PDA

View Full Version : Pomoć obiteljima oboljelih od zloćudnih i drugih teških bolesti


stranice : 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 [29] 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41

ko_ka
18.01.2011., 12:15
Naravno, ali možda se ipak nismo sasvim dobro razumjele...

Iako sam govorila o svom životnom iskustvu, razmišljala sam općenito. Ono što ja ne mogu promijeniti, jer pripada prošlosti, može promijeniti netko drugi u budućnosti. Time ne želim reći da svatko mora razmišljati kao ja (o poželjnosti otvorenosti u tim teškim trenucima) nego da bi bilo jako dobro da kao društvo potičemo razmišljanje o tom problemu umjesto da ga zaobilazimo. Mislim da bi to mnogima pomoglo, jer u kritičnim situacijama nije lako donositi odluke, pa su one ponekad sasvim pogrešne.



Slažem se. Vjerujem da bih i ja postupila isto u tvojoj situaciji.

Možda griješim, ali čini mi se da je takav odnos upravo rezultat onih dugih i teških razgovora koje ste majka i ti u početku vodile. Iako kažeš da su vas ti razgovori slabili, ja vjerujem da su vas ojačali i da ste upravo zbog njih izgradile odnos kakav danas imate. Ispravi me ako griješim...

Budući da ste se hrabro borile ove protekle četiri godine, sigurna sam da ćete i dalje tako, i od srca vam želim da na kraju izađete kao pobjednice. Jedna i druga!



Vidim da si pomislila da sam vrlo mlada (valjda zato što sam govorila o svojoj mami, a u tim trenucima smo uvijek, na neki način, djeca!), ali ja već jesam majka, i to jako, jaaako dugo...

I ti se drži! :)

Saurus! Kad bi vecina nas razmisljala kao i ti..bili bi svi snazniji! :kiss:Pomislila sam da si mlada zbog dojma kakvog je pustio tvoj post al ne u smislu nedozrela vec kao osoba kojoj majka sad zbilja treba. Pogotovo sto je tako naglo otisla iz tvog zivota i zbilja mi je zao.

Ne znam se dobro izrazit al moja majka i ja nismo nikad imale neki privrzeni odnos.. tako da kad je postavljena dijagnoza osjecala sam se kao da odlazi ona osoba koja mi je tek pruzila ruku i nije mi dala priliku da je upoznam. Zato su razgovori bili dugacki, tuzni, teski, puni suza, puni gnjeva.. takve emocije su je oslabile.. tek kad sam se postavila "ne zelim cuti ni rijeci tuge" podigla je svoje samopouzdanje i krenula je borba.

Danas je to vec tesko - agonija je preduga. Njen strah je toliki da zbog obicnog vadjenja krvi imamo 7 dana drame.. i drame.. kad god ide na snimanja i ili preglede.. ta drama traje 7 dana i noci do trena kad treba krenut. Nismo izgradile odnos vec iz cijelog iskustva mogu rec da je volim, postujem, obozam ju i divim joj se al ne mislim ju prisiljavat na nista sto ne zeli.

saurus
18.01.2011., 21:14
Ne znam se dobro izrazit al moja majka i ja nismo nikad imale neki privrzeni odnos.. tako da kad je postavljena dijagnoza osjecala sam se kao da odlazi ona osoba koja mi je tek pruzila ruku i nije mi dala priliku da je upoznam. Zato su razgovori bili dugacki, tuzni, teski, puni suza, puni gnjeva.. takve emocije su je oslabile.. tek kad sam se postavila "ne zelim cuti ni rijeci tuge" podigla je svoje samopouzdanje i krenula je borba.


Razumijem.

Sada samo pokušaj zamisliti da ti ništa nije rekla, da je cijelo vrijeme skrivala svoju bolest i patnju... Možda se nikada ne bi približile jedna drugoj kao sada. Vrlo je vjerojatno da puno puta ne bi mogla razumjeti njezine reakcije, a što je najgore, bila bi ti uskraćena mogućnost da joj pomogneš u podizanju nužno potrebnog samopouzdanja.

Sve si to uspjela, odnosno, to je vaš zajednički uspjeh, zahvaljujući međusobnoj otvorenosti i povjeravanju. To je najbolja stvar koju možemo dati i primiti u teškim trenucima.

Mislim da sada razumiješ zašto će mi uvijek biti teško - jer nisam dobila priliku biti uz nju, podizati joj moral, poticati u njoj borbeni duh. Jer ne znam ništa o duševnim i psihološkim patnjama kroz koje je prolazila, nisam ih dijelila s njom i nisam joj pomogla... Bez obzira što sam joj neizmjerno zahvalna i poštujem golemu ljubav, plemenite motive i snagu bez kojih ne bi uspjela tako dugo sasvim sama nositi taj težak teret, osjećam da je pogriješila i da ljudi koji se vole to moraju proći zajedno.

Danas je to vec tesko - agonija je preduga. Njen strah je toliki da zbog obicnog vadjenja krvi imamo 7 dana drame.. i drame.. kad god ide na snimanja i ili preglede.. ta drama traje 7 dana i noci do trena kad treba krenut. Nismo izgradile odnos vec iz cijelog iskustva mogu rec da je volim, postujem, obozam ju i divim joj se al ne mislim ju prisiljavat na nista sto ne zeli.

Nedavno sam prošla (zapravo upravo prolazim) nešto vrlo slično tome (jer već tjednima bezuspješno pokušavaju locirati uzrok mojih ozbiljnih zdravstvenih problema), pa znam kako je to. Ima trenutaka kada je strah tako velik da ne možeš disati, ili otvoriti kovertu sa nalazom... Baš u tim trenucima od najveće su mi pomoći moj suprug i kći, njihova prisutnost i podrška. I budi sigurna da tvojoj mami neizmjerno znači što te ima i što ste u svemu ovome od početka zajedno. :)

zlatica34
19.01.2011., 09:08
Oba roditelja sam izgubila zbog raka.... otac je umro od najteze vrste u najgorim mukama sto mozete zamisliti, odnosno oni koji to ne dozive svojim ocima i osjetilima tesko da mogu i zamisliti (ja znam da ja prije toga nisam mogla)......

kad sam pitala doktoricu na onkologiji jednom prilikom kako bi opisala tu bol koju takav pacijent osjeca (govorim o terminalnoj fazi), ona mi je rekla vise-manje sljedecim rijecima: zamisli da ti netko na zivo, bez anestezije, motornom pilom reze neki od ekstremiteta.. takva bol je nista (mozda 1/10) spram ove koju pacijenti oboljeli od raka kostiju (koji se uz rak limfnih cvorova smatra najtezom vrstom, jer je cijelo tijelo u potpunosti zahvaceno) osjecaju, kad im se meso i organizam iznutra raspadaju......

dok je tata bio na samrti, mami su dijagnosticirali rak dojke... otisla na prvi sljedeci detaljni pregled ili sto vec i nakon toga odlucila da se nece lijeciti...3,5 godina sam potom izbliza promatrala i osjetila sve njene uspone i padove u bolesti i konacno je ispratila u smrt.... ona u svojoj glavi jednostavno nije bila bolesna i nije bilo potrebe za ljecenjem.... imala je veliku otvorenu ranu po cijelom abodmenu, sasusila se, itd, ali ona i dalje u njenoj glavi nije bila bolesna..... odustala je od zivota, pristala je na smrt, samo nije povukla okidac nego je pustila da vrijeme ucini svoje......

kod (tesko) bolesnog covjeka cesto ne prevladava razum... oni uz njih tesko mogu u potpunosti razumjeti sto ti ljudi prolaze u svojim glavama, mozda vidimo, ali ne znamo nikada sto stvarno osjecaju i koliku bol trpe......

ja sam bila u ranim 20-ima kad se sve ovo dogadjalo pa mi je sve tesko padalo, mnogo stvari koje znam danas tada nisam znala..... ali, ako jesam nesto naucila iz obje bolesti roditelja, i sto svima uvijek kazem..... kad vidite da trpe bol, a doktori nedaju vise morfija (jer eto mozda imaju jos 3-6 mjeseci zivota pa ih praksa i kodeks ogranicava u kolicinama koje smiju propiati, jer sve preko se smatra eutanazijom), nabavite im taj morfij kako god znate, dajte im koliko god traze... kad ne mogu vise jesti, a pozele ipak tortu od banane (koju morate sami peci ili ici na drugi kraj grada kupiti, a unaprijed znate da nece nista od toga pojesti jer ne mogu, a tako silno zele) ili sto god vec, kupite, ispecite, donesite, cinite im te male "radosti" u tako teskim danima zivota.....


Upravo prolazim kroz ovo samo s jednim roditeljem s metastazama na kostima. Unatoč flasterima ni jedan trenutak nije bez bolova. Noćima nitko u kući ne spava a ja neznam kako pomoći.Svađam se s obiteljskim doktorom svaki put kada tražim jače flastere a on mi ih jednostavno ne želi dati. Svi samo pričaju kako se bol mora liječiti i kako bolesnici ne smiju trpiti a nitko u našem zdravstvu ništa ne poduzima. Dobiješ flastere i to je sve. Da li su oni djelotvorni ili ne to nikog ne zanima. Živimo u 21. stoljeću i uz sva čuda znanosti i tehnike umire se u bolovima i patnji kao u srednjem vijeku.
Kažu da se s metastazama na kostima relativno dugo živi jer nisu ugroženi vitalni organi a ova patnja traje već treću godinu a svakim danom je sve groznije i samo želim da ta agonija konačno završi i da se ju više nikada ništa ne boli.

fajterica
19.01.2011., 16:19
Upravo prolazim kroz ovo samo s jednim roditeljem s metastazama na kostima. Unatoč flasterima ni jedan trenutak nije bez bolova. Noćima nitko u kući ne spava a ja neznam kako pomoći.Svađam se s obiteljskim doktorom svaki put kada tražim jače flastere a on mi ih jednostavno ne želi dati. Svi samo pričaju kako se bol mora liječiti i kako bolesnici ne smiju trpiti a nitko u našem zdravstvu ništa ne poduzima. Dobiješ flastere i to je sve. Da li su oni djelotvorni ili ne to nikog ne zanima. Živimo u 21. stoljeću i uz sva čuda znanosti i tehnike umire se u bolovima i patnji kao u srednjem vijeku.
Kažu da se s metastazama na kostima relativno dugo živi jer nisu ugroženi vitalni organi a ova patnja traje već treću godinu a svakim danom je sve groznije i samo želim da ta agonija konačno završi i da se ju više nikada ništa ne boli.

probaj kontaktirati dr. Lončara - link na palijativa (http://www.palijativa.com/index.php?option=com_content&view=article&id=125&Itemid=59)

ima i email i mobitel i radi u Traumatološkoj u Zagrebu. Naime, već par puta sam čula da je jako dobar...

ko_ka
19.01.2011., 21:46
Razumijem.

Sada samo pokušaj zamisliti da ti ništa nije rekla, da je cijelo vrijeme skrivala svoju bolest i patnju... Možda se nikada ne bi približile jedna drugoj kao sada. Vrlo je vjerojatno da puno puta ne bi mogla razumjeti njezine reakcije, a što je najgore, bila bi ti uskraćena mogućnost da joj pomogneš u podizanju nužno potrebnog samopouzdanja.

Sve si to uspjela, odnosno, to je vaš zajednički uspjeh, zahvaljujući međusobnoj otvorenosti i povjeravanju. To je najbolja stvar koju možemo dati i primiti u teškim trenucima.

Mislim da sada razumiješ zašto će mi uvijek biti teško - jer nisam dobila priliku biti uz nju, podizati joj moral, poticati u njoj borbeni duh. Jer ne znam ništa o duševnim i psihološkim patnjama kroz koje je prolazila, nisam ih dijelila s njom i nisam joj pomogla... Bez obzira što sam joj neizmjerno zahvalna i poštujem golemu ljubav, plemenite motive i snagu bez kojih ne bi uspjela tako dugo sasvim sama nositi taj težak teret, osjećam da je pogriješila i da ljudi koji se vole to moraju proći zajedno.



Nedavno sam prošla (zapravo upravo prolazim) nešto vrlo slično tome (jer već tjednima bezuspješno pokušavaju locirati uzrok mojih ozbiljnih zdravstvenih problema), pa znam kako je to. Ima trenutaka kada je strah tako velik da ne možeš disati, ili otvoriti kovertu sa nalazom... Baš u tim trenucima od najveće su mi pomoći moj suprug i kći, njihova prisutnost i podrška. I budi sigurna da tvojoj mami neizmjerno znači što te ima i što ste u svemu ovome od početka zajedno. :)

u svakom slucaju.. ono sto je trenutno najvaznije jest da ono sto znas da si propustila nadoknadis u odnosu sa svojim suprugom i kceri! Ipak.. koliko god je tesko nemoj zanemarit sebe i svoje zdravlje!

I slazem se s tobom..svi smo zahvalni iako na trenutke ne pokazujemo, al jesmo.. i svi kazu kad vide zajednicku fotografiju da smo zbilja prisni sto je rijetkost.

Budi hrabra i nadam se da ce se uskoro naci uzrok tvojih problema! pusa

5ivy
19.01.2011., 22:54
Živimo u 21. stoljeću i uz sva čuda znanosti i tehnike umire se u bolovima i patnji kao u srednjem vijeku.


ovo je meni stalno prolazilo kroz glavu kad sam pred kraj bila s tatom. totalno sam se šokirala da su uspjeli izmisliti iphone, a nemamo ništa što bi ublažilo patnje svim ovim dragim ljudima.:eek:

žao mi je zbog svega što proživljavaš.:( drži se!:*

saurus
20.01.2011., 01:08
Svađam se s obiteljskim doktorom svaki put kada tražim jače flastere a on mi ih jednostavno ne želi dati. Svi samo pričaju kako se bol mora liječiti i kako bolesnici ne smiju trpiti a nitko u našem zdravstvu ništa ne poduzima. Dobiješ flastere i to je sve. Da li su oni djelotvorni ili ne to nikog ne zanima. Živimo u 21. stoljeću i uz sva čuda znanosti i tehnike umire se u bolovima i patnji kao u srednjem vijeku.

:(

Imamo slično iskustvo.

Iako je moja majka ležala u bolnici, gdje je bila stalno pod nadzorom medicinskog osoblja, nitko nije obraćao pažnju na njezine sve jače bolove.
Naime, posljednjih petnaest dana sasvim je izgubila glas, mogla sam je čuti samo ako sam sasvim približila uho njezinim ustima, a na kraju čak ni to. Zato uopće nije mogla reći koliko je boli i da joj analgetici koje je ranije dobivala više nisu dovoljni. Trpila je sve dok se nije požalila nama i dok mi nismo intervenirali, a i onda je dobila flastere koji su joj samo malo pomogli, ali su bolovi i dalje ostali izrazito jaki. Od svih tih vizita koje su svaki dan prolazile, nikome nije palo na pamet sagnuti se do bolesnika u terminalnoj fazi bolesti i ispitati koliko ga boli i treba li povećati dozu lijeka...

Iskreno se nadam da će ti pomoći informacija Fajterice i da će biti bar malo bolje... :(

nisa
20.01.2011., 15:18
Moj tata je par mjeseci imao problema sa jelom - već nakon 1-2 žlice bi bio sit, povraćalo mu se ujutro i želudac ga je prilično bolio. Obzirom da ima teški gastritis sve mu je to već bilo poznato od prije, a kako se boji doktora i bolnica, jedva se natjerao da ode na gastroskoiju. Čim je cijev ušla u želudac, doktorica se nije mogla suzdržati od čuda i samo je viknula "Bože, što je ovo?".
Šok i nevjerica - moj tata ima rak. On još nema niti 49 godina……
Operiran je i izvađen mu je cijeli želudac, zajedno sa okolnim organima bez kojih može funkcionirati i sa 4 limfna čvora.
Rak mu se napravio, točno na istom mjestu na kojem je prije 20 godina imao čir - na ulazu u crijeva.
Određeno mu je 6 ciklusa kemoterapije po 3 dana ( 1 tjedan kemo, 3 tjedna odmora ), drugog ciklusa kemoterapije mu je počela otpadati kosa ( tada sam uvidjela koliko je čovjek zapravo krhak i koliko nas zapravo male stvari čine čovjekom ). Treći ciklus je najteže podesao – 2 dana nije imao snage za otići do wc-a. Sva sreća pa mu je to sa nedostatkom snage bio najveći problem, jer niti mu je bilo mučno, niti je povraćao, a toga se najviše bojao. Smršavio je 30kg, imao je preko 100 I njegova onkologinja kaže dag a je njegova kilaža jednim dijelom I spasila. Sada broji svaki kilogram, ponekad me podsjeća na mene dok sam bila mlađa, samo što se on boji svake kile koju izgubi.
Ponekad ima problema sa gutanjem hrane, a ponekad je “sit” već nakon 2 žlice. Još uvijek uči što može jesti, a što mu smeta. 8 mjeseci nakon operacije je počeo jesti sve što I prije, ali u manjim količinama.
Ponekad pretjera….i onda ga mama mora tjerati od stola jer obzirom da ne zna kada je dosta pretjera pa ga zabole crijeva.
Izbacio je šećer iz prehrane ( šećer hrani tumorske stanice ), ali je onda od pomanjkanja šećera počeo drhtati I bilo mu je slabo, pa ponekad pojede čokoladicu ili kakav kolač.
Sad, napokon, opet smije popiti čašu vode odmah nakon jela, jer mu se jedan dio crijeva raširio u kesicu, pa sada barem prividno izgleda kao da ima želudac. Prije to nije smjeo jer bi tekućina odmah “isprala” sve ono što je pojeo.
Sada, godinu dana nakon dijagnoze, moj tata nije isti, šutljiv je i vidim kako nas ponekad gleda sa sjetom. Okrenuo se vjeri - moli svako jutro i večer "Bože, molim te, daj da vidim kako moj unuk raste". Puno šeće, manje se brine ako mu neki posao ne uspije, više vremena provodi sa mamom. Inače su bili vezani, ali sada je jednostavno ovisan o njoj. A ona….ona je u ovih godinu dana ostarila 10 godina. Najteže joj je palo kada ga vidjela čelavoga I tada je jedini puta pustila suzu ( dok se ja nisam izvikala na nju ). Sada kada se on snuždi, ona viče, kaže da će otići I da će ga ostaviti ( obrnuta psihologija – žena zna što radi ) I onda se on trgne I opet bude onaj stari par mjeseci I tako se to vrti u krug svako malo.
Od prvog dana je rekao da će pobijediti jer ima za što živjeti. Mislim da mu snagu za svaki novi dan daje moj sin, čak je jednom prilikom rekao mom mužu “malac se rodio u pravo vrijeme”

Nemojte im pokazati da vam je teško I da ponekad razmišljate o tome kako će biti teško kada jednom odu. Veliki dio njihove bolesti je I psiha, neka se zaokupljaju I dalje poslovima kojim su se prije zaokupljali, neka trče, voze bicikl ili što ih već veseli, ali nedajte im da razmišljaju o….
Za sve vas jedan savjet – nemojte često boraviti na stranicama koje govore iskustva drugih. Ja sam do danas samo jednom u google ukucala “rak želuca”. Vjerujte mi – nećete ih voljeti manje, neće njihova bolest imati manje značenje u vašim životima, ali osjećati će te se bolje. Ne pomažete niti sebi , niti njima svojim pesimizmom. Moj tata, po dijagnozi, ima još 1 godinu života. Gdje bih bila kada bih razmišljala stalno o tome?!
NE ŽELIM MISLITI NA TO! POBIJEDITI ćemo bolest zajedno I moj tata će gledati mog sina kako raste, ide u školu, ženi se I ima djecu.

Svima veliki :kiss: I :grli:




maleni.krokodil
20.01.2011., 16:56
Upravo prolazim kroz ovo samo s jednim roditeljem s metastazama na kostima. Unatoč flasterima ni jedan trenutak nije bez bolova. Noćima nitko u kući ne spava a ja neznam kako pomoći.Svađam se s obiteljskim doktorom svaki put kada tražim jače flastere a on mi ih jednostavno ne želi dati. Svi samo pričaju kako se bol mora liječiti i kako bolesnici ne smiju trpiti a nitko u našem zdravstvu ništa ne poduzima. Dobiješ flastere i to je sve. Da li su oni djelotvorni ili ne to nikog ne zanima. Živimo u 21. stoljeću i uz sva čuda znanosti i tehnike umire se u bolovima i patnji kao u srednjem vijeku.
Kažu da se s metastazama na kostima relativno dugo živi jer nisu ugroženi vitalni organi a ova patnja traje već treću godinu a svakim danom je sve groznije i samo želim da ta agonija konačno završi i da se ju više nikada ništa ne boli.

Kad je mom tati dijagnosticiran rak u zadnjoj fazi, dobila sam informaciju od jednog doktora da morfij možemo nabaviti u Sloveniji u ljekarni i da su oni odlično opskrbljeni.
Bogu hvala, potrebe za time nije bilo, ali eto možda tebi pomogne. :grli:

maleni.krokodil
20.01.2011., 17:01
Oba roditelja sam izgubila zbog raka.... otac je umro od najteze vrste u najgorim mukama sto mozete zamisliti, odnosno oni koji to ne dozive svojim ocima i osjetilima tesko da mogu i zamisliti (ja znam da ja prije toga nisam mogla)......

kad sam pitala doktoricu na onkologiji jednom prilikom kako bi opisala tu bol koju takav pacijent osjeca (govorim o terminalnoj fazi), ona mi je rekla vise-manje sljedecim rijecima: zamisli da ti netko na zivo, bez anestezije, motornom pilom reze neki od ekstremiteta.. takva bol je nista (mozda 1/10) spram ove koju pacijenti oboljeli od raka kostiju (koji se uz rak limfnih cvorova smatra najtezom vrstom, jer je cijelo tijelo u potpunosti zahvaceno) osjecaju, kad im se meso i organizam iznutra raspadaju......

dok je tata bio na samrti, mami su dijagnosticirali rak dojke... otisla na prvi sljedeci detaljni pregled ili sto vec i nakon toga odlucila da se nece lijeciti...3,5 godina sam potom izbliza promatrala i osjetila sve njene uspone i padove u bolesti i konacno je ispratila u smrt.... ona u svojoj glavi jednostavno nije bila bolesna i nije bilo potrebe za ljecenjem.... imala je veliku otvorenu ranu po cijelom abodmenu, sasusila se, itd, ali ona i dalje u njenoj glavi nije bila bolesna..... odustala je od zivota, pristala je na smrt, samo nije povukla okidac nego je pustila da vrijeme ucini svoje......

kod (tesko) bolesnog covjeka cesto ne prevladava razum... oni uz njih tesko mogu u potpunosti razumjeti sto ti ljudi prolaze u svojim glavama, mozda vidimo, ali ne znamo nikada sto stvarno osjecaju i koliku bol trpe......

ja sam bila u ranim 20-ima kad se sve ovo dogadjalo pa mi je sve tesko padalo, mnogo stvari koje znam danas tada nisam znala..... ali, ako jesam nesto naucila iz obje bolesti roditelja, i sto svima uvijek kazem..... kad vidite da trpe bol, a doktori nedaju vise morfija (jer eto mozda imaju jos 3-6 mjeseci zivota pa ih praksa i kodeks ogranicava u kolicinama koje smiju propiati, jer sve preko se smatra eutanazijom), nabavite im taj morfij kako god znate, dajte im koliko god traze... kad ne mogu vise jesti, a pozele ipak tortu od banane (koju morate sami peci ili ici na drugi kraj grada kupiti, a unaprijed znate da nece nista od toga pojesti jer ne mogu, a tako silno zele) ili sto god vec, kupite, ispecite, donesite, cinite im te male "radosti" u tako teskim danima zivota.....

i na kraju, mi koji ostajemo iza njih ostajemo u boli.... (i lazu kad kazu da vrijeme lijeci sve - vrijeme ne lijeci nista, samo cini da ta rupa i bol koji ostanu budu sve podnosljiviji).... ali, bol koju oni trpe je druge vrste, fizicka i preteska za podnijeti uz sve lijekove svijeta kako se organizam blizi granicama izdrzljivosti, a sve skupa kraju.... stoga, tu treba biti nesebican i pustiti ih da odu, ako spasa nema.... jer ono sto zelimo da budu sto duze tu, njima je samo produzavanje agonije...... a ucinak za obje strane je isti..... a isto tako, ne osudjujute nikad druge, one koji ostanu nakon gubitka voljenih osoba, u njihovom nacinu nosenja s takvom boli, ne zamarajte ni sebe ni njih formama i drustvenim obicajima..... svaki bolesnik se na svoj nacin nosi sa svojom bolescu i patnjom; svatko tko ostane nakon se na svoj nacin nosi s bolom koji ostane nakon gubitka......

svima koji prolazite sada ono sto sam ja prije 10 godina prolazila uz puno suosjecanja zelim samo dobro i mnogo snage da podnsete teret koji vam je zivot namijenio i hrabrosti da igrate izvan pravila ukoliko okolnosti to zahtijevaju......

Hvala ti na ovom postu i na iscrpnom opisu, koliko god je bilo mučno čitati, pomoglo mi je... jer sada je puno lakše prihvatiti s blagoslovom činjenicu da mog oca više nema i da je sreća da je otišao brzo. Hvala ti:kiss:

zlatica34
20.01.2011., 21:28
Fajterici i svima ostalima velika hvala na savjetima!
Sva sam u konfuziji i ne znam što bi bilo najbolje da napravim. Evo prije tjedan dana kupila sam polovna invalidska kolica ali ih samo koristimo kada ju vozim od kreveta do kupaone i natrag ali i to je velika pomoć jer više nije u stanju napraviti ni jedan korak samostalno. Sada bi već trebala nabaviti medicinski krevet jer ju je prava muka namjestiti u položaj u kojem ima najmanje bolova i da može zaspati.
Danas sam cijelo popodne provela sam u čekaonici doma zdravlja Dugave čekajući da proradi kompjuterski sustav kako bi mogla dobiti recept za jače flastere. Nevjerojatno da jedan zdravstveni kompjuterski sustav bude u kvaru cijelo poslijepodne i da nitko u cijelom domu zdravlja ne može dobiti uputnicu ni recept te da se to jako često ponavlja. I tako sutra ujutro ponovo jurim kod doktora te se nadam da ću uspjeti dobiti recept za jače flastere. Evo, tako to kod nas funkcionira da su potrebna dva dana da bi došla do jednog recepta.

maleni.krokodil
21.01.2011., 05:40
Fajterici i svima ostalima velika hvala na savjetima!
Sva sam u konfuziji i ne znam što bi bilo najbolje da napravim. Evo prije tjedan dana kupila sam polovna invalidska kolica ali ih samo koristimo kada ju vozim od kreveta do kupaone i natrag ali i to je velika pomoć jer više nije u stanju napraviti ni jedan korak samostalno. Sada bi već trebala nabaviti medicinski krevet jer ju je prava muka namjestiti u položaj u kojem ima najmanje bolova i da može zaspati.
Danas sam cijelo popodne provela sam u čekaonici doma zdravlja Dugave čekajući da proradi kompjuterski sustav kako bi mogla dobiti recept za jače flastere. Nevjerojatno da jedan zdravstveni kompjuterski sustav bude u kvaru cijelo poslijepodne i da nitko u cijelom domu zdravlja ne može dobiti uputnicu ni recept te da se to jako često ponavlja. I tako sutra ujutro ponovo jurim kod doktora te se nadam da ću uspjeti dobiti recept za jače flastere. Evo, tako to kod nas funkcionira da su potrebna dva dana da bi došla do jednog recepta.

Jesi li sama u tome ili imaš nekog tko ti pomaže?
Jel majka (čini mi se da se radi o majci, ako ne , oprosti) vašim izborom kod kuće ili...? Šaljem ti puno puno podrške i jedan veliki hug :grli:, znam kako ti je....:cry:

Ivanicapeca
21.01.2011., 09:25
Fajterici i svima ostalima velika hvala na savjetima!
Sva sam u konfuziji i ne znam što bi bilo najbolje da napravim. Evo prije tjedan dana kupila sam polovna invalidska kolica ali ih samo koristimo kada ju vozim od kreveta do kupaone i natrag ali i to je velika pomoć jer više nije u stanju napraviti ni jedan korak samostalno. Sada bi već trebala nabaviti medicinski krevet jer ju je prava muka namjestiti u položaj u kojem ima najmanje bolova i da može zaspati.
Danas sam cijelo popodne provela sam u čekaonici doma zdravlja Dugave čekajući da proradi kompjuterski sustav kako bi mogla dobiti recept za jače flastere. Nevjerojatno da jedan zdravstveni kompjuterski sustav bude u kvaru cijelo poslijepodne i da nitko u cijelom domu zdravlja ne može dobiti uputnicu ni recept te da se to jako često ponavlja. I tako sutra ujutro ponovo jurim kod doktora te se nadam da ću uspjeti dobiti recept za jače flastere. Evo, tako to kod nas funkcionira da su potrebna dva dana da bi došla do jednog recepta.

Caritas ima na lageru princeza stolce s kotačićima. To su ti zapravo stolci sa kahlicom. Ja bih svoju mamu posjela na njih i gurnula ih preko wc školjke da direktno u nju obavi. To joj je puno značilo, jer ipak je bila u intimi wc-a. Ja sam prva ta kolica nabavila od Caritasa (kasnije sam nabavila nova u hospitaliji koštala su nekih 1200kn) i sve što traže jest molba s povijesti bolesti. Napišeš da ste u teškom imovinskom stanju i da ne možete priuštiti princezu koja bi vam jako olakšala njegu. Bitno je da naglasiš kako bi bilo zgdno da imaju kotačiće, baš zbog tog vozanja po stanu, jer su veličine obične stolice. Ja sam ta kolica najviše koristila, a ova klasična samo kad smo išli u bolnicu. Uglavnom su prašinu skupljala. Ta smo dobili na revers od HZZOa jer su nam napisali doznaku za dijagnozu.
Isto tako često puta u Caritasu imaju i te bolničke ležajeve na lageru pa ih isto treba priupitati.
Druga opcija je da zoveš domove za starije i nemoćne i pitaš imaju li na lageru tih kreveta (obavezno na hidrauliku) za posudbu tj. rentanje. Tražiti će neku naknadu do 300-400 kn mjesečno, ali to je zaista ništa ako možete izdvojiti za ono što se dobije s tim krevetom. Obavezno treba pitati i za antidekubitalni madrac s kompresorom za zrak. To je odlična stvar. Izgleda ko luft madrac u koji kompresor stalno upuhuje zrak i madrac lagano vibrira te tako pospješuje mikrocirkulaciju. Moja mama je ležala punih godinu i pol skroz nepokretna i nikad nije dobila niti jednu dekubitalnu ranu.
Jako je bitna stroga higijena jer se tako štiti od infekcije. Obavezno organiziraj patronažnu njegu preko liječnika opće medicine. Velikoje olakšanje kad netko uhodan umjesto tebe obavi s mamom osobnu higijenu, opere je, presvuče, jednom tjedno kompletno kupanje na krevetu. Ja sam mamu uz to sama jednom tjedno na toj princezi vozila u kupaonu i tuširala. Bila mi je sva mirišljava ko lutkica. Veselili su je sapunčići iz Lusha...milo moje

katarina1961
21.01.2011., 14:26
moj muz 1 godinu osjeca tegobe,a 7 mjeseci ima dg.ca ventriculi,adenocarccinoma ventriculi,meta hepatis,meta pulmunom...teska dijagnoza,a tumorske markere cea 569,ca 19-9 3971,cyfra 21-1 340,jezivo na papiru,sto nevjerovatno covjek moze podnjeti i sto papir tesko podnese.radno aktivan,sad podnose za mirovinu ima 53 godine,psihicki je jak,vozi auto,prosao je 6 kemoterapija,bez rezultata,nisu smislene po onkologu,ja laicki mu kuham cajeve od koprive,crvotocine,sikavice,stolisnika.nedam mu da se prepusti krevetu,ocaju,.stalo mi je do njega,ai on voli zivot,ljude,obitelj...to nas je zadesilo,imamo nadu.odem na ovaj forum citam ove stranice da saznam pozitivna iskustva,savjete,vjerujte kad vidim da je netko operiran mislim da je sretan covjek,slucaj zene koja se ljecila travama,zumancem i vinom...nevjerovtno...Mom suprugu trazim drugu mogucnost ljecenja,zanima me dali stvaqrno M.Daglas uspio pobjediti rak ili je to rezervirano samo za bogate,sta cemo mi siromasni

zlatica34
21.01.2011., 18:36
Jesi li sama u tome ili imaš nekog tko ti pomaže?
Jel majka (čini mi se da se radi o majci, ako ne , oprosti) vašim izborom kod kuće ili...? Šaljem ti puno puno podrške i jedan veliki hug :grli:, znam kako ti je....:cry:

Hvala ti na podršci! Da radi se o mojoj mami i ima samo mene. Koji put uskoči njezina sestra i to je to.
Također hvala Ivanicapeci na konkretnim savjetima koje ću rado uvažiti.
S mojom mamom je problem što ju bole jako rebra, leđa, zdjelica i svako pomicanje stvara veliku bol. Krevet i antidekubitusni madrac moram nabaviti što prije jer je svakim danom sve manje pokretna. Prije mjesec dana mogla je još samostalno malo hodati a sada više nije u stanju sama ustati s kreveta niti napraviti jedan korak.

