje i želje da se ne predajem nego borim i održim na vlastitim nogama.:top:
Pa tako i tebi želim puno dobre volje,vedrih misli,a pokoji loš dan je sasvim normalan.
Drži se :top:

vive
24.03.2010., 14:31
Molim vas za pomoć tko zna više o ovoj zloćudnoj bolesti,naime majci mi je dijagnosticiran multipli mijelom prošle godine u 12 mjesecu.Dva mjeseca su im trebala da dođu do dijagnoze.Bolest je dosta napredovala,imala je gigantske plazma stanice,biopsijom koštane srži.Četiri kemoterapije je primila i jedno zračenje.odlično je sve terapije podnijela. Trenutno ide na Rebro na transplataciju matičnih stanica. Zanima me više o ovoj bolesti,koliki je vijek življenja i što nas sve čeka?
Zahvaljujem

C71
24.03.2010., 14:55
:grli: Kako si ti? U kojoj si fazi liječenja ?

Ja sam i dalje osudjena da čekam...:confused:

Zadnje kontrolne snimke MRI obavljene su u 5mj. prošle godine,kada je ustanovljen recidiv.Tada je bilo godinu od operacije prošlo i tumor je narastao skoro u prijašnju veličinu. A šta se dogadja kroz ovu proteklu godinu tko to može znati..da li je narastao :ne zna: ništa ne znam.
Sve teže podnosim ovo čekanje jer predugo to sve skupa traje i normalno je da imam teških dana.
Pomaže mi puno pomisao da sam se osobno uvjerila kako pozitivan stav i jaka volja zaista čine čuda. Kad sam prije dvije godine,stigla u bolnicu,pa mi učinjene preoperativne snimke liječnici se nisu mogli načuditi da sam ja na vlastitim nogama došla u bolnicu.Tumor je pritiskao i ledjnu moždinu i tako me umalo učinio nepokretnom.Taj uspjeh je odraz moje volje i želje da se ne predajem nego borim i održim na vlastitim nogama.:top:
Pa tako i tebi želim puno dobre volje,vedrih misli,a pokoji loš dan je sasvim normalan.
Drži se :top:

:grli:

ja sam u fazi oporavka. :mirko:
sad će biti dvije godine otkako je parada počela. kemoterapiju temodalom završila sam prije 4 i pol mjeseca i sada nastojim normalizirati život. dobila sam se fizički jer redovito vježbam, i psihički sam bolje, i stabilnost mi je bolja. malo manje sam smotana i kaotična nego prije 5 mjeseci. jedino u čemu ne vidim napredak je pamćenje. imam veliki propuh u glavi. :cerek:

bila sam na magnetu sredinom prvog mjeseca, nalaz je bio dobar.
idem ponovo sredinom svibnja.

ja sam sretna jer sada mogu u planine. To me trenutno najviše drži. veselim se svakom novom izletu i tako živim - od izleta do izleta.
valjda će se jednom i to pamćenje vratiti. stvarno nema smisla da negdje upoznam breda pita i onda zaboravim da sam ga upoznala. :rofl:

miss_marple
24.03.2010., 21:54
Molim vas za pomoć tko zna više o ovoj zloćudnoj bolesti,naime majci mi je dijagnosticiran multipli mijelom prošle godine u 12 mjesecu.Dva mjeseca su im trebala da dođu do dijagnoze.Bolest je dosta napredovala,imala je gigantske plazma stanice,biopsijom koštane srži.Četiri kemoterapije je primila i jedno zračenje.odlično je sve terapije podnijela. Trenutno ide na Rebro na transplataciju matičnih stanica. Zanima me više o ovoj bolesti,koliki je vijek življenja i što nas sve čeka?
Zahvaljujem

:grli:

http://www.mijelom.net/

Ovo je stranica gdje ima dosta informacija o mijelomu. Ima li mama lezija u kostima? O kojim se imunoglobulinima radi? Što su liječnici rekli? Petpostavljam da je dr. Nemet vodi :confused:
Ne znam koliko mama ima godina, ali to je bolest starih ljudi iznad 65godina, te malo kome padne na pamet tražiti je kod mlađih. Iako moram priznati da u posljednje vrijeme čujem za sve mlađe slučajeve, najmlađi dosada je imao 27godina.
Moj otac je bolovao od ovoga, tako što god ne pronađeš na linku ili te zanima o bolesti, slobodno pitaj, što ovdje što na PM. Rado bi pomogla bar kojom informacijom. :)
Inače kod oca je od pojave prvih nespecifičnih simptoma do dijagnoze prošla godina i pol. 2 mjeseca su čisto ok, naspram ovoga.

Monada
25.03.2010., 00:05
Pozdrav,
mama mi nakon 15 g. od liječenog raka dojke ima metastaze po svim kostima.Da ne kažem da joj onkolog nekoliko g. nije slao izvaditi markere, a već su u 11.mj.2007. CA 15-3 iznosili 26.81, dakle preko dopuštenog. Nažalost tad nismo znali da moramo kontrolirati specijalista, doktora. Sad to znamo pa se "obrazujem za dr. na internetu":mad:
Oprostite na ironiji, ali mame je još i ovu jesen (2009.) bila kod onkologice da joj se žali zbog jake boli kojoj se svako dan mijenja lokacija i ona ju niti krajem 2009. ne pošalje napraviti markere i kaže joj sve je super mamografija je ok.:tuzni:
Mama je sad primila 1 kemoter., ide još na 2, a ići će na 4 zračenja. Da li zračenje smanjuje bol?
Bol nam je trenutno najveći problem , ne boli samo ako leži na leđima i ne pomiče se:(
Jel netko čuo za Naltrexone ili to koristio?
Kakav je Sevredol za bol ili su bolji durogestic flaseri?
Mama je pila Sevredol nekoliko dana ,a li nakon kemo nije mogla jer je povraćala. Ima dojam da joj ništa ne smanjuju bol. Da li se oni moraju piti duže da počnu djelovati.
Molim nekog iskusnijeg da mi pomogne oko ovih dilema.
Unaprijed hvala:)

Monada
25.03.2010., 00:08
JeRak je kronična bolest i cilj je lijekove dovesti do takvog savršenstva da se s njima ta kronična bolest može živjeti.

Nadam se da je moguće s ovako teškom kroničnom bolesti prihvatljivo živjeti barem nekoliko godina.

miss_marple
25.03.2010., 10:15
Pozdrav,
mama mi nakon 15 g. od liječenog raka dojke ima metastaze po svim kostima.Da ne kažem da joj onkolog nekoliko g. nije slao izvaditi markere, a već su u 11.mj.2007. CA 15-3 iznosili 26.81, dakle preko dopuštenog. Nažalost tad nismo znali da moramo kontrolirati specijalista, doktora. Sad to znamo pa se "obrazujem za dr. na internetu":mad:
Oprostite na ironiji, ali mame je još i ovu jesen (2009.) bila kod onkologice da joj se žali zbog jake boli kojoj se svako dan mijenja lokacija i ona ju niti krajem 2009. ne pošalje napraviti markere i kaže joj sve je super mamografija je ok.:tuzni:
Mama je sad primila 1 kemoter., ide još na 2, a ići će na 4 zračenja. Da li zračenje smanjuje bol?
Bol nam je trenutno najveći problem , ne boli samo ako leži na leđima i ne pomiče se:(
Jel netko čuo za Naltrexone ili to koristio?
Kakav je Sevredol za bol ili su bolji durogestic flaseri?
Mama je pila Sevredol nekoliko dana ,a li nakon kemo nije mogla jer je povraćala. Ima dojam da joj ništa ne smanjuju bol. Da li se oni moraju piti duže da počnu djelovati.
Molim nekog iskusnijeg da mi pomogne oko ovih dilema.
Unaprijed hvala:)

Tragedija, koliko propusta i nemara, čistog nemara. Zbilja mi je žao. :(

Da, zračenje je tu da smanji bol između ostaloga, a mislim da je to kod tvoje mame prioritet. Koštani bolovi su jedni od najružnijih bolova. :(

U principu isto ti je Sevredol i flasteri, Sevredol je morfin, flasteri su analog morfina kojih treba manja doza nego Sevredola. Durogesic je super jer štiti probavu, i kad staviš flaster on je tu 3 dana, ne moraš se misliti oko tableta i sati. I uostalom mamu ti čekaju i mučnine što od kemo što od zračenja, tako da bi bilo pametno zaobići oralni put uzimanja.

Naltrekson se koristi kod liječenja alkoholizma. Ništa to.

Morate se savjetovati sa specijalistom oko uzimanja tih analgetika, ima tu više varijanti koje se daju i koriste.
Mami ti je sigurno malo, ne znam ni koja je doza u pitanju, al doza anlagetika će rasti s vremenom. Po meni su flasteri odlični, pitajte liječnika za njih, dok ne dođe do zračenja, bol će prilično spasnuti nakon toga.

skorpion tm
25.03.2010., 10:33
Da li netko zna, da li je onkolog dužan poslati ženu koja ima ca dojke a koji se proširio na lokalne limfne čvorove na scintigrafiju kosti.:confused: To mi je uvijek bila enigma... Vidim, dosta žena je išlo na scintigram, mamu nije nitko poslao:ne zna:, i na samom kraju se preko CT-a ispostavilo da ima metastaze na kralješnici i rebrima?

Još imam jedno pitanje, Ivanica da li znaš kako stoji ona akcija za rano otkrivanje raka debelog crijeva? Imam osječaj kao da to stoji. Konkretno, za neke osobe sam čula da su dobile, neke nisu... Recimo tata nije dobio.

Monada
25.03.2010., 12:33
miss marple.hvala na savjtima i podršci. tata je danas išao u ambulantu za bol na sv.duh da bolje pomognu oko bolova i dali su flastere pa se nadam da će to pomoći. najgore mi je što ne mogu puno biti s njom. imam bebu od 3 mj. i još jednu od 2g. koja je domqa s nama i stalno smo same, a ak dođem s njima mamu to veseli, ali i previše umara. zato ovak koma tipkam jer mi je beba u rukama.
da joj je izvadila markere krajem 2008. skoro sigurno bi se već nešto vidjelo jer su joj sad strašno visoki, a imali bi puno više vremena i šanse:(

miss_marple
25.03.2010., 12:53
Monada,

klinika za bol je ok. Znaju što rade. Sigurno su sve objasnili vezano uz primjenu flastera. Što se tiče nuspojava, dosta stvari je individualno, al neka vas ne iznenadi veliko znojenje i opstipacija. Flasteri se mogu povećavati i snižavati po potrebi, samo postepeno, po 25μg.
Mogu mislit koliko ti je teško, htjela bi biti na obje strane, al s bebom to ne možeš. A mama je jadna umorna i od bolova i kemo i svega. Jebeš ga...tužno i ružno, samo da mama ne trpi bolove, to je glavno sad.
Držite se kako znate i umijete, što da kažem drugo :) Ako mogu pomoći kojim savjetom, tu sam. Bilo bi bolje da ne znam, al eto, ne bira se to:mig:

skorpion tm
25.03.2010., 14:41
miss marple.hvala na savjtima i podršci. tata je danas išao u ambulantu za bol na sv.duh da bolje pomognu oko bolova i dali su flastere pa se nadam da će to pomoći. najgore mi je što ne mogu puno biti s njom. imam bebu od 3 mj. i još jednu od 2g. koja je domqa s nama i stalno smo same, a ak dođem s njima mamu to veseli, ali i previše umara. zato ovak koma tipkam jer mi je beba u rukama.
da joj je izvadila markere krajem 2008. skoro sigurno bi se već nešto vidjelo jer su joj sad strašno visoki, a imali bi puno više vremena i šanse:([/QUOTE]

Prvo, teško mi je bilo što reći... Nedavno sam ja kroz sve to prolazila. Uf!:(:(:( Nemoj se zamarati s markerima, oni mogu biti relativna stvar. Moja mama je u 11.mj. 2008. imala markere CA 15 - 3 25, a za 3 mj. kad se sve rasplamsalo oko 250. A onda se sve činilo da je ok. Samo probajte mami olakšati koliko se može. Šaljem ti podršku:grli:

Monada
25.03.2010., 14:58
Hvala vam.:grli: Jel pazite extra na prehranu? Čitala sam da je dobro izbjegavati meso, mliječno i jaja, a uzimati npr. laneno ulje. Da li imate još neki praktičan savjet u vezi prehrane. Sorry što puno ispitujem , ali skoro svaku veče visim na internetu i paralelno čitam nekoliko knjiga na temu raka, al tek kasno navečer kad curice spavaju i obavim milion kućanskih poslova pa mi baš i ne ide brzo skupljanje info.
Samo da se vrati vrijeme kad će mi najveća briga biti:kava:, čini mi se da sam naglavačke upala u paralelni svijet. Znam da je svima s ovog foruma jako teško, al sve mi je to iznenada, pa mala beba s kojom sam nakon poroda morala sve sam jer mama je vrlo malo mogla, pa i druga cura još mala i ništa ne kuži, pa muž će mi ostati bez posla... Znam da to sve i nije tema ovog foruma pa obećajem da je ovo zadnji put da se ovako naširoko žalim , a u biti sam zahvalana jer su mi djeca zdrava i samo se nadam da ćemo svi skupa s mamom dočekati živi i "zdravi" kraj ove godine koja nas samo zasipa lošim vijestima. Ne očekujem na ovaj dio neki komentar , ali naprosto sam to negdje morala napisati da ne puknem. Hvala na razumijevanju.:)

miss_marple
25.03.2010., 15:55
Monada,

samo ti daj. :) Ovo između ostalog i služi da se ljudi malo olakašaju. I naravno da nikad nije jedan problem u pitanju, nego ih se doslovce preko noći pojavi sto i jedan. Ne kužim, ali izgleda da to kod svih nekako tako ide, kao da te netko izbaci iz vlastitog života i baci u neki paralelni svijet u kom ništa više nije normalno, ali tebi brzo postane jer je svakodnevnica.

Prehrana...na netu i knjigama ima hrpetina savjeta, ovakvih i onakvih. Ono čega se baš sjećam jest da nema agruma za vrijeme kemoterapije, jedno vrijeme nakon transplatacije otac je smio jesti samo kuhanu hranu i kupovali smo vodu. A za ostalo :ne zna: Ima ljudi da prijeđu skoz na makrobiotiku, koliko to pomogne il ne, ne znam, al ja sam mišljenja, nek jede što joj bude odgovaralo i što bude mogla. Apetit je ionako nikakav nakon zračenja. Treba neko vrijeme da dođe sebi.

vive
25.03.2010., 18:03
:grli:

http://www.mijelom.net/

Ovo je stranica gdje ima dosta informacija o mijelomu. Ima li mama lezija u kostima? O kojim se imunoglobulinima radi? Što su liječnici rekli? Petpostavljam da je dr. Nemet vodi :confused:
Ne znam koliko mama ima godina, ali to je bolest starih ljudi iznad 65godina, te malo kome padne na pamet tražiti je kod mlađih. Iako moram priznati da u posljednje vrijeme čujem za sve mlađe slučajeve, najmlađi dosada je imao 27godina.
Moj otac je bolovao od ovoga, tako što god ne pronađeš na linku ili te zanima o bolesti, slobodno pitaj, što ovdje što na PM. Rado bi pomogla bar kojom informacijom. :)
Inače kod oca je od pojave prvih nespecifičnih simptoma do dijagnoze prošla godina i pol. 2 mjeseca su čisto ok, naspram ovoga.
Mama ima 54 godine,lezija ima na dva pršljena,lječnici su zadovoljni sadašnjim rezultatima, o kakvim se imunoglobulinima radi ne znam i ne znam kako to otkrit i kakva je razlika .Teže je pokretna,nosi korzeti kreće se pomoću štaka.Upozoreni smo da ne smije pasti ...

miss_marple
25.03.2010., 19:04
Mama ima 54 godine,lezija ima na dva pršljena,lječnici su zadovoljni sadašnjim rezultatima, o kakvim se imunoglobulinima radi ne znam i ne znam kako to otkrit i kakva je razlika .Teže je pokretna,nosi korzeti kreće se pomoću štaka.Upozoreni smo da ne smije pasti ...

Ma nije ni bitno zapravo...svejedno je, nemoj da te to zbuni :mig: To piše sve na linku koji sam stavila. Pojednostavljeno rečeno....plazma stanice proizvode proteine=imunoglobuline( ima ih nekoliko vrsta IgG,IgD,IgE,IgA) koja su obrambeni mehanizam našeg tijela. Kod mijeloma te plazme stanice su promijenjene i luče puno imunoglobulina koji nisu funkcionalni, što hoće reći da mama ima smanjen imunitet i podložna je infekcijama. I onda se te iste plazma stanice talože u kostima i lagano ih papaju, što rezultira bolovima i zahtijeva povećan oprez s kretanjem da ne bi kosti pukle na mjestima gdje su plazma stanice napravile štetu.

Kad ide na transplataciju, to je dobar znak. :top: Znači da je sa kemo ušla u remisiju. Transplatacija radi nešto slično kao i kemo, samo ima dugotrajnije učinke i poprilično poboljšava kvalitetu života. Jedino je zeznuto što je riječ o kralježnici radi leđne moždine i živaca.

Ne želim te plašiti, al bez pretjerivanja, čeka vas sve zajedno s majkom duga i teška borba, i psihički i fizički i financijski, jer je bolest jednostavno takva. Puno strpljenja, volje i optimizma jer to je onoliko koliko sami možemo pridonijeti. Držim vam fige i sretno :top:

Sneky1
26.03.2010., 12:37
:grli:

ja sam u fazi oporavka. :mirko:
sad će biti dvije godine otkako je parada počela. kemoterapiju temodalom završila sam prije 4 i pol mjeseca i sada nastojim normalizirati život. dobila sam se fizički jer redovito vježbam, i psihički sam bolje, i stabilnost mi je bolja. malo manje sam smotana i kaotična nego prije 5 mjeseci. jedino u čemu ne vidim napredak je pamćenje. imam veliki propuh u glavi. :cerek:

bila sam na magnetu sredinom prvog mjeseca, nalaz je bio dobar.
idem ponovo sredinom svibnja.

ja sam sretna jer sada mogu u planine. To me trenutno najviše drži. veselim se svakom novom izletu i tako živim - od izleta do izleta.
valjda će se jednom i to pamćenje vratiti. stvarno nema smisla da negdje upoznam breda pita i onda zaboravim da sam ga upoznala. :rofl:

:grli: Dijelim sreću s tobom što se polako vraćaš tamo gdje je sve stalo prije bolesti :top: I planinama koje toliko voliš..Predivno.:) A propuh u glavi imam i ja :cerek: Nešto novo učiti i da te informacije zadržim nema šanse.Pamćenje me napustilo.

linci
26.03.2010., 18:47
Dan narcisa,održava se u subotu 27.03.2010. dan posvećen oboljelima od raka dojke. Cvjetni trg, Avenue Mall, Zračna luka Zagreb i Kaptol centar od 10- 13 sati. Dođite i kupite cvijet narcisa. Podržite našu akciju.
Pomognite i dajte podršku oboljelima od raka dojke.

Monada
27.03.2010., 20:00
Bili, i to prvi put s bebom u gradu da kupimo narcise za baku i zbog svih kojima će taj mali doprinos pomoći, a na kraju je bio i štand Krijesnica pa su curice dobile nove majce i smočila nas kiša. To je bio ljepši dio dana, a sad lošiji: sestra me zvala (ona je večeras kod mame) da joj je krenula poprilično krv iz nosa i da ju teško zaustavljaju i nadam se da neće morati zvati hitnu.
Imate li iskustvo da je krv iz nosa moguća posljedica kemoterapije (prvu je primila prije 9 dana) ili lijekova protiv bolova? Ako je netko večeras na forumu čekam odgovor.
Unaprijed hvala!

Monada
27.03.2010., 20:21
Ah, našla sam da je to česta nuspojava kemo, a mami se sluznica nosa oštetila još prije 15 g. kad je 1. put imala karcinom dojke i kemo joj je trajno spržila dlačice u nosu i od tad je imala problema s nosnom sluznicom, sad se naravno pogoršalo. Svima želim mirnu noć i ugodan vikend!

Ingrein
28.03.2010., 19:54
@Monada
mojoj mami je išla krv iz nosa, ali se to unormalilo nakon nekoliko dana

skorpion tm
29.03.2010., 13:43
Bili, i to prvi put s bebom u gradu da kupimo narcise za baku i zbog svih kojima će taj mali doprinos pomoći, a na kraju je bio i štand Krijesnica pa su curice dobile nove majce i smočila nas kiša. To je bio ljepši dio dana, a sad lošiji: sestra me zvala (ona je večeras kod mame) da joj je krenula poprilično krv iz nosa i da ju teško zaustavljaju i nadam se da neće morati zvati hitnu.
Imate li iskustvo da je krv iz nosa moguća posljedica kemoterapije (prvu je primila prije 9 dana) ili lijekova protiv bolova? Ako je netko večeras na forumu čekam odgovor.
Unaprijed hvala!

Ne bi htjelanikoga plašiti, i mojoj mami je jako krv tekla iz nosa. Nisu joj ni na hitnoj mogli zaustaviti. To je zbog niskog broja trombocita. Mojoj mami su trombociti pali jako nisko. Prvo na cca 36 pa čak i na 5!:eek: A donja granica je nešto više od 100. Dobivala je i transfuziju, ona je držala dva dana pa opet isto.:(:(:( Baš mi se teško prisjetiti te situacije. No samo želim ljude dobronamjerno informirati.
Samo da kažem, u tim slučajevima može se javiti i krv iz desni i hematomi na koži.

Cure, držite se:grli::grli:

vive
29.03.2010., 19:14
Ma nije ni bitno zapravo...svejedno je, nemoj da te to zbuni :mig: To piše sve na linku koji sam stavila. Pojednostavljeno rečeno....plazma stanice proizvode proteine=imunoglobuline( ima ih nekoliko vrsta IgG,IgD,IgE,IgA) koja su obrambeni mehanizam našeg tijela. Kod mijeloma te plazme stanice su promijenjene i luče puno imunoglobulina koji nisu funkcionalni, što hoće reći da mama ima smanjen imunitet i podložna je infekcijama. I onda se te iste plazma stanice talože u kostima i lagano ih papaju, što rezultira bolovima i zahtijeva povećan oprez s kretanjem da ne bi kosti pukle na mjestima gdje su plazma stanice napravile štetu.

Kad ide na transplataciju, to je dobar znak. :top: Znači da je sa kemo ušla u remisiju. Transplatacija radi nešto slično kao i kemo, samo ima dugotrajnije učinke i poprilično poboljšava kvalitetu života. Jedino je zeznuto što je riječ o kralježnici radi leđne moždine i živaca.

Ne želim te plašiti, al bez pretjerivanja, čeka vas sve zajedno s majkom duga i teška borba, i psihički i fizički i financijski, jer je bolest jednostavno takva. Puno strpljenja, volje i optimizma jer to je onoliko koliko sami možemo pridonijeti. Držim vam fige i sretno :top:

Hvala puno, mama nikad nije do sada bolovala i ovo otkriće za sve nas u obitelji je bio pravi šok.Veliki pozdrav.

5ivy
31.03.2010., 00:41
dragi moji,

dugo već nisam bila tu jer bi me ove vaše tužne priče jednostavno previše rastužile.

javljam se jer imam problem i ne znam kom bi se obratila za pomoć. tata je prije dvije godine operirao tumor ždrijela koji je bio proširan na grlo i jezik itd. nakon vtlo teške operacije odradio je zračenja i od tada je mogao jesti samo miksanu hranu. u međuvremenu mu je prošle godine dijagnosticiran mikrocelularni karcinom pluća. primio je 6 kemoterapija i prošao zračenja početkom godine. dobro je reagirao na kemoterapiju s tim da je nedavno primjećena regresija tumora u medijastinumu.

u zadnjih mjesec dana mu se strašno pogoršalo jer mu je slina postajala sve gušća i nije mogao jesti pa je dobio cjevčicu u nos i bio neko vrijeme u bolnici na infuzijama ali tamo nije želio ostat. užasno je izgubio na kilaži i čak ni na cjevčicu više ne želi uzimat hranu i vodu jer sve povraća. čitav dan je pljuvao doslovno šake nekog žutog gnoja i užasno guste sluzi, a na kraju i krv. ne može ni govorit od toga.

doživila sam užasan šok jer smo zvali doktora koji je rekao da mu je to zadnja faza...srce mi se slama. ne kužim šta se događa....stalno sam čekala da počne jest pa da bude bolje. čitav dan nije ništa ni pio ni jeo.

htjela bi mu nekako olakšat te muke...imate li bilo kakav savjet?

molim vas...očajna sam. :(((((

hrčki
31.03.2010., 01:01
evo i mene :tuzni: molim vas za bilo kakvu informaciju...

naime, mami je prije 3 g. pozlilo i završila je na hitnoj operaciji pri čemu su joj otkrili karcinom debelog crijeva. bila je 2 puta na operaciji, prošla kemo i izvukla se. nakon god dana je išla na pet ct i pokazalo se da ima metastaze na 7 mjesta - jajnik, kosti, pluća, crijeva ... pretragama se ustanovilo da ima samo tumor na jajniku (i to je pet ct pokazao krivi jajnik), tako da su joj odstranili jajnik i maternicu. radilo se o metastazi. opet je prošla kemo. išla je redovito na pretrage krvi i markeri su počeli rast, jedan mjesec su bili 27, a drugi mj 163! ponovno je išla na pet ct i kad je dobila nalaz, šok - označeni su tumori na kostima (po kralješcima), 39mm na plućima (pod upitnik su stavili primarni karcinom) i na jetri.

danas već prima kemo (avastin,folfox i platina) i bolje joj je (jer par dana nije mogla ustati), prima tramal protiv bolova i osjeća se bolje. plan je prvo primati kemo za kosti pa na operaciju pluća i jetre. međutim, novi nalazi od krvi od jučer su pokazali da su jetrene probe dobre (što je neki apsurd ako postoje metastaze?) i ostali nalazi krvi su joj ko kod bebe.

jel netko ima s nekim iskustvom? znam da je situacija ozbiljna, ali želim znati da li postoji mogućnost ozdravljenja? svi se osjećamo užasno i molila bi za bilo kakvu pomoć!

