PDA

View Full Version : Kad odrasteš kod roditelja koji te ne vole...


stranice : [1] 2 3 4 5

lucija
13.09.2003., 15:03
disclamer: dragi ucesnici u diskusiji, skrecem pozornost na datum pokretanja teme, te vas molim da procitate, ako ne citav, onda barem nasumicne dijelove topica prije no sto krenete odgovarati na pitanje od prije par godina. dodajem i link na cesto spominjanu i trazenju knjigu "Otrovni roditelji" (http://www.4shared.com/file/60912251/2e072bbc/_2__Susan_Forward__-_Otrovni_roditelji.html), Susan Forward. putnica

Dragi moji forumaši od kad sam se rodila imam problema s roditeljima.

Bila sam plačljivo i osjetljivo dijete i moja je majka odlučila da sam «bezobrazna» i da se neće baviti mnome (u čemu ju je podržao i otac), pa me je ostavljala u kolicima na dvorištu da plačem i tome slično. Brigu su preuzeli djed i baka, koji su živjeli s nama. Oni su bili ok (iako dosta rezervirani da ne ulaze u konflikt s mojima), ali sam ja dobijala po glavi za svaki rat između njih; moje pernice, olovke i odjeća bili su ratište – otac bi mi radije uskratio neku potrebnu stvar, nego dozvolio baki da mi kupi nešto u vremenu kad su oni imali konflikt, ili kad su imali konflikt sa mnom. Skrivanje stvari, konspiracije, nestašice.. bili su moja svakidašnjica.

Kad se rodila moja seka, ona je postala «mamina i tatina» i ja sam stalno bila uspoređivana s njom na svoju štetu (normalno da dvomjesečna beba ne razbija čaše i ne pokida hlačice... ali njima je to bio prilično valjan argument...) i odbacivana. Bila sam u par navrata kod liječnika zbog psihosomatskih problema s disanjem (gušenje) i liječnici su govorili (vidjela sam to u medicinskim kartonima) da je riječ o ljubomori na mlađe dijete itd. Imala sam pet godina. Roditelji nisu ništa učinili. Bila sam jako mala (osam godina) kad sam shvatila da mi nitko ne može pomoć i da mi je bolje da se pobrinem za sebe, pa su gušenja prestala.

O zapostavljanjima i zlostavljanima raznih vrsta mi se ne da pisat – da ne oduljim ovaj post preko svake mjere. Pogledajte popis, izuzmite seksualno zlostavljanje i sve će vam biti jasno... nažalost... Uglavnom, bilo je prestrašno i roditelji nisu tajili da očekuju od mene da se udaljim iz kuće kad odrastem. Kao maloj, otac mi je to pričao u formi alegorije o ptićima koji izlete iz gnijezda i više nikad ne dođu pogledat svoje roditelje. Ja sam na to plakala, a on bi otišao i ostavio me u suzama.

U srednjoj su stvari bile grozne; tata je govorio da sam delikventna i luda i poslao me k psihologu; ja sam s radošću otišla jer sam vjerovala da mi žena može pomoć. Porazgovarale smo i rekla je da je sa mnom sve u redu, ali da misli da moji roditelji imaju ozbiljnjih problema i da neka dođu sa mnom idući put. Upozorila me na mogućnost nasilja ako im to kažem i neka to umotam u fini celofan; ja sam to probala i dobila premlaćivanje. Ni prvi ni zadnji put. Otac je rekao da neće njemu neka ženturača zabadat nos u život... I to je bilo to.

Ne znam da li da idem u detalje, je li uopće bitno; poanta je da sam otišla od kuće ko oparena čim sam završila srednju školu i krenula na fax. Nešto su me kao financirali (nisu mi pomogli da nađem stan, nisu se raspitali za dom, dali su mi 1000 kn i stavili na bus i na dušu rođacima), ali kad sam nakon dva mjeseca dobila stipendiju 500 kn, smatrali su da imam dovoljno za život (100 dem bio mi je samo stan), pa sam radila i studirala itd. U nekim periodima su mi se toliko smučili da nisam ni razgovarala s njima.

Kad sam se jednom rasplakala ocu da nemam za jaknu (ispiti, bila sam bolesna i nisam mogla raditi...) i da mi je zima, predložio mi je da prekinem studij jer sam očito "psihički labilna" što mu je bila izlika za svako odbijanje moje želje ili potrebe. (A nisam labilna, majkemi). Nisu imali puno love, ali seka je tada, kao srednjoškolka, imala par večenjih haljina, putovala je svuda okolo, tata joj je davao npr. za kazete (što meni nikad nije), imala je poneke kreatorske stvari itd.

Nisu ni oni imali idealne živote, ali su bili hladni i okrutni na svoje moje molbe. Pokušavala sam biti dobra, ne pričati, pričati, pisati pisma; točno se vidjelo kako uživaju u mojoj slabosti.

Sad radim, neovisna sam, daleko od njih, u zadnjih par godina bila sam nekoliko puta doma i skoro svaki put je bilo grozno.

Iako imam sretan život, dobar posao, dečka kojeg volim i koji je super, frendove, jako često osjećam prazninu u sebi, kao da dijete u meni vapi za roditeljskim zagrljajem; ja nikad od roditelja nisam čula nijednu lijepu o sebi.

U nekim trenutcima (osobito sad, nepunih dva tjedna nakon povratka iz njihove kuće u moj grad) to postaje neizdrživo. Od svega na svijetu najviše bih voljela doživjeti jedan jedini roditeljski zagrljaj, lijepu riječ, toplinu i povjerenje. Jer se to NIKAD NIKAD nije dogodilo. Majka me jednom zagrlila – i to kad je bila neka svađa u obitelji, pa je srala da će se ubit i skočila mi je za vrat u nekoj histeriji i ja sam je odgurnula.

Kad čitam sve postove vas koji ste brižni i topli roditelji strašno se rastužim i poželim na trenutak biti u poziciji vaše djece... iako sam već velika i odrasla cura. Na pozadini onog što osjećam u sebi sve, baš sve (osim dečka i njegovog zagrljaja :cerek: ) mi je glupo, površno, nebitno i želim se sklupčati i otprilike umrijeti. Ne mogu plakati; samo mislim na to koliko mi je potrebno da imam osjećaj da su me starci voljeli i da im je bitno što se sa mnom zbiva...

Eto, to sam željela podijeliti s vama...

Tinchi
13.09.2003., 15:16
Luce, ja se nemrem načuditi, al ti si ispala super persona...

Ljudi s ovakvim pričama obično završe.. hm.. svakako. :(

Stvarno si strong :top:

Ne znam što bih rekla na to, eto možda samo da si me natjerala da malo otvorim oči i oprostim starcima neke muhe jer realno gledano nisu uopće toliko loši prema meni.

:W

lucija
13.09.2003., 15:20
Tinchi kaže:
Luce, ja se nemrem načuditi, al ti si ispala super persona...

Ljudi s ovakvim pričama obično završe.. hm.. svakako. :(

Stvarno si strong :top:

Ne znam što bih rekla na to, eto možda samo da si me natjerala da malo otvorim oči i oprostim starcima neke muhe jer realno gledano nisu uopće toliko loši prema meni.

:W

Tnx... valjda sam strong, nemam pojma, al znaš kako bih voljela da nisam... da sam nježna curka... bez pretjeranog životnog iskustva u preranoj životnoj dobi...

Po mojem su mišljenju svi roditelji koji vole djecu, to im pokazuju i uvažavaju djetetove riječi pa makar iz pedesete... dobri.

Ja bih svojima sve oprostila da mi sad dođu s isprikom i shvaćanjem. Which is SF, znam

:(

Tinchi
13.09.2003., 15:24
Ako smijem pitati - bila si neplanirana, jelda?

Ja bi većini ljudi zabranila da prerano imaju djecu jer ovakve priče su česte ko vrag..

Da, strong si... pogotovo jer bi im imala snage oprostiti :)

A to prerano iskustvo.. koliko god ponekad bilo žalosno - uglavnom te može obogatiti. Barem ja tako gledam.

lucija
13.09.2003., 15:29
Tinchi kaže:
Ako smijem pitati - bila si neplanirana, jelda?

Ja bi većini ljudi zabranila da prerano imaju djecu jer ovakve priče su česte ko vrag..

Da, strong si... pogotovo jer bi im imala snage oprostiti :)

A to prerano iskustvo.. koliko god ponekad bilo žalosno - uglavnom te može obogatiti. Barem ja tako gledam.

Mislim da nisam bila neplanirana, ali mislim da je majka planirala bebu kakva bi pasala njezinim potrebama; da ne plače, da je ne budi, da nije nježna i tako to.

A otac je htio muško

:(

pa sam bila razočarenje...

Baš sam tužna... čak mi je glupo da se ovak prosipam po Forumu al nekak ne mogu zdurat te odvratne feelinge, ma koliko pričala i dečku i frendovima o tome. Tko to nije prošao... sretan je.

Tinchi
13.09.2003., 15:42
Ajme sad sam malo razmislila..

Davno mi mama pričala da je moj tata baš htio prvo curicu i da je bio presretan kad sam se rodila. :)

Volimo se i koljemo najviše na svijetu. Tata i ja. Svašta si kažemo :( Nekad bude i problem.

Al nekako.. ne znam... ispadne dobro.... Uvijek.

Danas je po prvi valjda put svađa prerasla u razgovor a ne u zaljupljivanje vratima. :)

Imaš malko sebične roditelje... Jedino ti preostaje biti totalna suprotnost prema svom bebaču...

Moji starci su imali oboje koma situacije doma... Prema meni se trude biti dobri. No nekad puknu i postanu nemogući. Ali to je valjda ostalo iz njihovih kuća pa nekad izađe van. Ali trude se, to je bitno. Tako i ti, trudi se da tvoja buduća minijatura ima super mamu :) Daj joj sve što tvoji tebi nisu.

Luce, imamo svi doma većih ili manjih problema, to je valjda normalno... Ti samo piši ako imaš potrebu forum za to i služi :)

mihael
13.09.2003., 17:23
Imam dvije kčeri(jedna se zove Lucija) imam i dobrih i loših dana ,ali nebi nikad dozvolio da djeca ispaštaju radi toga.Kako god bilo želim da pamte sretno i lijepo djetinjstvo ,roditelje i bake i djede koji ih vole .Mislim da uspijevamo u tome.A cure su ko i sva djeca ,živa ,razigrana,ponekad nepromišljena...Moj komentar je samo da trebamo biti ponosni da su takva djeca jer su sva djeca takva i ne treba ih kažnjavati za svaku glupost.Kraće rečeno:kad ima ljubavi sve je lako.

bigblue2010
13.09.2003., 17:28
Lucija, neke stvari o tvom odnosu s roditeljima su se dale naslutiti iz tvojih ranijih postova, ali ovo sto pises je gore nego sto sam mislila.

Iskreno, ne mogu si ni zamisliti kako ti je, jer je za mene ljubav mojih roditelja normalna kao disanje.

To ti sad nitko vise ne moze nadoknaditi. Ali ti si postala dobra i cvrsta osoba, a to je najvaznije. Ako osjecas potrebu za psihologom, nemoj se sramiti.

Uskoro ces imati svoju obitelj i bit ces svojoj djeci sve ono sto su tvoji roditelji trebali biti tebi, i to ce te ispunjavati. Tako da ce tvoja tuga pomalo blijediti i postat ces emocionalno kompletna osoba. I taman kada se to desi, tvoji roditelji ce biti toliko stari i nemocni, da ce ti se objesiti oko vrata i traziti da im das ljubav koju oni tebi nisu dali. Pripremi se na to i znaj unaprijed da li ces ih odbiti ili prihvatiti.

I nemoj se zacuditi ako ce tvoji roditelji htjeti biti dobri baka i djed tvojoj djeci. Jer na taj nacin ce ponovno pokusati dati ti do znanja da je problem bio u tebi, a ne u njima, jer je sigurno da im savjest nije cista.

Najgore je proslo. Nemoj gledati natrag. Stisni zube i uzmi sto imas, nemoj zaliti za onim sto nisi imala.

Ja vjerujem da te oni vole, jer je prakticki nemoguce da roditelj ne voli svoje dijete, ali tvoji roditelji nisu bili u stanju izaci na kraj sa svojim problemima, nego su tebe pretvorili u poligon za izivljavanje svojih frustracija. Ako se stvrno lose osjecas, strucna pomoc bi ti nesto znacila u smislu da poslozis osjecaje i racionaliziras ih, mozda bi ti bilo lakse. A mozda bi uspjela shvatiti zasto su se ponasali tako kako jesu i mozda bi uvidjela da ih nije pokretala neljubav prema tebi, nego nesto sto s tobom i nije imalo puno veze.
Ako i ne mozes oprostiti, razumijevanje bi ti mozda pomoglo. :kiss: :)

Winona
13.09.2003., 17:34
nemam ti nis pametno za napisati, ali tako mi je zao.

Tako zao :(

lucija
13.09.2003., 17:39
bigblue2010 kaže:
Lucija, neke stvari o tvom odnosu s roditeljima su se dale naslutiti iz tvojih ranijih postova, ali ovo sto pises je gore nego sto sam mislila.

Iskreno, ne mogu si ni zamisliti kako ti je, jer je za mene ljubav mojih roditelja normalna kao disanje.

To ti sad nitko vise ne moze nadoknaditi. Ali ti si postala dobra i cvrsta osoba, a to je najvaznije. Ako osjecas potrebu za psihologom, nemoj se sramiti.

Uskoro ces imati svoju obitelj i bit ces svojoj djeci sve ono sto su tvoji roditelji trebali biti tebi, i to ce te ispunjavati. Tako da ce tvoja tuga pomalo blijediti i postat ces emocionalno kompletna osoba. I taman kada se to desi, tvoji roditelji ce biti toliko stari i nemocni, da ce ti se objesiti oko vrata i traziti da im das ljubav koju oni tebi nisu dali. Pripremi se na to i znaj unaprijed da li ces ih odbiti ili prihvatiti.

I nemoj se zacuditi ako ce tvoji roditelji htjeti biti dobri baka i djed tvojoj djeci. Jer na taj nacin ce ponovno pokusati dati ti do znanja da je problem bio u tebi, a ne u njima, jer je sigurno da im savjest nije cista.

Najgore je proslo. Nemoj gledati natrag. Stisni zube i uzmi sto imas, nemoj zaliti za onim sto nisi imala.

Ja vjerujem da te oni vole, jer je prakticki nemoguce da roditelj ne voli svoje dijete, ali tvoji roditelji nisu bili u stanju izaci na kraj sa svojim problemima, nego su tebe pretvorili u poligon za izivljavanje svojih frustracija. Ako se stvrno lose osjecas, strucna pomoc bi ti nesto znacila u smislu da poslozis osjecaje i racionaliziras ih, mozda bi ti bilo lakse. A mozda bi uspjela shvatiti zasto su se ponasali tako kako jesu i mozda bi uvidjela da ih nije pokretala neljubav prema tebi, nego nesto sto s tobom i nije imalo puno veze.
Ako i ne mozes oprostiti, razumijevanje bi ti mozda pomoglo. :kiss: :)

Tnx!

Jel i drugi misle da ovakve stvari blijede kad se zasnuje vlastita obitelj? Ja jedva čekam priliku da se omajčim i iskreno se nadam da moje loše iskustvo neće imati loš utjecaj na male Lucijiće.

:D

Što se tiče mojih roditelja kad ostare - platit ću što treba platit, al prić im da me zahaklaju svojim sranjima kojih je previše i kad su zdravi - no way.

A za unuke - mogu im prić samo u kontroliranim uvjetima, kroz staklo ili uz pomoć web- camere. :cool:

Usput, ja manje više kužim tko su oni i koji su njihovi bedovi, pa im ja već odavno ništa ne zamjeram. Ono s čime se ja borim su osjećaji koji su ostali u meni; bol, praznina, tuga, napuštenost. To odavno nema veze s ljudima s kojima ja popričam tu i tamo telefonom uz pomoć par nebitnih fraza.