AmarieZgb
21.01.2011., 22:07
Upravo prolazim kroz ovo samo s jednim roditeljem s metastazama na kostima. Unatoč flasterima ni jedan trenutak nije bez bolova. Noćima nitko u kući ne spava a ja neznam kako pomoći.Svađam se s obiteljskim doktorom svaki put kada tražim jače flastere a on mi ih jednostavno ne želi dati. Svi samo pričaju kako se bol mora liječiti i kako bolesnici ne smiju trpiti a nitko u našem zdravstvu ništa ne poduzima. Dobiješ flastere i to je sve. Da li su oni djelotvorni ili ne to nikog ne zanima. Živimo u 21. stoljeću i uz sva čuda znanosti i tehnike umire se u bolovima i patnji kao u srednjem vijeku.
Kažu da se s metastazama na kostima relativno dugo živi jer nisu ugroženi vitalni organi a ova patnja traje već treću godinu a svakim danom je sve groznije i samo želim da ta agonija konačno završi i da se ju više nikada ništa ne boli.

ponavljam, svaki rak je tezak, ali nazalost rak kostiju je najtezi... evo sutra je 10 godina od smrti mog oca, a sjecam se kao da je bilo jucer kako je jedan urlikao na svaki sav na majici, na svaki gutljaj vode....na sve....na nista...stalno je urlikao... 24 sata na dan..... morfij u ovoj fazi ne pomaze...odnosno pomaze utoliko da njih manje boli, ali i dalje ludjacki boli.....

kazes da ne znas kako pomoci...nazalost, nikako... zao mi je sto ovo tako grubo zvuci, ali nema pomoci..... ono sto je takodjer grozno bilo tada jest da takvog pacijenta (kojemu nema pomoci) nisu htjeli primiti niti u jednu bolnicu u zagrebu (a u svakoj sam tada znala nekoga, medjutim nije niti to pomoglo)....ne znam jel' tako jos uvijek i danas?!

moj otac je primao morfij u tekucem obliku... ne znam kakvi su ovo flasteri..... i njegova doktorica opce prakse mi je skoro svaki dan ispisivala recept (jer nisi mogao dobiti vise komada odjednom)...a taj morfij sam nosila u bolnicu (jer tamo nisu imali dovoljno... da, uzas)..... medjutim, doktori daju ogranicenu kolicinu - zato se nazalost ti i svadjas s obiteljskim doktorom...oni smiju dati do odredjene doze, ne preko, jer ih se inace moze kazneno goniti za skrivljenje eutanazije.....

sad sam vec dosta godina izvan te price pa ne znam gdje na crno nabaviti morfij.... ali, da sam ponovo u toj situaciji, bez razmisljanja i ikakvih dvojbi (jer tada sam imala tek navrsenih 20 godina pa sam jos naivno vjerovala doktorima i drugima) bih pokusala nabaviti morfij na crno i dala tati/mami koliko trazi, samo da ne boli.... samo da ne jauce, samo da ne urlice... ne zato sto ja od krikova nisam uopce spavala, nego zato sto njih boli, a ti se osojecas tako bespomocno ......

ovo 3 godine mi se cini vec podosta dugo za tu vrstu raka i cudim se da niti jedan vitalni organ jos nije zahvacen... gdje je primarno rak zahvatio???... jako mi je zao sto prolazite svi zajedno kroz te muke i tako dugo..... zelim ti svu snagu, hrabrost i mudrost ovoga svijeta!!!

AmarieZgb
21.01.2011., 22:11
Hvala ti na ovom postu i na iscrpnom opisu, koliko god je bilo mučno čitati, pomoglo mi je... jer sada je puno lakše prihvatiti s blagoslovom činjenicu da mog oca više nema i da je sreća da je otišao brzo. Hvala ti:kiss:

drago mi je sto je pomoglo... dugo nisam mogla pricati o tome... mogla sam samo reci da ih nema vise.... ali blagoslov je i za njih i za one koji ostaju kad odu brzo, bez puno muke i bez puno bolova.....

svako dobro ti zelim ;)

AmarieZgb
21.01.2011., 22:20
Fajterici i svima ostalima velika hvala na savjetima!
Sva sam u konfuziji i ne znam što bi bilo najbolje da napravim. Evo prije tjedan dana kupila sam polovna invalidska kolica ali ih samo koristimo kada ju vozim od kreveta do kupaone i natrag ali i to je velika pomoć jer više nije u stanju napraviti ni jedan korak samostalno. Sada bi već trebala nabaviti medicinski krevet jer ju je prava muka namjestiti u položaj u kojem ima najmanje bolova i da može zaspati.
Danas sam cijelo popodne provela sam u čekaonici doma zdravlja Dugave čekajući da proradi kompjuterski sustav kako bi mogla dobiti recept za jače flastere. Nevjerojatno da jedan zdravstveni kompjuterski sustav bude u kvaru cijelo poslijepodne i da nitko u cijelom domu zdravlja ne može dobiti uputnicu ni recept te da se to jako često ponavlja. I tako sutra ujutro ponovo jurim kod doktora te se nadam da ću uspjeti dobiti recept za jače flastere. Evo, tako to kod nas funkcionira da su potrebna dva dana da bi došla do jednog recepta.

ako smijem, predlozit cu ti nesto.. razmisli i odluci za ili protiv.... nazovi bolnicu u dugoj resi..... http://www.bolnica-dugaresa.hr/ ... ja sam tamo (doduse, preko veze jer nije bilo kreveta slobodnih pa su ekstra krevet donijeli) smjestila oca pred kraj, jer njemu je trebala 24 satna njega, bolnice u Zagrebu ga nisu htjele primiti, a nakon teske neispavanosti i iscrpljenosti vise nisam imala niti snage niti znanja se brinuti za njega..... tamo su se brinuli za njega, ja sam po noci spavala, a po danu bila kod njega u posjetu......

od trenutka kad je moj otac usao u kolica jer niej mogao hodati (kao sto je kod vas sada) do smrti je proslo neka 3 mjeseca..... kod mame vrlo kratko..... koliko kratko ili dugo je to, relativno je.....

a recepte trazi odmah sto vise njih..i maksimalnu kolicinu po receptu..... puno ovisi o doktoru koliko je susretljiv.... tu sam srecom imala normalnu ljudsku osobu .... (u ljekarnama sam se doduse svadjala, jer su me znali otpuziti da sam narkoman koji trazi morfij za sebe :mad: )

5ivy
22.01.2011., 13:53
a(u ljekarnama sam se doduse svadjala, jer su me znali otpuziti da sam narkoman koji trazi morfij za sebe :mad: )

:rofl::rofl::rofl:

5ivy
22.01.2011., 13:58
ponavljam, svaki rak je tezak, ali nazalost rak kostiju je najtezi... evo sutra je 10 godina od smrti mog oca, a sjecam se kao da je bilo jucer kako je jedan urlikao na svaki sav na majici, na svaki gutljaj vode....na sve....na nista...stalno je urlikao... 24 sata na dan..... morfij u ovoj fazi ne pomaze...odnosno pomaze utoliko da njih manje boli, ali i dalje ludjacki boli.....




žao mi je draga što si to morala proći...nisam znala dok nisi napisala da je rak kostiju najgori. :( stalno sam nekako misla da su pluća najgora...



....ne znam jel' tako jos uvijek i danas?!



da, tako je i danas...ni hitna ne želi doći ako im kažeš da je riječ o raku. :(
meni je bilo tolko žao tate da bi ih nazvala i lagala da je loše i da ne znam od čega...naravno skužili su kad su došli, al tad se više neće okrenut i otić srećom

AmarieZgb
22.01.2011., 17:53
žao mi je draga što si to morala proći...nisam znala dok nisi napisala da je rak kostiju najgori. :( stalno sam nekako misla da su pluća najgora...

hvala ti....zivot nije uvijek lijep....i svatko ima svoje probleme, ovo su bili jedni od mojih i tako sam to prihvatila.... sto se tice tezine raka, rak kostiju slovi za najtezu vrstu (jer je bez iznimke zahvacen cijeli organizam, od noznog prsta do mozga....moj otac je imao primarno na plucima iz kojeg je doslo do raka kostiju)...a drugi po tezini, ili ekvivalent raku kostiju, se smatra rak limfnih cvorova... pa tek onda svi ostali lokalizirani... ali, svatko tko ima metastaze i bolove uzasno pati :(


da, tako je i danas...ni hitna ne želi doći ako im kažeš da je riječ o raku. :(
meni je bilo tolko žao tate da bi ih nazvala i lagala da je loše i da ne znam od čega...naravno skužili su kad su došli, al tad se više neće okrenut i otić srećom

jako dobro znam da ne zele doci ako je rijec o raku, ali isto tako je moje iskustvo drugacije ako dodju...... moja mama je vecer prije smrti pala u komu, ja nisam znala jel' pala u komu ili umrla.... tu vecer je nekoliko sati trajala drama.... brata nije bilo, skupili se susjedi (da sad ne pricam detalje kako je doslo do toga) i zvali hitnu da dodje...prvo nisu htjeli doci, a kad su nakon sat vremena natezanja konacno dosli je nisu htjeli odvesti u bolnicu (iako su utvrdili da je u komi, da nije umrla)....a ja od silnog nespavanja vise nisam mogla stajati na nogama i bojala sam se trenutka kad umre dok se brat ne vrati doma (bio je izvan grada)...i nisu htjeli, kao da je doktori nece htjeti primiti i onda sam sva ogorcena rekla da me voze u bolnicu s njom i da vidim tog nehumanog covjeka (doktora) koji ce dijete od 23 godine odbiti s molbom da mamu na umoru zaprime na samo jednu noc da se ja naspavam bar nekoliko sati i da njoj daju sto god vec do jutra dok brat ne stigne...... (epilog je bio da su na jedvite jade na kraju pristali, ali se u tom trenutku mama probudila iz kome i velikim ocima djeteta sa strahom u njima molila da ju ne odvedem u bolnicu jer ce tamo umrijeti, i onda su ovi iz hitne pomoci rekli da je ona pod punom sviejscu izjavila da ne zeli u bolnicu i da je nemaju sada ama bas nikakva osnova tamo odvesti............

ono sto sam sigurno naucila iz iskustva prvo s ocem pa onda s majkom jest to da je u danasnje vrijeme luksuz biti bolestan i da jao onima koji budu morali ikada ovisiti ili ovise o nasem zdravstvenom sustavu jer on kao da sluzi da odmogne, umjesto da pomogne onima u potrebi......

papavera
22.01.2011., 18:48
Ni nama hitna nije htjela doći kad se mami pogoršalo. Kad smo je doveli u bolnicu, pitali su nas a što ste je doveli nama. Zahvaljujući poznanstvu primili su je i omogućili da bez velike boli dočeka kraj na čemu ću biti uvijek zahvalna toj jednoj osobi. Ali kad se sjetim tih sati čekanja da je prime, te nehumanosti, ma kog vraga meni uzimaju od plaće za to osiguranje, kog vraga, kad si prepušten sebi. Ako nemaš novaca, ako ne poznaješ nikoga, ne postojiš. I to je naša ružna stvarnost koja se neće promijeniti. Gledaju te ko da si zadnje smeće, svaka čast iznimkama ali to je naša sramota. Nek mi daju te novce što ga uplaćuju za moje osiguranje da ga potrošim dok sam živa.

AmarieZgb
22.01.2011., 19:10
bojim se da ce u ovoj drzavi stanje po tom pitanju biti samo losije, a nimalo bolje... posebno dok nam je ministar zdravstva onaj pajac milinovic.... itd....

maleni.krokodil
22.01.2011., 19:42
Odvratna je ta bespomoćnost koju osjećaš kad pokušavaš pronaći doktoru ljudsku stranu jer ti u tom trenu sve ovisi o tome, a ne uspjeva ti... kad se samo sjetim :(...
Meni su se oni na Jordanovcu strašno zamjerili, pogotovo onaj musliman, ne mogu mu se više sjetiti prezimena a nije ni bitno uostalom. Sjećam se da sam ga SAMO pitala jel bronhoskopiju provode pod anestezijom, tj jel to moguće dogovorit jer se moj tata, uz to što je bio stravično izmučen i sve je teže disao, bojao se te vražje pretrage ko crnog vraga, a dotični doktor se izderao na mene da nek se ja brinem o zakonima a on će o medicini (pravnica sam po struci). A samo sam ga pitala, nisam mu rekla da tražim ili bilo što slično...

AmarieZgb
22.01.2011., 20:13
nazalost, mnogo tih doktora se ponasa istovjetno politicarima... kao da su nedodirljivi i iznad drugih... trose novac obveznih poreznika, a kad osjete novac zaborave na humanost koju njihova profesija treba nositi sa sobom i sve ostalo.......... gadljivo sve skupa... naklon onima koji svoj posao obavljaju casno i humano...

luiv
23.01.2011., 12:42
Pozdrav svima
pokušala sam naći nešto o tarcevi, to me dovelo do vas, tata je uzima već 15 dana i bio je stvarno super do prije dva dana, vratio mu se apetit, prestali bolovi u nogama, kašalj, bio je dobre volje kao što nije bio od kada je sve počelo prije više od godinu,
ima osip po licu, nosu i u kosi, to ga jako smeta
zadnja dva dana krastice se suše, češe ga sve više i ne može spavat, uzeo je Zaldiar i to mu je pomoglo kaže da je prestalo češanje, ali sada osjeća i mučninu i nemože jest, i osjeća se loše
a doktor koji je "uvijek" dostupan ne javlja se već dva dana
da li mi možete preporučit nešto protiv češanja i mučnine a da nisu novi ljekovi :-(
čitala bi više sama al već nakon dva posta plaćem a ionako sam već u lošem stanju
hvala

Ghost2308
23.01.2011., 18:23
Mojoj mami(45) su rekli u KBC rebru da ima tumor debelog crijeva te da ima metastaze na jetri ali nam je doktor jos reko da je rak u ranom stadiu i zbog toga nije imala nikakve simtome da sve moze operirat i rijesit kemoterapiom pa sad nezzz kak to ide?
kolko traje?
sta treba?
Dali je uopce moguce prezivjet takav rak u ranomstadiu..
jer me starno stah da bi joj se moglo kaj desit a to fkt nebi zelio..

Barreth
24.01.2011., 13:12
Pozdrav svima
pokušala sam naći nešto o tarcevi, to me dovelo do vas, tata je uzima već 15 dana i bio je stvarno super do prije dva dana, vratio mu se apetit, prestali bolovi u nogama, kašalj, bio je dobre volje kao što nije bio od kada je sve počelo prije više od godinu,
ima osip po licu, nosu i u kosi, to ga jako smeta
zadnja dva dana krastice se suše, češe ga sve više i ne može spavat, uzeo je Zaldiar i to mu je pomoglo kaže da je prestalo češanje, ali sada osjeća i mučninu i nemože jest, i osjeća se loše
a doktor koji je "uvijek" dostupan ne javlja se već dva dana
da li mi možete preporučit nešto protiv češanja i mučnine a da nisu novi ljekovi :-(
čitala bi više sama al već nakon dva posta plaćem a ionako sam već u lošem stanju
hvala


Moj muž je popio dosta Tarceve (8 kutija) pa Ti mogu reći da ovo što opisuješ (promjene na koži u obliku ljuskanja i prištića) je dobar znak - nama je onkolog objasnio da se na taj način vidi da organizam reagira na Tarcevu. Znači, otiđite u ljekarnu i objasni ljekarniku o čemu se radi pa će Ti napraviti losion (ako su prištići upaljeni - s antibiotikom) s kojim ćete tretirati promjene da ne bi stvorile veće zlo (infekcije i sl.). Tako smo mi radili. Ako Ti u ljekarni neće napraviti, recept će Ti dati dr. opće prakse ili dermatolog. Onkolozi se u to ne upuštaju. Sve nuspojave (mučnina, gubitak apetita i poprilično dramatičan proljev) uglavnom prestaju nakon otprilike mjesec dana. Nadam se da će tata to izdržati i nastaviti s terapijom bez nuspojava. Sretno!:)

Ivanicapeca
24.01.2011., 13:15
Pozdrav svima
pokušala sam naći nešto o tarcevi, to me dovelo do vas, tata je uzima već 15 dana i bio je stvarno super do prije dva dana, vratio mu se apetit, prestali bolovi u nogama, kašalj, bio je dobre volje kao što nije bio od kada je sve počelo prije više od godinu,
ima osip po licu, nosu i u kosi, to ga jako smeta
zadnja dva dana krastice se suše, češe ga sve više i ne može spavat, uzeo je Zaldiar i to mu je pomoglo kaže da je prestalo češanje, ali sada osjeća i mučninu i nemože jest, i osjeća se loše
a doktor koji je "uvijek" dostupan ne javlja se već dva dana
da li mi možete preporučit nešto protiv češanja i mučnine a da nisu novi ljekovi :-(
čitala bi više sama al već nakon dva posta plaćem a ionako sam već u lošem stanju
hvala
To su uobičajene nuspojave. Probajte mazati s beby kremom, iako se bojim da dokle god bude uzimao lijek, pratit će ga ta neugoda. Neka proba izdržati par dana pa svakako probajte doći do liječnika da vidite što on preporučuje.

Mojoj mami(45) su rekli u KBC rebru da ima tumor debelog crijeva te da ima metastaze na jetri ali nam je doktor jos reko da je rak u ranom stadiu i zbog toga nije imala nikakve simtome da sve moze operirat i rijesit kemoterapiom pa sad nezzz kak to ide?
kolko traje?
sta treba?
Dali je uopce moguce prezivjet takav rak u ranomstadiu..
jer me starno stah da bi joj se moglo kaj desit a to fkt nebi zelio..
Rani stadiji karcinoma debelog crijeva su izlječivi u više od 90% slučajeva, iako su mete na jetri otežavajuća okolnost. Mamu će vjerojatno operirati, a onda će dobiti terapiju zračenjem i kemo kako bi se uništile eventualne preostale maligne stanice kako ne bi došlo do recidiva.
Nakon operacije slijedi oporavak od negdje 2-3 tjedna nakon kojeg će se javiti onkologu koji će odrediti daljnji tijek liječenja.
Svaki rak i svako tijelo je individualno kao i ishod liječenja. Treba biti pozitivan, suočiti se sa svojom dijagnozom i činjenicom kako će se morati neko nositi cijeli život s tom mogućnošću povratka bolesti.
Više o bolesti i liječenju pogledaj na www. zanovidan.hr

Barreth
24.01.2011., 13:15
I da, ako ima bolove - neka popije Zaldiar ako mu je od njega bolje. I n i k a k o ne preskačite Tarcevu - i naravno, držite se s a t n i c e uzimanja!

Ghost2308
24.01.2011., 20:08
To su uobičajene nuspojave. Probajte mazati s beby kremom, iako se bojim da dokle god bude uzimao lijek, pratit će ga ta neugoda. Neka proba izdržati par dana pa svakako probajte doći do liječnika da vidite što on preporučuje.


Rani stadiji karcinoma debelog crijeva su izlječivi u više od 90% slučajeva, iako su mete na jetri otežavajuća okolnost. Mamu će vjerojatno operirati, a onda će dobiti terapiju zračenjem i kemo kako bi se uništile eventualne preostale maligne stanice kako ne bi došlo do recidiva.
Nakon operacije slijedi oporavak od negdje 2-3 tjedna nakon kojeg će se javiti onkologu koji će odrediti daljnji tijek liječenja.
Svaki rak i svako tijelo je individualno kao i ishod liječenja. Treba biti pozitivan, suočiti se sa svojom dijagnozom i činjenicom kako će se morati neko nositi cijeli život s tom mogućnošću povratka bolesti.
Više o bolesti i liječenju pogledaj na www. zanovidan.hr
Hvala ti za ove informacije!!!!pomogle su mi dosta da se malo smirim radi svih ovih dogadanje proslih tjedan dana..

ko_ka
25.01.2011., 08:55
hvala ti....zivot nije uvijek lijep....i svatko ima svoje probleme, ovo su bili jedni od mojih i tako sam to prihvatila.... sto se tice tezine raka, rak kostiju slovi za najtezu vrstu (jer je bez iznimke zahvacen cijeli organizam, od noznog prsta do mozga....moj otac je imao primarno na plucima iz kojeg je doslo do raka kostiju)...a drugi po tezini, ili ekvivalent raku kostiju, se smatra rak limfnih cvorova... pa tek onda svi ostali lokalizirani... ali, svatko tko ima metastaze i bolove uzasno pati :(




jako dobro znam da ne zele doci ako je rijec o raku, ali isto tako je moje iskustvo drugacije ako dodju...... moja mama je vecer prije smrti pala u komu, ja nisam znala jel' pala u komu ili umrla.... tu vecer je nekoliko sati trajala drama.... brata nije bilo, skupili se susjedi (da sad ne pricam detalje kako je doslo do toga) i zvali hitnu da dodje...prvo nisu htjeli doci, a kad su nakon sat vremena natezanja konacno dosli je nisu htjeli odvesti u bolnicu (iako su utvrdili da je u komi, da nije umrla)....a ja od silnog nespavanja vise nisam mogla stajati na nogama i bojala sam se trenutka kad umre dok se brat ne vrati doma (bio je izvan grada)...i nisu htjeli, kao da je doktori nece htjeti primiti i onda sam sva ogorcena rekla da me voze u bolnicu s njom i da vidim tog nehumanog covjeka (doktora) koji ce dijete od 23 godine odbiti s molbom da mamu na umoru zaprime na samo jednu noc da se ja naspavam bar nekoliko sati i da njoj daju sto god vec do jutra dok brat ne stigne...... (epilog je bio da su na jedvite jade na kraju pristali, ali se u tom trenutku mama probudila iz kome i velikim ocima djeteta sa strahom u njima molila da ju ne odvedem u bolnicu jer ce tamo umrijeti, i onda su ovi iz hitne pomoci rekli da je ona pod punom sviejscu izjavila da ne zeli u bolnicu i da je nemaju sada ama bas nikakva osnova tamo odvesti............

ono sto sam sigurno naucila iz iskustva prvo s ocem pa onda s majkom jest to da je u danasnje vrijeme luksuz biti bolestan i da jao onima koji budu morali ikada ovisiti ili ovise o nasem zdravstvenom sustavu jer on kao da sluzi da odmogne, umjesto da pomogne onima u potrebi......

Nazalost luksuz je biti bolestan i ne znam sto je teze.. biti ocajan zbog bespomocnosti ili neizmjerno tuzan jer ti voljena osoba umire.. veliki zagrljaj draga!

Ivanicapeca
25.01.2011., 10:30
jako dobro znam da ne zele doci ako je rijec o raku

Draga, kao prvo da ti izrazim svoje puno suosjećanje sa svim što si doživjela.
Proživjela sam istu situaciju, doduše možda malo kompliciraniju s obzirom da je govno bilo na mozgu i da je ta "koma" trajala punih godinu i nešto dana.
Ja sam prihvatila da je stanje takvo kakvo je, vjerojatno zato što sam imala više vremena od tebe. Koliko god da je bilo grozno, dobila sam priliku postepenog suočavanja sa neminovnim ishodom i prihvaćanja tog ishoda kako najboljeg za nju, ali i za nas, njenu obitelj.
Bolnice koje su ustanove kurativne medicine nisu za pacijente u terminalnoj fazi poput tvoje i moje mame. Terminalnom fazom se bavi palijativna medicina koja je posebna grana medicine i koja se prakticira od strane stručno usavršenih liječnika u ustanovama koje se zovu Hospiciji i kojih još uvijek u Hrvatskoj, kao zadnjoj državi u Europi, nema. U tom smislu liječnik kojeg smatraš nehumanim je zadnji kotačić sustava, zapravo najmanje kriv, a najviše je kriv državni aparat koji i dalje ne smatra shodnim postojanje ovakvih ustanova, jer je u ovoj državi dostojanstvo življenja i umiranja svedeno na margine. To je privilegija onih koji su natrpali džepove lovom sirotinje koja crkava poput psa po ulicama.
Liječnik koji je ipak na kraju htio primiti tvoju mamu je išao protiv regula i pritisaka ravnateljstva svoje ustanove, ali i protiv svoje struke, jer nije educiran za pružanje pomoći ljudima u takvom stanju.
Koliko god da sam bila iscrpljena do krajnjih granica, to je apsolutno ništa prema činjenici i spoznaji da sam mami pružila u zadnjim danima i satima njenog života daleko puno više nego što bi to primila u bilo kojoj ustanovi palijativne ili kurativne medicine. Neprocijenjiv je mir i blagoslov kojeg osjećam u svome srcu i duši što mi je umrla doma, na rukama, čista, uredna, sita, i bez i jedne rane na tijelu. Za čovjeka koji je smrtno biće ne postoji veća milost. Da mogu potpisala bih odmah da i moj kraj života bude takav.

AmarieZgb
25.01.2011., 11:38
Draga, kao prvo da ti izrazim svoje puno suosjećanje sa svim što si doživjela.

hvala, obostrano je i za tebe i sve ovdje koji su prolazili ili prolaze teske situacije...

Bolnice koje su ustanove kurativne medicine nisu za pacijente u terminalnoj fazi poput tvoje i moje mame. Terminalnom fazom se bavi palijativna medicina koja je posebna grana medicine i koja se prakticira od strane stručno usavršenih liječnika u ustanovama koje se zovu Hospiciji i kojih još uvijek u Hrvatskoj, kao zadnjoj državi u Europi, nema. U tom smislu liječnik kojeg smatraš nehumanim je zadnji kotačić sustava, zapravo najmanje kriv, a najviše je kriv državni aparat koji i dalje ne smatra shodnim postojanje ovakvih ustanova, jer je u ovoj državi dostojanstvo življenja i umiranja svedeno na margine.

poznato mi je ovo za bolnice...i naravno da je kriv sustav i drzava u kojoj zivimo.....ali, ponasanje doktora i sto mogu, odnosno ne mogu uciniti kao jedan od (ne zadnji) kotacica u sustavu je ipak druga tema o kojoj se moze diskutirati s razlicitim argumentima pa s ene bih u potpunosti slozila....

Liječnik koji je ipak na kraju htio primiti tvoju mamu je išao protiv regula i pritisaka ravnateljstva svoje ustanove, ali i protiv svoje struke, jer nije educiran za pružanje pomoći ljudima u takvom stanju.

ni ovdje se ne bih u potpunosti slozila.... jer u mom slucaju (mama) se radilo o jednoj noci, jedan krevet, u jednoj bolnici.... a educirani su oni i za ljude koji su u zadnjoj fazi.... kod tate je bilo drugacije jer tu mi je trebao dugotrajniji smjestaj i on jest bio nemocan duzi period u terminalnoj fazi i tu jesam, na kraju, prihvatila, da kod nas ne postoje ustanove za takve bolesnike, ali se do danas nisam pomirila s time.... drzavni novac se trosio na sve i svasta, a ljudi umiru kao da nikad toj drzavi nisu nista dali.... no, to je opet zasebna tema....

Koliko god da sam bila iscrpljena do krajnjih granica, to je apsolutno ništa prema činjenici i spoznaji da sam mami pružila u zadnjim danima i satima njenog života daleko puno više nego što bi to primila u bilo kojoj ustanovi palijativne ili kurativne medicine. Neprocijenjiv je mir i blagoslov kojeg osjećam u svome srcu i duši što mi je umrla doma, na rukama, čista, uredna, sita, i bez i jedne rane na tijelu. Za čovjeka koji je smrtno biće ne postoji veća milost. Da mogu potpisala bih odmah da i moj kraj života bude takav.

slazem se da iscrpljenost i sve ostalo nije nista u usporedbi s boli i mukom koju su roditelji prosli, u usporedbi s time da su oni znali da sam uz njih do samog kraja, itd..... ali, vracamo se na temu problema skrbi i brige za takve pacijente, jer moja volja i fizicka izdrzljivost mogu biti veliki, ali je na kraju njima ipak potrebna strucnjija njega od moje laicke.... ali onu sto mogu reci jest da umor i emocije nakupljeni iz tog razdoblja ne prolaze brzo, ne prolaze lako, dapace vrlo suprotno tome..... a to tek shvatis kad prodje odredjeni broj godina od toga....

Ivanicapeca
25.01.2011., 11:51
hvala, obostrano je i za tebe i sve ovdje koji su prolazili ili prolaze teske situacije...



poznato mi je ovo za bolnice...i naravno da je kriv sustav i drzava u kojoj zivimo.....ali, ponasanje doktora i sto mogu, odnosno ne mogu uciniti kao jedan od (ne zadnji) kotacica u sustavu je ipak druga tema o kojoj se moze diskutirati s razlicitim argumentima pa s ene bih u potpunosti slozila....



ni ovdje se ne bih u potpunosti slozila.... jer u mom slucaju (mama) se radilo o jednoj noci, jedan krevet, u jednoj bolnici.... a educirani su oni i za ljude koji su u zadnjoj fazi.... kod tate je bilo drugacije jer tu mi je trebao dugotrajniji smjestaj i on jest bio nemocan duzi period u terminalnoj fazi i tu jesam, na kraju, prihvatila, da kod nas ne postoje ustanove za takve bolesnike, ali se do danas nisam pomirila s time.... drzavni novac se trosio na sve i svasta, a ljudi umiru kao da nikad toj drzavi nisu nista dali.... no, to je opet zasebna tema....



slazem se da iscrpljenost i sve ostalo nije nista u usporedbi s boli i mukom koju su roditelji prosli, u usporedbi s time da su oni znali da sam uz njih do samog kraja, itd..... ali, vracamo se na temu problema skrbi i brige za takve pacijente, jer moja volja i fizicka izdrzljivost mogu biti veliki, ali je na kraju njima ipak potrebna strucnjija njega od moje laicke.... ali onu sto mogu reci jest da umor i emocije nakupljeni iz tog razdoblja ne prolaze brzo, ne prolaze lako, dapace vrlo suprotno tome..... a to tek shvatis kad prodje odredjeni broj godina od toga....
Palijativna njega se osim u Hospicijima pruža i u domu gdje dolaze palijativni timovi iz Hospicija koji pružaju pomoć takvim pacijentima. Hospiciji nisu ustanove u kojima se leži dulje od tjedan dana. Naravno da je stručna pomoć nužna, no tu i takvu stručnu pomoć je nemoguće primiti na ispravan način u ustanovi kurativne medicne. To je kao da pri upali slijepog crijeva odeš kod stomatologa da ti da anesteziju da ne boli (karikiram). Osobno mi je oko te njege jako pomogao internet i saznanja patronažne sestre koja je djelomice izučena za rad s takvim ljudima. Ali ono najvažnije što imam dojam nisi shvatila jest taj osjećaj doma, topline obitelji i domačinstva koju nigdje ne možeš primiti osim kod kuće. To je nešto što se nigdje ne može nadomjestiti, a umirućem je najvažnije.
Tek danas sam dovoljno informirana o tome. Neka te ne proganja ta ljudska humanost ili ne humanost već budi mirna jer si mami ispunila želju.

I nemoj se miriti sa činjenicom da ne postoje Hospiciji! Upravo je u tome i problem što se ljudi olako mire sa stvarima na koje imaju temeljno ljudsko pravo. Jedan od razlog mog aktivnog uključivanja u problematiku onkoloških bolesnika je upravo to ne postojanje Hospicija. Gdje god imam priliku pričati s glavonjama barem 5 minuta ih ribam s tom problematikom.

zlatica34
25.01.2011., 16:23
ponavljam, svaki rak je tezak, ali nazalost rak kostiju je najtezi... evo sutra je 10 godina od smrti mog oca, a sjecam se kao da je bilo jucer kako je jedan urlikao na svaki sav na majici, na svaki gutljaj vode....na sve....na nista...stalno je urlikao... 24 sata na dan..... morfij u ovoj fazi ne pomaze...odnosno pomaze utoliko da njih manje boli, ali i dalje ludjacki boli.....

kazes da ne znas kako pomoci...nazalost, nikako... zao mi je sto ovo tako grubo zvuci, ali nema pomoci..... ono sto je takodjer grozno bilo tada jest da takvog pacijenta (kojemu nema pomoci) nisu htjeli primiti niti u jednu bolnicu u zagrebu (a u svakoj sam tada znala nekoga, medjutim nije niti to pomoglo)....ne znam jel' tako jos uvijek i danas?!

moj otac je primao morfij u tekucem obliku... ne znam kakvi su ovo flasteri..... i njegova doktorica opce prakse mi je skoro svaki dan ispisivala recept (jer nisi mogao dobiti vise komada odjednom)...a taj morfij sam nosila u bolnicu (jer tamo nisu imali dovoljno... da, uzas)..... medjutim, doktori daju ogranicenu kolicinu - zato se nazalost ti i svadjas s obiteljskim doktorom...oni smiju dati do odredjene doze, ne preko, jer ih se inace moze kazneno goniti za skrivljenje eutanazije.....

sad sam vec dosta godina izvan te price pa ne znam gdje na crno nabaviti morfij.... ali, da sam ponovo u toj situaciji, bez razmisljanja i ikakvih dvojbi (jer tada sam imala tek navrsenih 20 godina pa sam jos naivno vjerovala doktorima i drugima) bih pokusala nabaviti morfij na crno i dala tati/mami koliko trazi, samo da ne boli.... samo da ne jauce, samo da ne urlice... ne zato sto ja od krikova nisam uopce spavala, nego zato sto njih boli, a ti se osojecas tako bespomocno ......

ovo 3 godine mi se cini vec podosta dugo za tu vrstu raka i cudim se da niti jedan vitalni organ jos nije zahvacen... gdje je primarno rak zahvatio???... jako mi je zao sto prolazite svi zajedno kroz te muke i tako dugo..... zelim ti svu snagu, hrabrost i mudrost ovoga svijeta!!!

Primarni je rak dojke i prognoza njezinog doktora je bila oko dvije godine jer su odmah otkrivene i metastaze na kostima i do danas se samo one šire po cijelom kosturu. Evo, ona je ušla u četvrtku godinu samo što se unutar mjesec dana stanje užasno pogoršalo, od pokretne žene postala je skroz nepokretna. Unutar tih mjesec dana pojačali smo flastere za triput jaču dozu i sada barem noću spava.Svaki pokret je boli i upravo sam uspjela nekako nabaviti novac i danas sam kupila medicinski krevet s antidekubitusnim madracom. Sutra ujutro će ga dostaviti i montirati pa se nadam će joj barem malo biti lakše.
Ni ja ne razumijem zašto se svaki put moramo natezati s doktorom da joj da jaču dozu. Pitam se koji je razlog? Pa zar i eutanazija kod ovakvih bolesnika nije čin milosrđa i humanosti?

Ivanicapeca
25.01.2011., 18:11
Primarni je rak dojke i prognoza njezinog doktora je bila oko dvije godine jer su odmah otkrivene i metastaze na kostima i do danas se samo one šire po cijelom kosturu. Evo, ona je ušla u četvrtku godinu samo što se unutar mjesec dana stanje užasno pogoršalo, od pokretne žene postala je skroz nepokretna. Unutar tih mjesec dana pojačali smo flastere za triput jaču dozu i sada barem noću spava.Svaki pokret je boli i upravo sam uspjela nekako nabaviti novac i danas sam kupila medicinski krevet s antidekubitusnim madracom. Sutra ujutro će ga dostaviti i montirati pa se nadam će joj barem malo biti lakše.
Ni ja ne razumijem zašto se svaki put moramo natezati s doktorom da joj da jaču dozu. Pitam se koji je razlog? Pa zar i eutanazija kod ovakvih bolesnika nije čin milosrđa i humanosti?

Na žalost, milosrđe i humanost su jedno, a pravo drugo. Osim prava mnogi liječnici su i vjernici po čijoj vjeri je to veliki grijeh. Sve je to dio velikog problema.
I svakako potraži dr. Lončara vezano za bol, kako ti je fajterica savjetovala. Nadamo se da ćemo uskoro uspjeti organizirati suradnju s njima i kroz našu udrugu, a o tome ćemo pravodobno i ovdje napisati obavijest.
Dr. sc. Zoran Lončar, dr.med.
specijalist anesteziolog, reanimatolog i intenzivist
Klinika za traumatologiju
Adresa: Draškovićeva 19, Zagreb
Mob: 098 23 56 69
E-mail: zoloncar@inet.hr Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
zoran.loncar@trauma.