Ingrein
31.03.2010., 17:26
htjela bi mu nekako olakšat te muke...imate li bilo kakav savjet?

molim vas...očajna sam. :(((((

joj ivy draga :grli:

jesi probala pitati na Zanovidan? tamo su vjerojatnije informiraniji nego mi ovdje..

5ivy
31.03.2010., 18:20
probala sam, al mi nitko ne odgovara.:(

ujutro sam zvala hitnu jer nije ništa jeo ni pio cijeli dan, ali su me oni otkantali i rekli da mu mogu samo dat inekciju protiv bolova i da se oprostim s njim. i još su mi rekli da neće on umrijet od žeđi nego od raka :eek::eek::eek:

srećom doktorica opće prakse je bila divna i organizirala da nam dođu iz neke ustanove i daju tati infuziju. :cerek::cerek::cerek: dobio je fiziološku otopinu i glukozu 5%. to mu je dalo malo snage, a meni je odmah lakše kad znam da nije žedan. dolazit će nam svaki dan zbog infuzije pa će ga malo nadam se oporavit. doduše trebale bi mu dvije infuzije dnevno pa ćemo probat nekak rješit da mu ostave iglu pa da mu dami još priključimo infuziju.

na kraju je došla doktorica do nas i poslušala mu pluća...kaže da ima dosta šlajma unutra, ali danas je to već super s obzirom na to kaj je jučer izbacivao iz sebe.

čitav dan ležim kraj njega i samo se molim da dođe malo k sebi.

@ingrein: hvala ti na podršci...zapravo je to sad ono kaj mi najviše treba :kiss:

hrčki
31.03.2010., 19:45
ti sa hitne nisu ljudi... čast iznimkma... nisu ni mojoj prabaki htjeli doći prije par god jer je bila prestara.... grozno...

hvala Bogu na malo dobrih ljudi koji su spremni pomoći... znam kako ti je, prolazim patnju kao i ti i nadam se najboljemu!

pink_ribbon
31.03.2010., 20:21
pozdrav svima :)

ovo bu sad ko oglasnik, al kaj, u dobre svrhe
ovako: imam 4 injekcije Neulaste od Amgena, koriste se 24 sata nakon kemo, za dizanje leukocita.
Inace nisu na HZZO listi i brutalno su skupe, jedna oko 1600 - 1700 eura.
Meni stvarno ne trebaju jer mi je krv okej (kuc kuc) , pa ako ima netko da mu treba, ili zna nekog kome je krvna slika losa nek se javi :)
drzite se svi :*
C50 ;)

Ingrein
31.03.2010., 20:52
ujutro sam zvala hitnu jer nije ništa jeo ni pio cijeli dan, ali su me oni otkantali i rekli da mu mogu samo dat inekciju protiv bolova i da se oprostim s njim. i još su mi rekli da neće on umrijet od žeđi nego od raka

kako ljudi mogu biti bešćutni :(:(


srećom doktorica opće prakse je bila divna i organizirala da nam dođu iz neke ustanove i daju tati infuziju. :cerek::cerek::cerek: dobio je fiziološku otopinu i glukozu 5%. to mu je dalo malo snage, a meni je odmah lakše kad znam da nije žedan. dolazit će nam svaki dan zbog infuzije pa će ga malo nadam se oporavit. doduše trebale bi mu dvije infuzije dnevno pa ćemo probat nekak rješit da mu ostave iglu pa da mu dami još priključimo infuziju.

na kraju je došla doktorica do nas i poslušala mu pluća...kaže da ima dosta šlajma unutra, ali danas je to već super s obzirom na to kaj je jučer izbacivao iz sebe.

dobro si se snašla.
vjerujem da će ti se tata oporaviti od infuzije.
a vašoj doktorici svaka čast.
na svu sreću ima dobrih ljudi. meni je naša doktorica opće prakse super žena i liječnica. a mamina onkologica mi je zbilja jako puno pomogla. žena se bori za svakog pacijenta i više nego što to od nje zahtjeva njen poziv :s

čitav dan ležim kraj njega i samo se molim da dođe malo k sebi.

@ingrein: hvala ti na podršci...zapravo je to sad ono kaj mi najviše treba :kiss:

nema na čemu :grli: ovdje smo si svi međusobno podrška :cerek:
nitko od nas nije sam u toj boleštini kolko god ti se to čini (barem ja često imam taj osjećaj :zubo:). toliko ljudi se bori za ozdravljenje

miss_marple
31.03.2010., 21:24
probala sam, al mi nitko ne odgovara.:(

ujutro sam zvala hitnu jer nije ništa jeo ni pio cijeli dan, ali su me oni otkantali i rekli da mu mogu samo dat inekciju protiv bolova i da se oprostim s njim. i još su mi rekli da neće on umrijet od žeđi nego od raka :eek::eek::eek:

srećom doktorica opće prakse je bila divna i organizirala da nam dođu iz neke ustanove i daju tati infuziju. :cerek::cerek::cerek: dobio je fiziološku otopinu i glukozu 5%. to mu je dalo malo snage, a meni je odmah lakše kad znam da nije žedan. dolazit će nam svaki dan zbog infuzije pa će ga malo nadam se oporavit. doduše trebale bi mu dvije infuzije dnevno pa ćemo probat nekak rješit da mu ostave iglu pa da mu dami još priključimo infuziju.

na kraju je došla doktorica do nas i poslušala mu pluća...kaže da ima dosta šlajma unutra, ali danas je to već super s obzirom na to kaj je jučer izbacivao iz sebe.

čitav dan ležim kraj njega i samo se molim da dođe malo k sebi.

@ingrein: hvala ti na podršci...zapravo je to sad ono kaj mi najviše treba :kiss:

Napisala sam čitav tekst i pobrisala jer zapravo jedino što vam treba sada jest podrška da izdržite ove ružne dane koje vas sve skupa čekaju.:grli: Razlog što sam prestala svraćati na ovaj podforum je što se uvijek prerastužim čitajući ga.

Smanjiti ocu bolove pod svaku cijenu, nije bitno koliko je čega u njemu samo da ga ne boli.
Na ružan način ste saznali da je to to, žalosno što nitko nije pričao s vama i pripremio vas barem malo na ono što slijedi, iako ne možeš takvo nešto zamisliti dok se ne počne događati.
Budite uz oca i probajte olakšati koliko se može. Znam da bi najradije iskočili iz kože da napravite bilo što, al nažalost ne možete puno. Biti tu je puno u ovom trenutku. Držite se. :grli:

Bella007
01.04.2010., 08:08
Pozdrav svima! Nisam znala gdje bi napisala slijedeći tekst na ovom Forumu, mislim da je ovo najbolje mjesto. Danas je u 24 sata priložena uplatnica i molba za pomoć teško oboljelom dječaku. Budući da mnogo ljudi ne kupuje novine, nadam se da će na ovaj naćin više ljudi saznati za njegov problem i odlučiti mu pomoći:

Uz uplatnicu je sljedeći tekst:

Poštovani,

Želimo vas upoznati sa našim štićenikom, petogodišnjim Dominikom Ščetarićem iz Križevaca. Dječak je sa nekoliko dijagnosticiranih mana srca, više od polovice svog života proveo u bolničkim ustanovama.

Do ovog trenutka mnogi liječnici su mu pokušali pomoći, no kako vrijeme odmiće njegovo sttanje više ne može čekati. Dominiku je hitno potrebna operacija u talijanskoj klinici za bolesti srca. Njegova samohrana majka sa još četiri njegove braće jedva skrbi za osnovne životne potrebe.

Kako troškovi operacije iznose 128.000,00kn, molimo Vas dobri ljudi da svojim prilogom pomognete dječaku prikupiti cjelokupni iznos.

Budite blagoslovljeni,

Kontakt majke Suzane
099 8566 317

Nadam se da će se naći dobri ljudi koji će pročitati poziv u pomoć ove majke i koji će joj pomoći da spasi život svog sina.

Ivanicapeca
01.04.2010., 08:09
Pozdrav svima! Nisam znala gdje bi napisala slijedeći tekst na ovom Forumu, mislim da je ovo najbolje mjesto. Danas je u 24 sata priložena uplatnica i molba za pomoć teško oboljelom dječaku. Budući da mnogo ljudi ne kupuje novine, nadam se da će na ovaj naćin više ljudi saznati za njegov problem i odlučiti mu pomoći:

Uz uplatnicu je sljedeći tekst:

Poštovani,

Želimo vas upoznati sa našim štićenikom, petogodišnjim Dominikom Ščetarićem iz Križevaca. Dječak je sa nekoliko dijagnosticiranih mana srca, više od polovice svog života proveo u bolničkim ustanovama.

Do ovog trenutka mnogi liječnici su mu pokušali pomoći, no kako vrijeme odmiće njegovo sttanje više ne može čekati. Dominiku je hitno potrebna operacija u talijanskoj klinici za bolesti srca. Njegova samohrana majka sa još četiri njegove braće jedva skrbi za osnovne životne potrebe.

Kako troškovi operacije iznose 128.000,00kn, molimo Vas dobri ljudi da svojim prilogom pomognete dječaku prikupiti cjelokupni iznos.

Budite blagoslovljeni,

Kontakt majke Suzane
099 8566 317

Nadam se da će se naći dobri ljudi koji će pročitati poziv u pomoć ove majke i koji će joj pomoći da spasi život svog sina.
Imaš već otvoren topic za humanitarne akcije i isto je top tema kao ovo.
EDIT:
Toplo preporučujem u prilog link na neku medicinsku dokumentaciju iz koje se vidi o čemu se radi, kao i preporuku liječnika. Jedino se tako mogu dobiti neke ozbiljnije donacije.

Sneky1
01.04.2010., 09:41
Draga 5ivy, :grli: :grli:
Drži se,tu smo da podržimo jedni druge..a jedna jedina riječ podrške jako puno znači u tako teškim trenucima.

Bella007
01.04.2010., 12:31
Imaš već otvoren topic za humanitarne akcije i isto je top tema kao ovo.
EDIT:
Toplo preporučujem u prilog link na neku medicinsku dokumentaciju iz koje se vidi o čemu se radi, kao i preporuku liječnika. Jedino se tako mogu dobiti neke ozbiljnije donacije.

Na žalost, nemam ja nikakve informacije o tome niti nikakvu povijest njegove bolesti. Kupila sam danas 24 sata i to je bilo u novinama pa pretpostavljam da oni znaju više o tome. Samo sam htjela da malo više ljudi čuje o tome i angažira se oko pomoći. Žalosno je da o tome ne piše apsolutno ništa na njihovoj internetskoj stranici.

Bella007
01.04.2010., 12:32
Malo sam pretraživala po internetu i ovo sam našla o njemu:

http://www.krizevci.info/vijesti/77-drustvo/6548-pomozite-malom-dominiku

...stavila sam link i na topic humanitarne akcije, pa ako ima dobrih ljudi...

Ivanicapeca
01.04.2010., 17:46
Treba biti jako, jako oprezan kod tih humanitarnih upita za pomoć. Naime, imali smo u udruzi situaciju da je netko odlazio kucati od vrata do vrata, predstavljajući se kao član naše udruge i proseći za pomoć za oboljele od raka. Na žalost, mi s tim nismo imali nikakve veze, a netko se na račun oboljelih od raka i empatije dobrih ljudi namuzo para za Bog zna kakve poroke.
Isto tako znamo za masu situacija kad se zlorabilo stanje djeteta da bi se došlo do sredstava...ma koma, kakvih sve ljudi ima.
Zato, kada mi radimo neke akcije pomoći za nekog, uvijek navedemo svu relevantnu dokumentaciju koja potvrđuje stanje i potrebu osobe. Danas ljudi i onako nemaju novac, pa kad ga već od srca daju, imaju pravo znati sve relevantne detalje o osobi kojoj to ide.
Ovo ti ne kažem zato što mislim kako je ovaj slučaj koji si navela 'fejk', već zato, da kad se odlučiš slijedeći put pomoći linkanjem informacije, staviš sve dostatne podataka, kako se ne bi uvalila u situaciju ni kriva ni dužna.

5ivy
03.04.2010., 07:48
Napisala sam čitav tekst i pobrisala jer zapravo jedino što vam treba sada jest podrška da izdržite ove ružne dane koje vas sve skupa čekaju.:grli: Razlog što sam prestala svraćati na ovaj podforum je što se uvijek prerastužim čitajući ga.




hvala vam puno svima!!! :kiss:

nakon par infuzija tati je bolje! :cerek: doduše i dalje je jako slab jel ne jede, al jučer je čak uspio izać iz kuće! :s:s:s
mislim da ga ipak još nije problem u raku nego totalnoj iscrpljenosti zbog nekoliko mjeseci kje je praktički proveo bez hrane...joj, kad se samo sjetim da su ga idioti iz hitne htjeli pustit da se pati :mad::mad::mad:

više nema toliko šlajma pa se nadam da će uskoro počet nekaj jest :s

Ivanicapeca
06.04.2010., 08:54
Posto sam nov na forum i nisam mogao procitati sve postove
- Dali ste mozda nekad culi o upotrebi canabis sative ili jos bolje indike

Canabis moze da se pripremi tako sto se vari neki sat vreme u puter ili bilo koje jestlivo ulje
Canabis je jedino oruzje protiv boli koje za razliku od morfin nema nus pojave
a spored najnova istrazivanja poznatih svetskih instituta ima svojstva da unisti cancer
Izvinite sto ovo nabacujem nabrzaka , ali ima ljudi kojim svaki sekund je bitan

Ja cu u naredne dane da obrazlozim i dokumentisem moje tvrdnje
i posto imam dosta materijal za borbu protiv ove opake bolesti ako ima neko bolje mesto od ovde za diskusiju voleo bih da me uputite
Dragi men, jesmo.
Isto tako svi znamo da je marihuana u RH ilegalna kao i ovaj tvoj prost, a još kad kreneš s obrazložavanjem, ne gine ti ban, a možda i prijava organima gonjenja.
Ono što je najzanimljivije o marici i ovakvim postovima jest da ga u pravilu piše škvadra koja je uživa, i koja nema niti jednu bolest koja studijski potvrđuje učinak marihuane. Cilj vam je da ovakve bolesne skupine rade pritisak na vlasti da se marica legalizira kako bi se lakše dočepali kojeg listića i to na fejk recept, i da vas "niš ne košta".
Patetika do boli.:o
Odi na alternativu, pa im tam obrazlaži. Oni imaju sluha i duha za likove poput tebe.:top:

Termination
07.04.2010., 16:11
Men, Ivanicapeca ti je sve rekla i ja kao moderator u potpunosti stojim iza njezinih riječi.

Dva su razloga zbog kojih ću te permabanat s foruma ako nastaviš:
1) pravni: bilo koja upotreba marihuane kao opojne droge u RH smatra se protuzakonitom,
2) medicinski: nije dokazana nikakva korist od uživanja marihuane, koja bi nadilazila njezinu štetnost.

Tu je priča gotova.

5ivy
07.04.2010., 18:48
na tatinom zadnjem pregledu na klinici za tumore napisali su:

'Prema kontrolnom RTG odlična regresija tm. procesa u medijastinumu. Kontrola dalje nadležnog pulmologa. kontrola ovdje za četiri mjeseca.'

može li mi netko pomoći oko ove prve rečenice? tata je rekao da su nalazi dobri pa je meni bilo logično da 'regresija' znači da se tumor povlači, a mama kaže da se vratio. i nije mi jasno zašto bi pisala odlična regresija ako je to nešto loše...a pogotovo mi nije jasno zašto su tatu (doduše na mascilofascijalnoj kirurgiji) otpisali ako su nalazi dobri. :(((

molim vas pomozite!

Ivanicapeca
07.04.2010., 19:12
na tatinom zadnjem pregledu na klinici za tumore napisali su:

'Prema kontrolnom RTG odlična regresija tm. procesa u medijastinumu. Kontrola dalje nadležnog pulmologa. kontrola ovdje za četiri mjeseca.'

može li mi netko pomoći oko ove prve rečenice? tata je rekao da su nalazi dobri pa je meni bilo logično da 'regresija' znači da se tumor povlači, a mama kaže da se vratio. i nije mi jasno zašto bi pisala odlična regresija ako je to nešto loše...a pogotovo mi nije jasno zašto su tatu (doduše na mascilofascijalnoj kirurgiji) otpisali ako su nalazi dobri. :(((

molim vas pomozite!
Regresija znači povlaćenje tumora, tj. da terapija ima odaziv.
Mama je očito pobrkala regresiju s financijskim izrazom regres ili pravo na povrat. U medicini to znači povlačenje bolesti.
Recidiv je povrat bolesti, a progresija napredovanje bolesti.
Uživajte u dobrom danu i izvedi mamu i tatu na sladoled negdje:top:

Ingrein
08.04.2010., 10:54
ivy baš sam sretna zbog dobrih vijesti :)
držte se i dalje :grli:

djana
09.04.2010., 22:52
na tatinom zadnjem pregledu na klinici za tumore napisali su:

'Prema kontrolnom RTG odlična regresija tm. procesa u medijastinumu. Kontrola dalje nadležnog pulmologa. kontrola ovdje za četiri mjeseca.'

može li mi netko pomoći oko ove prve rečenice? tata je rekao da su nalazi dobri pa je meni bilo logično da 'regresija' znači da se tumor povlači, a mama kaže da se vratio. i nije mi jasno zašto bi pisala odlična regresija ako je to nešto loše...a pogotovo mi nije jasno zašto su tatu (doduše na mascilofascijalnoj kirurgiji) otpisali ako su nalazi dobri. :(((

molim vas pomozite!

Draga 5ivy,

Drago mi je čuti da su nalazi pokazali poboljšanje stanja. Regresija je stvarno dobra vijest.
Međutim, ono što mi zabrinjavajuće zvuči je to da je kontrola za četiri mjeseca.

Oprosti, stvarno mi nije cilj unositi paniku, ali imam negativno iskustvo i mislim da opreza nikad dosta.

Mojem tati je nakon kemo terapije na Jordanovcu ustanovljeno da je bolest manje više u mirovanju i rečeno mu je da dođe na kontrolu za 3 mjeseca. To je upravo bio period oko Božića i Nove godine i godišnjih odmora, tako da smo došli na red tek za četiri mjeseca i netom prije toga se tati stanje dosta pogoršalo. Jedva je doša na taj pregled. Vozili smo ga u kolicima.
Pregled je ispao skroz rutinski, ko da je došao zbog prehlade.

Nekoliko dana nakon toga završio je u lokalnoj bolnici gdje je ustanovljeno da se gad u velikoj mjeri proširio na mozak i da nema pomoći.

Vjerujem da je kod tvog tate ipak bolje stanje. Ipak je razlika između "odlične regresije" i "manje-više mirovanja" bolesti.
Ali ipak mi se čini da je u pitanju preozbiljna i nepredvidiva bolest, a oni odrede kontrolu za četiri mjeseca :ne zna:

Držim palčeve da sve bude u redu.

dazzling
10.04.2010., 19:45
dobra vecer,

molila bih vas za savjet. moj tata se vec nekoliko godina bori s rakom zeluca. s obzirom da ga je trenutno njegov onkolog narucio tek za ljeto, a tati opet rastu markeri i ne osjeca se dobro, a doktor ga nije poslao na nikakve daljnje pretrage, htjeli bismo cuti i drugo misljenje. moze li nam netko preporuciti dobrog privatnog spacijalista za abdominalne bolesti??

hvala!

5ivy
13.04.2010., 07:37
@ivanica, ingrein, djana: hvala vam od srca na podršci!
iako sam bila presretna kad mi je ivanica objasnila da su nalazi OK, tati se jučer pogoršalo toliko da se gušio od šlajma pa sam morala pozvat hitnu i odveli su ga na Jordanovac. Djana je nažalost bila u pravu...:mad::mad::mad:
iako su nalazi od 4.2. (Jordanovac) i 19.2. (radioterapija) bili super i tumor se praktički nije vidio, jučer je ispalo da se tumor jako proširio. rekli su da je stanje loše, a tata je od tolikog hroptanja u polusvjesti.

svi medicinski tehničari su govorili da mu s aspiratorom treba iščistit šlajm, a doktor ga nije ni pogledao niti je propisao aspiraciju. na kraju smo ga pozvali sami i rekli da bi mu bilo lakše da to napravi, pa je pristao. :eek:

dok se to sve organiziralo već je bilo 22h pa su nas poslali doma.

htjela bi tatu svakako dovesti doma, ali ne znam kako bi nabavili kisik i aspirator. može li mi netko molim vas dati savjet? hitna se jučer čudila da nemamo kisik :ne zna:

doktor nam ništa ne govori, jedva je jučer izustio da nije dobro (i to je rekao tonom kao da priča o nečijem kanarincu) :tuzni::tuzni::tuzni:

samo se molim da se ne muči toliko :moli:

5ivy
13.04.2010., 08:21
uspjela sam upravo preko HRVATSKE UDRUGE PRIJATELJA HOSPICIJA nabavit kisik, aspirator i mogu mi prepisat neke tablete koje smanjuju pojavu sekreta. šta mogu drugo nego reći beskrajno hvala dragim ljidima :s:s:s

daid
13.04.2010., 16:52
Ne znam dali sam dobra za davati ikakve preporuke, ali mojoj svekrvi je odstranjen karcinom dojke, išla je na kemo i zračenje i sve je nakon toga bilo OK, jedino što joj je rana dugo curila i nikako da se izčisti...nakon jednogodišnje kontrole u 02mj. markeri su odjednom podivljali i napravili smo nalaz koji je pokazao da se rak proširio na pluća, bubrege i kosti. Svi smo bili u šoku i nismo mogli vjerovati....u toj situaciji smo naručili aloe arborescans koji je popravio krvnu sliku drastično, a sada čekamo u petak idemo na markere!!!nadamo se da će biti u granicama i da neće trebati kemo!!!
Ako nekog zanima, može me kontaktirat gdje može nabavit povoljno, a da je originalna i da pomaže!!!
S time da preporučam da se naprave krvni nalazi i izvade markeri, pa se to pije mjesec dana i ponove rezultati!!!
Žalim pomoć svima, jer smo mi tu aloe arborescans iz očaja platili oko 3300 kn, a sada je nabavljamo puno, puno jeftinije!!!
Ne mogu vjerovati da netko zarađuje na tuđoj nevolji, i to ogromnu lovu. Zato sam se javila jer smo mi bili u stanju prodat i stan samo da mami bude bolje......

5ivy
13.04.2010., 18:27
bila sam danas u bolnici i tati je bolje. dali su mu antibiotike zbog neke upale na plućima i bronhima do koje je došlo zbog nemogućnosti izbacivanja šlajma. zato se jadan i tolko gušio u šlajmu. stavili su ga i na kisik pa je to poboljšalo situaciju. odma je i on bolje volje pa se naljutio jer ga ne želimo odmah odvest doma.:))

problem je u osnovnoj bolesti (mikrocelularni karcinom) jer je prošle godine išao na kemo, a 28.12.2009. završio zračenje. s obzirom da se tumor vratio i proširio dosta. doktor mi kaže da su s kemo i zračenjem (s obzirom da je primio punu dozu) iscrpljene sve mogućnosti i da apsolutno nikakvu terapiju ne može dobiti...s obzirom da više doktorima ništa ne vjerujem, htjela bi čuti vaša iskustva. da li postoje ikakvi drugi ljekovi s kojima možemo probat??? pa makar su i u testnoj fazi - ionako više nemamo ništa za izgubit. na kemoterapiju i zračenje je najprije izvrsno reagirao...al očito je bolest zbilja zloćudna kad se već vratila. grist ću se čitav život ako sve ne probamo... :(

proučit ću još forum udruge+molim vas za pomoć čim prije!

unaprijed puno zahvaljujem!

djana
13.04.2010., 23:06
bila sam danas u bolnici i tati je bolje. dali su mu antibiotike zbog neke upale na plućima i bronhima do koje je došlo zbog nemogućnosti izbacivanja šlajma. zato se jadan i tolko gušio u šlajmu. stavili su ga i na kisik pa je to poboljšalo situaciju. odma je i on bolje volje pa se naljutio jer ga ne želimo odmah odvest doma.:))

problem je u osnovnoj bolesti (mikrocelularni karcinom) jer je prošle godine išao na kemo, a 28.12.2009. završio zračenje. s obzirom da se tumor vratio i proširio dosta. doktor mi kaže da su s kemo i zračenjem (s obzirom da je primio punu dozu) iscrpljene sve mogućnosti i da apsolutno nikakvu terapiju ne može dobiti...s obzirom da više doktorima ništa ne vjerujem, htjela bi čuti vaša iskustva. da li postoje ikakvi drugi ljekovi s kojima možemo probat??? pa makar su i u testnoj fazi - ionako više nemamo ništa za izgubit. na kemoterapiju i zračenje je najprije izvrsno reagirao...al očito je bolest zbilja zloćudna kad se već vratila. grist ću se čitav život ako sve ne probamo... :(

proučit ću još forum udruge+molim vas za pomoć čim prije!

unaprijed puno zahvaljujem!