Shvaćanje i praštanje pomažu da se ne ulazi u nove sukobe i očekivanja koji rađaju novim ranama, ali nemaju utjecaja na ono što se iznutra nekad davno dogodilo.... nažalost.

Jel ima još tko ovakvih iskustva?

Winona
13.09.2003., 17:40
ako ti se da ima jedna krasna knjiga ( na cro i na engleskom) Otrovni roditelji - od S.Forward.

Napisala ju je psihologinja sa dugogodisnjim iskustvom bas na temama o kojima gore pises.

lucija
13.09.2003., 17:40
Winona kaže:
nemam ti nis pametno za napisati, ali tako mi je zao.

Tako zao :( :grli:

Hvala!!!

lucija
13.09.2003., 17:42
Winona kaže:
ako ti se da ima jedna krasna knjiga ( na cro i na engleskom) Otrovni roditelji - od S.Forward.

Napisala ju je psihologinja sa dugogodisnjim iskustvom bas na temama o kojima gore pises.

Obavezno ću pogledat, hvala na savjetu Winnie.

Kikica
13.09.2003., 17:49
:(

teško mi je bilo čitati sve to, ali reći ću ti nešto što ti možda bar malo pomogne...
Životna priča mog tate je jako slična tvojoj, jedina razlika je da su ga znali premlatit tako da je imao polomljene kosti i jednom bio 3 dana bez svijesti. od kuće je otišao sa 16, završio 2 srednje i fax. Za prvu plaću kupio je kekse, prvi puta ih je tada jeo u životu... Dugo je bio nesretan zbog toga, pričala mi mama, a s njom je bio 7 godina prije vjenčanja...
Duša mu se ispunila kad je moja mama rodila mene, sve ono što ga je godinama tištilo i zbog čega je strašno patio, moj je tata pretvorio u bezgraničnu ljubav i nježnost prema meni i mome bratu, a danas čak i još više prema svome unuku...
Ljubav prema nama zalječila mu je te rane koje je dugo nosio u sebi...
Znam da ćeš i ti jednog dana biti predivna mama...
A mome tati jedno veliko hvala na svoj ljubavi za nas :kiss: :love: :grli:

gea
13.09.2003., 17:51
lucija,

.... evo, malo je i meni glupavo pisat o tome...

moj je život bio isti, skoro identičan tvome. uz neke dodatke (a možda ih samo nisi napisala) i izuzetke, al sve je to tu negdje.

pročitala sam knjigu. ovu o kojoj Winona piše. stvarno ju pročitaj.

i :kiss:

lucija
13.09.2003., 17:56
mala kikica kaže:
:(

teško mi je bilo čitati sve to, ali reći ću ti nešto što ti možda bar malo pomogne...
Životna priča mog tate je jako slična tvojoj, jedina razlika je da su ga znali premlatit tako da je imao polomljene kosti i jednom bio 3 dana bez svijesti. od kuće je otišao sa 16, završio 2 srednje i fax. Za prvu plaću kupio je kekse, prvi puta ih je tada jeo u životu... Dugo je bio nesretan zbog toga, pričala mi mama, a s njom je bio 7 godina prije vjenčanja...
Duša mu se ispunila kad je moja mama rodila mene, sve ono što ga je godinama tištilo i zbog čega je strašno patio, moj je tata pretvorio u bezgraničnu ljubav i nježnost prema meni i mome bratu, a danas čak i još više prema svome unuku...
Ljubav prema nama zalječila mu je te rane koje je dugo nosio u sebi...
Znam da ćeš i ti jednog dana biti predivna mama...
A mome tati jedno veliko hvala na svoj ljubavi za nas :kiss: :love: :grli:

Ganula me je ova tvoja priča :cerek: :grli: :w Baš lijepo!!!

Možda je glupo, al sad kad imam posao, stan without them, sve kako štima, osjećam se gore nego ikad.

kad sam studirala, radila, stalno sam bila u nekom spidu i nisam zapravo ni stigla mislit. Kad bi mi rodica (koja je znala sve) znala reć da kako ja to sve super hendlam, kak sam jaka i kako mi sigurno nije lako ja sam je gledala ko da je s Marsa pala - meni teško? Ma da:confused: Nisam znala ni za što drugo osim takvog načina života - borit se rukama i nogama.

Sad kad mi je svanulo, kad imam vremena pogledat oko sebe i kad sam se snašla i kad imam divne ljude koji znaju sretno obiteljski živjet ja sam naprosto slomljena. Valjda je sve došlo na naplatu.

I jako, jako želim svoju obitelj i klince :D :eek:

lucija
13.09.2003., 18:02
gea kaže:
lucija,

.... evo, malo je i meni glupavo pisat o tome...

moj je život bio isti, skoro identičan tvome. uz neke dodatke (a možda ih samo nisi napisala) i izuzetke, al sve je to tu negdje.

pročitala sam knjigu. ovu o kojoj Winona piše. stvarno ju pročitaj.

i :kiss:

I tebi :grli: A knjigu ću nabavit još jučer ako je moguće...

magic
13.09.2003., 18:09
lucija kaže:
Tnx!

Jel i drugi misle da ovakve stvari blijede kad se zasnuje vlastita obitelj? Ja jedva čekam priliku da se omajčim i iskreno se nadam da moje loše iskustvo neće imati loš utjecaj na male Lucijiće.

.
.

Jel ima još tko ovakvih iskustva?


Tvoja pricha toliko je slichna mojoj da sam ponovo iskopala kosture iz glave....

Sjecam se dok sam nocu plakala u svojoj sobi, govorila sam sebi i zaklinjala se sama sebi kako nikad nikad NIKAD mome djetetu necu chiniti i govoriti ono shto su moji roditelji meni...

Kasnije sam na puno mjesta chitala kako djeca takvih roditelja budu ista prema svojoj, jer ne znaju drugachije.

Ja nikad nisam osjetila njezhnost moje majke, nikad pohvalu i priznanje, nikad mi nije rekla da me voli, da sam lijepa, da se ponosi samnom...ja to svome Junioru ponavljam svaki dan...svaki...ima 15 godina i josh uvijek ga pomazim i pomilujem kad mi pridje i pohvalim ga za svaki njegov i najmanji uspjeh jer znam koliko mu to znachi...i bude mi lakshe.


A taj osjecaj da ti je gore sad kad je sve doshlo na svoje mjesto, jako mi je poznat...nazhalost.

No proci ce to, vidjet cesh :)

A ukoliko mislish da te malko previshe puca, moj skromni savjet bi bio da odesh psihologu.

lucija
13.09.2003., 18:11
LJudići, baš ste dobri i dragi, odmah mi je lakše!

Odoh malo spremat, subota je :rolleyes: , pa ću onda opet doć zavirit da vidim šta ima

I hvala Magic, na savjetima i iskustvima, razmišljat ću o svemu dok rifljam po stanu :D

gea
13.09.2003., 18:16
izgleda da su nam se svima kosturi malo pomakli iz dobro uglavljenih ležišta....

magična, lucija :kiss: :kiss:

izgleda da smo sve ispale dijametralno suprotne svojim starcima, nakon ovakvih iskustava, nema tu više sredine....i drago mi je zbog toga.

lucija, bit ćeš ti supermamalucija :D

dolma
13.09.2003., 18:31
Milion puta sam se tako osjecala kao ti .I nekad pomislim da su svi moji problemi bas od toga ,sto me ni rodjena majka nikad nije htjela.Tuzno je tako reci nije htjela naravno, da me je htjela ali....
Prosla sam milion kriza,izgradila sam sebe , i jako je vazno ne misliti o tome.Najgoru krizu sam dozivjela kad sam otisla daleko od nje .Ponovo sam prozivljavala djetinjstvo ,ponizavanja plakala satima danima godinama.
Ja sam majka .Volim svoju djecu.Stalno ih podupirem hrabrim gradim.... trudim se da dobiju ono sto ja nisam...
Mozda ti bas majcinstvo pomogne da zaboravis.....al na zalost to uvijek cuci tu negdje u nama...
Bice bolje....
Meni je jako pomoglo kad sam svela kontakt na minimum...
Samo je zovnem da je pitam kako je .
I jos nesto, prvi put sam nakon 27 godina cula :"lutkice moja" Plakala sam cijelu noc.
Bice bolje vjeruj mi ...drzi se
:)

lucija
13.09.2003., 18:44
dolma kaže:
Milion puta sam se tako osjecala kao ti .I nekad pomislim da su svi moji problemi bas od toga ,sto me ni rodjena majka nikad nije htjela.Tuzno je tako reci nije htjela naravno, da me je htjela ali....
Prosla sam milion kriza,izgradila sam sebe , i jako je vazno ne misliti o tome.Najgoru krizu sam dozivjela kad sam otisla daleko od nje .Ponovo sam prozivljavala djetinjstvo ,ponizavanja plakala satima danima godinama.
Ja sam majka .Volim svoju djecu.Stalno ih podupirem hrabrim gradim.... trudim se da dobiju ono sto ja nisam...
Mozda ti bas majcinstvo pomogne da zaboravis.....al na zalost to uvijek cuci tu negdje u nama...
Bice bolje....
Meni je jako pomoglo kad sam svela kontakt na minimum...
Samo je zovnem da je pitam kako je .
I jos nesto, prvi put sam nakon 27 godina cula :"lutkice moja" Plakala sam cijelu noc.
Bice bolje vjeruj mi ...drzi se
:)

Jako mi je poznato sve što si napisala, jedino još nemam djecu.

Izgleda da je puno ljudi prošlo taj užas.

Meni je najtužnije što se dijete koje prolazi te stvari nema kome obratiti; ako se potužite nekome velika je šansa da će vam reć da trebate slušat i poštivat svoje roditelje jer vam žele sve najbolje i to je to ili će okrenut glavu da ne gleda u dotični užas.

E jebemu, neću da mi više ova stvar upropaštava ijedan tren života; a forum stvarno pomaže. Bed je to čuvati u sebi... A opet oni kojima to treba reć - oni su vječno nedostupni.

Roditelji nalik mojima sve, ali baš sve što se zbiva tumače kao moju grešku - ako se ne javljam mjesecima - naravno, ja sam UVIJEK BILA NEZAHVALNA I UOBRAŽENA KUČKA. Ako se rasplačem - meni nikad nije bilo lako udovoljit. I sve tako...

Ponekad bih urlala zbog toga - znate onaj san - hoćete vikati, ali vam je nešto u grlu i ne izlazi nikakav zvuk i nema šanse da vas itko čuje...

Grrrr:mad:

Tija
13.09.2003., 20:19
lucija kaže:

Kao maloj, otac mi je to pričao u formi alegorije o ptićima koji izlete iz gnijezda i više nikad ne dođu pogledat svoje roditelje. Ja sam na to plakala, a on bi otišao i ostavio me u suzama.



rasplakala si me.:( :(
ne znam što bi napisala....

lucija
13.09.2003., 20:52
Tija kaže:
rasplakala si me.:( :(
ne znam što bi napisala....

Tijić, nisam te htjela rasplakat:(

Al nemaš pojma koliko mi znači suosjećanje...

Tija
13.09.2003., 21:17
lucija kaže:
Tijić, nisam te htjela rasplakat:(

Al nemaš pojma koliko mi znači suosjećanje...

Luce, mala Luce :grli:

Ne znam što bi ti rekla, ja sam odrastala u potpunoj suprotnosti...kad sam tek rodila i imala ohoho kila viška tata mi je rekao da sam mu najlipša....:) ne znam zašto mi je sad ovo palo na pamet, malo si me dirnula, pa sam malo 'odlutala' i uzela sam jednu knjigu s police koju sam mami drpila:D
Zove se 'Pođi kamo te srce vodi', ako naletiš na nju, pročitaj.
Pazi ovo:
....izbor obitelji u kojoj ćemo se roditi odvija se pod utjecajem životnog ciklusa. Rađamo se upravo od onih roditelja koji će nam omogučiti da razumijemo više, da napredujemo za jedan mali, sičušni korak....

Ti si napravila veliki korak:top: :kiss:

shef Sale
13.09.2003., 21:50
lucija kaže:
Jel ima još tko ovakvih iskustva?


Ima, ima ljudi sa slicnim iskustvima koliko hoces.

Marakana
13.09.2003., 22:06
Mene je moja familija odjebala , davno, - mojom krivicom- u dobrom dijelu.....Al im nedam gušta...još se vrzmam oko njih svih i , "vadim im mast" polako i sigurno........Jer..(ovo jer,samo neki će razumjeti)...(čemu služi familija)...

Dobar,loš,zao...-Tko sam...:D :D :D

Blaise
13.09.2003., 22:17
lucija kaže:

Sad kad mi je svanulo, kad imam vremena pogledat oko sebe i kad sam se snašla i kad imam divne ljude koji znaju sretno obiteljski živjet ja sam naprosto slomljena. Valjda je sve došlo na naplatu.


Nije doslo na naplatu, nego dolazi vrijeme za "konacni obracun" u tebi.
A to traje...
I stvarno bude bolje, ali - ne prodje. To je najvise sto mozemo dobiti. Da bude bolje. Postanemo jaci. :)
Ima li jos takvih prica? Znam ih takve od kojih ti se ledi krv u zilama, samo kad ih se sjetim, pomislim kako moja mama nije sebicna i kako su roditelji neki put samo jako nesretni.
Mozda previse nesretni da bi primijetili da su i svoje vlastito dijete ucinili jos nesretnijim.
Ne znam, mene muci osjecaj krivnje sto osjecam prema svojoj mami neke stvari. I strasno sam ljuta na sebe zbog toga, ali sjetim se cesto recenice iz jednog filma (nemam pojma kojeg, starog nekog) u kojem je izrecena velika mudrost: nasi odnosi s roditeljima ne prestaju nikad, niti njihovim fizickim odlaskom.
Necu te udavit detaljima. Valjda je to tako nekako, treba malo postavit neke stvari na mjesto da covjek moze normalno funkcionirat.
Vrijeme i godine cine svoje. :D:D:D:D
Drzim ti fige da sto prije nadjes mir koji ce dio tih praznina popuniti. Moze se.
I ja mislim da, iako si s jedne strane bila jako deprivirana, s druge su ti ucinili uslugu. Ako to pravilno iskoristis (a cini mi se da vec i jesi), bit ces snazna osoba koja je svoju snagu izgradila sama, uspjela i ima bogat zivot, ne govorim o materijalnom. A cini mi se da i to vec jesi. :)

bigblue2010
13.09.2003., 22:20
Lucija, a gdje je tvoja mladja sestra danas u cijeloj prici? Sada je odrasla, da li razumije tvoju situaciju? Jesi li barem s njom bliska?

Paw
13.09.2003., 22:51
Lucija ja te kužim, potpuno.
Nedavno sam imala jedan topick sa sličnom temom na ženskom kutku.
I ja imam mlađu sestru koja je svojim rođenjem za moje starce postala centar svijeta.
Ona je imala mamu, mama je imala nju...tko je mene imao?...koga sam ja imala? Nikoga. Psa - velikog, dlakavog psa (prepostavljam da je i tu počela moja ljubav prema životinjama, ironično ali istinito, on je bio moj prvi prijatelj).
Sestra je imala svu majčinu podršku, u školi prolazila sa odličnim uz puno učenja, sada je u četvrtom razredu gimnazije i na fax će ići vani.
Za mene su govorili da sam bistrija od sestre, ali da je ona upornija od mene. Ne gledam na taj način. Obje smo podjednako bistre, ali je ona imala "otvoren" put k budučnosti. Ja sam bila starija i ona koja je morala trpiti sva obiteljska sranja. Sve se lomilo preko mene, ničega nisam bila pošteđena.
Kada sam išla upisati srednju pitala sam staru dali bi bio bad da upišem gimnaziju, dali bi me ona mogla školovati (zamislite samo, bila sam djete od 14. god. i razmišljala o faxu, lovi i mogućnostima - strašno, meni to danas izgleda strašno).
Tada sam bila nevjerovatno jaka, baš kao i ti. Ma ništa me nije moglo slomiti, ali slomila sam se puno godina kasnije.
Meni je jako pomogao jedan vrlo jednostavan savjet forumaša u stilu: "živi svoj život, a ne zamaraj se sa životom staraca i što bi bilo kad bi bilo" - zamislila sam se nad tim savjetom, kojeg sam naravno i prije bila svjesna, ali nikada u ovakvoj mjeri.
I danas sam se čula sa starom, provalila mi je neku glupost, toliko ljigavu i jadnu:bljak: Ma, ja sam sebi rekla; Pawica naj se ti sekirat, jeli ti lijepo u životu - je - pa onda. Imaš dragog, imaš psa, imaš stan, imaš relativno love, dragi će brzo diplomirati. Šta je vrijedno sekirati se? Nije. I neću više. Dosta sam se sekirala.