5ivy
25.01.2011., 23:57
Osim prava mnogi liječnici su i vjernici po čijoj vjeri je to veliki grijeh.

a nije grijeh pustiti ljude da se pret tvojim očima muče i pate :eek:

baš me zanima dal bi oni tražili lijek za sebe ili svoje bližnje da se nađu u takvoj situaciji...

tindlbel
26.01.2011., 08:52
Rasplakala sam se čitajuči ove zadnje postove,sve sam to nažalost prošla s mamom kojoj se evo bliži godišnjica smrti ,užas ništa drugo.....

AmarieZgb
26.01.2011., 10:50
a nije grijeh pustiti ljude da se pret tvojim očima muče i pate :eek:

baš me zanima dal bi oni tražili lijek za sebe ili svoje bližnje da se nađu u takvoj situaciji...

potpisujem

AmarieZgb
26.01.2011., 10:52
Rasplakala sam se čitajuči ove zadnje postove,sve sam to nažalost prošla s mamom kojoj se evo bliži godišnjica smrti ,užas ništa drugo.....

nije utjeha, ali svaka sljedeca godisnjica se lakse podnosi...ali ja isto tako jos uvijek nemam snage ici na groblje (zato kazem da vrijeme nista ne lijeci, samo ucini da se lakse podnosi).... budi hrabra i snazna, zagrljaj....

AmarieZgb
26.01.2011., 10:54
Primarni je rak dojke i prognoza njezinog doktora je bila oko dvije godine jer su odmah otkrivene i metastaze na kostima i do danas se samo one šire po cijelom kosturu. Evo, ona je ušla u četvrtku godinu samo što se unutar mjesec dana stanje užasno pogoršalo, od pokretne žene postala je skroz nepokretna. Unutar tih mjesec dana pojačali smo flastere za triput jaču dozu i sada barem noću spava.Svaki pokret je boli i upravo sam uspjela nekako nabaviti novac i danas sam kupila medicinski krevet s antidekubitusnim madracom. Sutra ujutro će ga dostaviti i montirati pa se nadam će joj barem malo biti lakše.
Ni ja ne razumijem zašto se svaki put moramo natezati s doktorom da joj da jaču dozu. Pitam se koji je razlog? Pa zar i eutanazija kod ovakvih bolesnika nije čin milosrđa i humanosti?

zlatica, moja mama je imala rak dojke primarno, za dalje ne znam jer se ona odlucila ne lijeciti... od dijagnoze do smrti cca. 3,5 godine je proslo....a ovo sto opisujes u kojem je stanju sada je opis njenih zadnjih mjeseci i dana.... drzi se i zelim ti svu snagu svijeta u ovome trenutku....

Ivanicapeca
26.01.2011., 13:37
a nije grijeh pustiti ljude da se pret tvojim očima muče i pate :eek:

baš me zanima dal bi oni tražili lijek za sebe ili svoje bližnje da se nađu u takvoj situaciji...
To je stvar individualnog shvaćanja i prihvaćanja, zaista intimna i vrlo klizak teren za ulaziti dublje u njega.
Ja znam što bih za sebe tražila...no ja sam jedno, a ovaj svijet funkcionira na drugi način.

luiv
26.01.2011., 18:11
Hvala Barreth & Ivanicapeca na odgovoru.
Uzeli smo kremu i šampon, to barem eto privremeno pomogne, međutim sada se pojavio i taj drugi izgleda nezaobilazni simptom proljev, prvi dan 11 puta :-( ok pije puno čaja a i jede pomalo, danas je već manje. (zasada samo 2 puta :-)) Zanima me koliko dugo treba imat proljev da bi bilo zabrinjavajuće i da se trebaju uzeti tablete da bi se spriječio ili ublažio.

UFOSECRET
26.01.2011., 18:12
Zbog vrlo teškog razdoblja u koje zajedno sa teško oboljelim zapadaju i njihovi članovi obitelji kao i drugi bliski ljudi, a nedostatka adekvatne psihološke i druge pomoći unutar našeg društva, odlučila sam se, i sama zahvaćena tim problemom, pokrenuti ovaj forum, gdje ćemo mi koji smo (bili) u tim problemima, pomagati jedni drugima savjetom i podrškom.

Ostavite ovdje svoj post, barem ću ja uvijek napisati neki odgovor, dati savjet ili biti barem uz vas kojima je tako teško, možda i teže nego onome koji se mora direktno boriti protiv bolesti.

Osobno sam prošla i još uvijek prolazim pakao i mislim da nitko to sam ne bi trebao prolaziti.

Veliki hug svima

...eto i ja da se javim da mi je mama BOLOVALA 5 godina od opasnog tumora zvanog GIST, na zelucu koji je zahvatio i druge organe,,,da ne duljim, svi smo prolazili pravi pakao, i psihicki i mama fizicki uzasne bolove, pred kraj i jako velik trbuh,,ma uzas uzs,, ali ima Boga, i ima Dr. Kocman koji je nedavno operirao mamu uz minimalne sanse prezivljavanja i da ne spominjem 5 godina trazenja kirurga za to, al stvarno po cijelom svijetu smo trazili, a nitko se nije usudio, i onda "nas" covjek, doktor, dode, operira i jos sam u soku al pozitinom,,, eto sad sve ok.. sve je izvadio, mislim tumor, metastaze, malo je skratio debelo crijvo i zeludac,,al da se nasmijem bar ce bti "fit" manje ce jesti hehe.. sve u svemu, izljecena je, a kazu da nitko ne dozivi vise od 5 god zivota sa GIST-om.. eto, ima i doktora i Boga, alternativa je malo pomagala tako da me mozete pitati za bilo koji savjet ili bilo sta o zlocudnim bolestima

Ivanicapeca
26.01.2011., 19:04
...eto i ja da se javim da mi je mama BOLOVALA 5 godina od opasnog tumora zvanog GIST, na zelucu koji je zahvatio i druge organe,,,da ne duljim, svi smo prolazili pravi pakao, i psihicki i mama fizicki uzasne bolove, pred kraj i jako velik trbuh,,ma uzas uzs,, ali ima Boga, i ima Dr. Kocman koji je nedavno operirao mamu uz minimalne sanse prezivljavanja i da ne spominjem 5 godina trazenja kirurga za to, al stvarno po cijelom svijetu smo trazili, a nitko se nije usudio, i onda "nas" covjek, doktor, dode, operira i jos sam u soku al pozitinom,,, eto sad sve ok.. sve je izvadio, mislim tumor, metastaze, malo je skratio debelo crijvo i zeludac,,al da se nasmijem bar ce bti "fit" manje ce jesti hehe.. sve u svemu, izljecena je, a kazu da nitko ne dozivi vise od 5 god zivota sa GIST-om.. eto, ima i doktora i Boga, alternativa je malo pomagala tako da me mozete pitati za bilo koji savjet ili bilo sta o zlocudnim bolestima

Odlično! Imamo mi stručnjaka, samo ih stalno tlače zbog proračuna i štednje.
Jeli mama na Sutentu?

5ivy
27.01.2011., 00:55
...eto i ja da se javim da mi je mama BOLOVALA 5 godina od opasnog tumora zvanog GIST, na zelucu koji je zahvatio i druge organe,,,da ne duljim, svi smo prolazili pravi pakao, i psihicki i mama fizicki uzasne bolove, pred kraj i jako velik trbuh,,ma uzas uzs,, ali ima Boga, i ima Dr. Kocman koji je nedavno operirao mamu uz minimalne sanse prezivljavanja i da ne spominjem 5 godina trazenja kirurga za to, al stvarno po cijelom svijetu smo trazili, a nitko se nije usudio, i onda "nas" covjek, doktor, dode, operira i jos sam u soku al pozitinom,,, eto sad sve ok.. sve je izvadio, mislim tumor, metastaze, malo je skratio debelo crijvo i zeludac,,al da se nasmijem bar ce bti "fit" manje ce jesti hehe.. sve u svemu, izljecena je, a kazu da nitko ne dozivi vise od 5 god zivota sa GIST-om.. eto, ima i doktora i Boga, alternativa je malo pomagala tako da me mozete pitati za bilo koji savjet ili bilo sta o zlocudnim bolestima

ajde, hvala bogu da čujemo dobre vijesti tu! :cerek:

držimo fige :top:

5ivy
27.01.2011., 00:56
Ja znam što bih za sebe tražila...no ja sam jedno, a ovaj svijet funkcionira na drugi način.

meni se čini da bi svatko trebao imati pravo bar izabrati kak će umrijeti...al kaj ćeš...

Ghost2308
27.01.2011., 11:59
Eo da se pohvalim operacija tumora na debelom crijevu moje mame je odlicno prosla super se oporavlja nije dobila vrecicu sto je njoj najbitnije doktor je reko da su jos osale te metastaze na jetrima ali po njegovom misljenju da bi sve to trebalo nestati nako kemoterapia....:)HVALA svima koji su mi pomogli sa informaciama..

zlatica34
27.01.2011., 12:46
a nije grijeh pustiti ljude da se pret tvojim očima muče i pate :eek:

baš me zanima dal bi oni tražili lijek za sebe ili svoje bližnje da se nađu u takvoj situaciji...

U potpunosti se slažem i mislim da hladnokrvno gledanje patnje i mučenja ne može biti opravdano nikakvim razlozima a najmanje medicinskim.
Isto tako kada se radi o njihovoj koži, a imala sam to prilike vidjeti, učinit će sve što je moguće i dostupno. Onda je moguće da te prime u bolnicu radi bolova i da imaš stalni nadzor anesteziologa te da primaš lijekove direktno u leđnu moždinu dok nas obične smrtnike upućuju u ambulante za liječenje boli koje ne služe ničem jer kad dođeš tamo dobiješ par blokada i ne boli te do sutra ujutro a onda sve po starom. I tako bi trebao svaki drugi dan odlaziti u ambulatu ako si to u stanju od bolova što je besmisleno.

sveps
04.02.2011., 20:35
pozdrav ljudi..
mom dedi je otkriven prosli petak rak debelog crijeva.. 73 su mu godine..
jel ima mozda netko iskustva sa oboljelim starijim osobama od 70 i vise godina?? hvala :(

imam ja, moj tata, 74 godine, prije par tjedana operiran, bilo je dosta visoko i nije bio zloćudan ... al je tumor ... spoj tankog i debelog creva ... tata je srčani bolesnik pa su ga 10 dana pripremali za operaciju ... operacija trajala jedno 2 sata ... 10 dana je bio u šok sobi ... sad je vraćen na odjel i ... skinut je sa infuzije, lagano se oporavlja.

road rider
08.02.2011., 08:36
pozdrav!
mojoj je majci dijagnosticiran rak dojke, te joj je ona kirurški odstranjena. nakon toga je trebala obaviti 6 kemoterapija. terapije su joj izazivale jake mučnine, pa sam kupio zofran tablete. na žalost izdržala je samo 4 kemoterapije, jer je uz jako povraćanje došlo i do krvarenja. tablete nije ni počela trošiti, pa ako nekome trebaju može me kontaktirati na PM. imam 2 kutije zofrana od 8 mg, rok trajanja 01. 2012.

sparina123
10.02.2011., 21:50
evo i ja vas povremeno čitam, mom tati će još malo biti 4 god kako je umro, još mi se čini kao da je bilo jučer, otišao je u roku 3 mj od holangioadenokarcinoma, nije bio izliječiv, sva sreća nije imao bolove, barem ne one strašne, nisam ga nigdje htjela dati, umro je doma čisti, uredan, sit,kako veli ivanica, i drago mi je da je ostao doma, dan prije nego što je umro pojeo je jogurt i vodili smo ga iz kreveta, htio nam je nešto pokazati, čak je kopao po ladicama od alata :confused:,htio je nešto reći ali nije mogao, činilo mi se da je ljut što ne znamo kaj hoće, u tom času je bio čak i smiješan, šalili smo se i on se nasmijao, vratili smo ga u krevet i drugi dan je pao u komu, znala sam da se više neće probuditi, slijedeće jutro došla sam, mama i ja smo ga oprale, osvježile, čak sam ga cijelog namazala baby kremom, bio je u agoniji, ali ja sam to radila sretna da nije u bolnici, nego doma, umro je taj dan oko 14h, ispunili smo mu želju, kremiran je i ja sam često na krematoriju, za dvadesetak minuta dođem k njemu, zapalim svijeću i mirna sam, nikad nebi prežalila da smo ga dali u bolnicu

zlatica34
10.02.2011., 22:14
Moju mamu više ne boli, umrla je jučer ujutro.

papavera
11.02.2011., 20:48
Moju mamu više ne boli, umrla je jučer ujutro.

Moja iskrena sućut. Neka te tješi to da više ne pati i da je sada napokon mirna. To je meni pomoglo. Evo, skoro će dva mjeseca otkad je moja mama umrla, prošla sam i još prolazim kroz milijun faza, strašno mi fali ali osjećam mir.Drži se.

5ivy
12.02.2011., 11:14
Moju mamu više ne boli, umrla je jučer ujutro.

primi moje saučešće...nadajmo se da je sad tvoja mama na nekom ljepšem mjestu: :*

drži se...

zlatica34
12.02.2011., 13:37
Hvala vam na sućuti!

Ognjena
16.02.2011., 10:23
Moju mamu više ne boli, umrla je jučer ujutro.

Draga Zlatica..

primi moju sucut..
Zanimljivo je kako smrt mozemo gledati dvostrano.. kao kraj i kao pocetak.. kazu da zbog smrti tuguju samo oni sebicni- koji zale za time sto vise nece gledati voljenu osobu, no ja mislim da su ljudi, zivot, smrt, duhovi.. ma sve sto postoji samo neka cirkulirajuca energija.. koja ponovno ozivljava svakom gestom koju ti napravis- a koju te ona ucila, svakom uspomenom koju ozivis prisjecajuci se, svakim savjetom koji ti je dala, a koji si poslusala..

drugim rijecima- nekako mislim da nesto tako bezvremensko i bezprostorno kao sto je ljubav ne moze razdvojiti ni nesto tako banalano kao sto je prestanak zemaljskog zivota.

Nadam se da ces se snaci u ovoj situaciji u kojoj si se nasla i da imas puno ljudi oko sebe koji te vole.. a ako i mislis da nema- potrazi pomoc, neces vjerovati koliko je stranaca zapravo spremno voljeti. Da, jos uvijek ima dobrih ljudi.

Ako trebas pomoc- javi se.

girling
16.02.2011., 13:46
Moju mamu više ne boli, umrla je jučer ujutro.

:moli: za nju.

tindlbel
17.02.2011., 10:50
Moju mamu više ne boli, umrla je jučer ujutro.

Žao mi je Zlatice moja iskrena sućut!

Loza
17.02.2011., 17:14
Moju mamu više ne boli, umrla je jučer ujutro.

Žao mi je :( iskrena sućut
:grli: drži se

5ivy
17.02.2011., 22:57
http://www.forum.hr/showthread.php?t=622494

luiv
20.02.2011., 19:22
Pozdrav svima
pokušala sam naći nešto o tarcevi, to me dovelo do vas, tata je uzima već 15 dana i bio je stvarno super do prije dva dana, vratio mu se apetit, prestali bolovi u nogama, kašalj, bio je dobre volje kao što nije bio od kada je sve počelo prije više od godinu,
ima osip po licu, nosu i u kosi, to ga jako smeta
zadnja dva dana krastice se suše, češe ga sve više i ne može spavat, uzeo je Zaldiar i to mu je pomoglo kaže da je prestalo češanje, ali sada osjeća i mučninu i nemože jest, i osjeća se loše
a doktor koji je "uvijek" dostupan ne javlja se već dva dana
da li mi možete preporučit nešto protiv češanja i mučnine a da nisu novi ljekovi :-(
čitala bi više sama al već nakon dva posta plaćem a ionako sam već u lošem stanju
hvala

pozdrav
moram vas ponovno zvat u pomoć
znači ovako
tata i dalje uzima tarcevu i više manje je dobro osim velikog problema s osipom oko nosa i po glavi, najviše u kosi, koji se toliko proširio da je kosa gotova cijela sljepljena i u krastama to ga jako češe i boli
u jednoj apoteci su mu preporučili da maže samo bepanten masti u drugoj su mu dali kremu koju je već koristio prije nekog vremena jel je kao jedan od simptoma terapije imao gljivice na noktima i isti šampon
ova krema brzo isuši nove prišteve ali kraste ostaju i kao da su stalno veće
prije 10 dana je bio na pregledu i doktor je zadovoljan nalazima i kako reagira na terapiju ali mu nije preporučio ništa za ovaj problem koji se u međuvremenu i pogoršava zato ako netko ima kakav savjet ili slično iskustvo :( bila bi mu zahvalna

Lamazver
21.02.2011., 12:08
Pozdrav, neznam jel ovo adekvatno mjesto za postaviti ovaj topic, ali znam da mnogo ljudi ima velikih zdravstvenih problema oko malignih bolesti, te želim pokloniti 26 komada Prosure napitaka koje ljudi plaćaju jer im doktor neće dati recept za to.

Napitcima je rok do kraja 4. mjeseca te je okus vanilije. Napitci su količine 240ml.

NAPOMENA: NE PRODAJEM napitke, stvarno ih poklanjam onom kome zaista trebaju.

Možete me dobiti na broj:
091/7808-211 Mario

P.S.
Volio bi da napitci odu nekome kome takvo nešto treba a nemože izdvojiti 20-ak kuna po komadu koliko su inače. Ja sam iz Novog Zagreba pa se lako možemo dogovoriti da se nadjemo negdje u mojoj blizini.

Diomed
21.02.2011., 20:07
Pozdrav svima!!!

Pišem iz Sarajeva inace danas tmurnog, sivog i beskrajno depresivnog.Javljam vam se jer mi je mama teško bolesna, ima već približno dvije godine kako su joj dijagnosticirali karcionom pluća. Sjećam se dobro tog jutra kad je mama pokušala sakrit svoju bol vraćajući se od ljekara koji joj je saopštio da se karcinom ponovo vratio nakon osam godina.Na moja svakodnevna pitanja tog jutra nije imala snage da odgovara, što mi je govorilo da nešto nije uredu. Nekoliko dana kasnije saznaću o čemu je riječ.

Nedugo zatim ona je krenula na hemoperapije, mislim da je u tom prvom cikulusu primila čak osam hemoterapija. Karcinom se nakon tih silnih hemoterapija u velikoj mjeri povukao, međutim hemoterapija je ostavila tragove na njenom tjelu. Konstantno je osjecala trnjenje prstiju na nogama i rukama. Gubitak apetita i slabost tijela bili su jos dodatno breme. Doktor joj je propisao neke lijekove, znam da je u to vrijeme dosta koristila alternativne lijekove.Tu je bilo svega i svecega, od meda do gljiva i nekakvog tecnog lijeka Varumina. Nakon cetri mjeseca oporavljanja bila je dosta bolje. Poslije tog perioda pojavila joj se voda u plucima i oko jetre. Doktori su je nakon toga opet poslali na hemoterapije. Ovaj put su to bile neke tablete koje su trebale biti podnošljivije ali sa istim učinkom .To nije pomoglo pa je morala primiti još šest hemoterapija. Možete samo zamislit kakve tragove je ostavilo 14 hemoterapija. I ako nalazi govore u prilog poboljšanja stanja i povlačenja i vode i karcinoma njeno stanje se pogoršalo. Ne u smislu širenja karcinoma, koji se u velikoj mjeri povukao. Ona je fizički u nikad gorem stanju. Voda koja se konstantno stvara u plučima otežava joj kretanja, otežano diše a napore koje je mogla podnjeti poslije prvog ciklusa danas nisu mogući.Teško se ustaje iz kreveta, ćini mi se da većinu vremena provodi ležeći. S tim teškim posljedicama došla je i depresija, pa tako danas nije lako izvući iz nje bilo kakve rijeći. Pije antidepresive koji joj izazivaju mučninu. Razgovarajuci juce sa njom govori mi da ne vidi izlaz. Nikad je do sad nisam vidio ovako pesimističnu. Uglavnom jede nazor, trudi se koliko može jer sve to predugo traje. Ako uzmem u obzir da je predeverala i rak dojke prije deset godina čudim se njenoj snazi. Da stvar bude gora pojavila se nakon ovog drugog ciklusa od šest hemoterapija i voda oko srca. Doktor za srce kaže da je razlog njenog teškog stanja u velikoj mjeri upravo ta voda oko srca.Bez obzira što trenutačno ne ide na hemoterapije ona je sve gore i gore.

Ono što sam htio da vas zamolim, ako neko zna koji antidepresivi imaju najbolji učinak, a ne bi u kombinaciji sa ostalim lijekovima izazvali još goru situaciju. Mislim da je to od velike važnosti, jer bi se izlaskom iz depresije pa makar to bilo i sa tabletama povecao apetit. Ona mora vise da jede a ne znam kako da to ostvari. Prije bolesti imala je 65 kila danas je na ispod 50 ili oko te cifre.
I naravno zanima me ako neko ima savjet za neki alternativni lijek il bilo kakav lijek koji bi ojacao njen imunitet. Nisam mogao kraće od ovog, ako imate bilo kakav savjet napišite, biću zahvalan.

October12
23.02.2011., 15:00
@Diomed

ja sam ovdje nova i moram priznati da sam samo tvoj post pročitala na ovoj temi. potpuno te razumijem i znam kako ti je.
moja mama je isto oboljela od raka pluća koji je i dosta metastazirao. situacija je iz dana u dan sve lošija, zapravo.
mogu ti samo reći da je za imunitet preporučljivo uzimati Beta 1,3 Glukan. ili nativni propolis.
probajte, škoditi ne može. držim vam fige da i vi pobijedite ovu odvratnu bolest. ;)

nina30
23.02.2011., 16:12
pozdrav svima...nažalost i u mojoj obitelji smo se susreli s tom opakom bolešću...mom tati je u travnju prošle godine nađen glioblastom...operiran je u svibnju te je prošao kemoterapije i zračenja...nakon toga učinjena je kontrolna MR...Nalaz je ovakav: "Kontrolni nalaz MR a u komparaciji s ranijim iz 5 mj.2010 pokazuje poboljšanje nalaza.MR mozga na učinjenim trensverzalnim sagitalnim i koronarnim presjecima primjenom različitih tehnika snimanja pokazuje stanje nakon osteoplastične kraniotomije lijevo frontoparietalno zbog redukcije ekspprocesa glioblastoma sa sada vidljivom u T2 mjerenoj slici hiperintenzivnom promjenom promjera 23 mm lijevo frontalno koja je mjestimice inhomogenijeg sadržaja i prvenstveno odgovara postoperativnoj zoni. Malacije sa i dalje vidljivim perifokalnim edemom i poljedično blažim retraktivnim promjenama frontalnog roga lateralnih moždanih komora i znatno je manjeg opsega u odnosu na raniji nalaz.
Evidentan edem sluznice makilarnih sinusa osobito desnog pojedinih celula etmoidnog sinusa te sferoidnog sinusa....
Zanima me vaše mišljenje na nalaz,te što sad dalje očekivati?? :-*

DonDuck
25.02.2011., 11:54
dugo me nije bilo pa da nadoknadim. Mamina povijest : U kolovozu 2010 odstranjen tumor debelog crijeva sa 3 zahvaćena limfna čvora, nakon oporavka krenula na kemoterapiju.
Tjedan nakon 2 ciklusa kemo porasla joj temp i nikako ne smanjiti pa je otišla na operaciju da se vidi uzrok. Pronađeni neki upalni procesi koji navodno nisu bili kancerogeni. Tokom čekanja da se oporavi za nastavak liječenja stanje se još pogoršalo pa je opet išla na operaciju gdje joj je postavljena vrećica da se smanje nesnosni bolovi za vrijeme stolice i inače.
Ni nakon toga nije bilo bolje, jučer je opet operirana i nalazi biopsije pokazuju da su prijašnji upalni procesi sad tumori. Crijeva izgledaju poput riže prema doktorovim riječima, tumor se vrlo brzo širi i pitanje je dal će se mama stići oporaviti od operacije da se počne s liječenje. Uklonjen je i neki tumor pokraj mjehura a ima i neki u zdjelici koji nije operabilan.
Ima li kakvih savjeta? :ne zna:
Što raditi?

KIKA5
26.02.2011., 19:14
pozdrav svima na ovoj teškoj temi...na žalost ja sam svog anđela,svoju mamu izgubila prije tjedan dana :( ali želim vama i vašim voljenima puno sreće i snage u borbi protiv teških bolesti...htjela sam samo ponuditi ako nekome treba imam 6 bočica Fresubina koje poklanjam pa ako nekome treba neka mi se javi,iz Zagreba sam...lijepi pozdrav i držite se!

Ingrein
26.02.2011., 20:01
zlatice i KIKA primite moju sućut :(

napisala sam kilometarski post, al jednostavno, ne mogu ga još staviti ovdje.
vjerojatno budem ubrzo :tuzni:

ništa, držite se svi :grli:

KIKA5
26.02.2011., 21:19
zlatice i KIKA primite moju sućut :(

napisala sam kilometarski post, al jednostavno, ne mogu ga još staviti ovdje.
vjerojatno budem ubrzo :tuzni:

ništa, držite se svi :grli:

hvala...
i ja sam htjela pisati ovdje ali jednostavno nisam mogla,nisam se mogla pomiriti sa činjenicom da mi mama umire :( ...

Lamazver
26.02.2011., 21:38
pozdrav svima na ovoj teškoj temi...na žalost ja sam svog anđela,svoju mamu izgubila prije tjedan dana :( ali želim vama i vašim voljenima puno sreće i snage u borbi protiv teških bolesti...htjela sam samo ponuditi ako nekome treba imam 6 bočica Fresubina koje poklanjam pa ako nekome treba neka mi se javi,iz Zagreba sam...lijepi pozdrav i držite se!

ja također poklanjam Prosure napitak, nitko se ne javlja... toliko ljudi sa zloćudnim bolestima, a nitko se ne javlja...
kao da sam stavio neku cijenu na to... :(

Ingrein
27.02.2011., 09:48
ja također poklanjam Prosure napitak, nitko se ne javlja... toliko ljudi sa zloćudnim bolestima, a nitko se ne javlja...
kao da sam stavio neku cijenu na to... :(

vjerojatno onaj kome treba Prosure još nije vidio tvoj post :)
već će neko naići..

Ingrein
27.02.2011., 10:01
hvala...
i ja sam htjela pisati ovdje ali jednostavno nisam mogla,nisam se mogla pomiriti sa činjenicom da mi mama umire :( ...

a draga KIKA..
ja se ne mogu pomiriti sa činjenicom da mojoj mami nema spasa i da jedino što možemo nas dvije je čekati njenu smrt.
kakvo smo mi to tolko napredno društvo kad čovjek umire od bolova i ona bi tako trebala životariti ko zna kolko?! meni je to neshvatljivo.

ma...uopće ne želim pisati o tome

DonDuck
01.03.2011., 12:01
Ima li kakvih savjeta? :ne zna:
Što raditi?[/QUOTE]

Majka i otac su se dogovorili da je kraj borbi i da neće na kemo i zračenje, da nema šanse za izliječenje (možda će izdržati koji tjedan ili mjesec ali i to je upitno)... :amen:
Nije bilo nikakvih savjeta za neki pokušaj koji bi možda prouzročio čudo

Ingrein
01.03.2011., 14:17
Majka i otac su se dogovorili da je kraj borbi i da neće na kemo i zračenje, da nema šanse za izliječenje (možda će izdržati koji tjedan ili mjesec ali i to je upitno)... :amen:
Nije bilo nikakvih savjeta za neki pokušaj koji bi možda prouzročio čudo

teška odluka.
žao mi je.

ruzica44
02.03.2011., 12:28
Ima li kakvih savjeta? :ne zna:
Što raditi?

Majka i otac su se dogovorili da je kraj borbi i da neće na kemo i zračenje, da nema šanse za izliječenje (možda će izdržati koji tjedan ili mjesec ali i to je upitno)... :amen:
Nije bilo nikakvih savjeta za neki pokušaj koji bi možda prouzročio čudo[/QUOTE]

To je teška odluka. Stvar je u tome da je bolest takva da nikada ne možeš znati kada će i kuda krenuti, ili će stati.. Mome suprugu su prognozirali dva-tri mjeseca života (karcinom pluća, pisala sam o tome ), ali živi više od šest godina. Išao je kemo i radio terapije u prvoj godini bolesti, 2005. godine, i to je sve od medicine. Sve ostalo je bilo na podizanju imuniteta, koji treba biti toliko jak da sam bori protiv bolesti..Mi smo uspjeli.
Ne znam, nikada se ne bih usudila ( ni za sebe, ni za nekog svog) na takvu opciju kao tvoji roditelji. Nada uvijek postoji, i borba za novo sutra, za novi dan..i tako dan po dan.

ko_ka
02.03.2011., 13:13
Ima li kakvih savjeta? :ne zna:
Što raditi?

Majka i otac su se dogovorili da je kraj borbi i da neće na kemo i zračenje, da nema šanse za izliječenje (možda će izdržati koji tjedan ili mjesec ali i to je upitno)... :amen:
Nije bilo nikakvih savjeta za neki pokušaj koji bi možda prouzročio čudo[/QUOTE]

Meni je zao sto je donesena ta odluka.. al zasto odustat? zivot je borba.. i ne trpi poraze..trazi bitke! Nema pravog savjeta koji moze izlijeciti al vrijedi ustrajati u terapijama jer nekad nismo ni svjesni sto nase tijelo moze uciniti samo!

ko_ka
02.03.2011., 13:18
Majka i otac su se dogovorili da je kraj borbi i da neće na kemo i zračenje, da nema šanse za izliječenje (možda će izdržati koji tjedan ili mjesec ali i to je upitno)... :amen:
Nije bilo nikakvih savjeta za neki pokušaj koji bi možda prouzročio čudo

To je teška odluka. Stvar je u tome da je bolest takva da nikada ne možeš znati kada će i kuda krenuti, ili će stati.. Mome suprugu su prognozirali dva-tri mjeseca života (karcinom pluća, pisala sam o tome ), ali živi više od šest godina. Išao je kemo i radio terapije u prvoj godini bolesti, 2005. godine, i to je sve od medicine. Sve ostalo je bilo na podizanju imuniteta, koji treba biti toliko jak da sam bori protiv bolesti..Mi smo uspjeli.
Ne znam, nikada se ne bih usudila ( ni za sebe, ni za nekog svog) na takvu opciju kao tvoji roditelji. Nada uvijek postoji, i borba za novo sutra, za novi dan..i tako dan po dan.[/QUOTE]

Drago mi je Ruzica cuti da ste jos uvijek uspjesni u borbi!!!! neka tako i ostane!

Ovdje sam padobranac al sam padobranac i u realnom zivotu jer nazalost sam rastrgana na 100 i jednu stranu pa ni ne znam kako bih opisala ono sto je moja majka prolazila i prolazi. Sad je status quo. Prije 4 godine bilo je upitno dal ce prezivjet 6mj. Iza nas su 2 izuzetno teske operacije, 12 ciklusa kemo, zadnjih godinu dana nadjeni su uvecani limfni cvorovi al s vremenom se smanje a marker miruje. Za mj dana je nova kontrola..

a zivimo dan po dan.. sve nam je teze i financijski i psiholoski al necemo odustajat ako smo toliko gurali.

Svaki bolesnik je individualan slucaj, cuda nema.. al cudesa se dogode kad smo svi zajedno ustrajani! stoga borimo se svi dalje!

ko_ka
02.03.2011., 13:24
Iskrena sucut svima vama koji ste u posljednje vrijeme izgubili svoje bitke s najblizima! Vjerujem da vam je jako tesko i da rana nece tako lako zacijeliti al gledajte taj gubitak kao motiv da i sami ne odustajete i da njegujete sjecanja i radosti koje ste imali sa svojim borcima.

Meni je baka prosli tjedan preminula od Alzheimerove demencije.. cijelo trajanje bolesti nisam percipirala nista osim agonije sto se muci i sto nije prisutna duhom. Sad mi pocinje uzasno faliti al znam da je bolje za nju i da cemo se sigurno sresti.

Ingrein
02.03.2011., 21:12
nema tog čovjeka koji ne želi živjeti. bez obzira koje muke prolazi u životu.
sjećam se razgovora sa dežurnom doktoricom na intenzivnoj kad je mama tamo ležala poslije operacije. pričala je da bez obzira kolko ljudi u teškim i dugotrajnim bolovima bili, i koji često ponavljaju da bi najrađe umrli, kad dođe onaj čas, svi žele život kakav god on bio.

svaki pacijent je priča za sebe. ima svoju priču. od stadija u kojem je zatečena bolest, starosti čovjeka, težine, ima li metastaza ili nema, ako ima, gdje su te metastaze, kolko je agresivan sam tumor, kako organizam reagira na terapiju..ma ima milijun parametara.
i treba se boriti za život i zdravlje kolko god je to moguće.
ali treba i biti realan.
jer treba biti jasno za što se to mi borimo.

mojoj mami su odmah na početku rekli da nema šanse za izliječenje zbog prirode i mjesta tumora koji je ona imala. ali išla je na operaciju di se odstranio želudac i tada zahvaćeni limfni čvorovi. no tumor je ostao u tijelu i dalje.
mama je išla i na kemoterapije i na zračenje. i to je preostali tumor držalo u mirovanju.
no kada su terapije završile, on je buknuo u svom svojem sjaju. nije operabilan.
mama je više preslaba za nove terapije.

i sad u ovo malo vremena koje ima a da ju koljački ne uništavaju bolovi, pita se za što se ona borila. i ja ju razumijem. dobila je godinu i pol dana životarenja. osoba koja je cijeli svoj život bila neovisna, aktivna, postala je sve ono što ona nije: ovisna i nemoćna. tih godinu i pol koje je dobila svojom borbom je proteklo samo u boli. kaže da ionako ona nije živjela taj svoj život.

zato treba biti oprezan sa parolama da se treba boriti. po meni, treba uvažiti tu svoju bolest i odvagati što se može spasiti. ako se ima što spašavati. svatko odlučuje za sebe i zna najbolje što je za njega opcija.

ruzica44
03.03.2011., 10:24
i

zato treba biti oprezan sa parolama da se treba boriti. po meni, treba uvažiti tu svoju bolest i odvagati što se može spasiti. ako se ima što spašavati. svatko odlučuje za sebe i zna najbolje što je za njega opcija.[/QUOTE]


Da li je moja borba i poticanje drugih na borbu tek parola. Ne bih rekla. Za borbu je potrebno mnogo hrabrosti, strpljenja, novaca..
Meni je žao što te majci tako loše. Preteško je gledati čovjeka u mukama. Ni mome suprugu nije lako. Ne znam točno što se dešava. Nitko mi ne daje informaciju. Bili smo prije par tjedana na Jodanovcu, i doktor mi doslovce ništa nije htio reći. U proteklih šest godina nisam dobila niti jednu infomaciju. Samo: dobro je.. Znam i zašto. Ako ništa ne znam, ne mogu ništa ni tražiti, ne mogu tražiti da nastave liječenje.
I mome suprugu je teško. Ima bolove koji se svaki dan pojačavaju. Bole ga kosti. Karcinom je vjerovatno metastazirao na kosti ili na leđnu moždinu. Ne znam. Znam samo da se nešto dešava. Uzima Durogestic od 75, pije Tramale, na antidepresivima je..Psihički izmjenjen. Ali ja se borim. Sav teret bolesti je na meni. U toj bolesti sam sama. I borim se kako znam. Svaki dan je drugačiji, i to sam prihvatila. Ne znam kako će biti sutra, ali kad se jedno sutra moj suprug ne probudi, ja ću znati da sam dala sve od sebe da mu pomognem, da ništa nisam prepustila slučaju. Na kraju, u svemu polazim od sebe: kako bih ja željela da se prema meni ponašaju da sam tako bolesna..

ruzica44
03.03.2011., 12:51
To je teška odluka. Stvar je u tome da je bolest takva da nikada ne možeš znati kada će i kuda krenuti, ili će stati.. Mome suprugu su prognozirali dva-tri mjeseca života (karcinom pluća, pisala sam o tome ), ali živi više od šest godina. Išao je kemo i radio terapije u prvoj godini bolesti, 2005. godine, i to je sve od medicine. Sve ostalo je bilo na podizanju imuniteta, koji treba biti toliko jak da sam bori protiv bolesti..Mi smo uspjeli.
Ne znam, nikada se ne bih usudila ( ni za sebe, ni za nekog svog) na takvu opciju kao tvoji roditelji. Nada uvijek postoji, i borba za novo sutra, za novi dan..i tako dan po dan.

