Posljednji dani života

[Rowan Sawyer]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega? :tuzni: :cry:

[Trebor01]

Zanimljivo, i ja znam za nekoliko slučajeva iz uže obitelji koji su slični tvojoj priči.

Ujna mi je pričala prije nego što će ujak umrijeti, da je nekoliko dana prije smrti stalno govorio kako netko stoji na vratima i da mu se ta osoba ne sviđa i da ga ujna udalji. Naravno da tog lika nitko od ukućana nije vidio, osim njega.

Baka od mog frenda prije smrti je sanjala neobičan san koji nije htjela ispričati (možemo samo nagađati) u kojem je bila sretna i da će doći do promjena u obitelji. Nakon par dana je umrla.

Moja baka je isto sanjala neobičan san. Također nekoliko dana prije smrti. Ispričala je da je vidjelu svoju mamu koja joj je poručila da se uskoro vide.

Čuo sam razne teorije, a jedna od njih je da svatko već u životu prije smrti doživljava "pripremu" za odlazak. Netko u snu, a netko u javi. Sudeći po ovim svjedočenjima, vjerojatno ima nešto istine u tome.

[Arianne]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega? :tuzni: :cry:

Zanimljiva tema :top:

Jeli pricao kako izgledaju ili dali mu ista govore?

[S4sh4nn]

uff--bome je. neki ljudi svasta vid moja prabaka prije smrti je vila svoje sestre kako je zovu ..mislim neznam mozda su to halucinacije ko kad imamo kad imas temperaturu ili kad se tjelo iscrpi..ali ne kuzim zasto se mozak igra sa nama bas na takav nacin.. ? ili je ipak neso drugo

[likich]

Moja je baka nekoliko mjeseci prije smrti komentirala svoje godine. 96 ih je imala i rekla da joj je cijeli život tak brzo proletio...

[Emo§ion:D]

Pa ja iskreno mislim da je to više nešto na razini psihe,ono neurološki vezano,nego li pravi duhovi i slično..Zapravo nešto slično buncanju pod visokom temperaturom..E sada, budući da su moji snovi oduvijek bili prilično morbidni i očajni, strah me i pomisliti što bi mene moglo čekati pred vratima na moj smrtni čas:horor:

[Trebor01]

Zar nije zanimljiva ta činjenica da smrt ne dolazi naglo, nego čovjek počinje umirati i prije samog nastupa smrti? Bez obzira da li je riječ o halucinacijama ili nečem trećem, tijelo, odn. mozak poručuje da je život pri kraju.

[Rowan Sawyer]

Zanimljiva tema :top:

Jeli pricao kako izgledaju ili dali mu ista govore?

Nije ništa spomenuo da mu pričaju... samo je rekao da ih vidi.
Mislim bilo je malo jezivo jel :tuzni:

A vjerojatno da je Emosion u pravu, al opet :rolleyes: čuo sam za još takvih slučajeva kad umirući vide mrtve.

[DefCut]

Zar nije zanimljiva ta činjenica da smrt ne dolazi naglo, nego čovjek počinje umirati i prije samog nastupa smrti? Bez obzira da li je riječ o halucinacijama ili nečem trećem, tijelo, odn. mozak poručuje da je život pri kraju.

Kako pojmaš direktan kontakt mozga i metka?

[Leviant]

Nije ništa spomenuo da mu pričaju... samo je rekao da ih vidi.
Mislim bilo je malo jezivo jel :tuzni:

A vjerojatno da je Emosion u pravu, al opet :rolleyes: čuo sam za još takvih slučajeva kad umirući vide mrtve.

To je izgleda normalno , isto se dogodilo i s mojim djedom .

Tko je to ?

Pa vjerovatno njegovi najdraži koji su otišli prije njega ali u astralnom tijelu

otvara se astralni vid , najvjerojatnije

P.S.

Svih nas će netko dočekati s druge strane

[Trebor01]

Kako pojmaš direktan kontakt mozga i metka?

Čuo sam za slične slučajeve i kad se radilo o iznenadnoj ili nasilnoj smrti, ali nisam detaljnije upoznat kao u ovim gornjim primjerima. Da li se i takve stvari mogu nazvati halucinacijama? Ne bih rekao.

[monsignor]

Moj je susjed, bolestan, u krevetu vec par tjedana zamolio suprugu da ga najkasnije do 17 sati slijedeceg dana posjete cetvero djece koje zeli vidjeti i nesto im poruciti.Svo cetvero djece su i dosli da poslusaju sto je to tako vazno.Otac im je rekao da odlazi i da im zeli reci da se ne trebaju bojati toga casa kada budu i oni odlazili.U 17 sati je umro.

[TwiSted wateRmeLon]

Gledati "Bijeli šum" (White noise). Pod OBAVEZNO! :)

[v1rg1n1a]

zanimljiva tema.. nisam jos gledala white noise, ali ako sam dobro skuzila to je vise o komunikaciji nakon smrti nego o predosjecanju 'kraja'?
posljednjih par godina dosta mi je bliskih osoba umrlo, jedna od njih je i baka, vrlo prisebna osoba koja je umrla u bolnici..no i prije nego sto je otisla (zbog prehlade!) tamo, rekla je da zna vidjeti neku osobu u svojoj sobi i da je to isto njoj njena mama pricala pred smrt. Ne mogu se sjetiti je li prepoznala osobu, ali na neki nacin je znala sto joj se sprema, iako nije bolovala od neke smrtonosne bolesti niti bila prestara.. :confused:

drugi slucaj, to moze biti i slucajnost i malo preuvelicano.. bivsi decko koji je poginuo u padu s motora (uzasno cudna nesreca, bez drugih sudionika), to je jutro neobicno dugo 'turirao' bike po dvoristu, a prije nego li je otisao na svoju zadnju voznju, ostavio je svojima sve svoje dokumente poslagane na stolu.. (a inace su normalno bili po fasciklima). Takodjer se prijateljima koji tjedan prije pozalio na 'depresiju', a bio je ovako izvana pun zivota, sretan.. cesto se pitam je li imao feeling sto ce se desiti.. vec sam ranije napisala da mi je astrologinja taj dogadjaj na neki nacin 'predskazala', iako mu to nisam nikad rekla.. :(

[gnjavež]

Nije ništa spomenuo da mu pričaju... samo je rekao da ih vidi.
Mislim bilo je malo jezivo jel :tuzni:

A vjerojatno da je Emosion u pravu, al opet :rolleyes: čuo sam za još takvih slučajeva kad umirući vide mrtve.
a sta kad zivi vidi mrtve da dolaze po umiruceg? (iznenadna smrt u pitanju, a dogodilo se oko 10ak dana prije).ne znam kakve bi to halucinacije trebalo biti, da znas da ce ti brzo umrijeti clan obitelji, koji je bio dobrog zdravlja i tisucu km daleko:rolleyes:

[Leprechaun]

U nekim samostanima su umirućima davali napitak (kako se ono zove?) u stvari koktel droga. Aldous Leonard Huxley je na samrti tražio LSD. Aleister Crowley umro je kao heroinski ovisnik. Osobno bih volio uzeti malo trta ili dobre zrze u trenutku umiranja... možda kakav speedball...

[Emo§ion:D]

a sta kad zivi vidi mrtve da dolaze po umiruceg? (iznenadna smrt u pitanju, a dogodilo se oko 10ak dana prije).ne znam kakve bi to halucinacije trebalo biti, da znas da ce ti brzo umrijeti clan obitelji, koji je bio dobrog zdravlja i tisucu km daleko:rolleyes:

Puno stvari u životu još nije razjašnjeno..Ono što je najlogičniji zaključak jest da je sve na neki način povezano s umom..
E sada ulaziti u teorije i pričati u najmanju ruku idiotarije,točnije plodove mašte nekih forumaša koji niti su prosvjećeni,niti su dobili dar shvatiti smisao čitavog Univerzuma, kao uostalom niti bilo tko od ljudske vrste[pretpostavljam, ne znam..]mi zvuči trostruko debilnije nego li sve prepisati neurozi,tj.psihi,but it's my opinion:kava:

Inače,kad smo već kod tih predskazanja..
Ja sam prije 3,4 godine[nisam ziher]izgubila bratića tj.,sina maminog bratića, ne znam u koje to sad koljeno spada..
Uglavnom,oko pola godine,do godinu prije smrti, iako se praktički od mog rođenja nismo vidjeli,niti sam ga ikada vidjela u životu, a da nisam imala manje od godinu dana,odnosno jedino preko slika, jednostavno mi se pojavilo neko neobjašnjivo zanimanje za njega i njegovog brata,dakle mog drugog bratića.
Sjećam se da sam jedno jutro se samo počela raspitivati kod mame za njih,mogućnost posjete,zašto se praktički skoro nikada ne vidimo i općenito o njihovom životu..Javila mi se jaka želja da ih upoznam i uspostavim kontakt,čak sam jedno vrijeme zaista intenzivno mislila na njih..
Na ljeto smo se konačno trebali vidjeti,no 23.07. baka nam je javila da se dogodila strašna tragedija i da je bratić umro.Točnije,iako je bio vaterpolista i završavao DIF, jednostavno se na plaži iz neobjašnjivih razloga sam od sebe srušio..
Eto,toliko o tim predskazanjima..Možda ima u tome nečega,ali glupo mi je kovat teorije koje nemaju podlogu niti malo šireg smisla.

[diki]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega? :tuzni: :cry:
Mislim da nisu duše došle po njega, nego je jadan halucinirao zato što mu je mozak odumirao. Mom tati su se priviđale i pokojne i žive osobe. :)

[Trebor01]

Zanimljivo kako za sve što nemamo odgovor i što nam je neobjašnjivo pripisujemo halucinacijama. To bi moglo proći kod osoba koji umiru od neke teške i neizlječive bolesti. A što je sa zdravima koji imaju slična iskustva. Naša svijest je prekomplicirana za shvatiti. Ni najvćei umovi današnjice ne mogu dati odgovore na dosta pitanja. Smatram da mi kao ljudi još nismo dosegnuli evolucijski potrebni nivo da bi znali odg. na ta i sl. pitanja. Zato dajemo trenutne logične odgovore koje se vežu prvenstveno na materijalni aspekt našeg života :rolleyes:

[Paranoid Sheep]

Dan-dva prije nego sto ce umrijeti(nije bilo naznake za to..nije bio ni bolestan nit ista..) moj dida je cuo da netko dise pored njega..Tj.pitao je baku jel s njima jos netko u sobi,jer ima osjecaj kao da je i cuje disanje..naravno,bili su sami..al je cudno..:eek:

[Nemruth Dagi]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega? :tuzni: :cry:

Osobu pripremaju za njegovu smrt i dolaze mu zbog toga drugi pokojnici koje je poznavao.
Govoriti da je to halucinacije je traženje objašnjenja za stvari koje ne želimo prihvatiti. Ako je tako onda svakoj takvoj smrti predhodi halucinacija:rolleyes:

[orchyd]

i moja baka prije smrti se zalila da joj neki ljudi stoje pred kucom, cak je govorila da ih pustimo da uđu. vidjela je i miseve kako joj hodaju po kući pa je teti govorila da ih ubije

[DracoZevilOne]

bio sam kod prijatelja u sobi dok mu je majka umirala i cesto je spominjala da vidi crna bica i da ne zna da li im treba vjerovat...nije buncala i bila je pri svijesti...

[BeautifullyChaotic]

Tako je i moja baka prije smrti s nekim pričala... s nekim muškracem, htjela ga je otjerati i vikala mu da ona s njim ne ide... čudno je to...

[Tinach]

i moj deda je vidio neke ljude (osim nas) u sobi..doduše, mi smo to sebi objasnili da halucinira zbog možebitnih metastaza u mozgu..

[Vutra]

evo prica vise vezana uz klinicku smrt, ali...
djed mi je bio srcani bolesnik, zacepljenje krvnih zila itd.
poslije jednog infarkta prevezen je u bolnicu gdje je bio na promatranju kad se dogodio drugi (pricam ono sto je on meni pricao, umro je sa 56 god i bio je zdrav u glavi) dakle lezi na krevetu i osjeti naglu bol u prsima nakon cega se sve zamraci, nakon kratkog vremena ugleda jako svjetlo i njegovu baku i majku kako idu prema njemu, skroz je svijestan situacije i zna da odlazi sa ovog svijeta i kaze prolazi mu film zivota pred ocima dok one idu prema njemu. film odjednom stane na meni i mladoj sestri i kaze sebi e necu, moram jos jednom vidit unuke, u to nestane svjetlost i nade se u bolnickoj sobi, ali iznad svog tijela, pogleda dolje i vidi kako ga doktor lupa po prsima, sestre skacu oko njega, panika, a on im govori da nije on dole, da je iznad njih, govori im da prestanu, da je sve u redu, da je ziv i u tom trenutku srce ponovno pocne kucat i vrati se na ovaj svije gdje je zivio jos dvije godine

nikad necu zaboravit kako mi je rekao " pogledam dolje i vidim dr .... kako mi udara sakama po prsima i mislim pogledaj budale, pa ja sam ziv"

[Leviant]

Klasičan NDE fenomen:kiss:

[winnerica]

Daj, samo ste me iskomirali. Od frendice mama mi već par tjedana priča da je prati 10 muškaraca u crnim odjelima (nije šala), ja mislila da je baba pukla, a možda je i blizu smrti... :confused:

[diki]

Daj, samo ste me iskomirali. Od frendice mama mi već par tjedana priča da je prati 10 muškaraca u crnim odjelima (nije šala), ja mislila da je baba pukla, a možda je i blizu smrti... :confused:
ima li mama psihičkih poremećaja?
radi li mama u nekoj tajnoj službi? :cerek:
bavi li se mama prljavim poslovima?

[blog]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega? :tuzni: :cry:

-------------
Mislim da je to priprema za drugi svijet, da se ne bojimo samoga prelaska, da se smirimo i u miru odemo , to je objašnjenje, po meni...

[biba7]

bio sam kod prijatelja u sobi dok mu je majka umirala i cesto je spominjala da vidi crna bica i da ne zna da li im treba vjerovat...nije buncala i bila je pri svijesti...

..moj hrvatski malo je slab, ali vrlo je zanimljiv vaš forum pa sam odlučila, da napišem što mi se dogodilo, malo prije smrti moje mame. Ona je isto tako u punoj svjeti oko svoje postelje tekom normalnog razgovora s nama vidjela crne i bjele pojave, ..uvjek kad pomislim na to sva se naježim, ali vidim, da nije jedina, koji se to dogodilo.:confused:

[emnasut462]

a zamisli da su mrtvi ( i crni i bijeli) stalno oko nas samo ih ne vidis dok ne umires:D

[r0nin]

U nekim samostanima su umirućima davali napitak (kako se ono zove?) u stvari koktel droga. Aldous Leonard Huxley je na samrti tražio LSD. Aleister Crowley umro je kao heroinski ovisnik. Osobno bih volio uzeti malo trta ili dobre zrze u trenutku umiranja... možda kakav speedball...
Eh, kad nema te Institucije za kreativno umiranje gdje covjek moze izabrati na koji ce nacin otici. Ovako strah sve do trenutka kad znas da nemas drugog izbora nego se prepustiti. Mislim da taj trenutak ne zasluzuje zivot u survival modu kakvog vecina danas zivi, odgadjajuci pod svaku cijenu neizbjezno.

[Skylab]

Moja je baka pitala što rade ti ljudi u dvorištu bolnice. Mama je pogledala kroz prozor, a dolje nikoga...

[arna]

a zamisli da su mrtvi ( i crni i bijeli) stalno oko nas samo ih ne vidis dok ne umires:D

Pa vele da različiti entiteti (mi ih nazivamo duhovima ) i jesu stalno oko nas. Ustvari, ako se sve odvija sada i ovdje, (terminima koje rabimo u našoj materijalnoj stvarnosti) , onda se i postojanja na različitim nivoima ( različite frekvencije), i odvijaju tu i sada. Stoga ako netko vidi neko neobjašnjivo biće, možebit da je to biće na momenat ušlo u frekvenciju na kojoj mi funkcioniramo.
A kad umiremo, materijalni osjeti gube na važnosti, mi sve više osvještavamo vanmaterijalnu stvarnost, te tako s lakoćom vidimo ono što sada, uglavnom, ne vidimo.

