Majka!

[el_mariachi]

Cijelo jutro razmisljam o mojoj majci (koja je najbolja na svijetu)... mislim da sam prosjecno dobar/los sin koji je nekad znao ne nazvati po 15 dana. "Nema nista novog" je obicno bio izgovor.
Ideja ovog topica su pjesme ili price o majci(majkama) koje su se pojavljivale u literaturi.
Evo nekoliko vjerojatno svima poznatih:
Soljica kave od Ivana Cankara i Mati (http://www.geocities.com/amela_1979/Zijadizdarevic/Majka.htm) od Zije Dizdarevica.
Nesto malo bolje kad razmislim ovdje bi mogli i stigovi od Kazalista "Ruza Hrvatska" upasti.

[Mikilegendo!care!]

gledam staru majku
sestre kako placu
njihova mi tuga stvara tugu jacu
majka i ne spava za tebe se brine
novac kune ona vrati nam se sine

prokleta je Amerika i zlato sto sja
sta mi vredi tvoja slika
kada oca nemam ja


Jel se racuna ova?

:D

[neovisan?]

...Jesenjin.

[Crow Jane]

Meni pada na pamet samo Jesenjin....i pismo majci

Jesi li živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.

Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu...



:( :cool: :(

[Crow Jane]

neovisan? kaže:
...Jesenjin.

hahah, u isto vrijeme :cool:

[IlBo]

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognuti lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O mati žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?

Dragutin Tadijanovic

[diadora]

Evo sa drugog topica - Dobrisa Cesaric - on navodno ima hrpu toga o majci...

[diadora]

Mikilegendo!care! kaže:
gledam staru majku
sestre kako placu
njihova mi tuga stvara tugu jacu
majka i ne spava za tebe se brine
novac kune ona vrati nam se sine

prokleta je Amerika i zlato sto sja
sta mi vredi tvoja slika
kada oca nemam ja


Jel se racuna ova?

:D

onda moze i ne klepeci nanulama

[diadora]

I cijeli album od Djoleta "Mojoj mami umesto maturske slike u izlogu"
PS ...bas sam u formi
PSs vjerujem da ce se Mikilegenda oduseviti ( ili samo seviti) ovim...:D

[Vaki_osijek]

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O, majko žalosna!kaži, što to sja
U tvojim očima

Dugo u noć,u zimsku bijelu noć?

Dragutin Tadijanović

[Maslina]

Odvratno patetično. Pogotovo ovaj stari dosadnjaković Tadijanović.

[AnitaMuki]

"Zašto plačeš mati,
svjetla je prepun naš dom
u oluji, noći,
prva si u srcu mom.

O mati, o tužna mati,
ne boj se za me
Jer nisam ti ko malo dijete
ne boj se za me..."

Čula negdje...Ali, su mi lijepi stihovi

[Galatea]

Znam da ovome nije mjesto ovdje ali ne mogu odoljeti, možda čak i više stoga što su klinci večeras kod bivšeg. No zezala sam se sa sinom neku večer o tome što bi napisao u sastavku o majci...i izgledalo je nekako ovako...

Moja majka je majka. Ona je kakva je.Ona je. Moja majka. Takva je moja majka, onakva kakva je. Majka moja.

[dr.Živago]

Majko



Majko,
Tvoj dječak snuje modre zvijezde,
daleko pogled mu se muti snoviđenjem,
na Tvoje ruke meko poput pahulje slegla se duša,
zaštiti me majko obrisa zatamnjena neba...
A ruže što krvare svojom crvenom bojom,
utkaj majko lati u pramen kose, pepeljaste, sive,
da mirišem na zaboravljenu sreću vrućih ljeta,
gdje pijem s izvora mliječnu vodu svojih predaka.
Majko,
na moju vatru plam uzavrele lave mojih zabluda,
da se tope u riječi utjehe, stavi, o tako vjerujem,
i bit ću snaga tvoga umornog srca, budi smjerna,
jer dio sam puta kojim nosiš moje tijelo, hvala!
Gdje da uzdahnem, usputno, da ne primijeti nitko,
kad bih mogao ponizno kleknuti pred svojim križem,
puca u meni bijes divljeg čovjeka što nemoćno šuti,
i jezgri se sva silina zarobljene mladosti tvog dječaka!
Majko,
još uvijek dječak traži svoju zvijezdu,
i zrcale se suze u oku modrom poput neba,
zaštiti me majko rana bešćutnih vjerovnika,
njima je riječ brža od samog djela...
Spoznajem svu muku Tvojih zapretanih slutnji,
o da sam pero što zlatom protkano tek služi,
da se njime usreći neko rastuženo dijete,
a ne putnik što teži k zvijezdi, u strahu od puta!
Majko,
Tvoj dječak umoran je, snuje...modre zvijezde
muti snoviđenje...

Rab, 22.5.2006.


Krešimir Butković