Drago mi je Ruzica cuti da ste jos uvijek uspjesni u borbi!!!! neka tako i ostane!

Ovdje sam padobranac al sam padobranac i u realnom zivotu jer nazalost sam rastrgana na 100 i jednu stranu pa ni ne znam kako bih opisala ono sto je moja majka prolazila i prolazi. Sad je status quo. Prije 4 godine bilo je upitno dal ce prezivjet 6mj. Iza nas su 2 izuzetno teske operacije, 12 ciklusa kemo, zadnjih godinu dana nadjeni su uvecani limfni cvorovi al s vremenom se smanje a marker miruje. Za mj dana je nova kontrola..

a zivimo dan po dan.. sve nam je teze i financijski i psiholoski al necemo odustajat ako smo toliko gurali.

Svaki bolesnik je individualan slucaj, cuda nema.. al cudesa se dogode kad smo svi zajedno ustrajani! stoga borimo se svi dalje![/QUOTE]

Veliki pozdrav Koka.
Drago mi je kad se vidim da se javio netko od starih boraca. I ja sam padobranac na forumu. Kažeš da ti majci stanje stus quo. To je dobro.
Mi znamo da pravila nema, da je svaki čovjek drugačiji, da nijedan karcinom nije isti, ali da svi jednako želimo živjeti i da svi jednako želimo da su naši najmili što duže uz nas.
Drži se. Šaljem ti veliki zagrljaj.

DonDuck
04.03.2011., 07:50
:) tata ipak neće odustati od borbe tek tako iako mama moli da ju ostavimo. Ima jake bolove i ne vjeruje u oporavak. Misli da joj samo produžujemo mućenje. Zadnji PET CT je bio pred više od 2 mjeseca i možda se rak već proširio na kosti pošto se jako žali na bolove po cijelom tijelu
Popustili bi joj da znamo da je stvarno kraj (i da neće više normalno živjeti) ali doktori govore da nije kraj, da se isplati boriti i liječiti

ruzica44
04.03.2011., 12:42
:) tata ipak neće odustati od borbe tek tako iako mama moli da ju ostavimo. Ima jake bolove i ne vjeruje u oporavak. Misli da joj samo produžujemo mućenje. Zadnji PET CT je bio pred više od 2 mjeseca i možda se rak već proširio na kosti pošto se jako žali na bolove po cijelom tijelu
Popustili bi joj da znamo da je stvarno kraj (i da neće više normalno živjeti) ali doktori govore da nije kraj, da se isplati boriti i liječiti

Uvijek se treba boriti. Ima dana kada nastupi nemoć, očaj, strah, bijes..Vječno pitanje: zašto baš nama?..Ali takvi dani prođu. Znam kako je tvome ocu i tebi teško, ali mislim da je majci teže. Nju boli, ona je suočena sa strahom od gubitka života.
Trebate ju hrabriti, podizati kada padne u depresiju, morate ju uvjeriti da je danas tako, ali da će sutra biti bolje. Mora se boriti za novo sutra. Budite uz nju, dajte joj svu svoju ljubav, nježnost i pažnju. Ona to zaslužuje. Neka vidi koliko je volite, koliko vjerujete da će ozdraviti. Bit će joj lakše boriti se.
Zapamti da je njoj najteže.
Vezano za bolove, koristi li tvoja majka flaster Durogestic?

DonDuck
07.03.2011., 08:41
ne koristi ali tata danas će danas nabaviti, možda će onda biti malo lakše. Tablete koje sad koristi drže do cca 5 sati... boli i od raka u zdjelici a boli i rez od četvrte operacije u zadnjih nekoliko mjeseci

ko_ka
07.03.2011., 18:25
Veliki pozdrav Koka.
Drago mi je kad se vidim da se javio netko od starih boraca. I ja sam padobranac na forumu. Kažeš da ti majci stanje stus quo. To je dobro.
Mi znamo da pravila nema, da je svaki čovjek drugačiji, da nijedan karcinom nije isti, ali da svi jednako želimo živjeti i da svi jednako želimo da su naši najmili što duže uz nas.
Drži se. Šaljem ti veliki zagrljaj.najteze je sto nema rjesenja.. sve je u nadi i volji i nasoj snazi!veliki zagrljaj i vama

papavera
08.03.2011., 21:11
Potrebno je mnogo snage i volje za životom da bi čovjek izdržao svu tu patnju. Divim se svim tim ljudima kao što sam se divila i svojoj mami koja je unatoč lošim prognozama hrabro gurala sve do samog kraja. I bezbroj puta joj je došlo da odustane ali išla je dalje, zbog sebe, a najviše zbog nas. Žao mi je ljudi koji nemaju nikog pokraj sebe u takvim trenucima. Držite se.

ruzica44
09.03.2011., 11:57
ne koristi ali tata danas će danas nabaviti, možda će onda biti malo lakše. Tablete koje sad koristi drže do cca 5 sati... boli i od raka u zdjelici a boli i rez od četvrte operacije u zadnjih nekoliko mjeseci

Flastere Durogestic mora prepisati specijalista, da bi liječnik opće prakse mogao dati recept. Za maligne bolesti se ne plaća paricipacija. Ide na plavi recept.
Moj suprug je počeo sa Durogesticom od 25, sada je na 75. Flaster se lijepi svaki treći dan, ne smije se preskočiti. Znam iz iskustva. Desilo se par put da smo fulali dan..bilo je grozno. Durogestic djeluje 72 sata.

Uz Durogestice, ovisno o jačini bola kako koji dan, suprug
uzima i Tramal kapi.
I mogu ti reći da to njemu, još uvijek, hvala Bogu, pomaže.
Nađite specijalistu, onkologa, bilo koga tko će dati preporuku za Durogestic. Flaster će joj olakšati bolove, sigurno.

Veliki pozdrav.

ruzica44
09.03.2011., 11:58
Potrebno je mnogo snage i volje za životom da bi čovjek izdržao svu tu patnju. Divim se svim tim ljudima kao što sam se divila i svojoj mami koja je unatoč lošim prognozama hrabro gurala sve do samog kraja. I bezbroj puta joj je došlo da odustane ali išla je dalje, zbog sebe, a najviše zbog nas. Žao mi je ljudi koji nemaju nikog pokraj sebe u takvim trenucima. Držite se.

Hvala! :)

DonDuck
10.03.2011., 07:30
onkologica je već 2 tjedna na bolovanju a nitko drugi nema "muda" pogledati otpusno pismo i povijest bolesti...

zlatica34
10.03.2011., 12:48
onkologica je već 2 tjedna na bolovanju a nitko drugi nema "muda" pogledati otpusno pismo i povijest bolesti...



Ne samo da je naš zdravstveni sustav spor i neefikasan već je i užasno nehuman. Trpiš jake bolove a svi te šikaniraju i nitko ne poduzima ništa.Sve to sam proživjela sa svojom mamom i jako dobro znam kako ti je.
I sada mjesec dana nakon njezine smrti, bijes i ogorčenje su veći nego prije. Zahvaljujući našem zdravstvu koje nije učinilo ama baš ništa, umrla je u velikim bolovima i patnji. Jedan liječnik iz hitne pomoći je rekao kako nitko danas ne bi smio umrijeti gladan, žedan i u bolovima.
Kako to lijepo zvuči i koliko je svjetlosnih godina daleko od naše stvarnosti.

DonDuck
10.03.2011., 13:09
lijepo je to rekao... a da li je on nešto pomogao ili to nije bilo u toj situaciji?

ruzica44
10.03.2011., 20:51
onkologica je već 2 tjedna na bolovanju a nitko drugi nema "muda" pogledati otpusno pismo i povijest bolesti...

Nemoj čekati onkologicu. Dok nje nema neka te liječnik opće prakse uputi na nekog dugoga, internistu..Bilo koga. Nemojte čekati. Ako treba vičite, prijetite, bilo šta. Moraju vam pomoći. Traži u općoj praksi da prepišu Durogestic, reći će da ne mogu..Onda traži da ti da uputnicu za nekoga tko može, i to pod hitno! Prijeti da ćeš ih prijaviti..Prošla sam svašta u ovih šest godina. Prvo bih pokušala lijepo, ali to obično ne uspijeva, zatim bih prijetila, vikala, svađala se..Nešto od toga mora upaliti. Borite se, tražite da pomognu majci, oni su to dužni. I zaista, nitko ne treba trpjeti bolove, nitko. I ne smije. Podsjeti ih na to da se i oni sutra mogu probudjeti sa karcinomom (tavka kontatacija ih uvijek zdrma!). Pitaj ih da li bi i oni mogli durati bolove..Ma viči, prijeti, bilo šta. Moraju, jednostavno oni moraju pomoći.
Žalosno je to što smo prisiljeni na agresivnost, ali ako je to jedini način da uspije, ne boj se.
Postoji udruga Za novi dan..Imaju svoju stranicu, forum na kojim se javljaju oboljeli od karcinoma i članovi obitelji. Ak nisi, odi na tu stranicu, tamo ćeš naći mnogo korisnih savjet. Za udrugu radi i jedna doktorica onkolog, izvrsna je. Ako trebaš savjet, pomoć, bilo šta ona će ti pomoći. Meni je puno pomogla.
I..nema predaje, morate se boriti. Znam koliko je teško. Samo budite uporni i hrabri.

ruzica44
10.03.2011., 20:57
Ne samo da je naš zdravstveni sustav spor i neefikasan već je i užasno nehuman. Trpiš jake bolove a svi te šikaniraju i nitko ne poduzima ništa.Sve to sam proživjela sa svojom mamom i jako dobro znam kako ti je.
I sada mjesec dana nakon njezine smrti, bijes i ogorčenje su veći nego prije. Zahvaljujući našem zdravstvu koje nije učinilo ama baš ništa, umrla je u velikim bolovima i patnji. Jedan liječnik iz hitne pomoći je rekao kako nitko danas ne bi smio umrijeti gladan, žedan i u bolovima.
Kako to lijepo zvuči i koliko je svjetlosnih godina daleko od naše stvarnosti.

Zdravstveni sustav je katastrofa. Muka mi je od njega. Sav teret bolesti moga supruga je na mojim leđima. Nisam zdravstveni radnik, i sve što radim, radim prema svome nahođenju, jer nemam koga pitati. Užas. Svaki dan se događa nešto drugo, ja ne znam što i ne znam kako posupati..On je pacijent Jordanovca, koji ga više ne želi liječiti, jer su svoje obavili..Druge bolnice ga neće, jer je pacijet Jordanovca, i tako..ping-pong! Njemu nije dobro, koga briga. Nitko ne zna što mu je i nikoga nije briga. Žalosno.

ruzica44
10.03.2011., 21:06
lijepo je to rekao... a da li je on nešto pomogao ili to nije bilo u toj situaciji?

Draga moja, liječnik moga supruga je isto obolio od karcinom pluća. Radi i dalje. Mislila sam da će biti obazriviji, jer sada bolest gleda iz istoga ugla, ali ne..Nije ga briga. Ova zadnja kontrola koju smo obavili je bila takva, da sam tjedan dana bila u depresiji zbog užasnog odnosa tog istog liječnika prema mome suprugu.
Ma nema veze što moga supruga boli, neee!, ne treba raditi nikakve pretrage..neee! Mi fataziramo! Prestrašno.
Kad njih boli, eee! Da li i onda ništa ne treba??Da li i onda nije ništa??

zlatica34
11.03.2011., 09:05
Ružica44 žalosna istina je da smo u našem zdravstvu prepušteni sami sebi i da nikog nije briga. Svojedobno sam mislila da će možda udruge bolesnih, koji svakim danom ima sve više, zajedničkom akcijom uspjeti nešto promijeniti na bolje ali to se nije dogodilo i svakim danom je samo sve gore.
Na neke preglede i operacije se čeka od šest mjeseci do godine dana a za bolesnike u terminalnoj fazi bolesti ne čini se baš apsolutno ništa. Takve bolesnike ne primaju u bolnicu iako im je medicinska pomoć stalno potrebna - od davanja infuzije do injekcija protiv bolova. I zato umiremo doma u patnji i bolovima kao da smo u srednjem vijeku. Mi bi silno željeli u Europu a jedina smo zemlja koja nema hospicij u sustavu zdravstva. Imamo ambulante za liječenje boli koje uopće ne funkcioniraju kod liječenja tumorske boli kod koje je potrebo stalno bolničko liječenje i praćenje.
Samo da kažem kako mi majka tjedan dana prije smrti nije ništa mogla ni jesti ni piti a patronažna sestra je uporno tvrdila da joj nije potrebna infuzija i da je to njima jako komplicirano jer netko onda mora satima biti uz nju a one imaju previše pacijenata da bi se to moglo ostvariti. Za bol koja se više nije mogla kontrolirati flasterima trebala je dobivati injekcije svakih 4 sata što je također bilo neizvedivo jer tko bi dolazilo šest puta dnevno. Kada sam se interesirala tko joj i gdje može pomoći, saznala sam da je u Vili Brezovica otvoren prvi hrvatski privatni hospicij i da jedan dan košta oko 300 kuna što bi mjesečno iznosilo 9000 kuna pa se pitam tko je to od nas u stanju platiti.

zlatica34
11.03.2011., 12:23
lijepo je to rekao... a da li je on nešto pomogao ili to nije bilo u toj situaciji?

Da, puno mi je pomogao i sjećat ću se dok sam živa njegove topline i ljudskosti. Nažalost, za moju majku je bilo prekrasno.

ko_ka
11.03.2011., 12:47
Nemoj čekati onkologicu. Dok nje nema neka te liječnik opće prakse uputi na nekog dugoga, internistu..Bilo koga. Nemojte čekati. Ako treba vičite, prijetite, bilo šta. Moraju vam pomoći. Traži u općoj praksi da prepišu Durogestic, reći će da ne mogu..Onda traži da ti da uputnicu za nekoga tko može, i to pod hitno! Prijeti da ćeš ih prijaviti..Prošla sam svašta u ovih šest godina. Prvo bih pokušala lijepo, ali to obično ne uspijeva, zatim bih prijetila, vikala, svađala se..Nešto od toga mora upaliti. Borite se, tražite da pomognu majci, oni su to dužni. I zaista, nitko ne treba trpjeti bolove, nitko. I ne smije. Podsjeti ih na to da se i oni sutra mogu probudjeti sa karcinomom (tavka kontatacija ih uvijek zdrma!). Pitaj ih da li bi i oni mogli durati bolove..Ma viči, prijeti, bilo šta. Moraju, jednostavno oni moraju pomoći.
Žalosno je to što smo prisiljeni na agresivnost, ali ako je to jedini način da uspije, ne boj se. Postoji udruga Za novi dan..Imaju svoju stranicu, forum na kojim se javljaju oboljeli od karcinoma i članovi obitelji. Ak nisi, odi na tu stranicu, tamo ćeš naći mnogo korisnih savjet. Za udrugu radi i jedna doktorica onkolog, izvrsna je. Ako trebaš savjet, pomoć, bilo šta ona će ti pomoći. Meni je puno pomogla.
I..nema predaje, morate se boriti. Znam koliko je teško. Samo budite uporni i hrabri.

Nazalost.. potrebno je bas ta agresivnost da te netko dozivi..takav je nas zdravstveni sustav al vjerujte mi da ni vani nije mnogo drugacije.

sto se tice lijekova za bol.. reci cu samo jednu opasku koja je samo primjer al ne znaci da je relevantna. Moja majka je imala dvije teske operacije. Nakon prve tijelo je u soku umiralo. Bolovi su vjerojatno bili strasni al doktor je dao uputu.. svakoga puta kad se pozali na bol dajte joj malo ravnalo i na skali od 1-10 nek kaze koliko je boli ako je vise od 5 reagirajte i dajte joj lijek. Nikad nije presla skalu od 5 a vidljivo je bilo da su bolovi ne snosljivi. Mislim da je i to bio vazan faktor za njen oporavak.

Ne tvrdim da bol treba trpjet al niti ne treba tijelo navikavat na rezistenciju.. zbog labilnosti neki pacijenti mogu trazit jos vece i vece doze.

I da.. budite uporni!!!!i trazite sve sto vam pripada!

ko_ka
11.03.2011., 12:54
Ružica44 žalosna istina je da smo u našem zdravstvu prepušteni sami sebi i da nikog nije briga. Svojedobno sam mislila da će možda udruge bolesnih, koji svakim danom ima sve više, zajedničkom akcijom uspjeti nešto promijeniti na bolje ali to se nije dogodilo i svakim danom je samo sve gore.
Na neke preglede i operacije se čeka od šest mjeseci do godine dana a za bolesnike u terminalnoj fazi bolesti ne čini se baš apsolutno ništa. Takve bolesnike ne primaju u bolnicu iako im je medicinska pomoć stalno potrebna - od davanja infuzije do injekcija protiv bolova. I zato umiremo doma u patnji i bolovima kao da smo u srednjem vijeku. Mi bi silno željeli u Europu a jedina smo zemlja koja nema hospicij u sustavu zdravstva. Imamo ambulante za liječenje boli koje uopće ne funkcioniraju kod liječenja tumorske boli kod koje je potrebo stalno bolničko liječenje i praćenje.
Samo da kažem kako mi majka tjedan dana prije smrti nije ništa mogla ni jesti ni piti a patronažna sestra je uporno tvrdila da joj nije potrebna infuzija i da je to njima jako komplicirano jer netko onda mora satima biti uz nju a one imaju previše pacijenata da bi se to moglo ostvariti. Za bol koja se više nije mogla kontrolirati flasterima trebala je dobivati injekcije svakih 4 sata što je također bilo neizvedivo jer tko bi dolazilo šest puta dnevno. Kada sam se interesirala tko joj i gdje može pomoći, saznala sam da je u Vili Brezovica otvoren prvi hrvatski privatni hospicij i da jedan dan košta oko 300 kuna što bi mjesečno iznosilo 9000 kuna pa se pitam tko je to od nas u stanju platiti.

strasno..

DonDuck
15.03.2011., 12:58
konačno se mamina onkologica vratila s bolovanja, pogledala nalaze i rekla da će mama na zračenje i valjda kemo sa tabletama ali da nema pozitivna očekivanja. Nemogu ni zamisliti kako se tata osjećao kad mu je to priopćila :cry:

ko_ka
15.03.2011., 15:18
konačno se mamina onkologica vratila s bolovanja, pogledala nalaze i rekla da će mama na zračenje i valjda kemo sa tabletama ali da nema pozitivna očekivanja. Nemogu ni zamisliti kako se tata osjećao kad mu je to priopćila :cry:

Meni nikada nece biti jasno zasto doktori, kada znaju da je cvrstina psihe vazan faktor, nedaju prostora optimizmu. Svasta se moze dogoditi al ne treba nikad ici sa mislju da nema pozitivnih ocekivanja jer tko moze znati kako ce se bolest razvit. Stoga.. ne ocajavaj.. daj sebi i svojima snage i vjerujte da cete lavovski proc cijelu terapiju i nakon nje izac ko pobjednici! Drzte se!

pipan
17.03.2011., 18:17
Moja mama je imala sarkom maternice prije 6 godina kojeg je operirala te se liječila kemoterapijom i privremeno ga izliječila. Nakon toga joj je bilo dobro cca 1,5 godinu. Poslije se vratila bol u leđima nakon čega je operirana te su je zračili.
Poslije je imala je užasne bolove u nozi koje je privremeno zaustavila homeopatskim tekućinama. Ima veliku izraslinu na glavi (koja ne zabrinjava doktora) te neku izraslinu na prsnoj kosti. Doktor nam je dao terminalnu dijagnozu prije upotrebe homeopatije, što je bilo prije otprilike cca 2,0 godine.Za liječenje bolova uzimala je Durogesic flastere od kojih je strašno povraćala.(dan danas još povraća ali manje, imala je homeopatski lijek koji je u tom najgorem periodu potpuno prekinuo povraćanje) U međuremenu je prošla još jedno zračenje. Iako ju je više manje stalno jako bolila noga i trnula ili lijeva ili desna, od Nove godine sve je krenulo rapidno silaznom putanjom. Otkrivene su joj metastaze na kralježnici i vratu(putem jako loše rendgenske snimke). Uglavnom u nesnosnim bolovima je već otprilike 6 mjeseci, minimalno je pokretna(ima velike bolove dok je vodimo na wc) uz moju i tatinu veliku pomoć. (ima i štaku sa tri noge). Ima bolove u desnoj ruci te je potpuno bez snage. Svaki dan joj je se gori i gori i danas je dobila pelene. Doktor nam je na lijep način rekao da je to kraj, međutim, pretpostavljam kako je već prije promašio terminalnu dijagnozu, nije htio dati nikakav rok. Kontaktirali smo fizijatra koji nam je rekao da joj je kralježnica u nevjerovatno lošem stanju i da to još nije vidio. Njen doktor je digao ruke od nje i od nas. Dolazi nam patronažna sestra, a herojski nam pomaže mama od moje cure. Uz sve to tata(izgubio je 15 kg u godinu i pol) i ja smo na rubu snaga(ja radim, tata je nezaposlen). Mamino psihološko stanje je očajno i želi umrijeti što prije. Mama leži i nesnosno je bole križa(vjerovatno ima metastaze i na zdjelici i na kuku). Ne znam da li ima metastaze i na nekim vitalnim organima jer doktor neće raditi nikakve pretrage tek je uzeo analizu krvi, koja je dobra, pa bi joj eventualno pustio jednu kemo(sestri je rekao da se boji da bi je to ubilo). Inače tek joj je relativno dobar. Zna li neko neku kremu protiv tegoba od ležanja? Što dalje? Koliko joj je vremena ostalo? Sretno svima u njihovim borbama.

pidzamica
18.03.2011., 11:12
Meni nikada nece biti jasno zasto doktori, kada znaju da je cvrstina psihe vazan faktor, nedaju prostora optimizmu. Svasta se moze dogoditi al ne treba nikad ici sa mislju da nema pozitivnih ocekivanja jer tko moze znati kako ce se bolest razvit. Stoga.. ne ocajavaj.. daj sebi i svojima snage i vjerujte da cete lavovski proc cijelu terapiju i nakon nje izac ko pobjednici! Drzte se!


Moja mama je davno pobijedila karcinom dojke, a brat je nedavno umro od karcinoma želuca. Sve sam prošla i jasno mi je zašto liječnici, ako je stanje ozbiljno, ne daju prostora optimizmu. Gledaju to objektivno, medicinski i empirijski. I rijetko pogriješe, a zaista se samo iznimke izvuku iz terminalnih faza. Dok se mi uvijek nadamo. Svačiji organizam i imunitet je individualan, to stoji. Svatko se sam treba izborit za prostor optimizma, a liječnici nam daju realnu sliku. Primjer... Bratu je otkriven karcinom, u Rijeci su ga otvorili-zatvorili i savjetovali da ništa ne diramo jer mu je preostalo jmanje od godinu dana. .nismo to prihvatili, njemu nismo ni rekli prognozu, ali je znao dijagnozu. Bio je prirodno vedar i optimističan. Odlučio je ulovit se u koštac s bolešću, u Zagrebu su ga primili, operirali, odredili terapiju, ali nama su opet rekli za loše prognoze. Prije op. je imao kemo da postane operabilnije, svo vrijeme je bio vedar, uvjeren da će riješiti...međutim nakon par mj. je umro. Osjećao je i on pred kraj. S druge strane, majka....inače pesimističnija, ustvari realna žena, ponekad depresivna. Prije nekoliko godina su joj otkrili karcinom, liječnik je rekao da će se izvući, a mi smo mislili da će bit suprotno zbog njenog psih. stanja. I izvukla se...Nije sve u glavi.
Ovaj post nije da obeshrabim ljude da nemaju šansi unatoč lošim prognozama, nego da istaknem da liječnici jako dobro znaju procijeniti realno, čak nekad okrutno, ali istinito. I da još napomenem...nisam na liječničkoj strani, imam loših iskustava, primjera neetičnosti tijekom liječenja oba člana obitelji...

srebrna
20.03.2011., 16:24
Draga moja, liječnik moga supruga je isto obolio od karcinom pluća. Radi i dalje. Mislila sam da će biti obazriviji, jer sada bolest gleda iz istoga ugla, ali ne..Nije ga briga. Ova zadnja kontrola koju smo obavili je bila takva, da sam tjedan dana bila u depresiji zbog užasnog odnosa tog istog liječnika prema mome suprugu.
Ma nema veze što moga supruga boli, neee!, ne treba raditi nikakve pretrage..neee! Mi fataziramo! Prestrašno.
Kad njih boli, eee! Da li i onda ništa ne treba??Da li i onda nije ništa??

:top::top::top:
Divim se kakav si ti borac draga. Citajuci te po forumu ovih 2 godine primer si mi kako covek moze biti jaci od svega :mig: Mi se sa suprugom borimo vec 27 meseci i jos uvek guramo dalje.
Pozdrav svima na forumu i zelje da rak nestane sa planete :s:s:s

ruzica44
21.03.2011., 08:38
Srebrna,
tako mi je drago što si se javila. Pitala sam se gdje si i kako je stanje tvoga supruga. Mislim na vas. I ti si veliki borac za svoga supruga. Hrabra i uporna.
Šaljem ti veliki pozdrav!

ruzica44
21.03.2011., 08:58
Moja mama je davno pobijedila karcinom dojke, a brat je nedavno umro od karcinoma želuca. Sve sam prošla i jasno mi je zašto liječnici, ako je stanje ozbiljno, ne daju prostora optimizmu. Gledaju to objektivno, medicinski i empirijski. I rijetko pogriješe, a zaista se samo iznimke izvuku iz terminalnih faza. Dok se mi uvijek nadamo. Svačiji organizam i imunitet je individualan, to stoji. Svatko se sam treba izborit za prostor optimizma, a liječnici nam daju realnu sliku. Primjer... Bratu je otkriven karcinom, u Rijeci su ga otvorili-zatvorili i savjetovali da ništa ne diramo jer mu je preostalo jmanje od godinu dana. .nismo to prihvatili, njemu nismo ni rekli prognozu, ali je znao dijagnozu. Bio je prirodno vedar i optimističan. Odlučio je ulovit se u koštac s bolešću, u Zagrebu su ga primili, operirali, odredili terapiju, ali nama su opet rekli za loše prognoze. Prije op. je imao kemo da postane operabilnije, svo vrijeme je bio vedar, uvjeren da će riješiti...međutim nakon par mj. je umro. Osjećao je i on pred kraj. S druge strane, majka....inače pesimističnija, ustvari realna žena, ponekad depresivna. Prije nekoliko godina su joj otkrili karcinom, liječnik je rekao da će se izvući, a mi smo mislili da će bit suprotno zbog njenog psih. stanja. I izvukla se...Nije sve u glavi.
Ovaj post nije da obeshrabim ljude da nemaju šansi unatoč lošim prognozama, nego da istaknem da liječnici jako dobro znaju procijeniti realno, čak nekad okrutno, ali istinito. I da još napomenem...nisam na liječničkoj strani, imam loših iskustava, primjera neetičnosti tijekom liječenja oba člana obitelji...

Pravilo je takvo da pravila nema. Liječnici, na osnovu svojih iskustava, naprave procijenu, ali ni oni ne mogu znati kako će se bolest razvijati. Svi bismo mi htjeli od njih točne odgovore, ali ni oni ih nemaju. Bolest je kod svakoga drugačija, i sve što nam ostaje je borba. Netko ima sreće, netko na žalost ne.. Žao mi je zbog tvog brata...Život je tako nepravedan i surov..
Drži se, treba ti još mnogo snage i strpljenja za majku.

nepredvidljiva
21.03.2011., 14:13
Moja mama je imala sarkom maternice prije 6 godina kojeg je operirala te se liječila kemoterapijom i privremeno ga izliječila. Nakon toga joj je bilo dobro cca 1,5 godinu. Poslije se vratila bol u leđima nakon čega je operirana te su je zračili.
Poslije je imala je užasne bolove u nozi koje je privremeno zaustavila homeopatskim tekućinama. Ima veliku izraslinu na glavi (koja ne zabrinjava doktora) te neku izraslinu na prsnoj kosti. Doktor nam je dao terminalnu dijagnozu prije upotrebe homeopatije, što je bilo prije otprilike cca 2,0 godine.Za liječenje bolova uzimala je Durogesic flastere od kojih je strašno povraćala.(dan danas još povraća ali manje, imala je homeopatski lijek koji je u tom najgorem periodu potpuno prekinuo povraćanje) U međuremenu je prošla još jedno zračenje. Iako ju je više manje stalno jako bolila noga i trnula ili lijeva ili desna, od Nove godine sve je krenulo rapidno silaznom putanjom. Otkrivene su joj metastaze na kralježnici i vratu(putem jako loše rendgenske snimke). Uglavnom u nesnosnim bolovima je već otprilike 6 mjeseci, minimalno je pokretna(ima velike bolove dok je vodimo na wc) uz moju i tatinu veliku pomoć. (ima i štaku sa tri noge). Ima bolove u desnoj ruci te je potpuno bez snage. Svaki dan joj je se gori i gori i danas je dobila pelene. Doktor nam je na lijep način rekao da je to kraj, međutim, pretpostavljam kako je već prije promašio terminalnu dijagnozu, nije htio dati nikakav rok. Kontaktirali smo fizijatra koji nam je rekao da joj je kralježnica u nevjerovatno lošem stanju i da to još nije vidio. Njen doktor je digao ruke od nje i od nas. Dolazi nam patronažna sestra, a herojski nam pomaže mama od moje cure. Uz sve to tata(izgubio je 15 kg u godinu i pol) i ja smo na rubu snaga(ja radim, tata je nezaposlen). Mamino psihološko stanje je očajno i želi umrijeti što prije. Mama leži i nesnosno je bole križa(vjerovatno ima metastaze i na zdjelici i na kuku). Ne znam da li ima metastaze i na nekim vitalnim organima jer doktor neće raditi nikakve pretrage tek je uzeo analizu krvi, koja je dobra, pa bi joj eventualno pustio jednu kemo(sestri je rekao da se boji da bi je to ubilo). Inače tek joj je relativno dobar. Zna li neko neku kremu protiv tegoba od ležanja? Što dalje? Koliko joj je vremena ostalo? Sretno svima u njihovim borbama.

ima li rane od ležanja... za to je super krema jadran galenski laboratorij, dječja krema...
drž se, znam kako je jadno čuti te riječi, al glavu gore!!!

pipan
21.03.2011., 18:42
ima li rane od ležanja... za to je super krema jadran galenski laboratorij, dječja krema...
drž se, znam kako je jadno čuti te riječi, al glavu gore!!!

Hvala na informaciji. Nabavili smo Activ gel Abena i čini se da pomaže. Cijenim podršku. Tako je kako je, jedan dan bolje, jedan dan gore al nedamo se mi tako lako.

C71
21.03.2011., 20:26
trebaju li kome?
imam tri flastera, "veličina" 50 (prava veličina je 21 kvadratni cm).
baka ih je koristila zadnjih nekoliko dana svog života, ova tri su ostala.
nažalost, preminula je sinoć od nekog rijetkog karcinoma žučnog voda koji se proširio na jetru i još malo dalje. :(

ko_ka
21.03.2011., 23:54
Moja mama je davno pobijedila karcinom dojke, a brat je nedavno umro od karcinoma želuca. Sve sam prošla i jasno mi je zašto liječnici, ako je stanje ozbiljno, ne daju prostora optimizmu. Gledaju to objektivno, medicinski i empirijski. I rijetko pogriješe, a zaista se samo iznimke izvuku iz terminalnih faza. Dok se mi uvijek nadamo. Svačiji organizam i imunitet je individualan, to stoji. Svatko se sam treba izborit za prostor optimizma, a liječnici nam daju realnu sliku. Primjer... Bratu je otkriven karcinom, u Rijeci su ga otvorili-zatvorili i savjetovali da ništa ne diramo jer mu je preostalo jmanje od godinu dana. .nismo to prihvatili, njemu nismo ni rekli prognozu, ali je znao dijagnozu. Bio je prirodno vedar i optimističan. Odlučio je ulovit se u koštac s bolešću, u Zagrebu su ga primili, operirali, odredili terapiju, ali nama su opet rekli za loše prognoze. Prije op. je imao kemo da postane operabilnije, svo vrijeme je bio vedar, uvjeren da će riješiti...međutim nakon par mj. je umro. Osjećao je i on pred kraj. S druge strane, majka....inače pesimističnija, ustvari realna žena, ponekad depresivna. Prije nekoliko godina su joj otkrili karcinom, liječnik je rekao da će se izvući, a mi smo mislili da će bit suprotno zbog njenog psih. stanja. I izvukla se...Nije sve u glavi.
Ovaj post nije da obeshrabim ljude da nemaju šansi unatoč lošim prognozama, nego da istaknem da liječnici jako dobro znaju procijeniti realno, čak nekad okrutno, ali istinito. I da još napomenem...nisam na liječničkoj strani, imam loših iskustava, primjera neetičnosti tijekom liječenja oba člana obitelji...

Meni je iskreno zao sto si izgubila brata. Kad pomislim na svog.. uvijek mi je tesko kad cujem da ga ista i banalno boli a kamoli ozbiljnije.

Nazalost ne postoje pravila niti strane, postoje zivoti i borbe. Svatko od nas se susretne sa dobrim i losim iskustvima i slicnim zeljama : da sve prodje najbolje sto moze.

U nasem slucaju meni je drago sto su lijecnici pogrijesili i sto je 6mj pretvoreno u 4 godine. I mozda bi se to moglo nazvat srecom.. al zivot nije nesto cime se kocka.. jednostavno isplatio se onaj pocetni vapaj i zelja i guramo dalje vodeci se "ne postoji sutra, samo danas".