5ivy,

Stvarno nisam pametna i ne znam kaj da ti savjetujem.
Moj tata je pred kraj morao piti dosta lijekova. Zbog proširenja bolesti na mozak, imao je epileptične napadaje i dobio je tabelete protiv toga.
Više nije mogao dobro gutati, a mi smo mrvili te tablete i pokušavali mu ih dati.
On to jadan nje mogao progutati i taj prah mu je ostao u ustima, a nije dao ni da mu to poslije očistimo.
Ne znam, brat je rekao da bi bilo bolje da umre od napadaja nego s tom gorčinom u ustima.
Imam osjećaj da smo ga izmučili s namjerom da mu pomognemo.

5ivy
13.04.2010., 23:17
hvala ti na odgovoru. mene općenito zanima da li postoji išta s čim se može pokušati da bi se spriječilo daljnje širenje tumora?

C71
14.04.2010., 08:23
poklanjam oko pola bočice (dakle, negdje oko 30-tak kapsula) beta 1.3d glucana od 500mg. rok trajanja još dvije i pol godine.

razlog prestanka uzimanja beta glucana nije nezadovoljstvo njime. baš naprotiv, bila sam super zadovoljna jer sam se riješila i ginekoliških upala.
nakon kemoterapije temodalom (kapsule) ja kapsulu ne mogu ni pogledati, jer me odmah tjera na povraćanje.

u velikom sam proljetnom čišćenju stana, pa eto, rješavam se stvari koje ne koristim ili mi ne trebaju. :kava:

vita-vita
15.04.2010., 18:36
dragi moji, evo mene nažalost opet na ovoj temi.
mami se stanje pogoršalo, nakon operacije karcinoma dojke, i krećemo natrag u rundu II kemoterapije.

prežalosna sam..:(

5ivy
15.04.2010., 19:40
joj meni, jako mi je žao kad ovakve stvari čujem. :mad:

da se bar nitko ne morao vraćat nikad na ovu temu!!! drži se draga! :kiss:

Godiva
15.04.2010., 21:30
hvala ti na odgovoru. mene općenito zanima da li postoji išta s čim se može pokušati da bi se spriječilo daljnje širenje tumora?

Neki tvrde da su uspjeli s ovim http://www.zdravljeizgljiva.hr/hrv/index.asp?p=naslovna&sp=index.

Neki drugi kažu da im nije pomoglo, ali nisam čula da je nekome odmoglo.

vita-vita
16.04.2010., 09:03
joj meni, jako mi je žao kad ovakve stvari čujem. :mad:

da se bar nitko ne morao vraćat nikad na ovu temu!!! drži se draga! :kiss:

da, i ja bi da se nitko ne vraća na ovu temu, al evo..
mama od danas u bolnici. detalje još ne znam jer nažalost nisam mogla ići s njom..:(

imam pitanje vezano za kemoterapiju- naime, u prvom pokušaju liječenja primila je 6 kemo, al svaka 3 tjedna i bila je u dnevnoj bolnici, dok su joj sad rekli da će biti u bolnici 5-7 dana. jel to znači da će primati još neku jaču kemo?ima netko iskustva što možemo očekivati..

tnx

đino22
16.04.2010., 10:06
Rođen sam 1953 godine, operirao sam karcinom mokraćnog mjehura, dobio sam novi mjehur svoga crijeva.
Zanima me tko ima iskustva o tome i kakav je oporavak?

Ivanicapeca
16.04.2010., 10:36
da, i ja bi da se nitko ne vraća na ovu temu, al evo..
mama od danas u bolnici. detalje još ne znam jer nažalost nisam mogla ići s njom..:(

imam pitanje vezano za kemoterapiju- naime, u prvom pokušaju liječenja primila je 6 kemo, al svaka 3 tjedna i bila je u dnevnoj bolnici, dok su joj sad rekli da će biti u bolnici 5-7 dana. jel to znači da će primati još neku jaču kemo?ima netko iskustva što možemo očekivati..

tnx

Postoje protokoli u kojima se lijek mora primati 3 dana non stop na infuziju. Zbog mogućih nuspojava i reakcija mora biti na oku liječnika

lahor
16.04.2010., 22:10
@ivanica, ingrein, djana: hvala vam od srca na podršci!
iako sam bila presretna kad mi je ivanica objasnila da su nalazi OK, tati se jučer pogoršalo toliko da se gušio od šlajma pa sam morala pozvat hitnu i odveli su ga na Jordanovac. Djana je nažalost bila u pravu...:mad::mad::mad:
iako su nalazi od 4.2. (Jordanovac) i 19.2. (radioterapija) bili super i tumor se praktički nije vidio, jučer je ispalo da se tumor jako proširio. rekli su da je stanje loše, a tata je od tolikog hroptanja u polusvjesti.

svi medicinski tehničari su govorili da mu s aspiratorom treba iščistit šlajm, a doktor ga nije ni pogledao niti je propisao aspiraciju. na kraju smo ga pozvali sami i rekli da bi mu bilo lakše da to napravi, pa je pristao. :eek:



Ako je riječ o nakupljenom sekretu puno mogu postići neke tehnike fizioterapije, npr. posturalna drenaža, tehnike iskašljavanja i pozicioniranja. Ako ni to ne pomogne, koriste se tehnike endotrahealne aspiracije (prvenstveno kad pacijet nije pri svijesti), odnosno sukcije koje liječnik ne mora posebno indicirati (možda mora, ovisno o ustanovi, tamo gdje sam ja to učila ne mora, jednostavno se radi po indikaciji) gdje tehničar, sestra ili fizioterapeut to napravi za minutu. U kućnim uvjetima se to vrlo teško može napraviti.

Jako mi je žao što prolaziš kroz ovo.

hrčki
17.04.2010., 02:13
evo i mene :tuzni: molim vas za bilo kakvu informaciju...

naime, mami je prije 3 g. pozlilo i završila je na hitnoj operaciji pri čemu su joj otkrili karcinom debelog crijeva. bila je 2 puta na operaciji, prošla kemo i izvukla se. nakon god dana je išla na pet ct i pokazalo se da ima metastaze na 7 mjesta - jajnik, kosti, pluća, crijeva ... pretragama se ustanovilo da ima samo tumor na jajniku (i to je pet ct pokazao krivi jajnik), tako da su joj odstranili jajnik i maternicu. radilo se o metastazi. opet je prošla kemo. išla je redovito na pretrage krvi i markeri su počeli rast, jedan mjesec su bili 27, a drugi mj 163! ponovno je išla na pet ct i kad je dobila nalaz, šok - označeni su tumori na kostima (po kralješcima), 39mm na plućima (pod upitnik su stavili primarni karcinom) i na jetri.

danas već prima kemo (avastin,folfox i platina) i bolje joj je (jer par dana nije mogla ustati), prima tramal protiv bolova i osjeća se bolje. plan je prvo primati kemo za kosti pa na operaciju pluća i jetre. međutim, novi nalazi od krvi od jučer su pokazali da su jetrene probe dobre (što je neki apsurd ako postoje metastaze?) i ostali nalazi krvi su joj ko kod bebe.

jel netko ima s nekim iskustvom? znam da je situacija ozbiljna, ali želim znati da li postoji mogućnost ozdravljenja? svi se osjećamo užasno i molila bi za bilo kakvu pomoć!

molim vas... mama je prošla već 2 ture kemo, avastin i platina i osjeća se bolje, ali molim vas za iskustva, pomoć...

i da li je netko čuo za budwig centar u španjolskoj?

Ivanicapeca
17.04.2010., 15:45
molim vas... mama je prošla već 2 ture kemo, avastin i platina i osjeća se bolje, ali molim vas za iskustva, pomoć...

i da li je netko čuo za budwig centar u španjolskoj?

Svako različito reagira. Kakvo je stanje i jeli lijek imao odaziva će se zaključiti nakon kraja terapije kontrlonim PETom.

O budwigu imaš na alternativi. Radi se o zdravoj prehrani.

Monada
17.04.2010., 23:34
Neki tvrde da su uspjeli s ovim http://www.zdravljeizgljiva.hr/hrv/index.asp?p=naslovna&sp=index.

Neki drugi kažu da im nije pomoglo, ali nisam čula da je nekome odmoglo.

Mi smo prvo te gljive kupili mami i do 1. kemo ih je pila, ali nakon 1. kemo bi ih svaki put povratila. Sad je već prošla i 2. kemo prije tjedan dana i ja ju svakih nekoliko dana pokušavam uvjeriti da ponovo proba, ali toliko joj je bilo zlo od njih zadnji put da se ne može prisiliti ili se boji da će odmah počet povraćati , a nakon ove ture može bolje jesti pa ni mi ne bi to htjeli ugroziti. Preporuku za gljive smo dobili od jedne medicinske sestre koja već 10-ak g. svoj karcinom drži pod kontrolom povremenim kurama ovih gljiva. Da bar mami tako loše ne sjedaju, puno sam nade polagala u njih, a i puno smo ih platili.

krinka
18.04.2010., 11:57
http://tianshi.savjeti.com/
proucite,nazovite i savjetujte se. savjetovanje je besplatno,jako su ljubazni sve lijepo objasne...nalaze se u ilici 219 (mislim da je taj br) blizu crnomerca. centar se zove natura.
moze se dobiti i popust od 25% ako ste clan,a clanstvo kosta 69kn.
ja sam osobno zvala mob sa stranice i javila mi se gda.ksenija,rekla da se pozovem na nju (as prvi put se cujem s njom) i dobila sam 25% popusta.
ja koristim preparate za gin.probleme,ali nije na odmet da vam kazem,jel:mig:
pijem antilipidni caj koji je fin,chitozan kapsule i cordyceps kapsule koje smrde i kad ih popijem podrigujem od njih dosta,ali sve za zdravlje:W

larazg
18.04.2010., 17:46
dragi moji :kiss:
od kada mi je mama umrla ne volim pisati na ovoj temi iako ju redovito čitam...

Tako me je spopao osjećaj loš da sam otišla kod pulmologa i rekla mu cijelu maminu anamnezu i slikao mi je pluća, radio spirometriju i nalazi su OK.
ali me je poslao predostrožnosti radi izvaditi krv na tumorske markere u bolnicu Jordanovac...
Nisam još išla planiram ovih dana...

Taman kada sam došla k sebi, rastužila me je jako dobra prijateljica.. rak želuca, operirali u roku od odmah, ostavili 1/3 želuca i izvadili 17 limfnih čvorova jer je tumor metastazirao..
9 ciklusa kemoterapija je dobila i 9 ciklusa zračenja.


Često sam kod nje.. ako me ikada treba u životu to je sad... :)

recite mi upućeni kolike su šanse da se izliječi??

Ivanicapeca
18.04.2010., 18:21
dragi moji :kiss:
od kada mi je mama umrla ne volim pisati na ovoj temi iako ju redovito čitam...

Tako me je spopao osjećaj loš da sam otišla kod pulmologa i rekla mu cijelu maminu anamnezu i slikao mi je pluća, radio spirometriju i nalazi su OK.
ali me je poslao predostrožnosti radi izvaditi krv na tumorske markere u bolnicu Jordanovac...
Nisam još išla planiram ovih dana...

Taman kada sam došla k sebi, rastužila me je jako dobra prijateljica.. rak želuca, operirali u roku od odmah, ostavili 1/3 želuca i izvadili 17 limfnih čvorova jer je tumor metastazirao..
9 ciklusa kemoterapija je dobila i 9 ciklusa zračenja.


Često sam kod nje.. ako me ikada treba u životu to je sad... :)

recite mi upućeni kolike su šanse da se izliječi??
Znaš da je to individualno, al evo ti primjer tate od jednog mog poznanika. Čovjeku su izvadili cijeli želudac, ne znam jel imao mete, al evo ga sad nakon kemo i zračenja prošlo je 6-7 godina, čovjek ko metak.

Ingrein
18.04.2010., 18:42
mamu je danas zvala njena frendica koju je upoznala dok su obje skupa ležale u bolnici.
žena je imala rak debelog crijeva, prošla je kemo i zračenje..no...
starija kćer je izgleda pukla na živce od cijele situacije. povukla se u sebe, ne priča s nikime, izbjegava mlađu sestru i staru.
jel postoji možda neka udruga ili savjetovalište za pružanje psihološke podrške obiteljima ljudi oboljelih od malignih bolesti? izuzev naravno ovog ovdje pdf-a i foruma od Zanovidan-a.. :)

Ivanicapeca
18.04.2010., 18:51
mamu je danas zvala njena frendica koju je upoznala dok su obje skupa ležale u bolnici.
žena je imala rak debelog crijeva, prošla je kemo i zračenje..no...
starija kćer je izgleda pukla na živce od cijele situacije. povukla se u sebe, ne priča s nikime, izbjegava mlađu sestru i staru.
jel postoji možda neka udruga ili savjetovalište za pružanje psihološke podrške obiteljima ljudi oboljelih od malignih bolesti? izuzev naravno ovog ovdje pdf-a i foruma od Zanovidan-a.. :)

Onaj koji pažljivo čita Za novi dan, zna da postoji.:mig:
Na naslovnici postoji baner Krijesnice na kojem piše psihološka pomoć

Ingrein
18.04.2010., 19:00
Onaj koji pažljivo čita Za novi dan, zna da postoji.:mig:
Na naslovnici postoji baner Krijesnice na kojem piše psihološka pomoć

:D
vidla sam ja taj dio na Krijesnicama. ali sam ja bila uvjerenja da se to odnosi na roditelje djece koja boluju od malignih bolesti :ne zna:

Ivanicapeca
18.04.2010., 19:50
:D
vidla sam ja taj dio na Krijesnicama. ali sam ja bila uvjerenja da se to odnosi na roditelje djece koja boluju od malignih bolesti :ne zna:

Pružaju pomoć svima, radilo se o djeci ili odraslima, roditeljima, ljudima kojima je netko obolio, ili onima kojima je netko umro od raka.

5ivy
21.04.2010., 10:20
Ako je riječ o nakupljenom sekretu puno mogu postići neke tehnike fizioterapije, npr. posturalna drenaža, tehnike iskašljavanja i pozicioniranja. Ako ni to ne pomogne, koriste se tehnike endotrahealne aspiracije (prvenstveno kad pacijet nije pri svijesti), odnosno sukcije koje liječnik ne mora posebno indicirati (možda mora, ovisno o ustanovi, tamo gdje sam ja to učila ne mora, jednostavno se radi po indikaciji) gdje tehničar, sestra ili fizioterapeut to napravi za minutu. U kućnim uvjetima se to vrlo teško može napraviti.

Jako mi je žao što prolaziš kroz ovo.


puno ti hvala na odgovoru!

izgleda da je riječ o sekretu koji se svako malo skupi jer ga tata ne može sam izbaciti van. s obzirom da smo ga je u petak imao opet užasan napad kašljanja popraćen povračanjem (diže mi se želudac od kašljanja) morali smo ga vratit na jordanovac. pitala sam sestre tamo da li se ista stvar događa i u bolnici i rekle su da ne...no jučer sam bila u posjeti tati baš kad je počeo opet tak kašljat. došla je sestra i s aspiratorom mu izvukla taj šlajm pa je sve za 3 min bilo gotovo. mi smo mu također doma to pokušavali isisat, ali oni gurnu tu sondu puno dublje u grlo nego što bi se ja ikad usudila tak da su uspjeli sve odma izvadit...doma je to trajalo po 6 sati i užasno se mučio. rekla mi je sestra da mu taj šlajm stoji u grlu pa se guši ako ga ne uspije izbacit.:(
doduše ta sestra jučer je malo pretjerala i tolko mu je duboko gurnula sajlu da su mu oči bile krvave na kraju i nije više htio ni otvoriti usta...glavna sestra mi je rekla da se to ne smije - odnosno da smiju gurnut sajlu samo koliko im on dopusti.

ma užasno je tužno gledat vlastitog oca kad se tolko pati, iako je jako hrabar i ne žali se nikad da ga nešto boli :(:(:(

Ivanicapeca
21.04.2010., 15:07
Ublaži patnju oboljelima od ne izlječivih bolesti!

Svojim donacijama možete potpomognuti veliki projekt ostvarivanja prvog hrvatskog hospicija.

Više o svemu ovdje: http://www.ostaniuzmene.com/
Uskoro će biti uspostavljena mogućnost i on line donacija. Informaciju s linkom ću proslijediti ovdje čim je dobim.

Ovaj projekt je od velikog zdravstvenog, ali i društvenog humanog značaja za svakog pojedinca u našoj zemlji. Svi snosimo dio odgovornosti što ovakav projekt već nije zaživio. Imate priliku biti dio stvaranja bolje budućnosti za sve!

elpidika
21.04.2010., 21:24
opet se javljam sa upitom

uglavnom radi se o dezodoransima. koji dezodorans ne sadrži aluminium chlorhydrate? a da nije sebamed jer sma o njemu pročitala da baš i ne drži? obožavam dove, ali on sadrži aluminij i sve me više strah raka dojke.

hvala na možebitnom odgovoru

5ivy
21.04.2010., 21:59
rekli su nam na jordanovcu da tata više ne može ostati u bolnici pa moramo odlučiti da li ćemo ga uzeti doma ili će ići u neku od bolnica koje bi ga mogle trajno zadržati.:(

nitko od nas ga nema srca pustiti, pa će vjerojatno ići doma...mama je negdje čula da se nekako može posuditi bolnički krevet kojem se diže uzglavlje pa sam htjela pitati da li netko zna gdje bi ga mogli nabaiti i da li je to uopće moguće?

inače, tata je danas popodne bio puno bolje pa sam hepi :)

Ivanicapeca
22.04.2010., 09:13
opet se javljam sa upitom

uglavnom radi se o dezodoransima. koji dezodorans ne sadrži aluminium chlorhydrate? a da nije sebamed jer sma o njemu pročitala da baš i ne drži? obožavam dove, ali on sadrži aluminij i sve me više strah raka dojke.

hvala na možebitnom odgovoru

Imaš one na bazi japanskih minerala u DMu, Bionsen

TAJINA
22.04.2010., 11:25
Pozdrav svima!

Otac mi ima 58 god. i prije tri mjeseca mu je dijagnosticiran tumor u tijelu pankreasa velicine 2 cm i metastaze na jetri. Ide na kemoterapiju,prima gemitacibin (cini mi se da se tako zove). trenutno je u toku drugi ciklus i ziva nisam da me majka nazove i kaze mi kako je podneo..
Prosli put kad je primio terapiju bilo mu je jako lose, imao je temparaturu i nakon toga su nastupili bolovi..
Na jednom sajtu sam procitala da kad su bolovi intenzivni blizu je kraj.
Ja sam jako vezana za svog taju i bojim se tog najgoreg, a svesna sam da je to jako surova i opaka bolest.
Koje je vase iskustvo prezivljavanja kod ove bolesti?
Cemu da se nadam?

ZG-boy
22.04.2010., 13:41
rekli su nam na jordanovcu da tata više ne može ostati u bolnici pa moramo odlučiti da li ćemo ga uzeti doma ili će ići u neku od bolnica koje bi ga mogle trajno zadržati.:(

nitko od nas ga nema srca pustiti, pa će vjerojatno ići doma...mama je negdje čula da se nekako može posuditi bolnički krevet kojem se diže uzglavlje pa sam htjela pitati da li netko zna gdje bi ga mogli nabaiti i da li je to uopće moguće?

inače, tata je danas popodne bio puno bolje pa sam hepi :)

Moj otac je imao rak pluća i također se gušio tim šlajmom, međutim niko mu nije ni pokušao to izvaditi.
Također metastazira na druge organe brzo, kažu da pušenje imautjecaja, pa ako si čak u mladosti pušio, možeš iako si kasnije prestao umrijeti od raka pluća, i cijelo vrijeme to nosiš..Rekao bih najopakiji tumor od svih..
Kad te pošalju doma to je obično znak da se moraš pripremiti na najgore.
Kratkotrajni bljeskovi poboljšanja kod te bolesti su mogući, ali u konačnici..
Što da ti kažem...pripremi se na neizbježno. :(
Mi smo nekako "ugurani" i platili smo i doktora i smještaj jer su nas htjeli poslati doma, onima kojima je takav pacijent kod kuće, mogu misliti kako je brinuti se o njemu, jako, jako psiho-fizički isrpljujuće..

ninjaa
22.04.2010., 14:48
posto je ovo dost aktivan topic, molim za par informacija.
gdje kupiti periku i grudnjak s umjetnom dojkom u zagrebu !?
majka ima pravo na to od zdravstvenog ali ne znamo gdje to nabavit.
puno hvala :)

win
22.04.2010., 14:50
Mi smo nekako "ugurani" i platili smo i doktora i smještaj jer su nas htjeli poslati doma, onima kojima je takav pacijent kod kuće, mogu misliti kako je brinuti se o njemu, jako, jako psiho-fizički isrpljujuće..

Strahovito iscrpljujuće i psihički i fizički, ali ''radost žrtvovanja'' neizmjerna je.

zuta
22.04.2010., 18:42
rekli su nam na jordanovcu da tata više ne može ostati u bolnici pa moramo odlučiti da li ćemo ga uzeti doma ili će ići u neku od bolnica koje bi ga mogle trajno zadržati.:(

nitko od nas ga nema srca pustiti, pa će vjerojatno ići doma...mama je negdje čula da se nekako može posuditi bolnički krevet kojem se diže uzglavlje pa sam htjela pitati da li netko zna gdje bi ga mogli nabaiti i da li je to uopće moguće?

inače, tata je danas popodne bio puno bolje pa sam hepi :)

Mi smo posudili krevet u Hospiciju,citala sam da ste vec od njih dobili neku pomoc pa im se slobodno obratite i u vezi kreveta.

ruzica44
23.04.2010., 08:43
rekli su nam na jordanovcu da tata više ne može ostati u bolnici pa moramo odlučiti da li ćemo ga uzeti doma ili će ići u neku od bolnica koje bi ga mogle trajno zadržati.:(

nitko od nas ga nema srca pustiti, pa će vjerojatno ići doma...mama je negdje čula da se nekako može posuditi bolnički krevet kojem se diže uzglavlje pa sam htjela pitati da li netko zna gdje bi ga mogli nabaiti i da li je to uopće moguće?

inače, tata je danas popodne bio puno bolje pa sam hepi :)

Mom suprugu su prije peti pol gpodina dijagnosticirali rak pluća, s minimalnim prognozama. Nije nitko očekivao više od par mjeseci..Bilo je jako loše. Gušio se u šlajmu, ali još više u krvi. Ne volim se toga ni sjećat..Primao je kemo i radio terapije. Kod kuće smo dizali imunitet i borili se protiv kašlja i gušenja.
Evo, i danas je živ. I dobro je. Ima lošijih i boljih dana, ali čovjek se nauči tako živjeti.
Ne klanjaj duhom, u borbu. Ishod ne možeš znati, ali nema predaje!
Drži se, budi hrabra i budi uz oca.
:)

Ivanicapeca
23.04.2010., 09:15
posto je ovo dost aktivan topic, molim za par informacija.
gdje kupiti periku i grudnjak s umjetnom dojkom u zagrebu !?
majka ima pravo na to od zdravstvenog ali ne znamo gdje to nabavit.
puno hvala :)

Perika i proteza se može dobiti na doznaku jer se oboje smatraju ortopedskim pomagalom. Jedino što ove perike na doznaku nisu bog zna šta. Za protezu ne znam. Probaj se informirati ovdje: http://svezanju.hr/

U Kaptol centru ima dućan s perikama, velik izbor i imaju ugovor s HZZO. Kada je moja mama nabavljala (2005), mislim da je išlo na doznaku i još je nešto nadoplatila za bolju. Kako je sada, nisam sigurna :ne zna:

šuškarica
23.04.2010., 16:31
pozdrav svim forumašima!!!
evo i mene opet. čitam vaše postove i stvarno sam se rastuzila. mojoj mami je u 12 mj. dijagnosticiran osteosarkom na području natkoljenice i operirana je 2 puta. rekli su joj da treba amputirati nogu, ali moja se mama nije predala. dobila je lijek za bakteriju zlatni stafilokok (zbog koje je imala opaku upalu) i terapija je uspjela. na MR-u su joj rekli da je zahvaćena kost od koljena pa sve do kuka, ali nakraju je ispalo da je tako izgledalo baš zbog te bakterije. ponovila je MR na kojem se u kostima nista više nije vidjelo i napravila je pet-ct koji je također pokazao da je kost unutra zdrava. time se izbjegla amputacija. ALI da sve ne bi bilo previše lijepo i krasno, na pet-ct su otkrili još jedan tumor na preponi - non hodgkin, te je uslijedila još jedna operacija. ali ona je veliki optimist i osim po zavojima koje je imala po nozi, po nićem drugom nije se moglo reći da je bolesna. u pon. je krenula na svoju prvu kemoterapiju (primala ju je 3 dana i noći) i već sada kao da je druga osoba. stalno spava, ne može jesti, povrača.. užasno se bojim svega što je čeka. stalno mi se neke ružne misli motaju po glavi i ne znam kako da joj pomognem.. samo da ta kemo uspije...

lahor
23.04.2010., 23:32
puno ti hvala na odgovoru!

izgleda da je riječ o sekretu koji se svako malo skupi jer ga tata ne može sam izbaciti van. s obzirom da smo ga je u petak imao opet užasan napad kašljanja popraćen povračanjem (diže mi se želudac od kašljanja) morali smo ga vratit na jordanovac. pitala sam sestre tamo da li se ista stvar događa i u bolnici i rekle su da ne...no jučer sam bila u posjeti tati baš kad je počeo opet tak kašljat. došla je sestra i s aspiratorom mu izvukla taj šlajm pa je sve za 3 min bilo gotovo. mi smo mu također doma to pokušavali isisat, ali oni gurnu tu sondu puno dublje u grlo nego što bi se ja ikad usudila tak da su uspjeli sve odma izvadit...doma je to trajalo po 6 sati i užasno se mučio. rekla mi je sestra da mu taj šlajm stoji u grlu pa se guši ako ga ne uspije izbacit.:(
doduše ta sestra jučer je malo pretjerala i tolko mu je duboko gurnula sajlu da su mu oči bile krvave na kraju i nije više htio ni otvoriti usta...glavna sestra mi je rekla da se to ne smije - odnosno da smiju gurnut sajlu samo koliko im on dopusti.

ma užasno je tužno gledat vlastitog oca kad se tolko pati, iako je jako hrabar i ne žali se nikad da ga nešto boli :(:(:(

Nažalost ta procedura isisavanja sekreta je jako neugodna (zato se pokuša svim drugim metodama, cijev guraš dosta duboko, sve do dušnika, mora se paziti na sterilnost i ne vidim načina da to primijenite kod kuće osim ako vam netko pokaže i nabavite sterilne katetere za aspiraciju.
Žao mi je što ne mogu pomoći više.