Stoga ti je moj iskreni i provjereni savjet: okani se prošlosti, živi sadašnjost i misli na budučnost.
Uz veliki pozdrav šaljem ti virtualni poljubac:kiss:

Septembar
13.09.2003., 23:01
lucija ostala sam zaledjena
dvaput sam procitala sve postove
i prije smo pricali tu na forumu o nesretnim djetinjstvima, ali meni to opet ne ide u glavu da je toliko tragicnih slucajeva :cry:
evo skocila sam od pc-a otisla do moje uspavane Princeze, ljubnula je i prosaptala da je najdivnija na svijetu i da je obozavam... kao sto joj uglavnom svaki dan i kazem, kao sto magic rece, vec xy godina...
i sad mi dodje da sebe osamarim za svaku kritiku koju joj uputim u "odgojne svrhe" :rolleyes:

nenznam sta da ti kjazem lucija, gea, i druge

naravno harmonican zivot, sretan brak i porodica su najbolji lijek... kao sto neko rece, vjerojatno te rane nikad nemogu nestati, oziljci ostanu zauvjek, ali bilanca ipak bi morlaa bit ubjedljivo pozitivna

kazes "Sad kad mi je svanulo, kad imam vremena pogledat oko sebe i kad sam se snašla i kad imam divne ljude koji znaju sretno obiteljski živjet ja sam naprosto slomljena. Valjda je sve došlo na naplatu."

pa mislim da je to on: tek kad se sve sredi vidis bistro sta si sve dotad izgubila, propustila, sta ti je bilo uskraceno do sad, ljubav, sreca i harmonija. i zato ti bude teze, podsjetis se, izadje ti glava iz pijeska i ponovo se suocis sa demonima :(

kao sto neko rece nemoj se ustrucavati da trazis pomoc, ako
mislis da ti dolazi preko glave
ali pazi se i rizika da sve svaljujes na nesretno djetinstvo, mislim da pazis da sebe sama ne ukocis time u napretku

:grli: :grli::grli: lutkice moje: lucija, gea, magic, dolma... :kiss:

LaPerla
14.09.2003., 00:34
Lucija,
Najtezi teret nas lomi,posrcemo pod njim,potiskuje nas prema zemlji ali se na kraju dignemo, veci smo i jaci - sto si i pokazala. Sto je bilo ne mozes promijeniti ali je zato divan zivot ispred tebe da primis i dobijes svu ljubav koju zasluzujes.
I znam da ces biti divna mama jednoga dana:)

illegale
14.09.2003., 01:00
A u PM. Zaluto sam ovdje i bas ste me rastuzile. Lucija, jos si i dobra ispala :). Sad mi je jasno zasto ti je potrebna ona jebena lijepa rijec.

Uglavnom, oprostite roditeljima sto nisu bili spremni da obave svoje roditeljstvo kako treba. Sigurno zbog toga jako pate. Ako imaju imalo srca. Ako nemaju, onda su to zivi zombiji. U svakom slucaju, nema smisla da ih mrzite.

Aenea
14.09.2003., 02:28
lucija kaze:

"...Možda je glupo, al sad kad imam posao, stan without them,
sve kako štima, osjećam se gore nego ikad...

...Sad kad mi je svanulo, kad imam vremena pogledat oko sebe
i kad sam se snašla i kad imam divne ljude koji znaju sretno obiteljski živjet ja sam naprosto slomljena.
Valjda je sve došlo na naplatu..."

Pretpostavljam da je moguce da ti se slicno vec desavalo,
odnosno da te upravo sretni dogadjaji..bace u bed.
Jer bas tada osjetis onu prazninu koju nikad nisi popunila.
Isti osjecaj kojim bi ju kompenzirala,ne postoji.
Postoje samo osobe koje mogu pruziti slicne osjecaje.

Mnoge osobe krive sebe za to sto im se desi,i u redu je sto si svjesna
da krivica nije tvoja,kao i to sto si shvatila njihove razloge ponasanja
(iako ne opravdavaju).

Ono sto bi najvise pomoglo,bilo bi razrjesenje situacije sa roditeljima.
A upravo to izgleda tesko ili nemoguce.
Pod razrjesenje ne mislim na pruzanjem necega sto si davno trebala dobiti
i imati;s obzirom da se nista ne moze nadoknaditi,vec na razgovor u kojem bi
oni shvatili svoje greske.
No za to je opet potreban njihov dublji uvid. Koji oni nemaju...

Na zalost, bez obzira na svu tvoju hrabrost i snagu,
sve nerazjasnjeno ima tendenciju vracanja i mucenja...

Bercana
14.09.2003., 03:37
Trebalo je imat muda i to sve napisati.
Svaka čast na tome.

Ne znam sta bih ti rekla osim da mislim da si na dobrom putu. A i zracis sa pozitivom, (koliko se sjecam od naseg susreta:D ) što je jako bitno.

Zapravo mi je frapantno koliko samo ljudi znam sa sličnim pričama iako nisam bas toliki naivac da vjerujem u savrsenu obitelj.
Ja sam odrasla bez majke, poginula je kad sam imala 5 godina i odrasla sam sa ocem i starijom sestrom. Sad kad gledam na svoje djetinjstvo zaključujem da sam jako sretno dijete. Imala sam (i imam) puno ljubavi i ne osjećam se zakinutom. Uvijek smo imali neki svoj mir i ono najbitnije, toplinu. Kod nas se uvijek moglo doći, ponekad mi se čini da mi je otac predobar jer je svoju ljubav prema staroj projecirao na mene, a istu stvar sam i ja napravila. Sestra je prosla puno gore (ne nije bilo ljubomore) jer je preuzela ulogu majke na neki način.
Ali evo, sad kad gledam, nakon toliko godina, ja sam sad kao zrelija i kuzim stvari. Ovo sto imam ne bih mijenjala ni za što. Sama pomisao da imam nekoga kome se mogu obratiti u bilo koje doba, nekog ko me dobro zna...znači puno. I sad kad čitam ovaj tvoj tekst iako nisam u tvojoj koži, mogu jako dobro razumjeti
taj osjećaj, odnosno, tu potrebu za priznanjem od roditelja.
Ne znam kako ti gledaš na sebe sad, tj. kako sebe doživljavaš, ali mislim da bi bilo baš lijepo od tebe da i sebi daš priznanje.

Ja ti skidam kapu i vimetom ti mašem:kiss: :w

lucija
14.09.2003., 07:32
Tija kaže:
Luce, mala Luce :grli:

Ne znam što bi ti rekla, ja sam odrastala u potpunoj suprotnosti...kad sam tek rodila i imala ohoho kila viška tata mi je rekao da sam mu najlipša....:) ne znam zašto mi je sad ovo palo na pamet, malo si me dirnula, pa sam malo 'odlutala' i uzela sam jednu knjigu s police koju sam mami drpila:D
Zove se 'Pođi kamo te srce vodi', ako naletiš na nju, pročitaj.
Pazi ovo:
....izbor obitelji u kojoj ćemo se roditi odvija se pod utjecajem životnog ciklusa. Rađamo se upravo od onih roditelja koji će nam omogučiti da razumijemo više, da napredujemo za jedan mali, sičušni korak....

Ti si napravila veliki korak:top: :kiss:

Kad sam odlučila izać s ovim vani, valjda sam znala da ćete bit ovako ohrabrujući i konstruktivni.:)

Čitala sam sve ove poruke, pričala s dečkom, koji me tješio cijelu večer, svaka mu čast i tako mi je lakše. Valjda sam jučer pukla ko kokica...

Tija,
:w

lucija
14.09.2003., 07:38
bigblue2010 kaže:
Lucija, a gdje je tvoja mladja sestra danas u cijeloj prici? Sada je odrasla, da li razumije tvoju situaciju? Jesi li barem s njom bliska?

Odavno sam poradila na odnosu s njom i mi smo već dugo seke-prijateljice. Međutim, i ona ima svojih trauma od doma, i svjesna je svega ovoga što sam ja vama napisala, priznaje da su nju posebno tretirali i kod kuće mi je često "dojavljivala" što se zbiva iza moih leđa. (To je bio posebno uznemirujući dio :( ali bilo pa prošlo) Zato je njezina obrana šutnja i ne-razmišljanje.

On studira u zg, kao i ja, često smo skupa, ali obitelj je tabu-tema što je meni jako bed, ali baš se tu i ne da niš napraviti...

Ipak, glavno da smo si dobre - meni je obitelj najvažnija stvar na svijetu i drago mi je da je imam.

lucija
14.09.2003., 07:44
Paw kaže:
Lucija ja te kužim, potpuno.
Nedavno sam imala jedan topick sa sličnom temom na ženskom kutku.
I ja imam mlađu sestru koja je svojim rođenjem za moje starce postala centar svijeta.
Ona je imala mamu, mama je imala nju...tko je mene imao?...koga sam ja imala? Nikoga. Psa - velikog, dlakavog psa (prepostavljam da je i tu počela moja ljubav prema životinjama, ironično ali istinito, on je bio moj prvi prijatelj).
Sestra je imala svu majčinu podršku, u školi prolazila sa odličnim uz puno učenja, sada je u četvrtom razredu gimnazije i na fax će ići vani.
Za mene su govorili da sam bistrija od sestre, ali da je ona upornija od mene. Ne gledam na taj način. Obje smo podjednako bistre, ali je ona imala "otvoren" put k budučnosti. Ja sam bila starija i ona koja je morala trpiti sva obiteljska sranja. Sve se lomilo preko mene, ničega nisam bila pošteđena.
Kada sam išla upisati srednju pitala sam staru dali bi bio bad da upišem gimnaziju, dali bi me ona mogla školovati (zamislite samo, bila sam djete od 14. god. i razmišljala o faxu, lovi i mogućnostima - strašno, meni to danas izgleda strašno).
Tada sam bila nevjerovatno jaka, baš kao i ti. Ma ništa me nije moglo slomiti, ali slomila sam se puno godina kasnije.
Meni je jako pomogao jedan vrlo jednostavan savjet forumaša u stilu: "živi svoj život, a ne zamaraj se sa životom staraca i što bi bilo kad bi bilo" - zamislila sam se nad tim savjetom, kojeg sam naravno i prije bila svjesna, ali nikada u ovakvoj mjeri.
I danas sam se čula sa starom, provalila mi je neku glupost, toliko ljigavu i jadnu:bljak: Ma, ja sam sebi rekla; Pawica naj se ti sekirat, jeli ti lijepo u životu - je - pa onda. Imaš dragog, imaš psa, imaš stan, imaš relativno love, dragi će brzo diplomirati. Šta je vrijedno sekirati se? Nije. I neću više. Dosta sam se sekirala.

Stoga ti je moj iskreni i provjereni savjet: okani se prošlosti, živi sadašnjost i misli na budučnost.
Uz veliki pozdrav šaljem ti virtualni poljubac:kiss:



Sjećam se tvog topica :K ; razmišljala sam o njemu i točno sam znala kako se osjećaš. Roditelji su nekad stvarno bića iz pakla:2up:

Naravno, vrijeme je da sadašnjost i budućnost totalno prevagnu nad prošlošću. Jebemu, to mi je sad glavni projekt... kao i ti imam sve što je za to potrebno i ne zvala se ja Lucija ako ne šupiram očajavanja na smetlište!!!

Valjda je teško prihvatit, meni bar, da su roditelji takvi kakvi su; razmišljanje o svemu što mi se dogodilo mi "zapetlja" mozak - ne znam bih li vjerovala sama sebi i uopće mogućnosti da je netko baš toliko grub i neosjetljiv na potrebe i osjećaje vlastitog djeteta.

Uh.... :(

Paw :top:

Shtefitza
14.09.2003., 07:54
Jako tuzno... nevjerojatno tuzno....


Neko je gore rekao... ako ih mozes ne mrziti, a sve drugo je samo tuzno... oni vjerojatno sve to nisu napravili namjerno, nego jednostavno nisu znali bolje. Najteze je mozda to sto usprkos svemu sto dozivis od takvih roditelja, jos uvijek zarko zelis njihovu ljubav... kako smo svi mi u dubini njezni i krhki...

lucija
14.09.2003., 08:03
Septembar kaže:
lucija ostala sam zaledjena
dvaput sam procitala sve postove
i prije smo pricali tu na forumu o nesretnim djetinjstvima, ali meni to opet ne ide u glavu da je toliko tragicnih slucajeva :cry:
evo skocila sam od pc-a otisla do moje uspavane Princeze, ljubnula je i prosaptala da je najdivnija na svijetu i da je obozavam... kao sto joj uglavnom svaki dan i kazem, kao sto magic rece, vec xy godina...
i sad mi dodje da sebe osamarim za svaku kritiku koju joj uputim u "odgojne svrhe" :rolleyes:

nenznam sta da ti kjazem lucija, gea, i druge

naravno harmonican zivot, sretan brak i porodica su najbolji lijek... kao sto neko rece, vjerojatno te rane nikad nemogu nestati, oziljci ostanu zauvjek, ali bilanca ipak bi morlaa bit ubjedljivo pozitivna

kazes "Sad kad mi je svanulo, kad imam vremena pogledat oko sebe i kad sam se snašla i kad imam divne ljude koji znaju sretno obiteljski živjet ja sam naprosto slomljena. Valjda je sve došlo na naplatu."

pa mislim da je to on: tek kad se sve sredi vidis bistro sta si sve dotad izgubila, propustila, sta ti je bilo uskraceno do sad, ljubav, sreca i harmonija. i zato ti bude teze, podsjetis se, izadje ti glava iz pijeska i ponovo se suocis sa demonima :(

kao sto neko rece nemoj se ustrucavati da trazis pomoc, ako
mislis da ti dolazi preko glave
ali pazi se i rizika da sve svaljujes na nesretno djetinstvo, mislim da pazis da sebe sama ne ukocis time u napretku
lutkice moje: lucija, gea, magic, dolma... :kiss:

Septi me ganula; rasplakala sam se kad sam pročitala kako si išla poljubit Princezu. Takve roditelje volim! Ljubi je, ljubi, mogu mislit koliko joj to znači i koliko joj to treba. :lux: Malceka ima super mamu!!!


Mislim da imaš pravo kako moram pazit da mi ova priča ne postane kočnica i da ne svalim sve svoje bedove na nesretno djetinjstvo...

Ma odmah sam ko nova čim sam ovo prostrla po forumu... ljudi obožavam vas :klap: :K :love:

Shtefitza
14.09.2003., 08:09
:kiss:

lucija
14.09.2003., 08:10
Berci, La Perla i svi ostali... :grli: :cerek:

Najgore od svega što me je ovo zadnje vrijeme tako stisnulo da mi se i moja karijera (koja je krenula tako fino...) i sve ostalo čini nebitno. Sjednem i tugujem, umjesto da radim da bih se imala čime ponositi i čemu veseliti.

E stvarno me banajte ili već nešto ako se nastavim ponašati ko majmunica :bang: :bonk:

lucija
14.09.2003., 08:14
Shtefitza kaže:
kako smo svi mi u dubini njezni i krhki...

Uvijek me gane ona Stingova stvar Fragile...