U vasem slucaju znas da se borba vodila i okoncala bez dodatnih strahova i agonija i teskih boli i dali ste sve od sebe.

I nije sve u glavi, slazem se i zato.. cuvaj majku! veliki zagrljaj saljem

ko_ka
21.03.2011., 23:56
trebaju li kome?
imam tri flastera, "veličina" 50 (prava veličina je 21 kvadratni cm).
baka ih je koristila zadnjih nekoliko dana svog života, ova tri su ostala.
nažalost, preminula je sinoć od nekog rijetkog karcinoma žučnog voda koji se proširio na jetru i još malo dalje. :(

Iskrena sucut..

kako se ti drzis? Nedaj se obeshrabrit..najteze je sad prihvatit gubitak i zato budi snazna!

ruzica44
22.03.2011., 08:05
trebaju li kome?
imam tri flastera, "veličina" 50 (prava veličina je 21 kvadratni cm).
baka ih je koristila zadnjih nekoliko dana svog života, ova tri su ostala.
nažalost, preminula je sinoć od nekog rijetkog karcinoma žučnog voda koji se proširio na jetru i još malo dalje. :(

Primi moje iskreno saučešće.

Što se tiće Durogestica..Kada mi je šogor umro,( prije godinu dana,eto..), moja sestra mi je dala Durogestice koje su ostali od 75, jer moj suprug iste koristi. Međutim, ambulanta opće prakse je tražila da ih vratim NJIMA..Nevjerovatno! Bila sam totalno zbunjena, kao da smo napravili krivično djelo! Rekli su da ne možemo imati flastera više nego je izdano na recept. Ne znam kome su ih oni dali bez recepta..i kako?? Mi samo u apoteci možemo dobiti Durogestic, nikako u ambulanti!!!

Tako da smo ostali bez zalihe, a u apotekama nemaju zalihe (paradoks!) i kad donesem recept moram čekati dva dana da bih ga mogla podići.

zlatica34
22.03.2011., 12:17
Moja mama je imala sarkom maternice prije 6 godina kojeg je operirala te se liječila kemoterapijom i privremeno ga izliječila. Nakon toga joj je bilo dobro cca 1,5 godinu. Poslije se vratila bol u leđima nakon čega je operirana te su je zračili.
Poslije je imala je užasne bolove u nozi koje je privremeno zaustavila homeopatskim tekućinama. Ima veliku izraslinu na glavi (koja ne zabrinjava doktora) te neku izraslinu na prsnoj kosti. Doktor nam je dao terminalnu dijagnozu prije upotrebe homeopatije, što je bilo prije otprilike cca 2,0 godine.Za liječenje bolova uzimala je Durogesic flastere od kojih je strašno povraćala.(dan danas još povraća ali manje, imala je homeopatski lijek koji je u tom najgorem periodu potpuno prekinuo povraćanje) U međuremenu je prošla još jedno zračenje. Iako ju je više manje stalno jako bolila noga i trnula ili lijeva ili desna, od Nove godine sve je krenulo rapidno silaznom putanjom. Otkrivene su joj metastaze na kralježnici i vratu(putem jako loše rendgenske snimke). Uglavnom u nesnosnim bolovima je već otprilike 6 mjeseci, minimalno je pokretna(ima velike bolove dok je vodimo na wc) uz moju i tatinu veliku pomoć. (ima i štaku sa tri noge). Ima bolove u desnoj ruci te je potpuno bez snage. Svaki dan joj je se gori i gori i danas je dobila pelene. Doktor nam je na lijep način rekao da je to kraj, međutim, pretpostavljam kako je već prije promašio terminalnu dijagnozu, nije htio dati nikakav rok. Kontaktirali smo fizijatra koji nam je rekao da joj je kralježnica u nevjerovatno lošem stanju i da to još nije vidio. Njen doktor je digao ruke od nje i od nas. Dolazi nam patronažna sestra, a herojski nam pomaže mama od moje cure. Uz sve to tata(izgubio je 15 kg u godinu i pol) i ja smo na rubu snaga(ja radim, tata je nezaposlen). Mamino psihološko stanje je očajno i želi umrijeti što prije. Mama leži i nesnosno je bole križa(vjerovatno ima metastaze i na zdjelici i na kuku). Ne znam da li ima metastaze i na nekim vitalnim organima jer doktor neće raditi nikakve pretrage tek je uzeo analizu krvi, koja je dobra, pa bi joj eventualno pustio jednu kemo(sestri je rekao da se boji da bi je to ubilo). Inače tek joj je relativno dobar. Zna li neko neku kremu protiv tegoba od ležanja? Što dalje? Koliko joj je vremena ostalo? Sretno svima u njihovim borbama.

Predobro te razumijem jer sam vrlo slično prošla nedavno sa svojom majkom.
Imala je metastaze na kostima koje su užasno bolne i bacalo me u očaj što joj nisam mogla pomoći. Svi su me šetali amo-tamo i nitko nije učinio ništa konkretno da joj pomogne. Ogorčena sam i bijesna na takavo zdravstvo gdje su takvi bolesnici prepušteni sami sebi i svojim bližnjima. Nitko ne bi smio umrijeti u takvim bolovima jer današnja medicina ima za to lijeka ali nikog nije briga. Užas!
Ne spominješ što joj sada dajete protiv bolova, moja mama je bila cijelo vrijeme na Durogesic flasterima ali su i dalje bolovi bili užasni. Od naglog pogoršanja do kraja kod moje mame je prošlo oko dva mjeseca i to je bila prava agonija.
Želim tvojoj mami što manje bolova i patnje a tebi i tati puno hrabrosti i snage! Drž se!

zlatica34
22.03.2011., 12:28
Ruzica44 ovo s flasterima i meni nije jasno jer i ja sam ih morala vratiti u ambulantu.
Kada podižeš recept za flastere dobiješ dva primjerka, jedan ide ljekarni a drugi na policiju i zato na njega upisuju broj osobne karte pa je onda onaj tko ih je podigao odgovoran za njihovu upotrebnu, odnosno zloupotrebu. I ja se pitam što u ambulanti rade s vraćenim flasterima i kome ih daju?!?

pipan
22.03.2011., 17:59
Predobro te razumijem jer sam vrlo slično prošla nedavno sa svojom majkom.
Imala je metastaze na kostima koje su užasno bolne i bacalo me u očaj što joj nisam mogla pomoći. Svi su me šetali amo-tamo i nitko nije učinio ništa konkretno da joj pomogne. Ogorčena sam i bijesna na takavo zdravstvo gdje su takvi bolesnici prepušteni sami sebi i svojim bližnjima. Nitko ne bi smio umrijeti u takvim bolovima jer današnja medicina ima za to lijeka ali nikog nije briga. Užas!
Ne spominješ što joj sada dajete protiv bolova, moja mama je bila cijelo vrijeme na Durogesic flasterima ali su i dalje bolovi bili užasni. Od naglog pogoršanja do kraja kod moje mame je prošlo oko dva mjeseca i to je bila prava agonija.
Želim tvojoj mami što manje bolova i patnje a tebi i tati puno hrabrosti i snage! Drž se!

Hvala na potpori i žao mi je radi tvoje mame. Uzima Durogesic(trenutno smo na 200) plus injekcija tramadol ako je boli više nego inače. Uzima još i Zaldiar te Mizar. Inače doktor će je palijativno ozračiti(nakon deset molbi) pa se nadam da će to pomoći.

C71
23.03.2011., 11:15
Primi moje iskreno saučešće.

Što se tiće Durogestica..Kada mi je šogor umro,( prije godinu dana,eto..), moja sestra mi je dala Durogestice koje su ostali od 75, jer moj suprug iste koristi. Međutim, ambulanta opće prakse je tražila da ih vratim NJIMA..Nevjerovatno! Bila sam totalno zbunjena, kao da smo napravili krivično djelo! Rekli su da ne možemo imati flastera više nego je izdano na recept. Ne znam kome su ih oni dali bez recepta..i kako?? Mi samo u apoteci možemo dobiti Durogestic, nikako u ambulanti!!!

Tako da smo ostali bez zalihe, a u apotekama nemaju zalihe (paradoks!) i kad donesem recept moram čekati dva dana da bih ga mogla podići.

hvala.
da, u pravu si, flasteri se moraju vratiti i vratili smo ih.

pitanje: da li je trajanje bolovanja ograničeno na tri godine?

ko_ka
23.03.2011., 18:40
Ruzica44 ovo s flasterima i meni nije jasno jer i ja sam ih morala vratiti u ambulantu.
Kada podižeš recept za flastere dobiješ dva primjerka, jedan ide ljekarni a drugi na policiju i zato na njega upisuju broj osobne karte pa je onda onaj tko ih je podigao odgovoran za njihovu upotrebnu, odnosno zloupotrebu. I ja se pitam što u ambulanti rade s vraćenim flasterima i kome ih daju?!?

vjerojatno je njihovo djelovanje moguce zlouporabiti pa iz tog razloga se moraju vracat. kao da imamo doma ampule morfija.. morali bi ih vratit..
a flasteri vjerojatno bivaju rasporedjeni po bolnicama, bar se nadam.

pipan
23.03.2011., 18:53
Predobro te razumijem jer sam vrlo slično prošla nedavno sa svojom majkom.
Imala je metastaze na kostima koje su užasno bolne i bacalo me u očaj što joj nisam mogla pomoći. Svi su me šetali amo-tamo i nitko nije učinio ništa konkretno da joj pomogne. Ogorčena sam i bijesna na takavo zdravstvo gdje su takvi bolesnici prepušteni sami sebi i svojim bližnjima. Nitko ne bi smio umrijeti u takvim bolovima jer današnja medicina ima za to lijeka ali nikog nije briga. Užas!
Ne spominješ što joj sada dajete protiv bolova, moja mama je bila cijelo vrijeme na Durogesic flasterima ali su i dalje bolovi bili užasni. Od naglog pogoršanja do kraja kod moje mame je prošlo oko dva mjeseca i to je bila prava agonija.
Želim tvojoj mami što manje bolova i patnje a tebi i tati puno hrabrosti i snage! Drž se!

Zlatica, htio bi te samo pitati je li tvoja mama imala metastaze na kostima samo ili je metastaziralo i negdje drugdje(na kraju)?

SuperCow
24.03.2011., 00:05
Tata mog dečka je u 11. mjesecu prošle godine dobio napad žuči. Liječili su ga od upale 2 mjeseca, malo ga puštali doma, pa bi opet dobio napad, sve dok napokon sredinom 1. mjeseca nije operiran.
Doktor je rekao da su pronašli tumor unutar žučne vrećice i pretpostavlja se metastaze na jetri i dvanaestercu, no to još uvijek nitko ne zna, a sad je 24. 3., pa čak niti na otpusnom pismu iz bolnice ne piše dijagnoza, samo da su pronađene maligne stanice. Uglavnom, operacijom su uspjeli sve ukloniti i poslan je na onkologiju u Osijek, s tim da je doktor (inače prijatelj obitelji) prišapnuo ostatku obitelji da će doživjeti max. godinu dana.
U Osijeku je točno mjesec dana nakon operacije i onkolog zadovoljno gleda nalaze i ultrazvuk i kaže kako on to ništa ne bi više dirao jer je operacija bila uspješna. Nakon toga ja predložim da potraži drugo mišljenje u Zagrebu jer mi nije baš normalno da mu ne odrede nikakvu terapiju a piše da su pronađene maligne stanice, no laik sam i nemam pojma o ovakvim bolestima i liječenju istih... U Zagrebu ga doktor potjera van iz ordinacije jer nije imao nove nalaze, i usput kaže da sudeći po starim nalazima, treba odraditi kemoterapiju no da je malo vjerojatno da će ju izdržati, jer ima 73 godine. Samo da napomenem da unatoč godinama, taj čovjek izgleda a i osjeća se barem 20 godina mlađe, još uvijek radi, nema drugih bolesti tako da ne znam kakav to čovjek treba biti da bi izdržao kemoterapiju, možda konj od 200 kila?
Dosta sam isfrustrirana. Možda je ovakav razvoj situacije normalan i možda dižem prašinu bezveze, ali ne mogu vjerovati da on još uvijek nema dijagnozu. I da mu niti jedan doktor (a obišao ih je, očito, puno) nije rekao barem nešto o njegovoj bolesti, liječenju, što može i ne mora očekivati. Dakle, za sad imamo otpusno pismo u kojem ne piše ništa. Stare, nove i novije nalaze iz kojih jedino doktor nešto može saznati, no nismo naišli na takvog doktora. Imamo mišljenja ukupno 4 doktora i sva su različita. Niti jedan ne nudi rješenje. Niti jedan ne govori kome bi se još mogli obratiti.
Trenutno čekamo mišljenje 5. doktora.
Ne želim da se dogodi situacija da jedan dan on jednostavno klone, i da se onda svi lupaju po glavi i misle što su još mogli napraviti. Kad dobijemo i ovo zadnje mišljenje, nadam se da će situacija biti malo jasnija.
A ako ne bude, šta onda?

pidzamica
24.03.2011., 11:21
Odi na www.zanovidan.hr, oni ti imaju dobre forume i podršku. Dat će ti izvrsne savjete iz iskustva i uputiti te dalje, a na forumu ti redovito odgovara jedna onkologica koja je svjetao primjer inače katastrofalnog hrvatskog zdravstvenog sustava.

zlatica34
24.03.2011., 19:05
Zlatica, htio bi te samo pitati je li tvoja mama imala metastaze na kostima samo ili je metastaziralo i negdje drugdje(na kraju)?

Imala je rak dojke koji je metastazirao samo na kosti. U času postavljanja dijagnoze već je imala metastaze na rebrima ali tijekom bolesti raširile su se po cijelom kosturu. Imala je i palijativno zračenje i recimo oko mjesec dana ju je manje boljelo a zatim je počelo boljeti još jače. Na kraju je to bio pravi pakao za nju i za nas. Buncala je, halucinirala i vikala od bolova a ja nisam mogla učiniti ništa nego samo moliti da njezinoj patnji što prije dođe kraj.

pipan
24.03.2011., 19:11
Imala je rak dojke koji je metastazirao samo na kosti. U času postavljanja dijagnoze već je imala metastaze na rebrima ali tijekom bolesti raširile su se po cijelom kosturu. Imala je i palijativno zračenje i recimo oko mjesec dana ju je manje boljelo a zatim je počelo boljeti još jače. Na kraju je to bio pravi pakao za nju i za nas. Buncala je, halucinirala i vikala od bolova a ja nisam mogla učiniti ništa nego samo moliti da njezinoj patnji što prije dođe kraj.

Znam da ti je teško prisjećati se i hvala na odgovoru. Mama je inače danas bila na palijativnom zračenju i trenutno je užasno boli i povraća sve što pojede. Dotor je obećao smisliti nešto za bol zajedno sa palijativnim timom. Inače još jedna kvrga na glavi se pojavila.

activia
28.03.2011., 13:11
Nisam pratila cijelu temu, ali mislim da je jako važno u toj fazi davati jake sedative. Liječnica opće prakse je bila prepisala neke morfijske flastere i moram priznati da je to bilo stvarno za bolove jako efikasno. Ima raznih jačina, ali raspitajte se kod obiteljskog liječnika. I jako je važno da se redovito stavljaju i skidaju prema uputi, bez prekida, da imaju kontinuirano djelovanje. Osoba bude omamljena i malo je sklona haluciniranju, ali ne ekstremno. Nema bolova. Obavezno to nabavite!

emum
29.03.2011., 22:17
molim pomoc info..ovako nigdje nisam nasla da je netko imao tumor na mozgu PNET vecinom su dr vrste pa me zanima da li netko zna vise o tom tipu i da li ga je netko pobjedio? znam da je svaka borba teska ali isplati se pa se pitam ima li nesto sto se moze uciniti sto je nekome pomoglo, bilo sta ??molim info spremni smo i na kraj svijeta otici u nadi da ce ista pomoci................:(unaprijed zhvalna ..

pidzamica
29.03.2011., 22:35
www.zanovidan.hr, postavi pitanje na forumu i sigurno ćeš dobiti povratnu informaciju. Sretno.

Ingrein
30.03.2011., 15:51
Predobro te razumijem jer sam vrlo slično prošla nedavno sa svojom majkom.
Imala je metastaze na kostima koje su užasno bolne i bacalo me u očaj što joj nisam mogla pomoći. Svi su me šetali amo-tamo i nitko nije učinio ništa konkretno da joj pomogne. Ogorčena sam i bijesna na takavo zdravstvo gdje su takvi bolesnici prepušteni sami sebi i svojim bližnjima. Nitko ne bi smio umrijeti u takvim bolovima jer današnja medicina ima za to lijeka ali nikog nije briga. Užas!


ovo i mene dovodi do ludila.
pazi što je meni doktorica opće prakse odgovorila na pitanje jel bi se moju mamu moglo primiti na bolničko liječenje.
'Hoćeš realno? Zar bi ti htjela da tvoja mama zauzima mjesto u bolnici nekome kome se može pomoći? evo npr. da se ti razboliš i da trebaš u bolnicu i da nemaš mjesta jer netko poput tvoje mame zadržava krevet?'
:eek:
to meni kaže doktorica koja je prisegnula svakome podjednako pružiti zdravstvenu skrb :rolleyes: :bang:
po čemu moja mama ima manje pravo na taj krevet i da joj se olakša ova patnja od nekog drugog? zar nije i ona plaćala ko i svi drugi to zdravstvo? da joj se pomogne kad će joj ta pomoć biti potrebna? zašto je u redu pomagati narkomanima, a nije terminalnim bolesnicima? ko uopće može donositi sud kome se isplati pružiti zdravstvenu skrb, a kome ne?
ma fuj :rigo:
kažem da mama ništa ne jede od bolova - niko ništa. u 21. stoljeću će moja mama umrijeti od pothranjenosti :(

mi za sada kombiniramo Durogesic flastere, Tramadol kapi, i jednom dnevno mami dolazi kućna njega dati joj injekciju Tramala. jedino taj Tramal još donekle smanjuje bol. ali kužim u zadnjih nekoliko dana da više ni to nije dovoljno, a ne postoji opcija da sestra dolazi dva puta dnevno.
što dalje? :ne zna:

papavera
30.03.2011., 16:15
ovo i mene dovodi do ludila......

Da, tako je to u našoj humanoj, katoličkoj zemlji. Višak si, zauzimaš krevet, ajde kući, pa pati zajedno sa svima do kraja. Kad ovo pročitam, tješi me što je moja majka umrla prije nego je došla u takvo stanje. A isto tako su je slali kući jer zauzima krevet. Grade se biskupski dvori i najluksuznije palače, a za ljude koji traže samo dostojanstvenu smrt bez boli, ne daje se ništa. Kakvo licemjerje.
Žao mi je što moraš prolaziti kroz sve to, najstrašnije je gledati tu patnju dok tako malo možeš učiniti da im išta olakšaš. Na žalost, ovo je zemlja samo za odabrane, mi ostali nek se snalazimo kako znamo.

zlatica34
31.03.2011., 08:19
po čemu moja mama ima manje pravo na taj krevet i da joj se olakša ova patnja od nekog drugog? zar nije i ona plaćala ko i svi drugi to zdravstvo? da joj se pomogne kad će joj ta pomoć biti potrebna? zašto je u redu pomagati narkomanima, a nije terminalnim bolesnicima? ko uopće može donositi sud kome se isplati pružiti zdravstvenu skrb, a kome ne?
ma fuj :rigo:
kažem da mama ništa ne jede od bolova - niko ništa. u 21. stoljeću će moja mama umrijeti od pothranjenosti :(

mi za sada kombiniramo Durogesic flastere, Tramadol kapi, i jednom dnevno mami dolazi kućna njega dati joj injekciju Tramala. jedino taj Tramal još donekle smanjuje bol. ali kužim u zadnjih nekoliko dana da više ni to nije dovoljno, a ne postoji opcija da sestra dolazi dva puta dnevno.
što dalje? :ne zna:
Upravo to su prava pitanja na koja bi morao netko u ovoj zemlji odgovoriti!
Naravno da se svi oni koji su zdravstvo, kao uostalom i cijelu zemlju, doveli u ovo stanje, prave blesavi i gluhi ali ne razumijem kako na to ne reagira nitko od silnih udruga pacijenata i povede jednu agresivniju akciju da se ova sramota ispravi. Očito je da su se dobro uklopile u sustav i da jedinu korist od njihovog rada imaju one same.
Puste priče o hospiciju, rezultirale su samo otvaranjem centra u bolnici Rebro u kojem će se educirati medicinari a od konkretne pomoći terminalnim pacijentima opet ništa. I to samo zato jer je to jedan od uvjeta ulaska u EU. Sramota je da imamo privatni hospicij sa cijenom od 330 kuna po danu dok država nije u stanju otvoriti jedan jedini hospicij u cijeloj zemlji.
Kako u ovoj zemlji svako radi što hoće, mojoj mami za davanje injekcija tramala nije dolazila sestra već sam morala zvati hitnu i svaditi se s njima da dođu i poduzmu nešto. Tako kada se pojačaju bolovi, oni su ti jedina opcija i moraju doći, bez obzira što te žele otpiliti s telefona.

Ingrein
31.03.2011., 08:53
baš sam sad čitala na Politici temu o Medikolu gdje ima ljudi koji se klanjaju našem zdravstvenom sustavu.
našem zdravstvenom sustavu koji funkcionira dok si zdrav i imaš snage za obilaziti liječnike.

tek ljudi sa teškim i malignim bolestima, i njihove obitelji, svjedoče kolko je naš zdravstveni sustav nehuman za teško oboljele ljude.
evo, moja mama skapava od umora od silnih, konstantnih bolova, ne jede skoro ništa, samo pije vodu. kost je i koža.
da nekom pokažeš sliku logoraša iz Auschwitza zgrozio bi se i sažalio, a ona koja isto tako izgleda, ne dobiva od liječnika nikakvu pažnju i zainteresiranost.

Ivanicapeca
31.03.2011., 12:38
Upravo to su prava pitanja na koja bi morao netko u ovoj zemlji odgovoriti!
Naravno da se svi oni koji su zdravstvo, kao uostalom i cijelu zemlju, doveli u ovo stanje, prave blesavi i gluhi ali ne razumijem kako na to ne reagira nitko od silnih udruga pacijenata i povede jednu agresivniju akciju da se ova sramota ispravi. Očito je da su se dobro uklopile u sustav i da jedinu korist od njihovog rada imaju one same.
Puste priče o hospiciju, rezultirale su samo otvaranjem centra u bolnici Rebro u kojem će se educirati medicinari a od konkretne pomoći terminalnim pacijentima opet ništa. I to samo zato jer je to jedan od uvjeta ulaska u EU. Sramota je da imamo privatni hospicij sa cijenom od 330 kuna po danu dok država nije u stanju otvoriti jedan jedini hospicij u cijeloj zemlji.
Kako u ovoj zemlji svako radi što hoće, mojoj mami za davanje injekcija tramala nije dolazila sestra već sam morala zvati hitnu i svaditi se s njima da dođu i poduzmu nešto. Tako kada se pojačaju bolovi, oni su ti jedina opcija i moraju doći, bez obzira što te žele otpiliti s telefona.

Odgovorit ću ti na boldano jer sam predstavnik jedne takve udruge:
Zato što ljudi poput tebe šute i ne žele stati iza takvih "agresivnih" istupa. Masu puta smo ispali skandalozna udruga "plačenik farma industrije" kada smo lobirali za pravo na najbolju moguću dostupnu terapiju za određene dijagnoze.Pacijenti tj. njihovi članovi obitelji su u pravilu šutili "da se ne zamere". Ljudi moraju shvatiti da udruge sačinjava civilno društvo, a civilno društvo su svi oni "mali" ljudi po kojima gazi sustav. Udruga je organizacija, kanal, koja kroz svoj ustroj može olakšati ostvariranje prava i promjene.
No mi smo takav mentalitet. Jednom kad stvar prođe, rijetko tko se želi pozabaviti i pomoći nekom drugom tko se našao u istoj koži jer misli da kad njemu nije tko imao pomoći, zašto bi i on nekom pomagao.
Osobno sebe i svojih troje aktivnih kolega (btw. ležim u bolnici već 2 mjeseca sa svojim prerano rođenim djetetom i dijelim na onkologiji brošure oboljelima, iako je moja priča odavno završila) intergalaktičkim budalama, što očito i jesmo u očima kao žabokrečina pasivne i inertne mase ljudi kojih se problem tiče.
Eto, imate na mom sigu link na udrugu, slobodno se javite i dajte svoje prijeloge što da se radi, učlanite se i organizirajte konkretne akcije. Kolege i ja vas kao ozebli sunce čekamo.
Što se Hospicija tiče, nisi dobro informirana. Da bi se jedna takva ustanova otovorila potrebno je educirati ljude koji će raditi u jednoj takvoj palijativnoj ustanovi. Palijativna medicina je grana medicine, poput kurativne i preventivne i nije dovoljno imati samo papir s medicine, već je potrebna specijalizacija. To je preduvijet da bi mogli imati takvu jednu ustavnovu. Kupiti zemlju i izgraditi kuću je najmanji problem. Za to se može dobiti novac i iz pristupnih fondova, ali znanje se stiće.

zlatica34
31.03.2011., 15:06
Odgovorit ću ti na boldano jer sam predstavnik jedne takve udruge:
Zato što ljudi poput tebe šute i ne žele stati iza takvih "agresivnih" istupa. Masu puta smo ispali skandalozna udruga "plačenik farma industrije" kada smo lobirali za pravo na najbolju moguću dostupnu terapiju za određene dijagnoze.Pacijenti tj. njihovi članovi obitelji su u pravilu šutili "da se ne zamere". Ljudi moraju shvatiti da udruge sačinjava civilno društvo, a civilno društvo su svi oni "mali" ljudi po kojima gazi sustav. Udruga je organizacija, kanal, koja kroz svoj ustroj može olakšati ostvariranje prava i promjene.
No mi smo takav mentalitet. Jednom kad stvar prođe, rijetko tko se želi pozabaviti i pomoći nekom drugom tko se našao u istoj koži jer misli da kad njemu nije tko imao pomoći, zašto bi i on nekom pomagao.
Osobno sebe i svojih troje aktivnih kolega (btw. ležim u bolnici već 2 mjeseca sa svojim prerano rođenim djetetom i dijelim na onkologiji brošure oboljelima, iako je moja priča odavno završila) intergalaktičkim budalama, što očito i jesmo u očima kao žabokrečina pasivne i inertne mase ljudi kojih se problem tiče.
Eto, imate na mom sigu link na udrugu, slobodno se javite i dajte svoje prijeloge što da se radi, učlanite se i organizirajte konkretne akcije. Kolege i ja vas kao ozebli sunce čekamo.
Što se Hospicija tiče, nisi dobro informirana. Da bi se jedna takva ustanova otovorila potrebno je educirati ljude koji će raditi u jednoj takvoj palijativnoj ustanovi. Palijativna medicina je grana medicine, poput kurativne i preventivne i nije dovoljno imati samo papir s medicine, već je potrebna specijalizacija. To je preduvijet da bi mogli imati takvu jednu ustavnovu. Kupiti zemlju i izgraditi kuću je najmanji problem. Za to se može dobiti novac i iz pristupnih fondova, ali znanje se stiće.

Kao prvo, Ivanicapeca čestitam ti na djetetu i želim da što prije dođete doma!
Što se tiče tvojih navoda u ovom postu, ne bi polemizirala jer ne stoje.
Isto tako, jako su mi dobro poznate akcije kako tvoje tako i ostalih udruga. Iskoristit ću ovu priliku da pohvalim jednu od vaših prvih akcija - peticija za jednako pravo na liječenje oboljelih od rijetkih bolesti i mislim da je to bio pravi smjer ali nakon toga više niste direktno dirali u sustav. Postali ste kao i ostali organizatori raznih priredbi i modnih revija sa ciljem skupljanja novaca a ne mijenja postojećeg stanja.
Što se tiče hospicija predobro sam informirana tako da mi nitko ne može pričati priče o specijalizaciji kao preduvjetu za jednu takvu ustanovu. Kakvu specijalizaciju iz palijativne medicine ima osoblje u privatnom hospiciju u Villi Brezovica, u raznim sanatorijima te domovima za stare i nemoćne? Tko je njima izdao dozvolu za rad? Zašto se u jednoj zagrebačkoj klinici već nekoliko puta odustaje od toga da se jedan dio bolnice pretvori u hospicij? Zašto HZZO za njegu bolesnika kod kuće unajmljuje ljude iz privatnih sanatorija koji nisu u stanju odraditi ni pola posla za koji su itekako dobro plaćeni.
Svima nam je jasno o čemu se tu radi.

Ingrein
31.03.2011., 20:34
@Ivanicapeca
bebot :cerek: ajde daj Bože da što prije izađete skupa iz bolnice i da se lijepo družite u svom domu :)

Ivanicapeca
31.03.2011., 21:51
Kao prvo, Ivanicapeca čestitam ti na djetetu i želim da što prije dođete doma!Hvala
Što se tiče tvojih navoda u ovom postu, ne bi polemizirala jer ne stoje. Na žalost svih nas, stoje. Muka mi je što to moram priznati i to na kvadrat. Takvo je moje iskustvo od kad sam započela ovaj topic i skupa sa fajtericom odlučila zagristi drek.
Isto tako, jako su mi dobro poznate akcije kako tvoje tako i ostalih udruga. Iskoristit ću ovu priliku da pohvalim jednu od vaših prvih akcija - peticija za jednako pravo na liječenje oboljelih od rijetkih bolesti i mislim da je to bio pravi smjer ali nakon toga više niste direktno dirali u sustav. Postali ste kao i ostali organizatori raznih priredbi i modnih revija sa ciljem skupljanja novaca a ne mijenja postojećeg stanja.
Akcija je urodila plodom i nakon 40 godina stavila na listu novi lijek za karcinom bubrega, sutent, pa zahvaljujući tome 200 novooboljelih godišnje ima nadu za produljenje života.Osim sutenta, stavljena je i tarceva za pluća. Akcija je uspjela zato što su se ljudi spontano sami uključivali i zato što je osim nas u akciji sudjelovao KUZ zajedno sa 50 drugih udruga ne samo onkoloških, jer postoje bolesti koje isto biju bitku sa sustavom. Modne revije koje spominješ su markentinška navlakuša kako bi dobili prostor u medijima i promovirali Mrak kampanju koja ima za cilj pozvati ljude da se odazivaju na akcije probila i prevencije onih vrsta malignih oboljenja od kojih i dan danas naši ljudi najviše umiru, najviše se novaca troši na liječenje, a daju se prevenirati ili, ako se na vrijeme otkriju, u preko 90% slučajeva liječiti. Ako misliš da je kampanja sama po sebi besplatna, grdno se varaš. Štampanje brošura, distribucija, edukacija srednjoškolaca, putni troškovi, snimanje reklamnih spotova, plaćanje njihovih emitiranja, iako je za opće dobro, košta draga moja. I to što se u medijima ne ide uvijek "džonom" ne znači da se ne rade raznorazni presedani i promjene.Tako naprimjer samo zato što u udruzi imamo zadrte entuzijaste informatičare, radimo registar za rijetke tumore koji je preduvijet da bi se kod nas mogli napokon početi provoditi studije i za takve bolesti. To bi ljudima čiji lijekovi u pravilu nisu registrirani u RH a doze koštaju i po par desetaka tisuća eura dobili isto priliku za produljenje svog života. Pa sad ako ti misliš da to ništa ne vrijedi...eto ljudi su se uključili i napravili ono što najbolje znaju
Što se tiče hospicija predobro sam informirana tako da mi nitko ne može pričati priče o specijalizaciji kao preduvjetu za jednu takvu ustanovu. Kakvu specijalizaciju iz palijativne medicine ima osoblje u privatnom hospiciju u Villi Brezovica, u raznim sanatorijima te domovima za stare i nemoćne? Tko je njima izdao dozvolu za rad? Zašto se u jednoj zagrebačkoj klinici već nekoliko puta odustaje od toga da se jedan dio bolnice pretvori u hospicij? Zašto HZZO za njegu bolesnika kod kuće unajmljuje ljude iz privatnih sanatorija koji nisu u stanju odraditi ni pola posla za koji su itekako dobro plaćeni.
Svima nam je jasno o čemu se tu radi.
Ako si dobro informirana, onda nisi dobro shvatila. U RH ne postoji zakonom definirano kako bi ustanova palijativne skrbi trebala biti ustrojena. Hospicij kao takav ne postoji u RH. To što se netko kiti takvim atributima je rupa u zakonu. Nešto što pruža jedna profesionalna ustanova za palijativnu njegu i ovi privatni domovi su kao nebo i zemlja različiti. Hospicij bi trebao biti, i biti će kad se napokon ustroji, dostupan svim osiguranicima. Hospicij nigdje u svijetu nije ustanova koja uzima na njegu oboljelog dulje od tjedan dana. Tamo odlaze terminalno bolesni, dakle ljudi kojima preostaje nekoliko dana života. Tamo im se olakšava bol, pruža psihosocijalna i duhovna pomoć i njima i njihovim članovima obitelji, čak i nakon smrti pomaže se u tugovanju članovima obitelji. Imaš jako lijepo ustrojen hospicij u Tuzli. Malo proguglaj i vidi kako rade.
Da je sustav trul, je, ali ne može ga promijeniti pisanje po forumima tipa "treba se", već javni istupi u javnosti, ne jednog, nego mase.
Pozivam te da dođeš u udrugu i upoznaš se sa našim radom i da se uključiš svojim idejama u organizacije akcija.