Dreistein
24.04.2010., 17:00
očajan sam, a nemam bas vremena citat prethodne postove pa bih vas zamolio za pomoc..
otac mi je imao operaciju na želudcu, uklonjen mu je tumor, i sada nakon 3 mjeseca bolova, koji su sada napokon prestali, pojavljuju se novi problemi.. izgubio je potpuno apetit za jelom, smrsavio je jos nakon operacije, a sada se pojavilo i povraćanje neke zelene tekućine.. znaci ne jede nista, a svakih pola sata do sat ga uhvati to prokleto povracanje. stariji je covjek, pretrpio je puno toga i sada polako gubi volju za bilo cim. muci me ta zelena tekucina, od cega se stvara, i zasto ju mora stalno izbacivat iz sebe povracanjem..? unaprijed hvala..

5ivy
24.04.2010., 23:24
zbog ovakvih vijesti nisam voljela dolazit na ovu temu ali ipak ću napisat...moj dragi tata jučer je otišao k anđelima. :cry:

borio se do zadnjeg daha za život i posljednji sati su bili užasni...puno gori nego sam uopće mogla zamislit. bile smo s njim 12 sati i htjela sam ostat do kraja i držat ga za ruku, ali oko pola 1 u noći su nam rekli da ne možemo više ostat u bolnici.:( tri sata nakon toga je otišao...mislim da možda nije mogao niti otić dok smo bile tamo jer nas nije htio ostavit...:(:(:(

tuga je golema, ali osjećam neki mir jer se nadam da mu je negdje drugdje sada lakše i da nas čuva :cerek: a možda nakon svega nisam još ni svjesna da ga nema :(

želim se zahvaliti svima koji su mi na ovoj temi svojim dragocjenim savjetima pomagali :*

5ivy
24.04.2010., 23:30
Mom suprugu su prije peti pol gpodina dijagnosticirali rak pluća, s minimalnim prognozama. Nije nitko očekivao više od par mjeseci..Bilo je jako loše. Gušio se u šlajmu, ali još više u krvi. Ne volim se toga ni sjećat..Primao je kemo i radio terapije. Kod kuće smo dizali imunitet i borili se protiv kašlja i gušenja.
Evo, i danas je živ. I dobro je. Ima lošijih i boljih dana, ali čovjek se nauči tako živjeti.
Ne klanjaj duhom, u borbu. Ishod ne možeš znati, ali nema predaje!
Drži se, budi hrabra i budi uz oca.
:)

hvala ti na podršci...držim fige tvome suprugu!

od kojeg tipa karcinoma tvoj suprug boluje?

Ivanicapeca
25.04.2010., 16:45
....

Draga, žao mi je, primi moju sućut. Učinili ste sve, i on to zna. Oplačite ga sada u miru.
Znaj da ipak nakon i tako groznih stvari dođu ljepši dani. Ti dani su drukčiji, nosiš jednu određenu težinu u srcu, ali život ide dalje i opet se smiješ.
Drži se

ruzica44
26.04.2010., 13:23
hvala ti na podršci...držim fige tvome suprugu!

od kojeg tipa karcinoma tvoj suprug boluje?


Primi moje iskreno saučešće. Tvoj otac je sada sigurno na nekom ljepšem mjestu, gdje nema boli i patnje.

Moj suprug boluje od nemikrocelularnog karcinoma desnog bronha i traheje.

Kako je sve to teško..
Moj šogor, sestrin suprug, ima 55 godina...U kolovozu prošle godine mu je otkriven karcinom gušterače. Jako mu je loše. U bolnici je, i liječnica je rekla da će umrijeti za dva, tri dana. Mogu ga odvesti kući da umre kod kuće, ili ga ostaviti da umre u bolnici...Tako se loše osjećam. Jednostavno ne mogu vjerovati da se to događa..da se mora toliko patiti u bolovima, da će umrijeti, da mu nema spasa...da će nestati!
Raspuknut ću se od tuge...

uma123
27.04.2010., 18:36
Draga Ivanicepeco,

procitala sam prvi post koji si postavila jer sam upravo i trazila nesto slicno...onda sam procitala neke od zadnjih...onda nisam imala snage citati dalje, sve ono izmedju.
Uglavnom, sasvim se slazem sa idejom da je potrebna pomoc porodicama koje se suoce sa bolescu nekog najblizeg, i vidim na tvojim postovima da u Hr takvo nesto vec postoji. Da li znas postoji li nesto slicno u Sarajevu? ja nikad nisam cula za nesto slicno, a trenutno sam u situaciji da mi je pomoc potrebna. mama mi je operisana i trenutno idemo na terapije, i ja sam stalno uz nju i cinim sve sto mogu, i pozitivno razmisljam, i ona je trenutno (relativno) dobro, s ti msto vise ne znam sta znaci biti dobro;ali ja kao da negdje tonem, propadam sve dublje i, osim sto imam boljih dana, kao npr.danas, ipak sam sve losije i losije. trenutno ne radim, na bolovanju sam, a uopste ne znam kako cu poceti da radim, i da li cu moci. uopste ne znam sta ce sa mnom biti. molim te ako znas neku takvu organizaciju ili savjetovaliste koje se tim bavi ovdje, molim te da mi javis.
Hvala puno! Pozdrav.


Ublaži patnju oboljelima od ne izlječivih bolesti!

Svojim donacijama možete potpomognuti veliki projekt ostvarivanja prvog hrvatskog hospicija.

Više o svemu ovdje: http://www.ostaniuzmene.com/
Uskoro će biti uspostavljena mogućnost i on line donacija. Informaciju s linkom ću proslijediti ovdje čim je dobim.

Ovaj projekt je od velikog zdravstvenog, ali i društvenog humanog značaja za svakog pojedinca u našoj zemlji. Svi snosimo dio odgovornosti što ovakav projekt već nije zaživio. Imate priliku biti dio stvaranja bolje budućnosti za sve!

ne...znalica!
28.04.2010., 01:26
Ljudi svaka vam čast! Divim se vašoj snazi i želim vam je još puno i više od toga! Sjedim ko tele ovdje pred monitorom i ne znam što bih napisao...imao sam i ja u svojoj neposrednoj blizini i još imam susreta s kojekakvim zloćama, da zloćama jer kako god bilo one za mene nemaju veće značenje! Kad je najteže vi se smijite! :)

Nadam se samo da nisam gluparao sada, ako jesam slobodno me izgrdite!:tuctuc:

i ako smijem...uma123 možda da probaš raditi, bar da se na tih par sati dnevno prebaciš na nešto drugo, znam da hoćeš pomoći i biti uz mamu ali zamoli sestru ostavi joj kontakt broj ako što treba da te odmah zove, a ti si probaj glavu razbistriti poslom! Probaj, možda i tvojoj mami bude lakše ako se stvori kakav takav uobičajen način svakodnevnog života, možda da o tome popričaš s njom?

Razbit ću sam sebe ako nisam dovoljno razmislio prije savjetovanja nekoga, nadam se da jesam.:bonk:

Ivanicapeca
28.04.2010., 04:43
Draga Ivanicepeco,

procitala sam prvi post koji si postavila jer sam upravo i trazila nesto slicno...onda sam procitala neke od zadnjih...onda nisam imala snage citati dalje, sve ono izmedju.
Uglavnom, sasvim se slazem sa idejom da je potrebna pomoc porodicama koje se suoce sa bolescu nekog najblizeg, i vidim na tvojim postovima da u Hr takvo nesto vec postoji. Da li znas postoji li nesto slicno u Sarajevu? ja nikad nisam cula za nesto slicno, a trenutno sam u situaciji da mi je pomoc potrebna. mama mi je operisana i trenutno idemo na terapije, i ja sam stalno uz nju i cinim sve sto mogu, i pozitivno razmisljam, i ona je trenutno (relativno) dobro, s ti msto vise ne znam sta znaci biti dobro;ali ja kao da negdje tonem, propadam sve dublje i, osim sto imam boljih dana, kao npr.danas, ipak sam sve losije i losije. trenutno ne radim, na bolovanju sam, a uopste ne znam kako cu poceti da radim, i da li cu moci. uopste ne znam sta ce sa mnom biti. molim te ako znas neku takvu organizaciju ili savjetovaliste koje se tim bavi ovdje, molim te da mi javis.
Hvala puno! Pozdrav.
NA žalost, nemam informaciju.:(
Probaj guglati, sigurno postoji neka udruga koja se time bavi.

krycek
28.04.2010., 06:10
znam da ima udruzenje zenja oboljelih od karcinoma dojke
http://www.renesansa.com.ba/02onama/onama.htm
javi se njima, mozda ti mogu pomocu a mozda i kod psihologa da odes? tesko je taj teret nositi sam

5ivy
28.04.2010., 09:23
Primi moje iskreno saučešće. Tvoj otac je sada sigurno na nekom ljepšem mjestu, gdje nema boli i patnje.

Moj suprug boluje od nemikrocelularnog karcinoma desnog bronha i traheje.

Kako je sve to teško..
Moj šogor, sestrin suprug, ima 55 godina...U kolovozu prošle godine mu je otkriven karcinom gušterače. Jako mu je loše. U bolnici je, i liječnica je rekla da će umrijeti za dva, tri dana. Mogu ga odvesti kući da umre kod kuće, ili ga ostaviti da umre u bolnici...Tako se loše osjećam. Jednostavno ne mogu vjerovati da se to događa..da se mora toliko patiti u bolovima, da će umrijeti, da mu nema spasa...da će nestati!
Raspuknut ću se od tuge...

hvala ti.

žao mi je zbog tvog šogora, ne znam kaj da ti pametno kažem...srce mi je pucalo kad su nam rekli istu stvar za tatu. mi smo ga na kraju odlučili uzet doma, no kad smo mu došli u bolnicu reći da drugi dan ide doma već mu se pogoršalo i tu noć je otišao :(:(:(
stalno sam mu ponavljala da izdrži još malo pa idemo doma i da nam ne daju da ga odvedemo dok mu se stanje ne poboljša...

iskreno, na kraju smo zbilja pomislile da je to sudbina što nije otišao doma, jer da smo ga uzele i da mu se tako naglo pogoršalo čitav život bi mislile da smo mi pogriješile u nečemu. :( da su me pustili da ostanem s njim do kraja u bolnici, nikad ga nebi ni mogla ostavit i otić, ali iskreno to je bilo tolko strašno da bi mi vjerojatno srce puklo da sam ostala :plače: čak je i mama, koja se zaklela da ga neće pustit da umre u bolnici, svjesna da je bolje da je bio tamo jer mu je zbilja trebala medicinska njega koju mu mi ne možemo pružit...eto, tako da bi bilo možda dobro da upozoriš sestru na to sve...

taaaako mi faaaaliiiii tata!!! :tuzni:

5ivy
28.04.2010., 11:57
eto...što duže razmišljam znam da nebi nikad mogli svjesno ostavit tatu u bolnici do kraja, iako sad znam da je to bilo bolje za njega. očito nam je neko gore bar u tome pomogao kad nas je spriječio da ga uzmemo...:S

uma123
28.04.2010., 12:33
Ljudi svaka vam čast! Divim se vašoj snazi i želim vam je još puno i više od toga! Sjedim ko tele ovdje pred monitorom i ne znam što bih napisao...imao sam i ja u svojoj neposrednoj blizini i još imam susreta s kojekakvim zloćama, da zloćama jer kako god bilo one za mene nemaju veće značenje! Kad je najteže vi se smijite! :)

Nadam se samo da nisam gluparao sada, ako jesam slobodno me izgrdite!:tuctuc:

i ako smijem...uma123 možda da probaš raditi, bar da se na tih par sati dnevno prebaciš na nešto drugo, znam da hoćeš pomoći i biti uz mamu ali zamoli sestru ostavi joj kontakt broj ako što treba da te odmah zove, a ti si probaj glavu razbistriti poslom! Probaj, možda i tvojoj mami bude lakše ako se stvori kakav takav uobičajen način svakodnevnog života, možda da o tome popričaš s njom?



Razbit ću sam sebe ako nisam dovoljno razmislio prije savjetovanja nekoga, nadam se da jesam.:bonk:

Hm, i ja bih taj savjet dala nekome kad bi me pitao, ali samoj sebi...ne ide mi...mislim da ce mi na poslu biti jos gore, da mislim stalno kako je njoj kuci+sad idemo svaki dan i na terapije i ona mi stalno govori da joj je sve to puno lakse podnijeti jer sam ja stalno uz nju....ne znam sta da radim, da je bilo sta drugo pa da mogu cuti i znati sta ona o tome misli, sve bih je poslusala, ali cudna je to stvar-tumor na mozgu, ljudi se valjda nekako promijene, kad je pitam sta ona misli da li bi ja trebala da radim, ona kaze pocni, ali vec za 5 minuta zaboravi i onda kaze kako joj je sve lakse jer je sa mnom itd.itd.zaboravi sve sto smo danas radili ili razgovarali..ne znam...

Ingrein
28.04.2010., 20:29
5ivy moja sućut :cry:
čini mi se da si probala sve što je bilo u tvojoj moći. olakšala si svom tati puno puta.

Ingrein
28.04.2010., 21:24
@uma
ispričat ću ti kako stvari idu u mom slučaju... mama ima samo mene tako da i nije bilo puno kombinacija.
nemam izbora - moram raditi. sva sreća pa smo se mama i ja uspjele organizirati za odlaske na terapije. za sada..nadam se da će i dalje ovako dobro klapati.

ti si svojoj mami sada stup na koji se ona oslanja. ovakva bolest gdje ti život svakodnevno visi o niti mijenja čovjeka i od njega stvara uplašeno dijete. sam želiš vjerovati da tvojoj bolesti ima lijeka i da ideš prema izliječenju.
ja sam svoju mamu uspjela uvjeriti da će se ona izliječiti bez obzira što će se na putu izlječenja dobrano namučiti.
ja vidim na njoj da za nju postoji samo opcija potpunog ozdravljenja.

svoju mamu ćeš moći izvuči od tog silnog straha i depresije jedino ako se ti postaviš kao 'pozitivna okosnica' :D
dakle, kolko god radila da njoj pomogneš, uvijek prije svega moraš raditi na sebi da sama ne kloneš i potoneš u dubine rezignacije, depresije i negative.

meni je užasna situacija na poslu zapravo pomogla da svoje misli okrenem i na nešto drugo, a ne samo na to kako je mama bolesna i kako ćemo izgurati to sve. na poslu sam okružena ljudima koji po cijeli dan raspravljaju o, pazi sad, poslu :D, o namještaju, di su bili, šta su jeli, dakle uobičajene priče iz normalnog života, i to mi većinom pomaže da se ne prepustim potonuću u jad i očaj. upisala sam i teretanu (što se totalno kosi s mojom osobnošću :zubo:), al to mi isto pomaže da se malo odmaknem od realnosti.

naravno da ima dana kad cijeli jedan svijet te ne može uvući u sebe, nego se ne možeš othrvati toj psihozi koju bolest nosi.
meni je danas takav dan. dan kad imam osjećaj nanesene nepravde, kad mrzim cijelu situaciju i kad bi najrađe iskočila iz vlastite kože.
prijatelj meni i ostatku društva objavljuje kako se uskoro ženi, ljudi se vesele, vani sunce sja i sve je zeleno i mirišljavo, a ja - meni je zlo. poslije posla idem po mamu koja je bila na kemo i zračenju. vidim sve one ljude koji su isto bili na terapiji i zlo mi je :( u onom podrumu u bolnici izgledaju ko živi mrtvaci.
osjećam se čudno cijelim putem do doma, al naravno pred mamom ne pokazujem kako se osjećam. ona je dobro, priča kako je bilo, dolazimo doma i sve bude ok. ona ode gledati svoju omiljenu seriju, ja odem na brzinu u teretanu ispucati se na onim utezima. i onda tamo totalni raspad sistema. ne mogu ruke pomaknuti. sjedim ko debil neko vrijeme, osjećam slabost i na kraju se odvućem doma.
pročitam da je ivy tata umro i rasplačem se ko budala

ali ne pred mamom.

hoću reć, loši dani s vremena na vrijeme su normalni. pa nismo kamenje da ne osjećamo ništa, ali trebaš se zaokupiti nečim.
samo se nemoj prepustiti crnim mislima i depresiji. od toga ni ti, ni tvoja mama nećete imati koristi.

malo sam se previše raspisala, ali skužajte, takav mi je danas dan :)

5ivy
28.04.2010., 21:50
5ivy moja sućut :cry:
čini mi se da si probala sve što je bilo u tvojoj moći. olakšala si svom tati puno puta.

hvala ti! nadam se da jesam...jer šta god napravila uvijek ću se osjećati da sam trebala više :(
baš sam danas šetala ulicom i razmišljala da je tolko stvari koje smo još mogli probat.:s

@uma
meni je danas takav dan. dan kad imam osjećaj nanesene nepravde, kad mrzim cijelu situaciju i kad bi najrađe iskočila iz vlastite kože.
prijatelj meni i ostatku društva objavljuje kako se uskoro ženi, ljudi se vesele, vani sunce sja i sve je zeleno i mirišljavo, a ja - meni je zlo. poslije posla idem po mamu koja je bila na kemo i zračenju. vidim sve one ljude koji su isto bili na terapiji i zlo mi je :( u onom podrumu u bolnici izgledaju ko živi mrtvaci.


joj, točno znam taj osjećaj...naročito nedjeljom navečer bi me primio.:eek: srećom, takvih dana je bilo relativno malo jer sam srećom takva da se lako rasplačem al zato brzo nakon toga nađem nešto drugo što me razveseli. najviše me mučilo kaj nisam to mogla podijelit s tatom nego sam stalno morala glumit narodnog heroja.
ljutilo bi me kad bi na poslu ljudi o nekoj sitnici pričali ko o najvećoj tragediji, ali šta ćeš...ne možeš ni njima zamjerit jer žive normalnim životom.

naučili su me općenito na ovoj temi davno da je rak bolest s puno uspona i padova oa mi je nekak bilo lakše kad sam znala da će nakon kiše opet brzo doći sunce. ;)

5ivy
28.04.2010., 21:56
pročitam da je ivy tata umro i rasplačem se ko budala



ovo će sad možda zvučat okrutno, ali ja plačem jer se tata razbolio...kad se sjetim patnje na kraju, znala sam da ga moram pustit da ode...



ali ne pred mamom.



to mi je bilo najteže...dok je tata bio tu nisam mogla plakat zbog njega, a kad je otišao su mi opet svi govorili da ne plačem.:S
plakala sam jedino zadnji dan kad sam vidjela tatu nepokretnog. mislim da me čuo jer su i njemu suze curile ali nisam si mogla pomoć...govorila sam mu da ne bude tužan i da će sve bit onak kak mora bit, ali da nisam plakala srce bi mi puklo na pola. :tuzni:

držim fige tvojoj mami :kiss:

Ingrein
29.04.2010., 07:37
ovo će sad možda zvučat okrutno, ali ja plačem jer se tata razbolio...kad se sjetim patnje na kraju, znala sam da ga moram pustit da ode...

meni ovo zvuči sasvim normalno. nekad samo preživljavanje u agoniji nema smisla. pretpostavljam da čovjek istovremeno osjeća veliku tugu, ali i olakšanje.
sam bolesnik osjeti kada više ne može i kad sam poželi mir


plakala sam jedino zadnji dan kad sam vidjela tatu nepokretnog. mislim da me čuo jer su i njemu suze curile ali nisam si mogla pomoć...govorila sam mu da ne bude tužan i da će sve bit onak kak mora bit, ali da nisam plakala srce bi mi puklo na pola. :tuzni:

a draga ivy :grli:
tvoj tata je vjerojatno plakao jer se rastužio kad je tebe vidio da plačeš. on se vjerojatno i tada više brinuo za tebe :)

držim fige tvojoj mami :kiss:

može :)
ja ću ih držati i na nogama :D

TAJINA
29.04.2010., 09:45
Jako mi je zao za sve koji su nekog izgubili,ja tesko podnosim rastanke sa svojim roditeljima a tajina bolest nas je sve uzdrmala i potresla u obitelji.
Za sve one koji se bore sa bolesti znam da je tesko,od terapije do terapije, pa losi dani al covijek ne treba odustajati i gubiti nadu!

uma123
29.04.2010., 12:33
@Ingrein

Hvala na rijecima podrske. Cesto puta razmisljam kako bih i ja morala raditi da mi nisu na poslu izasli u susret sto se tice svega. Onda bi morala i ne bi razmisljala mogu li ili ne mogu..tacno tako i zamisljam da bi bilo, oni oko mene bi pricali o svim onim normalnim stvarima o kojima sam i ja pricala, smijali bi se, mozda bi me cak i gledali sa sazaljenjem, a najgore od svega bilo bi postavljanje pitanja od kojih ja svaki put kad me neko nazove hocu da dobijem nervni slom. Ta su mi pitanja i pozivi (ne mislim na kolege s posla, uglavnom rodbina, prijatelji, ali i poznanici) muku jos i udvostrucili u vrijeme prije operacije. Nemoguce je sta sve ljudi pitaju i kakvi ih detalji interesuju, meni je to uzas. Ali imala bih snage da se izborim sa tim i sigurno da bi mi mozak bio zaokupljen sa "ultra hitnim i vrlo vaznim, najvaznijim stvarima na poslu", i mozda bi mi bilo malo lakse, ali ne znam. Ja sam isla godinama redovno u teretanu i tako sam to voljela, ali sad vise ne idem nigdje. nisam izasla nigdje osim u prodavnicu u zadnja 2,5 mjeseca.ujutro idemo na terapiju svaki dan,pa ostanem sa mamom citav dan, a popodne odem kuci kad mi dodje muz s posla. to me malo opusti, mada onda zovem telefonom svakih 20 minuta, uzasno nerviram tatu koji ionako ovo sve isto tesko podnosi. Ko bude sa tvojom mamom kad si na poslu ili u teretani? kako ona reaguje na to kad te nema? ja kad sam poslije izlaska iz bolnice isla svako malo na neurohirurgiju, mama me je zvala bukvalno po 100 puta, jer svakih 5 minuta zaboravi gdje sam i sta smo pricali... a sad joj tata ne da telefon da me zove kad odem popodne kuci, pa mi se ona onda zali na to i sve me to tako boli.
evo i ja sam se raspisala, ali ionako ne smijem mrdnuti od nje, stalno sjedim i pazim da joj ne ispadne zar sa cigare jer non-stop pusi, a nema osjecaj kad da ugasi cigaru. tako da ja stalno sjedim i citam ovo po internetu i pazim na nju. ali mi je srce na mjestu kad sam pored nje.
nadam se da je tebi danas dan bolji nego juce.