[Lux, -is]

Pa vele da različiti entiteti (mi ih nazivamo duhovima ) i jesu stalno oko nas. Ustvari, ako se sve odvija sada i ovdje, (terminima koje rabimo u našoj materijalnoj stvarnosti) , onda se i postojanja na različitim nivoima ( različite frekvencije), i odvijaju tu i sada. Stoga ako netko vidi neko neobjašnjivo biće, možebit da je to biće na momenat ušlo u frekvenciju na kojoj mi funkcioniramo.
A kad umiremo, materijalni osjeti gube na važnosti, mi sve više osvještavamo vanmaterijalnu stvarnost, te tako s lakoćom vidimo ono što sada, uglavnom, ne vidimo.
Zanimljivo. Kažu da tehnikom astralne projekcije možeš vidjeti ono što sada ne vidiš.

[arna]

Zanimljivo. Kažu da tehnikom astralne projekcije možeš vidjeti ono što sada ne vidiš.

Svakom tehnikom koja ti omogućava osvještavanje vanmaterijalnog možeš vidjeti puno više nego što vidiš samo kao materijalno biće. Dapače, neki i bez tehnika vide i druge stvarnosti.

[M.E.Đ.E.D]

kad mi je stari umro drugi dan zaspim i on ude u san i kaze doslovce ovim rijecima - NE BRINI SE JA SAM NA DOBROM! - od njegove smrti je proslo 3 godine. od tada sam ga sanjao jedno 10-tak puta i interesantno - u sve i jednom snu je sutio i nije rekao ni rijeci...jedne jedine - osim prvog kad je rekao to sto je rekao. E sad znam to - mozak - san - sjecanja - al sto suti u sljedecih 9 puta?

[Veritaserum]

kad mi je stari umro drugi dan zaspim i on ude u san i kaze doslovce ovim rijecima - NE BRINI SE JA SAM NA DOBROM! - od njegove smrti je proslo 3 godine. od tada sam ga sanjao jedno 10-tak puta i interesantno - u sve i jednom snu je sutio i nije rekao ni rijeci...jedne jedine - osim prvog kad je rekao to sto je rekao. E sad znam to - mozak - san - sjecanja - al sto suti u sljedecih 9 puta?

a ja sam danas sanjao o matematickim formulama i odnosima izmedju njih samih,
a to dokazuje sto?

samo da sam dan prije potrosio znatan dio dana na matematiku te da mi se mozak voli igrat sam sa sobom.

[arna]

kad mi je stari umro drugi dan zaspim i on ude u san i kaze doslovce ovim rijecima - NE BRINI SE JA SAM NA DOBROM! - od njegove smrti je proslo 3 godine. od tada sam ga sanjao jedno 10-tak puta i interesantno - u sve i jednom snu je sutio i nije rekao ni rijeci...jedne jedine - osim prvog kad je rekao to sto je rekao. E sad znam to - mozak - san - sjecanja - al sto suti u sljedecih 9 puta?

Vele da kad ljudi umru, požele svojim najdražima reći da nije kraj i da ne brinu. Tebi je tata do rekao doslovno :) , mnogima poruke nisu tako jasne.
Ne brini zato što ti više ne govori. Već to što ti je u snu je neki znak, mnogi kažu da su snovi govor duše...

[Lutijena]

Malo sam se i ja iskomirala sada kada sam ovo procitala,ali mi nije jasno,ustvari niko to od nas ne moze ni znat.Sta se desava sa dusom tih 40 dana?

[arna]

Malo sam se i ja iskomirala sada kada sam ovo procitala,ali mi nije jasno,ustvari niko to od nas ne moze ni znat.Sta se desava sa dusom tih 40 dana?

Ako te zanima, uzmi Tibetansku knjigu o življenju i umiranju od Sogyal Rinpoche. :)

[oblak]

ovo mi je jako jezivo
i bojim se
uf. gadno
nadam se da crni nisu loši momci

[izgubljena]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega? :tuzni: :cry:

to se sad događa i mom djedu, on vidi neprijatelje po sobi. :horor: to mi je užasno, pod pretpostavkom da postoji zagrobni život, onda je puno lakše kad znaš da je netko umro u miru.

[izgubljena]

a sta kad zivi vidi mrtve da dolaze po umiruceg? : e to sam isto čula. pričala mi je jedna žena da je vidjela ,u trenu kad joj je svekar umro, da je kroz sobu prošao i izašao kroz zid čovjek obučen u crno. ;:horor:

[Omega Phoenix]

Jaaaaaako puno ljudi koji su bili na rubu smrti su ispričali da su vidli jedno te istu stvar (neda mi se sad pisat šta, čitajte knjige), i još ste vi imali takvih slučaja...
Nemoguće je da su svi halucinirali, postoji nešto...Recimo da je to ta 5. nedokazana dimenzija duša gdje nema vremena,a ima prostora

[chazy]

hmmm

[danaye]

Koja je ,točno, definicija smrti?

[Omega Phoenix]

Koja je ,točno, definicija smrti?

Smrt je vrijeme kad naše tijelo više ne funkcioniše,a naša duša se odvaja na ''drugi svijet'' te tada postajemo vječni.

Šteta što nema dovoljno jakog dokaza da je to istina, ali ja to vjerujem iz nekoliko razloga
:confused:

[Lutijena]

Ne znam zasto, ali verujem u taj nadgrobni zivot.Cak verujem i to da dobri idu u raj,eto tako...to je mnogo jace od mene,i ne mogu da poverujem u suprotno.

[dataX]

Koja je ,točno, definicija smrti?

ne postoji točna definicija smrti. postoje definicije smrti.
evo za Lutijenu bi smrt bila početak novog života, za nekoga drugoga "...ireverzibilni prestanak kompletne moždane funkcije i spontanog funkcioniranja respiratornog i cirkularnog sustava"
your point?

[woolfwalter]

Koja je ,točno, definicija smrti?

Smrt je kraj života.

[arna]

Ono kaj je smrt za gusjenicu, za leptira je rođenje.

[jovko]

a zamisli da su mrtvi ( i crni i bijeli) stalno oko nas samo ih ne vidis dok ne umires:D

ovo bi mogla biti istina

[Lutijena]

evo za Lutijenu bi smrt bila početak novog života, za nekoga drugoga "...ireverzibilni prestanak kompletne moždane funkcije i spontanog funkcioniranja respiratornog i cirkularnog sustava"
your point?
To je sve zato sto sam pocela da verujem u reinkarnaciju,pre nisam verovala,ali sam malo citala o tome,pa mi deluje kao pravo da dusa ne moze da "umre", vec samo fizicko telo...

[BlackMagicWoman]

Par dana prije njene smrti,baka je pokazivala onima koji su bili s njom tada u sobi malo dijete u bijelom..kojeg naravno nije bilo tamo
A jedan sin joj je kao mali umro,pa tko zna...:ne zna:

[Lutijena]

Par dana prije njene smrti,baka je pokazivala onima koji su bili s njom tada u sobi malo dijete u bijelom..kojeg naravno nije bilo tamo
A jedan sin joj je kao mali umro,pa tko zna...:ne zna:
Pa meni je to logicno,citajuci ovu temu videla sam da vise ljudi tvrdi isto,pa sada sve to ima smisla,ja nikada nisam cula,ali verujem da nesto postoji "iza" svega ovoga

[Obješeni čovjek]

mene je strah to što ćemo svi to doživjeti. svi ćemo mi umrijeti i vidjeti "nešto", nama će se to isto desiti, anđeli, crni ljudi, bijela dijeca...

strašno :eek: .

[Lutijena]

mene je strah to što ćemo svi to doživjeti. svi ćemo mi umrijeti i vidjeti "nešto", nama će se to isto desiti, anđeli, crni ljudi, bijela dijeca
I ja se pomalo bojim,ali ipak verujem u raj i pakao,sto znaci da se dobri ljudi ne trebaju plasiti.:)

[drnda]

jel poznaješ nekog toliko dobrog i bet grijeha da se ne mora bojat jer će sigurno u raj?:confused:

[svencek]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega? :tuzni: :cry:

pročitaj od stephena king nesanica slična tematika u knjizi mozda ima nekaj u tome

[ja_a]

Moj je susjed, bolestan, u krevetu vec par tjedana zamolio suprugu da ga najkasnije do 17 sati slijedeceg dana posjete cetvero djece koje zeli vidjeti i nesto im poruciti.Svo cetvero djece su i dosli da poslusaju sto je to tako vazno.Otac im je rekao da odlazi i da im zeli reci da se ne trebaju bojati toga casa kada budu i oni odlazili.U 17 sati je umro.


I ja sam čuo sličnu priču. Valjda netko iz naše familije još od bake i dede dosta davno kažu da je isto jedan deda bio na samrti i više nije mogao govoriti uopće, no stalno je pokazivao taj dan prstom na sat i rukom broj "5" i točno u 17 sati je i umro.

[ja_a]

A kako objasniti da je poznato da mnogi pijanci vide bijele miševe? Jesu ti bijeli miševi zbilja tu? Mislim da svi mi imamo u glavi slične kemijske reakcije koje u sličnim uvjetima podjednako djeluju na sve nas. Isto imam dosta poznatih ljudi i pročitao sam puno tema na forumu o "Mori", tzv biću koje sjedi na nama dok ležimo u krevetu, a mi mislimo da smo budni, no paralizirani smo. Mislim da se u mnogim situacijama mozak jednostavno igra sa nama jer se očito događaju drastični kemijski procesi (kao i na samrti) koji uvjetuju da svi vidimo slične stvari.
Ja sada NE TVRDIM da nema ničega, da možda zbilja te ljude koje vide prije smrti zbilja nešto znače. I zbilja ima mnogo neobjašnjivih događaja, ali katkad jednostavno ne smijemo zaboraviti kompleksnost našeg mozga i za što je on sve sposoban. Kako određene droge podjednako utječu na ljude, tako i droga koju stvara tijelo prije smrti također vjerujem stvara podjednake osjećaje i iskustva kod svih.
No ja vjerujem da ipak ima i nešto više od čiste kemije bar što se tiče života nakon smrti.

[Lutijena]

jel poznaješ nekog toliko dobrog i bet grijeha da se ne mora bojat jer će sigurno u raj?:confused:
Hm,pa pazi ovo je diskutabilno pitanje.Niko nije bezgresan na ovom svetu,ali niko,treba da se prvo razgranici sta je dobro,a sta lose.Ja sam ovako uopsteno govorila,za mene je i dobar covek onaj koji je svestan svojih gresaka npr (samo npr),a onaj koji i dalje radi ono sto mu je volja pri tom ne obaziruci se da li nekoga povredjuje je svakako nesavestan,a sta je nesavesnost ako ne sebicnost,a sebicnost? itd,itd....razumes sta hocu da kazem,mozda sam objasnila malo konfuzno,ali gresni smo i ako slazemo zar ne? Ali ja sam ovde konkretno mislila na ljude koji stalno cine pakosti kojekakve.:(

[georgeWtheNuclear]

Gledao sam neku emisiju, sad jel bila na Discovery ili National Geographic kanalima ne mogu se sjetiti, ali bila je rijec o smrti. U procesu umiranja, kako odumire mozak tako se javljaju bljeskovi i vrti se film zivota. U pitanju su elektricni, kemijski i statijaznam kakvi sve ne impulsi. Kakvi duhovi, kakve prikaze...Jednako tako i svjetlost. Svjetlost je jedan od tih bljeskova, a oni koji su se vratili objasnjavaju je kulturoloski onako kako bi se to moglo od doticnih i ocekivati.

Mozda je smrt ipak kraj svega.

[ja_a]

Gledao sam neku emisiju, sad jel bila na Discovery ili National Geographic kanalima ne mogu se sjetiti, ali bila je rijec o smrti. U procesu umiranja, kako odumire mozak tako se javljaju bljeskovi i vrti se film zivota. U pitanju su elektricni, kemijski i statijaznam kakvi sve ne impulsi. Kakvi duhovi, kakve prikaze...Jednako tako i svjetlost. Svjetlost je jedan od tih bljeskova, a oni koji su se vratili objasnjavaju je kulturoloski onako kako bi se to moglo od doticnih i ocekivati.

Mozda je smrt ipak kraj svega.

Kraj čega? Ako nema Boga, tada nema ni života valjda jer greškom život nije mogao nastati, a to znači da si i sada mrtav i da ne postojiš. Nije da je smrt kraj svega, već uopće nisi nikad postojao, nit ćeš ikad postojati, a to što misliš da si živ je nečija zabluda, ali ne tvoja jer tebe nema :ne zna:

[ondine]

Gledati "Bijeli šum" (White noise). Pod OBAVEZNO! :)

Vrlo me zaintrigirala tema. Možeš mi reći koja je tematika filma? Nešto slično ovom o čemu se sad raspravlja ili...?

[georgeWtheNuclear]

Vrlo me zaintrigirala tema. Možeš mi reći koja je tematika filma? Nešto slično ovom o čemu se sad raspravlja ili...?

Holivudski atak na inteligenciju. To je tema filma a s ovom temom ima veze onoliko koliko i ova tema ima nekog smisla. Mislim, rasprava o tomu je okej, ne kazem, ali ljudi vjeruju u svakakve gluposti. Ima ih kojima je film Matrix podloga za citavu duhovnost i koji VJERUJU da mi zivimo po scenariju nalik na onaj iz filma.

Tako na Discovery cini mi se pokazuju ljudima emisije o ljudima koji vide duhove. Onda emisiju snimaju u mracnoj kuci uz slabasno svjetlo, medij ide po kuci s prestravljenim vlasnicima i sapatom govori: "Evo ga, stoji pored tebe..." i takve gluposti. Naravno, nitko nista ne vidi. Onda se medij trgne, kao osjetio je nesto hladno na vratu, svi se kao useru od straha i nakon razgovora ugodnih ili neugodnih duh ode i nema ga vise a kuca vise nije opsjednuta.

Ma covjece....

Sto se boga tice, mozda ga ima a mozda i nema. Mozda i duhova ima a mozda ih i nema. Ima onoga sto mozes vidjeti, cuti, kvantificirati, opisati. Nema onoga sto ne mozes. Malo mi je glupa ona religiozna spika da boga mozes dozivjeti tek ako vjerujes. Ako vjerujem, onda me bas briga jel ga ima ili nema, ja vjerujem. Ako ne vjerujem znam da ga nema. A niti vjerujem niti ne vjerujem. Jer ne znam da ga nema.

Mislim, ak bog hoce savrseni svijet i da ljudi vjeruju u njega, cemu sva ta mistika? Lijepo dodjes ljudima uz spektakularan dokaz bozanskog - tipa silazak s nebeskih stepenica uz pratnju andjela i stvar rijesena, svi vjeruju.

Smijesno mi je i kada ljudi tvrde da sam mrtav ako nema boga. E bas nisam. Nisam mrtav dok ne umrem, bilo boga ili ne.

[lampion]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.

strah od smrti....
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje.

halucinacije

:
:kava:

[Orion]

Gledao sam neku emisiju, sad jel bila na Discovery ili National Geographic kanalima ne mogu se sjetiti, ali bila je rijec o smrti. U procesu umiranja, kako odumire mozak tako se javljaju bljeskovi i vrti se film zivota. U pitanju su elektricni, kemijski i statijaznam kakvi sve ne impulsi. Kakvi duhovi, kakve prikaze...Jednako tako i svjetlost. Svjetlost je jedan od tih bljeskova, a oni koji su se vratili objasnjavaju je kulturoloski onako kako bi se to moglo od doticnih i ocekivati.

Mozda je smrt ipak kraj svega.