Ivanicapeca
31.03.2011., 22:07
@Ivanicapeca
bebot :cerek: ajde daj Bože da što prije izađete skupa iz bolnice i da se lijepo družite u svom domu :)

Hvala draga i ja se nadam iako me život opet stavio na tešku kušnju. Moje dijete je rođeno u 28. tj. hitnim carskim rezom zbog moje preenklapsije. Počeli su mi otkazivati organi i nije bilo druge. Imao je samo 950g i do sad prošao 2 teška infekta i kvarenje u mozgu 2/3 stupnja i konvulzije. Ipak se neda i danas nakon 50 dana ima 1700g i navodno je trenutno dobro, te je najgore iza njega. Nadamo se otpustu do Uskrsa, no ispred nas je težak i trnovit put rehabilitacije. Za sada se nezna kakva je oštećenja pretrpio. Ne moram ti uopće pisati kroz što prolazim, samo kad se sjetim maminih neuroloških ispada.Uvijek sam pisala da nakon svega što sam s mamom prošla ne postoji ništa više kroz što ne bi mogla proći osim da mi se nešto, nedaj Bože, dogodi djetetu. I eto, Bog me odlučio i tome podučiti.

fajterica
31.03.2011., 22:49
Što se tiče tvojih navoda u ovom postu, ne bi polemizirala jer ne stoje. Isto tako, jako su mi dobro poznate akcije kako tvoje tako i ostalih udruga. Iskoristit ću ovu priliku da pohvalim jednu od vaših prvih akcija - peticija za jednako pravo na liječenje oboljelih od rijetkih bolesti i mislim da je to bio pravi smjer ali nakon toga više niste direktno dirali u sustav. Postali ste kao i ostali organizatori raznih priredbi i modnih revija sa ciljem skupljanja novaca a ne mijenja postojećeg stanja.

i ja se moram uključiti... srce me boli kad ovo čitam, jer radimo, uglavnom samo nas 3, a svatko od nas ima samo 2 ruke i 2 noge. Imamo nešto volontera i aktivista koji se povremeno uključe. A udruga radi svaki dan...

ovdje na youtube kanalu imaš dio naših medijskih istupa (http://www.youtube.com/zanovidan2008#p/u), a ovdje možeš pročitati dijelić naših aktivnosti i izdvojene projekte (http://www.zanovidan.hr/na-e-aktivnosti/)

Sa Ministrom sam se zakačila u emisiji Otvoreno prošle godine jer je u riječkoj bolnici došlo do prekida svih terapija za onkološke pacijente, a profesorica Petković je također javno istupila. Emisija je donjela dobrobit za riječku bolnicu, a nama je donijela 3 mjeseca pakla sa Ministarstvom.

link 1 (http://www.zanovidan.hr/protiv-lista-ekanja-za-onkologiju/)

link 2 (http://www.zanovidan.hr/otvoreno-pismo-potpredsjedniku-vlade-i-ministru-agonija-onkolo-kih-bolesnika-i-lije-nika-na-kbc-u-rijeka/)

link na emisiju Otvoreno (http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews[tt_news]=63230&tx_ttnews[backPid]=23&cHash=f1ad1cca92)

Baš me je zabolilo to što si napisala i smatram da ne vidiš koliko udruga radi (i ne samo naša) i zato ti ovo pišem. Možda mi gubimo ideje, nemam pojma... slobodno se priključi i predloži npr. kako aktivirati masu pacijenata na bunt.

Peticija je bila vrlo uspješna, ali ni ona nije na javnim mjestima okupila više od 50 pacijenata. Pacijenti su peticije slali poštom, a na štandove su dolazili manje... I kako onda organizirati bunt pacijenata?

DVB
01.04.2011., 05:46
Ja sam Palijativnu skrb shvatio kao poboljšanje kvalitete života teško bolesnih ljudi, iskrenom pristupu problemima kojima medicina više ne-može pomoći da se vrate u normalan svijet. U svijetu palijativom se može baviti tko god želi potrebna je samo volja.
Doktor dozira lijekove protiv boli, medicinsko osoblje provodi terapiju a VOLONTERI provode najviše vremena sa BOLESNIKOM. Svi zajedno uz pomoć socijalnog radnika, svećenika i familije nastoje što kvalitetnije proživjeti trenutke koji su ostali.

Ovo vam je citat sa stranice www.palliative.info

What is Palliative Care? (a personal definition)
Palliative Care is an approach to care which focuses on comfort and quality of life for those affected by life-limiting/life-threatening illness. Its goal is much more than comfort in dying; palliative care is about living, through meticulous attention to control of pain and other symptoms, supporting emotional, spiritual, and cultural needs, and maximizing functional status.
The spectrum of investigations and interventions consistent with a palliative approach is guided by goals of patient and family and by accepted standards of health care, rather than being boundaried by preconceptions of what is or is not "palliative".

pipan
01.04.2011., 08:15
ovo i mene dovodi do ludila.
pazi što je meni doktorica opće prakse odgovorila na pitanje jel bi se moju mamu moglo primiti na bolničko liječenje.
'Hoćeš realno? Zar bi ti htjela da tvoja mama zauzima mjesto u bolnici nekome kome se može pomoći? evo npr. da se ti razboliš i da trebaš u bolnicu i da nemaš mjesta jer netko poput tvoje mame zadržava krevet?'
:eek:
to meni kaže doktorica koja je prisegnula svakome podjednako pružiti zdravstvenu skrb :rolleyes: :bang:
po čemu moja mama ima manje pravo na taj krevet i da joj se olakša ova patnja od nekog drugog? zar nije i ona plaćala ko i svi drugi to zdravstvo? da joj se pomogne kad će joj ta pomoć biti potrebna? zašto je u redu pomagati narkomanima, a nije terminalnim bolesnicima? ko uopće može donositi sud kome se isplati pružiti zdravstvenu skrb, a kome ne?
ma fuj :rigo:
kažem da mama ništa ne jede od bolova - niko ništa. u 21. stoljeću će moja mama umrijeti od pothranjenosti :(

mi za sada kombiniramo Durogesic flastere, Tramadol kapi, i jednom dnevno mami dolazi kućna njega dati joj injekciju Tramala. jedino taj Tramal još donekle smanjuje bol. ali kužim u zadnjih nekoliko dana da više ni to nije dovoljno, a ne postoji opcija da sestra dolazi dva puta dnevno.
što dalje? :ne zna:


Postoji način da dođe dva puta dnevno. Injekcija tramala dođe 100,00 kn kada sestra drugi put u danu dođe. Naravno to nema veze sa zdravstvenim osiguranjem. Odgovor je utemeljen na iskustvu, a ne na pričama. Stara priča ako nemaš love - krepaj. Moto hrvatskog a i svjetskog zdravstva.

Ingrein
01.04.2011., 08:22
pipane ajde mi molim te pojasni kako da nam sestra dođe dvaput dnevno? :)

inače, ja kupujem tramale u ljekarni. jedan paket u kojem je 5 ampula od 50 mg plus injekcije i šprice me dođe oko 25 kuna. dakle, trošak samog lijeka po danu je 5 kuna.

srebrna
02.04.2011., 02:42
Hvala draga i ja se nadam iako me život opet stavio na tešku kušnju. Moje dijete je rođeno u 28. tj. hitnim carskim rezom zbog moje preenklapsije. Počeli su mi otkazivati organi i nije bilo druge. Imao je samo 950g i do sad prošao 2 teška infekta i kvarenje u mozgu 2/3 stupnja i konvulzije. Ipak se neda i danas nakon 50 dana ima 1700g i navodno je trenutno dobro, te je najgore iza njega. Nadamo se otpustu do Uskrsa, no ispred nas je težak i trnovit put rehabilitacije. Za sada se nezna kakva je oštećenja pretrpio. Ne moram ti uopće pisati kroz što prolazim, samo kad se sjetim maminih neuroloških ispada.Uvijek sam pisala da nakon svega što sam s mamom prošla ne postoji ništa više kroz što ne bi mogla proći osim da mi se nešto, nedaj Bože, dogodi djetetu. I eto, Bog me odlučio i tome podučiti.
Molim se bogu da sve bude dobro sa tobom i detetom i saljem ti puno, puno toplih zelja za sto prije da sve lose bude iza vas.
Jutros sam se rasplakala citajuci tvoje zadnje postove i pitam se gde je tu bozja pravda? Zar ti nije bilo dovoljno patnje i stresova oko bolesne majke?
Zelim ti sve najbolje, a taj mali coveculjak je sigurno nasledio tvoju borbenost i hrabrost pa ce se on izboriti za svoje mesto pod suncem i biti jedan od onih koji ce promeniti svet na bolje.
Pozdrav i grlim vas

mom2be
02.04.2011., 09:28
jedno "pravno" pitanje ali mislim da je ovaj topic najbolje mjesto za postaviti ga :ne zna:

da li ste koristili slobodne dane za njegu tesko bolesnog clana obitelji i koje ste "dokaze" o bolesti/srodstvu morali donijeti poslodavcu?

pipan
02.04.2011., 14:39
pipane ajde mi molim te pojasni kako da nam sestra dođe dvaput dnevno? :)

inače, ja kupujem tramale u ljekarni. jedan paket u kojem je 5 ampula od 50 mg plus injekcije i šprice me dođe oko 25 kuna. dakle, trošak samog lijeka po danu je 5 kuna.

Preko doktorice opće prakse tramal dobivamo besplatno. Plaćamo patronažnoj sestri koja dolazi svaki dan oko podne sto kuna po injekciji kada dolazi navečer jer je mami injekcija potrebna navečer. Nažalost, tako je moguće, da platiš. Pazi da te ne globe, potičeš rad na crno. Šalim se. Inače, mi imamo velikih problema sa spavanjem po noći jer mamu i kada ne boli jako, ne može spavati od tjeskobe i straha. Išao je tata jučer po neke pilule za spavanje (ne znam točno kako se zovu al navodno su jake) kod doktorice opće prakse ali budila se svakih sat vremena.

5ivy
03.04.2011., 01:38
Hvala draga i ja se nadam iako me život opet stavio na tešku kušnju. Moje dijete je rođeno u 28. tj. hitnim carskim rezom zbog moje preenklapsije. Počeli su mi otkazivati organi i nije bilo druge. Imao je samo 950g i do sad prošao 2 teška infekta i kvarenje u mozgu 2/3 stupnja i konvulzije. Ipak se neda i danas nakon 50 dana ima 1700g i navodno je trenutno dobro, te je najgore iza njega. Nadamo se otpustu do Uskrsa, no ispred nas je težak i trnovit put rehabilitacije. Za sada se nezna kakva je oštećenja pretrpio. Ne moram ti uopće pisati kroz što prolazim, samo kad se sjetim maminih neuroloških ispada.Uvijek sam pisala da nakon svega što sam s mamom prošla ne postoji ništa više kroz što ne bi mogla proći osim da mi se nešto, nedaj Bože, dogodi djetetu. I eto, Bog me odlučio i tome podučiti.


čitam ovo i doslovce mi cure suze...pitala sam se gdje si, jer sam primjetila da nisi toliko aktivna u zadnje vrijeme.
žao mi je, zbilja mi je žao zbog ovoga. život je prokleto nefer očito. želim ti svu sreću, da se izvučete iz svega što prije...jer draga, ako itko od nas to može onda si to sigurno ti!!! nedaj se!!! šaljem vam veliki zagrljaj

zlatica34
03.04.2011., 07:21
jedno "pravno" pitanje ali mislim da je ovaj topic najbolje mjesto za postaviti ga :ne zna:

da li ste koristili slobodne dane za njegu tesko bolesnog clana obitelji i koje ste "dokaze" o bolesti/srodstvu morali donijeti poslodavcu?

Takve stvaru reguliraju se Kolektivnim ugovorom ali još nisam čula ni za jedan ugovor koji to propisuje. Uglavnom dobivaš slobodne dane za slučaj smrti u obitelji, za preseljenje, neki daju za obrazovanje i to je uglavnom sve. Osim toga, poslodavac treba biti i potpisnik nekog kolektivnog ugovora, što veliki dio poslodavaca kod nas nažalost nije.

mom2be
03.04.2011., 07:54
Takve stvaru reguliraju se Kolektivnim ugovorom ali još nisam čula ni za jedan ugovor koji to propisuje. Uglavnom dobivaš slobodne dane za slučaj smrti u obitelji, za preseljenje, neki daju za obrazovanje i to je uglavnom sve. Osim toga, poslodavac treba biti i potpisnik nekog kolektivnog ugovora, što veliki dio poslodavaca kod nas nažalost nije.

u nasem prvilniku o radu uz slobodne dane za rodjenje djeteta, vjencanje, smrt postoje i 3 dana za njegu tesko bolesnog clana obitelji (isto postoji i u zakonu o radu, ali broj dana ovisi o pravilniku/kolektivnom)
sto to nitko nije koristio? :confused:

zlatica34
03.04.2011., 08:38
Baš me je zabolilo to što si napisala i smatram da ne vidiš koliko udruga radi (i ne samo naša) i zato ti ovo pišem.

Očito je da sam dosta toga propustila i da ispravim grešku sada sam pogledala emisiju Otvoreno.
Znam da je HRT državna televizija ali je nekorektno u jednoj emisiji tog tipa suprostaviti kao predstavnika pacijenata samo tebe (uz povremenu podršku dr. Mršića) sa četvoricom beskrupuloznih, lažljivih i licemjernih birokrata i političara koji stalno pričaju o nečemu što nema veze sa temom, stvarajući tako dimnu zavjesu iza koje skrivaju svoju neodgovornost i nesposobnost. Istodobno, ministar ti bezobzirno upadajući u riječ, uporno ne dozvoljava da izneseš svoje argumente. Njegov nedostatak opće kulture više nikog ne čudi ali me čudi što voditeljica emisije, kojoj je ova tema vrlo bliska jer se i sama nedavno liječila od raka, bez imalo pardona jedino tebi oduzima pravo na završnu riječ. Ipak emisija,u kojoj su se najmanje spominjali pacijenti i njihova prava, ali zato veličale zasluge ministra i ravnatelja kojima se na kraju bi trebali i diviti jer su uspjeli riješiti problem koji su sami stvorili, postigla svoju svrhu i to je najvažnije.
Sve to što sam vidjela još više me učvrstilo u mome stavu koliko je sustav truo i koliko je nužno udruživanje snaga u borbi protiv tog zla jer je prisila i sila jedina metoda kojom se može nešto postići u ovoj našoj nazovi demokraciji. Kako izvesti to udruživanje, znajući kakav smo narod, stvarno ne znam. Izgleda da kod nas sve počinje i završava sa hrabrim pojedincima a mase mogu pokretnuti samo nogometne utakmice, rock i folk koncerti te sezonska sniženja.

zlatica34
03.04.2011., 08:51
Ivanicapeca, jako mi je žao što je tako! Tebi i mališi želim puno sreće i snage te držim fige za što brži oporavak.

Ingrein
03.04.2011., 20:43
jedno "pravno" pitanje ali mislim da je ovaj topic najbolje mjesto za postaviti ga :ne zna:

da li ste koristili slobodne dane za njegu tesko bolesnog clana obitelji i koje ste "dokaze" o bolesti/srodstvu morali donijeti poslodavcu?

u mojoj bivšoj firmi te opcije nije bilo.
raspitivala sam se kod doktorice opće prakse da li ja imam pravo na bolovanje za svoju mamu. odgovor je bio da nemam.
bolovanje se može dobiti za njegu djeteta, supružnika, ali roditelja ne.


Sve to što sam vidjela još više me učvrstilo u mome stavu koliko je sustav truo i koliko je nužno udruživanje snaga u borbi protiv tog zla jer je prisila i sila jedina metoda kojom se može nešto postići u ovoj našoj nazovi demokraciji. Kako izvesti to udruživanje, znajući kakav smo narod, stvarno ne znam. Izgleda da kod nas sve počinje i završava sa hrabrim pojedincima a mase mogu pokretnuti samo nogometne utakmice, rock i folk koncerti te sezonska sniženja.

:top:

fajterica
03.04.2011., 21:35
Sve to što sam vidjela još više me učvrstilo u mome stavu koliko je sustav truo i koliko je nužno udruživanje snaga u borbi protiv tog zla jer je prisila i sila jedina metoda kojom se može nešto postići u ovoj našoj nazovi demokraciji. Kako izvesti to udruživanje, znajući kakav smo narod, stvarno ne znam. Izgleda da kod nas sve počinje i završava sa hrabrim pojedincima a mase mogu pokretnuti samo nogometne utakmice, rock i folk koncerti te sezonska sniženja.

sležem se sa svime, jedino smatram da nisu udruge te koje ništa ne rade. Udruge i aktivisti se zaista trude. Znam jer vrlo usko surađujem sa mnogim udrugama. Problem je u građanima koji će radije piti kavu nego doći podržati akcije. A da ne govorim koliko malo pacijenata želi javno istupiti. Bez javnog istupa, problema za vlast nema...

Što se tiče voditeljice - nemoj se uopće čuditi. Bila je pacijent, ali sigurno nije čekala na pretrage kao naši najmiliji... Zato je i emisija bila takva... Nismo ju smjeli odbiti, jer bi emisija bila odrađena i tko zna šta bi onda bilo... Ovako su se barem jasnije pokazala lica svih sudionika.

malamoo
03.04.2011., 22:00
...eto i ja da se javim da mi je mama BOLOVALA 5 godina od opasnog tumora zvanog GIST, na zelucu koji je zahvatio i druge organe,,,da ne duljim, svi smo prolazili pravi pakao, i psihicki i mama fizicki uzasne bolove, pred kraj i jako velik trbuh,,ma uzas uzs,, ali ima Boga, i ima Dr. Kocman koji je nedavno operirao mamu uz minimalne sanse prezivljavanja i da ne spominjem 5 godina trazenja kirurga za to, al stvarno po cijelom svijetu smo trazili, a nitko se nije usudio, i onda "nas" covjek, doktor, dode, operira i jos sam u soku al pozitinom,,, eto sad sve ok.. sve je izvadio, mislim tumor, metastaze, malo je skratio debelo crijvo i zeludac,,al da se nasmijem bar ce bti "fit" manje ce jesti hehe.. sve u svemu, izljecena je, a kazu da nitko ne dozivi vise od 5 god zivota sa GIST-om.. eto, ima i doktora i Boga, alternativa je malo pomagala tako da me mozete pitati za bilo koji savjet ili bilo sta o zlocudnim bolestima

mom tati je postavljena ista dijagnoza, prije par nedelja... navodno je neoperabilan tumor, jer su na prvoj op.uradili samo biopsiju jer su mislili da je u pitanju tumor pankreasa. medjutim na ph nalazu je receno da pankreas nema TU celija i da je dijagnoza gist (low risc). trenutno je predlozena op.i terapija gLivec. dok se na hirurgiji najvjerovatnije nece odluciti z aponovnu operaciju. mozes li mi reci koji je doktor operisao tvoju mamu i gdje. moze i na private poruka...

Ivanicapeca
03.04.2011., 22:25
mom tati je postavljena ista dijagnoza, prije par nedelja... navodno je neoperabilan tumor, jer su na prvoj op.uradili samo biopsiju jer su mislili da je u pitanju tumor pankreasa. medjutim na ph nalazu je receno da pankreas nema TU celija i da je dijagnoza gist (low risc). trenutno je predlozena op.i terapija gLivec. dok se na hirurgiji najvjerovatnije nece odluciti z aponovnu operaciju. mozes li mi reci koji je doktor operisao tvoju mamu i gdje. moze i na private poruka...

Pa napisala ti je. Dr. Kocman (http://www.kb-merkur.hr/index.php?view=article&catid=34%3Aklinike-i-zavodi&id=57%3Aklinika-za-kirurgiju&option=com_content&Itemid=54). Na stranici imaš njegov e-mail i telefon.

nisa
05.04.2011., 13:53
moj tata je prije godinu dana izvadio želudac zbog karcinoma.
sada su nalazi super, ali već 10ak dana ne može jesti. danas mu je zbilja najgore - sjedi za stolom, pokušava nešto staviti u usta i plače. imao je proljev, povraćao je, ali sada je to stalo.
zna li netko neki pripravak za poboljšavanje apetita? kaže da mu se hrana gadi i jedva proguta 2 zalogaja.
doktorica mu je prepisala prosure, ali baš niti to ne ide kako treba

:tuzni:

Ingrein
06.04.2011., 10:38
moj tata je prije godinu dana izvadio želudac zbog karcinoma.
sada su nalazi super, ali već 10ak dana ne može jesti. danas mu je zbilja najgore - sjedi za stolom, pokušava nešto staviti u usta i plače. imao je proljev, povraćao je, ali sada je to stalo.
zna li netko neki pripravak za poboljšavanje apetita? kaže da mu se hrana gadi i jedva proguta 2 zalogaja.
doktorica mu je prepisala prosure, ali baš niti to ne ide kako treba

:tuzni:

pisala sam već, al da ponovim...

mojoj mami je odstranjen želudac prije godinu i pol isto zbog karcinoma želuca.

za jačanje apetita traži onkologa da prepiše Megostat i onda s tim ideš kod doktora opće prakse po recept.
ensure i prosure su nadopuna prehrane, ali mojoj mami su bili prejaki. ako ih tvoj tata teško probavlja, probaj ih malo razrijediti vodom ili čajem.

nisa
06.04.2011., 11:29
nije stvar da teško probavlja hranu, već u tome što uopće ne može jesti - sve mu se gadi.
i što god da stavi u usta sve ili povrati ili ima proljev.
svako malo traži jesti, i onda jednostavno ne može ništa pojesti.

Ingrein
06.04.2011., 11:54
nije stvar da teško probavlja hranu, već u tome što uopće ne može jesti - sve mu se gadi.
i što god da stavi u usta sve ili povrati ili ima proljev.
svako malo traži jesti, i onda jednostavno ne može ništa pojesti.

kažem, ako se radi o nedostatku apetita, probaj mu dati Megostat.

a vezano za povraćanje i proljev, konzultiraj se sa onkologom.
na kojim pretragama ti je tata bio zadnji put? kada je to bilo? jel je prije nekog vremena mogao normalno jesti bez tog povraćanja i proljeva?

nisa
06.04.2011., 12:39
prije nekih mjesec dana su obavljene sve detaljen pretrage - svi nalazi su više nego zadovoljavajući. ujutro je imao problema sa doručkom, trebalo mu je duže vremena da pojede, ali nikada nije povraćao i imao proljev.
prije nekih 15ak dana je pojeo kremšnite ( ne znam točno koliko ) i 3 dana poslije je dobio grčeve u slijed čega je popio bekunis tabletu ( nije mogao na wc ). nakon toga je krenuo proljev, a malo nakon toga i povraćanje.
onkologica kaže da ne vjeruje da se karcinom vratio, jer su mu svih ovih godinu dana, nakon operacije, nalazi bili više nego dobri.
prije 4 dana su stali proljev i povraćanje, ali se povraćanje danas opet vratilo - ujutro je jedva nešto malo pojeo, ali je sve povratio.

ovako, uopće ne izgleda loše ( osim mršavosti ), ali je užasno umoran i nema snage ( što je logično, obzirom na nikakav unos hrane )

Ingrein
06.04.2011., 12:50
gle, svi smo mi koncektrirani samo na misao o karcinomu i zaboravljamo da postoje benigne boljetice :) može se desiti neka upala, il viroza, koja ga zeza i otežava mu hranjenje.
važno je samo ne zanemarivati simptome.

nisa
06.04.2011., 12:56
da, vidjet ćemo sutra
grozno će zvučati, ali nadam se nekoj virozi, jer ako se vratio onaj gad....
uf.... :(

pidzamica
06.04.2011., 22:20
Imam loša iskustva u najužem krugu s karcinomom želuca. Ne treba paničariti ali svakako neka ode liječniku.

svijet27
09.04.2011., 21:33
Evo upravo sam saznala da mi djed ima rak prostate koji je metastazirao na kralježnicu s tim da sam od još jedne osobe iz familije saznala da ustvari ima rak kostiju. Djed ima 82 godine i morfij mu više ne ublažava bolove.
On je bio super zdrav i vitalan čovjek bez obzira na godine, ovo se dogodilo od jednom, završio u bolnici jer su ga bolile noge a on je mislio da je reuma. u biti on još ne zna što mu je, sad je u kolicima jer ne može hodati.

Zanima me ako netko zna nešto više o toj bolesti. Koliko je on to dugo mogao imati, što u biti znači metastazirao??? Umire li čovjek nakon takve dijagnoze ili može još dugo živjeti s tim?

pidzamica
10.04.2011., 20:38
Navela si dva različita raka...prostate i kostiju. Ovisi koji je.
A metastaze su stanice zloćudnih tumora koje su se krvotokom ili limfom proširuju na druge organe i ostale dijelove tijela, prvenstveno iz primarnog sijela raka. Malo proguglaj, imaš sve na netu.
Prognoze su individualne...kao i tijek liječenja i sam način.
Žao mi je djeda, zaista, ali zbilja je doživio lijepe godine što ne znači da je sad kraj. Za utjehu...kod starijih osoba karcinom sporije napreduje...

svijet27
11.04.2011., 20:43
Navela si dva različita raka...prostate i kostiju. Ovisi koji je.
A metastaze su stanice zloćudnih tumora koje su se krvotokom ili limfom proširuju na druge organe i ostale dijelove tijela, prvenstveno iz primarnog sijela raka. Malo proguglaj, imaš sve na netu.
Prognoze su individualne...kao i tijek liječenja i sam način.
Žao mi je djeda, zaista, ali zbilja je doživio lijepe godine što ne znači da je sad kraj. Za utjehu...kod starijih osoba karcinom sporije napreduje...

hvala na odgovoru,
informaciju o djedovoj bolesti sam primila od 2 osoba, jedna je rekla da ima rak prostate koji je metastazirao na kralježnicu a druga osoba mi je rekla da ima rak kostiju. Tako da ni sama ne znam tko govori istinu jer i od dide sakrivaju dijagnozu. znam da je u kolicima i da ne može hodati. jeste proživio je lijepe godine ali on je uvijek govorio da će doživjeti stotu. ima jako veliku volju za životom i baš uživa u životu. koliko znam neće ići na operaciju i ne znam kako se liječi osim da prima taj morfij.
Nije mi jasno zašto nam obitelj krije dijagnozu, jer ja sam je saznala od unuke djedovog brata...čak sam saznala da mi je i drugi djed umro od raka pluća, također su krili dijagnozu i od bake i njega.:ne zna:

pidzamica
11.04.2011., 21:39
Tu stvar trebaš riješiti u obitelji.
Možda željeli poštedjeti zbog tvojih godina. Međutim vrlo je značajna obiteljska anamneza pa je zbog dobro znati povijest bolesti obitelji. Zbog nas samih.

pipan
13.04.2011., 16:08
Eto moja mama je danas otišla. Iako nisam vjernik nadam se da joj je duša našla mir.

Ingrein
13.04.2011., 17:50
Eto moja mama je danas otišla. Iako nisam vjernik nadam se da joj je duša našla mir.

moja sućut :tuzni:

pipan
14.04.2011., 08:34
Imam dvije kutije (8 paketa) Molinea plus pelena za odrasle, veličina M. Rado bih ih poklonio nekome kome trebaju. Ukoliko je neko zainteresiran neka mi se javi na pvt.

Bakki
14.04.2011., 12:06
Evo i mene u nažalost među gorim temama na forumu.. Saznali smo prije tjedan dana da mi je mama obolila od raka dojke.. Toliko mi je teško to i napisat, a kamoli izgovorit.. Ovo ljeto napunjuje 47 godina..:(:( Htjela bi čut vaša iskustva s tom bolešću i ako tko zna nešto o bolnici u mjestu Aviano u Italiji,koja se bavi takvim bolestima,jer imam saznanja da su jako dobri tamo,ali i da je skupo.. Pa ja molim ako je tko upoznat,da se javi.. Hvala vam,pozdrav!:)

activia
14.04.2011., 13:11
Imas tu pod zdravljem cijelu temu o tome, ali evo ti link

http://www.forum.hr/showthread.php?t=188904

apić
14.04.2011., 13:42
Pozdrav,

možete li mi reći par info o Xeloda 500mg tabletama?

Bakki
14.04.2011., 14:14
Gledala sam-hvala.. Ali mislila sam prvenstveno za tu bolnicu ako tko zna što.. Svejedno hvala! :)

zlatica34
14.04.2011., 14:50
Eto moja mama je danas otišla. Iako nisam vjernik nadam se da joj je duša našla mir.

I moja sućut! Njezine muke su završile i neka ti to bude utjeha.

pidzamica
14.04.2011., 17:38
Bakki, poslala sam ti na pp....

nikica-ri
15.04.2011., 20:38
ei ljudi zanima me sta se moze uciniti tati mi je zacepljenja jedna vratna atrerija te sta se tu moze uciniti da se ona spasi ako tko zna???

SuperCow
17.04.2011., 13:17
ei ljudi zanima me sta se moze uciniti tati mi je zacepljenja jedna vratna atrerija te sta se tu moze uciniti da se ona spasi ako tko zna???

Vjerojatno će mu staviti stent na mjesto gdje je začepljena, no koliko znam da liječnici operiraju samo ako je utvrđeno začepljenje 70% i više :ne zna: Dakle ako je ispod toga i nema neke veće probleme vjerojatno neće morati na operaciju.

ruzica44
18.04.2011., 10:26
Eto moja mama je danas otišla. Iako nisam vjernik nadam se da joj je duša našla mir.


Primi moje iskreno saučešće.

ivana2009
18.04.2011., 16:08
Danas mi se mama vratila iz bolnice jer je baka opet završila u njoj. I ja i ona smo ostale pomalo zbunjene objašnjenjem nalaza :confused: pa imam par pitanja, pa ako bi netko znao objasniti bila bih vrlo zahvalna. :moli:


Ako su osobi dijagnosticirane metastaze na desnoj i lijevoj strani mozga uslijed čega dolazi do oticanja jedne strane mozga? Da li je moguće da se s jedne strane metastaze povuku/nestanu, a druga strana je zadebljana i nevide se metastaze?

Sada svi nalazi (uključujući magnetsku) ne pokazuju metastaze niti tumor, a doktori kaže da je ipak moguće da se radilo o nekim metastazama, makar se ne vide na nalazima.

zlatica34
22.04.2011., 08:12
Danas mi se mama vratila iz bolnice jer je baka opet završila u njoj. I ja i ona smo ostale pomalo zbunjene objašnjenjem nalaza :confused: pa imam par pitanja, pa ako bi netko znao objasniti bila bih vrlo zahvalna. :moli:


Ako su osobi dijagnosticirane metastaze na desnoj i lijevoj strani mozga uslijed čega dolazi do oticanja jedne strane mozga? Da li je moguće da se s jedne strane metastaze povuku/nestanu, a druga strana je zadebljana i nevide se metastaze?

Sada svi nalazi (uključujući magnetsku) ne pokazuju metastaze niti tumor, a doktori kaže da je ipak moguće da se radilo o nekim metastazama, makar se ne vide na nalazima.

Teško je dati bilo kakav odgovor na tvoje pitanje. Ono što znam je da postoje mikrometastaze koje se ne mogu otkriti današnjim dijagnostičkim metodama pa prema tome nitko ne može tvrditi da li ih imaš i li nemaš. Moj savjet je da ipak o tome popričaš sa doktorima.

Ivanicapeca
22.04.2011., 18:35
Danas mi se mama vratila iz bolnice jer je baka opet završila u njoj. I ja i ona smo ostale pomalo zbunjene objašnjenjem nalaza :confused: pa imam par pitanja, pa ako bi netko znao objasniti bila bih vrlo zahvalna. :moli:


Ako su osobi dijagnosticirane metastaze na desnoj i lijevoj strani mozga uslijed čega dolazi do oticanja jedne strane mozga? Da li je moguće da se s jedne strane metastaze povuku/nestanu, a druga strana je zadebljana i nevide se metastaze?

Sada svi nalazi (uključujući magnetsku) ne pokazuju metastaze niti tumor, a doktori kaže da je ipak moguće da se radilo o nekim metastazama, makar se ne vide na nalazima.
Edemi nastaju kao posljedica rasta tumora i oni prouzrokuju neurološke ispade uslijed stvaranja tog intrakranijalnog tlaka koji pritišće mozak i određene centre. Ponekad je jako teško razlučiti na slici magenta otekline od tumorske mase i nekroza.
Nestajanje meta je moguće kad postoji odaziv na terapiju zračenja i kemo.t

5ivy
22.04.2011., 18:58
ivanice, kako ste ti i bebač?

Ivanicapeca
22.04.2011., 21:30
ivanice, kako ste ti i bebač?

dobro, napokon smo doma nakon 74 dne bolnice. sad mi je punolakše psihički. maleni napreduje, raste. već su nas zvali na rehabilitaciju.

traxdata
23.04.2011., 21:01
Ivancicapeca, baš mi je drago da ste doma. patim ovu temu, jer su u kratkom vremenu 3 mlade osobe koje sam poznavala umrle od karcinoma, ali nisam na njoj ništa pisala...pa kad si napisala to za svoju bebicu, smrznula sam se. morala sam sad eto napisati post...

ernestina
26.04.2011., 14:12
dobro, napokon smo doma nakon 74 dne bolnice. sad mi je punolakše psihički. maleni napreduje, raste. već su nas zvali na rehabilitaciju.

Neizmjerno mi je drago. Stalno mislim na Vas. Pusa i bebici i tebi!

5ivy
26.04.2011., 20:58
ajme, baš mi je drago zbog vas ivanice!!!! želim vam što brži oporavak.:*

Ingrein
28.04.2011., 10:40
http://danas.net.hr/hrvatska/page/2011/04/28/0166006.html

napokon da se o ovome progovorilo.
kad se samo sjetim kolko se moja mama načekala saniteta dok je išla na kemoterapije :(

Ciganče
28.04.2011., 17:55
Danas sam saznala da mi tata ima rak na plucima koji je metastazirao na mozak i rebro. Djelomicna saznanja o tome sam dobivala i ranije jer pretrage traju vec 2 tjedna al evo, danas sam sve to zajedno cula od ljecnice, obiteljske prijateljice. Po statistici, kaze, uz ovu dijagnozu ide godina dana. Inace imam 20 godina i nikad se nisam susrela s ovako teskom situacijom. Jedina u obitelji za sad ne placem i drzim se od pocetka zbog ukucana koji su se raspali al zapravo, ne znam za sebe. Oko sebe hvala Bogu nemam ljude koji su se nasli u slicnoj situaciji, al bi voljela porazgovarat s nekim ko je to svjesno prosao i koji ce mi rec da sto god se desilo, vrijeme ljeci sve rane. Ako ima neko ko je u situaciji kao i ja, ili je bio u slicnoj a voljan je kao i ja razgovarat s nekim tko ga razumije nek mi se javi, bilo bi lijepo kad bi se mogli i uzivo nac. Znam da mogu o tom razgovarat i s prijateljima i s psihijatrom al znam da me niko nece razumjeti kao onaj koji je to prosao. Kako zivjet s cinjenicom da cete izgubit tatu, ili da ste ga vec izgubili? Ispricavam se na monologu al ovo mi je prvi post na forumu

sparina123
28.04.2011., 21:44
ispričavam se ako nije tema, imam pitanje
imam jako dragu osobu koja ima melanom, treba ići na op izvan HR jer kod nas to što treba ne rade, HZZO pokriva troškove, zanima me koliko dugo treba da oni odobre, traje li to ili odobre u kratkom vremenu, melanom je 3.stupnja
zna li netko?