Usput, ja nisam znala koliko sam krhka do nedavno; nisam smjela bit :(

Claire
14.09.2003., 08:16
sve mi je ovo poznato... ali jos uvijek me malo muchi savijest sto mi uopce ne fale... sto mogu i znam sama... sto je sve lakse napravit bez njih... i sto su mi neki drugi ljudi napravili u zivotu puno vishe od njih... bili bolji od njih... pomagali mi vishe od njih... i sto su mi vazniji od njih...
i sto ih ne zelim vidjet... jer samo jedan susret s njima me vrati sto koraka natrag...
zalosno je to... ali danas sam ljubazna prema njima samo zato da ih ne povrijedim... i jer zaista nisam osvetoljubiva...

zelim samo da me ostave na miru... jer sam ionako sve napravila bez njih... i samo bez njih sam sretna...ako izuzmemo griznju savjesti...
jer oni su glede i unatoc... ipak moji roditelji...:rolleyes:

Shtefitza
14.09.2003., 08:22
lucija kaže:
Uvijek me gane ona Stingova stvar Fragile...

Usput, ja nisam znala koliko sam krhka do nedavno; nisam smjela bit :(

:) :)

Jelda da je lijepo u zivotu doci u situaciju da si mozes dopustiti biti krhka! :) :) :cool:

magic
14.09.2003., 11:35
bigblue2010 kaže:
Lucija, a gdje je tvoja mladja sestra danas u cijeloj prici? Sada je odrasla, da li razumije tvoju situaciju? Jesi li barem s njom bliska?

E ja ti na ovo mogu odgovoriti da je meni moja sestra danas najveca podrshka i pomoc...ona ima krasan odnos s njima, josh uvijek je njihova miljenica, ali joj je strashno zbog njihovog odnosa prema meni i prema njihovom jedinom unuku...

lucija
14.09.2003., 12:07
Shtefitza kaže:
:) :)

Jelda da je lijepo u zivotu doci u situaciju da si mozes dopustiti biti krhka! :) :) :cool:


Joj fakat je... Štefa... evo meni odmah lakše čim sam se tu prostrla pred vama...

:cool:

lucija
14.09.2003., 12:13
magic kaže:
E ja ti na ovo mogu odgovoriti da je meni moja sestra danas najveca podrshka i pomoc...ona ima krasan odnos s njima, josh uvijek je njihova miljenica, ali joj je strashno zbog njihovog odnosa prema meni i prema njihovom jedinom unuku...

Hm... znala sam da ima zlostavljanja i raznih pacijentluka koje roditelji izvode s djecom, ali prvi put vidim da su te ideje s omiljenim djetetom proširena stvar :confused:

Dugo o tome nisam htjela mislit i potiskivala sam to jer sam mislila da sam luda i da umišljam; misliš si - ma nemoguće, to je slučajno tako ispalo.

A onda sam pitala seku što ona o tome misli - i ona mi je to rekla, jasno ko dan.

:(

gea
14.09.2003., 12:18
illegale kaže:
...
Uglavnom, oprostite roditeljima sto nisu bili spremni da obave svoje roditeljstvo kako treba. Sigurno zbog toga jako pate. Ako imaju imalo srca. Ako nemaju, onda su to zivi zombiji. U svakom slucaju, nema smisla da ih mrzite.

ne brini, ja sam svojima oprostila. bilo kakva mržnja prema njima, naškodila bi samo meni. i nije mi činila dobro, jako dugo.

a to da oni pate, bojim se da nije istina. moj otac i dalje tvrdi da je on (bio) najbolji otac na svijetu, a za sve one rekvizite kojima me tukao, tvrdi da su izmišljeni. naime, nije me tukao rukom, zabolila bi ga nakon nekog vremena. danas kad me vidi, izbjegava me. ja obično dođem do njega i pozdravim ga. gledam ga ravno u oči. a on gleda u pod....kažu da ne možeš lagat i gledat nekom u oči. izgleda da je istina.

i ja sam, kao i ostale (Claire, lucija, magic, Paw) na kraju napravila sve sama. i nije bilo lako. al sad mi je lakše, jer znam da mogu apsolutno sve. da neće bit jednostavno, al da ću izgurat do kraja...

čudan je dan bio jučer na forumu zbog ovog topica, jelda?

Septi, hvala :D

cure, svima veeeeliiiiikiii :kiss:

magic
14.09.2003., 13:53
I moja je majka meni jednom rekla: da, uvijek si bila tvrdoglava i bezobrazna....ja sam te tukla a ti nisi ni plakala, samo si me gledala tim ogromnim ochima :rolleyes:

magic
14.09.2003., 13:55
Jutros sam im bila u posjeti...zbog mog strica, jelte...

Pita me mama kako sam, nakon operacije...ali u ochi me ne gleda :)

lucija
14.09.2003., 15:16
Baš si mislim o jednoj stvari - znate što me je najviše boljelo i izluđivalo - ono što Gea kaže, a Magic između redova - ti ljudi žive u vlastitim svjetovima, sve ZNAJU, uvjereni su da su ako ne genijalni roditelji, a ono najbolji mogući s obzirom na okolnosti i istina njihovog djeteta nikad nije istina.

Kad bih ja kroz suze znala reć - osjećam se osamljeno, tužno i da me nitko ne razumije (bila sam klinka - još uvijek sam se nadala da bi me mogli čut... :( :rolleyes: ), tata bi urlao (ili udario me ili bi me mama udarila pa onda urlao) - TO NIJE ISTINA.

Kao da emocije imaju jednu istinu... dovraga...:flop:

Geica moja, Magic i sve druge... točno znam o čemu pričate i nikako da se načudim KAKO STE ISPALE FENOMENALNE CURKE!!!

Geu znam i nikad ne bih rekla da je prošla to što je prošla - prpošna, genijalno sjajilo na usnama (plitka sam, al što ću

:o ), lišce ko u curetka...

Magic svi znamo s foruma :jumping: :mig:

Mene ponekad muči taj osjećaj da sam drugačija - kao da svi na meni mogu vidjet što sam prošla i onda se ponekad povlačim... valjda nekako osjećam da to kakvi su bili ONI označava i mene.

Sjećam se, uostalom, kako sam ih cijelo djetinjstvo nastojala opravdat pred kolegama iz škole... iz osjećaja srama.

E jebemti mene blesavu

:flop: :rolleyes:

plavva
14.09.2003., 16:13
lucija kaže:
Obavezno ću pogledat, hvala na savjetu Winnie.

aj mi se javi, imam ti ju ja pa si kopiraj.

plavva
14.09.2003., 16:19
lucija, dopusti si tugu, dopusti si i da ti karijera bude u drugom planu. vjerujem da se jedino dugorocno isplati uloziti u lijecenje vlastitih rana - sve ostalo je nevazno u usporedbi sa svojom vlastitom srecom.

ja sam odrasla slicno kao i ti, otisla jednako rano s time da moji zive u zagrebu. danas mogu prihvatiti da me ne vole i da me nikada nisu voljeli i ta me spoznaja ne moze unistiti i dotuci. pa ipak, pogotovo bih sada voljela imati majku s kojom mogu razgovarati o svemu, o svim svojim sumnjama, dvojbama i strahovima. nemam je, ali imam drage prijatelje i dobre ljude koji su tu za mene i vole me.

i znas lucija, moja je velika pobjeda - a citajuci tvoje postove mislim i tvoja - sto smo iz takvih temelja izasle zdrave i normalne osobe, i krhke i jake. samo imaj to na umu: najgore nisi samo prezivjela, nego i pobijedila.:)

lucija
14.09.2003., 16:30
plavva kaže:
l

danas mogu prihvatiti da me ne vole i da me nikada nisu voljeli i ta me spoznaja ne moze unistiti i dotuci. pa ipak, pogotovo bih sada voljela imati majku s kojom mogu razgovarati o svemu, o svim svojim sumnjama, dvojbama i strahovima. nemam je, ali imam drage prijatelje i dobre ljude koji su tu za mene i vole me.



Draga Plavva, nisam imala pojma :(

Dobro si rekla ovaj dio gore, posve istinito - tako je prirodno željeti imati majku koja može bit uz tebe u svim važnim trenutcima. Sad kad si trudna posebno, pretpostavljam :-)

Ma koliko drugih dragih ljudi imala oko sebe - kao da želim nekog kome sam baš ja ona najvažnije... jer svi ljudi imaju majke, djecu, očeve i prirodno je da su si oni ipak najvažnijii, ti su im ljudi na onom mjestu na kojima bismo mi, koji nismo imali sreće, željeli biti.

Paradoksalno je da više osjećam potrebu za majkom sada nego kad sam bila mlađa...

Eh...

i znas lucija, moja je velika pobjeda - a citajuci tvoje postove mislim i tvoja - sto smo iz takvih temelja izasle zdrave i normalne osobe, i krhke i jake. samo imaj to na umu: najgore nisi samo prezivjela, nego i pobijedila.:)

Ovo što si napisala je točno i ne želim zvučat nezahvalno (ovo je ipak moj cvileći topic :o pa da prostite....) ali nekako mi bez obzira na taj fakt tako jako fali toplina, razgovor, baza i sigurnost koju stječeš roditeljskom ljubavlju.

Gdje toga ima, da kupim sve zalihe? :confused: :( :cool:

gea
14.09.2003., 16:35
lucija, ne znam kaj da ti napišem, osim :grli:

i, hvala na komplimentu :o.. kupim ti sjajilo :cool:

lucija
14.09.2003., 16:38
gea kaže:
lucija, ne znam kaj da ti napišem, osim :grli:

i, hvala na komplimentu :o.. kupim ti sjajilo :cool:

Rekla si ovo pred svjedocima :jumping: :klopa: mislim ovo za sjajilo...

magic
14.09.2003., 16:42
Ja ne koristim sjajilo, al mozhete me nechim drugim obradovat...ipak sam danas prezhivjela posjetu roditeljima :D

gea
14.09.2003., 16:43
a kaj bi ti magična da ti gea kupi? :w

lucija
14.09.2003., 16:47
magic kaže:
Ja ne koristim sjajilo, al mozhete me nechim drugim obradovat...ipak sam danas prezhivjela posjetu roditeljima :D



Evo, ja bih te izmasirala (znam masirat), onda ti spremila kupku (jedina dobra strana zimskog dijela godine su kupke) - tu sam maher, postavila bih ti svijeće (a to što kužim, čudo jedno)... i navila dobru mjuzu.

A kako sam velika (nisam debela, al sam konkretna i imam sise) i visoka mogu u polumraku djelovat ko dobar majčinski lik.

Magic, ti mene tako nasmijavaš i oduševljavaš svojim postovima, a nakon ovog topica još si mi bliža... obožavam te!!!!

lucija
14.09.2003., 16:49
Jel vam mogu nešto lijepo ispričat?

Uvalila sam se u zagrljaj dečku koji ima divne roditelje. Svaki vikend (a bogami i češće...:cool: ) smo kod njih na ručku.

To liječi...

Danas su bili i moja seka i njezin dečko (njemu je to premijera...) i njima se sad dopao i on, vole i mene i seku... kako neki ljudi imaju veliko srce :cerek: :mig: :zivili:

magic
14.09.2003., 16:52
Najbolje da vas ja svih usvojim :)

Junior sigurno ne bi imao nish protiv, a ni njegovi frendovi :E

lucija
14.09.2003., 16:53
magic kaže:
Najbolje da vas ja svih usvojim :)

Junior sigurno ne bi imao nish protiv, a ni njegovi frendovi :E

Jupijupijaaa!!!

A jesu mu dobri frendovi:E :E :no:

magic
14.09.2003., 16:54
E, da...i moja sestra i njen dechko chesto dodju kod mene...nashim ga roditeljima nikad nije odvela.

A i susjedica i njen dechko svrate.

magic
14.09.2003., 16:56
lucija kaže:


A jesu mu dobri frendovi:E :E :no:

Dalo bi ih se pouchit :E

Marakana
14.09.2003., 17:06
Ma gledaj baba....vi još "mlado meso" , samo u juhi možete dobit...:D :D

magic
14.09.2003., 17:11
:kiss:

Marakana
14.09.2003., 17:15
A bili mene tako, iako nisam žut....;)

magic
14.09.2003., 17:20
Imash preslatki avatarchic :cerek:

gea
14.09.2003., 17:24
ja nisam 'baba'... ja imam 18 godina i 4745 dana... :rolleyes:

Marakana
14.09.2003., 17:25
:cerek: :cerek: :cerek: :cerek: :cerek:

magic
14.09.2003., 17:25
Bogami Gea, nema shto ~ znash rachunat :D

....da nisam ozbiljna kao shto jesam, napisala bih ti nek onda rachunash da cesh vecheras bit jebena ;)

Marakana
14.09.2003., 17:26
gea kaže:
ja nisam 'baba'... ja imam 18 godina i 4745 dana... :rolleyes:
Dodaj još koju nulu na broj dana............:)

gea
14.09.2003., 17:28
Marakana kaže:
Dodaj još koju nulu na broj dana............:)

khm... nemoj da ja tebi nekaj dodam.... :bonk: :D

vidi šta smo luciji od poštenog topica napravili...magic, oćemo sad o 'onoj' temi...:mig:

Marakana
14.09.2003., 17:32
gea kaže:
khm... nemoj da ja tebi nekaj dodam.... :bonk: :D


Dodaj mi magic.......Hvatam..........;)

Bercana
14.09.2003., 18:16
Joj babe, ote v'rit, sad ste me raspekmezile i padam u sevdah i hoce mi se poslat sto slinavih smajlija. :mad:

Cak padam na suludu pomisao da organiziram neki suludi pidzama party u rozim spavacicama sa puno tekile...

Sram vas sve bilo:w :kiss: :cerek:

Shtefitza
14.09.2003., 18:25
magic kaže:
I moja je majka meni jednom rekla: da, uvijek si bila tvrdoglava i bezobrazna....ja sam te tukla a ti nisi ni plakala, samo si me gledala tim ogromnim ochima :rolleyes:

Grozno... kao da se radi o natjecanju koja od vas dvije ce se slomiti... HVala bogu da se nisi slomila ti, samo steta sto ti nije mogla oprostiti hrabrost... :( :kiss:

Shtefitza
14.09.2003., 18:26
Mozda ti je (na svoj skrt, sturi nacin) pokusala reci da se divi tvojoj hrabrosti?

Shtefitza
14.09.2003., 18:31
magic kaže:
Najbolje da vas ja svih usvojim :)

I meni se cini da je to najbolje rjesenje. :) :jumping:

Svi lijepo dobiju svoju surogat majku, nitko nije sam niti prazan. Evo, magic, tebe cu usvojit ja. :) :D Ili moze Pesica, biraj! (Pesica, jel'da da se neces ljutiti sto sam te kandidirala? :w )

Shtefitza
14.09.2003., 18:32
Marakana kaže:
Ma gledaj baba....vi još "mlado meso" , samo u juhi možete dobit...:D :D

:hebemu:

Ma gle ga!! :E Ish odavde!! :B :D

Shtefitza
14.09.2003., 18:33
gea kaže:
ja nisam 'baba'... ja imam 18 godina i 4745 dana... :rolleyes:

Koliko je to? :confused: :B

plavva
14.09.2003., 18:40
lucija kaže:
Ovo što si napisala je točno i ne želim zvučat nezahvalno (ovo je ipak moj cvileći topic :o pa da prostite....) ali nekako mi bez obzira na taj fakt tako jako fali toplina, razgovor, baza i sigurnost koju stječeš roditeljskom ljubavlju.