Ingrein
29.04.2010., 14:04
bok uma :)

današnji dan je totalna suprotnost :) totalno druga osoba...

i totalno te razumijem vezano za ove nebulozne razgovore i pitanja koja uglavnom dolaze od rodbine :rolleyes: mene je to tolko puta znalo ispizditi do ludila :mad: kad se samo sjetim idiotsko-maloumnih provala i izjava nekih od svoje rodbine - povraća mi se od bijesa i iživciranosti.
od skorog dovođenja nekog 'gurua' kojem smo trebali platiti 20 000 € za neku čudotvornu vodu, do komentara da bi bilo bolje da sam doma s mamom nego da idem na posao :confused: (samo da podsjetim da sam sad samo ja ta koja donosi novce u kuću)

bila sam s mamom doma zapravo vrlo kratko vrijeme što se vratila iz bolnice. vratila sam se na posao već nakon par tjedana.

ona je sad skoro pa samostalna. lijepo jede, šeće se po nekoliko puta dnevno po kvartu, ne može nositi teške stvari, ali ona si ujutro ode u dućan kupiti kruh, sama si kuha, bila je ćak i kod frizera :)..... često joj dolaze te njene prijateljice i susjede. gleda telku, čita, bavi se svojim biljkama....
ja sam ju tjerala da se što više kreće i sad već primjećujem da je postala i jača i vitalnija u odnosu kako je sve to izgledalo prije i nakon operacije.
ona je strašno smršavila, ali vidim u njenom koraku i ponašanju da je živnula :cerek:
ja joj ne dam da se opusti :zubo: tjeram ju da vodi brigu o svojoj bolesti, odnosno da pazi da ima sve uputnice, recepte, naloge na broju, da vodi računa o terminima terapija. ono, ti meni lijepo reci što ti treba i ja ću to donijeti, a ti vodi brigu da je sve na vrijeme....isto tako, svoju prehranu je potpuno dovela u red. zapravo, ona ni nema vremena za prepuštat se crnim mislima :)
i tako..

kod tebe je situacija potpuno drugačija tako da je razumljivo da ti ne možeš taj princip primijeniti na svojoj mami.
ali, i sama si svjesna da recimo gnjaviš svog tatu...možda bi mogla probati njemu tolko ne komplicirati život s tim zvanjem..:mig:

Ingrein
29.04.2010., 14:11
e da sad sam se sjetila kad je jedna od rođakinja, dok je mama tek završila u bolnici i kad su bile aktualne priče o operaciji, krenula plakat i ridat pred mamom kako je život okrutan i kako tako naglo završi kad se najmanje nadaš :eek: :mad: :Snajper:
fakat ne znam di joj je pamet tada bila.

uma123
29.04.2010., 16:03
Ingrein,

bas sam se obradovala sto si danas tako bolja!!! super, i ja sam. danas je mama bas bila ok, fino smo rucale ovdje kod mene i onda smo prosetali do njihove kuce (posto zivimo bas blizu, mislim da nema ni km). fino je i hodala i jela, i meni naravno, uz ovo sunce, zivot bas danas malkice lici na normalan.
a to je fantasticna vijest, da tvoja mama sve to sama radi i jos se i druzi sa prijateljicama i ide kod frizera!!!!! upravo si mi dan ucinila boljim. super.

a to sto se tice rodbine.....jao jao, to je uzas koji se, znaci, desava svima. ja sam mislila da su ustvari svi u mojoj familiji ludi. a to je izgleda tako nesto u ljudima cudno...nekad se bojim da ne zgrijesim prema nekome, ali stvarno mi se cini da se ljudi kad dolaze u posjete u ovim situacijama nekako osjecaju superiorno....kako su samo u zabludi. cini mi se da svi misle da se to njima ne moze desiti...
kod nas su dolazili i kad izadjem da ih docekam - jos dok se penju uz stepenice placu...a ja ovamo popila od jutra 2-3 lexiliuma i sto puta uvjezbala ideju: necu plakati, ni pokazati pred njima kako mi je tesko, pa makar crkla poslije...i sve ja to tako fino podnesem, oni kukaju, zagledaju mamu kao da je svjetsko cudo, nude se treba li nesto da skuhaju (kao da sam ja sakata ili maloumna), pricaju raznorazne slucajeve "slicne", koje su oni culi itd.itd. kad mama podje da ustane, oni kao nesto prilete da joj pomognu (pored mene koja sam tu non-stop, i to samo zbog toga itd.itd)
a na pitanja bih se smijala da nisam plakala svaki put kad dodju zabrinuti rodjaci, prijatelji i sl.
sad je malo popustio pritisak, hvala Bogu, i nadam se da svi misle da su dovoljno ispostovali red i da vise nece dolaziti....
a znas sta mi je rekla jedna komsinica (i to jedna priprosta, ali meni jedna od drazih osoba): "ne mogu vjerovati sta bi od onako pametne zene"
u tom sam trenutku zeljela samo da umrem. samo da se zemlja otvori i da nestanem i da ne postoji drugi svijet, da se slucajno ne bih necega sjecala....
ona, koja nije zavrsila ni srednju skolu (jer se udala s 15 valjda), za moju mamu koja je citala citav zivot 2 knjige sedmicno, i ne znam sta sve u zivotu nije procitala, i pokazivala je NJenoj djeci (i svoj djeci iz rodbine i komsiluka) matematiku, fiziki, hemiju: i spremala studente za ispit iz matematike (koji je meni,btw, bio najtezi na cijelom fakultetu) itd.itd. i sad ONA se kao cudi sta bi- kao da mama zaboravlja ili ponavlja neke stvari iz cista mira, a ne zbog te uzasne stvari koja nam se desila......haos.

molim se Bogu samo da mama bude bolje od ovih terapija i da se mogu i ja vratiti zivotu i poslu naravno. i to bih s pjesmom ucinila. nadam se da ce to vrijeme doci. pozdrav!!!

5ivy
29.04.2010., 19:49
Ingrein,

a to sto se tice rodbine.....jao jao, to je uzas koji se, znaci, desava svima. ja sam mislila da su ustvari svi u mojoj familiji ludi. a to je izgleda tako nesto u ljudima cudno...nekad se bojim da ne zgrijesim prema nekome, ali stvarno mi se cini da se ljudi kad dolaze u posjete u ovim situacijama nekako osjecaju superiorno....kako su samo u zabludi. cini mi se da svi misle da se to njima ne moze desiti...



joj, srećom da kod nas potkraj nije dolazilo puno ljudi, a i onima koji su dolazili smo zabranili da plaču i kukaju...smjeli su pričat samo lijepe priče.
no znalo me naživcirat kad je dolazila rodbina s kojom se stari uopće nije slagao, jer je to fakat bilo u stilu da se dolaze pozdravit. mislim da si u pravu kad kažeš da se ljudi naslađuju, a ne kuže da se to svima može desit.



a znas sta mi je rekla jedna komsinica (i to jedna priprosta, ali meni jedna od drazih osoba): "ne mogu vjerovati sta bi od onako pametne zene"


ovo je zbilja preprestrašno!!!! sori al to je zbilja odvratno od te žene, ne mogu uopće vjerovat da neko može to reći. ja bi ju naglavačke izbacila van kad bi to čula!!! :mad::mad::mad:


držite se curke! :kiss:

tindlbel
30.04.2010., 10:12
5ivy-Žao mi je.....:(

vita-vita
30.04.2010., 10:21
5ivy ti i tvoja obitelj primite iskrenu sućut.:(

nije me bilo neko vrijeme. prošla mamima prva kemo. teže ju je podnijela nego prvi put..

vezano na raspravu, nedavno sam čula da se naši susjedi preko puta čude i govore kako skrivamo maminu dijagnozu, bolest i informacije vezane uz njeno liječenje, a nije im palo na pamet, kad vide nju ili nekog od nas da nas pitaju ili da dođu..
svi misle da bi mi sad trebali hodati okolo, plakati se i prepričavati sve u detalje.
naravno da ništa ne skrivamo, pa nije bolest nešto čega se treba sramiti. kao što ste rekle, svakome se od nas može desiti bolest. ona ne pita ni tko smo, ni što smo. bolest dolazi nepozvana i podmuklo nas satere do bola.
Sažaljivi pogledi, plakanja i kukanja pa ona je još mlada, nikad nikome nije ništa loše napravila.. idu mi na k.. (pardon maj frenč).
svi naši koji dolaze znaju da neće moći proći naša ulazna vrata, ako imaju namjeru kukati i druge gluposti. bez imalo pardona kažem da ako imaju takvih namjera (kukanja, prepričavanja "istih" priča o bolesti jer mama ima "istu" takvu), da se okrenu i odu. ja sam ko mali buldog:D
imam osjećaj da im mama nikad sama ne bi rekla ništa, pa sam uzela sebi za pravo, uživila se u ulogu njene zašititnice od raznoraznih dušebrižnika.
raspisala sam se malo duže, imam vam još štošta za reći, al sad moram juriti..

budite mi hrabri!

madmax17
01.05.2010., 21:36
rekli su nam na jordanovcu da tata više ne može ostati u bolnici pa moramo odlučiti da li ćemo ga uzeti doma ili će ići u neku od bolnica koje bi ga mogle trajno zadržati.:(

nitko od nas ga nema srca pustiti, pa će vjerojatno ići doma...mama je negdje čula da se nekako može posuditi bolnički krevet kojem se diže uzglavlje pa sam htjela pitati da li netko zna gdje bi ga mogli nabaiti i da li je to uopće moguće?

inače, tata je danas popodne bio puno bolje pa sam hepi :)I mojoj mami su rekli isto to stvarno znači da ubrzo slijedi ono najgore, valjda ne žele da im pacijenti umiru tamo pa ih šalju negdje drugdje...

I tako doktorica je sredila da ode u Klenovnik, tamo je bila 2 i pol tjedna i jučer je preminula :cry::cry::cry::cry: rak pluća koji se proširio po mozgu, doma nije mogla biti a dom su isto otpisali kao opciju, eto sad mi je žao što nije bila bliže a šta mogu :(:( barem se više ne muči..

Ivanicapeca
02.05.2010., 09:25
I mojoj mami su rekli isto to stvarno znači da ubrzo slijedi ono najgore, valjda ne žele da im pacijenti umiru tamo pa ih šalju negdje drugdje...



Medicina se dijeli na preventivnu-dakle ona koja se bavi prevencijom bolesti, kurativnu-ona koja liječi i ustanove u kojima se to radi su bolnice, te palijativnu- ona koja pruža oboljelima od ne izlječivih bolesti adekvatnu medicinsku pomoć u terminalnoj fazi bolesti. Palijativna medicina se prakticira u ustanovama koje se zovu hospiciji. RH je jedina zemlja u Europi koja još uvijek nema ovakvu ustanovu. To je velika mrlja na savjesti društva u kojem živimo. Svi mi smo odgovorni za taj veliki društveno-humanitarni propust.

Bolnice nisu mjesta u kojima se pruža palijativna medicina. Niti su školovani kadrovi za to, niti je uredu da se osoba kojoj više ne mogu kurativno pomoći drži u bolnici i na taj način ugrožava netko kome se može pomoći, a ne mogu ga smjestit u bolnicu zbog kroničnog nedostatka prostora.

Pokrenuta je akcija "Ostani uz mene" kojoj je cilj kroz raznorazne akcije prikupiti sredstva za izgradnju i opremanje prvog hrvatskog hopicija, kao i školovanje timova koji će tamo raditi.
Baš zato što spadamo u onaj dio populacije koji se direktno suočio s ovim problemom i imamo razvijenu svijest o tome koliko je ovo važno, moramo biti prvi koji će predvoditi ovu inicijativu i animirati druge da pomognu ostvarivanje ove velike misije.

Ostavila sam link (http://www.forum.hr/showpost.php?p=26251340&postcount=6405) vezano za ovu akciju i ono što me posebno žalosti jest činjenica da je samo jedan forumaš komentirao post, i taj komentar nije direktno imao veze s postanim.

Žalosno je što kod nas ne postoji osjećaj odgovornosti da kada nešto ružno proživimo, nemamo potrebu učiniti sve da to netko drugi u budućnosti ne proživi. Uglavnom, kad se zlo dogodi, svi se pitaju zašto već netko nešto nije poduzeo prije. I onda kad problem prestane za nas postojati iz ovog ili onog razloga, jednostavno zaboravimo na sve i krenemo dalje, a ne rijetko je stav:"Nitko se nije pobrinuo da meni bude lakše, pa zašto bi ja brinuo za nekog drugog sada?".
Na žalost, s takvom inercijom nikome neće biti dobro živjeti u ovoj zemlji.

Svi ste odgovorni, bez obrzira na patnju i bol koju prolazite!

p.s. madmax17, da ne bi krivo shvatila, ovaj post ne ide tebe, nego općenito sve forumaše

win
02.05.2010., 15:12
@5ivy
Draga, moja iskrena sućut.:(

Šta reći..a da ti bude lakše. Svi bismo željeli da su najmiliji s nama, da se bolest nikad nije desila. Prevrtat će ti se po glavi masa stvari, šta si uradila, šta nisi...šta si još mogla..I to je sasvim normalno.
Ali, vjerujem i znam da smo svi mi dali maksimum od sebe.

Ja sam za svog oca prevrnula svijet, pružila i moguće i nemoguće. I to je ono što me, osim bola, ispunjava, što zovem ''radošću žrtvovanja''.
Još sam uvijek u faza prihvatanja i učim se živjeti s tim gubitkom.

Borba se nastavlja...
Mama je obolila par dana poslije tatinog odlaska. Vjerovatno je prevelik stres rezultirao njenom teškom bolešću. :ne zna:
Između neba i zemlje sam...Ali snage i vjere ne smije nedostajati.
(Šta sve živ čovjek može podnijeti...)

Držite se, sve vas puno pozdravljam!

ruzica44
03.05.2010., 07:41
Moj šogor je preminuo u četvrtak, 29.4.
Tako je to sve nestvarno. Ne možeš vjerovati da ga zaista više nema.. Moja sestra je bila s njim u bolnici sve te dane njegove agonije. I kad je umirao bila je uz njega. Njegov zadnji pogled je bio prema njoj. Zadnja slika koju je ponio je bila slika njegove ljubavi..Njegova patnja se završila. Njega više ništa ne boli.Toliko se patio..Moja sestra..toliko je nesretna..
Nastojim je tješiti, ali teško je. Tako mi je žao. Žao mi je svih ljudi koji su ostali bez svojih najmilijih...

ruzica44
03.05.2010., 07:43
I mojoj mami su rekli isto to stvarno znači da ubrzo slijedi ono najgore, valjda ne žele da im pacijenti umiru tamo pa ih šalju negdje drugdje...

I tako doktorica je sredila da ode u Klenovnik, tamo je bila 2 i pol tjedna i jučer je preminula :cry::cry::cry::cry: rak pluća koji se proširio po mozgu, doma nije mogla biti a dom su isto otpisali kao opciju, eto sad mi je žao što nije bila bliže a šta mogu :(:( barem se više ne muči..

Primi moje iskreno sučešće.

Ivanicapeca
03.05.2010., 09:17
Ružice, primi moju iskrenu sućut:(. Nadam se da će sada pred tobom napokon biti mirniji i sretniji dani.

Göttspöđä
03.05.2010., 12:26
vezano na raspravu, nedavno sam čula da se naši susjedi preko puta čude i govore kako skrivamo maminu dijagnozu, bolest i informacije vezane uz njeno liječenje, a nije im palo na pamet, kad vide nju ili nekog od nas da nas pitaju ili da dođu..
svi misle da bi mi sad trebali hodati okolo, plakati se i prepričavati sve u detalje.
naravno da ništa ne skrivamo, pa nije bolest nešto čega se treba sramiti. kao što ste rekle, svakome se od nas može desiti bolest. ona ne pita ni tko smo, ni što smo. bolest dolazi nepozvana i podmuklo nas satere do bola.
Sažaljivi pogledi, plakanja i kukanja pa ona je još mlada, nikad nikome nije ništa loše napravila.. idu mi na k.. (pardon maj frenč).
svi naši koji dolaze znaju da neće moći proći naša ulazna vrata, ako imaju namjeru kukati i druge gluposti. bez imalo pardona kažem da ako imaju takvih namjera (kukanja, prepričavanja "istih" priča o bolesti jer mama ima "istu" takvu), da se okrenu i odu. ja sam ko mali buldog:D
imam osjećaj da im mama nikad sama ne bi rekla ništa, pa sam uzela sebi za pravo, uživila se u ulogu njene zašititnice od raznoraznih dušebrižnika.

Kad je moja mama oboljela, sada ima već godina i pol, i kad su me pitali kako je (a jesu i još uvijek redovito ispituju) nijednom nisam rekla da leži ucviljena i da plače. Uvijek sam se trudila jasno i glasno reći da je obzirom na situaciju odlično. Ne zato jer sam htjela sakriti sliku pravog stanja, već je zbilja dobro podnijela sve. Operaciju, prve post-operativne dane, kemoterapiju, zračenje. Isto tako, ne libim se vikati na sve koji su pokazali najmanju naznaku pesimizma u njenom društvu (najgori ispad je priredila bliska gaduretina iz familije je na moju izjavu da je tijekom operacije odstranjen i dio limfnih čvorova rekla, "to je gotovo, tu nema rasprave." :eek: :mad:). Sa njom uopće više ne pričam, takav nastup nikome ne bih oprostila ni da mi mama ozdravi. Podsjeća me na tvoju, prešutjet će i progutati tuđe ponašanje, iako bi trebala biti daleko zahtjevnija - ako nije sad u situaciji za takvo što - a kad će biti?

Ljudima oko sebe za koje znam da im netko bližnji boluje izrazito doziram svježe vijesti. Ne želim širiti zadah smrti i razočaranja lošim vijestima. To me "naučila" prijateljeva majka koja je bila u sličnoj situaciji moje majke - rekla je da se povukla iz udruge žena oboljelih od raka dojke jer su stalno vrtjele priču o tome tko je umro i tko opet ulazi u cikluse. Htjeli ili ne, takve vijesti moraju pogoditi, a kojem bolesniku to treba?

Primite moju iskrenu sućut, forumaši kojima su bližnji posustali u borbi. Iskreno mi je žao, nadam se da ćete naći mir.

MalaZvijer
03.05.2010., 15:42
Ovu temu sam pronašla prije četiri mjeseca kad sam očajnički tražila odgovore na mnoga pitanja vezana uz rak, meni do onda nepoznatu bolest. Prije četiri mjeseca mojem je ocu dijagnosticiran karcinom želuca s metastazama na jetri. Prvo smo bili šokirani dijagnozom. Pogotovo zato što operacija nije bila moguća i jer doktori nisu mogli niti procijeniti koliko mu je još života ostalo. Slijedile su faze: strah, neizvjesnost, bijes, očaj, učenje, tuga...
Kroz ovu temu sam naišla na postove ljudi koji su proživljavali identične stvari kao i mi. Neke postove kao da sam sama pisala. U tom periodu mi je to puno značilo jer smo mislili da smo sami na cijelome svijetu. Proživljavali smo pravi pakao. Zahvalna sam svima koji su ovdje pisali.

Tata je umro prije dva tjedna.
A ja, cijelo ovo vrijeme nisam mogla to napisati niti izgovoriti. I sad, nakon teške borbe, polaganog umiranja i suočavanja sa samom smrću, ne znam kako dalje.
Ne znam si objasniti zašto je morao toliko patiti, zašto nije dobio šansu za borbu, za operaciju, za kemoterapije, za bolje i lošije dane.Koliko će još vremena proći da se pri pomisli na njega sjetim kakav je bio prije bolesti.Pred očima mi je užas koji smo proživljavali kad se pojavio novi simptom, kad sam ga gledala kako ga boli, kad po noći nisam spavala jer nisam znala što on cijele noći i dane misli, a u tim mislima je sam. I kad sam mu u očima vidjela prevelik strah,ali i očekivanje i nadu... da mu nešto kažem...da će biti bolje ili da će sve proći. Znali smo da neće, i ja mu nisam znala kako pomoći. Sad kad je umro nije mi jasno zašto je morao sve to proći kad je uvijek bio dobar čovjek. I ona strašna slika nekog nepoznatog bića koje je još uvijek bio moj otac, koje se grčevito bori za zadnji dah, ne izlazi mi iz glave. Prestrašno mi je samoj sa svim tim mislima!

Ivanicapeca
03.05.2010., 15:53
Ovu temu sam pronašla prije četiri mjeseca kad sam očajnički tražila odgovore na mnoga pitanja vezana uz rak, meni do onda nepoznatu bolest. Prije četiri mjeseca mojem je ocu dijagnosticiran karcinom želuca s metastazama na jetri. Prvo smo bili šokirani dijagnozom. Pogotovo zato što operacija nije bila moguća i jer doktori nisu mogli niti procijeniti koliko mu je još života ostalo. Slijedile su faze: strah, neizvjesnost, bijes, očaj, učenje, tuga...
Kroz ovu temu sam naišla na postove ljudi koji su proživljavali identične stvari kao i mi. Neke postove kao da sam sama pisala. U tom periodu mi je to puno značilo jer smo mislili da smo sami na cijelome svijetu. Proživljavali smo pravi pakao. Zahvalna sam svima koji su ovdje pisali.

Tata je umro prije dva tjedna.
A ja, cijelo ovo vrijeme nisam mogla to napisati niti izgovoriti. I sad, nakon teške borbe, polaganog umiranja i suočavanja sa samom smrću, ne znam kako dalje.
Ne znam si objasniti zašto je morao toliko patiti, zašto nije dobio šansu za borbu, za operaciju, za kemoterapije, za bolje i lošije dane.Koliko će još vremena proći da se pri pomisli na njega sjetim kakav je bio prije bolesti.Pred očima mi je užas koji smo proživljavali kad se pojavio novi simptom, kad sam ga gledala kako ga boli, kad po noći nisam spavala jer nisam znala što on cijele noći i dane misli, a u tim mislima je sam. I kad sam mu u očima vidjela prevelik strah,ali i očekivanje i nadu... da mu nešto kažem...da će biti bolje ili da će sve proći. Znali smo da neće, i ja mu nisam znala kako pomoći. Sad kad je umro nije mi jasno zašto je morao sve to proći kad je uvijek bio dobar čovjek. I ona strašna slika nekog nepoznatog bića koje je još uvijek bio moj otac, koje se grčevito bori za zadnji dah, ne izlazi mi iz glave. Prestrašno mi je samoj sa svim tim mislima!

Draga moja, raka je bilo od kad je čovjeka i biti će ga do kad čovjeka bude. Ne ide ništa od toga po zasluzi. To je jednostavno biološki u nama. Tako su nam tijela sazdana. Nemoj se mučiti pitanjima na koje ne postoji niti jedan odgovor koji bi te zadovoljio i koji bi u tebi umanjio sve što se dogodilo.
Mogu ti jedino reći što sam ja napravila i što mi pomaže.
Pomažem drugima koji su se našli u toj koži i ako im svojim savjetom, djelovanjem ili samo uhom za slušanjem mogu zrno patnje umanjiti, ja sam sretna i svemu što se dogodilo mojoj mami, meni i mojoj obitelji daje viši smisao.

madmax17
03.05.2010., 16:29
Moj šogor je preminuo u četvrtak, 29.4.
Tako je to sve nestvarno. Ne možeš vjerovati da ga zaista više nema.. Moja sestra je bila s njim u bolnici sve te dane njegove agonije. I kad je umirao bila je uz njega. Njegov zadnji pogled je bio prema njoj. Zadnja slika koju je ponio je bila slika njegove ljubavi..Njegova patnja se završila. Njega više ništa ne boli.Toliko se patio..Moja sestra..toliko je nesretna..
Nastojim je tješiti, ali teško je. Tako mi je žao. Žao mi je svih ljudi koji su ostali bez svojih najmilijih...Moje iskreno saučešće tebi ružica i svima ostalima na ovoj temi, nisam pratio ali znam iz prve ruke kako je svima vama teško :(:( teško je naći neku utjehu u ovim trenucima..

Annami
03.05.2010., 17:30
Ingrein,

bas sam se obradovala sto si danas tako bolja!!! super, i ja sam. danas je mama bas bila ok, fino smo rucale ovdje kod mene i onda smo prosetali do njihove kuce (posto zivimo bas blizu, mislim da nema ni km). fino je i hodala i jela, i meni naravno, uz ovo sunce, zivot bas danas malkice lici na normalan.
a to je fantasticna vijest, da tvoja mama sve to sama radi i jos se i druzi sa prijateljicama i ide kod frizera!!!!! upravo si mi dan ucinila boljim. super.

a to sto se tice rodbine.....jao jao, to je uzas koji se, znaci, desava svima. ja sam mislila da su ustvari svi u mojoj familiji ludi. a to je izgleda tako nesto u ljudima cudno...nekad se bojim da ne zgrijesim prema nekome, ali stvarno mi se cini da se ljudi kad dolaze u posjete u ovim situacijama nekako osjecaju superiorno....kako su samo u zabludi. cini mi se da svi misle da se to njima ne moze desiti...
kod nas su dolazili i kad izadjem da ih docekam - jos dok se penju uz stepenice placu...a ja ovamo popila od jutra 2-3 lexiliuma i sto puta uvjezbala ideju: necu plakati, ni pokazati pred njima kako mi je tesko, pa makar crkla poslije...i sve ja to tako fino podnesem, oni kukaju, zagledaju mamu kao da je svjetsko cudo, nude se treba li nesto da skuhaju (kao da sam ja sakata ili maloumna), pricaju raznorazne slucajeve "slicne", koje su oni culi itd.itd. kad mama podje da ustane, oni kao nesto prilete da joj pomognu (pored mene koja sam tu non-stop, i to samo zbog toga itd.itd)
a na pitanja bih se smijala da nisam plakala svaki put kad dodju zabrinuti rodjaci, prijatelji i sl.
sad je malo popustio pritisak, hvala Bogu, i nadam se da svi misle da su dovoljno ispostovali red i da vise nece dolaziti....
a znas sta mi je rekla jedna komsinica (i to jedna priprosta, ali meni jedna od drazih osoba): "ne mogu vjerovati sta bi od onako pametne zene"
u tom sam trenutku zeljela samo da umrem. samo da se zemlja otvori i da nestanem i da ne postoji drugi svijet, da se slucajno ne bih necega sjecala....
ona, koja nije zavrsila ni srednju skolu (jer se udala s 15 valjda), za moju mamu koja je citala citav zivot 2 knjige sedmicno, i ne znam sta sve u zivotu nije procitala, i pokazivala je NJenoj djeci (i svoj djeci iz rodbine i komsiluka) matematiku, fiziki, hemiju: i spremala studente za ispit iz matematike (koji je meni,btw, bio najtezi na cijelom fakultetu) itd.itd. i sad ONA se kao cudi sta bi- kao da mama zaboravlja ili ponavlja neke stvari iz cista mira, a ne zbog te uzasne stvari koja nam se desila......haos.

molim se Bogu samo da mama bude bolje od ovih terapija i da se mogu i ja vratiti zivotu i poslu naravno. i to bih s pjesmom ucinila. nadam se da ce to vrijeme doci. pozdrav!!!