Ivanicapeca
29.04.2011., 10:54
ispričavam se ako nije tema, imam pitanje
imam jako dragu osobu koja ima melanom, treba ići na op izvan HR jer kod nas to što treba ne rade, HZZO pokriva troškove, zanima me koliko dugo treba da oni odobre, traje li to ili odobre u kratkom vremenu, melanom je 3.stupnja
zna li netko?

pa ako pokriva trošak, onda su već odobrili

sparina123
29.04.2011., 20:49
hvala ivanica, znači u ponedjeljak odnese papire i odmah joj potvrde i recimo mogla bi već sljedeći tjedan na op :confused:, ili odnese papire pa čeka tjedan, dva.......kolko već

Ivanicapeca
30.04.2011., 19:48
hvala ivanica, znači u ponedjeljak odnese papire i odmah joj potvrde i recimo mogla bi već sljedeći tjedan na op :confused:, ili odnese papire pa čeka tjedan, dva.......kolko već

Čekaj, jeli dobila od HZZOa odgovor da će pokriti trošak?
Inače je procedura da se iz hrvatske bolnice dobi pisana preporuka da se ide vani na zahvat, jer kod nas nema uvjeta/znanja/što god da se liječenje provede tu. Onda se to šalje na HZZO koji to guglaju i razmišljaju bili nebili dali odobrenje za pokrivanje troškova liječenja vani.
Zavisno gdje se ide, tj, od klinike do klinike neki traže odmah neki polog, jamstvo da će se platiti troškovi liječenja, a neki ispostave račun na kraju. Sad taj dio priče je zaista individualan. Nemam direktno iskustvo. Mislim da bi ti fajterica možda mogla reći neš više o tom dijelu priče.

5ivy
30.04.2011., 21:20
Danas sam saznala da mi tata ima rak na plucima koji je metastazirao na mozak i rebro. Djelomicna saznanja o tome sam dobivala i ranije jer pretrage traju vec 2 tjedna al evo, danas sam sve to zajedno cula od ljecnice, obiteljske prijateljice. Po statistici, kaze, uz ovu dijagnozu ide godina dana. Inace imam 20 godina i nikad se nisam susrela s ovako teskom situacijom. Jedina u obitelji za sad ne placem i drzim se od pocetka zbog ukucana koji su se raspali al zapravo, ne znam za sebe. Oko sebe hvala Bogu nemam ljude koji su se nasli u slicnoj situaciji, al bi voljela porazgovarat s nekim ko je to svjesno prosao i koji ce mi rec da sto god se desilo, vrijeme ljeci sve rane. Ako ima neko ko je u situaciji kao i ja, ili je bio u slicnoj a voljan je kao i ja razgovarat s nekim tko ga razumije nek mi se javi, bilo bi lijepo kad bi se mogli i uzivo nac. Znam da mogu o tom razgovarat i s prijateljima i s psihijatrom al znam da me niko nece razumjeti kao onaj koji je to prosao. Kako zivjet s cinjenicom da cete izgubit tatu, ili da ste ga vec izgubili? Ispricavam se na monologu al ovo mi je prvi post na forumu


izgubila sam tatu zbog raka pluća tako da znam ponešto o tome kako ti je :tuzni: ....možeš mi slobodno poslati poruku ako želiš razgovarat....

drži se!!! :kiss:

sparina123
30.04.2011., 22:41
pa njoj je onkologica dala prijedlog za HZZO i rekla je da nebi trebalo biti problema oko odobrenja s obzirom da tu vrstu op kod nas ne rade i sad ona ide taj prijedlog/papire predati u ponedjeljak :ne zna:

skurinjac
01.05.2011., 12:50
Poštovani

moja kćerkica ide u jednu kliniku u Njemačku na pregled i terapiju, pa me zanima da li mogu tražiti povrat dijela sredstava od HZZO. Koje diijelove troškova HZZO može priznati.

S poštovanjem,

Skurinjac

Freyra
01.05.2011., 16:45
Eto moja mama je danas otišla. Iako nisam vjernik nadam se da joj je duša našla mir.

Dragi Pipane, kako si ostao živ?

Ivanicapeca
01.05.2011., 17:33
pa njoj je onkologica dala prijedlog za HZZO i rekla je da nebi trebalo biti problema oko odobrenja s obzirom da tu vrstu op kod nas ne rade i sad ona ide taj prijedlog/papire predati u ponedjeljak :ne zna:
Onda joj još nije odobreno. Komisija u HZZOu treba donjeti odluku o tome. Dobiti ćete vjerojatno neki papir po kojem će se onda pravdati troškovi liječenja vani. Neki ljudi čekaju odobrenje, a neki odmah idu na liječenje, zavisno što i kako traže klinike vani i koliko su spremni/sposobni riskirati odbijanje komisije HZZOa. Trajanje procesa može i ne mora potrajati. S obzirom na aljkavost i ne predvidivost same institucije, sve je moguće.

Poštovani

moja kćerkica ide u jednu kliniku u Njemačku na pregled i terapiju, pa me zanima da li mogu tražiti povrat dijela sredstava od HZZO. Koje diijelove troškova HZZO može priznati.

S poštovanjem,

Skurinjac
Za liječenje vani je moguće ostvariti povrat sredstava samo za one preglede i terapije koji nisu mogući provesti u Hrvatskoj, bilo radi nedostatka stručnog znanja, tehnike ili nečeg drugog.
Najčešće to ide na način da specijalist (državne ustanove, ne privatnik) u Hrvatskoj napiše kako nešto kod nas nije moguće provesti. Nosi se taj prijedlog liječniku obiteljske medicine i on piše doznake koje se onda na komisiji HZZOa odobravaju/odbijaju.
Nisam 100% sigurna ide li u tom smjeru, ali liječnik obiteljske medicine bi trebao znati.

skurinjac
01.05.2011., 17:52
Onda joj još nije odobreno. Komisija u HZZOu treba donjeti odluku o tome. Dobiti ćete vjerojatno neki papir po kojem će se onda pravdati troškovi liječenja vani. Neki ljudi čekaju odobrenje, a neki odmah idu na liječenje, zavisno što i kako traže klinike vani i koliko su spremni/sposobni riskirati odbijanje komisije HZZOa. Trajanje procesa može i ne mora potrajati. S obzirom na aljkavost i ne predvidivost same institucije, sve je moguće.


Za liječenje vani je moguće ostvariti povrat sredstava samo za one preglede i terapije koji nisu mogući provesti u Hrvatskoj, bilo radi nedostatka stručnog znanja, tehnike ili nečeg drugog.
Najčešće to ide na način da specijalist (državne ustanove, ne privatnik) u Hrvatskoj napiše kako nešto kod nas nije moguće provesti. Nosi se taj prijedlog liječniku obiteljske medicine i on piše doznake koje se onda na komisiji HZZOa odobravaju/odbijaju.
Nisam 100% sigurna ide li u tom smjeru, ali liječnik obiteljske medicine bi trebao znati.

Poštovana Ivanicapeca,

zahvaljujem na Vašem odgovoru.

S poštovanjem,

skurinjac

Sneky1
03.05.2011., 22:43
Nisam se jako dugo javljala na forumu. Odigravale su se razne teške situacije oko mog liječenja,od problema oko klinike koja će moći me operirati pa evo sve do ovog trenutka kada čekam ponovno odobrenje hzzo-a za liječenje u švicarskoj.Moje zdravstveno stanje se vidno pogoršalo,tumor je agresivan i ubrzano raste,sve teže podnosim čekanje.Ali još me nije napustila nada da ću uspješno dočekati odlazak na operaciju.

Svima šaljem pozdrave uz želju da pozitivno mislite.:mig:

Sneky1
04.05.2011., 14:10
ispričavam se ako nije tema, imam pitanje
imam jako dragu osobu koja ima melanom, treba ići na op izvan HR jer kod nas to što treba ne rade, HZZO pokriva troškove, zanima me koliko dugo treba da oni odobre, traje li to ili odobre u kratkom vremenu, melanom je 3.stupnja
zna li netko?

Liječim se već nekoliko godina u inozemstvu zbog nemogućnosti liječenja u našoj zemlji,troškove liječenja pokriva hzzo,pa vam iz osobnog iskustva mogu pojasniti proces ostvarivanja prava na liječenje u inozemstvu. Moram odmah u startu reći da to sve ide prilično sporo i aljkavo pa čak i kad je naglašena hitnoća,pa je potrebno se naoružati strpljenjem. Najprije doktor specijalista kod kojeg se pacijent liječi treba ispuniti tiskanicu Zahtjeva i prijedloga za upućivanje na liječenje u inozemstvu,ako postoji već klinika u kojoj bi se moglo izvršiti liječenje,navesti istu kao prijedlog,zatim se upućuje na Direkciju hzzo-a. . Tada tek upravni postupak započinje.Liječničko povjerenstvo sa hzzo-a zatraži stručno mišljenje i ocjenu u nekoliko hrvatski klinika od doktora konzultanata,koji razmatraju opravdanost upućivanja na liječenje u inozemstvo. Ako se utvrdi da postoji i najmanja mogućnost liječenja u RH,pozivaju pacijenta na ambulantni pregled i procjenu daljnjih mogučnosti liječenja,ako se sa svih klinika suglase da je opravdano i indicirano liječenje u inozemstvu, tada Direkcija hzzo-a uvažava mišljenje i odobri liječenje u inozemstvu. Dostavljaju jamčevno pismo i službeno zatraže termin u odredjenoj inozemnoj klinici obično uz polog. Sva procedura obično traje i do dva mjeseca,sve je individualno,ali uglavnom otprilike toliko.Ja sam više puta mijenjala kliniku i time i državu u kojoj se liječim i svaki put postupak je išao od čiste nule,pa tako i sad iako je rješenje bilo važeće.Želim vam brzo uspješno rješavanje papirologije i ako bilo što vam je nejasno rado ću pomoći.

Sneky1
04.05.2011., 14:15
Ivanicapeca,tvom malom bebaču želim dobar napredak i brz oporavak,da sve to teško bude brzo iza vas....šaljem vam :grli:

sparina123
04.05.2011., 17:40
hvala Sneky na odgovoru, ako će šta trebati javim se
ivanica i tebi hvala na odgovoru

Ivanicapeca
04.05.2011., 20:48
Nisam se jako dugo javljala na forumu. Odigravale su se razne teške situacije oko mog liječenja,od problema oko klinike koja će moći me operirati pa evo sve do ovog trenutka kada čekam ponovno odobrenje hzzo-a za liječenje u švicarskoj.Moje zdravstveno stanje se vidno pogoršalo,tumor je agresivan i ubrzano raste,sve teže podnosim čekanje.Ali još me nije napustila nada da ću uspješno dočekati odlazak na operaciju.

Svima šaljem pozdrave uz želju da pozitivno mislite.:mig:
Drži se!
Držim fige i vjerujem da kad se sve do sad izdržalo, izdržat ćeš još malo i napokon krenuti svom snagu prema cilju.
poz

tinkyy
05.05.2011., 10:44
pozdrav svima,već 15ak minuta smišljam kako da se predstavim i kojim riječima da počmem svoju priču..naime riječ je o mom tati:(,nadam se da ću na ovom forumu uz vas drage i predivne prijateljice koje ni ne poznam imati snage da sve ovo pokušam prebroditi što lakše,ako je moguće..prošle godine u 11mj.tata je završio u bolnici radi puknuća čira..dok je ležao i trebao uskoro kući pojavili su se neki čudni simptomi poput žutila,oticanja nogu,temperature,naglog mršavljenja i najzad bolova..nakon svih silnih pretraga dr.nam je saopćio da moj tata ima rak,hepatocelularni karcinom jetre-HCC,koji je metastazirao na rebro i da je zahvaćena skoro cijela jetra i da je stanje totalno loše:(:(:(
prvo je uslijedio šok,nevjerica,suze...bol...nisam mogla da vjerujem,pa otkud sad odjednom to..nikad nikakvih bolesti nije imao,ma ništa,niti se žalio na šta..e sad,ima nešto što moram reći,volio je popiti,mada se rijetko napijao ali je godinama redovno pio,nikad nije bio ni agresivan niti je ikad napravio problem..no nebitno sad to..dr.nam je odmah rekao da nema šanse za operaciju i pravac onkologu..počele su odmah kemoterapije koje on predobro podnosi,skoro pa nikakvih nuspojava,ništa..on psihički bolji od sviju nas..ili glumi,neznam ali o tome neće i ne želi uopće da priča..ide na kemo svaka 3tj.i to je to..e sad..njegovo stanje je isto..sve stoji,niti se povlači niti širi i kako ga dr.hvali da je super i da super podnosi on se ufurao da je ko nov i zdrav i počeo sa starim načinom života,tj.piti alkohol,uz svu našu priču i upozorenja on ima neki svoj film i svoj svijet i on po svom,postao je užasno težak čovijek,uvijek je bio veseljak i duša od čovjeka a sad katastrofa,sebičan,nekulturan,zajedljiv,sve nas vrijeđa,ponižava,propada iz dana u dan,mrša..ja muku mučim s njim,od svađa zbog kojih me duša boli,još sam friška trudnica sa malim djetetom,odem u sobu i plačem po sat vremena..kako da se nosim s tim,šta mu je,kao da sad isplivava taj njegov lažni macho,mislili smo da se dobro nosi sa svim ali nije,nije..sad to itekako pokazuje..ima stalne promjene raspoloženja koje jedva svi podnosimo,mama mi još više propada uz njega,psihički je zlostavlja,nemogu ni to podnijeti niti mu dozvoliti koliko god bio bolestan,mislim...puknut ću..kako ću dalje,imam ja i svoj stan ali mi teško ostaviti mamu samu u svemu tome..
ja sam sve pokušala.od razgovora sa stručnom osobom,uključila sam se u njegovo izlječenje max.nabavljam mu domaću surutku,pivski kvasac,maslinovo ulje,med,ma sve šta čujem,i onaj imunomax ahhc ali on to tako sve necjeni,olako shvaća...još je i dijabetičar,pije ljekove..mislim kako dalje da nastavim s njim,kako da se nosim sa svime,a da ne naškodim ni sebi,ni bebici a da zaštitim i pomognem mami...kako..
oprostite ako sam upilila sa predugim postom ali sam nekako nabacala sve svoje osjećaje i situaciju,,nadam se da me razumijete..

Ivanicapeca
05.05.2011., 11:34
...

Draga moja, više od toga što radiš se ne može. Čovjek je sam svoj gazda i donosi sam odluke za sebe, koliko god nama te odluke bile teške za prihvatiti. Ono što je činjenica jest da se sve to njemu događa, a vi ste time zahvaćeni. Sve što možeš jest dozirati količinu njegovih ispada, koliko god ga voljela i bilo ti teško, jer glavom kroz zid se ne može. Isto tako vrijedi i za tvoju mamu. Treba sjest s njim i dobro ga stiltat. Imam osjećaj da mu je tvoja mama veliki oslonac i da se zato lako odvažuje na sve. Kada bi mu se zaprijetila da će otići, čak i to napravila i došla npr. kod tebe, i ostaviti ga da se sam ubija, možda bi malo sjeo sam sa sobom i razmislio.
Drži se
p.s. i kad razmišljate s njim nemojte mu govoriti "moraš", nego sugerirajte na način "misliš li da bi možda bilo pametnije". Morate mu dati prostor da sam za sebe donosi odluke, jer tjeranje je kontraproduktivno i samo izaziva dodatni bijes i frustracije

tinkyy
05.05.2011., 14:26
draga Ivana,baš si pogodila,moja mama mu je veliki oslonac i jedna velika dobrica koja ga je nesebično voljela čitav svoj život..ja sam joj predlagala da ga malo kazni nebi li se malo opametio,nek ode i dođe kod mene ali jednostavno nemože..jer je on jako bolestan,i fizički a i kao što vidiš psihički i nema srca da mu okrene leđa koliko joj god loše bilo,pomirila se s tim da je to i njen križ-i nosi ga..samo što meni srce puca,žao mi ju strašno,mlada je još i jako je trebam i pukla bih kad bi joj nešto bilo a jako se sekira i trpi..e zato je nemogu ostaviti jer još i radi i kad dođe sa pola kad joj male ručice moje Vedrane skoče oko vrata to joj daje snagu i vjetar u leđa..to joj jedino stavi osmjeh na umorno lice..nemogu joj to oduzeti..opet ima mene u svim teškim danima,mm nasreću sve to jako dobro shvaća i podržava nas..pomaže koliko može..
ljudi moji koja je to bolest u glavi..evo danas je došao sa 8. ciklusa kemoterapije i uhvatim ga u podrumu kako pije kriomice...heeeeej,pa koliko lud moraš biti da tako nešto učiniš...prvo sebi pa onda svojoj obitelji a opet onda kad ga vidim onako mršavog,žutog kako jedva hoda uhvati me neopisiva tuga oko srca steže ko ludo,sjetim se njega od prije samo koju godinu kakav je bio,kako nas je uveseljavao,vječni optimista,nikad nije bio ljut ili tužan,uvijek osmjeh na licu i za svakog lijepa riječ,mene je doslovno obožavao,mama je bila njegova kraljica..zato ga je i razmazila tako...a joooooj Bože moj,samo kad se sjetim u šta se pretvorio..zašto???ima dana kad bude malo bolje i svi smo presretni,optimistični a ima dana kad vjerujte mi poželim da umre!!!!!O Bože moj kako se bojim tih misli i tih trenutaka...a opet činjenica je da ga VOLIM,jer to je moj TATA...ima i dana kad mislim da ću poluditi jer ovo neću moći izdržati..uskoro će na snimanje abdomene da se malo vidi stanje..bojim se tog nalaza..jako..i u jednu bi ruku da mu se pogoršalo da vidi da si škodi jako i da nemože tako živjeti a u drugu ruku molim dragog Boga da se povuklo i da je bolje...jesam li luda,ili...bojim se nekad i razmišljati,najsretnija sam kad spavam..vjerujte mi..

sparina123
05.05.2011., 18:57
tinky, dajte tati sve što poželi, nemojte mu branit, znam da je mami i tebi teško ali čuvajte i sebe, i moj tata je isto imao hepatocelularni karcinom...

tinkyy
05.05.2011., 19:41
ugađam mu i dajem koliko mogu ali sve to ima svoje granice ljudskosti koliko god on bio bolestan..svjesna sam svega..njegove bolesti i ozbiljnosti toga svega ali mi se užasno nositi sa njegovim ponašanjem i time šta radi...nemogu mu to tolerirati ma koliko god bio bolestan,mnoge bi mu hirove rado ispunila ali taj da pije i maltretira sve oko sebe,e to je već problem,iako mi se srce kida od boli i tuge i teško mi je,strašno teško...svi mi oko njega dajemo sve za njegovo zdravlje,učestvujemo svi u njegovom liječenju u suradnji sa njegovom doktoricom..pomažem mu i dajem sve od sebe,od kupovine lijekova,razno razne alternative,pa mu kupujemo sve što želi,svaki dan ručak po njegovoj želji i naravno većinom ona hrana koju nebi smjeo jesti ali eto on tako želi..ma sve..a gle kako on to cijeni i vraća..tako što svaki dan pije:(:(..vrijeđa i maltretira..pa stani malo..moj si tata,obožavam te i volim ali zar sad svi moramo oboliti zbog njega..hm..možda sam luda,pokušavam da shvatim.možda griješim,i opet popuštam,odnosno puštam mu kako on hoće samo da se ne svađamo,eto nek i to bude po njegovom,ali jeli to uredu?da se mi borimo ko lavovi,plaćamo(nije mi žao ni lipe,nemojte me pogrešno shvatiti),nalazimo lijekove a on sve to lijepo zalije:(možda stvarno JA nisam normalna,možda je meni potrebna pomoć:confused:..jooooooj...

sparina123
05.05.2011., 20:45
sigurno da nije u redu da vas maltretira i vrijeđa, a vas dvije mu pomažete i sve bi dale a on na taj način vraća, moj tata je znao isto popiti sa društvom, ali kad je obolio, isto naglo jer se ta vrsta karcinoma niti ne otkrije dok nije kasno,bio je miran, dobar, većinom je spavao imao je par mjeseci tempeaturu laganu, ako bi otišo van začas bi se vratio da mu nije dobro i odmah u krevet, ja sam isto kupovala razne tbl za podizanje imuniteta, vitamine, sokove razne po preporuci i on je to sve uzimao i nadao se da bu bolje, noge su mu isto oticale i bilo mu je najbolje ležati
nisu svi isti kao pacijenti, neki postanu zločesti makar možda to i ne žele ko zna kako na njega bolest utječe, još ako zna šta ima......
ne znam, probaj razgovarati s njegovom liječnicom možda bi ga u bolnicu uzeli neko vrijeme, tamo nebi mogao bar piti pa bi možda bilo lakše vama dvjema:ne zna:

Ivanicapeca
05.05.2011., 21:53
draga Ivana,baš si pogodila,moja mama mu je veliki oslonac i jedna velika dobrica koja ga je nesebično voljela čitav svoj život..ja sam joj predlagala da ga malo kazni nebi li se malo opametio,nek ode i dođe kod mene ali jednostavno nemože..jer je on jako bolestan,i fizički a i kao što vidiš psihički i nema srca da mu okrene leđa koliko joj god loše bilo,pomirila se s tim da je to i njen križ-i nosi ga..samo što meni srce puca,žao mi ju strašno,mlada je još i jako je trebam i pukla bih kad bi joj nešto bilo a jako se sekira i trpi..e zato je nemogu ostaviti jer još i radi i kad dođe sa pola kad joj male ručice moje Vedrane skoče oko vrata to joj daje snagu i vjetar u leđa..to joj jedino stavi osmjeh na umorno lice..nemogu joj to oduzeti..opet ima mene u svim teškim danima,mm nasreću sve to jako dobro shvaća i podržava nas..pomaže koliko može..
ljudi moji koja je to bolest u glavi..evo danas je došao sa 8. ciklusa kemoterapije i uhvatim ga u podrumu kako pije kriomice...heeeeej,pa koliko lud moraš biti da tako nešto učiniš...prvo sebi pa onda svojoj obitelji a opet onda kad ga vidim onako mršavog,žutog kako jedva hoda uhvati me neopisiva tuga oko srca steže ko ludo,sjetim se njega od prije samo koju godinu kakav je bio,kako nas je uveseljavao,vječni optimista,nikad nije bio ljut ili tužan,uvijek osmjeh na licu i za svakog lijepa riječ,mene je doslovno obožavao,mama je bila njegova kraljica..zato ga je i razmazila tako...a joooooj Bože moj,samo kad se sjetim u šta se pretvorio..zašto???ima dana kad bude malo bolje i svi smo presretni,optimistični a ima dana kad vjerujte mi poželim da umre!!!!!O Bože moj kako se bojim tih misli i tih trenutaka...a opet činjenica je da ga VOLIM,jer to je moj TATA...ima i dana kad mislim da ću poluditi jer ovo neću moći izdržati..uskoro će na snimanje abdomene da se malo vidi stanje..bojim se tog nalaza..jako..i u jednu bi ruku da mu se pogoršalo da vidi da si škodi jako i da nemože tako živjeti a u drugu ruku molim dragog Boga da se povuklo i da je bolje...jesam li luda,ili...bojim se nekad i razmišljati,najsretnija sam kad spavam..vjerujte mi..

Draga moja, to nije tvoj tata, to su ne jedna nego dvije bolesti koje iz njega govore.
Možeš jako jako malo učiniti osim biti u uz oboje njih, posebno mamu. Svi oni biraju svoj životni put i to je jednostavno tako. Vjerujem da mu ponekad poželiš smrt, i nije to ništa loše ili sebično. Tata je jednostavno zaglavio.
Moraš misliti na sebe i svoje dijete. Ja sam se u trudnoći puno sekirala, bezveze, i na kraju rodila nedonošće. Kažu da nisam kriva jer se događa, ali uvjerena sam da sam dobrim dijelom i ja tome popovala, zato budi pametnija od mene. Ne možeš preuzimati odgovornost za svoje roditelje, ali si to dužna učiniti za svoju djecu.

tinkyy
06.05.2011., 18:51
Draga moja, to nije tvoj tata, to su ne jedna nego dvije bolesti koje iz njega govore.
Možeš jako jako malo učiniti osim biti u uz oboje njih, posebno mamu. Svi oni biraju svoj životni put i to je jednostavno tako. Vjerujem da mu ponekad poželiš smrt, i nije to ništa loše ili sebično. Tata je jednostavno zaglavio.
Moraš misliti na sebe i svoje dijete. Ja sam se u trudnoći puno sekirala, bezveze, i na kraju rodila nedonošće. Kažu da nisam kriva jer se događa, ali uvjerena sam da sam dobrim dijelom i ja tome popovala, zato budi pametnija od mene. Ne možeš preuzimati odgovornost za svoje roditelje, ali si to dužna učiniti za svoju djecu.

u pravu si draga Ivana,moram misliti više na svog malog anđela,ono ništa nije krivo i zaslužuje da se rodi normalno i zdravo bez obzira na sve...čitala sam da je tvoja bejbi sad kod kuće,da je dobro uz svoju mamicu,neizmjerno mi je drago :):):)
danas sam primjetila prvi put da tati opasno opada kosa,čak se i mami žalio na to,reče mi ona...nekako me to pogodilo,žao mi..teško mi..ipak je 8 kemo.iza njega,,ovo sam i očekivala ali kad ga vidim onako nemoćnog i pomalo uplašenog sva protrnem..
kako su vaši najmiliji podnijeli opadanje ili ostanak bez kose?kako su se nosili s tim?jesu čime pokrivali glavu?jel im izrasla nova kosa?joj oprostite zbog mojih tisuću pitanja ali prvi put u životu se susrećem sa ovim i nemam koga pitati niti mogu baš o tome razgovarati sa bilo kim:(

5ivy
06.05.2011., 19:02
moj tata je sam obrijao glavu kad mu je počela padat kosa. bilo je to nekako tužno jer nas je još više svaki pogled na tu glavu podsjećao na bolest. no brzo je izrasla ponovno i čim je počela mrvicu rast se se stalno gledao u ogledalo i zezao da je jako zgodan i da se mora počet češljat na razdeljak.:) lakše je to puno kod muških jer uglavnom nose kratku kosu, pa ona brzo naraste. mislim da je veći problem ženama koje su navikle nosit stalno dugu kosu pa im je koma čak i kad naraste kratka.
tata mi je stalno govorio kak su mu takve cure baš slatke...nekak sam stalno imala osjećaj da želi da to zapamtim ak se ikad razbolim jer čitav život imam dugu kosu...bar sam ja sebi to tak interpretirala...

dancy111
09.05.2011., 16:55
kuma mi se vec dugo vremena bori s rakom crijeva i vec neko vrijeme su joj jako niski trombociti,pa me zanima ako itko zna sta bi joj moglo pomoci da joj se povecaju jer doktori stalno salju doma i cekaju da joj se povecaju sta niko od nas nije jasno kako to mogu bez ikakvih savjeta.

Ivanicapeca
09.05.2011., 20:35
kuma mi se vec dugo vremena bori s rakom crijeva i vec neko vrijeme su joj jako niski trombociti,pa me zanima ako itko zna sta bi joj moglo pomoci da joj se povecaju jer doktori stalno salju doma i cekaju da joj se povecaju sta niko od nas nije jasno kako to mogu bez ikakvih savjeta.

Liječenje trombocitopenije ovisi o uzroku problema te težini bolesti. Ukoliko je bolest uzrokovana nekom drugom bolešću (sepsa, nedostatak vitamina i sl.) ili pak uzimanjem lijekova, prvi je korak eliminirati uzrok. Svakako bolesnici s teškim oblikom trombocitopenije trebaju biti upućeni na pregled specijalisti hematologu. Ukoliko posumnjamo da je riječ o TTP-u liječenje treba započeti čim prije. Standardno se liječi postupcima plazmafereze koji iz cirkulacije odstranjuju protutijela protiv enzima ADAMTS13, a dodatkom nove plazme se enzim nadoknađuje. Svakako najčešći uzrok trombocitopenije je ITP, a liječenje ovisi o težini bolesti. Ukoliko je broj trombocita ispod 20 x 109/L započinje se liječenjem kortikosteroidima, ukoliko je pridruženo i krvarenje mogu se primjeniti i imunoglobulini. Cilj liječenja je postići broj trombocita iznad 20 x 109/L, kada je potrebno samo redovito praćenje bolesnika. U slučaju da bolesnik postane refraktoran na primjenu kortikosteroida (kortikosteroidi više nemaju učinka) moguća je primjena imunoglobulina za stabilizaciju broj trombocita a potom splenektomija koja može dovesti do remisije bolesti.
Izvor: Pliva zdravlje

KOliko ja znam, osim ako ne padne na rizične razine kod trombocitopenije prouzrokovane kemoterapijom, ne radi se ništa. Kad jako padne, daje se transfuzija krvi.

girling
12.05.2011., 22:15
jeli moguća transplatacija likvora?

Ivanicapeca
13.05.2011., 09:19
jeli moguća transplatacija likvora?

:confused:
Ne. Likvor je tekućina u kojoj se nalazi mozak i leđna moždina i cirkulira iz lubanje kroz kralježnicu.
U čemu je problem?

ruzica44
13.05.2011., 20:53
u pravu si draga Ivana,moram misliti više na svog malog anđela,ono ništa nije krivo i zaslužuje da se rodi normalno i zdravo bez obzira na sve...čitala sam da je tvoja bejbi sad kod kuće,da je dobro uz svoju mamicu,neizmjerno mi je drago :):):)
danas sam primjetila prvi put da tati opasno opada kosa,čak se i mami žalio na to,reče mi ona...nekako me to pogodilo,žao mi..teško mi..ipak je 8 kemo.iza njega,,ovo sam i očekivala ali kad ga vidim onako nemoćnog i pomalo uplašenog sva protrnem..
kako su vaši najmiliji podnijeli opadanje ili ostanak bez kose?kako su se nosili s tim?jesu čime pokrivali glavu?jel im izrasla nova kosa?joj oprostite zbog mojih tisuću pitanja ali prvi put u životu se susrećem sa ovim i nemam koga pitati niti mogu baš o tome razgovarati sa bilo kim:(

Draga moja, znam kako je to..Ja sam žrtvovala sebe, a to je moj izbor, zar ne!, ali i svoju djecu, na što nisam imala pravo..I nikada si neću oprostiti. Mome mužu je prije sedam godina dijagnosticiran rak pluća, živ je i danas..Ono, što je on od nas radio, pregrozno je i preteško, nitko ne bi razumio, jer nikome to ne bih mogla ni prepričati..Istinu znamo samo moje dvoje djece i ja..Željela sam mu sve najbolje, borila se za njega svakim svojim dahim, svakim atomom snage, a on..Što je nama npravio, ne može se opravdati ničim, nema te bolesti pod čijim okriljem se to može opravdati..Nažalost..Kčer mi je obolila od anskiozne depresije, uspjela sam je izvuči, nadam se,premda još uvijek koristi Normabel od 2 mg..a ima sada samo 19 godina, sin..i njega sam izvukla, koliko sam mogla..našao je svoj život, ali pati od nedostatka epatije..a gdje sam ja u toj priči..saval i normabel od 1o , za sada..Nismo mi krivi za bolest koja ga je snašla, znam da mu je to teško palo..ali nas troje smo žrtve. Da sam drugačije, ranije, odlučila (premda, možda ni sada ne bi trebalo biti kasno!) mogla sam sačuvati svoju djecu. Ovako..tužno je to, i neshvatljivo nikome tko to nije prošao, niti ikome to želim!

tinkyy
14.05.2011., 13:05
Draga Ružice,jako mi je žao što vam se svima to dogodilo,naravno najviše mi je žao vaše djece koja su premlada da sve to podnose,pogotovo na takav način..
stvarno te razumijem..
slažem se potpuno s tobom kad kažeš da nema te bolesti koja je opravdanje za takve stvari..neznam profil tvog muža ni kako i na koji način vas je ugrožavao,ali ja nema ni dana skoro da ne plačem i poželim da ga ubijem :(:(:(
i jučer sam plakala,tresla se u sobi,molila Boga za snagu za dalje,čak sam se od svih muka i živaca istresla na mom anđelu kojoj je sam 1god i 2mj.zamislite u šta sam se dovela..ne to moje dijete ni slučajno nije zaslužilo,i danas me steže i grize zbog toga,nikad više to neću učiniti,pa taman se na trepavice popela..
neki dan sam se toliko nasekirala da me jako bolilo,ležala sam dugo i otišla doktoru da me pregleda da vidim jeli moja bebica dobro,Bogu hvala sve je bilo ok.
ma više ga ne štedim ničim,nije me čak više ni briga,eto ga tamo,neka radi šta hoće samo neka se još okane nas,uf...da je još to ali to neće..
znam da je ljudima koji su teško bolesni teško i nije to nimalo lako,stvarno sve bi dala da bilo kome u takvoj situaciji mogu bilo kako pomoći,olakšati..pojede me to..ali zar oni mogu i smiju da se na drugima iživljavaju i maltretiraju zato što se nemogu ili neznaju nositi s tim,i to na ljudima koji žive za njih,dišu za njih..daju sve od sebe da im pomognu..neznam toliko sam se puta to upitala,čas sam ljuta,čas tužna,čas bi ih žalila,čas udavila golim rukama :(:(:(

ruzica44
15.05.2011., 21:16
Šok od saznanja bolesti, strah, stres..sve je za razumjeti, i bol, i tuga, i bijes i gorčina i srdžba,..ali sve ima ipak mora imati granicu ispod koje se ne smije ići. Ne može se pod okriljem bolesti činiti zlostavljanje obitelji, ne bi smjelo..ali ja sam pokušala, odvažila se i pokušala tražiti pomoć..i samo jedno znam..nikad više!
Ja sam se uvijek postavljala u situaciju: kako bi meni bilo da sam ja tako bolesna, kako bih ja željela da se prema meni ponaša..i shodno tome, tako sam se ja ponašala prema suprugu.
[I]sto tako, poznam mnogo bolesnih ljudi, i njihove porodice..nisu svi isti..Sve ovisi o naravi čovjeka.Znam da i ljekovi, narkotici uz to debelo doprinose..ali iz te kože nikud.
Ti čuvaj sebe, svoje živce, svoju bebu..Dijete ti je najvažnije!

Godiva
15.05.2011., 21:35
Ja sam se uvijek postavljala u situaciju: kako bi meni bilo da sam ja tako bolesna, kako bih ja željela da se prema meni ponaša..i shodno tome, tako sam se ja ponašala prema suprugu.


Zdrava nikad ne možeš imati niti približnog pojma kako bi ti bilo da si bolesna i što bi tada htjela. Zdrav bolesnome može i treba pokušati pomoći (naravno, onoliko koliko može), ali nikad ne treba pretpostaviti da ga može razumjeti.

Ingrein
16.05.2011., 10:32
koja dobra tema..
naime, kad je sve ovo krenulo s mamom ja sam naivno mislila da će fazu kemoterapije biti najteže preživjeti. kako sam se samo prevarila....

emocionalni tobogan koji mama prolazi, dobro podmazan morfijskim pripravcima - to je da čovjeka dovede do ludila. jučer sam se i ja siplakala ko životinja.
prijateljičina mama me je upozorila pred nekih mjesec i pol da će mama doći u tu fazu kad će iz nje početi progovarati 'demoni' bolesti. koji je to užas :cry:
mantram cijelo vrijeme: 'to je bolest to je bolest', al kad te neke riječi tako bole da ti se um zamagli od jada, očaja i bijesa.
koja je to umjetnost voditi brigu o teško bolesnom članu obitelji i paralelno pokušavati gurati život da normalno funkcionira.