Nikako nije. Znanost teško da može objasniti moje iskustvo gušenja s 15 godina u jednoj rijeci kada mi se doslovce u jednom trenutku (nakon prepuštanja i mirenja s tim da odoh) odvrtjelo svih 15 godina života, u svega par sekundi. To nije imalo veze s mozgom, mozak je djelovao u pozadini i sve vrijeme se iščuđivao koliko toga sam svjesno zaboravila. Nije se radilo o pojedinim scenama, već o cijelom životu, unatrag od 15-te do rođenja. Zanimljivo je i to da tada nisi "unutra" u tijelu, već sve promatraš izvana, kao gledatelj, "sebe" kako radiš ono, pa kažeš ovo i ono i sl. Na taj način si nekako čudno odvojen, kad krenu sranja koja si radio ni malo nemaš potrebu za opravdavanjem, samo gledaš. Zato, pazite: negdje neka "kamera" sve vrijeme snima :mig: :D i taj će vam "film" jednom biti pušten :eek: , nemojte da vam bude neugodno gledat neke "scene" :o :D

[Jack The Ripper]

Nikako nije. Znanost teško da može objasniti moje iskustvo gušenja s 15 godina u jednoj rijeci kada mi se doslovce u jednom trenutku (nakon prepuštanja i mirenja s tim da odoh) odvrtjelo svih 15 godina života, u svega par sekundi. To nije imalo veze s mozgom, mozak je djelovao u pozadini i sve vrijeme se iščuđivao koliko toga sam svjesno zaboravila. Nije se radilo o pojedinim scenama, već o cijelom životu, unatrag od 15-te do rođenja. Zanimljivo je i to da tada nisi "unutra" u tijelu, već sve promatraš izvana, kao gledatelj, "sebe" kako radiš ono, pa kažeš ovo i ono i sl. Na taj način si nekako čudno odvojen, kad krenu sranja koja si radio ni malo nemaš potrebu za opravdavanjem, samo gledaš. Zato, pazite: negdje neka "kamera" sve vrijeme snima :mig: :D i taj će vam "film" jednom biti pušten :eek: , nemojte da vam bude neugodno gledat neke "scene" :o :D


Da li si se nakon tog trenutka sjecao svega ili si to zaboravio?

[overklokan]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega? :tuzni: :cry:

ti ljudi sto su dolazili su dosli utjerati dug
to sto je deda vidio janje znaci da je bio gladan

crni humor, bez uvrijede ;o)

[Orion]

Da li si se nakon tog trenutka sjecao svega ili si to zaboravio?


Sjećala sam se još dugo vremena (nekoliko godina) većine toga ali je onda, s vremenom, mozak počeo deletat suvišne informacije. Danas se sjećam nekoliko upečatljivih scena s 3 ili 4 godine života sasvim jasno što sumnjam da bi bilo moguće da nisam imala ovaj "podsjetnik" ;-)

[overklokan]

Mislim, ak bog hoce savrseni svijet i da ljudi vjeruju u njega, cemu sva ta mistika? Lijepo dodjes ljudima uz spektakularan dokaz bozanskog - tipa silazak s nebeskih stepenica uz pratnju andjela i stvar rijesena, svi vjeruju.


to sto si naveo bi se vrlo vjerojatno moglo i desiti ... na tome ekipa koja
vec manipulira ljudima odavno radi ... cak rade to tako ocito, bez da vec
sada itko konta, da je to uzas ... vecina ljudi je vec odavno "spremna" da
popusi jednu od najvecih manipulacija ikada ... vec sada imam velikih problema
u objasnjavanju o cemu je rijec i kako to sve radi, nitko ne slusa, ma ne zele
ni cuti, uopce ... vecini je to besmisleno i pored tisuca dokaza koji vec
postoje ... ultimativna odluka koju svatko mora za sebe donijeti je da li
zeli shvatiti i "vidjeti" manipulacije koje su vec u primjeni ili ce dopustiti da
jos vise bude manipuliran ... prvi izbor nudi zivot kao proizvod slobodne
volje, drugi nudi zivot kao proizvod tudje slobodne volje

ako ovo napisano u tebi budi strah, probaj ga maknuti jer je on jedan od
cimbenika koji otezava potpuno razumjevanje ... strah je ubojica uma ...
ultimativno oruzije, neovisno o tome protiv koga ili cega se koristi, je
znanje ... tko zna je uvijek barem jednu stepenicu vislje od onih koji ne
znaju i to si mozes potvrditi u svakodnevnom zivotu ... sadasnja situacija
je losa iskljucivo zato sto su jos davno oni koji su vladali odlucili znanje
sakriti od ostalih i iskoristiti ga da bi manipulirali tim ostalima ... kolicina tih
manipulacija je vrijemenom postala tolika da se danas postavlja pitanje sta
nije izmanipulirano ! onaj koji ne zeli biti izmanipuliran danas ima samo
jedan izbor = doci do sto je vise "pravih" informacija, onih koje nisu proizvod
manipulacije, i iskoristiti ih kako bi se razotkrile manipulacije i maknio "lanac"
koje one postavljaju ... o tome sta su "prave" informacije tj. znanje nije
lako suditi, ali ono sto jeste lako je maknuti sve one informacije koje su
beskorisne i postoje upravo zato da izmanipuliraju onoga koji misli da su
korisne ... sta je danas beskorisna informacija ? o tome sam odluci, naravno
ako zelis zivjeti zivot koji je proizvod tvoje slobodne volje ... ako ne, a cuj,
ne treba da brines puno, da ce i dalje manipulirati tobom hoce, da ce te
(i sve ostale koji odluce kao ti) eliminirati ... pa to bas nece, ako nista
trebaju vas jer ste vi pogonska snaga njihovoga carstva, bas kao sto je
Morpheus pokazao u matrixu > baterija, koje ce se rijesiti cim se napon
isprazni ;o)

[Buljan]

House MD:

smrt- odumiranje tjela, gašenje vitalnih funkcija, organa, izvršavanje nepovratnih kemiskih reakcija u mozgu i ostatku tjela.
usljed gasenja mozga dolazi do nasumicnih reakcija mozdanih stanica zbog kojih nam se pricinja da vidimo ono sto zelimo vidjeti, vidimo. bilo to neka svjetlost, poginule clanove obitelji ect....

ja ne vjerujem u raj i pakao, to su price za laku noc, price da te se umiri i urjesi..... i da crkva zaradi..... :)
umiranje nemozes opisat.... samo...... umres.....

[Mezomorph]

Da, da .. lječnici su poznati kao vrlom "otvoreni" za ono što znanost (još) nije dokazala...

[enaband]

Smrt je kraj života.

smrt je samo prelaz,moze se uporediti sa 0. kad se covjek rodi njemu je "dodjeljeno" x dana kad taj broj dodje do 0 tada prestaje zivot. zapitajmo se dali sa nulom prestaje brojanje u nazad. ovo je samo poredjenje da nebi koji bukvalist poput znanstvenika BATT_X pomislio da je nesto drugo.

[overklokan]

mene je strah to što ćemo svi to doživjeti. svi ćemo mi umrijeti i vidjeti "nešto", nama će se to isto desiti, anđeli, crni ljudi, bijela dijeca...

strašno :eek: .

strah od onoga sto je neizbjezno ... hmm ...

[Kulisa]

Ja se ne bojim.:p Ja ću sa Hendrixom cugat Jack Daniels i svirat gitaru u vječnim lovištima:Pivo: :gitara:

[overklokan]

Gledao sam neku emisiju, sad jel bila na Discovery ili National Geographic kanalima ne mogu se sjetiti, ali bila je rijec o smrti. U procesu umiranja, kako odumire mozak tako se javljaju bljeskovi i vrti se film zivota. U pitanju su elektricni, kemijski i statijaznam kakvi sve ne impulsi. Kakvi duhovi, kakve prikaze...Jednako tako i svjetlost. Svjetlost je jedan od tih bljeskova, a oni koji su se vratili objasnjavaju je kulturoloski onako kako bi se to moglo od doticnih i ocekivati.

Mozda je smrt ipak kraj svega.

discovery, national geographics, bbc ... kanali koje je najbolje gledati sa
extremnom dozom kriticnosti ... jucer sam pogledao "bbc space", 6 dijelova
serije o svemiru ... to sto oni pricaju je zaista totalna fikcija, gomila prepostavki
kojima je koliko sam zakljucio zadatak da se ljudi utjeraju u nevidjen strah i ocaj,
kao i gomila jednosmjernih zakljucaka tipa "tako mora biti, drugacije nece ici"

[Orion]

House MD:

smrt- odumiranje tjela, gašenje vitalnih funkcija, organa, izvršavanje nepovratnih kemiskih reakcija u mozgu i ostatku tjela.
usljed gasenja mozga dolazi do nasumicnih reakcija mozdanih stanica zbog kojih nam se pricinja da vidimo ono sto zelimo vidjeti, vidimo. bilo to neka svjetlost, poginule clanove obitelji ect....

ja ne vjerujem u raj i pakao, to su price za laku noc, price da te se umiri i urjesi..... i da crkva zaradi..... :)
umiranje nemozes opisat.... samo...... umres.....

Imam osjećaj da ćeš se jednom (kad dođe vrijeme) gadno iznenadit :mig: :D
Kad tijelo umre, mozak se isključi a svijest i dalje nastavi postojat, istina u nešto izmjenjenom obliku ali... :p
Znaš kako se kaže - pretpostavka je majka svakog zajeba :p :D

[barca fan]

koliko su svi ovi bili napušeni

[overklokan]

Imam osjećaj da ćeš se jednom (kad dođe vrijeme) gadno iznenadit :mig: :D
Kad tijelo umre, mozak se isključi a svijest i dalje nastavi postojat, istina u nešto izmjenjenom obliku ali... :p
Znaš kako se kaže - pretpostavka je majka svakog zajeba :p :D

:s :s :s

[d@d@]

A kako i zašto ta ista svijest prestane postojati kad si pod anestezijom?

Jedan tren svjestan, pa mrak - ne san, pa onda opet svjestan - doduše postoji kratki prijelaz u kojem se osijećaš jako pospano.

[Zbunjevita :)]

Moja je nona dan prije nego što joj je umro sin (bio je još mala beba i bio je bolestan) sanjala 2 anđela(jednog u plavoj drugog u rozoj haljinici) koji su držali tacnu prepunu upaljenih svijeća. Kad se probudila počela je plakati i govoriti svome mužu kako će im dijete umrijeti što se uskoro i dogodilo :(
Iako već ima 90 god. još se jasno sjeća svoga sna i često mi prepričava tu neobičnu situaciju...

[dobrimag]

Imam osjećaj da ćeš se jednom (kad dođe vrijeme) gadno iznenadit :mig: :D
Kad tijelo umre, mozak se isključi a svijest i dalje nastavi postojat, istina u nešto izmjenjenom obliku ali... :p
Znaš kako se kaže - pretpostavka je majka svakog zajeba :p :D
Budući da nemaš nikakav dokaz za ovo sa svijesti, znači da ti to samo predpostavljaš. Što po tvojemu znači da si se gadno zajebao.

[-LudiCa-]

Citajuci ovo me jeza prolazi. Mislim da ja ipak imam najstraniju pricu!

Moj djed je umro 19.3.2005. godine, tocno 10 dana, mjesec dana i deset godina nakon moje bake. Dakle, baka je umrla 9.2.1995. godine. Prvo sto je pomalo cudno- ali mozemo to prepisati slucajnosti.
On je jadnicak umirao 45 dana. 45 dana nije nista pio niti jeo... zivo tijelo mu se raspadalo... a mucenje nenormalno! U tih 45 dana je SVAKI DAN pricao sa mojim tatom (njegovim sinom) kao da je njegov pokojni brat. Tata je glumio da je, samo zato da vidi sto ce nastati. Mislim, da se razumijemo, djed nije mogo niti pricati nego saptati i to jedva razumljivim govorom. Nakon toga je tati rekao- NEDAJ ME SINE, ONI SU DOSLI PO MENE. Tata mu je rekao: NEDAM TE TATA, JA CU TEBE SPASITI. A djed je na to odgovorio: MOZES LI TI MENE SACUVATI?
Onda je svaki drugi dan pricao sa svojom pokojnom sestrom. Tata ga je svako toliko pitao TAJO, TKO SAM JA? A on bi mu, jadnicak, rekao- PA KAKO TKO SI- NEDJO (to je njegov pokojni brat)! Onda je znao jecati, buncati... pricati da mu je netko na vratima i sl.

Jos gora situacija je s mojom dragom bakon koja je umrla 21.2.2007. godine. Nju je pak cuvala moja mama na samrti- uzela je godisnji 2 tjedna i isla kod nje. Baka je stalno, jadnica, halucinirala da su ju moja mama i moja ujna bacili u jarak medju trnje i da su ju ostavili tamo. I onda se ljutila na njih jer je cijelu noc ona bila na hladnom i mokrom, a naravno, spavala je u svom krevetu. To je bilo SVAKU NOC, CIJELU NOC. I onda je vikala na njih- VODITE ME MOJOJ KUCI... VODITE ME MOJOJ KUCI! A po danu bi onako jadno, izbezumljeno, STRASNO gledala u mamu i rekla joj- VODI ME! UZMI SVE MOJE STVARI I VODI ME! Joj ljudi... meni su oci pune suza... to je NEMOGUCE! Koliko se jos svega desavalo. Znala se baka probuditi (a dnevno bi spavala mozda sat vremena) i onda bi opet onako izbezumljeno, ustvari jezovito pogledala mamu i rekla: VODI ME ODAVDE, ONI ME ZELE UZETI! A jednom je baka sjedila u svojoj sobi, a mama je izasla uzeti drva ili nesto, kad se vratila, baka je i dalje sjedila- pogledala ju i rekla: E TAKO, JA SAM SADA PREBRALA GRAH, ENO GA DOLJE ISPRED KUCE, PA TI SEJO NAMA SKUHAJ ZA JESTI.
Kad samo pomislim koliko je puta vikala na mamu UZMI NASE STVARI, UZETI CEMO SVE NASE HEKLE, LUSTER I SVE... TO JE SVE NASE... I IDEMO!

Ma bilo je tu SVEGA, ali ja sam u jedno sigurna- DUSE MRTVIH U TIM RAZDOBLJIMA DOLAZE PO SVOJE VOLJENE KAKO BI IM DALI UTJEHU DA GORE NE IDU SAMI.
Nama je to jezovito- meni nadasve tuzno, i sad mi se srce slama, a oci su pune suza, ali ja ZNAM da su moji voljeni GORE i da nas gledaju i vole i dalje svim srcem- do vjecnosti!!!!

I jos samo nesto- moja baka, druga, ona sto je umrla 9.2.1995. godine je umrla od mozdanog udara (ili srcanog, ne znam da li je SLAG srcani ili mozdani??). Tada je bilo poslijeratno stanje, a ona je sestrama u bolnici rekla: NAZOVITE MOJE SINOVE I RECITE IM AKO ME ZELE VIDJETI DA DODJU SUTRA DO PODNE. To, nazalost nije bilo moguce, ali tata je krenuo prvim autobusom i dok je putovao... baka je umrla! U podne i pet minuta!

Kad je tata dosao tamo i to saznao- slomio se! Ali eto... ja sam zato rekla- vjerujem u sve i kad mi netko kaze DODJI, doci cu svim silama! Kako god, jer stvarno mislim da ljudi to predosjecaju- MA ZNAJU!!!

Eto, ako je netko imao volje procitati- zahvaljujem i nadam se da i vi sada vjerujete da to nisu nikakve halucinacije nego je to stvarno!

E i jos samo nesto- tatina tetka koja je umrla (ne znam tocno, ali mislim) 1997. godine je umrla svome muzu u narucju sa rijecima: JA TI SADA MORAM ICI, A TI OSTANI I CUVAJ NASEG SINA. NEMOJ PUNO TUGOVATI, JA CU GORE BITI SA NASIM VOLJENIMA A TI CES NAM DOCI... i nakon toga je umrla! BTW. Umrla je od raka dojke i tada je imala 54 godine!