Nemoj da ti bude teško zbog te spodobe.
Ti u tolikoj boli a ona tako otvoreno svoju zlobu pokazuje, stoka jedna.
Drugi je put opali šakom tako da odleti, i neka te se ubuduće boji,
neka se boji prići na kilometar od tebe.Čuvaj sebe i svoju mamu od
te stoke.Mama ti zaslužuje poštovanje, zaštiti je od takvih jadnika ako
treba pa i tako da ih doslovno zadaviš.

madmax17
03.05.2010., 18:44
Draga moja, raka je bilo od kad je čovjeka i biti će ga do kad čovjeka bude. Ne ide ništa od toga po zasluzi. To je jednostavno biološki u nama. Tako su nam tijela sazdana.Sumnjam da će ikada pronaći lijek za ovu gaduru nažalost, vlastite stanice polude i počnu se množiti sa 'greškom' to svatko može dobiti iako mi se čini da ih kod nas (u Hr) ima puno previše, mislim da je to i Mekki rekao.

Ivanicapeca
03.05.2010., 19:27
Sumnjam da će ikada pronaći lijek za ovu gaduru nažalost, vlastite stanice polude i počnu se množiti sa 'greškom' to svatko može dobiti iako mi se čini da ih kod nas (u Hr) ima puno previše, mislim da je to i Mekki rekao.

Na žalost, prednjačimo u tumorima koji su preventibilni i koji se mogu umanjiti za 25% kada bi ljudi npr. manje pušili, odazivali se na skrining programe i akcije prevencije. Isto tako imamo pretilo stanovništvo koje se ne zdravo hrani i ne kreće. Tu je još i zagađen okoliš i hrana. Sve to utjeće na imunitet koji zakaže kad treba detektirati nakupljanje malignih stanica i uništiti ih. Svi mi u tijelu nosimo maligne stanice u svakom trenutku, al imunitet je taj koji ga drži pod kontrolom.
Onda tu je i sustav liječenja koji je vrlo manjkav, posebno po pitanju rijetkih tumora, kada oboljeli ne može dobiti najbolje moguće liječenje zbog financijske ne isplativosti.
Velik dio odgovornosti ipak sami nosimo.

p.s. pročitaj knjigu dr. Davida Servana Schreibera "Protiv raka" . Biti će ti sve puno jasnije. Pusti Mekkija i njegove priče.

madmax17
03.05.2010., 21:03
Nisam pobornik Mekkia, mojoj mami nije pomogao iako je ona vjerovala u sve to :( no mislim da je to samo zato što drugi izlaz nije vidjela.

5ivy
03.05.2010., 22:37
.Koliko će još vremena proći da se pri pomisli na njega sjetim kakav je bio prije bolesti.Pred očima mi je užas koji smo proživljavali kad se pojavio novi simptom, kad sam ga gledala kako ga boli, kad po noći nisam spavala jer nisam znala što on cijele noći i dane misli, a u tim mislima je sam. I kad sam mu u očima vidjela prevelik strah,ali i očekivanje i nadu... da mu nešto kažem...da će biti bolje ili da će sve proći. Znali smo da neće, i ja mu nisam znala kako pomoći. Sad kad je umro nije mi jasno zašto je morao sve to proći kad je uvijek bio dobar čovjek. I ona strašna slika nekog nepoznatog bića koje je još uvijek bio moj otac, koje se grčevito bori za zadnji dah, ne izlazi mi iz glave. Prestrašno mi je samoj sa svim tim mislima!


o moj bože...pa ovo kao da sam ja napisala. :facepalm:

a što je najgore ne mogu reći da me tješi što nisam jedina prošla kroz to, jer mi je žao ako će ikad itko morat osjećat što sam ja osjećala zadnjih par mjeseci :tuzni:

žao mi je draga...ne znam kaj da kažem ni tebi ni sebi. jedino ti mogu reći da te razumijem i šaljem ti :kiss:

MalaZvijer
04.05.2010., 07:40
Hvala vam.
Ono što je još gore, ja nemam vremena odtugovati očev odlazak. Poslije smrti sve sam sama organizirala i sve birokratske stvari sam sama obavljala. Mama je...tugovala. Kako?
Žena je nakon 44 godine braka s tatom ostala sama i sad se izgubila. Histeričan je tip pa se dere, ima napadaje plača i nekontroliranog bijesa, koji ispoljava na meni. kako bi zaokupila misli radi, za nju, teške fizičke poslove....kosi travu na dvorištu, štiha vrt, pili voćke, ručno pere zavjese, iskopava van suvišne voćke, pa sve ispočetka. I bojim se da joj se nešto ne dogodi. A nemam snage za još jednu "borbu". Što je najgore, ona ne sluša, lijepo popričam s njom, ružno, pa i ja vičem jer izgubim živce jer me nazove na posao i pohvali se kako je onu breskvu ipak otpilila. Umorna sam od svega!!!

Göttspöđä
04.05.2010., 08:42
Pusti ju neka se "ispuca". Bolje nego da višak bijesa i tuge ostane u njoj. Normalizirat će se kad prijeđe kritičnu točku, sjest će i smiriti se.

Ivanicapeca
04.05.2010., 09:11
Ljudi, otvorila sam odavno topic za tugovanje (http://www.forum.hr/showthread.php?t=284986)na psihologiji.
Dajte, mislite malo na druge koji su tek dobili svoju dijagnozu i tek su na početku borbe.
Vaše tužne priče nisu nimalo ohrabrujuće za njih, a da ne pričam o onima koji su u terminalnoj fazi bolesti.

5ivy
04.05.2010., 14:59
potpuno si u pravu ivanice...baš sam si i ja jučer razmišljala da ćemo ubit u pojam ljude. :(

Slizim
05.05.2010., 13:46
opet se javljam sa upitom

uglavnom radi se o dezodoransima. koji dezodorans ne sadrži aluminium chlorhydrate? a da nije sebamed jer sma o njemu pročitala da baš i ne drži? obožavam dove, ali on sadrži aluminij i sve me više strah raka dojke.

hvala na možebitnom odgovoru

Duso draga,
ako se bojis nemoj puno razmisljati vec nemoj koristiti dezodorans.
Radije se obrisi maramicom ili ponekad operi kamilicom. Neki diskretni parfem provjerenih sastojaka koji se moze nanijeti i na dio odjece i brige dovidjenja.

Ivanicapeca
05.05.2010., 15:39
opet se javljam sa upitom

uglavnom radi se o dezodoransima. koji dezodorans ne sadrži aluminium chlorhydrate? a da nije sebamed jer sma o njemu pročitala da baš i ne drži? obožavam dove, ali on sadrži aluminij i sve me više strah raka dojke.

hvala na možebitnom odgovoru

Nema konkretnih dokaza da antiprespirant izaziva rak. Vjeruj mi, da je tako, Europa donna bi već odavno na zapadu digla revoluciju po tom pitanju.
Umjesto Dovea koji sadrži antiprespirant možeš koristiti Fa od kojih ga neki nemaju, kao ni Biosen deo (http://picnicb.ciao.com/uk/53505.jpg) koji sadrži japanske minerale u sebi. U DMu imaš cijelu njihovu kolekciju.

5ivy
05.05.2010., 23:38
Radije se obrisi maramicom ili ponekad operi kamilicom. Neki diskretni parfem provjerenih sastojaka koji se moze nanijeti i na dio odjece i brige dovidjenja.

da, baš me zanima kolko put dnevno bi se trebala brisat s tim!!! :lol:

lahor
05.05.2010., 23:46
5ivy, primi moju sućut. Isto tako, svi oni kojima je netko otišao u zadnje vrijeme, a ja to nisam pročitala. Nekako nerado dolazim ovdje jer svoje rane teško krpam.

chiquita
06.05.2010., 13:43
dragi moji, molim pomoć.

mama je krenula na kemoterapiju i odlučili smo probati joj pomoć sa preparatima na prirodnoj bazi. nešto od toga bismo trebali nabaviti iz amerike pa me zanima ima li tko od vas iskustva s nabavkom istih kako da se prođe što jeftinije, tj. da se ne plati carina.

Ivanicapeca
06.05.2010., 16:29
dragi moji, molim pomoć.

mama je krenula na kemoterapiju i odlučili smo probati joj pomoć sa preparatima na prirodnoj bazi. nešto od toga bismo trebali nabaviti iz amerike pa me zanima ima li tko od vas iskustva s nabavkom istih kako da se prođe što jeftinije, tj. da se ne plati carina.

Nemoguće je ne platiti carinu, a isto tako ako se radi baš o lijeku, nemoguće ga je uopće uvesti u RH ako je kupljen preko interneta.
Nije to niti toliko bez vraga, jer se po netu svašta nudi i svatko nudi, a nerijetko dobiš inkapsulirani baby puder, ako imaš sreće. Ako ne, mogu te dobro zatrovati i dodatno ti ugroziti zdravlje.
Moj savjet je da se držite komplementarnih pripravaka koji su provjereni kod nas i koji se mogu kod nas nabaviti. Puno smo o tome već pisali ovdje.
Osobno ti mogu preporučiti Nativni propolis koji će mamu štititi od infekcija, što je vrlo važna stavka kod najadekvatnijeg sprovođenja onkološkog liječenja.

arna
06.05.2010., 18:35
Interesantno je kako svi živimo u svojim zasebnim balonima i kako se srećemo s drugima koji žive u sličnim balončićima, pa se družimo ne razmišljajući da postoje ljudi u sasvim različitim balonima od naših....sve dok nam naš vlastiti ne pukne...
Moj je puknuo prije nešto više od mjesec dana, kada je muž završio u bolnici s uznapredovalom cirozom jetre. Alkoholom je samouništio sebe, a živote članova naše obitelji izokrenuo za 180 stupnjeva.
Prvo očaj, onda ljutnja, strah za njega, strah za nas, što sada, kako dalje, pa onda rezigniranost, razočaranje, tjeskoba.....
Sada je doma, na životu ga održavaju lijekovi, ukoliko uspije izdržati najmanje 6 mjeseci može doći u obzir za transplantaciju jetre...ako ne popije više ni kap alkohola, ako izdrži do onda, ako ga stave na listu, ako se nađe donor...
I privatni i poslovni život pao je na moja leđa ( muž je vlasnik firmice u kojoj oboje radimo), zabrinuta sam za kćer koja teško prihvača očevu bolest, brani se agresivnošću i ljutnjom, zanemaruje učenje, bježi van... nemam više vremena za roditelje koji su isto boležljivi i stari, a računali su na moju pomoć, od svih slušam samo moraš ovo, moraš ono, moraš njemu, moraš njoj......a sama se osjećam bespomoćno, nemam ideje ni od kuda početi ni kamo krenuti...
Jedino se stalno molim da mi Bog dade zdravlja, snage i sposobnosti da izvučem cijelu situaciju, da činim najbolje što mogu i za muža i za kćer, da me ne napusti moj inače optimistični svjetonazor i da svi moji osjećaji, misli, riječi i dijela imaju ishodište samo u ljubavi, da nikoga ne povrijedim sada kad sam tako osjetljiva i u stalnoj turbulanciji raznih osjećaja...
Eto, tako sam naišla na ovu temu, hvala Ivanicipeca na njoj, u društvu se sve nekako lakše prolazi....

Ivanicapeca
06.05.2010., 21:40
Interesantno je kako svi živimo u svojim zasebnim balonima i kako se srećemo s drugima koji žive u sličnim balončićima, pa se družimo ne razmišljajući da postoje ljudi u sasvim različitim balonima od naših....sve dok nam naš vlastiti ne pukne...
Moj je puknuo prije nešto više od mjesec dana, kada je muž završio u bolnici s uznapredovalom cirozom jetre. Alkoholom je samouništio sebe, a živote članova naše obitelji izokrenuo za 180 stupnjeva.
Prvo očaj, onda ljutnja, strah za njega, strah za nas, što sada, kako dalje, pa onda rezigniranost, razočaranje, tjeskoba.....
Sada je doma, na životu ga održavaju lijekovi, ukoliko uspije izdržati najmanje 6 mjeseci može doći u obzir za transplantaciju jetre...ako ne popije više ni kap alkohola, ako izdrži do onda, ako ga stave na listu, ako se nađe donor...
I privatni i poslovni život pao je na moja leđa ( muž je vlasnik firmice u kojoj oboje radimo), zabrinuta sam za kćer koja teško prihvača očevu bolest, brani se agresivnošću i ljutnjom, zanemaruje učenje, bježi van... nemam više vremena za roditelje koji su isto boležljivi i stari, a računali su na moju pomoć, od svih slušam samo moraš ovo, moraš ono, moraš njemu, moraš njoj......a sama se osjećam bespomoćno, nemam ideje ni od kuda početi ni kamo krenuti...
Jedino se stalno molim da mi Bog dade zdravlja, snage i sposobnosti da izvučem cijelu situaciju, da činim najbolje što mogu i za muža i za kćer, da me ne napusti moj inače optimistični svjetonazor i da svi moji osjećaji, misli, riječi i dijela imaju ishodište samo u ljubavi, da nikoga ne povrijedim sada kad sam tako osjetljiva i u stalnoj turbulanciji raznih osjećaja...
Eto, tako sam naišla na ovu temu, hvala Ivanicipeca na njoj, u društvu se sve nekako lakše prolazi....
Draga Arna, tvoja situacija je zaista specifična, jer ti vjerojatno uz sve osjećaje koje dijelimo imaš i taj teret ljutnje na njega.
Probaj mu oprostiti, najviše radi sebe.
I izdržat ćeš sve što je ispred tebe. Nemaš pojma kakvu snagu nosimo u sebi, posebno žene. Budi ona žena kakvom si mu se obečala biti, odradi svoj zavjet u dobru i u zlu, pa što dragi Bog da, a znaj da smione nagrađuje, ako ništa savjest će ti biti čista i ti ćeš biti mirna.
Posjedni tu svoju malecku i otvoreno s njom porazgovaraj, samo vas dvije ženske. Reci joj koliko ti je žao da joj moraš čoknuti taj komad djetinjstva koji joj pripada, ali objasni joj kako nisi kriva. Mora odrasti i dozrjeti te kako morate jedni drugima biti podrška. Ne srami se suza pred njom. Tvoj Čovjek je slab, muško, ali uvjerena sam da vas obje silno voli. Iako je pogriješio, ima pravo na drugu šansu, pa iako se ne zna ishod njegovog liječenja, dopustite mu da bude bolji čovjek za vas dvije žene u njegovom životu i nemoj mu svaku riječ uzimati kao da je njegova, jer ima dvije bolesti koje iz njega progovaraju- ovisnička i ciroza jetre.
Izdrži, možeš ti to!

5ivy
06.05.2010., 22:14
draga Arna...znam da se ne možeš ne ljutit na muža i imaš na to pravo. no alkoholizam je doista bolest...to što je tvoj muž uništio samog sebe ne znači da nije volio tebe i kćer - alkoholičari si ne mogu sami od sebe pomoći i samo odlučiti jedno jutro da je gotovo s alkoholom. kao što ti treba doktor kad ti tijelo boluje od raka, tako trebaš i doktora kad ti um boluje od alkoholizma.
probaj razmišljat da si on nije mogao pomoć...mislim da je to prava istina kod alkoholizma. sumnjam da je itko ponosan što je alkoholičar i vjerujem da svatko ima to želju promjeniti, samo je pitanje tko će uspjeti pronaći način i snagu da to riješi.

kao što je i ivanica rekla, probajte iskoristit ove trenutke bolesti za zbližavanje...a ti ćeš se bolje osjećat ako se riješiš ljutnje - s ljutnjom štetiš samoj sebi.

držite se! :kiss:

Slizim
09.05.2010., 12:27
da, baš me zanima kolko put dnevno bi se trebala brisat s tim!!! :lol:

Sam dezodorans nije nikakva garancija nikakve higijene. To je samo obicaj.
Higijena je nesto drugo.
Vece su stete nego koristi.
Ja volim prirodno u kombinaciji sa dobro provjerenim.

Göttspöđä
09.05.2010., 15:38
Može mi netko pomoći u nedoumici?

Nakon godinu i pol od operacije i godinu od završetka zračenja su se pojavile metastaze. Onkolog je procijenio da se ide na kemoterapiju. Sad onaj zeznuti dio, izbjegava li se operacija jer je došlo do kritične razine i kreće se na radikalno ili je situacija nešto "lakša" pa se ide manje invazivnom metodom od operacije? Jel to dobro ili loše? Ne znam što da mislim. Je li imao tko sličnu situaciju?

Ivanicapeca
09.05.2010., 16:06
Može mi netko pomoći u nedoumici?

Nakon godinu i pol od operacije i godinu od završetka zračenja su se pojavile metastaze. Onkolog je procijenio da se ide na kemoterapiju. Sad onaj zeznuti dio, izbjegava li se operacija jer je došlo do kritične razine i kreće se na radikalno ili je situacija nešto "lakša" pa se ide manje invazivnom metodom od operacije? Jel to dobro ili loše? Ne znam što da mislim. Je li imao tko sličnu situaciju?

Ovisi o čemu se radi.
Po mom iskustvu uvijek se pokušava odstraniti sve što se da operacijom, ali kemo u svakom pogledu je neizbježna.

Göttspöđä
09.05.2010., 16:48
Krenulo je kao rak dojke uz metastazirane potpazušne limfne čvorove, jučer je konstatirana prisutnost metastaza na jetri. Pitanje je išlo više u smjeru - zašto se "preskače" operacija, jel to znači da je otišlo toliko daleko da je inoperabilno? KT podrazumijevam. Nažalost.

Ivanicapeca
10.05.2010., 09:20
Krenulo je kao rak dojke uz metastazirane potpazušne limfne čvorove, jučer je konstatirana prisutnost metastaza na jetri. Pitanje je išlo više u smjeru - zašto se "preskače" operacija, jel to znači da je otišlo toliko daleko da je inoperabilno? KT podrazumijevam. Nažalost.

Na to vam pitanje odgovor može dati jedino liječnik. Pitajte ga! Isto tako, tražite i drugo mišljenje.
Gdje se provodi liječenje i koji tip tumora je točno (podaci o tome jeli HER +, jeli invazivan tip i sl), kolika je bila veličina prvog tumora?

Göttspöđä
10.05.2010., 10:24
Naravno da će sve info doći od liječnika, upravo se odvijaju razne pretrage i konzultacije. No, ja sam predaleko da bih mogla imati zaboden nos potpuno u problem, dobijam ATM telefonske informacije, dakle, komadiće koji potiču crne misli. Trebale bi se ovih dana sresti, jedva čekam, naravno.

Odrađuje se u PŽ i po potrebi šalje za OS/ZG. Hormonalni je, invazivan, za dimenzije ne znam ali je skrivio kompletnu amputaciju dojke i odstranu trećine limfnih čvorova.

arna
10.05.2010., 12:22
Hvala Ivanicapeca i 5ivy na riječima podrške. :)
Znam teoretski kako se trebam ponašati, ma praksa mi zakazuje...trebam se riješiti napada samosažaljevanja, ma nekako mi se čini da još uvijek sve promatram sa strane, kao da se zapravo ne tiče mene...
Najviše me muči što muž uopće neće komunicirati s kćerkom, a samnom tek kad ga natjeram...izgleda mi kao da nas ignorira, da nekako misli da smo mi neprijatelji, možda i krivci njegovog stanja, a kad netko svrati ( pogotovo njegova sestra) sav se preobrazi, razgovorljiv je, čak se nasmije....čovječe, ne znam što bi o tome mislila, a kad ga pitam zašto se tako ponaša, izvali nešto ironično....:(
Veli mi prijateljica da je to zato što se osjeća krivim pred nama i da nas voli....hebiga, nikad nije bio sklon nekom iskazivanju osjećaja, uglavnom je sve držao u sebi, a sad je to još naglašenije....ko da imamo kamen u kući...

Heh, ne bih pretjerano dramila, imaju ljudi svojih svakakvih muka, ma lakše mi je kad malo ovako porazgovaram, jer osjećam se napušteno, osamljeno, i nemam baš s nekim pričati...ljudi su skloni izbjegavati upletenost u ovakve situacije...a i ne zamjeram im...

Ivanicapeca
10.05.2010., 12:23
Naravno da će sve info doći od liječnika, upravo se odvijaju razne pretrage i konzultacije. No, ja sam predaleko da bih mogla imati zaboden nos potpuno u problem, dobijam ATM telefonske informacije, dakle, komadiće koji potiču crne misli. Trebale bi se ovih dana sresti, jedva čekam, naravno.

Odrađuje se u PŽ i po potrebi šalje za OS/ZG. Hormonalni je, invazivan, za dimenzije ne znam ali je skrivio kompletnu amputaciju dojke i odstranu trećine limfnih čvorova.

Čudi me da invazivni tip nisu odmah tretirali s kemo nakon operacije...no ja sam samo laik.
U svakom slučaju, na mjestu oboljele bi obavezno tražila drugo mišljenje na neovisnom mjestu.

Ivanicapeca
10.05.2010., 12:28
Hvala Ivanicapeca i 5ivy na riječima podrške. :)
Znam teoretski kako se trebam ponašati, ma praksa mi zakazuje...trebam se riješiti napada samosažaljevanja, ma nekako mi se čini da još uvijek sve promatram sa strane, kao da se zapravo ne tiče mene...
Najviše me muči što muž uopće neće komunicirati s kćerkom, a samnom tek kad ga natjeram...izgleda mi kao da nas ignorira, da nekako misli da smo mi neprijatelji, možda i krivci njegovog stanja, a kad netko svrati ( pogotovo njegova sestra) sav se preobrazi, razgovorljiv je, čak se nasmije....čovječe, ne znam što bi o tome mislila, a kad ga pitam zašto se tako ponaša, izvali nešto ironično....:(
Veli mi prijateljica da je to zato što se osjeća krivim pred nama i da nas voli....hebiga, nikad nije bio sklon nekom iskazivanju osjećaja, uglavnom je sve držao u sebi, a sad je to još naglašenije....ko da imamo kamen u kući...

Heh, ne bih pretjerano dramila, imaju ljudi svojih svakakvih muka, ma lakše mi je kad malo ovako porazgovaram, jer osjećam se napušteno, osamljeno, i nemam baš s nekim pričati...ljudi su skloni izbjegavati upletenost u ovakve situacije...a i ne zamjeram im...

Probaj se dobro "nabrijat" sjest s njim i otvoreno razgovarati. Počni da si spremna okrenuti novi list i ne vraćati se na okolnosti koje su dovele do ove situacije. Reci mu da htio nehtio priznati bez tvoje podrške ne može kroz ovo. Podsjeti ga da si mu žena i da su ovakve stvari pravi ispiti izdržljivosti i čvrstoće braka. Reci mu da si spremna boriti se za njega, ali on se mora početi boriti za sebe. Ne komunikacija i odbacivanje obitelji nije način i samo i tebi i njemu i djetetu otežava život dodatno, a to je nepotrebno.
Daj mu otvorene karte i neka sam odluči što i kako želi dalje.
Mora donjeti odluku za sebe.
Sretno

Göttspöđä
10.05.2010., 12:53
Čudi me da invazivni tip nisu odmah tretirali s kemo nakon operacije...no ja sam samo laik.
U svakom slučaju, na mjestu oboljele bi obavezno tražila drugo mišljenje na neovisnom mjestu.

Išla je operacija, pa KT pa zračenje. Mislim da sam loše formulirala u par postova iznad, spominjala sam početak i kraj liječenja, podrazumijevajući KT među njima.