Gdje toga ima, da kupim sve zalihe? :confused: :( :cool:

vid kak cu ja sad bit pametna;):D

znas di nadjes? svuda, ama bas svuda oko sebe, samo kad prestanes trazit tamo gdje NIKAD, NIKAD, NIKAD i NIKAD neces dobit, to jest kod svojih dragih roditelja.
pazi macko, sigurnost na kraju krajeva imas u sebi i mozes ti misliti sto god zelis, ali netko tko se sam!!!!! odskolovao na teskom faksu kao sto si to ti ucinila ima sigurnosti na izvoz. :kiss:

mah... ja svoje roditelje danas obozavam. stvarno. evo, danas smo dragi i ja bili kod njih na rucku. sto je samo po sebi cirkus jer nam oni npr. nisu ni cestitali na vjencanju. prije godinu dana to bi me slomilo, sad im kazem da cemo o mojem braku pricati kada ONI budu spremni za to. e sad, zasto ja obozavam ljude koji su me tukli, ponizavali, vrijedjali i unistavali svaki tracak pozitivne slike koju sam imala o sebi? jer su oni jedini kojima ce to ikada vise u mom zivotu poci za rukom. nemaju oni pojma koliko sam ja jaka, isto kao sto ni tvoji nemaju pojma da si herkul od zene:jumping:
a ima tu i nesto vaznije: ja danas cvrsto vjerujem da nitko, nitko pa cak ni moja sasava mama ne krece u zivot sa zeljom da ga ucini paklom svojoj djeci. jednostavno ne zna bolje, boji se, sama je slomljena. osim toga, ona nema blagog pojma sto mi je cinila, stvarno nema. i mislim da bi se, da se suoci s istinom, slomila. isto kao i moj stari.
sad, ja imam izbor: mrziti ih i ponoviti njihove greske na svojem djetetu ili nauciti oprastati i shvatiti da sam, da ga milijun puta jebes, em zrelija em pametnija od njih jer ja svojim strahovima ne dajem maha nego se s njima borim.

tak i ti. daj pogledaj sve sto si ucinila sa svojim zivotom i skuzit ces da su oni takvi, zajebani i neosjetljivi, tebi ucinili veliku uslugu jer su te natjerali da budes ovakva. a stvarno si krasna:)

magic
14.09.2003., 18:43
plavva kaže:

tak i ti. daj pogledaj sve sto si ucinila sa svojim zivotom i skuzit ces da su oni takvi, zajebani i neosjetljivi, tebi ucinili veliku uslugu jer su te natjerali da budes ovakva. a stvarno si krasna:)

Idem odmah istuc Juniora, mozhda mu tako uchinim bolju uslugu ;) :D :p

magic
14.09.2003., 18:45
oftopik ~ sestra mi je rekla da je moj lav jutros kad smo bili kod staraca u posjeti, zakopao pecheni krumpir u njihov dragocjeni trosjed :E:E:E

plavva
14.09.2003., 18:45
eeeeeeeeej... znas ti dobro sto sam mislila:)

magic
14.09.2003., 18:46
plavva kaže:
eeeeeeeeej... znas ti dobro sto sam mislila:)

:kiss: :grli: za tebe i mudonju :)

lucija
14.09.2003., 19:57
Bercana kaže:
Joj babe, ote v'rit, sad ste me raspekmezile i padam u sevdah i hoce mi se poslat sto slinavih smajlija. :mad:

Cak padam na suludu pomisao da organiziram neki suludi pidzama party u rozim spavacicama sa puno tekile...

Sram vas sve bilo:w :kiss: :cerek:

Berci, nisi ni ti sva od jezičine, ima u tebi i srca ma znam ja to otprije, al da te malo onako, ma znaš...

Ja sam suluda isto i imam guba pidžamu na medeke, jel može? :D

lucija
14.09.2003., 20:01
Shtefitza kaže:
Grozno... kao da se radi o natjecanju koja od vas dvije ce se slomiti... HVala bogu da se nisi slomila ti, samo steta sto ti nije mogla oprostiti hrabrost... :( :kiss:

Štefi, mislim da se i radi o natjecanju i o moći...

Meni je majka govorila da sam bezosjećajna kad se nisam slamala pod njezinom torturom. Za neke su ljude tuđa tuga, suze i bespomoćnost neka vrsta eliksira.

Emocionalni vampiri. Sjećam se kao derle sam imala filing da će se mama i tata pretvorit u čudovišta (obično vampire) i napast me. Zato noću nisam išla piškit, nego sam trpila cijelu noć...

Eh, al se meni ispovijeda... najte kaj zamerit...
:o

lucija
14.09.2003., 20:04
Shtefitza kaže:
I meni se cini da je to najbolje rjesenje. :) :jumping:

Svi lijepo dobiju svoju surogat majku, nitko nije sam niti prazan. Evo, magic, tebe cu usvojit ja. :) :D Ili moze Pesica, biraj! (Pesica, jel'da da se neces ljutiti sto sam te kandidirala? :w )

Odlično!!!! A onda se prijavimo na Oprah show i možda dobijemo neku donaciju i svi budemo ne samo sretni i voljeni, nego bogati.

Vrijedi?

lucija
14.09.2003., 20:13
plavva kaže:
vid kak cu ja sad bit pametna;):D

znas di nadjes? svuda, ama bas svuda oko sebe, samo kad prestanes trazit tamo gdje NIKAD, NIKAD, NIKAD i NIKAD neces dobit, to jest kod svojih dragih roditelja.
pazi macko, sigurnost na kraju krajeva imas u sebi i mozes ti misliti sto god zelis, ali netko tko se sam!!!!! odskolovao na teskom faksu kao sto si to ti ucinila ima sigurnosti na izvoz. :kiss:

mah... ja svoje roditelje danas obozavam. stvarno. evo, danas smo dragi i ja bili kod njih na rucku. sto je samo po sebi cirkus jer nam oni npr. nisu ni cestitali na vjencanju. prije godinu dana to bi me slomilo, sad im kazem da cemo o mojem braku pricati kada ONI budu spremni za to. e sad, zasto ja obozavam ljude koji su me tukli, ponizavali, vrijedjali i unistavali svaki tracak pozitivne slike koju sam imala o sebi? jer su oni jedini kojima ce to ikada vise u mom zivotu poci za rukom. nemaju oni pojma koliko sam ja jaka, isto kao sto ni tvoji nemaju pojma da si herkul od zene:jumping:
a ima tu i nesto vaznije: ja danas cvrsto vjerujem da nitko, nitko pa cak ni moja sasava mama ne krece u zivot sa zeljom da ga ucini paklom svojoj djeci. jednostavno ne zna bolje, boji se, sama je slomljena. osim toga, ona nema blagog pojma sto mi je cinila, stvarno nema. i mislim da bi se, da se suoci s istinom, slomila. isto kao i moj stari.
sad, ja imam izbor: mrziti ih i ponoviti njihove greske na svojem djetetu ili nauciti oprastati i shvatiti da sam, da ga milijun puta jebes, em zrelija em pametnija od njih jer ja svojim strahovima ne dajem maha nego se s njima borim.

tak i ti. daj pogledaj sve sto si ucinila sa svojim zivotom i skuzit ces da su oni takvi, zajebani i neosjetljivi, tebi ucinili veliku uslugu jer su te natjerali da budes ovakva. a stvarno si krasna:)

E, Plavva moja... svaka čast. Malo offtopic - onaj moj veliki baš kaže kako ste super ti i onaj tvoj, Garavi ;)

Sve pet, sve jasno ko dan... još samo da prestane boljeti...

A za tvoj brak i roditeljsku nezainteresiranost - totalno mi je jasno; moji su skakali oko mog bivšeg, dok sam još dolazila k njima i dala se maltretirat.

Sad su upoznali mog velikog - nisu ga pitali ni što radi, zanemarili čovjeka...

Jer ja sam imala tog tipa, njima se sviđao (jer je lud ko i oni...) i sad kad sam to "prokockala" - ko me jebe. A i uostalom, ak neću igrat po njihovom; onda je svejedno.

Ma ne mrzim ja njih, niti mene brine što su oni bili, nego me eto stislo sve to skupa jer sam bila doma, predstavila Velikog...

I htjela bih reći - popušta... ali neću prenaglit. Iako sam puno bolje od kad sam sve ovo rekla...

lucija
14.09.2003., 20:15
magic kaže:
oftopik ~ sestra mi je rekla da je moj lav jutros kad smo bili kod staraca u posjeti, zakopao pecheni krumpir u njihov dragocjeni trosjed :E:E:E

Psi kuže stvari. Jedan miran pas - baset (jel se tako kaže) napao mog starog. Gazde ostale u čudu - star pas, 13 godina, nikad nije pomislio pokrenut se... al kad je vidio mog starog, izbezumio se.:rolleyes:

magic
14.09.2003., 20:17
Mozhe li mi netko reci zashto je OnajGore mene kaznio i malim sisama :mad: :D ;)

lucija
14.09.2003., 20:21
magic kaže:
Mozhe li mi netko reci zashto je OnajGore mene kaznio i malim sisama :mad: :D ;)

To je pesici postalo jasno na jednom topicu na žk, mislim. O kontracepciji. Nek ti ona kaže ;) kak je zaradila male sise :cool:

Marakana
14.09.2003., 20:25
Shtefitza kaže:
:hebemu:

Ma gle ga!! :E Ish odavde!! :B :D

gea kaže:
khm... nemoj da ja tebi nekaj dodam....

-------------------------------------------------------

Ma može mi i tebe dodat.............Hvatam!!
:D :D ;)

gea
14.09.2003., 20:44
Maki, ja sad samo ne znam, jel da se ja bacim... il da ti dobacim Shtefitzu :confused: :D

splicanka
15.09.2003., 03:39
A luce, kosa mi se na glavi digla kad sam procitala tvoj post. Grozno je kad te ljudi koji bi te trebali podrzati i voljeti, jednostavno ne vole. Netko je savjetovao knjigu Otrovni Roditeljic (Toxic Parents), i mislim da je to fenomenalna knjiga jer ce ti puno toga razjasniti. Moj savjet ti je da knjigu citas zajedno sa psihlogom jer psiholog ti uvijek mozes dati i jednu drugu perspektivu i razjasniti ti stvari. Nemoj se bojati psihologa. Jako ti moze pomoci razumjeti zasto se tvoji tako ponasaju, i na koncu kako preci preko toga i imati svoj zivot. Svi problemi sa roditeljima me sjete na roditelje mog muza, jer oni misle da je njihov sin na ovom svijetu da bi sluzio njih i ispunjavao njihove zelje. Najgora stvar je to da su spremni doslovno odreci ga se ako ne zivi onako kako su oni zamislili. Ona knjiga Otrovni Roditelji plus jos neke druge u vezi kontrolirajucih roditelja i godina dana psihologa, puno toga su objasnile. U nasem slucaju je ispalo da su u muzevoj familiji neke stvari ponavljale kroz generacije. Mozda je to tako i kod tebe. Puno srice, i stvarno drzim fige da nadjes snage za razrijesiti sa prosloscu, i naci srecu i buducnosti (pogotov sa svojom djecom).

Tija
15.09.2003., 06:37
magic kaže:
Najbolje da vas ja svih usvojim :)



Oću i jaaa!!!:lux: :lux: :D

el Torro
15.09.2003., 06:37
lucija kaže:
Dragi moji forumaši od kad sam se rodila imam problema s roditeljima.

Bila sam plačljivo i osjetljivo dijete i moja je majka odlučila da sam «bezobrazna» i da se neće baviti mnome (u čemu ju je podržao i otac), pa me je ostavljala u kolicima na dvorištu da plačem i tome slično. Brigu su preuzeli djed i baka, koji su živjeli s nama. Oni su bili ok (iako dosta rezervirani da ne ulaze u konflikt s mojima), ali sam ja dobijala po glavi za svaki rat između njih; moje pernice, olovke i odjeća bili su ratište – otac bi mi radije uskratio neku potrebnu stvar, nego dozvolio baki da mi kupi nešto u vremenu kad su oni imali konflikt, ili kad su imali konflikt sa mnom. Skrivanje stvari, konspiracije, nestašice.. bili su moja svakidašnjica.

Kad se rodila moja seka, ona je postala «mamina i tatina» i ja sam stalno bila uspoređivana s njom na svoju štetu (normalno da dvomjesečna beba ne razbija čaše i ne pokida hlačice... ali njima je to bio prilično valjan argument...) i odbacivana. Bila sam u par navrata kod liječnika zbog psihosomatskih problema s disanjem (gušenje) i liječnici su govorili (vidjela sam to u medicinskim kartonima) da je riječ o ljubomori na mlađe dijete itd. Imala sam pet godina. Roditelji nisu ništa učinili. Bila sam jako mala (osam godina) kad sam shvatila da mi nitko ne može pomoć i da mi je bolje da se pobrinem za sebe, pa su gušenja prestala.

O zapostavljanjima i zlostavljanima raznih vrsta mi se ne da pisat – da ne oduljim ovaj post preko svake mjere. Pogledajte popis, izuzmite seksualno zlostavljanje i sve će vam biti jasno... nažalost... Uglavnom, bilo je prestrašno i roditelji nisu tajili da očekuju od mene da se udaljim iz kuće kad odrastem. Kao maloj, otac mi je to pričao u formi alegorije o ptićima koji izlete iz gnijezda i više nikad ne dođu pogledat svoje roditelje. Ja sam na to plakala, a on bi otišao i ostavio me u suzama.

U srednjoj su stvari bile grozne; tata je govorio da sam delikventna i luda i poslao me k psihologu; ja sam s radošću otišla jer sam vjerovala da mi žena može pomoć. Porazgovarale smo i rekla je da je sa mnom sve u redu, ali da misli da moji roditelji imaju ozbiljnjih problema i da neka dođu sa mnom idući put. Upozorila me na mogućnost nasilja ako im to kažem i neka to umotam u fini celofan; ja sam to probala i dobila premlaćivanje. Ni prvi ni zadnji put. Otac je rekao da neće njemu neka ženturača zabadat nos u život... I to je bilo to.

Ne znam da li da idem u detalje, je li uopće bitno; poanta je da sam otišla od kuće ko oparena čim sam završila srednju školu i krenula na fax. Nešto su me kao financirali (nisu mi pomogli da nađem stan, nisu se raspitali za dom, dali su mi 1000 kn i stavili na bus i na dušu rođacima), ali kad sam nakon dva mjeseca dobila stipendiju 500 kn, smatrali su da imam dovoljno za život (100 dem bio mi je samo stan), pa sam radila i studirala itd. U nekim periodima su mi se toliko smučili da nisam ni razgovarala s njima.

Kad sam se jednom rasplakala ocu da nemam za jaknu (ispiti, bila sam bolesna i nisam mogla raditi...) i da mi je zima, predložio mi je da prekinem studij jer sam očito "psihički labilna" što mu je bila izlika za svako odbijanje moje želje ili potrebe. (A nisam labilna, majkemi). Nisu imali puno love, ali seka je tada, kao srednjoškolka, imala par večenjih haljina, putovala je svuda okolo, tata joj je davao npr. za kazete (što meni nikad nije), imala je poneke kreatorske stvari itd.

Nisu ni oni imali idealne živote, ali su bili hladni i okrutni na svoje moje molbe. Pokušavala sam biti dobra, ne pričati, pričati, pisati pisma; točno se vidjelo kako uživaju u mojoj slabosti.

Sad radim, neovisna sam, daleko od njih, u zadnjih par godina bila sam nekoliko puta doma i skoro svaki put je bilo grozno.

Iako imam sretan život, dobar posao, dečka kojeg volim i koji je super, frendove, jako često osjećam prazninu u sebi, kao da dijete u meni vapi za roditeljskim zagrljajem; ja nikad od roditelja nisam čula nijednu lijepu o sebi.

U nekim trenutcima (osobito sad, nepunih dva tjedna nakon povratka iz njihove kuće u moj grad) to postaje neizdrživo. Od svega na svijetu najviše bih voljela doživjeti jedan jedini roditeljski zagrljaj, lijepu riječ, toplinu i povjerenje. Jer se to NIKAD NIKAD nije dogodilo. Majka me jednom zagrlila – i to kad je bila neka svađa u obitelji, pa je srala da će se ubit i skočila mi je za vrat u nekoj histeriji i ja sam je odgurnula.