Ivanicapeca
16.05.2011., 11:04
koja dobra tema..
naime, kad je sve ovo krenulo s mamom ja sam naivno mislila da će fazu kemoterapije biti najteže preživjeti. kako sam se samo prevarila....

emocionalni tobogan koji mama prolazi, dobro podmazan morfijskim pripravcima - to je da čovjeka dovede do ludila. jučer sam se i ja siplakala ko životinja.
prijateljičina mama me je upozorila pred nekih mjesec i pol da će mama doći u tu fazu kad će iz nje početi progovarati 'demoni' bolesti. koji je to užas :cry:
mantram cijelo vrijeme: 'to je bolest to je bolest', al kad te neke riječi tako bole da ti se um zamagli od jada, očaja i bijesa.
koja je to umjetnost voditi brigu o teško bolesnom članu obitelji i paralelno pokušavati gurati život da normalno funkcionira.

Ma to nije nikakva umjetnost. To je čista žrtva iz ljubavi. Ja nisam imala nikakav život cijelu njenu bolest. Bila sam on hold 3 godine. Jedino preusmjerenje fokusa bio je moj pas 15 min dnevno kad sam ga morala prošetati i moj dragi koji se bio doselio k meni da bi mi pomogao.
A o demonima bolesti bih mogla napisati knjigu, i o njenim, ali i svojim ispadima histerije i bijesa. Bila je ona bolesna ali i ja skupa s njom.
No hvala Bogu i na onim pozitivnim stvarima (spoznaje, sazrijevanje) jer bi sve ovo bila totalna koma.

Ingrein
16.05.2011., 11:57
Ja nisam imala nikakav život cijelu njenu bolest. Bila sam on hold 3 godine.
:(

No hvala Bogu i na onim pozitivnim stvarima (spoznaje, sazrijevanje) jer bi sve ovo bila totalna koma.

meni ne pada na pamet nijedna pozitivna stvar u ovome svemu :ne zna:
naišla sam na hrpu nelogičnosti i loših stvari u cijelom procesu.

1. ne možeš dobiti 'bolovanje' za bolesnog roditelja,
2. na sanitet koji čovjeka vozi sa kemoterapije ili zračenja čeka se minimalno 2 sata,
3. informacije o bolesti, liječenju, pravima pacijenta saznaješ od prijatelja/susjeda/interneta, te eventualno od liječnika i ostalog osoblja uz uvjet da znaš što treba pitati,
4. pažnja pacijentu se posvećuje proporcionalno dubini džepa i podmazivanju poklonima,
5. bez obzira što je moja mama godinama redovno uplaćivala doprinose za osnovno zdravstveno osiguranje, dopunsko osiguranje, ona nema adekvatnu medicinsku skrb u vidu palijativne skrbi. Mama je bila u bolnici 10 dana i iako na antibioticima, šibnuli su je doma. Jedina opcija je bolnica u Novom Marofu koju uopće neću komentirati.
6. domovi za starije i nemoćne osobe :rolleyes:.... mama je izdržala tjedan dana u jednom koji se diči visokom kvalitetom usluge. Toliko visokom da jedan dan nisu mami do 2 popodne dali vode za piti (samo da spomenem da je mama nepokretna). Zaboravili su joj davati terapiju, nitko nije vodio brigu da li je uopće pojela štogod taj dan, niti su je presvukli i oprali tih tjedan dana nijednom.

Ivanicapeca
16.05.2011., 14:51
:(



meni ne pada na pamet nijedna pozitivna stvar u ovome svemu :ne zna:
naišla sam na hrpu nelogičnosti i loših stvari u cijelom procesu.

1. ne možeš dobiti 'bolovanje' za bolesnog roditelja,
2. na sanitet koji čovjeka vozi sa kemoterapije ili zračenja čeka se minimalno 2 sata,
3. informacije o bolesti, liječenju, pravima pacijenta saznaješ od prijatelja/susjeda/interneta, te eventualno od liječnika i ostalog osoblja uz uvjet da znaš što treba pitati,
4. pažnja pacijentu se posvećuje proporcionalno dubini džepa i podmazivanju poklonima,
5. bez obzira što je moja mama godinama redovno uplaćivala doprinose za osnovno zdravstveno osiguranje, dopunsko osiguranje, ona nema adekvatnu medicinsku skrb u vidu palijativne skrbi. Mama je bila u bolnici 10 dana i iako na antibioticima, šibnuli su je doma. Jedina opcija je bolnica u Novom Marofu koju uopće neću komentirati.
6. domovi za starije i nemoćne osobe :rolleyes:.... mama je izdržala tjedan dana u jednom koji se diči visokom kvalitetom usluge. Toliko visokom da jedan dan nisu mami do 2 popodne dali vode za piti (samo da spomenem da je mama nepokretna). Zaboravili su joj davati terapiju, nitko nije vodio brigu da li je uopće pojela štogod taj dan, niti su je presvukli i oprali tih tjedan dana nijednom.
Na sve točke od 1.-6. učinila sam nešto da budem dio inicijative za promjene. Naučila sam grist šit, poniziti se za viši cilj, udariti šakom o stol i pokazati zube. Naučila sam radom s drugima dati viši smisao onom što je zadesilo mene i moju obitelj. Naučila sam primati stvari dan po dan kako dolaze i onda s njima dilati
Baš razmišljam, bez tog iskustva s mamom, ovo danas što me zadesilo s bebom bilo bi puno teže, možda čak i ne premostivo za onu mene prije iskustva s mamom.
Shavtila sam da ne želim više biti dio pasivne mase i pustiti da mi se stvari jednostavno događaju i one koje trebaju i ne mogu ništa i one na koje itekako mogu utjecati svojim angažmanom.

zlatica34
16.05.2011., 16:08
:(



meni ne pada na pamet nijedna pozitivna stvar u ovome svemu :ne zna:
naišla sam na hrpu nelogičnosti i loših stvari u cijelom procesu.

1. ne možeš dobiti 'bolovanje' za bolesnog roditelja,
2. na sanitet koji čovjeka vozi sa kemoterapije ili zračenja čeka se minimalno 2 sata,
3. informacije o bolesti, liječenju, pravima pacijenta saznaješ od prijatelja/susjeda/interneta, te eventualno od liječnika i ostalog osoblja uz uvjet da znaš što treba pitati,
4. pažnja pacijentu se posvećuje proporcionalno dubini džepa i podmazivanju poklonima,
5. bez obzira što je moja mama godinama redovno uplaćivala doprinose za osnovno zdravstveno osiguranje, dopunsko osiguranje, ona nema adekvatnu medicinsku skrb u vidu palijativne skrbi. Mama je bila u bolnici 10 dana i iako na antibioticima, šibnuli su je doma. Jedina opcija je bolnica u Novom Marofu koju uopće neću komentirati.
6. domovi za starije i nemoćne osobe :rolleyes:.... mama je izdržala tjedan dana u jednom koji se diči visokom kvalitetom usluge. Toliko visokom da jedan dan nisu mami do 2 popodne dali vode za piti (samo da spomenem da je mama nepokretna). Zaboravili su joj davati terapiju, nitko nije vodio brigu da li je uopće pojela štogod taj dan, niti su je presvukli i oprali tih tjedan dana nijednom.

Sramota je da je palijativna njega izbrisana iz našeg zdravstvenog sustava a bolesnici u terminalnoj fazi prepušteni na brigu svojim bližnjima. Problem bolova, davanje infuzije, zatim adekvatna oprema i njega (medicinski kreveti, kolica, antidekub.madraci) samo je nešto od onoga što se ne može rješavati kućnom njegom.
Patronažna služba je čista lakrdija. Meni je dolazila doma iznajmljena patronažna sestra koja inače radi za Sanatorij Ćorluka. Sve što je ona napravila je to da je mami lice i ruke prebrisala mokrom krpom a na moje inzistiranje na infuziji jer danima nije ni pila ni jela, samo je odmahivala rukom kao nepotrebno. A kada je zbog poremećaja elektrolita, moja jadna mati cijeli dan i noć bez prestanka štucala, patronažna joj je silom na špricu u usta uštrcala dva deci tekućine i to je bilo to. Ukratko nikakve pomoći od ovako ogranizirane zdravstvene njege u kući.
U Hrvatskoj ne postoji niti privatna ustanova koja bi se kvalitetno brinula o takvim bolesnicima. Iako se cijena smještaja u domove kreće od nekih pet, šest tisuća na više, do čak deset tisuća u prvom hrvatskom privatnom hospiciju u Brezovici, nažalost nitko ne kontrolira kvalitetu njihove usluge i stručnost osoblja te mogu raditi što žele. Zapravo, otimajući nama pravo na dostojanstvenu smrt ova država im je omogućila lagano bogaćenje i to je u cijeloj ovoj priči jedino što je pametno smišljeno.

black19
16.05.2011., 16:54
uhh...ja sam kroz sve to prošla...operacije,kemoterapije,opadanje kose...i to sa 17 god,ali bolest ne pita za godine... SAMO TREBA IMATI STRPLJENJA I RAZMIŠLJATI POZITIVNO!!! :top:

Ivan Sp
16.05.2011., 23:42
21.05.1995 dok sam imao 15 godina sam izgubio oca od karcinoma zeluca, prekjucer u 23.15 evo i mamu od agresivnog adenokarcinoma bronha.
Jako mi je tesko. Tuzan i ljut u isto vrijeme.
Od kad sam saznao za maminu bolest prije mjesec i pol svakodnevno sam bio uz nju i brinuo se da ima sve sto treba, od ljubavi, hrane, sokova. Procitao sam sve moguce forume, clanke, knjige do kojih sam mogao doc. Puno ste mi svi pomogli sa vlastitim pricama i hvala vam.
Moram reci da sam i jako razocaran sa postupcima doktora na Jordanovcu. Unatoc cinjenici da kad smo saznali dijagnozu koja je vec u pocetku bila katastrofa. Znaci adenokarcinom bronha koji se prosirio na pluca, srce i osrcje uz nuspojave nakupljanja vode u plucima srcu i trbusnoj supljini. Usprkos svemu mamu se slalo na kemoterapiju bez ikakvog objasnjenja. Naravno procitao sam puno o svemu i postavio jednostavna pitanja. Koje su prognoze i dali ima smisla sada muciti mamu sa kemoterapijom?
Odgovore koje sam dobio su bili na razini 10 godisnjeg djeteta. Neznamo, nemamo pojma kako ce reagirat itd. Jako sam se protivio tome ali mama je naravno vjerovala lijecnicima.
Podrzao sam je. Objasnio sam joj sve o cemu se radi i ona je tako odlucila.
Ja sam sa alternativne strane sve poduzeo do cega sam mogao doci, od shitake gljiva do posnog sira i lanenog ulja, breuss cajeva i sokova od povrca, beta glucana, q10, omege 3 itd. Mama je ojacala ali kad su je napunili sa otrovima nije imala sanse, evo nakon 3 tjedna nas je napustila.
Jako dobro razmislite o nacinu lijecenja tko god oboli od ove proklete bolesti.
Budite uz svoje najmilije, pruzite im bezuvjetnu sigurnost i ljubav kakav god odnos prije imali. To im je najbitnije.
P.S. svaka cast lijecnicima i sestrama na Sv. Duhu bili su iskreni i brizni.
Klonite se Jordanovca. To su potplaceni roboti bez srca. O iskustvima necu sad jer mi sad nije ni bitno vise.

tinkyy
17.05.2011., 09:54
Ivane,moja iskrena sućut:grli::grli:
jako je teško sve to što si prošao i razumijem te kad kažeš za ta iskustva sa tim "nazovi doktorima",užas,jadno i žalosno!
hvala ti što pored sve svoje boli i tuge opet pomažeš svima nama koji se još uvijek borimo,svojim savjetima i podrškom,stvarno svaka čast!
drži se..puno pozdrava..

Ingrein
17.05.2011., 10:18
@ Ivan :tuzni:
moja sućut

Ivanicapeca
17.05.2011., 13:50
Ivane, silno mi je žao da te zatekla takva sudbina :(
Bez obzira na sve, možeš biti miran jer si dopustio da mama odabere sama za sebe kao prvo, a ti si sa svoje strane učinio sve što jedan sin može.

Žao mi je da se nisi prije javio, jer bih ti savjetovala da se javiš u Udrugu Jedra i glavnoj sestri Sandri na Jordanovcu koja vodi udrugu i zlatna je. Sigurno bi ti puno bila pomogla.
Bolest tvoje mame je zaista bila teška i vrlo neizvjesna, i sve to što su ti liječnici rekli, na razini desetogodišnjaka, je zapravo i razina medicinskog znanja u borbi protiv te bolesti. Jednostavno je preteška i ne zna se ništa, osim da nekome pomogne to što imaju, a nekome ne.
Drži se i posveti se sada sebi.

Ivan Sp
17.05.2011., 14:18
Ivane,moja iskrena sućut:grli::grli:
jako je teško sve to što si prošao i razumijem te kad kažeš za ta iskustva sa tim "nazovi doktorima",užas,jadno i žalosno!
hvala ti što pored sve svoje boli i tuge opet pomažeš svima nama koji se još uvijek borimo,svojim savjetima i podrškom,stvarno svaka čast!
drži se..puno pozdrava..

Moram se jos osvrnut i na postupak doktora u hitnoj na Sv. Duhu. Cekanje satima u teskom stanju. Srce joj je radilo na 150 pritisnuto vodom koju su trebali hitno evakuirat. Dali joj infuziju i poslali doma u takvom stanju. Nisu niti ultrazvuk srca napravili.
Gledat osobu koja pati cijeli noc, nije mogla lezat nego samo sjedit naslonjena na stol. U drukcijem polozaju se gusila i tako tri dana, da bi joj rekli da to tako dodje i mora bit. Tek treci dan su je primili i napravili ultrazvuk srca, primjetili vodu, evakuirali ali je bilo prekasno, nako par sati je preminula.
A da ne pricam iscekivanju satima na hodniku da se neko udostoji doc na RTG do toga da nije bilo zenske sestre da joj vlastiti sin mora u hitnoj mijenjat pelenu jer su joj dali diuretike.
Na jordanovcu cekanje u zagusljivom hodniku 5 sati! Postupci jedne sestre koja joj nije htjela pomoc izac iz kade jer je morala predat smjenu! Ili otvorit flasu vode jer je mama bila preslaba!
Uzasnut sam postupcima nekih ljudi. Zena koja je posvetila svoj zivot da pomogne bolesnoj djeci i svima oko nje kog je god poznala nije zasluzila takvo odvratno odnosenje prema njoj.
Vjerujem da je to sve skupa ubrzalo njen odlazak. Koliko se napatila sa tim iscekivanjima, ruznim postupcima, kada su je trebali drzati ko kap kise na dlanu.
Razocaran sam i ljut, nadam se samo da sam joj ja nadoknadio bar malo topline koje nije dobivala tamo di je trebala.
Prevelika je to lutrija u bolnicama a sanse da dobijete dobrog lijecnika/sestru su ogromno male.
Mislim da sam trebo biti glasniji, prigovorit malo vise. Misli si covjek, necu bit bezobrazan prema ljudima koji ipak drze zivot moje mame u rukama.
Ali to nije nista promjenilo. Tko god prolazi kroz isto ne bojte se. Ako su spori pozurite ih, ako ih nema pitajte gdje su, ako vam muljaju recite im izricito da zelite istinu! Ako vam nece nesto uciniti izderite se, zaprijetite, borite se pa makar morali otic do ravnatelja bolnice, novina! Ima puno mediciniskih sestara koje cekaju na burzi zeljnih radit taj poso puno bolje i briznije.
Sve u svemu tuzna jedna prica i ko je god prolazi zelim mu sve najbolje i brz oporavak. Sretno svima.

Ingrein
17.05.2011., 21:18
joj Ivane pretužno :cry:
tako mi je žao :(
i tako mi je sve poznato. ta bezosjećajnost te ubije. ja ne znam di je nekim ljudima duša. zašto su uopće izabrali to zvanje ako nemaju nimalo suosjećanja za druge ljude :(


Mislim da sam trebo biti glasniji, prigovorit malo vise. Misli si covjek, necu bit bezobrazan prema ljudima koji ipak drze zivot moje mame u rukama.


ovo isto si i ja vrtim glavom s vremena na vrijeme..ali znam da sam šutjela iz straha da se ne bi osvećivali mami zbog mog ponašanja. kolko puta sam pregrizla jezik i zatomila bijes. bit će čudo ako ne pokupim čir na želucu

Ivan Sp
17.05.2011., 22:15
Ivane, silno mi je žao da te zatekla takva sudbina :(
Bez obzira na sve, možeš biti miran jer si dopustio da mama odabere sama za sebe kao prvo, a ti si sa svoje strane učinio sve što jedan sin može.

Žao mi je da se nisi prije javio, jer bih ti savjetovala da se javiš u Udrugu Jedra i glavnoj sestri Sandri na Jordanovcu koja vodi udrugu i zlatna je. Sigurno bi ti puno bila pomogla.
Bolest tvoje mame je zaista bila teška i vrlo neizvjesna, i sve to što su ti liječnici rekli, na razini desetogodišnjaka, je zapravo i razina medicinskog znanja u borbi protiv te bolesti. Jednostavno je preteška i ne zna se ništa, osim da nekome pomogne to što imaju, a nekome ne.
Drži se i posveti se sada sebi.

Hvala na podrsci, jako puno sam nailazio na tvoje postove dok sam citao o svemu. O tvojoj borbi sa mamom i sve skupa i puno su mi pomogli.
Javio bi ti se ja vec odavno i pitao sam mamu jer zeli bioenergeticare, reiki, zeli pricat sa nekim ljudima koji prozivljavaju iste stvari. Bila je jako odlucna i rekla je da ima mog brata, mene i krunicu i da joj je to sve na svijetu, da vjeruje nama da cemo se pobrinuti za sve.
Kad mi je tata umro bio sam dijete 15 godina, do kraja nisam znao da ima rak, mozda sam znao al sam negiro do zadnjeg njegovog daha da ce otici. Kad je otiso bilo mi je pretesko, jednostavno nisam imao vise volje za zivot, obuzeo me neki crni oblak koji je jako dugo bio nadamnom.
Danas sve prozivljavam nekako drukcije, naravno da sam tuzan i ljut, ali sam i zahvalan sto sam se mogao postaviti drugacije, biti uz mamu, pomoci joj, puno savjeta sam nasao od ovakvih ljudi kao ti i beskrajno sam vam zahvalan.
Zelim tebi i bebacu sve najbolje. Vjerujem da ce sve bit u redu.

Sun Advocate
18.05.2011., 22:45
My friend had malignant melanoma skin cancer and did not know about it. Fortunately, the doctors caught it in time and used mohs micrographic surgery to get rid of his tumor. I had never heard of Mohs Skin Cancer Surgery til then. It's quite a hi tech procedure with a hi survival rate.

Stay healthy and sun safe.

mom2be
20.05.2011., 07:58
molim preporuku za sanitetski prijevoz koji voze na podrucju cijele RH a da cijena nije bas 30 Kn po kilometru

hvala!

tindlbel
20.05.2011., 10:30
Ivan Sp -žao mi je zbog tvog gubitka :(

Molim jednu info ako netko zna,svekar mi je obolio od raka želuca,od operacije ništa za sada pokušat će s kemo ,ali prije 4 dana imao je blaži moždani udar malo mu je oduzelo lijevu nogu,sad nas zanima da li takva osoba može ići na kemo (ima 69 g.)
Hvala !

girling
20.05.2011., 12:00
molim preporuku za sanitetski prijevoz koji voze na podrucju cijele RH a da cijena nije bas 30 Kn po kilometru

hvala!

http://www.sanitet32.hr/

Ivanicapeca
20.05.2011., 14:33
Ivan Sp -žao mi je zbog tvog gubitka :(

Molim jednu info ako netko zna,svekar mi je obolio od raka želuca,od operacije ništa za sada pokušat će s kemo ,ali prije 4 dana imao je blaži moždani udar malo mu je oduzelo lijevu nogu,sad nas zanima da li takva osoba može ići na kemo (ima 69 g.)
Hvala !

gleda se opće stanje.bojim se da neće ići

C71
20.05.2011., 14:45
da li bi se trebala zabrinuti? :misli:

nalaz magnetne je u redu, bila i kod neurokirurga i kod neurologa, a danas kod onkologa koji je potvrdio da nema znakova recidiva tumora, ali...

spektroskopski nešto povišene vrijednosti kolina u odnosu na NAA. molim za kontrolu mr mozga sa spektroskopijom. u slučaju pozitivnih spektroskopskih nalaza preporučio bi kemoterapiju po shemi VCR/CCNU

:confused:

tindlbel
20.05.2011., 16:42
gleda se opće stanje.bojim se da neće ići

Hvala!
To sam si i mislila ,on doduše dosta dobro izgleda al neznam točne nalaze jer moja svekrva to taji al on kaže da su mu svi nalazi krvnih žila i ostalo dobro,a na CT-u se vidi gdje je udar bio i da nisu pronašli ugrušak!!Inače je teški srčani bolesnik i visokotlakaš pa neznam kako oni podnose kemo!

Ivanicapeca
20.05.2011., 18:11
da li bi se trebala zabrinuti? :misli:

nalaz magnetne je u redu, bila i kod neurokirurga i kod neurologa, a danas kod onkologa koji je potvrdio da nema znakova recidiva tumora, ali...

spektroskopski nešto povišene vrijednosti kolina u odnosu na NAA. molim za kontrolu mr mozga sa spektroskopijom. u slučaju pozitivnih spektroskopskih nalaza preporučio bi kemoterapiju po shemi VCR/CCNU

:confused:

nije mi jasno kakve veze ima kolin (http://www.mojdoktor.hr/default.aspx?page=107&article=2232) s mozgom :confused:

C71
20.05.2011., 20:24
nije mi jasno kakve veze ima kolin (http://www.mojdoktor.hr/default.aspx?page=107&article=2232) s mozgom :confused:

:ne zna:
nešto sam kopala po internetu. pamćenje mi se popravlja ali problem je kratkotrajno pamćenje, pa eto, možda sam krivo pokopčala, i više nemam pojma gdje sam što pročitala, ali ja sam na osnovu svega pročitanoga pomislila da povećani kolin utječe na pad imuniteta što bi onda moglo dovesti do recidiva. :ne zna:
meni je veća zagonetka na osnovu čega je donesen takav zaključak. :confused: slike nisu ni pogledane, a nitko od prethodnih specijalista nije ništa rekao ili napisao, jedino me neurolog za tri mjeseca šalje na eeg.
:confused:

Gerta
20.05.2011., 21:32
da li bi se trebala zabrinuti? :misli:

nalaz magnetne je u redu, bila i kod neurokirurga i kod neurologa, a danas kod onkologa koji je potvrdio da nema znakova recidiva tumora, ali...

spektroskopski nešto povišene vrijednosti kolina u odnosu na NAA. molim za kontrolu mr mozga sa spektroskopijom. u slučaju pozitivnih spektroskopskih nalaza preporučio bi kemoterapiju po shemi VCR/CCNU

:confused:

Problem kod MR pregleda pacijenata koji su operirali tumor na mozgu, osobito ako je naknadno to područje i zračeno, je razlikovanje postoperativnih promjena, te onih nastalih uslijed zračenja od eventualnog recidiva (nanovo nastalog tumora na istom mjestu) ili rezidue (ostatnog dijela tumora).
U nejasnim slučajevima se to pokušava riješiti MR spektroskopijom, gdje se isto radi MR pregled, ali se ne snima na standardan način nego se u odabranom području (npr. sumnjiva zona) mjere određeni metaboliti i to se uspoređuje sa zdravim tkivom.
MR spektroskopija se najviše do sada razvila upravo za procjenu promjena u mozgu, tako da postoji nekoliko metabolita koji se standardno mjere, a za koje se zna ukazuju li na normalno tkivo mozga ili tumorske stanice, a osim njihove koncentracije još su važniji njihovi omjeri.

Jedan od njih je NAA koji je marker zdravih neurona, a njegovo smanjenje može ukazivati na uništavanje neurona tumorskim procesom, ali je snižen i kao posljedica zračenja.
Kolin je marker staničnih membrana i njegova koncentracija se povisuje kada se stanice ubrzano umnožavaju - kao što je slučaj kod brzorastućih tumora, a njegovo povišenje često ukazuje na recidiv.
Od važnijih metabolita standardno se mjeri i kreatin koji je pokazatelj razine staničnog metabolizma.
Postoje još neki, ali manje su bitni kod tumora.
I onda se gledaju omjeri koncentracija pojedinih metabolita i na osnovu toga pokuša zaključiti nešto korisno.

Da stvari ne budu jednostavne, osim što je sama pretraga tehnički dosta zahtjevna za izvesti i na nju može utjecati dosta parametara, ne postoje neke apsolutne vrijednosti po kojima se može ravnati tako da često i nakon spektroskopije nalaz ne bude potpuno jasan.

U ovom navedenom primjeru mislim da nalaz nažalost upućuje na vjerojatan recidiv, no da još uvijek taj porast kolina i pad NAA nisu toliki da bi se to sa sigurnošću moglo tvrditi.
Zbog toga i traže da se nakon određenog vremena ponovi i MR mozga i spektroskopija pa bi se onda trebalo moći reći radi li se o recidivu (ako kolin nastavi rasti) pri čemu bi se uvela nanovo kemoterapija.

Gerta
20.05.2011., 21:39
nije mi jasno kakve veze ima kolin (http://www.mojdoktor.hr/default.aspx?page=107&article=2232) s mozgom :confused:

:ne zna:
nešto sam kopala po internetu. pamćenje mi se popravlja ali problem je kratkotrajno pamćenje, pa eto, možda sam krivo pokopčala, i više nemam pojma gdje sam što pročitala, ali ja sam na osnovu svega pročitanoga pomislila da povećani kolin utječe na pad imuniteta što bi onda moglo dovesti do recidiva. :ne zna:
meni je veća zagonetka na osnovu čega je donesen takav zaključak. :confused: slike nisu ni pogledane, a nitko od prethodnih specijalista nije ništa rekao ili napisao, jedino me neurolog za tri mjeseca šalje na eeg.
:confused:


Taj kolin nema veze sa koncentracijom kolina koja se mjeri u mozgu na točno određenoj lokaciji - objašnjenje vidi u prethodnom postu.
Bez brige, slike su pogledane, i to obično nekoliko radiologa koji se time bave u određenoj ustanovi pogleda i usuglase mišljenja, što i napišu u nalazu, a zaključak je donesen na osnovu spektroskopskih mjerenja (to ne budu "klasične slike", već par slika sa bojama različitog intenziteta i mnoštvo krivulja).

C71
21.05.2011., 10:10
Taj kolin nema veze sa koncentracijom kolina koja se mjeri u mozgu na točno određenoj lokaciji - objašnjenje vidi u prethodnom postu.
Bez brige, slike su pogledane, i to obično nekoliko radiologa koji se time bave u određenoj ustanovi pogleda i usuglase mišljenja, što i napišu u nalazu, a zaključak je donesen na osnovu spektroskopskih mjerenja (to ne budu "klasične slike", već par slika sa bojama različitog intenziteta i mnoštvo krivulja).

hvala na iscrpnom odgovoru, sada su stvari sasvim jasne. :(
ne opet. :mama:

radi se o gangliogliomi anaplasticum. tumor je u potpunosti odstranjen , to je bilo prije tri godine. 9 mjeseci poslije došlo je do recidiva koji je također u potpunosti odstranjen i od 11 mjeseca 2009te kada je završila kemoterapija temodalom se oporavljam. i tako je sve polako išlo na bolje i kaj sad?

zaboravih, i inače me šalju na kontrolni magnet svakih 6 mjeseci.

Gerta
21.05.2011., 10:20
hvala na iscrpnom odgovoru, sada su stvari sasvim jasne. :(
ne opet. :mama:

radi se o gangliogliomi anaplasticum. tumor je u potpunosti odstranjen , to je bilo prije tri godine. 9 mjeseci poslije došlo je do recidiva koji je također u potpunosti odstranjen i od 11 mjeseca 2009te kada je završila kemoterapija temodalom se oporavljam. i tako je sve polako išlo na bolje i kaj sad?

zaboravih, i inače me šalju na kontrolni magnet svakih 6 mjeseci.

Žao mi je što sam te morala rastužiti :(, ali da stvari ne budu baš tako crne prema nalazu spektroskopije nije uvjerljivo da postoji recidiv, pogotovo ako je to područje operirano i reoperirano i zračeno....-ovo ne govorim da bi te utješila, nego jer je doista tako (MR spektroskopija ima svoju važnost, ali su rezultati često nedovoljno specifični).

Nažalost, znaš i sama da ti je dijagnoza poprilično ružna, ali ne nužno i nepobjediva. Glavu gore i drži se :grli:

Ivanicapeca
21.05.2011., 11:45
hvala na iscrpnom odgovoru, sada su stvari sasvim jasne. :(
ne opet. :mama:

radi se o gangliogliomi anaplasticum. tumor je u potpunosti odstranjen , to je bilo prije tri godine. 9 mjeseci poslije došlo je do recidiva koji je također u potpunosti odstranjen i od 11 mjeseca 2009te kada je završila kemoterapija temodalom se oporavljam. i tako je sve polako išlo na bolje i kaj sad?

zaboravih, i inače me šalju na kontrolni magnet svakih 6 mjeseci.

Stara, ako i je grdo, svakako pitaj ponovo za Temodal. Imala si odaziv prvi put, pa je moguće da se može ponoviti liječenje. I onak si ga plaćala i prvi put. Na ovo što te upućuju si prvi put imala recidiv još u liječenju, ak se ne varam.
Drži se, i ne mora niš značiti.

C71
21.05.2011., 14:33
Žao mi je što sam te morala rastužiti :(, ali da stvari ne budu baš tako crne prema nalazu spektroskopije nije uvjerljivo da postoji recidiv, pogotovo ako je to područje operirano i reoperirano i zračeno....-ovo ne govorim da bi te utješila, nego jer je doista tako (MR spektroskopija ima svoju važnost, ali su rezultati često nedovoljno specifični).

Nažalost, znaš i sama da ti je dijagnoza poprilično ružna, ali ne nužno i nepobjediva. Glavu gore i drži se :grli:

jooj, još mi nitko nije rekao da mi je dijagnoza ružna. :rolleyes:
ne bojim se ja toga što je moguće da su se zloćudne stanice pojavile, ja se ljutim na sebe što sam zadnjih mjeseci popustila u kvaliteti prehrane ne mogavši se kontrolirati, pa se ustvari i ne čudim što mi je pao imunitet. :mad:

C71
21.05.2011., 14:41
Stara, ako i je grdo, svakako pitaj ponovo za Temodal. Imala si odaziv prvi put, pa je moguće da se može ponoviti liječenje. I onak si ga plaćala i prvi put. Na ovo što te upućuju si prvi put imala recidiv još u liječenju, ak se ne varam.
Drži se, i ne mora niš značiti.

čuj stara, :mig:
palo mi sad napamet :misli: samo dok se sve informacije u mom mozgu nađu u pravo vrijeme na pravom mjestu pa oblikuju nisao. :D
napisano je to što je napisano za za kemo, ali u razgovoru su spominjane kapsule, :rolleyes:, dobro se sjećam jer sam rekla da ja kapsule više ne mogu vidjeti, a kamoli progutati...pa eto, dalje znaš i sama. :rolleyes:

Ivanicapeca
21.05.2011., 18:15
čuj stara, :mig:
palo mi sad napamet :misli: samo dok se sve informacije u mom mozgu nađu u pravo vrijeme na pravom mjestu pa oblikuju nisao. :D
napisano je to što je napisano za za kemo, ali u razgovoru su spominjane kapsule, :rolleyes:, dobro se sjećam jer sam rekla da ja kapsule više ne mogu vidjeti, a kamoli progutati...pa eto, dalje znaš i sama. :rolleyes:
Mislim da ti je CCNU u kapsulama.

jooj, još mi nitko nije rekao da mi je dijagnoza ružna. :rolleyes:


Jesi sigurna? A ja sam mislila da sam te ja prva bila ubila u pojam.:no:
Gle, čim je maligno, dijagnoza je ružna. Ali zato postoji terapija. Sve ostalo u životu je i onako bez ikakvih garancija. Sad ćeš prvo vidjeti jeli je ili nije. Ako je, opet ćeš se boriti i pronaći novi put ka remisiji.

C71
21.05.2011., 20:15
Mislim da ti je CCNU u kapsulama.

vrtila sam film unatrag. prva kemo je bila ccnu i vrnešto, ne mogu se sjetiti. baš čudno. :D bilo je 6 ciklusa, svaki peti petak i nije trajalo dugo, a kapsula? čini mi se da je bila...neka smeđa.
no, stvarno mi se zamjerio temodal. doza je bila 375mg, dakle 4 kapsule, a u dva ciklusa nisu u apoteci imali od 250mg, pa sam pila 9 kapsula ujutro na prazan želudac. :rigo:

Jesi sigurna? A ja sam mislila da sam te ja prva bila ubila u pojam.:no:
Gle, čim je maligno, dijagnoza je ružna. Ali zato postoji terapija. Sve ostalo u životu je i onako bez ikakvih garancija. Sad ćeš prvo vidjeti jeli je ili nije. Ako je, opet ćeš se boriti i pronaći novi put ka remisiji.

u ove tri godine nijednom nisam pomislila da imam ružnu dijagnozu. :rolleyes:
uopće nisam ni razmišljala o težini svoje dijagnoze, iako se tumor na mozgu sam po sebi može smatrati teškom dijagnozom, i onda me ti tako ružno na te pute navedeš. :tuctuc:

Gerta
21.05.2011., 20:25
jooj, još mi nitko nije rekao da mi je dijagnoza ružna. :rolleyes:


Oprosti, doista nisam ništa loše mislila...znaš i sama da nije isto imati maligni tumor mozga ili cistu na bubregu.
A krećem od pretpostavke da je osoba koja si putem interneta pokušava razjasniti nalaz MR spektroskopije već davno istražila štošta o anaplastičnom gangliogliomu.:ne zna:

Ivanicapeca
21.05.2011., 21:08
v

u ove tri godine nijednom nisam pomislila da imam ružnu dijagnozu. :rolleyes:
uopće nisam ni razmišljala o težini svoje dijagnoze, iako se tumor na mozgu sam po sebi može smatrati teškom dijagnozom, i onda me ti tako ružno na te pute navedeš. :tuctuc:

Već smo o tome odavno razgovarale, doduše na forumu udruge, samo si izgleda zaboravila. Tvoj problem je upravo bio u tome što nisi tada u tom trenu bila svjesna ozbiljnosti svog stanja i same dijagnoze, a bilo ti se pogoršalo, a ovlačila si s traženjem pomoći.
Žao mi je ako sam te "ružno" na nešto navela, nije mi bio cilj. Zaista sam mislila baš kao i Gerta da si svog neprijatelja do sada dobro upoznala.
Drži se i samo tako hrabro i dalje grabi do pobjede.