Inače, fantastično je podnijela sve i svi smo se trudili što je više moguće olakšati joj i biti maksimalna podrška. Doslovno je sve odradila po PS-u, tjedan dana nakon crnog mamograma je bila operirana, redovito vježba, uredno jede, primala je KT bez prekida u nizu, nijednom nije povratila, provela je 2 tjedna na OS onkologiji i sve je prošlo kako su liječnici očekivali... Taman kad se sve stabiliziralo (očito prividno) kreće sve ispočetka. Rekla je kako se nadala da će makar 4-5 godina biti mirna (uz redovitu konzumaciju lijekova) a ne da će se tako brzo sve vratiti.
Sama pomisao na strah koji ju opsjeda i trudi se sakriti me tjera u ludilo. Prerano je da ostanem bez nje.

arna, žao mi je što si u takvoj situaciji. Valjda najgore je naići na zid, a njegovo ponašanje je apsolutno neozbiljno i neodgovorno, pogotovo spram djetetu. Idealno bi bilo konfrontirati se i tražiti suradnju, no samo ti znaš koliko je sposoban za takvo što i koliko ima smisla. Imaš, zapravo, vrlo malo toga za izgubiti. Probaj.

Ivanicapeca
10.05.2010., 13:43
Išla je operacija, pa KT pa zračenje. Mislim da sam loše formulirala u par postova iznad, spominjala sam početak i kraj liječenja, podrazumijevajući KT među njima.

Inače, fantastično je podnijela sve i svi smo se trudili što je više moguće olakšati joj i biti maksimalna podrška. Doslovno je sve odradila po PS-u, tjedan dana nakon crnog mamograma je bila operirana, redovito vježba, uredno jede, primala je KT bez prekida u nizu, nijednom nije povratila, provela je 2 tjedna na OS onkologiji i sve je prošlo kako su liječnici očekivali... Taman kad se sve stabiliziralo (očito prividno) kreće sve ispočetka. Rekla je kako se nadala da će makar 4-5 godina biti mirna (uz redovitu konzumaciju lijekova) a ne da će se tako brzo sve vratiti.
Sama pomisao na strah koji ju opsjeda i trudi se sakriti me tjera u ludilo. Prerano je da ostanem bez nje.


Kemo terapiju ili hormonalnu terapiju? Ovo dvoje ljudi u pravilu brkaju.
Što je primala, možeš li provjeriti?
Imamo iskustvo u udruzi da su se žene s invazivnim tumorom hormonski ovisnim, čak na obje dojke, liječile operativno s poštedom, pa hormonalnom terapijom i zračenjem, što je po našim saznanjima ne ispravno.
Zato sam te pitala gdje se liječi, da se slučajno ne radi o istoj klinici.

Göttspöđä
11.05.2010., 09:19
Prebacit ćemo ovo na PM :)

Lasagne
13.05.2010., 13:12
Evo da se i ja pridružim ovoj grupi. Prije svega, čitajući postove, rastužio sam se zbog voljenih koje ste izgubili, ali sam i dobio neke tračke nade, iako, moram priznati, gajim nadu da će mi majka biti bolje, ali ta nada slabi...

Moja majka ima 62 godine, pred 15 godina dijagnosticirani su joj miomi u maternici, te su joj maternica i jajnici izvađeni. Primljena je u bolnicu tada zbog obilnih krvarenja, pa su otkrili da je krajnje anemična, a istom prilikom otkrivaju miome i proširenje pretklijetke srca uslijed djelovanja visokog tlaka, do tada neliječenog.

Pogađate, ona je jedan od onih koji doktoru ne idu, dok se se sruše.

2004. joj je dijagnosticiran rak lijeve dojke (počelo je kao pošten čir na koži dojke koji nije zarastao), odstranjena joj je dojka, primala je kemoterapije i išla je na zračenja. Terapija je nastavljana Nolvadexom, a nedavno zamijenjena Aromasinom (tablete). Svo vrijeme naovamo radila je redovite kontrole, sve je bilo u redu, markeri su bili uvijek oko 7.

Prije par godina došlo je do zatajenja srca, primljena je na hitnu i nakon par tjedana u bolnici puštena je kući, oporavila se. Međutim, tada joj je dijagnosticiran dijabetes, pa od tada pije Gluformin (dijabetes tip II).

Prije cca 9 mjeseci doživjela je napadaj žuči koji je prošao relativn dobro, uz dijetalnu hranu i antibiotike. Kamenčiće su odlučili ne vaditi.

Unatrag cca 3 mjeseca, pripremajući se za redovitu kontrolu kod onkologa, radila je standardne pretrage, među kojima i markere, koji su odjednom skočili na 538. Naivno smo u jednom trenu čak pomislili da je ekipa u laboratoriju pobucala uzorke,... Ultrazvuk je našao neku "crticu" na jetri.
Kada smo došli kod onkologa, ova je rekla da se radi o recidivu, u nalazu je pisalo da absces nije za evakuaciju. Povjerenstvo je odlučilo da će je podvrći Taxolu, u 12 kemoterapija, jednom tjedno. Terapije od početka dobro podnosi, bez pretjeranih mučnina, jedino joj je kosa otpala i par tjedana je imala nekontrolirano curenje nosa.
Onkolog je u nalazima pisao da je subjektivno i objektivno bolje, da dobro trpi terapiju, pa ju je i odlučio nastaviti. Sada je na 14. ciklusu.
Tijekom tih 12 tjedana, u 6. tjednu je vadila opet markere, koji su bili 575 (povećali se u odnosu na inicijalni nalaz), a prije par tjedana su pali na 350.
Tijekom terapije, liječnik je prvotno pisao o abscesu, potom o ascitesu, koji se smanjuje. Imunosustav joj je ok, lagano je anemična. Tjelesno vidno i postupno slabi, nakon kemo ima jako dobar tek i oporavi se nakon par dana.

Prošlog tjedna joj je sedimentacija skočila, pa je liječnik odlučio preskočiti tjednu terapiju taxolom. Ovog tjedna joj je krvna slika bolja, i došao je dan za novu kemoterapiju, ali ona nije bila u stanju otići do bolnice zbog bolova u predjelu jetre/žuči, nalik onima kad je imala napadaj žuči. Liječnik je rekao da jo dajemo sredstva za ublažavanje boli i da je dovedemo u ponedjeljak, kada se oporavi. Spomenuo je da možda ima herpes zoster(?)

Čuo sao od drugih žena na onkologiji da su i one imale takve povremene boli na žuči/jetri, da su pile crni čaj.

Ima li tko kakva slična iskustva, sličan razvoj bolesti?
Što da radim?

Ivanicapeca
13.05.2010., 20:10
Evo da se i ja pridružim ovoj grupi. Prije svega, čitajući postove, rastužio sam se zbog voljenih koje ste izgubili, ali sam i dobio neke tračke nade, iako, moram priznati, gajim nadu da će mi majka biti bolje, ali ta nada slabi...

Moja majka ima 62 godine, pred 15 godina dijagnosticirani su joj miomi u maternici, te su joj maternica i jajnici izvađeni. Primljena je u bolnicu tada zbog obilnih krvarenja, pa su otkrili da je krajnje anemična, a istom prilikom otkrivaju miome i proširenje pretklijetke srca uslijed djelovanja visokog tlaka, do tada neliječenog.

Pogađate, ona je jedan od onih koji doktoru ne idu, dok se se sruše.

2004. joj je dijagnosticiran rak lijeve dojke (počelo je kao pošten čir na koži dojke koji nije zarastao), odstranjena joj je dojka, primala je kemoterapije i išla je na zračenja. Terapija je nastavljana Nolvadexom, a nedavno zamijenjena Aromasinom (tablete). Svo vrijeme naovamo radila je redovite kontrole, sve je bilo u redu, markeri su bili uvijek oko 7.

Prije par godina došlo je do zatajenja srca, primljena je na hitnu i nakon par tjedana u bolnici puštena je kući, oporavila se. Međutim, tada joj je dijagnosticiran dijabetes, pa od tada pije Gluformin (dijabetes tip II).

Prije cca 9 mjeseci doživjela je napadaj žuči koji je prošao relativn dobro, uz dijetalnu hranu i antibiotike. Kamenčiće su odlučili ne vaditi.

Unatrag cca 3 mjeseca, pripremajući se za redovitu kontrolu kod onkologa, radila je standardne pretrage, među kojima i markere, koji su odjednom skočili na 538. Naivno smo u jednom trenu čak pomislili da je ekipa u laboratoriju pobucala uzorke,... Ultrazvuk je našao neku "crticu" na jetri.
Kada smo došli kod onkologa, ova je rekla da se radi o recidivu, u nalazu je pisalo da absces nije za evakuaciju. Povjerenstvo je odlučilo da će je podvrći Taxolu, u 12 kemoterapija, jednom tjedno. Terapije od početka dobro podnosi, bez pretjeranih mučnina, jedino joj je kosa otpala i par tjedana je imala nekontrolirano curenje nosa.
Onkolog je u nalazima pisao da je subjektivno i objektivno bolje, da dobro trpi terapiju, pa ju je i odlučio nastaviti. Sada je na 14. ciklusu.
Tijekom tih 12 tjedana, u 6. tjednu je vadila opet markere, koji su bili 575 (povećali se u odnosu na inicijalni nalaz), a prije par tjedana su pali na 350.
Tijekom terapije, liječnik je prvotno pisao o abscesu, potom o ascitesu, koji se smanjuje. Imunosustav joj je ok, lagano je anemična. Tjelesno vidno i postupno slabi, nakon kemo ima jako dobar tek i oporavi se nakon par dana.

Prošlog tjedna joj je sedimentacija skočila, pa je liječnik odlučio preskočiti tjednu terapiju taxolom. Ovog tjedna joj je krvna slika bolja, i došao je dan za novu kemoterapiju, ali ona nije bila u stanju otići do bolnice zbog bolova u predjelu jetre/žuči, nalik onima kad je imala napadaj žuči. Liječnik je rekao da jo dajemo sredstva za ublažavanje boli i da je dovedemo u ponedjeljak, kada se oporavi. Spomenuo je da možda ima herpes zoster(?)

Čuo sao od drugih žena na onkologiji da su i one imale takve povremene boli na žuči/jetri, da su pile crni čaj.

Ima li tko kakva slična iskustva, sličan razvoj bolesti?
Što da radim?
Dragi Lasagne,
ovako laički i po svom znanju i iskustvu, mislim da su jako pogriješili što mami nisu izvadili kamenac, posebno nakon što je imala napadaj.
Ona je oboljela od raka dojke, a ono što sam ja osobno čula od onkologa jest da se kamenčići na žuči koji se godinama navlače i stvaraju tinjajuću upalu mogu itekako zakomplicirati u nešto puno gore-rak.
Ostavljam ti link (http://forum.zanovidan.hr/viewtopic.php?f=60&t=262&sid=24c70c1832d6cd5f98093cc70ccf0c97&p=9821#p9821) na forum udruge gdje se upravo govori o tome. Skrolaj do zadnja 4 posta na stranici. Govore ti o tome i imaš mišljenje onkologa (dr. Jasna Radić, Vinogradska bolnica).
I ovo o herpes zosteru od jednog liječnika, mogu samo kometirati da je krajnje debilno, posebno kad se vrlo dobro zna da je oboljela od raka na dojci (nije jasno o čemu se točno radilo karcinom, melanom što točno?) i da ima kamenac koji navlači godinama.
Ponekad mi se zaista čini da sam fulala profesiju kakvih retardiranih liječnika sam sve upoznala zadnjih 5 godina :kava:.

Peko.Rv
14.05.2010., 02:36
Počet ću kao Lasagne pa cu najprije reći pozdrav svima!!

Novi sam kako na forumu općenito tako i pod ovom temom. Iako nemam baš previše vremena, jer i ovo pišem na poslu, prelistao sam neke postove i mogu samo reći kako sam impresioniran onime što sam pročitao, te ujedno time i osobno barem rječima suosjećanja dati podršku svim članovima i njihovim obiteljima.

Na forum sam slučajno "zalutao" jer sam tražio neke informacije oko tumora, kako bi barem na neki način pomogao voljenima.
Naime, čisto iznenada prije cca 6 mjeseci saznao sam da mi bratić ima rak (iako ova riječ zvuči jako teško kao i bolest, ne raspolažem stručnim izričajem i još uvijek se upoznajem s razlikama tumora, melanoma i sl. tako da mi oproste oni koje mozda ovo "baca u bed"). On ima 29 godina, isto kao i ja, i od djetinjstva smo međusobno povezani, a sada kad mu je pomoć najpotrebnija pokušavam ju pružiti na što bolji način, radi čega sam i odlučio postaviti ovaj upit.

Imam za sada malo informacija o njegovoj bolesti, znam samo da je na nozi imao madež koji je slučajno otkinuo na nogometu i iako mu je svako toliko isti krvario nije išao do liječnika smatrajući to besmislenim (paklena pogreška koja će se kasnije pokazati da je uzrok svega), da bi mu se nakon nekog vremena to dalo na zlo i nakon što mu je imunitet pao i krvna slika pokazala da nešto nije u redu iz bolnice u Vinkovcima su ga hitno poslali u Zagreb, Institut za tumore u Ilici, gdje su mu dijagnosticirali zloćudni tumor koji je zahvatio želudac i pluća. Nakon što je primio prvu turu kemoterapije (ne znam koje, znam samo da se radilo o 5 boca/dana), navodno mu se s pluća povuklo, na želucu ostalo i dalje i proširilo na glavu. U međuvremenu su ga u bolnici u Vinkovcima zarazili s hepatitisom, pa je imao paralizu desne strane tijela jer je primao infuziju na hodniku bolnice po ogromnom propuhu i sl. što ga je samo još više uništilo.

Nisam smatrao potrebnim znati kompletnu njegovu povijest bolesti, ali i to cu saznati pa se javiti, uglavnom, htio sam pitati kakva su iskustva s tom bolnicom, odnosno institutom, jer nisam primijetio da ga itko spominje i kakve bi dodatne kapsule on trebao koristiti (izgubio je 20 kila u 3 mjeseca) radi imunološkog poboljšanja, jer mu onkolnog nije propisao ništa. Na svoju inicijativu pije tablete za poboljšanje apetita.

I još jedna stvar što nisam nigdje primijetio da se opisuje, njemu su po cijelom tijelu iskočili limfni čvorovi i to do veličine šake i nitko ne poduzima ništa glede toga. Šta se ne mogu/bi trebali, oni operativno ukloniti?

Ne znam, koliko će iz ovoga mog opisa biti jasna slika njegove bolesti, ali zanima me barem okvirno što i kada najbolje napraviti.
Unaprijed se zahvaljujem na pomoći!!

Ivanicapeca
14.05.2010., 07:49
Počet ću kao Lasagne pa cu najprije reći pozdrav svima!!

Novi sam kako na forumu općenito tako i pod ovom temom. Iako nemam baš previše vremena, jer i ovo pišem na poslu, prelistao sam neke postove i mogu samo reći kako sam impresioniran onime što sam pročitao, te ujedno time i osobno barem rječima suosjećanja dati podršku svim članovima i njihovim obiteljima.

Na forum sam slučajno "zalutao" jer sam tražio neke informacije oko tumora, kako bi barem na neki način pomogao voljenima.
Naime, čisto iznenada prije cca 6 mjeseci saznao sam da mi bratić ima rak (iako ova riječ zvuči jako teško kao i bolest, ne raspolažem stručnim izričajem i još uvijek se upoznajem s razlikama tumora, melanoma i sl. tako da mi oproste oni koje mozda ovo "baca u bed"). On ima 29 godina, isto kao i ja, i od djetinjstva smo međusobno povezani, a sada kad mu je pomoć najpotrebnija pokušavam ju pružiti na što bolji način, radi čega sam i odlučio postaviti ovaj upit.

Imam za sada malo informacija o njegovoj bolesti, znam samo da je na nozi imao madež koji je slučajno otkinuo na nogometu i iako mu je svako toliko isti krvario nije išao do liječnika smatrajući to besmislenim (paklena pogreška koja će se kasnije pokazati da je uzrok svega), da bi mu se nakon nekog vremena to dalo na zlo i nakon što mu je imunitet pao i krvna slika pokazala da nešto nije u redu iz bolnice u Vinkovcima su ga hitno poslali u Zagreb, Institut za tumore u Ilici, gdje su mu dijagnosticirali zloćudni tumor koji je zahvatio želudac i pluća. Nakon što je primio prvu turu kemoterapije (ne znam koje, znam samo da se radilo o 5 boca/dana), navodno mu se s pluća povuklo, na želucu ostalo i dalje i proširilo na glavu. U međuvremenu su ga u bolnici u Vinkovcima zarazili s hepatitisom, pa je imao paralizu desne strane tijela jer je primao infuziju na hodniku bolnice po ogromnom propuhu i sl. što ga je samo još više uništilo.

Nisam smatrao potrebnim znati kompletnu njegovu povijest bolesti, ali i to cu saznati pa se javiti, uglavnom, htio sam pitati kakva su iskustva s tom bolnicom, odnosno institutom, jer nisam primijetio da ga itko spominje i kakve bi dodatne kapsule on trebao koristiti (izgubio je 20 kila u 3 mjeseca) radi imunološkog poboljšanja, jer mu onkolnog nije propisao ništa. Na svoju inicijativu pije tablete za poboljšanje apetita.

I još jedna stvar što nisam nigdje primijetio da se opisuje, njemu su po cijelom tijelu iskočili limfni čvorovi i to do veličine šake i nitko ne poduzima ništa glede toga. Šta se ne mogu/bi trebali, oni operativno ukloniti?

Ne znam, koliko će iz ovoga mog opisa biti jasna slika njegove bolesti, ali zanima me barem okvirno što i kada najbolje napraviti.
Unaprijed se zahvaljujem na pomoći!!
Osobno nisam čula najbolje stvari o institutu za tumore osim kad se radi o ovakvim nekim učestalim tumorima.
Čini se da ti bratić ima maligni melanom koji se proširio tijelom i zahvatio i limfne čvorove. Na žalost, čini se da nije baš dobro :(
Moje iskustvo kroz bolest moje majke, ali i iskustva članova udruge kojoj pripadam je takvo da svoju bolest moraš tako dobro poznavati i biti u tijeku sa svim. Zdravstvo nam funkcionira katastrofalno i umjesto da slučaj vode interdisciplinarni timovi, sve se svodi na rad samo jedne osobe-onkologa, koji zbog pritiska i obima posla nema vremena ulaziti prestudiozno u slučaj svake osobe ponaosob, već se drže nekih protokola ko pijan plota, a ako ne ide, onda se neće uglavnom truditi pronaći neke druge protokole koje su pokazale kroz studije uspjeh, ili potražiti studiju u koju bi se mogao uključiti.
Zato je jako važno da se sam pacijent, ukoliko je u stanju, počne baviti takvim istraživanjima, a bilo bi idealno kada bi to za njega radio njegov frend ili član obitelji. Treba imati izuzetnu logistiku. Ne rijetko sam se uvjerila da o tome ovisi goli život oboljelog od raka.

Arsen
14.05.2010., 10:07
Počet ću kao Lasagne pa cu najprije reći pozdrav svima!!

Novi sam kako na forumu općenito tako i pod ovom temom. Iako nemam baš previše vremena, jer i ovo pišem na poslu, prelistao sam neke postove i mogu samo reći kako sam impresioniran onime što sam pročitao, te ujedno time i osobno barem rječima suosjećanja dati podršku svim članovima i njihovim obiteljima.

Na forum sam slučajno "zalutao" jer sam tražio neke informacije oko tumora, kako bi barem na neki način pomogao voljenima.
Naime, čisto iznenada prije cca 6 mjeseci saznao sam da mi bratić ima rak (iako ova riječ zvuči jako teško kao i bolest, ne raspolažem stručnim izričajem i još uvijek se upoznajem s razlikama tumora, melanoma i sl. tako da mi oproste oni koje mozda ovo "baca u bed"). On ima 29 godina, isto kao i ja, i od djetinjstva smo međusobno povezani, a sada kad mu je pomoć najpotrebnija pokušavam ju pružiti na što bolji način, radi čega sam i odlučio postaviti ovaj upit.

Imam za sada malo informacija o njegovoj bolesti, znam samo da je na nozi imao madež koji je slučajno otkinuo na nogometu i iako mu je svako toliko isti krvario nije išao do liječnika smatrajući to besmislenim (paklena pogreška koja će se kasnije pokazati da je uzrok svega), da bi mu se nakon nekog vremena to dalo na zlo i nakon što mu je imunitet pao i krvna slika pokazala da nešto nije u redu iz bolnice u Vinkovcima su ga hitno poslali u Zagreb, Institut za tumore u Ilici, gdje su mu dijagnosticirali zloćudni tumor koji je zahvatio želudac i pluća. Nakon što je primio prvu turu kemoterapije (ne znam koje, znam samo da se radilo o 5 boca/dana), navodno mu se s pluća povuklo, na želucu ostalo i dalje i proširilo na glavu. U međuvremenu su ga u bolnici u Vinkovcima zarazili s hepatitisom, pa je imao paralizu desne strane tijela jer je primao infuziju na hodniku bolnice po ogromnom propuhu i sl. što ga je samo još više uništilo.

Nisam smatrao potrebnim znati kompletnu njegovu povijest bolesti, ali i to cu saznati pa se javiti, uglavnom, htio sam pitati kakva su iskustva s tom bolnicom, odnosno institutom, jer nisam primijetio da ga itko spominje i kakve bi dodatne kapsule on trebao koristiti (izgubio je 20 kila u 3 mjeseca) radi imunološkog poboljšanja, jer mu onkolnog nije propisao ništa. Na svoju inicijativu pije tablete za poboljšanje apetita.

I još jedna stvar što nisam nigdje primijetio da se opisuje, njemu su po cijelom tijelu iskočili limfni čvorovi i to do veličine šake i nitko ne poduzima ništa glede toga. Šta se ne mogu/bi trebali, oni operativno ukloniti?

Ne znam, koliko će iz ovoga mog opisa biti jasna slika njegove bolesti, ali zanima me barem okvirno što i kada najbolje napraviti.
Unaprijed se zahvaljujem na pomoći!!

Moram potvrditi prethodni post. Bratić nije dobro i bolest očito napreduje. Gotovo sigurno je u pitanju melanom, a tu je prognoza iznimno loša. Usprkos terapiji, suvremena medicina nema lijek za melanom.
Neka osobna razmišljanja poslao sam ti na PM.

C71
14.05.2010., 20:00
Moje iskustvo kroz bolest moje majke, ali i iskustva članova udruge kojoj pripadam je takvo da svoju bolest moraš tako dobro poznavati i biti u tijeku sa svim. Zdravstvo nam funkcionira katastrofalno i umjesto da slučaj vode interdisciplinarni timovi, sve se svodi na rad samo jedne osobe-onkologa, koji zbog pritiska i obima posla nema vremena ulaziti prestudiozno u slučaj svake osobe ponaosob, već se drže nekih protokola ko pijan plota, a ako ne ide, onda se neće uglavnom truditi pronaći neke druge protokole koje su pokazale kroz studije uspjeh, ili potražiti studiju u koju bi se mogao uključiti.
Zato je jako važno da se sam pacijent, ukoliko je u stanju, počne baviti takvim istraživanjima, a bilo bi idealno kada bi to za njega radio njegov frend ili član obitelji. Treba imati izuzetnu logistiku. Ne rijetko sam se uvjerila da o tome ovisi goli život oboljelog od raka.

ja mislim da se mnogi ne žele suočiti s istinom jer se boje onoga što ona donosi.
pitanje tebi, da li je tebi ili tvojoj majci doktor rekao od kojeg tumora boluje i kakva je prognoza?
znam da na nalazima sve piše, ali sjeti se mene, živa zbunjola, prije godinu i pol. :rolleyes:

ovaj tjedan sam tri puta bila u zagrebu, magnetna, neurokirurg i onkolog. nalaz u redu, slijedeća kontrola za 6 mjeseci. :)
jedan dan sam išla sa sanitetom u društvu muške osobe, cca 60 god, koja je malo teže pričala. pitam što je, kaže tumor na mozgu. pitam koji, nema pojma. ide na zaračenje i kemo, pitam koja kemo. kaže, temodal...dalje sve jasno. :( pitala sam da li se informirao o bolesti, kaže da nije, i da neće, da je važna pozitiva.

danas na onkologiji kružok, nije još bilo 8h i čekali smo da nas sestra pusti, mlada žena s mamom i dvije žene s bolesnim muževima. svi idu na zračenje i piju temodal. pitam mladu ženu da li zna koji tip tumora ima, ne zna i ne želi znati. rekla sam da dvije godine ratujem sa zlom i da mogu dati neke informacije, ali nisu pokazali interes. žustro su raspravljali o trenutnom stanju, zračenju...ja sam se povukla. :ne zna:

Pitala sam se poslije da li sam trebala natuknuti da najvjerojatnije imaju najgori tip tumora na mozgu, da se informiraju, pa da znaju postaviti "obranu" :ne zna:
ili da se maknem i držim se svog posla. :ne zna:

moji nalazi su u redu, ali ja sam danas otišla s onkologije kao da ću sutra umrijeti. ta onkologija je toliko depresivna, bilo i neko dijete od nekih tri godine starosti, ljudi koji čekaju zračenje, tako tmurna atmosfera. kad sam obavila pobjegla sam s mišlju, hvala bogu mirna sam 6 mjeseci.