Kad čitam sve postove vas koji ste brižni i topli roditelji strašno se rastužim i poželim na trenutak biti u poziciji vaše djece... iako sam već velika i odrasla cura. Na pozadini onog što osjećam u sebi sve, baš sve (osim dečka i njegovog zagrljaja :cerek: ) mi je glupo, površno, nebitno i želim se sklupčati i otprilike umrijeti. Ne mogu plakati; samo mislim na to koliko mi je potrebno da imam osjećaj da su me starci voljeli i da im je bitno što se sa mnom zbiva...

Eto, to sam željela podijeliti s vama...


Meni je ovo jako, jako tužan post :( :( ...
Držim ti fige da ti budeš bolja mama ... ma hoćeš, siguran sam ... ;) :)
Ti si meni za 5 !!!

VelmaX
15.09.2003., 07:50
Jako me rastužio tvoj post, lucija :(

Dobila sam želju da te zagrlim i utješim :grli: i ulijem malo majčinske ljubavi koja ti toliko nedostaje...

Evo ti od mene jedan topli i čvrsti zagrljaj... :grli: :kiss: :kiss:

Sanjar61
15.09.2003., 08:08
lucija...drž' se...pretpostavljam da nije lako (kažem pretpostavljam jer nemam takvih iskustava) ali znam da ti to možeš! A da fali, fali...A da boli, boli...:(

I nemoj misliti što bi bilo da je bilo...ti si takva kakva si i zbog njihovog odnosa prema tebi...a super si!:top:

Sada dolazi tvoje vrijeme, tvoja realizacija a t(r)užne stvari pokušaj ostaviti iza sebe...

Okruži se ljudima koji te vole i posveti se njima; oni to zaslužuju!:cool:

lela77
15.09.2003., 08:38
Lucija, Gea, Mag...
rastužile ste me dok sam čitala vaše postove...
Drago mi je što ste bez obzira na sve dobre i normalne osobe ( i odlični roditelji).
Lucija iskazivanje osjećaja je najbolji lijek-usamljenost će proći-samo ti piši...

pozdrav:W

bamby
15.09.2003., 08:46
strava!!:( :eek:
moja stara je kao curica od 12 godina ostala bez roditelja... sama je tražila staratelja od teta, baka nadalje... nitko nije htio potpisat... nakon dugog plakanja i moljakanja jedna teta je potpisala starateljstvo, ali nije htjela brinuti o njoj i biti stvarni skrbnik, nego je potpisala taj papir samo da mama nemora otić u dječji dom... zato je ostala sa 12 g. živjeti sama... iako ne želi nikad pričat o tome, izvukla sam od nje da se bojala po noći, da je gledala ispod kreveta i sl... koma... ma nije za pričat...

no dobro... htjela sam ti samo reći da je trenutno moja mama najčvršči oslonac meni i sestri i da nemogu vjerovat kakav je život imala, a sad je razumna i puna razumijevanja i nježnosti... udala se sa 18 iz velike ljubavi za mog starog i još danas se pusaju i maze... sa oboje imamo otvoren odnos.. s njom možemo pričat o svojim stvarima isto kao i sa tatom... mislim da je on bio ključna osoba u njenom životu...
obično djeca koja prođu kao ti ili ona znaju "propasti" na razne načine, droga, alkohol i ostalo da ne spominjem... ali vi ste pokazale da to nije uvijet!!!:flop:
eto, neznam šta bih rekla...:(
pusa:grli:

bamby
15.09.2003., 08:48
JESUS umjesto :flop: je trebalo stajati :top: :top: :top:
sorry

lucija
15.09.2003., 08:57
bamby kaže:
strava!!
moja stara je kao curica od 12 godina ostala bez roditelja... sama je tražila staratelja od teta, baka nadalje... nitko nije htio potpisat... nakon dugog plakanja i moljakanja jedna teta je potpisala starateljstvo, ali nije htjela brinuti o njoj i biti stvarni skrbnik, nego je potpisala taj papir samo da mama nemora otić u dječji dom... zato je ostala sa 12 g. živjeti sama... iako ne želi nikad pričat o tome, izvukla sam od nje da se bojala po noći, da je gledala ispod kreveta i sl... koma... ma nije za pričat...

no dobro... htjela sam ti samo reći da je trenutno moja mama najčvršči oslonac meni i sestri i da nemogu vjerovat kakav je život imala, a sad je razumna i puna razumijevanja i nježnosti... udala se sa 18 iz velike ljubavi za mog starog i još danas se pusaju i maze... sa oboje imamo otvoren odnos.. s njom možemo pričat o svojim stvarima isto kao i sa tatom... mislim da je on bio ključna osoba u njenom životu...
obično djeca koja prođu kao ti ili ona znaju "propasti" na razne načine, droga, alkohol i ostalo da ne spominjem... ali vi ste pokazale da to nije uvijet!!!:flop:
eto, neznam šta bih rekla...
pusa:grli:

Čitam sve odgovore i ne znam što bih rekla... razmišljam... i puno hvala svima :cerek:

Bamby, tvoja me priča jako ganula :( Poljubi svoju mamicu za mene, iako je očito da je tata ljubi i više nego dovoljno
:D :top: :)


Kad čujem priču tvoje majke, zasramim se što cvilim :o

Ohrabrila si me!!!

Septembar
15.09.2003., 10:31
magic kaže:
Mozhe li mi netko reci zashto je OnajGore mene kaznio i malim sisama :mad: :D ;) pa htio te napravti cvrstom i jakom- muskarcinom :p
ali se u zadnji trenutak predomislio i dao ti piku ;) jer zna da si bila musk, onda bi pored takvih roditelja ispala ko tvoj bivsi
ovako si savrsenstvo :top: (bez) sa manom ;):p

Septembar
15.09.2003., 10:42
a sad malo da se vratimo temi
veli plavva:
osim toga, ona nema blagog pojma sto mi je cinila, stvarno nema.
zanima me ima li ikakve sanse da se njima jednog dana oci otvore, i da prihvate fakta?

Rajna
15.09.2003., 11:08
Lucija, tek ovo jutros citam, a dodati sta nemam na sve ovo vec receno.

Samo ti zelim reci: Skidam ti kapu! :)

Sa osam godina si morala sazrijeti na nacin kako mnogi od nas tek ucine sa 20.

Napravi tu bebicu sto prije, pa cemo te onda na tu mnogo ljepsu temu s jos vise uzivanja svakodnevno kuraziti i savjetovati.

:grli:

lucija
15.09.2003., 11:26
Septembar kaže:


zanima me ima li ikakve sanse da se njima jednog dana oci otvore, i da prihvate fakta?

Bojim se da ne.

Ja sam molila oca na početku faksa, kad bih došla na neke praznike da mi se ispriča za neka brutalna premlaćivanja. Ja sam bila u stanju prijeć preko svega jer mi je obitelj uvijek bila jako važna. Tj. željela sam da imam familiju koja bi mi bila važna.

Tih premlaćivanja nije ih bilo puno, al su bila neopravdana i gadna :(

Čovjek je tvrdio da ja lažem, da sam luda i da se to nikad nije dogodilo, a majka ga je podržavala. A ona je stajala naslonjena na štok vrata i podržavala ga...

Pitala sam jednu curku, psihologinju, da kak je to moguće; ona je rekla da je to proširen mehanizam obrane. Ne laže; fakat se ne sjeća.

Mene to plaši. Zapravo, više me to plaši nego netko tko kaže - da, mlatio sam te, i nije mi žao. Ok, stvar jasna.

Al ovo :confused:

lucija
15.09.2003., 11:30
Rajna kaže:
Lucija, tek ovo jutros citam, a dodati sta nemam na sve ovo vec receno.

Samo ti zelim reci: Skidam ti kapu! :)

Sa osam godina si morala sazrijeti na nacin kako mnogi od nas tek ucine sa 20.

Napravi tu bebicu sto prije, pa cemo te onda na tu mnogo ljepsu temu s jos vise uzivanja svakodnevno kuraziti i savjetovati.

:grli:

Rajnić, ti si mi uvijek super za pročitat. Što je ovaj forum bogat dobrim mamama, nije normalno :top:

A ovo za bebu, ma da, samo nemoj da moj dragi čuje, još da mi se uspaniči i odleprša...

Al valjda će i to jednom bit. Kad čovjek čita rid i slične topice na žk čisto mu dođe da se reproducira :top:

BTW jel vas plaća Baković il neka druga udruga za promicanje natalitetne politike? Sumnjive ste mi....

Rajna
15.09.2003., 11:34
lucija kaže:
BTW jel vas plaća Baković il neka druga udruga za promicanje natalitetne politike? Sumnjive ste mi....

How yes no. :D Jesmo se pretrgle.

Sve nesto imamo po jedno, maximum dvoje djece. Osim ovih nekih kojima su se zalomili blizanci.

Nema druge, ti ces nam morat osvjetlat obraz (u prijevodu: barem petoro :D ).

Samo polako. :)

magic
15.09.2003., 11:35
I meni je mama rekla da nije istina, da me ona samo odgajala :rolleyes:

lucija
15.09.2003., 11:38
magic kaže:
I meni je mama rekla da nije istina, da me ona samo odgajala :rolleyes:

Jelda to izluđuje!!! :mad:

Ko da stojiš pred bijelom fasadom i netko tvrdi da je crno-ljubičasta na cvjetiće. I može cijeli svijet tvrdit da je bijela, dotični/a zna bolje.

Joj!!!!

Nikad, al više nikad ne želim bit blizu takvih ljudi ni u ludilu. Branit ću se sudskom zabranom pristupa ako nikako drugačije.

Ja sam sve to prošla, ispala eto, upotrebljiva, al ja SAMA SEBI NE VJERUJEM DA JE TO MOGUĆE. Ono, mozak mi se zapetlja u čvor kad to pokušam pojmit.

Bolje mi ide poimanje vječnosti i kraja svemira, časna pionirska...

plavva
15.09.2003., 12:58
Septembar kaže:
a sad malo da se vratimo temi
veli plavva:

zanima me ima li ikakve sanse da se njima jednog dana oci otvore, i da prihvate fakta?

nope.
ja sam staroj rekla da nas je tukla, premlacivala (za sve, od cipela u hodniku do lose ocjene), vrijedjala, izbacivala iz kuce itd. itd.

veli meni majka: lazes, ja nikad nisam digla ruku na vas!

gle, ja se inace bavim psihologijom i 100 posto mi je jasan mehanizam "zaborava". pazi, moja je stara i sama bila zlostavljano dijete i u njezinoj glavi priznati vlastito nasilje znaci izjednaciti se s najgorom nocnom morom vlastitog djetinjstva a ona za to nema ni snage ni hrabrosti.
i ona zaboravi, stvarno zaboravi.

pa jesi cula za zrtve pedofilije koji se sjete sto im se dogadjalo godinama kasnije? isti mehanizam - psiha se mora zastititi inace se slomis.

plavva
15.09.2003., 13:01
sad sam se sjetila jedne bizarne scene:
stara i ja smo se nekaj kefnule, bezveze smo se nadjebavale. i veli meni stara: da sam vas bar tukla dok ste bili mali, sad bi bolje ispali. :D

ja sam zbesala, al onda i krepala od smijeha. sta's.

Winona
15.09.2003., 13:12
Septembar kaže:
a sad malo da se vratimo temi
veli plavva:

zanima me ima li ikakve sanse da se njima jednog dana oci otvore, i da prihvate fakta?

Jedino kad bi sami, dobrovoljno poceli odlaziti psihologu i tamo bez laganja pricati o svemu.

Ali sumnjam u to. Takvim ljudima je njihov svijet sasvim dovoljan.

Jer krenuti psihologu je opasno - netko bi im mogao zaista reci sto misli o tome sto su ucinili.

Obicno takvi ljudi nikad ni ne shvate da imaju problem. DRUGI, drugi su ludi, drugi imaju problema s njima je sve sa-vrse-no u redu.

Winona
15.09.2003., 13:17
Ja sam molila oca na pocetku faksa,

kao sto ti je plavva napisala. Uzaludno je traziti da ti daju nesto sto nemaju. Ljubav.

Covjek se samo uzalud istrosi, umori, bude gotov a oni i i dalje jaki kao sto su bili. Mama ti nece prizanti sto se dogadjalo jer bi se time ujedno morala suociti s time kakva je ONA osoba.

Kakva je ona mama kad nije nista ucinila da te zastiti ? I takod a ne unisti sliku o sebi koju ima - ide linijom manjeg otpora :(

Jer da prizna tos to govoris - kod nje raspad sistema. Imam takvu osobu u familiji.

Marakana
15.09.2003., 15:38
lucija kaže:
Uvijek me gane ona Stingova stvar Fragile...


Luce, sori ako sam ti na trenutke spamao topic...međutim to je nebitno, u svemu ovom.....

Nedaj se....glupa fraza,znam...Ali dobra!.....
Svi smo lomljivi, neko više neko manje,neko prije neko poslije, neko pokazuje neko ne, neko guta neko bljuje vatru......etc...

Nedaj se.:)

magic
15.09.2003., 16:13
Hocete neshto zabavno :D

Prije 4 godine kad sam selila iz bivsheg stana, stari mi je predlozhio da unajmim stanchic odmah ispod njih...samo 450 maraka, prava sitnica...odbila sam jer je bio premali, morala bih spavati s Juniorom u brachnom krevetu.

Danas sam saznala da je taj stan vlasnishtvo mojih roditelja. :rolleyes:

luca
15.09.2003., 16:22
magic, ja cu zamoliti moje da posovoje tebe. primamo tebe i juniora sa cijelim zvjerinjakom :)

Tija
15.09.2003., 16:51
magic kaže:
Hocete neshto zabavno :D



A ja bi da ti ideš malo leći.:( Previše je to šokova za danas.
I da neš popiješ.
Ovako češ poludit:(
:kiss: :love: :K :grli:

LaPerla
15.09.2003., 16:55
magic kaže:
Hocete neshto zabavno :D

Prije 4 godine kad sam selila iz bivsheg stana, stari mi je predlozhio da unajmim stanchic odmah ispod njih...samo 450 maraka, prava sitnica...odbila sam jer je bio premali, morala bih spavati s Juniorom u brachnom krevetu.

Danas sam saznala da je taj stan vlasnishtvo mojih roditelja. :rolleyes:
Ovo je zaista previshe.
Pusti Tiju ja cu da vas usvojim pa da imam osmjeh na licu svaki dan :)

Tija
15.09.2003., 17:28
LaPerla kaže:

Pusti Tiju

Nemre. Mi se vojimo:cerek: Naša jubav je vječna.:grli:

Walkyra
15.09.2003., 18:58
Citam sve ovo i ne vjerujem. Ma vjerujem, sto lazem!!!!?????
Mene su odgajali pomocu dvije devize: stari je stalno govorio da je sve sto ja kazem pi****ija i da je moje da radim i umrem, a mama se vise koncentrirala na to da me uvjeri da me nitko , ali nitko bas nikada nece voljeti, osim njih.
Jer to je ljubav. Otac koji me ignorirao u potpunosti (i dan danas to radi) i majka koja ga u potpunosti podrzava.

Pred malo vise od godinu dana sam usla u vezu s divnim deckom, koji me volio i bio spreman promijeniti svoj zivot za 180° da bi mi bio blize, a ja sam dala sve od sebe da ga otjeram. I uspjela, naravno.
Kad bi mi on rekao da moram zivjeti svoj zivot i da je vrijeme da prestanem s pokusajima udovoljavanja roditeljima, ja bih se posvadjala s njim. Da kako on nista ne zna, ne razumije, koliko su oni za mene zrtvovali...ponavljala sam njihove recenice ne zeleci priznati da je covjek u pravu i da oni koji su me trebali bezuvijetno voljeti to nisu cinili.

Stvari su se u mojoj glavi pocele razvijati kad je on otisao. Tada sam nabasala na knjigu Otrovni roditelji (tko je s ovog topica nije procitao- brzo u knjiznicu!!!!) koju sam citala desetak dana, jer neke stvari jednostavno nisam mogla svariti. Znate ono - za neke stvari sam intuitivno znala da nisu u redu u ponasanju mojih roditelja, ali za neke koje su meni bile OK, ta knjiga kaze da nisu. Da ti pamet stane!!!!