[Orion]

Budući da nemaš nikakav dokaz za ovo sa svijesti, znači da ti to samo predpostavljaš. Što po tvojemu znači da si se gadno zajebao.

Na žalost u ovoj priči jedino ti pretpostavljaš kako ja pretpostavljam. Dokaz je vrlo subjektivan i ne prenosi se s koljena na koljeno :mig: . Kad dođe vrijeme takvu ili sličnu vrstu subjektivnog doživljaja doživjet ćeš i ti. Pa ti vjerojatno neće pasti na pamet da ga podijeliš s drugima. Iz jednostavnog razloga što je ljudski jezik vrlo skučen i zato što je riječ o subjektivnom doživljaju, kakav je svaka smrt u svojoj biti.

[Orion]

A kako i zašto ta ista svijest prestane postojati kad si pod anestezijom?



Tko to kaže?
Ne biti svjestan svoje svakodnevne svijesti neko vrijeme ne znači da ona prestane postojati. Svijest je sastavni dio (konstanta) cijelog postojanja, i Svemira kao takvog, i besmisleno je da nestane nakon smrti biološkog tijela. Zapravo, i u biti, za to nema logičke pretpostavke. Jer bi cijelo postojanje u tom slučaju bilo utemeljeno na ne-logici, a tome, naravno, nije tako...

[malcolm]

Moja baka već deset godina vidi kojekakve ljude u kući,uglavnom,Mesića,Bandića i Šeksa i i to ima veze s gubljenjem razuma..........

[ja_a]

Moja baka već deset godina vidi kojekakve ljude u kući,uglavnom,Mesića,Bandića i Šeksa i i to ima veze s gubljenjem razuma..........

možda ti baka radi u tajnim službama

[soad]

Prijateljev did je vidio 7 Isusa. Govorio je i da je jednog udario auto.

[vinskamuha]

Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:





mozda cu sad ispast glup ili tak nesto ali ISUS je jaganjac Božji i njegov znak je cesto janje:D

[Lady_dawn]

Moja frendica je u vecer kad joj je djed umro vidjela neku tamnu sjenu kako ide prema njegovoj sobi.

[hungry_heart]

baka od moje frendice vec 10 godina lovi vampire po kuci... ima 97 godina mislim...:D


no dobro, da ne skrecem s teme, ima jedna knjiga, Paralelni svijet i tamo ima dosta o tome...pa koga zanima...

[seronjaa]

hmmm...nisam još čula za tako šta...skroz mi je straaaššnoo.
znam samo one fore sa sovom pred kućom.ili padanje lonaca i slično u trenutku nečije smrti (dok je ta osoba negjde daleko)..ili ono..kad se neko probudi i kaže- ta i ta presona je umrla.
ono..kak znaš..jednostavno zna.
ili..zanimljiv, pomalo smiješan ,al grozan slučaj.
ženska jedna bila u ulici, klinci se igrali nogometa,kaže ona njima- ma šta tu igrate. odite kod đure, one će tako i tako sutra umrijeti! (a to je rekla iz zajebancije, jer je đuro bio jako jako star),,.i đuro sutra umro...uf.

ii...šta je sa onom forom da, ako ti umre neko u kući..moraš sva ogledala pokrit plahtama ,da se duh ne bi uplašio ili bla bla, jer inače ne bi došo?! i,npr.ako ti umre muž ili žena, njegov duh će tebi doć taj dan, ili par dana poslije,.ili kad ga se pokopa ili ilil...tako nešto..?!

[Gandalf_suba]

Svaka Duša prije nego će napustiti svoje tijelo, koje ona osobno održava i drži na životu, da poruku. To može biti u obliku sna. Svaka osoba ima svoje anđele čuvare - vibracije, koje je prate kroz cijeli životni vijek.

Ništa nema misteriozno ili začuđujuće u tome, da druge Duše dolaze po tu neku. Došle su joj pomoći, da se probudi iz sna. Na tome One sve rade vrlo ustrajno i predano. Onaj tko je "sanjao" cijeli svoj život mora se nekako probuditi. Zato te Duše koje su poslane izravno od Tvorca - Boga, dolaze prije "smrti".

Onaj tko se ne probudi iz "sna" na zemlji nekako se mora probuditi na nebu. To prisjećanje je trenutno, i u jednom TRENUTKU se osoba sjeti svih svojih života.

Buđenje se odvija u astralu, uz pomoć ostalih Duša.

Ali kako se čovjek inkarnira iznova i iznova, u svrhu da bi spoznao na Zemlji zbog čega postoji, Tko je on uistinu - prođe mnogo mnogo mnogo života.

Ali milost Tvorca je neizmjerno neizmjerno pa na entu velika. Bez nje je nemoguće to sve spoznati

Tako da je to vrlo prirodna pojava da osobe prije nego će napustiti ovaj svijet vide druge Duše.

Strah koji se tu pojavi je prirodan, kad osoba vidi da je to sve u redu - vrlo joj lijepo i radosno.

Može li bilo što ljepše biti od Povratka Kući, povratka Ocu. Onaj koji je u svom umu stvorio sadržaj o Bogu kao Bogu gnjeva, osvete, moći, straha - takvog Boga i vidi. Ako se ne želi "probuditi" i vidjeti tko on uistinu JEST, proces se ponovno odvija na Zemlji, stoga se inkarnira u novo tijelo.

[Shelly_Fetus]

i meni se slično dogodilo.
moje je djed velik dio svog života bio lovac i poslije je obolio od parkinsonove bolesti.jednom je umjesto stolice vidio jelena.ostali ukućani su to pripisali njegovoj bolesti,što je možda i točno,jer je to česta pojava kod te bolesti.ali sve mi je to bilo nekako prečudno i sumnjam da se radi isključivo o bolesti. :confused:

[XeiX]

Ne znam kamo i ide li dio nas nakon smrti. Ali me zanima i bojim se da ce sa mnom nestati i ljubav koju imam u sebi za svoje voljene. Moze li neto tako iracionalno poput ljubavi biti plod slucajnog odabira i evolucije?

[Beljki]

Pa ja iskreno mislim da je to više nešto na razini psihe,ono neurološki vezano,nego li pravi duhovi i slično..Zapravo nešto slično buncanju pod visokom temperaturom..E sada, budući da su moji snovi oduvijek bili prilično morbidni i očajni, strah me i pomisliti što bi mene moglo čekati pred vratima na moj smrtni čas:horor:

hmm moglo bi se pomisliti da je tako u nekoj bolesti pred smrt. Ali sto sa situacijom jedne (pokojne osobe) koja je umrla mlada od bolesti, a obavijest je tome sto ju ceka (kao i svojevrsnu utjehu) upavsi u nesto poput transa (iako je to pre sirok termin, uglavnom nekakvo duboko i pozitivno "onostrano" iskustvo) je dobila prije same bolesti dok dakle nije bilo nikakvi fizickih problema niti psihickih koji bi dosli iz svjesti da smrt neminovno dolazi pa da psiha trikovima pokusava ublazit dozivljaj? :ne zna:

[malizia]

Pa ja iskreno mislim da je to više nešto na razini psihe,ono neurološki vezano,nego li pravi duhovi i slično..

pobogu zašto ljudi sve odvajaju? (tipa duša su emocije, kao um nije..)

ko kaže da se duhovi jedino i javljaju kroz samrtničku/drogiranu/psihotičnu.. svijest
mislim, ko kaže da su "prividi" niotkuda? ništa ne nastaje iz NEMOGUĆNOSTI DA POSTOJI

ja sa svojim zdravim očima( dobro nisu baš al nebitno) ne vidim atom, onaj s fizikalnim aparatima ga vidi
.. da nisam možda ja u pravu?
budući da prema istim kriterijima "zdravih očiju" ja auru ne vidim a netko je vidi


:o

[bboy_sao-lee]

Moja je baka nekoliko mjeseci prije smrti komentirala svoje godine. 96 ih je imala i rekla da joj je cijeli život tak brzo proletio...
:rofl:

Svaki deda ili baba se zale na to kako im je zivot proletio brzo. To je normalno.

Ali salu na stranu, vjerujem u zivot poslije smrti i u raj i u pakao. I svako ide negdje po zasluzi. Sad da li prije toga covjek prodje nekoliko ili samo jedan zivot ne znam.
Danas je jako tesko biti bistre glave i ciste duse, ali mislim da se trebamo potruditi u vezi toga kako bi nam bilo ljepse za i nakon ovog zivota. :mig:

[tuby]

kod nas u islamu je to normalno.
jer pri umiranju i uzimanju duse od meleka (anđela) covjek vidi lica tih ljudi.
ako je bio dobar onda ce ih vidjeti u lijepom oblik ua ako ne onda u nekom pogrdnom obliku koji ce mu onda dusu na tezak nacin "iščupati" iz njega.
sto ne mora biti slucaj da se tome desilo nesto.
ALLAH najbolje zna

[malizia]

jer pri umiranju i uzimanju duse od meleka (anđela) covjek vidi lica tih ljudi.


jel bi mi mogla ovo pojasnit? ko je melek i odakle, i kojih ljudi lica..

[autan]

Svi uglavnom spominju svoje bake i djedove koji su vjerujem vec propadali prije smrti pa u tom strahu vidjeli i sanjali svasta, ionako im ni mozak ne radi vise normalno.

Ali sto je s ljudima koji dozive nesrecu i naglo umru? Tako kad umre mlad covjek jel i on vidi da ga neki ljudi cekaju za na onaj svijet?

Dignes se ujutro i krenes s autom na posao, u mislima ti je samo sto sve morash napraviti tamo i onda se iznenada na tom putu za posao slupas s autom i pogines. Ne vjerujem da si imao posjet nekih cudnih osoba i snova prije toga.

[Ferasi]

Od prastarih dana u povjesti uvrjezeno je misljenje da mrtvi tojest nasi preci dolaze po nas..od kelta.vikinga,sumerana,egipcana itd..sve vecinom svjetske nacije su nekada drzale do svojih predaka imali su sovja mjesta u kuci ognjista...oltare..protiv predaka se nije pricalo oni su bili ponos..recimo iz nordijske kulture oni su bili sretni da se pridruze svojim precima u halama valhale..njihove molitve su se bazirale na tome..nesto kao..iako vidim svog oca..iako vidim svoju majku..iako vidim sve svoje pretke onim e zovu ..da im se pridruzim u dvoranama valhale...pretci su bitran dio nas i nase povjesti..oni su refleksija nas samih..danasnje drustvo voli priakzati mrtve kao mrtve stanice koje trunu u zemlji..ali pitanje se postavlja dali je to ustvari tako...sto kada umirete...zasto mislite da svi tjeraju u modernom dobu osobe koje vide na vratima koje dolaze po njih..zato jer su zaboravili..i zapostavili svoje pretke..stoga nemoj da te cudi..da stariji ili maldi umiruci vide svoje pretke koji im se nesvidjaju i zele da odu...to je normalno....zaboravili smo tko smo i kako zivimo...preci nam vise nisu ponos...vec proslost..to je zalosno..toliko od mene o mrtvima :)

[malizia]

..stoga nemoj da te cudi..da stariji ili maldi umiruci vide svoje pretke koji im se nesvidjaju i zele da odu...to je normalno....zaboravili smo tko smo i kako zivimo...preci nam vise nisu ponos...vec proslost..to je zalosno..toliko od mene o mrtvima :)

SVE NAM JE PROŠLOST

stablo je tu da bi bilo posjećeno a onaj koji meditira pod njim i "osjeća ga" jest idiot

imam jedan esej o tome.. kad me jednu večer jako bolila ta činjenica da ne znamo više otkuda smo krenuli, pa me bolilo pitanje kako onda znamo kuda stižemo

tužno, tužno.. i životinja barem zna otkud kreće - od nagona, a on je u njenoj svijesti :)
mi više nemamo svijest, a nažalost ne želimo priznat da smo životinje

[Ferasi]

Izgubili mso se sebe kada smo rekli ostavimo pretke i proslost..mi smo moderni ljudi idemo u buducnost..and then the fall of the man begin..zalosno..ali ja recimo kada sam u sumi..pokraj rusevina neke davno mrtve gradjevine se osjecam kao kod kuce snazno frisko.....osjetim zivot..mislim daj to bit..nase okoline

[malizia]

otac mi je jučer recitira neki haiku :

koliba u proljeće
ničega u njoj
a opet sve

(tako nešto)

i zateka me i pita me za analizu, ja kužim al mučim, a on lipo kaže (inače ga uvk napadam da je glup :rofl:) da što je "praznije" to se s više "stvari" može napunit

otvoreno :) :)

dodala bi ja : puno slobode ;)
mi smo ovim življenjem postali robovi budućnosti.. sloboda je u prošlosti, jer svako "sada" j eveć prošlost

a maštanje o divnoj materijalnoj budućnosti je tek premećen, ne um, nego svijest
kolektivna nesvijest

(nesvijest..to sam negdi pročitala al se ne mogu sitit sad di)

[VeronikaN]

Svi uglavnom spominju svoje bake i djedove koji su vjerujem vec propadali prije smrti pa u tom strahu vidjeli i sanjali svasta, ionako im ni mozak ne radi vise normalno.

Ali sto je s ljudima koji dozive nesrecu i naglo umru? Tako kad umre mlad covjek jel i on vidi da ga neki ljudi cekaju za na onaj svijet?

Dignes se ujutro i krenes s autom na posao, u mislima ti je samo sto sve morash napraviti tamo i onda se iznenada na tom putu za posao slupas s autom i pogines. Ne vjerujem da si imao posjet nekih cudnih osoba i snova prije toga.

Tebi ću eto ja odgovoriti,nevjerni Tomi-ce!(ne spominjući vlastite bake i djedove..:).
Profesionalno prisutna pri velikom broju umirućih.
Osobno doživjela kliničku smrt.
Prekognist uz sposobnost vidjeti neke pojave koje drugi "ne vide"(ja smatram da ih se jednostavno ne prihvaća i ignorira).

Gotovo 8o % umirućih(pri svijesti) vidjelo je i razgovaralo s bližnjma umrlim prije njih.Neki su vidjeli likove kojih su se plašili.(Osobno smatram da su ti bili osobe s teškim osječajima krivnje radi nekih djela u životu.)
Puno njih je točno znalo kada će umrijeti(bez obzira što dijagnoza ili trenutno fizičko stanje nisu upučivali na to).
Većina ih se,mada pri punoj i čistoj svijesti,više ne obazire na mišljenje ili sud živućih u svojoj blizine,te govore o onome što vide.
Reanimirani ljudi,pričaju rijeđe o doživljenom,jer ili nemogu riječima opisati isto ili ne žele da ih okolina smatra poremećenima.
Ljudi bliski osobi(ili osoba sama)koja će umrijeti često dobivaju upozorenja ili obavijesti o smrti i okolnostima iste.
Osoba sama,prije smrti dobiva često posjete bliskih umrlih u stvarnosti.
Neki to smatraju priviđenjima,pa ih odbacuju,ali ipak osječaju potrebu da to nekome saopće.Drugi shvate i govore o tome.Okolina većinom ne vjeruje u to.
Sve ovo o čemu govorim je iz mog osobnog iskustva.

A sada o iznenadnoj smrti,koju si spomenula.
Saobračajne nesreće ili nešto drugo.
6 sati prije no što se dogodilo,san mi je dao točne obavijesti o vremenu,bolnici,odjelu,sobi položaju kreveta i ishodu reanimacije u kojoj nikada prije nisam bila.
Točno je tako bilo.
Mene nitko nije dočekao,jer sam bila vračena,te nije bilo potrebe da moji bližnji pokojnici dolaze.
Sat prije no što je umrla moja majka(pri punoj svijesti i kod kuće),vidjela je svoju baku(moju prabaku)koju je posebno voljela,razgovarala s njom u mom prisustvu.
Ja je nisam vidjela,ali sam preko majke postavila neka pitanja prabaki(osobno je nisam upoznala,umrla prije davno prije mog rođenja).
Poručila mi je da ne budem isuviše radoznala,jer nije vrijeme da znam to što sam pitala,ali znati ću pravovremeno.