Ivanicapeca
15.05.2010., 09:05
ja mislim da se mnogi ne žele suočiti s istinom jer se boje onoga što ona donosi.
pitanje tebi, da li je tebi ili tvojoj majci doktor rekao od kojeg tumora boluje i kakva je prognoza?
znam da na nalazima sve piše, ali sjeti se mene, živa zbunjola, prije godinu i pol. :rolleyes:

ovaj tjedan sam tri puta bila u zagrebu, magnetna, neurokirurg i onkolog. nalaz u redu, slijedeća kontrola za 6 mjeseci. :)
jedan dan sam išla sa sanitetom u društvu muške osobe, cca 60 god, koja je malo teže pričala. pitam što je, kaže tumor na mozgu. pitam koji, nema pojma. ide na zaračenje i kemo, pitam koja kemo. kaže, temodal...dalje sve jasno. :( pitala sam da li se informirao o bolesti, kaže da nije, i da neće, da je važna pozitiva.

danas na onkologiji kružok, nije još bilo 8h i čekali smo da nas sestra pusti, mlada žena s mamom i dvije žene s bolesnim muževima. svi idu na zračenje i piju temodal. pitam mladu ženu da li zna koji tip tumora ima, ne zna i ne želi znati. rekla sam da dvije godine ratujem sa zlom i da mogu dati neke informacije, ali nisu pokazali interes. žustro su raspravljali o trenutnom stanju, zračenju...ja sam se povukla. :ne zna:

Pitala sam se poslije da li sam trebala natuknuti da najvjerojatnije imaju najgori tip tumora na mozgu, da se informiraju, pa da znaju postaviti "obranu" :ne zna:
ili da se maknem i držim se svog posla. :ne zna:

moji nalazi su u redu, ali ja sam danas otišla s onkologije kao da ću sutra umrijeti. ta onkologija je toliko depresivna, bilo i neko dijete od nekih tri godine starosti, ljudi koji čekaju zračenje, tako tmurna atmosfera. kad sam obavila pobjegla sam s mišlju, hvala bogu mirna sam 6 mjeseci.
Mojoj mami je rečeno što ima, ali su na naš zahtjev izostavljeni detalji o prognozama tj. brojevi. To smo joj mi lijepo "upakirali".Nismo htjeli riskirati da joj oni to kažu na svoj način koji je nerijetko ubitačan u samom startu za oboljelog. To je najgori dio priče, ali je neizostavan ako se prema bolesti želiš ispravno postaviti i nosti se na najbolji način s njom. Na kraju je sama sjela za komp i krenula guglati.

Ovo što si navela o ljudima je zapravo i pravilo među našim narodom, tim čudnim mentalnim sklopom. Bolje je ništa ne znati, pa se ne ide na sistematske preglede koji na vrijeme mogu otkriti masu tumora koji se liječe ne rijetko samo operacijom ako se uhvate na vrijeme (to su oni najučestaliji koji pogađaju našu naciju), ne žele čak ništa znati kad i obole, jer što bi oni brinuli taj problem, ima doktor koji će brinuti umjesto njih...totalno krivo. Svi čekaju neka instant rješenja za sva životna pitanja, pa tako i za rak. Svi misle da netko drugi treba rješavati njihov problem umjesto njih.
To tako ne ide u ničemu, a najmanje po pitanju raka. To je zapravo i jedan od razloga zašto je tako visoka smrtnost od raka u Hrvatskoj. U Europi zauzimamo 2 mjesto!
Jasno da se oboljeli ne može nositi sa svim administrativnim i birokratskim sranjima koja ti dođu u paketu s dijagnozom (taj dio mogu odlično odraditi članovi obitelji i prijatelji, ali i udruge pacijenta), ali svoju bolest, sve pojedinosti o njoj, o svome liječenju moraš znati sve i poznavati ko vlastiti dlan. Svi oni koji su uspješno izliječeni i izvučeni iz gadnih situacija, u pravilu su imali takav odnos prema svojoj situaciji.

Dandelion_seed
15.05.2010., 11:18
Ne znam, koliko će iz ovoga mog opisa biti jasna slika njegove bolesti, ali zanima me barem okvirno što i kada najbolje napraviti.
Unaprijed se zahvaljujem na pomoći!!

Ovak, moj muz je lijecen od melanoma na tom Institutu kirurski i nisu mu uopce pomogli. Kemoterapiju je odbio jer ona nema smisla - dokazano ne pomaze, a organizam toliko oslabi i smanji mu sanse za drugi oblik borbe.

Melanom je gadna stvar i prognoze su opcenito jako lose, a po tvom opisu bolest je vec uznapredovala. Javite se doktoru Aleksandru Soltysiku aleksandar.soltysik@zg.t-com.hr, 01/4923 500 on je jedini u ovoj drzavi koji moze pomoci. Ima sve informacije i moze uputiti dalje u inozemstvo na eksperimentalne terapije.

Moj je suprug (dijagnosticiran s 19 godina, sad ima 27) nakon provedene terapije u Njemackoj i uz kostantnu alternativnu terapiju vec tri godine bez simptoma. Kazem vec, jer su prognoze bile oko 6 mjeseci zivota, a u slucaju njegove dijagnoze 3 godine je nevjerojatan rezultat. Mi i dalje brojimo zdrave dane, a nadam se i mjesece i godine!

Uzasno je tesko, ali moze se..

Sretno.

Ivanicapeca
15.05.2010., 12:40
Ovak, moj muz je lijecen od melanoma na tom Institutu kirurski i nisu mu uopce pomogli. Kemoterapiju je odbio jer ona nema smisla - dokazano ne pomaze, a organizam toliko oslabi i smanji mu sanse za drugi oblik borbe.

Melanom je gadna stvar i prognoze su opcenito jako lose, a po tvom opisu bolest je vec uznapredovala. Javite se doktoru Aleksandru Soltysiku aleksandar.soltysik@zg.t-com.hr, 01/4923 500 begin_of_the_skype_highlighting              01/4923 500      end_of_the_skype_highlighting on je jedini u ovoj drzavi koji moze pomoci. Ima sve informacije i moze uputiti dalje u inozemstvo na eksperimentalne terapije.

Moj je suprug (dijagnosticiran s 19 godina, sad ima 27) nakon provedene terapije u Njemackoj i uz kostantnu alternativnu terapiju vec tri godine bez simptoma. Kazem vec, jer su prognoze bile oko 6 mjeseci zivota, a u slucaju njegove dijagnoze 3 godine je nevjerojatan rezultat. Mi i dalje brojimo zdrave dane, a nadam se i mjesece i godine!

Uzasno je tesko, ali moze se..

Sretno.
Ne bih se složila s tobom da kemo ne pomaže nikome. Konkretno imam informaciju od liječnika s kojim surađujemo da ima upravo na liječenju dečka s melanomom kome su se zahvaljujući kemo povukle sve mete.
Isto tako vjerujem da bi ti svi bili silno zahvalni kada bi potkrijepila tvrdnje nalazima prije i poslije alternativne terapije nalaze svog supruga.

Dandelion_seed
15.05.2010., 16:10
Ne bih se složila s tobom da kemo ne pomaže nikome. Konkretno imam informaciju od liječnika s kojim surađujemo da ima upravo na liječenju dečka s melanomom kome su se zahvaljujući kemo povukle sve mete.
Isto tako vjerujem da bi ti svi bili silno zahvalni kada bi potkrijepila tvrdnje nalazima prije i poslije alternativne terapije nalaze svog supruga.


Postojala je jedna zena, mislim da se zvala Vesna Vulovic, za koju je dokazano da je prezivjela pad aviona s 10.000 metara. Sigurna sam da bi ti ona prva pala na pamet da se vozis u avionu koji se poceo rusit.

Zbog citateljstva cu samo rec da ja ne iznosim svoje misljenje glede kemoterapije kao opcije lijecenja melanoma vec prenosim informaciju koju sam dobila iz slijedecih izvora: dr Djakovic (Vinogradska), dr Stanec (Dubrava), dr Juretic (Rebro), prof.dr. Schadendorf (njemacki savezni centar za istrazivanje raka), prof. dr. Morton (JWCI Santa Monica, SAD). Oni su mi to rekli u lice, bez mogucnosti pogresne interpretacije.

Kemoterapija se daje u terminalnoj fazi, kao palijativno rjesenje i odaziv na nju je 10-20%, pri cemu odaziv znaci da se prakticno dobije na vremenu - do nekakvih 6 mjeseci. Nema govora o ozdravljenju. Pricam o klasicnoj kemoterapiji DTICem. Mozda je slucaj o kojem ti pricas drugaciji, pa tom decku daju nesto drugo, u to ne ulazim. I samo da budemo jasne - ja nisam rekla da kemo ne pomaze nikome. Dopustam da ima slucajeva kojima pomogne. Ja eto recimo ne znam ni za jedan, a znam ih dvadesetak koji vise nisu s nama.

Ja bi ti bila silno zahvalna kad bi mi predocila dokumentaciju tog decka - ali ne moras sada, vec za tri godine. Usput bi mi mogla priloziti i kratak opis kvalitete njegovog zivota za vrijeme trajanja te terapije. Jer moj se suprug u posljednje tri godine ozenio, dobio dvoje djece (drugo ce se ako bog da rodit kroz cca 2 tjedna), diplomirao na FERu i promijenio dva posla. Svaku subotu planinari, bavi se sportom i putuje. I nema prije i poslije alternativne terapije, to je nesto sto se kontinuirano provodi od dijagnoze i provodit ce se do kraja zivota.

Ja ga nikad nisam (niti necu) proglasiti izljecenim. Rak je u njemu i taj rak samo ceka svoju priliku. I bilo bi uistinu bahato od mene pricati o ozdravljenju. Zato ja uvijek kazem da je on trenutno dobro. I zahvaljujem Bogu svako jutro. Ne radim dugorocne planove. Vec sutra sve moze krenuti nizbrdo i ja sam toga bolno svjesna. Ali nadam se i vjerujem.

Tak ti je to. I ja se vise necu raspravljati na tu temu.

Ivanicapeca
15.05.2010., 19:30
Postojala je jedna zena, mislim da se zvala Vesna Vulovic, za koju je dokazano da je prezivjela pad aviona s 10.000 metara. Sigurna sam da bi ti ona prva pala na pamet da se vozis u avionu koji se poceo rusit.

Zbog citateljstva cu samo rec da ja ne iznosim svoje misljenje glede kemoterapije kao opcije lijecenja melanoma vec prenosim informaciju koju sam dobila iz slijedecih izvora: dr Djakovic (Vinogradska), dr Stanec (Dubrava), dr Juretic (Rebro), prof.dr. Schadendorf (njemacki savezni centar za istrazivanje raka), prof. dr. Morton (JWCI Santa Monica, SAD). Oni su mi to rekli u lice, bez mogucnosti pogresne interpretacije.

Kemoterapija se daje u terminalnoj fazi, kao palijativno rjesenje i odaziv na nju je 10-20%, pri cemu odaziv znaci da se prakticno dobije na vremenu - do nekakvih 6 mjeseci. Nema govora o ozdravljenju. Pricam o klasicnoj kemoterapiji DTICem. Mozda je slucaj o kojem ti pricas drugaciji, pa tom decku daju nesto drugo, u to ne ulazim. I samo da budemo jasne - ja nisam rekla da kemo ne pomaze nikome. Dopustam da ima slucajeva kojima pomogne. Ja eto recimo ne znam ni za jedan, a znam ih dvadesetak koji vise nisu s nama.

Ja bi ti bila silno zahvalna kad bi mi predocila dokumentaciju tog decka - ali ne moras sada, vec za tri godine. Usput bi mi mogla priloziti i kratak opis kvalitete njegovog zivota za vrijeme trajanja te terapije. Jer moj se suprug u posljednje tri godine ozenio, dobio dvoje djece (drugo ce se ako bog da rodit kroz cca 2 tjedna), diplomirao na FERu i promijenio dva posla. Svaku subotu planinari, bavi se sportom i putuje. I nema prije i poslije alternativne terapije, to je nesto sto se kontinuirano provodi od dijagnoze i provodit ce se do kraja zivota.

Ja ga nikad nisam (niti necu) proglasiti izljecenim. Rak je u njemu i taj rak samo ceka svoju priliku. I bilo bi uistinu bahato od mene pricati o ozdravljenju. Zato ja uvijek kazem da je on trenutno dobro. I zahvaljujem Bogu svako jutro. Ne radim dugorocne planove. Vec sutra sve moze krenuti nizbrdo i ja sam toga bolno svjesna. Ali nadam se i vjerujem.

Tak ti je to. I ja se vise necu raspravljati na tu temu.

Mogu te spojiti s liječnikom ako želiš da dobiješ sve podobnije informacije.

Ipak, ti si vrlo konkretno nastupila u svome postu u kojem tvrdiš kako tu nema pomoći, osim eto dr. Soltysik. Tek si sada navela da su to informacije koje si dobila od liječnika. Da, njihovo iskustvo govori da je to bolest koja je recidivna. Tako govori statistika, ali u tu statistiku ulazi i postotoak kojem se nikad ne vrati. Zato ne bih bila tako isključiva.
Što se tiče alternative, kako možeš biti sigurna da baš to pomaže tvome suprugu? Naravno da te to ne opterećuje, jer mu je bolje, ali kako možeš biti tako sigurna bez ikakvih znanstvenih dokaza koji će reći kako tvoj suprug ne potpada u onih 40% mogućeg placebo efekta npr? Kako možeš onda ne dvojbeno i decidirano tvrditi kako će to pomoći i nekom drugom i tako se povodeći nekog preporučiti. Po kojem to gabaritu?
Meni su tako svašta preporučili pa i dotičnog liječnika i doživjela sam samo razočaranje.
Po meni je netko tko svoj rad ne može potkrijepiti relevantnim znanstvenim studijama šarlatan, a svi oni koji se u to upuštaju su lovci u mutnom u čijem mutilu mogu poginuti od vlastitog metka.
Ovo je moje iskustvo.

C71
16.05.2010., 08:06
Mojoj mami je rečeno što ima, ali su na naš zahtjev izostavljeni detalji o prognozama tj. brojevi. To smo joj mi lijepo "upakirali".Nismo htjeli riskirati da joj oni to kažu na svoj način koji je nerijetko ubitačan u samom startu za oboljelog. To je najgori dio priče, ali je neizostavan ako se prema bolesti želiš ispravno postaviti i nosti se na najbolji način s njom. Na kraju je sama sjela za komp i krenula guglati.

Ovo što si navela o ljudima je zapravo i pravilo među našim narodom, tim čudnim mentalnim sklopom. Bolje je ništa ne znati, pa se ne ide na sistematske preglede koji na vrijeme mogu otkriti masu tumora koji se liječe ne rijetko samo operacijom ako se uhvate na vrijeme (to su oni najučestaliji koji pogađaju našu naciju), ne žele čak ništa znati kad i obole, jer što bi oni brinuli taj problem, ima doktor koji će brinuti umjesto njih...totalno krivo. Svi čekaju neka instant rješenja za sva životna pitanja, pa tako i za rak. Svi misle da netko drugi treba rješavati njihov problem umjesto njih.
To tako ne ide u ničemu, a najmanje po pitanju raka. To je zapravo i jedan od razloga zašto je tako visoka smrtnost od raka u Hrvatskoj. U Europi zauzimamo 2 mjesto!
Jasno da se oboljeli ne može nositi sa svim administrativnim i birokratskim sranjima koja ti dođu u paketu s dijagnozom (taj dio mogu odlično odraditi članovi obitelji i prijatelji, ali i udruge pacijenta), ali svoju bolest, sve pojedinosti o njoj, o svome liječenju moraš znati sve i poznavati ko vlastiti dlan. Svi oni koji su uspješno izliječeni i izvučeni iz gadnih situacija, u pravilu su imali takav odnos prema svojoj situaciji.

lijepo je kad čovjek ima nekoga uz sebe, osobu koja će filtrirati dobivene informacije.
tko zna, možda bi i mojoj pratnji rekli kako zaista stvari stoje da je pratnje bilo, ali ja sam sve odrađivala sama. :(

Peko.Rv
16.05.2010., 09:01
Hvala vam na ovim informacijama, evo upravo sam u tijeku razgovora s obitelji da se napokon (ako već nije kasno) krene nešto rješavati, jer koliko vidim svi su već na početku odustali. Ja sam 600 km udaljen od kuće zbog posla, pa ne mogu osobno obaviti sve, ali nadam se da ću nešto uspjeti.
Nisam htio da se i ovdje pokrene neka napetost među članovima, neka i zahvalan sam na svačijem mišljenju, bolje probati sve nego ništa.

ernestina
16.05.2010., 18:39
lijepo je kad čovjek ima nekoga uz sebe, osobu koja će filtrirati dobivene informacije.
tko zna, možda bi i mojoj pratnji rekli kako zaista stvari stoje da je pratnje bilo, ali ja sam sve odrađivala sama. :(

Mojoj sestri su prije par tjedana dijagnosticirali maligni melanom u uznapredovaloj fazi. Silno se trudim biti uz nju i filtirirati razne informacije koje stižu do nje ali mi se ponekad čini da je ona pet puta jača od svih nas. Način na koji je ona primila dijagnozu i postavila stvari u svojoj glavi, mislim da ne može svatko. Ali uvijek je bila takva. Hrabra, nepokolebljiva i spremna na borbu.

Primila je 5 doza zračenja, a sad je čeka kemoterapija. Budući da se muči sa povraćanjem brinem se kako će to podnijeti. Znam da danas ima raznih lijekova i da kemoterapija nije kao što je nekad bila ali me brine to što neki doktori nemaju volju da objasne neke stvari, a kad ih pokušaš nešto pitati kao da im je krivo što si nešto pročitala ili čula za nešto.

Prijateljima, rodbini, susjedima ne volim niti govoriti o tome jer od većine odmah čujem ono najgore,a to mi sad stvarno ne treba, a pogotovo mojoj sestri.

Ako ima netko pozitivne ideje molila bih savjete.

Peko.Rv
16.05.2010., 20:47
Pozz još jednom danas!!
Evo upravo sam primio dijagnozu za bratića, Sekundarni zloćudni tumor limfnih čvorova, odnosno maligni melanom, ernestina izgleda da se radi o istoj dijagnozi kao i kod tvoje sestre. U zadnja 2-3 dana toliko sam loših informacija pročitao o tome da i sam padam u depresiju. Pričao s toliko ljudi a svi govore različito, suvišno ili općenito nekorisno, da niti sam ne znam šta dalje pokušati. Moj prvi post već sam dobio neke PM pa se ovim putem zahvaljujem svima. Što sam napravio? Došao sam do saznanja da dr. Tomek u Klinici za tumore u ZG nakon što je otpustio mog bratica poslije prvog ciklusa kemoterapije i njegove dijagnoze (tumor limfnih čvorova i tumor želuca) nije propisao nikakve lijekove za korištenje dok se nalazi na kućnoj njezi osim preporuke na Prosur i Nexium, za koje nije dao objašnjenje zbog čega se koriste i za što služe. Nakon drugog ciklusa koji je bio prije 15-tak dana nije još napisao niti otpusno pismo, pa ne znam kakvi su novi nalazi, dok je bratić postao anemičan i izgubio na kilaži 15-20 kila u roku 2 mjeseca, toliko da je izgubio mogućnost samokoordinacije i brige o sebi. Za novi ciklus naručen je tek za 27.05. Sve mi ovo izgleda prejednostavno i presporo ako se radi o težem obliku tumora. Osim što su me neki uputili u alternativne vidove liječenja, evo upravo sam mu naručio nekoliko kutija ImmunoAHCC kapsula za koje se nadam da će mu pomoći. U razgovoru s predstavnikom EuroVite, firme koja to distribuira u Hrvatskoj dobio sam jako pozitivne ocjene ali vidjet ćemo za cca 2 tjedna kad i ako počnu djelovati. ernestina neke takve tablete za poboljšanje imuniteta bi preporučio i tvojoj sestri ako ih ne koristi. Nisam nikakav ekspert, ali po mnogim mišljenjima bez pomoćnih oružja nije moguće voditi bitku.
Evo ja sam svoje izlaganje završio, da sam znao da će se tako nešto dešavati sigurno bi studirao medicinu, jer do pravih informacija od liječnika, u ovom slučaju onkologa, je teško doći, kao da ih tražiš da idu na lomaču s tobom a ne neke obavijesti.

Ernestina pozitivne ideje, hm, i ja sam ih tražio ali sam svaki put ostao sve više razočaran, što ne znači da neću tražiti i dalje.

Evo da vas malo nasmijem, upravo sam zapalio koš za smeće jer mi je bilo teško ustati se po pepeljaru u trenutku inspiracije, i te cigare će me skupo koštati jednog dana, hehe, pozz svima s nadom u brzo ozdravljenje!!

ernestina
17.05.2010., 13:24
Pozz još jednom danas!!
Evo upravo sam primio dijagnozu za bratića, Sekundarni zloćudni tumor limfnih čvorova, odnosno maligni melanom, ernestina izgleda da se radi o istoj dijagnozi kao i kod tvoje sestre. U zadnja 2-3 dana toliko sam loših informacija pročitao o tome da i sam padam u depresiju. Pričao s toliko ljudi a svi govore različito, suvišno ili općenito nekorisno, da niti sam ne znam šta dalje pokušati. Moj prvi post već sam dobio neke PM pa se ovim putem zahvaljujem svima. Što sam napravio? Došao sam do saznanja da dr. Tomek u Klinici za tumore u ZG nakon što je otpustio mog bratica poslije prvog ciklusa kemoterapije i njegove dijagnoze (tumor limfnih čvorova i tumor želuca) nije propisao nikakve lijekove za korištenje dok se nalazi na kućnoj njezi osim preporuke na Prosur i Nexium, za koje nije dao objašnjenje zbog čega se koriste i za što služe. Nakon drugog ciklusa koji je bio prije 15-tak dana nije još napisao niti otpusno pismo, pa ne znam kakvi su novi nalazi, dok je bratić postao anemičan i izgubio na kilaži 15-20 kila u roku 2 mjeseca, toliko da je izgubio mogućnost samokoordinacije i brige o sebi. Za novi ciklus naručen je tek za 27.05. Sve mi ovo izgleda prejednostavno i presporo ako se radi o težem obliku tumora. Osim što su me neki uputili u alternativne vidove liječenja, evo upravo sam mu naručio nekoliko kutija ImmunoAHCC kapsula za koje se nadam da će mu pomoći. U razgovoru s predstavnikom EuroVite, firme koja to distribuira u Hrvatskoj dobio sam jako pozitivne ocjene ali vidjet ćemo za cca 2 tjedna kad i ako počnu djelovati. ernestina neke takve tablete za poboljšanje imuniteta bi preporučio i tvojoj sestri ako ih ne koristi. Nisam nikakav ekspert, ali po mnogim mišljenjima bez pomoćnih oružja nije moguće voditi bitku.
Evo ja sam svoje izlaganje završio, da sam znao da će se tako nešto dešavati sigurno bi studirao medicinu, jer do pravih informacija od liječnika, u ovom slučaju onkologa, je teško doći, kao da ih tražiš da idu na lomaču s tobom a ne neke obavijesti.

Ernestina pozitivne ideje, hm, i ja sam ih tražio ali sam svaki put ostao sve više razočaran, što ne znači da neću tražiti i dalje.

Evo da vas malo nasmijem, upravo sam zapalio koš za smeće jer mi je bilo teško ustati se po pepeljaru u trenutku inspiracije, i te cigare će me skupo koštati jednog dana, hehe, pozz svima s nadom u brzo ozdravljenje!!

Moja sestra ima metastatski melanom sa dvije presadnice na plućima i na mozgu. A sve je počelo sa običnim mladežom na nadkoljenici. Ali ne gubim nadu, niti ja, a što je najvažnije niti ona. Limfni čvorovi su joj u redu i nema nikakvih opasnosti (tako piše). Želudac, zdjelica i sve ostalo, hvala Bogu ok.

Glavni problem kod doktora je što oni određuju da pacijent treba odustati jer dijagnoza je takva i takva i oni su se nagledali svega. Pa šta onda? Od kuda im pravo da odustaju od borbe u ime drugih? Ako pacijent ima volju i snagu za borbu onda su oni ti koji ih trebaju ohrabrivati i poticati na nove spoznaje, nove terapije. Time ne samo što bi pomogli pacijentu, nego bi i nešto naučili. A ne ih otpisati odmah u startu. I to je ono što me ljuti.

Ili kad mi počnu govoriti o bacanju novca?! Šta su oni osobni bankari?!

Najmanje što ih treba zabrinjavati je moja financijska situacija.

Kada god padnem u depru naša Ivanicapeca me podigne svojim razmišljanjem, borbom i svim ostalim. Svaka čast.

Eto i ovaj dečko sa melanom i sa pozitivnim odgovorom na kemoterapiju dao mi je snagu za dalje.

ernestina
17.05.2010., 13:56
Nabavila sam sestri izvornu matičnu mliječ jer sam čitala je to dobro za imunitet. Da li itko koristi preparate "zdravlje iz gljiva"?

Ivanicapeca
17.05.2010., 15:05
lijepo je kad čovjek ima nekoga uz sebe, osobu koja će filtrirati dobivene informacije.
tko zna, možda bi i mojoj pratnji rekli kako zaista stvari stoje da je pratnje bilo, ali ja sam sve odrađivala sama. :(

I zato budi posebno ponosna na sebe!:s
I neka ti to samo bude dokaz koliko si žilava i hrabra. Uopće ne sumnjam u tvoju pobjedu.:)