Ja jos nisam na stupnju emocionalne neovisnosti na kojem zelim biti, ali idem prema njemu...i svi vi koji kazete da se moze biti dobar roditelj i nakon sto si bio ranjen u djetinjstvu, dajete mi ogromnu nadu. Ja nemam djece i godinama sam se zaklinjala da ih necu nikad imati da izbjegnem teoretsku mogucnost da ih povrijedim kao sto su moji mene. Sad vidim da to nije potrebno. Oprostite sto sam razvezala, ali HVALA SVIMA!!!!

LaPerla
15.09.2003., 19:01
Tija kaže:
Nemre. Mi se vojimo:cerek: Naša jubav je vječna.:grli:
Evo ti jedan :B

lucija
15.09.2003., 19:01
magic kaže:
Hocete neshto zabavno :D

Prije 4 godine kad sam selila iz bivsheg stana, stari mi je predlozhio da unajmim stanchic odmah ispod njih...samo 450 maraka, prava sitnica...odbila sam jer je bio premali, morala bih spavati s Juniorom u brachnom krevetu.

Danas sam saznala da je taj stan vlasnishtvo mojih roditelja. :rolleyes:

Točno znam kako to je :rolleyes:

Magic, fino ti je rekla Tija da je tebi previše za danas... popij nešto, nabij peseku mikijeve uši i chiuaua!!!!!!!! :grli: :jumping: :W

Tija
15.09.2003., 19:04
LaPerla kaže:
Evo ti jedan :B

Hm...kako ono ide....ko tebe kamenom ti njega kruhom, stoga evo tebi jedan :grli:

A novoj kolegici Walkyra ovaj:kiss:

chihuahua

Walkyra
15.09.2003., 19:13
E da, vratila sam se jer sam zaboravila :kiss: i :grli: za sve vas i nadjem jedan za mene!!!!

A bas mi je bio los dan...divni ste!!!!!

Winona
15.09.2003., 19:44
Tada sam nabasala na knjigu Otrovni roditelji (tko je s ovog topica nije procitao- brzo u knjiznicu!!!!) koju sam citala desetak dana, jer neke stvari jednostavno nisam mogla svariti. Znate ono - za neke stvari sam intuitivno znala da nisu u redu u ponasanju mojih roditelja, ali za neke koje su meni bile OK, ta knjiga kaze da nisu. Da ti pamet stane!!!!

da, knjiga nije lako stivo. Cak se preporuca ne citati je kad lupi onaj najveci bed.

Jer se ruje po dusi. Ali ovo rovanje donese i stosta dobroga.

LaPerla
15.09.2003., 19:51
Tija kaže:
Hm...kako ono ide....ko tebe kamenom ti njega kruhom, stoga evo tebi jedan :grli:
chihuahua
Ajde ajde nije :B kamen ali evo ti jedan ljepsi da mirno spava :grli: :love:

Issa
15.09.2003., 20:00
sve nesto okolisam bih li se ili ne bih ukljucila u ovu temu, i sve nesto kao macka oko vruce kase, al ajde da i ja ispalim svog asa iz rukava:
ja imam mis perkekt sestru.

Ajme, nije bilo lako zivjeti sa time. Ne kazem da su me starci mrzili, ali nikad nisam mogla biti kao ona, niti dobiti sve sto i ona.
znam da ih ima puno sa takvim iskustvom, ali jaz izmedju mene i nje je bio ogroman.

Septembar
15.09.2003., 21:36
magic kaže:
Hocete neshto zabavno :D

Prije 4 godine kad sam selila iz bivsheg stana, stari mi je predlozhio da unajmim stanchic odmah ispod njih...samo 450 maraka, prava sitnica...odbila sam jer je bio premali, morala bih spavati s Juniorom u brachnom krevetu.

Danas sam saznala da je taj stan vlasnishtvo mojih roditelja. :rolleyes: :eek: kidam nalijevo :trk:
pa ovo je kao oliver twist, hebote

Paw
15.09.2003., 23:32
Netko je gore spomenuo "mehanizam zaborava" - upravo je to odgovor na mnoga pitanja - ona/on je zaboravila, ne sjeća se, NE želi se sjećati, uostalom sada smo odrasli ljudi kao da je važno što se događalo u djetinjstvu, pubertetu.
Starci nas više-manje žele gledati kao fizičke osobe, zdrave, pokretne...bez tragova. A ne žele nas pogledati u "nas", našu dušu, naš mali privatan košmar "uspomena" - jer bi se tamo dalo svašta iskopati.
Puno se puta pitam; kako bi me gledali da sam umjesto emocionalni invalid postala fizički - dali bi onda mogli sklanjati pogled nad mojim vidljivim "nedostacima"?

Druga stvar koja mene prvenstveno jako zbunjuje je ljubav prema roditeljima.
Moje roditelje volim. Kad kažem da ih volim onda zaista tako i mislim, tu se sada kod mene javlja taj "mehanizam zaborava" - tj. željna roditeljske ljubavi, pažnje "zaboravljam" na prošlost i prednost dajem sadašnjosti i budućnosti.

Moji su starci imali izuzetno težak život prema kojem se nisu znali postaviti na pravi način.

Čega mi je žao?
Žao mi je što sam prebrzo odrasla. Sjećam se kada su moje frendice ludovale za raznim glumcima/pjevačima/manekenima - meni je to bilo nevjerovatno glupo i neinteresantno. Djelovale su balavo. Danas shvatam da su se one razvijale u skladu sa svojim godinama i potrebama, a ja sam bila ta koja je te godine "igrom života" propustila.

margarita
16.09.2003., 14:45
lucija, paw, plavva i ostali

tako mi se stuzilo kad citam vase price - nije fer - niste zasluzile

sad se osjecam krivom sto se nekad raspizdim na svoje starce kad vidim kakvih prica ima

dodje mi da se zaletim do US samo da ih oboje izljubim onako blentave - sad tek vidim koliko sam sretna s roditeljima koje imam

Winona
16.09.2003., 14:50
Druga stvar koja mene prvenstveno jako zbunjuje je ljubav prema roditeljima.

Ne treba te to zbunjivati. Tvoja rekacija je normalna. Ti si prihvatila svoju ulogu ( biti dijete ) i svu njenu emocionalnu tezinu.

Bas ta sposobnost da ih volis usprkos svemu govori mnogo o tebi.

I vjerovala ili ne, definitivno ti pomaze sto ih volis umjesto da ih mrzis.

Bolje za tebe ovako ;)

lucija
16.09.2003., 17:31
Ana Karenjina je skužila da nije u redu to što se žnjara s Vronskim tek kad su bili u istoj sobi s njezinim djetetom; klinci očito imaju usađen precizan mehanizam i znaju što je dobro...

Al nekako klincima šteka aparat za prepoznat i imenovat loše.

Danas sam čitala neke knjige o zlostavljanoj i zanemarenoj djeci. I nije normalno - sve ono što sam ja proživljavala i mislila da se zbiva samo meni - u tančine opisano :rolleyes: Baš sam bila tužna... Koliko sam se trudila da sakrijem sve te stvari...

Da sam ONDA znala reć što se zbiva, kakva sam, otišla bih ne znam, školskom psihologu, svećeniku, nekoj osobi kojoj sam mogla vjerovat i rekla bih - ja sam nesretna jer moji starci gaze po mojim osjećajima i potrebama; zlostavljaju me i zanemaruju... I ak ti ne bi mogli pomoć - znaš imenovat stvar i postavit se.

Al ne... živiš u takvoj obitelji i patiš, a sve nešto sebi zamjeraš, tražiš načina da ugodiš, da se bolje postaviš, da brineš o svojim starcima (o, da... ima i toga...) i ne znaš točno što ti je.

Čitala sam danas tako tužne priče... curica od tri godine dovede majku k liječniku, gleda je, pazi ak joj što padne da joj skupi s poda, a poslije pregleda - kaže, ajde mama, idemo polako...

Liječnici u bolnicu su skužili i poslali socijalne radnike... ali ima toliko slučajeva u koje nitko neće zavirit, nitko neće prepoznat...

E jebemu miša...

Stvarno treba radit na obrazovanju i infomiranju o zlostavljanju i zanemarivanju; što prije klinci shvate na što imaju pravu, prije mogu prepoznat da su izloženi nasilju...

E baš sam tužna kad čitam takve priče... i tužna sam jer pratim Magicinu borbu za strica. :(

Dokle može ić nebriga za bližnje?

Issa
16.09.2003., 18:12
lucija, nekako se ne bih bas slozila s tobom. Necu reci da nisi u pravu kad kazes da djeca imaju puno vise prava nego sto razumiju.
S druge strane, imas samo jednu mamu i jednog tatu, oni su tvoji roitelji, ma kakvi god bili. Prihvacali mi to ili ne, koliko god nas oni porvijedili oni su i dalje nasi roditelji. Vjerujem da su te mrlje iz djetinjstva manje od mrlja koje se mogu zadobiti u domu za nezbrinutu djecu. Pokusaj bar na kratko zamisliti zivot tamo? Ali onako za stvarno, kakav bi ti to svijet bio. Jedna ili dvije tete vole 30-oro djece ili vise. Nije cak ni priblizno onome sto dobijes u vrticu.
Jedino sto se moze napraviti da psiholog proba izgladiti stvar, al nije bas da imam neki pozitivan stav prema njima.
Postoje slucajevi u kojim socijalna sluzba treba reagirati, ali postoje i slucajevi u kojima problem trebaju rjesavati drugi ljudi.

Sandra October
16.09.2003., 18:21
Luce naša :) jedan veeeeeeeeeeeliki :grli: za hrabrost i samopouzdanje, i veeeeeeeeeliki :top: jer si svu energiju prebacila na konstruktivnu iako si imala debeli alibi da ju preokreneš u destrukciju.

I nastavi volit svoje roditelje :) radi sebe, ne radi njih, ništa ne može tolko spržit čovjeka kao mržnja i osveta :)

One fine day bit ćeš naj mama na svijetu :) :)

Bravo Luce:) :grli:

margarita
16.09.2003., 18:34
Issa kaže:
lucija, nekako se ne bih bas slozila s tobom. Necu reci da nisi u pravu kad kazes da djeca imaju puno vise prava nego sto razumiju.
S druge strane, imas samo jednu mamu i jednog tatu, oni su tvoji roitelji, ma kakvi god bili. Prihvacali mi to ili ne, koliko god nas oni porvijedili oni su i dalje nasi roditelji. Vjerujem da su te mrlje iz djetinjstva manje od mrlja koje se mogu zadobiti u domu za nezbrinutu djecu. Pokusaj bar na kratko zamisliti zivot tamo? Ali onako za stvarno, kakav bi ti to svijet bio. Jedna ili dvije tete vole 30-oro djece ili vise. Nije cak ni priblizno onome sto dobijes u vrticu.
Jedino sto se moze napraviti da psiholog proba izgladiti stvar, al nije bas da imam neki pozitivan stav prema njima.
Postoje slucajevi u kojim socijalna sluzba treba reagirati, ali postoje i slucajevi u kojima problem trebaju rjesavati drugi ljudi.
ali nije li teze kad ti takve udarce zadaju tvoji roditelji nego neke tamo tete u domu

vise boli kad te roditelji zapostavljaju i zlostavljaju

nema opravdanja

i to sto su roditelji samo "jedan mama i tata" ne znaci da sve treba trpiti

magic
16.09.2003., 18:46
Issa kaže:
Jedino sto se moze napraviti da psiholog proba izgladiti stvar, al nije bas da imam neki pozitivan stav prema njima.


Psiholog ne mozhe izgladiti stvar...oni nam samo mogu pomoci da zhivimo sa tim ozhiljcima.

A to shto usporedjujesh djecu u domovima i onu koju su roditelji na bilo koji nschin zlostavljali...nema gorega nego kad ti bol nanosi netko koga volish...koga morash voljeti, o kome ovisish, od koga ne mozhesh otici,

lucija
16.09.2003., 18:47
Sandra October kaže:
Luce naša :) jedan veeeeeeeeeeeliki za hrabrost i samopouzdanje, i veeeeeeeeeliki jer si svu energiju prebacila na konstruktivnu iako si imala debeli alibi da ju preokreneš u destrukciju.

I nastavi volit svoje roditelje radi sebe, ne radi njih, ništa ne može tolko spržit čovjeka kao mržnja i osveta
One fine day bit ćeš naj mama na svijetu

Bravo Luce:) :grli:

Nemam ti što reć osim :kiss: :W :klap:

lucija
16.09.2003., 18:49
Issa kaže:
lucija, nekako se ne bih bas slozila s tobom. Necu reci da nisi u pravu kad kazes da djeca imaju puno vise prava nego sto razumiju.
S druge strane, imas samo jednu mamu i jednog tatu, oni su tvoji roitelji, ma kakvi god bili. Prihvacali mi to ili ne, koliko god nas oni porvijedili oni su i dalje nasi roditelji. Vjerujem da su te mrlje iz djetinjstva manje od mrlja koje se mogu zadobiti u domu za nezbrinutu djecu. Pokusaj bar na kratko zamisliti zivot tamo? Ali onako za stvarno, kakav bi ti to svijet bio. Jedna ili dvije tete vole 30-oro djece ili vise. Nije cak ni priblizno onome sto dobijes u vrticu.
Jedino sto se moze napraviti da psiholog proba izgladiti stvar, al nije bas da imam neki pozitivan stav prema njima.
Postoje slucajevi u kojim socijalna sluzba treba reagirati, ali postoje i slucajevi u kojima problem trebaju rjesavati drugi ljudi.

Kad si mali i kad jaaaako patiš, te racionalizacije ne vrijede ni pišljiva boba.



Razumski znamo sve što znamo, ali to ne znači da ne boli...

magic
16.09.2003., 18:57
Lucija, box ti je pun ;)

lucija
16.09.2003., 19:03
Više nije ;)

Winona
16.09.2003., 19:46
Issa kaže:
lucija, nekako se ne bih bas slozila s tobom. Necu reci da nisi u pravu kad kazes da djeca imaju puno vise prava nego sto razumiju.
S druge strane, imas samo jednu mamu i jednog tatu, oni su tvoji roitelji, ma kakvi god bili. Prihvacali mi to ili ne, koliko god nas oni porvijedili oni su i dalje nasi roditelji.

a ja se nekako s ovim gore ne bi slozila.
Mene na primjer mnogo vise boli kad me rani netko moj i drag nego kad me pokusa povrijediti neki tamo xy.
Ovome drugome okrenme ledja i odem prvi mi ostaje u srcu.
Tamo gdje boli.

A pogotovo recenica "oni su tvoji roditelji - ma kakvi oni bili" :rolleyes:

To ide u rang s onim kad tip u djecjoj bolnici koji je upravo premlatio vlastito dijete, koje je dovela hitna kaze mojoj mami koja tamo radi - a sta ti oces, ja sam mu otac !:rolleyes:

Kao sto jedno ispustanje sjemena ne cini tipa nuzno ocem tako i to sto je rodila dijete ne cini svaku zenu - Majkom.

Prestravili bi se kakvih majki ima. I oceva isto tako.

Ako bi dalje analizirala gornji post cak bi dosla do toga da kazes osobama koje su prosle sto i Lucija neka zaborave da to i nije tako strasno i da preuvelicavaju.

A jest strasno.

I treba reci naglas.

Sramiti se treba netko drugi.

lucija
16.09.2003., 20:30
Issin post je, kao što Winnona kaže, tipičan predstavnik potiskujuće struje po pitanju z&z (zlostavljanja i zapostavljanja)...

That's bad :mad:

I čini mi se, nadam se da nikog neću povrijedit, da može govorit o tome da i Issa itekako ima bolnih uspomena s kojima se (a znamo svi koji smo to prošli) jako teško suočit.