Nakon smrti moja majka je došla u posjetu u pola bijela dana....time je potvrdila nešto o čemu smo često razgovarale.Držala je obećanje.

Egzaktno u trenutku svoje smrti otac(zao i nepravedan čovjek)pojavio se u liku i obliku od kojeg se dobiva strava.To se dogodilo u u noći i to su samnom vidjeli moja tada još živa majka i ex suprug.
Također je otac posjetio i moju polubraću u njegovoj i njihovoj kući,uz fizičke manifestacije,lomljenje prozorskih stakala i pucanje boca u kući.
Ako me do tada ništa nije uvjerilo da kazne postoje,to me je uvjerilo.

[Precious X]

uf, naježila sam se, ali moram reći da se puno toga u tvome postu, poklapa sa mojim najdubljim uvjerenjima...

[croatish7]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega? :tuzni: :cry:


možebit...

to mogu biti prerušeni anđeli...:D

u nekoj formi nesto nadnaravno se mora pojaviti...
dakle to je bilo janje....

[VeronikaN]

Sve što je dosada ovdje opisano,temelji se na susretima pretežno s dobrim bićima ili voljenim pokojnicima.
A ona druga strana?
Neću se vračati na ono biće koje je moj otac u trenutku smrti postao(to sam detaljno opisala na temi istinite horor priče),no bila sam jednom prisutna kada se pojavilo nešto drugo.
U mom susjedstvu,stara žena(96 g)2 dana prije smrti(do tada nevjerojatno dobrog zdravlja i mladolikog izgleda)navijestila je obitelji da će uskoro umrijeti.
Poslala je unuku,na njeno veliko čuđenje(a i moje) da me pozove,jer bi htjela samnom razgovarati.Osim susjedske pristojnosti,inače ta obitelj i moja nisu nikada bile u nekoj posebnoj vezi ili prijateljstvu.A niti u srodstvu.
Otišla sam tamo,našla ženu kako sjedi u krevetu,djelujući vrlo zdravo,ne žaleći se na nikakvu bol,vrlo lucidnu.Dozvolila je da je pregledam,odbila da je se vodi bilo kuda na bilo kakve preglede i mirno konstatirala:Iti se mora,vreme je došlo.Zamolila me da dođem prekosutra u 13 h k njoj.I tražila da održim obećanje.Vidjela sam da joj je to izuzetno važno i obećala sam.Njena je obitelj bila zbunjena i na neki način povrijeđena,no ona ih je ušutkala,bila je i inače glava kuće.

Taj dan došla sam već u 12.3O,našavši je u nepromijenjenom stanju.Oko nje vrzmali su se članovi obitelji,te smo neko vrijeme neobavezno razgovarali.Odjednom je pogledala na zidni sat,bilo je 5 min do 13 h, i rekla:Svi van iz kuće,na dvorišće i da se niko ni vrnul dok vas suseda(ja) ne pozove.Stvarno,svi su bezpogovorno izašli,ostavivši sobna i ulazna vrata otvorena.Položaj tih vrata je točno jedna nasuprot drugih.
I tada mi je rekla:Napravila sam nekaj kaj nis u životu smela i sada budu došli po mene.Ja znam,da ti nisi ko drugi,kaj buš videla nebuš se prestrašila.A tebi nemreju niš!To buš samo moje vnuke rekla i nikom drugem!
(Nikada ja nisam s tom ženoom o nečem sličnom razgovarala,inače sam izuzetno oprezna,ne razgovaram u susjedstvu, o takvim temama.)
Htjela sam je pitati kako to misli,kad je odjednom uprla pogled u vrata,kojima sam ja bila leđima okrenuta,te sam se i ja okrenula.
Bio je ljetni dan.Vani je sjalo sunce,ali prostor u vratima se odjednom zamračio,neki taman oblik slijevao se u sobu.
Nisam se prestrašila,ali ukočila se jesam.I nesvjesno sam u sebi počela moliti Oče naš!
Sve to nije trajalo dulje od par sekundi,a onda je nestalo.Pogledala sam u susjedu,ali više nije bilo života u njenim očima.Bez ijednog glasa ili hropca,jednostavno je prestala disati.

Par dana kasnije,kada sam to,po želji pokojnice ispričala njenoj unuki,ova je problijedila,nije rekla ni jednu riječ.

Zašto su vrata morala biti otvorena?
Što je to bilo što je ušlo u prostoriju?
Zašto je bilo bitno da netko tko nije član obitelji to vidi?
I radi čega je to trebala doznati jedino unuka?
Na ta pitanja nemam odgovora.

Takvo nešto ni prije ni poslije niti sam od ikoga čula,a niti doživjela.

[Alex84]

Sve što je dosada ovdje opisano,temelji se na susretima pretežno s dobrim bićima ili voljenim pokojnicima.
A ona druga strana?
Neću se vračati na ono biće koje je moj otac u trenutku smrti postao(to sam detaljno opisala na temi istinite horor priče),no bila sam jednom prisutna kada se pojavilo nešto drugo.
U mom susjedstvu,stara žena(96 g)2 dana prije smrti(do tada nevjerojatno dobrog zdravlja i mladolikog izgleda)navijestila je obitelji da će uskoro umrijeti.
Poslala je unuku,na njeno veliko čuđenje(a i moje) da me pozove,jer bi htjela samnom razgovarati.Osim susjedske pristojnosti,inače ta obitelj i moja nisu nikada bile u nekoj posebnoj vezi ili prijateljstvu.A niti u srodstvu.
Otišla sam tamo,našla ženu kako sjedi u krevetu,djelujući vrlo zdravo,ne žaleći se na nikakvu bol,vrlo lucidnu.Dozvolila je da je pregledam,odbila da je se vodi bilo kuda na bilo kakve preglede i mirno konstatirala:Iti se mora,vreme je došlo.Zamolila me da dođem prekosutra u 13 h k njoj.I tražila da održim obećanje.Vidjela sam da joj je to izuzetno važno i obećala sam.Njena je obitelj bila zbunjena i na neki način povrijeđena,no ona ih je ušutkala,bila je i inače glava kuće.

Taj dan došla sam već u 12.3O,našavši je u nepromijenjenom stanju.Oko nje vrzmali su se članovi obitelji,te smo neko vrijeme neobavezno razgovarali.Odjednom je pogledala na zidni sat,bilo je 5 min do 13 h, i rekla:Svi van iz kuće,na dvorišće i da se niko ni vrnul dok vas suseda(ja) ne pozove.Stvarno,svi su bezpogovorno izašli,ostavivši sobna i ulazna vrata otvorena.Položaj tih vrata je točno jedna nasuprot drugih.
I tada mi je rekla:Napravila sam nekaj kaj nis u životu smela i sada budu došli po mene.Ja znam,da ti nisi ko drugi,kaj buš videla nebuš se prestrašila.A tebi nemreju niš!To buš samo moje vnuke rekla i nikom drugem!
(Nikada ja nisam s tom ženoom o nečem sličnom razgovarala,inače sam izuzetno oprezna,ne razgovaram u susjedstvu, o takvim temama.)
Htjela sam je pitati kako to misli,kad je odjednom uprla pogled u vrata,kojima sam ja bila leđima okrenuta,te sam se i ja okrenula.
Bio je ljetni dan.Vani je sjalo sunce,ali prostor u vratima se odjednom zamračio,neki taman oblik slijevao se u sobu.
Nisam se prestrašila,ali ukočila se jesam.I nesvjesno sam u sebi počela moliti Oče naš!
Sve to nije trajalo dulje od par sekundi,a onda je nestalo.Pogledala sam u susjedu,ali više nije bilo života u njenim očima.Bez ijednog glasa ili hropca,jednostavno je prestala disati.

Par dana kasnije,kada sam to,po želji pokojnice ispričala njenoj unuki,ova je problijedila,nije rekla ni jednu riječ.

Zašto su vrata morala biti otvorena?
Što je to bilo što je ušlo u prostoriju?
Zašto je bilo bitno da netko tko nije član obitelji to vidi?
I radi čega je to trebala doznati jedino unuka?
Na ta pitanja nemam odgovora.

Takvo nešto ni prije ni poslije niti sam od ikoga čula,a niti doživjela.

:eek:uu ovo je bas scary...

[ChR0NoS]

Sve što je dosada ovdje opisano,temelji se na susretima pretežno s dobrim bićima ili voljenim pokojnicima.
A ona druga strana?
Neću se vračati na ono biće koje je moj otac u trenutku smrti postao(to sam detaljno opisala na temi istinite horor priče),no bila sam jednom prisutna kada se pojavilo nešto drugo.
U mom susjedstvu,stara žena(96 g)2 dana prije smrti(do tada nevjerojatno dobrog zdravlja i mladolikog izgleda)navijestila je obitelji da će uskoro umrijeti.
Poslala je unuku,na njeno veliko čuđenje(a i moje) da me pozove,jer bi htjela samnom razgovarati.Osim susjedske pristojnosti,inače ta obitelj i moja nisu nikada bile u nekoj posebnoj vezi ili prijateljstvu.A niti u srodstvu.
Otišla sam tamo,našla ženu kako sjedi u krevetu,djelujući vrlo zdravo,ne žaleći se na nikakvu bol,vrlo lucidnu.Dozvolila je da je pregledam,odbila da je se vodi bilo kuda na bilo kakve preglede i mirno konstatirala:Iti se mora,vreme je došlo.Zamolila me da dođem prekosutra u 13 h k njoj.I tražila da održim obećanje.Vidjela sam da joj je to izuzetno važno i obećala sam.Njena je obitelj bila zbunjena i na neki način povrijeđena,no ona ih je ušutkala,bila je i inače glava kuće.

Taj dan došla sam već u 12.3O,našavši je u nepromijenjenom stanju.Oko nje vrzmali su se članovi obitelji,te smo neko vrijeme neobavezno razgovarali.Odjednom je pogledala na zidni sat,bilo je 5 min do 13 h, i rekla:Svi van iz kuće,na dvorišće i da se niko ni vrnul dok vas suseda(ja) ne pozove.Stvarno,svi su bezpogovorno izašli,ostavivši sobna i ulazna vrata otvorena.Položaj tih vrata je točno jedna nasuprot drugih.
I tada mi je rekla:Napravila sam nekaj kaj nis u životu smela i sada budu došli po mene.Ja znam,da ti nisi ko drugi,kaj buš videla nebuš se prestrašila.A tebi nemreju niš!To buš samo moje vnuke rekla i nikom drugem!
(Nikada ja nisam s tom ženoom o nečem sličnom razgovarala,inače sam izuzetno oprezna,ne razgovaram u susjedstvu, o takvim temama.)
Htjela sam je pitati kako to misli,kad je odjednom uprla pogled u vrata,kojima sam ja bila leđima okrenuta,te sam se i ja okrenula.
Bio je ljetni dan.Vani je sjalo sunce,ali prostor u vratima se odjednom zamračio,neki taman oblik slijevao se u sobu.
Nisam se prestrašila,ali ukočila se jesam.I nesvjesno sam u sebi počela moliti Oče naš!
Sve to nije trajalo dulje od par sekundi,a onda je nestalo.Pogledala sam u susjedu,ali više nije bilo života u njenim očima.Bez ijednog glasa ili hropca,jednostavno je prestala disati.

Par dana kasnije,kada sam to,po želji pokojnice ispričala njenoj unuki,ova je problijedila,nije rekla ni jednu riječ.

Zašto su vrata morala biti otvorena?
Što je to bilo što je ušlo u prostoriju?
Zašto je bilo bitno da netko tko nije član obitelji to vidi?
I radi čega je to trebala doznati jedino unuka?
Na ta pitanja nemam odgovora.

Takvo nešto ni prije ni poslije niti sam od ikoga čula,a niti doživjela.

ovo sam upravo pročitao:Pop: u 2:39 navečer, sam u kući u potpunom mraku i usrao sam se

[Mist_Dragonlady]

Da, pa jeste gledali film "Duh", sa Swayzeom i Demi Moore?
Se sječate onih crnih i "bjelih"(zapravo, zlatnih, tj. svjetlosti) koji dolaze po umiruće, ovisno jesu li good or bad guys?
Podsjetilo me čitajući temu...
I da, i moji starci su meni pričali kako su i pokojni deda i baka pred smrt vidjeli neke osobe u sobi; baka je konkretno vidjela svoju mamu, od moje mame baku; a deda po tatinoj strani je, na samrti u bolnici, rekao mojoj teti(njegovoj kćeri) da mu je došlo vrijeme jer vidi čovjeka u kutu sobe; znao je da ga teta ne može vidjeti i znao je što to znači...koma...možda i ne...
Što me dalje podsjeća na još jedan film - "Grad anđela" sa N. Cageom i Meg Ryan...tamo umirući isto vide osobe - anđele, koji su došli ispratiti ih, kej ne?
Čuj mene, ko heavy filmofil tuda, ali stvarno ima jako puno sličnosti; dobro je prikazano sve to.
Kaj mislite o tome?

[malizia]

ima smisla.... ako ej to život vječni..opet je život..

a svugdi u životu kad dođeš na nov teren dođe neko da te uputi u nešto :E

[rozzz]

[QUOTE=VeronikaN;17096309Ljudi bliski osobi(ili osoba sama)koja će umrijeti često dobivaju upozorenja ili obavijesti o smrti i okolnostima iste.
[/QUOTE]

imala sam frendicu s kojom sam bila jako bliska sve do prije par godina. posle se nismo čule ni vidjele. ali ja sam stalno mislila na nju.
prije godinu dana počelo mi se nešto čudno događati, mislila sam da sam luda, umišljam, čak sam zvala muža da pogleda: kad god bi se češljala ili prala kosu, u kadi ili lavandinu su mi se "ukazala" uvijek ista dva slova, lijepa, pravilna, bez greške. mozgala sam šta je to i sinulo mi, pa to su inicijali od te frendice, ziher!
i tako godinu dana. svaki put. odlučila sam ju nazvati. u taj tren dobijem mamin poziv, upravo je doznala da je ta frendica prije godinu dana obolila teško.
uglavnom, nedavno je umrla.
pitam se dal' sam mogla reagirati prije god. dana, nazvati ju i reći Šta? priviđaju mi se tvoji inicijali?!

ne znam, sanjala sam ju nakon što je umrla, rekla je da je sve ok, da ustvari nije mrtva. bila je predivna u tom snu...

[300]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega? :tuzni: :cry:

moguće da je u tim zadnjim danima svog života vidio onaj "drugi" svijet...ili je jednostavno halucinirao od bolesti ili jakih lijekova,od čega ti je djed umro?

[rozzz]

dobro, mene zanima, ako ljudi na samrti "haluciniraju" zbog bolesti ili ljekova, kako to da i neki živi pored njih u tom trenutku vide iste te "prikaze"?

mislim da umirući ne haluciniraju. tata od moje susjede je vidio dva svjetleća bića pored bolničke postelje i rekao susjedi da se ne prepadne ali oni su došli po njega. susjeda se okrenula i vidjela veliko svjetleće jaje na vratim sobe!
ne bi mi žena lagala.

[300]

dobro, mene zanima, ako ljudi na samrti "haluciniraju" zbog bolesti ili ljekova, kako to da i neki živi pored njih u tom trenutku vide iste te "prikaze"?

mislim da umirući ne haluciniraju. tata od moje susjede je vidio dva svjetleća bića pored bolničke postelje i rekao susjedi da se ne prepadne ali oni su došli po njega. susjeda se okrenula i vidjela veliko svjetleće jaje na vratim sobe!
ne bi mi žena lagala.

moguće da ih i drugi ljudi vide,nisam reko da je to nemoguće...ali moguće je i da su teške bolesti i jaki lijekovi razlog tome,imao sam se priliku uvjeriti na svoje oči kada je moj djed umirao od raka i kada su mu davali morfi...grozno...mogu reći da je na kraju zamjenio noć i dan...

[trendseterica]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega? :tuzni: :cry:

Mislim da su to samo halucinacije pred smrt.
Meni baka umire i ja sam s njoj non stop. I danas je pitala da gdje joj je majka da zeli da je sad s njome. Ja sam joj rekla da joj je maja umrla aona mi je odgovorila da nije, vec da je sad s njome.

[AbAdd0n]

moja teorija je da mozak ispusta onaj otrov koj ublazuje bol pri smrti
te da zbog tog ljudi vide umrlu familiju ili tako nesto
ugl vide obitelj posto obitelj vole pa traze tu utjehu u smrti ...

[darknes]

Mislim da su to samo halucinacije pred smrt.
Meni baka umire i ja sam s njoj non stop. I danas je pitala da gdje joj je majka da zeli da je sad s njome. Ja sam joj rekla da joj je maja umrla aona mi je odgovorila da nije, vec da je sad s njome.

moja teorija je da mozak ispusta onaj otrov koj ublazuje bol pri smrti
te da zbog tog ljudi vide umrlu familiju ili tako nesto
ugl vide obitelj posto obitelj vole pa traze tu utjehu u smrti ...

Hmm, a sto onda radite na pdf-u na rubu znanosti? Mozda ipak sumnjate....

[lampion]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega? :tuzni: :cry:

čista autosugestija!! autosugestija - oči vide ono o čemu mozak razmišlja!!

jer da je to pravilo, onda bi se ovakve stvari pričinjavale svakome tko je u neposrednoj opasnosti od umiranja: u slučaju prometne nesreće vozač ili netko od putnika bi vikao kako vidi te ljude i životinje, ili vojnici u ratu i sl...dakle potpuno buncanje iliti fantaziranje zbog, vjerojatno straha od same smrti.

[Magnificent]

Znam za jednu (sada pokojnu, a prije meni blisku osobu) kojoj su se pred smrt pričinjavale razne stvari. Mislila sam da je to čudno, sad vidim da očito nije.

[memona]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega? :tuzni: :cry:

Holy šit fak meni se pričinja da me bog zove na mobitel i sanjam da sam mrtva. ok već sam se pomirila :D

[blue_flash]

Sve što je dosada ovdje opisano,temelji se na susretima pretežno s dobrim bićima ili voljenim pokojnicima.
A ona druga strana?
Neću se vračati na ono biće koje je moj otac u trenutku smrti postao(to sam detaljno opisala na temi istinite horor priče),no bila sam jednom prisutna kada se pojavilo nešto drugo.
U mom susjedstvu,stara žena(96 g)2 dana prije smrti(do tada nevjerojatno dobrog zdravlja i mladolikog izgleda)navijestila je obitelji da će uskoro umrijeti.
Poslala je unuku,na njeno veliko čuđenje(a i moje) da me pozove,jer bi htjela samnom razgovarati.Osim susjedske pristojnosti,inače ta obitelj i moja nisu nikada bile u nekoj posebnoj vezi ili prijateljstvu.A niti u srodstvu.
Otišla sam tamo,našla ženu kako sjedi u krevetu,djelujući vrlo zdravo,ne žaleći se na nikakvu bol,vrlo lucidnu.Dozvolila je da je pregledam,odbila da je se vodi bilo kuda na bilo kakve preglede i mirno konstatirala:Iti se mora,vreme je došlo.Zamolila me da dođem prekosutra u 13 h k njoj.I tražila da održim obećanje.Vidjela sam da joj je to izuzetno važno i obećala sam.Njena je obitelj bila zbunjena i na neki način povrijeđena,no ona ih je ušutkala,bila je i inače glava kuće.

Taj dan došla sam već u 12.3O,našavši je u nepromijenjenom stanju.Oko nje vrzmali su se članovi obitelji,te smo neko vrijeme neobavezno razgovarali.Odjednom je pogledala na zidni sat,bilo je 5 min do 13 h, i rekla:Svi van iz kuće,na dvorišće i da se niko ni vrnul dok vas suseda(ja) ne pozove.Stvarno,svi su bezpogovorno izašli,ostavivši sobna i ulazna vrata otvorena.Položaj tih vrata je točno jedna nasuprot drugih.
I tada mi je rekla:Napravila sam nekaj kaj nis u životu smela i sada budu došli po mene.Ja znam,da ti nisi ko drugi,kaj buš videla nebuš se prestrašila.A tebi nemreju niš!To buš samo moje vnuke rekla i nikom drugem!
(Nikada ja nisam s tom ženoom o nečem sličnom razgovarala,inače sam izuzetno oprezna,ne razgovaram u susjedstvu, o takvim temama.)
Htjela sam je pitati kako to misli,kad je odjednom uprla pogled u vrata,kojima sam ja bila leđima okrenuta,te sam se i ja okrenula.
Bio je ljetni dan.Vani je sjalo sunce,ali prostor u vratima se odjednom zamračio,neki taman oblik slijevao se u sobu.
Nisam se prestrašila,ali ukočila se jesam.I nesvjesno sam u sebi počela moliti Oče naš!
Sve to nije trajalo dulje od par sekundi,a onda je nestalo.Pogledala sam u susjedu,ali više nije bilo života u njenim očima.Bez ijednog glasa ili hropca,jednostavno je prestala disati.

Par dana kasnije,kada sam to,po želji pokojnice ispričala njenoj unuki,ova je problijedila,nije rekla ni jednu riječ.

Zašto su vrata morala biti otvorena?
Što je to bilo što je ušlo u prostoriju?
Zašto je bilo bitno da netko tko nije član obitelji to vidi?
I radi čega je to trebala doznati jedino unuka?
Na ta pitanja nemam odgovora.

Takvo nešto ni prije ni poslije niti sam od ikoga čula,a niti doživjela.


..fiuuu prestrašno :tuzni:
..ja uvijek kad mi ej nešto strašno ili imam neki predosjećaj da će se nešto loše dogoditi molim u sebi Oče naš :)

[Mist_Dragonlady]

Mama mi je preminula prije 17 dana :(
Sad sa pitam koliko smo to očekivale, i ona i ja...stvar je u tome da je to kod nje bilo jako naglo; fizički je bila zdrava i naglo, bez simptoma prije, preminula od nečega poznatog kao "infarkt crijeva" - ugl. da nejdem off topic, kad nastupe prvi simptomi, prekasno je...Jedan dan je dobro, samo se osjeća naduto i "zaštopano", a sljedeće jutro skoro bez pulsa; voze je u bolnicu, jedva je stabiliziraju dovoljno za operaciju ali već je gotovo; nedugo nakon operacije umire...A ja sam to nekako znala...
No, kaj me posebno muči je ovo:bila je bolesna i psihički, i to jako...jako se dugo borila i mučila sa shizofrenijom...pa je, između ostalog nerealnog, stalno govorila da umire, da joj još malo preostaje...Stoga - većinom joj nismo vjerovali, jer fizički je bila zdrava; čak se tjedan dana prije smrti vratila iz bolnice, sa psihjatrije, a tamo su joj i krv vadili, i sl.- i sve pet, fizički...Da odmah još razjasnim, mama je znala često tako govoriti da je gotova, mislila je npr. da ima rak na svemu i svačemu, i to godinama...to je i doktorima govorila...Nismo joj vjerovali...A ja sam je počela upozoravati da se s tim ne šali, da će joj jednoga dana zbilja nešto bit a da joj niko neće vjerovat...to sam joj brijala bar zadnjih godinu dana ko sumanuta, jako sam se zbog toga ljutila na nju, i svađala se s njom...čak i na taj dan, pred smrt...sad mi je jako žao zbog toga, što smo se posvađale i što joj ni tada nisam vjerovala...dok me nije počelo prat unutarnje uopzorenje i opet ta spoznaja, ovaj put konačna...Ipak, racio se opire; a čak ni na hitnoj nam isprva nisu vjarovali kad smo ih zvali da joj je loše jer ih je ona sama zvala konstantno, pod kraj i doslovno svakih par minuta - ne jer joj je bilo loše, nego zato što je MISLILA da joj je loše, da je gotova(dakle, u svojoj mašti, bez simptoma i stvarne opasnosti) dok joj mi mob ne bi oduzeli...
Ugl., kaj me još mući je i to kaj sam je baš zadnji put vidjela samo na pet minuta pred tu operaciju.
Već su je pripremali no bila je svijesna,samo nije mogla govoriti jer su je već intubirali...Bože, znala sam da je to zadnje...i onda sam nastojala reći sve kaj mogu u par minuta...rekla sam joj da je volim, i da je tata voli, a tati sam pokušala dati znak da se oprosti, da nam je to zadnje...on je bio tamo i pričao joj, ono - normalno, mislim bez sad nekih velikih riječi i oproštaja, jer nije to očekivao.Iskreno, nisu ni doktori kirurzi tamo!Sumnjali su tek na zapetljaj crijeva, ili sl.
Pogledala sam je u oči, i bojala se, bogec moj...i sad se pitam, dali sam to mogla izvesti bolje, da li je tamo s njom bila i pokojna baka, njena mama, i tata, odnosno moj deda?Bilo tko da joj olakša prijelaz?Molim se za to!
I nikad to neću znati, no znala sam nekako da se vrijeme nekome od nas bliži...Još me od rujna pralo, vjerovali ili ne - počela sam gledati cijene pogreba, pitajući se jesam li normalna il sam i ja popustila...
Da se vratim na temu, operacija je trajala 6 sati, najmanje, a meni je srce htjelo iskočit...samu operaciju je preživjela no tada nam je doktor rekao da se ne nadamo previše...I znala sam tada, bila mi je to još samo potvrda da je kraj...I cjelu sam je tu noć pokušavala pustiti, znate - da ode u miru, znajući da će se, ako ostane, samo mučiti...a toga joj je dosta bilo, bolovala je od shizofrenije od svoje 17.-te...
Ujurto smo bežali u bolnicu; znala sam da je preminula, mada mi se nitko nije javio, niti je pao kakav znak(ono, ni od duhova ni od živih, kak da objasnim...) no na putu gore, točno oko devet sati sam opet znala da je SAD čas...
Kad smo stigli, doktor nas je obavijestio da je umrla prije pet-deset minuta...
Znate šta, čitajući ovu temu, toliko toga sam se pitala; stalno sam se prisjećala ovih vaših rijeći i svjedočanstava, svako malo...kad je mami bila posljednja noć..a mi tada nismo smjeli do nje, i ponavljam - zadnji put sam je vidjela tik pred operaciju, ono na pet minuta...zato sam sad tako i odužila i sve, baš sve ispripovjedala, nadajući se da ću potaći druge da sve što imaju kažu svojima još danas, na vrijeme!Jer, zaista nikad ne znate kaj se može dogodit...Ne znam da li je taj moj predosjećaj sreća u svemu tome, jer mi je dopustilo bar se na kratko oprostit, reći bar dio svega kaj se ima reći!
Ponavljam, mama kad sam je zadnji put vidjela nije mogla govoriti, samo se nadam da sam je bar malo umirila...i pitam se, da je i mogla - bih li joj vjerovala?Mislim, da je vidjela nekoga?Bi li vjerovala sebi uopće?
Da je vidjela npr. baku tada doduše mislim da bi, jer moj osjećaj je bio prejak, presnažna je to spoznaja...
A sada, nakon svega, samo se nadam da je na boljem mjestu, i prije svega - u miru, i sa svojima...
Ne znam da li je otišla, niti koliko se dušice zadržavaju tu na zemlji nakon smrti, jer nešto sam i o tome pročitala...kao 30-tak dana...
I nekad imam osjećaj da je s nama; kad joj želim npr. nešto ispričati pa se sjetim da je više nema...tada, opet, imam filing da je tu, i više nego prije - u smislu da nije više psihički bolesna...
I kako da si to sa njenom psihičkom bolešću postavim, to me muči najviše!Ne bi htjela da se, ako je umrla npr. u tom, lošem stanju uma, nešto takvo za nju nastavi "afther", znate? I svakako, ne bi htjela da si je s nečim natovarila lošu karmu, jer bilo je situacija kad je bila u najmanju ruku "teška", no da opet za to i nije bila kriva...ili jest? :ne zna: Kako si to postaviti i objasniti? :(
Nadam se i molim se da neće, a ako itko od vas ima kakvih takvih iskustava ili je nešto o tome čuo - molim vas, pišite!:s
Jer meni, ako mi je vjerovati i opet intuiciji,i mama je dobro!Mogu biti u miru kad je se sjetim, čak mogu osjetiti i olakšanje zbog nje, pa se nadam da mi ove, kao empatske sposobnosti nisu zakazale, i da to nije samo odraz moje želje već stvarno novo stanje za nju.

[lenas84]

Mene zanima sljedeće.
Da razsjasnimo nešto na početku. Ja vjerujem da se ljudi pripremaju za smrt, odlazak sa ovoga svijeta nopostoji nekoliko pitanja, nedoumica.
Šta se događa kada netko umre iznenada, nesrećom? Dolaze li oni odmah po njega, čekaju li ga ili to traje nekoliko dana, godina ili šta li već dok oni gore ne dobiju obavijest (možda nemaju cityex :D) Isto tao šta se događa sa onima koji si sami oduzmu život. Dolaze li i po njih ili ih puštaju da lutaju u tuđini?
I dovraga, zašto, ali zašto su u svim takvim situacijama, jezivima upleteni vriskovi, crnina i slično, jezivost uglavnom? Zar ne mogu jednostavno da dođu do umirućega i objasne mu da je raj i da se ne mora brinuti?

[juditaa]

ima nešto ima ,ima ....nisu to halucinacije ,onaj ko je to doživio zna ,a ostali neka malo pričekaju znat će i oni ....znam da je teško povjerovati u ono što sam nisi vidio ili doživio ,samo mislim da se isplati živjeti po Božijim zapovijedima .....ne isplati nego vrijedi ,a kako je čovjek živio takav će mu život i dalje biti ,to o lijepim i ružnim doživljajima

[pizda]

Meni je susjeda pricala da je njen muz, 12 dana prije nego li je umro, gadno prdnuo. Kaze da nije nista posumnjala jer je on tako svakodnevno prdio...

[Mist_Dragonlady]

Mene zanima sljedeće.
Da razsjasnimo nešto na početku. Ja vjerujem da se ljudi pripremaju za smrt, odlazak sa ovoga svijeta nopostoji nekoliko pitanja, nedoumica.
Šta se događa kada netko umre iznenada, nesrećom? Dolaze li oni odmah po njega, čekaju li ga ili to traje nekoliko dana, godina ili šta li već dok oni gore ne dobiju obavijest (možda nemaju cityex :D) Isto tao šta se događa sa onima koji si sami oduzmu život. Dolaze li i po njih ili ih puštaju da lutaju u tuđini?
I dovraga, zašto, ali zašto su u svim takvim situacijama, jezivima upleteni vriskovi, crnina i slično, jezivost uglavnom? Zar ne mogu jednostavno da dođu do umirućega i objasne mu da je raj i da se ne mora brinuti?


Potpisujem!
To se i sama pitam, tim više kaj je moja mama umrla dosta naglo; mislim, bila je fizički zdrava do tog infarkta crijeva, a onda je išlo naglo...
I, zaista - ako neko naglo umre, mislim da isto ima doček! Evo, sjeti se serije "Dead like me" - Ko živ, ko mrtav, ne? :cerek: Super serija, a i time bi se dalo štošta objasniti...mislim, sasvim je logično da i u takvim naglim slučajevima smrti, nesrećama ili nasilnim smrtima općenito, netko dođe tko će otpratiti tu osobu...
A što se tiće samoubojica - isto, pretpostavljam...Vidiš, čitala sam negdje da je samoubojstvo kod nekih ljudi karma, takoreći, odnosno da im je takva smrt i bila namjenjena; u tom slučaju, ne znam kako stoje sa prokletstvima...Ipak, nebi to preporučila...:eek:
I da, kaj se jezivosti tiće - ne znam, pretpostavljam da ide svakom prema zasluzi...ima i ljepih vizija, kako čitam...Ali, imam filing da su svi ti "pratioci" odreda, i dobri i loši, skloni melodramatičnosti sve u 16 - slažem se s tobom, lenas84...

Kaj vi velite?
Ajmo ljudi, uključite se malo, čovjek dobra pitanja postavlja...

[Anne Elliot]

moj otac umro je pred10 mjeseci. Bio je teško bolestan i zadnjih nekoliko dana nije mogao niti gledati niti komunicirati, i znali smo da je smrt samo pitanje dana... te večeri pozvali su me da dođem i susjeda, inače med. sestra koja se umiranja previše nagledala, rekla mi je da se odem pozdraviti... ležao je i malo je teže disao a ona mi je objasnila kako su to samrtnički hropci, znak da se tijelo gasi i da sve funkcije polagano prestaju i da takvo umiranje zna trajati i nekoliko sati. Mama i ja smo ga držale za ruke ljubile i plakale,željele mu svu sreću da konačno nađe mir nakon svega što je pretrpio....u jednom trenutku točno sam vidjela kako je lice promijenilo izraz i boju i jednostavno shvatiš kako je ta duša napustila tijelo
Vjerovatno ovo sve zvuči melodramatično i šta ja znam, ali ja nisam vjernica, slabo se kužim u psihologiju i alternativu, želim samo reći da sam u tim trenucima umesto silne tuge i panike koju sam predviđala osjećala samo savršeni mir i spokoj, nekakav sklad i osjećaj da sam dragu osobu otpratila na ugodno putovanje....
ispričavam se :ne zna: mrzim duge postove

[juditaa]

moj otac umro je pred10 mjeseci. Bio je teško bolestan i zadnjih nekoliko dana nije mogao niti gledati niti komunicirati, i znali smo da je smrt samo pitanje dana... te večeri pozvali su me da dođem i susjeda, inače med. sestra koja se umiranja previše nagledala, rekla mi je da se odem pozdraviti... ležao je i malo je teže disao a ona mi je objasnila kako su to samrtnički hropci, znak da se tijelo gasi i da sve funkcije polagano prestaju i da takvo umiranje zna trajati i nekoliko sati. Mama i ja smo ga držale za ruke ljubile i plakale,željele mu svu sreću da konačno nađe mir nakon svega što je pretrpio....u jednom trenutku točno sam vidjela kako je lice promijenilo izraz i boju i jednostavno shvatiš kako je ta duša napustila tijelo
Vjerovatno ovo sve zvuči melodramatično i šta ja znam, ali ja nisam vjernica, slabo se kužim u psihologiju i alternativu, želim samo reći da sam u tim trenucima umesto silne tuge i panike koju sam predviđala osjećala samo savršeni mir i spokoj, nekakav sklad i osjećaj da sam dragu osobu otpratila na ugodno putovanje....
ispričavam se ,s :ne zna: mrzim duge postove

Ito je već nešto ,sve što pišeš istina je i ja sam to prošla ,vjernica sam ,svi umiremo i vjernici i nevjernici ,ali mi vjernici znamo da smrt nije kraj ,ja sam doživjela punotoga što me u to uvjerilo ,valjda zato što vjerujem i dobijem potvrdu ...nije istina da nama crkva puni glavu glupostima ,postoje i dokazi koje ne može svak dobiti ,velika je moja vjera i neuništiva

[marko7polo]

Ito je već nešto ,sve što pišeš istina je i ja sam to prošla ,vjernica sam ,svi umiremo i vjernici i nevjernici ,ali mi vjernici znamo da smrt nije kraj ,ja sam doživjela punotoga što me u to uvjerilo ,valjda zato što vjerujem i dobijem potvrdu ...nije istina da nama crkva puni glavu glupostima ,postoje i dokazi koje ne može svak dobiti ,velika je moja vjera i neuništiva

Zasto neki ljudi umiru lako bez bolova straha itd a neki ljudi se muce danima godinama?
hvala.

[juditaa]

Zasto neki ljudi umiru lako bez bolova straha itd a neki ljudi se muce danima godinama?
hvala.

ja sam vjernica pa na to gledam ovako .....i Isus je za nas trpio na križu ,i te kako ,patnja preobražava u dobro ,e sad mi oprosti ako se ne slažeš sa mojim mišljenjem ...žao mi je za mene je to istina ,znam šta govorim ,neke stvari trebaš doživjeti da bi shvatio u potpunosti ,mada se u našoj vjeri kaže blaženi koji ne vidješe a povjerovaše ,a ja sam eto doživjela Milost Božiju ,koliko god to nekome bilo čudno .....a i svi svetci su umrli u mukama ......:ne zna:

[simply_black]

Zasto neki ljudi umiru lako bez bolova straha itd a neki ljudi se muce danima godinama?
hvala.

Karma.

[Ikstomi]

moja baka je prije 2 godine stalno govorila kako se sperma na put, da nas napusta..a bila je tesko bolesna.
I jos nisu dosli po nju..:rolleyes:
toliko im treba?

[nightmare]

Tata mi je umro prošle godine u petom mjesecu. Kako je bio u bolnici neko vrijeme, a moja mama je morala na poslovni put, povela je i mene sa sobom da ne budem sama u Zagrebu ako se dogodi ono najgore, a i dogodilo se. Bilo je jutro, i taman smo se trebali probuditi i spremiti te krenuti za Zagreb. Ja sam se probudila malo ranije od mame, jer sam sanjala scenu kada mi je tata pričao da je u vrijeme domovinskog rata zagreb bio bombardiran, i da je bačena bomba na tramvaj broj 12 u draškovićevoj, a točno malo prije nego što se to dogodilo, on je trebao doći na taj tramvaj ali nije stigao, tramvaj je pobjegao, da bi se nekoliko trenutaka kasnije čuo odjek bombe. taj san me probudio, a kada sam pogledala na sat bilo je točno 7 sati i 12 minuta ujutro. kada sam se vratila u Zagreb, u popodnevnim satima, mama mi je rekla da je tata umro, i to oko 7 sati ujutro. :eek::(

[Deavon]

Hmm..moj djed je isto vidio druge ljude u sobi..doduse on je vidio svog sina koji je poginuo u ratu i pricao nam je kako ce ic uskoro s njim...doduse nije kao što tu cujem pokusavao ga otjerati nego je lijepo i mirno to sve prihvatio i mislim da je shvacao da ga mi drugi ne vidimo...

[Göttspöđä]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega? :tuzni: :cry:

Ne želim ti vrijeđati familiju (valjda nećeš tako shvatiti), ali, razmisli, bi li ozbiljno shvatio čovjeka koji nabije kantu na glavu i kaže kako je Napoleon? Halucinacije. Ako ih on vidi, ne znači da su zbilja tu.

[Te-te]

moja baka je umrla u 10om mjesecu od raka crijeva. zadnjih je dana pričala mami da neka žena sjedi u kutu sobe i gleda je. mama je rekla da halucinira ali meni su se leđa naježila. vjerujem da je ta žena bila ta koja je došla po nju

[White Horse]

a pazite sad, ovo mi nikak nije jasno i ja tek sad saznam neke stvari:eek: kad mi je djed umro sanjala sam da smo ušli u njegovu kuću i nešto radimo kad odjednom ja krenem u kuhinju, a on tamo stoji sav jadan izbezumljen ne zna kud će ni šta će totalno preplašen. ja od šoka krenem plakat i kažem: pa dido ti si umro šta radiš ovdje? a on nema pojma da je mrtav kao da je izgubljen i nije mu jasno da je umro.

drugi san je bio kada sam u svojoj kući opet ušla u kuhinju i krenem po nešto kad stoji on tamo i gleda u mene i šuti. ja opet od šoka krenem plakat i opet mu kažem da je umro pa šta se događa i on meni samo veli da nema više vremena i ja ga jedino stignem pitat jel ima nešto poslje smrti? i on kaže ima. kak je to rekao ogromna svjetlost mu izađe iz čiju i on nestane. :(

a nedavno je stric došao k meni i ispričao šta se dogodilo kad je did umro. naime moj bratić je dobio njegovu kuću i preselio se tamo. i svaku večer kad bi išao spavat bi čuo lupanje na tavanu ko da neko hoda. nekoliko puta su provjeravali tavan al nitko gore ne može ući jer bude zaključan. i bila neka crvena torba u hodniku sa stvarima. svaki put kad ujutro ustane ona je bijela, on opet pogleda i ona opet crvena.pozove bratić strica da jednu cijelu večer provedu budni i gledaju u hodniku torbu šta se događa. veli moj stric da je nevjerovatno kojom je brzinom promjenila boju. i nakon par puta je pobjegao rekao da se više nikad tu neće vratiti. sad će kuću prodati tu više niko ne živi. :ne zna:

[daleth]

intuicija. ona je daaaaaleko moćnija nego što to uopće možemo pojmiti i u to čvrsto vjerujem. npr. dan prije nego je umro novinar boris mutić (prekjučer dakle) mi je bezveze palo na pamet čime se on sad bavi i gdje je, jer nisam dugo za njega čuo.
tim više kad je povezano sa samim sobom, kad ti tijelo govori mozgu da je priča gotova. mogućnost predviđanja svog odlaska nije uopće neobična i sigurno se svima događa onda kada tijelo to najviše osjeća, dakle pred kraj. pa i kada netko predviđa smrt nekog bližnjega pa se probudi kada ovaj umre (kako je već netko komentirao). nismo đabe svjesni tek par postotaka vlastitog mozga.

e sad da li mi to nesvjesno očekujemo anđele i crne sjene u tim trenucima pa nam se priviđaju ili stvarno postoje, za neku je drugu diskusiju. po meni, vjerojatno ovo prvo.

[Decko25]

Meni je dida umro od raka pluca, kao i njegova sestra godinu dana prije njega, i njegov brat, godinu dana nakon njega. Jednu večer, ...očekivao sam da je kraj, počeo se trest, ....i necu sad u detalje jer mi je još onak, bili smo jako povezani, nisam imao tatu, ...gledao je između mene i mame, stajali smo kraj njega, on je ležao doma u boravku i rekao je "seko, ne guraj se", ...ja i mamo smo se samo pogledali, i za desetak minuta (ma i manje) mi je izdahnu na rukama. Nevjerojatno, da mi je netko rekao, ...

[somatom]

Draženu Petroviću je osobna istekla na dan pogibije...

[Ashdown]

Mislim da su sve podudaranosti vremena i datuma (netko je umro točno 10 godina, mjeseci itd nakon nekog drugog) su slučajnost jer je vrijeme općenito izmislila civilizacija... offtopic

[illumination]

U nekim samostanima su umirućima davali napitak (kako se ono zove?) u stvari koktel droga. Aldous Leonard Huxley je na samrti tražio LSD. Aleister Crowley umro je kao heroinski ovisnik. Osobno bih volio uzeti malo trta ili dobre zrze u trenutku umiranja... možda kakav speedball...

Mislim da je to pogrešan pristup i da kroz umiranje moramo proći čisti kao suze od svih supstanci koje mjenjaju svijest. Mislim da to ima veze sa tibentanskom knjigom mrtvih gdje objašnjavaju "kao" koje su faze umiranja koje moramo proći (ima ih oko 5) i kako nikako nikojim slučajem ne smijemo biti pod utjecajem opijata (medicinskih ili droga vulgaris) koje olakšavaju bol itd... Čuo sam za nekog lika (frika?) u Rusiji il di već, koji se namjerno zabio autom u nešto i polomio hrpu kostiju samo da bi mogao iskusiti bol koja bi ga mogla čekati pri smrti, pa da zna šta ga čeka... :D budala...

[Lea222]

ma daj ajde kakvih tu laži ima i izmišljotina ... pih

[Dark_Fairy]

:tuzni: :cry:
Dakle, ovak. Prije mjesec dana imao sam priliku provesti zadnjih par dana s osobom koja umire.
Ono što je mene šokiralo bilo je to da mi je did pričao o ljudima koji dolaze po njega, da ih vidi u sobi te da ih otjeramo.
Naravno da nikog osim nas ukućana nije bilo.
Također rekao mi je da je jednu večer u sobu mu došlo malo janje. :mama: :eek:

Tjedan dana nakon toga did nas je napustio.
Jesu to duše dolazile po njega? :tuzni: :cry:
Meni je ljetos mama umrla, a umirala je polako od raka i zadnjih mjesec-dana je počela i halucinirati od morfija. I baš je zadnjih tjedan dana tako govorila da iz jedne pukotine na zidu dolaze duhovi, da ih otjeramo....

Možda ima nešto u tome, a možda je sve do morfija :ne zna:

[Dark_Fairy]

Uglavnom je vidjela neke ljude, nepoznate nama. Npr. jednu ženu koje se plašila, za nju je htjela da je otjeramo. A neki su joj bili čak i dragi, pričala je s njima. Dalje vidjela je moje dijete, curicu... koju ja nemam... još uvijek. I slično... to su možda sve halucinacije od morfija, stvarno ne znam.

Ali ono što je baš zanimljivo je ovo. Zadnja dva dana svojeg života završila je u bolnici jer se stanje zakompliciralo i tata i ja smo danonoćno dežurali uz njezin krevet, dok je ona patila :( Stvarno preteški dani.... A mali brat je bio doma sa susjedom koja ga je čuvala. I mama je umrla točno u 18: 50 h. I kada sam doma morala reći braci što se dogodilo... on me samo pitao kada je točno umrla. Ja mu odgovorim i on kaže : "Osjetio sam to. Igrao sam se na kompjuteru i odjednom mi se strašno zamantalo i gušilo me. Ne znam zašto sam uopće pogledao na sat, ali jesam. Bilo je 18: 50 h....."

A druga zanimljiva stvar se meni dogodila. Bila sam užasno dotučena, samo sam plakala cijele noći, po danu sam glumila da sam jaka pred ostalima. Jednu noć, zaspala sam tako u suzama i sanjam da mi zvoni telefon. Javim se, kad ono mama. I smije se vedro i kaže mi da ne brinem, da je ona dobro......

Ne znam, nisam inače sklona vjerovati ovakvim stvarima. Ali baš ta dva slučaja meni su nekako olakšala svu tu mučnu situaciju, utješila su me....Jer se ipak mama uspjela oprostiti s bracom, jer mi se ipak javila da me smiri... Bio to samo plod mašte, ono u što želimo u tom trenutku vjerovati ili stvarnost...

[Reisser]

Vidim da nitko u topicu nije spomenio pinealnu zlijezdu i njen utjecaj na nas zivot i nase bice.

Pinealna zlijezda (http://en.wikipedia.org/wiki/Pineal_gland) navodno luci DMT (http://en.wikipedia.org/wiki/Dimethyltryptamine) tijekom cijelog zivota, ali najvise prilikom najvaznijih dogadjaja u zivotu, porodu i smrti.

Prilikom smrti se dogadja masivno otpustanje DMT-a u mozak i pri tome ljudi vide razna bica ili svoje bliznje koji vise nisu zivi. Mnogi ce reci da je DMT jos jedan u nizu halucinogenih sredstava, ali to nije tako, DMT je put u nevidljivu dimenziju - prilikom skupnih obreda pijenja ayahuasce znalo se dogoditi da niz ljudi u toj grupi posjete bica koja su identicna i koja vode s tim ljudima iste razgovore! Naravno, to ljudi saznaju tek iduci dan kada dijele iskustva sa svojom grupom. Time se moze reci da DMT nije klasicna halucinogena supstanca koja zajebava :) mozak nego je to zbilja supstanca koja otvara put nekoj drugoj dimenziji, gdje se kriju entiteti koji ne zele direktnu komunikaciju, ali prilikom DMT tripa oni se vide, oni komuniciraju s ljudima!

Dakle, ono sto ljudi vide na samrti, ja vjerujem, nije u njihovoj glavi, nego su to stvarna bica, stvarni entiteti s neke vise razine postojanja koji su nam vidljivi samo u posebnim okolnostima i koji su tu da nas pripreme za putovanje ili za prihvacanje novih znanja.

Btw, sto se tice DMT-a, imate dve epizode Na rubu znanosti (http://rapidshare.com/users/DQGNJ4/) koja obradjuje tu duhovnu molekulu. Udjite u folder s epizodama i trazite epizode 14.1.08 i 21.1.08. (Jeremy Narby)

[Depeche Extreme]

evo prica vise vezana uz klinicku smrt, ali...
djed mi je bio srcani bolesnik, zacepljenje krvnih zila itd.
poslije jednog infarkta prevezen je u bolnicu gdje je bio na promatranju kad se dogodio drugi (pricam ono sto je on meni pricao, umro je sa 56 god i bio je zdrav u glavi) dakle lezi na krevetu i osjeti naglu bol u prsima nakon cega se sve zamraci, nakon kratkog vremena ugleda jako svjetlo i njegovu baku i majku kako idu prema njemu, skroz je svijestan situacije i zna da odlazi sa ovog svijeta i kaze prolazi mu film zivota pred ocima dok one idu prema njemu. film odjednom stane na meni i mladoj sestri i kaze sebi e necu, moram jos jednom vidit unuke, u to nestane svjetlost i nade se u bolnickoj sobi, ali iznad svog tijela, pogleda dolje i vidi kako ga doktor lupa po prsima, sestre skacu oko njega, panika, a on im govori da nije on dole, da je iznad njih, govori im da prestanu, da je sve u redu, da je ziv i u tom trenutku srce ponovno pocne kucat i vrati se na ovaj svije gdje je zivio jos dvije godine

nikad necu zaboravit kako mi je rekao " pogledam dolje i vidim dr .... kako mi udara sakama po prsima i mislim pogledaj budale, pa ja sam ziv"

Dosta ovakvih slučajeva je opisano u knjizi,mislim da se lik preziva Moody,napisao je dvije odlične knjige upravo o tom fenomenu kliničke smrti i knjiga je zbilja interesantna jer na taj fenomen gleda iz različitih kuteva-Život poslije života a ne sjećam se kakao se druga zove..ima nešto u tome

[Žulaj]

Ma bilo je tu SVEGA, ali ja sam u jedno sigurna- DUSE MRTVIH U TIM RAZDOBLJIMA DOLAZE PO SVOJE VOLJENE KAKO BI IM DALI UTJEHU DA GORE NE IDU SAMI.
Nama je to jezovito- meni nadasve tuzno, i sad mi se srce slama, a oci su pune suza, ali ja ZNAM da su moji voljeni GORE i da nas gledaju i vole i dalje svim srcem- do vjecnosti!!!!


to je lijepo vjerovanje i utješno, ali potpuno besmisleno. duhovna dimenzija je nešto što se ne može ni usporediti sa fizičkom. mišljenja sam da duša, kada izađe iz svoje tjelesne ljuske, bez namjere da se vrati, ne nosi sa sobom bilo kakva sjećanja. sve fizički doživljeno ostaje u fizičkom svijetu i ništa od toga ne prelazi u duhovni svijet.

svako normalno ljudsko biće suosjeća i pati ako njegovi bližnji pate, osjeća bol ako ne može pomoći svojim bližnjima i izbaviti ih iz straha i očaja koji osjećaju...da je dušama na "onome svijetu" dozvoljeno virkanje u ovaj, to se onda ne bi zvalo "vječni život" nego "vječna muka".
koja bi onda svrha svega bila ako ću otići gore i nastaviti patiti još gore i jače nego što sam patila ovdje :ne zna:

smatram da jednom kada duša prekine vezu s materijalnim, taj prekid je bez povratka. izgubi se svijest toga tko si i što si, ne postoji više dimenzija iz koje si došao, samo ona u kojoj si sada.

ovo sam upravo pročitao:Pop: u 2:39 navečer, sam u kući u potpunom mraku i usrao sam se
:lol::rofl:

čista autosugestija!! autosugestija - oči vide ono o čemu mozak razmišlja!!

jer da je to pravilo, onda bi se ovakve stvari pričinjavale svakome tko je u neposrednoj opasnosti od umiranja: u slučaju prometne nesreće vozač ili netko od putnika bi vikao kako vidi te ljude i životinje, ili vojnici u ratu i sl...dakle potpuno buncanje iliti fantaziranje zbog, vjerojatno straha od same smrti.

inače se baš i ne slažem s tvojim postovima, ali s ovim se ipak moram složiti.
iako bi se i tome dalo doskočiti; nasilna smrt je brza i iznenadna pa nema vremena za ceremonije i prijeme na nebo :rofl:

i ja mislim da su to sve ipak halucinacije- viđanja čudnih ljudi, djece, jaganjaca...svi mi, vjernici ili ne, negdje u svojoj podsvjesti imamo te priče o Bogu, Uskrsnuću i sl. i u onom zadnjem trenu, jedini način da se zaštitimo, tj. da se mozak zaštiti od izgaranja usljed ogromne količine straha, je nalaženje neke utjehe, nekog "smisla" pa se lovimo za bilo kaj, makar i nešto u što ne vjerujemo.
ljudi vide druge ljude jer ih je strah same. svi se boje umrijeti sami, svi trebaju da ih netko drži za ruku jer odlaze u nepoznato.
a hoćemo li vidjeti ljude u crnom, ili djecu u bijelom, ovisi samo o našoj vlastitoj percepciji sebe. iako smo možda cijeli život mišljenja kako smo super dobre osobe, u onom zadnjem trenutku se vjerojatno javi sumnja- jesam li dovoljno dobar za nebo?
i spoznaja- ajme pa nisam bio ni blizu dobra osoba kako sam trebao biti!
otuda crni ljudi...

isto tako ljudi čiste savjesti vide bijelo, djecu, ovce...

ali da ljudi osjećaju kada će im kucnuti čas, to vjerujem. mislim da je to i nužno i potrebno, polagano otvaranje te više svijesti dok smo još u stanju niže, kako ne bi bio preveliki šok :ne zna:

bake koja je prva umrla, se ne sjećam, bila sam mala, ali ostalih se sjećam.
prvi djed je bio ljut na moga oca i svoju ženu što ga uporno reanimiraju, i što toliko bdiju i plaču i očajni su- jednom prilikom je čak i rekao, iako u deliriju vrlo ljutito, da ga puste. kad su konačno shvatili što je time htio reći, u roku od nekoliko sati je umro.

drugi djed je na svoj zahtjev izašao iz bolnice i otišao kući. svi su se išokirali zakaj to radi, odbija pomoć, jedino je mojoj mami, kao najstarijoj rekao da nema smisla jer on odlazi.

i druga baka...ona je zaspala samo i nije se više probudila.
u kuhinji na stolu smo našli sve lijepo posloženo od dokumenata,
na stolcu roba, ispeglana i brižno složena...

[Žulaj]

Dosta ovakvih slučajeva je opisano u knjizi,mislim da se lik preziva Moody,napisao je dvije odlične knjige upravo o tom fenomenu kliničke smrti i knjiga je zbilja interesantna jer na taj fenomen gleda iz različitih kuteva-Život poslije života a ne sjećam se kakao se druga zove..ima nešto u tome

jao imala sam obje te knjige i posudila, naravno da nemam pojma kome i da mi nikada nije vraćena :(

ali da, super je knjiga

[paulownia]

Smrt je vrijeme kad naše tijelo više ne funkcioniše,a naša duša se odvaja na ''drugi svijet'' te tada postajemo vječni.

Šteta što nema dovoljno jakog dokaza da je to istina, ali ja to vjerujem iz nekoliko razloga
:confused:


tada NE postajemo vjecni jer nasa dusa je vjecna, i u ovom tijelu u kojem se nalazi i izvan tijela :)

[arci 21]

Dan prije nego ce se ponovo razboliti i otici u bolnicu i za 10 dana umrijeti, moj tata mi isprica svoj san. Sanja da se vraca kuci i da cuje za neku saobracajnu nesrecu. .cak mu neko rece da sam to ja , unuka tog i tog !
Znaci nije sebe spomenuo a po redu sam prvo tatina kcerka pa tek onda unuka . . to nam je bio zadnji razgovor jer mu je sutradan u potpunosti stradao centar za govor. . .i samo mi je zao ali nista cudno, jer tata je imao te prorocke snove- kako ih ja zovem. . .

[Purgeraj]

Ja mislim da neke ljude smrt ipak iznenadi, a većina ju predosjeti.

Ljudi se poljepšaju prije smrti - na dan smrti moja je mama bila prelijepa, nisam je se mogla nagledati; to mi je rekla isto moja sestrična za svoju mamu - ne samo da je bila lijepa, kao da zrače nečim lijepim, bila je popustljiva i dobra - unuci su se čudili kak je strpljiva - inače je bila OK, ali dečki su je znali rasrditi - nenadano je umrla nakon tjedan dana.

Moja je mama isto razgovarala s nekim na dan svoje smrti. Iako je umirala, nisam to htjela prihvatiti pa nisam na to obraćala pažnju, nekako posvjesno, kao da se s nekim svadila ali na nerazumljivom jeziku - onda bih ju ja zazvala, i ona bi se vratila u svijest i rekla sve je u redu. Mislim da nije baš točno znala kaj se događa, samo mi je odgovorila na pitanje. Isto tak sam ju vidjela, tj. sanjala te prve noći nakon smrti, još dok nije pokopana bila, neko sivkasto kao usnulo, prozirno stvorenje, više kao sablast. No ja znam da je kod Boga jer smo se tako i rastale. Ali moguće je da duše, kao po židovskom vjerovanju, ostaju još tri dana na zemlji.

Tijelo valjda ostaje zlim dusima - nekoliko mjeseci prije nego se moja mama razboljela, sanjala sam grozan san da su mi se na telefon javili iz podzemnog svijeta, metalnim glasom, i rekli - samo ju fino namirišite i brinite se o njoj da nam fino miriši. To je bilo grozno, a situacija je bila ista koja se dogodila nakon par mjeseci, samo sam telefonom razgovarala s liječnicima.

Moj je kolega na poslu predosjećao svoju smrt. I iako zdrav, znao je da odlazi - to je i rekao, da je taj put drugačije, da osjeća kao da ga nestaje - imao ne neke manje probleme i bio na bolovanju, ali je na kraju umro od srca. I napisao je godinu svojeg rođenja i godinu svoje smrti na kalendaru, u zezanciji kao.

To nema veze s haluciniranjem - ako vjeruješ da je čovjek hrpa atoma i molekula, onda možeš tako tvrditi. Ali takvo je vjerovanje baš smiješno - ne obuhvaća duh i dušu, pa onda imaš zbilja samo ljušturu kao čovjeka. Čovjek odlazi kod Boga - većina vjerujem - i moj otac mi se javio u snu nakon kaj je umro - u bijelom odijelu i nasmijan, iako sam se brinula gdje je završio jer nije baš bio revni kršćanin, ali Bog mu se nekako smilovao - možda se ipak nekako izmirio s njim prije smrti.

Ja se bojim tog prijelaza - ne znam baš je li ugodan, ipak je smrt kazna za grijeh pa mi to nekak ne zvuči ugodno - ali preživjet ćemo i to :)

[Žulaj]

Ja se bojim tog prijelaza - ne znam baš je li ugodan, ipak je smrt kazna za grijeh pa mi to nekak ne zvuči ugodno - ali preživjet ćemo i to :)

:confused: zašto to misliš?

[Atalantaa]

Sjećan se svoje bake. Točno godinu dana nakon moga djeda je otišla i ona. Cijelo je to vrijeme govorila kako će se uskoro pridružit djedu, držala je do svoga izgleda, međutim u to zadnje vrijeme odbijala je bojati kosu jer naime to joj nije potrebno pa ionako će brzo umrit, na to bi ja uvik komentirala: "aj baba ne pričaj gluposti"!

I tako dan prije svoje smrti, a bilo je to zimsko razdoblje zaželi se ona sladoleda; oće sladoled i gotovo (bila luda za njim cili svoj život). I mi joj ga kupimo. S kakvim ga je guštom smazala.:rofl: I nakon toga kaže: "E sad mogu umrit." I sutradan je nađemo u krevetu, umrla u snu, nasmiješena (očito sladoled čini čuda). A sestra prije nego smo doznali za bakinu smrt, kaže kako ju je tijekom noći nešto probudilo, neka crna sjenka.

[charlie pax]

drugi slucaj, to moze biti i slucajnost i malo preuvelicano.. bivsi decko koji je poginuo u padu s motora (uzasno cudna nesreca, bez drugih sudionika), to je jutro neobicno dugo 'turirao' bike po dvoristu, a prije nego li je otisao na svoju zadnju voznju, ostavio je svojima sve svoje dokumente poslagane na stolu.. (a inace su normalno bili po fasciklima). Takodjer se prijateljima koji tjedan prije pozalio na 'depresiju', a bio je ovako izvana pun zivota, sretan.. cesto se pitam je li imao feeling sto ce se desiti.. vec sam ranije napisala da mi je astrologinja taj dogadjaj na neki nacin 'predskazala', iako mu to nisam nikad rekla.. :(

Vrlo lako moguće da je duže vrijeme bio depresivan i da se zapravo odlučio na samoubojstvo:(. Nerijetko niti ne primjetimo što se dešava s nama bliskim ljudima prije nego bude kasno.

[charlie pax]

bio sam kod prijatelja u sobi dok mu je majka umirala i cesto je spominjala da vidi crna bica i da ne zna da li im treba vjerovat...nije buncala i bila je pri svijesti...

Baš sam pisala na sličnoj temi kako je moja baka kada je bila u izuzetno teškom stanju nakon operacije srca i u jednom trenutku čak bila klinički mrtva, vidjela nekakve crne sijene, crna bića, ali nikada od kraja nije htjela ispričati što je vidjela!

[Ramzes13]

Smrt je nešto najljepše. Ako si izvršavao uredno svoje zemaljske zadaće u koje si se upustio nema ništa slađeg od smrti.

[trešnjica]

Nisam imala nikakvih iskustava jer su hvala Bogu svi moji bližnji još živi. No imala sam jedan čudan san prije nekoliko mjeseci. Točnije sanjala sam Michaela Jacksona večer prije nego što će umrijeti. Znam da je smiješno nekima no meni se to tada učinilo jako čudno. Kad sam se ujutro probudila samo faca mi je bila :confused:, kao otkud on u mom snu, izgledao je pomalo tužan i pričao s nekim. Isto to popodne otiđem na internet i ugledam vijest da je umro. Inače ne slušam ga ali taj san me baš začudio.

[somekindofmonster]

Joj ne da mi se sada sve čitat, ali ima nešto u tome!
Moja je obitelj bila sa djedom dok je umirao, i zadnje dane je isto tako viđao svoju mrtvu rodbinu!
Vidio ih je u snovima, i pričao nam kad da ih je stvarno vidio!
Baka je prepoznala većinu ljudi, i to je bila bliža rodbina!
Možda ipak ima raj, mada sam davno presto vjerovat u to, ali evo ovo mi vrati malo nadu!

[eva7]

moj otac prije smrti 3 dana nije bio pri svijesti. nekoliko sati prije nego je napustio ovaj svijet se naglo ustao iz tog svog nesvjesnog stanja i uhvatio me za ruku i počeo vikati da ga odvedem odavde (bio je u bolnici). bio je sav u panici. nakon toga se ponovno vratio u svoje nesvjesno stanje. nakon nekoliko sati je umro.
baš je djelovao kao da zna šta ga čeka, i kao da nije htio otići.. :((

[Mystique031]

Imeni se nešto slično desilo samo što je u pitanju bio djed s kojim sam odrasla.Tri dana je bio ne svjestan svega oko sebe,(imao je moždani) samo bi se na trenutke prisječao i znao nas prepoznati, bilo je strašno ta tri zadnja dana ali ono što me najviše rastužilo je činjenica da je uvijek bio pun života, nikada se nije predavao ali tada je želio otići, dan prije nego je umro nam je rekao da ga pustimo da ode jer ga baka čeka i da ju napokon želi vidjeti