Pa ak ih drugi otkopavaju, onda se i ja počnem pitat, a to treba spriječit... po svaku cijenu.

plavva
16.09.2003., 20:39
ja bih samo htjela podsjetit da ne moras nikog voljet samo zato sto ti je roditelj.
mene uzasno zivcira tabu roditeljstva koje je kao sveto, a mislim da ne postoji institucija pod cijom se krinkom dogodi toliko zla kao sto je to roditeljstvo. naravno, postoje i predivni roditelji. no, mene gnjavi to sto djeca koja se pozale na zlostavljanje i zanemarivanje od strane roditelja cesto naidju na stav 'oni su tvoji roditelji i moras ih voljeti'. ne moras. ponekad mozes spasiti vlastiti zdrav razum tek kad ih prestanes pokusavati voljeti i osjecati se krivim sto ih ne mozes vidjeti.

margarita
16.09.2003., 20:46
plavva kaže:
ja bih samo htjela podsjetit da ne moras nikog voljet samo zato sto ti je roditelj.
mene uzasno zivcira tabu roditeljstva koje je kao sveto, a mislim da ne postoji institucija pod cijom se krinkom dogodi toliko zla kao sto je to roditeljstvo. naravno, postoje i predivni roditelji. no, mene gnjavi to sto djeca koja se pozale na zlostavljanje i zanemarivanje od strane roditelja cesto naidju na stav 'oni su tvoji roditelji i moras ih voljeti'. ne moras. ponekad mozes spasiti vlastiti zdrav razum tek kad ih prestanes pokusavati voljeti i osjecati se krivim sto ih ne mozes vidjeti.


:top: :top: :top: :top:

Issa
16.09.2003., 21:15
hmmm, da nisam rekla da roditeljima treba svasta dopustati i da to ne treba nikome reci
ali! mislim da ne treba svakog roditelja odmah prijaviti socijalnoj sluzbi. Puno roditelja ponekad plane, ali to ne znaci da zlostavljaju djecu i da su sveukupno losi roditelji.
da citiram samu sebe:
Postoje slucajevi u kojim socijalna sluzba treba reagirati, ali postoje i slucajevi u kojima problem trebaju rjesavati drugi ljudi.

da li je to potiskivanje? ne

ne moras ih voljeti, ali nikoga drugoga neces voljeti na nacin na koji volis njih jer nema drugih. Djeca nekad isto mogu biti u krivu, puno stvari se cini gorima nego sto stvarno jesu. To nije razlog da se zove socijalna sluzba.

Ostajem pri tom svom stavu!

Walkyra
16.09.2003., 21:54
Ja ću se "prikloniti" onima koji su reagirali na Issin post. Mislim da je velika opasnost u idealiziranju roditelja i naučenom poštivanju. Mene su kao malu, kad bih se rasplakala jer mi otac nije dozvoljavao da budem pored njega (u tišini, samo sam mu htjela biti blizu jer je često bio odsutan) tjerali da mu se odem ispričati što sam mu uopće smetala. Uvijek uz rečenicu: on ti je otac, moraš ga voljeti!

Znači, groteskna situacija u kojoj sam se ja osjećala krivom...rastrgana između osjećaja da mi je netko učinio nešto što me boli i osjećaja krivnje- kad si mali, nezavidna pozicija! Slažem se da djeca imaju nevjerovatne mehanizme, detektore za sve što šteka, ali je valjda zamka djetinjstva u tome da to ne znaju verbalizirati. Tu bi trebali uskočiti roditelji koji će svoje dijete slušati i učiti od njega.

Naravno da ne treba zvati socijalnu službu put kad se roditelji i djeca ne slažu, ali mislim da isto tako treba prihvatiti činjenicu da samim time što je netko roditelj nije odmah i dobar čovjek, sposoban i spreman dati i primiti ljubav.

Winona
16.09.2003., 22:17
Issa kaže:
Puno roditelja ponekad plane, ali to ne znaci da zlostavljaju djecu i da su sveukupno losi roditelji.
da citiram samu sebe:
Postoje slucajevi u kojim socijalna sluzba treba reagirati, ali postoje i slucajevi u kojima problem trebaju rjesavati drugi ljudi.


ne moras ih voljeti, ali nikoga drugoga neces voljeti na nacin na koji volis njih jer nema drugih. Djeca nekad isto mogu biti u krivu, puno stvari se cini gorima nego sto stvarno jesu. To nije razlog da se zove socijalna sluzba.

Ostajem pri tom svom stavu!

isitna Issa mnogo roditelja ponekad plane.

Ali mi ovdje ne pricamo o takvima.

Mi pricamo zlostavljacima. Koji to sustavno cine. Kojima je to svakodnevica. Koji tesko da za drugo ili drugacije i znaju.

Inace ja sam za zvanje socijalne sluzbe pa nek oni procjene jel su potrebni ili ne.

Bolje jedan suvisan poziv nego zatrovano djetinjstvo.

Winona
16.09.2003., 22:20
Naravno da ne treba zvati socijalnu službu put kad se roditelji i djeca ne slažu, ali mislim da isto tako treba prihvatiti cinjenicu da samim time što je netko roditelj nije odmah i dobar covjek, sposoban i spreman dati i primiti ljubav.

slazem se. Mnogo osoba tvrdi da su prekrasni roditelji svojoj djeci.

Ja bih ipak radije pitala njihovu djecu nego njih.

Walkyra
16.09.2003., 22:44
Ja bih ipak radije pitala njihovu djecu nego njih.

:s :top:
Kako se toga tako malo ljudi sjeti???

dolma
17.09.2003., 00:21
plavva kaže:
ja bih samo htjela podsjetit da ne moras nikog voljet samo zato sto ti je roditelj.
mene uzasno zivcira tabu roditeljstva koje je kao sveto, a mislim da ne postoji institucija pod cijom se krinkom dogodi toliko zla kao sto je to roditeljstvo. naravno, postoje i predivni roditelji. no, mene gnjavi to sto djeca koja se pozale na zlostavljanje i zanemarivanje od strane roditelja cesto naidju na stav 'oni su tvoji roditelji i moras ih voljeti'. ne moras. ponekad mozes spasiti vlastiti zdrav razum tek kad ih prestanes pokusavati voljeti i osjecati se krivim sto ih ne mozes vidjeti.



UH dokle smo dosli .Nekako mi ovo zazvecka cudno u usima....
Poznato mi je ....
Ma necemo vise dajte ....Bice bolje spasicemo vlastiti razum vjerujem:confused: :rolleyes: :(

Starfish&Coffee
17.09.2003., 01:47
Winona kaže:
slazem se. Mnogo osoba tvrdi da su prekrasni roditelji svojoj djeci.

Ja bih ipak radije pitala njihovu djecu nego njih.

Slazem se u pricipu Winona, ali samo zelim reci da postoje roditeljska "trovanja" toliko suptilna da ih ni odrasla osoba ne moze prepoznati na prvi pogled, a kamoli dijete. Recimo, roditelji koji ne zlostavljaju fizicki, ali neprekidno rijecima vrijedjaju i ruse samopouzdanje svoje djece. Tek nakon desetaka godina dijete (mozda, ako ima srecu) spozna koliko su roditelji utjecali na njegovu licnost. Treba li takvima oduzeti djecu? Hmmm.... pa ne znam.... Ja osobno vrlo cesto razmisljam o tome koliko bih bila razlicita osoba da me usvojio netko s malo zdravijim pogledom na zivot.

Jako me ljuti idealiziranje roditelja u nasoj kulturi, pogotovo sindrom majke - mucenice. Ja mislim da se roditelje, bas kao i sve druge ljude treba voljeti i postivati po zasluzi, a ne po defaultu. Bioloski roditelji jesu jedni jedini, no, ako ne vrse svoju funkciju na zadovoljavajuci nacin njihova djeca trebaju biti slobodna bez osjecaja krivnje svoju potrebu za primjerom, podrskom, ljubavlju itd potraziti negdje drugdje.

lucija
17.09.2003., 07:02
Plavva, Walkira, Winona, Starfosjh, slažem se.

Nije sex tabu, brak je tabu i roditeljstvo su tabu. Tako da se dogodi da ljudi umru a da nikad nisu pogledali sebi u dušu; nije lako priznat sebi stvari koje se kose s cijelom idejom civilizacije.

Kad god netko malo digne glavu s opaskom da mu i nije bilo lijepo s roditeljima, odmah dobije po glavi od kojekakvih duđebrižnika koji tu ideju žele suzbit zbog svoje boli ili grižnje savjesti.

LJudi su stvarno stoka; to što odrastao čovjek može radit posve nemoćnom djetetu meni spada u sf. Izgleda da tu radi ona - apsolutna moć apsolutno korumpira, a roditelji u našem društvu imaju gotovo apsolutnu moć.

magic
17.09.2003., 07:21
Moja mi je majka govorila ~ ja sam te rodila, ja te mogu i ubiti.

Imala sam nekih deset godina kad sam se pokushala pozhaliti baki, gutajuci suze...

Opalila mi je pljusku i rekla da cu gorjeti u paklu zato shto ne volim svoju majku.

Ljudi ne vjeruju, chak ni brachni partneri ne vjeruju kad im se djeca pozhale na zlostavljanje...sve mi se vishe chini da ne vjeruje nitko osim onoga tko je to prozhivio.

lucija
17.09.2003., 07:34
magic kaže:
Moja mi je majka govorila ~ ja sam te rodila, ja te mogu i ubiti.

Imala sam nekih deset godina kad sam se pokushala pozhaliti baki, gutajuci suze...

Opalila mi je pljusku i rekla da cu gorjeti u paklu zato shto ne volim svoju majku.

Ljudi ne vjeruju, chak ni brachni partneri ne vjeruju kad im se djeca pozhale na zlostavljanje...sve mi se vishe chini da ne vjeruje nitko osim onoga tko je to prozhivio.

Točno znam što govoriš...

Čini mi se da je nevjerovanje glavni problem u ovoj priči. Ja sama sebi nekad ne vjerujem da mi se dogodilo to što se dogodilo...

magic
17.09.2003., 07:42
Winona kaže:
Mnogo osoba tvrdi da su prekrasni roditelji svojoj djeci.

Ja bih ipak radije pitala njihovu djecu nego njih.

I ovdje, na R i D bilo je roditelja koji su sebe nazivali odlichnima i super, a poslije kad su pisali o nekim svojim postupcima, dio nas se zgrazhavao...

Neki chak vishe ovdje ni ne pishu...

Mozhda neki stvarno ne znaju drugachije...i ja sam se bojala da necu znati drugachije, zato sam ishla u Shkolu za roditelje :) shalim se, zapravo i ne...pomoglo mi je.

VelmaX
17.09.2003., 08:26
Ja ne mislim da su za sva ružna i bolna iskustva u djetinjstvu krivi roditelji.
Nije svaki bolan doživljaj djeteta autamatski dokaz da su mu roditelji zlostavljači. Stvari su daleko složenije od toga.

Ponekad su ličnosti roditelja i djeteta toliko neusklađene da je vrlo teško ostvariti komunikaciju. Tada svi pate, ne samo djeca.
I teško je reći tko je kriv.

Uloga roditelja je vrlo teška, nemojte to zaboraviti.
Treba imati sluha za djetetove želje, ali treba znati i odrediti granicu iza koje počinje pretjerana roditeljska popustljivost. To je užasno teško za odrediti. Nikakvo čudo da roditelji često griješe.*

Što se tiče tabuiziranja roditeljstva, i općenito "krvnih" veza - s tim se potpuno slažem. Ne može se ljubav narediti, to nema nikakvog smisla.

*Za sebe ne mislim da sam dobar roditelj, baš naprotiv. Žderem se ponekad zbog svoje pretjerane popustljivosti.

magic
17.09.2003., 08:31
VelmaX kaže:
Ja ne mislim da su za sva ružna i bolna iskustva u djetinjstvu krivi roditelji.
Nije svaki bolan doživljaj djeteta autamatski dokaz da su mu roditelji zlostavljači. Stvari su daleko složenije od toga.

Ponekad su ličnosti roditelja i djeteta toliko neusklađene da je vrlo teško ostvariti komunikaciju. Tada svi pate, ne samo djeca.
I teško je reći tko je kriv.



Oprosti, ali to nije ovdje tema...

magic
17.09.2003., 08:32
VelmaX kaže:
*Za sebe ne mislim da sam dobar roditelj, baš naprotiv. Žderem se ponekad zbog svoje pretjerane popustljivosti.

Ja sam jednako "losha" po pitanju pretjerane popustljivosti...ali nemam se s kime usporedjivati, pa se ne zhderem.

Walkyra
17.09.2003., 09:06
Ponekad su ličnosti roditelja i djeteta toliko neusklađene da je vrlo teško ostvariti komunikaciju.
Uloga roditelja je vrlo teška, nemojte to zaboraviti.


E da. Moja ličnost i ličnosti mojih roditelja su do te mjere različite da mi je ponekad čudno da smo bića iste vrste, a kamoli "najbliži"...
Mene su cijelo djetinjstvo ( i odraslost, nemojmo se lagati) pritiskali na sve moguće načine. Bila sam pametno i znatiželjno dijete, vesela i uvijek u pokretu. Do kraja osnovne škole sam se pretvorila u nesigurno, usamljeno i prestrašeno biće.
Pred jedno godinu dana sam uhvatila mamu u nekoj svađi i pitala je - pa dobro, zašto sve to? I ona mi je rekla da sam uvijek bila drukčija od ostale djece, da je njima bilo teško sa mnom "takvom" i da su se oni dogovorili da mi slome duh, naravno kako bi meni bilo lakše u životu. (Moram li ovo komentirati?)

Toliko o težini uloge roditelja. Ponekad je teško biti dijete, nemojte ni to zaboraviti.

magic
17.09.2003., 09:10
Roditelji imaju izbora, oni odluchuju da li ce postati roditelji.

Djeca ne biraju da li ce doci na ovaj svijet.

VelmaX
17.09.2003., 09:14
magic kaže:
Oprosti, ali to nije ovdje tema...

Gore sam pročitala nešto u vezi toga, pa sam morala napisati opći dojam, sorry.

magic
17.09.2003., 09:22
Ma ne morash se ti meni isprichavati :)

Samo mi se chini da to ovdje nije sluchaj.

Uostalom, meni je normalno da se djeca i roditelji razlikuju. Po svemu. Onaj osnovni generacijski jaz (oblachenje, izlazhenje, ponashanje, muzika, sex blablabla) nije vishe tako izrazhen, ali prisutni su druge razlichitosti...i meni je chudno shto Junior s dvanaest godina nije natjeravao loptu vani vec satima sjedio pred kompjutorom, a kasnije mi objashnjavao izradu animacije shto naravno ja nishta nisam razumjela...dakle to bi mi dalo pravo da ga nazovem idiotom i udijelim mu par pljuski? Zato shto je drugachiji, shto ga ne razumijem?

Winona
17.09.2003., 10:02
Slazem se u pricipu Winona, ali samo zelim reci da postoje roditeljska "trovanja" toliko suptilna da ih ni odrasla osoba ne moze prepoznati na prvi pogled, a kamoli dijete.

eto, bas o tome sam razmisljala sinoc kad sam ugasila comp. Prevrtala se ne mogavisi zaspati pored osobe koja je plakala ko malo dijete kad je citala tu Toxic perents.

Jer boli. Boli citati da imas pravo na bol. Razocaranje. Na svoje misljenje. I da su te sve ove godine lagali.

Primjeri u RL koje sam ja vidjela su bili tako nevini i neduzni gledani sa strane, obicno su bas te zlostavljacke obitelji ( tj. roditelji) tako slozan i savrsen par prema van da dijete ima nula sanse da uvjeri nekoga da ova krasna obitelj kad se zatvore vrata stana i nije bas tkao krasna.

U pravu si - dijete cesto ne kuzi sto se dogadja. Cak vrlo lako preuzima taj gurnuti pod nos osjecaj krivnje - logikom; roditelji su dobri, ja sam losa. Da sam dobra - voljeli bi me.

I mislim da jedan posjet socijalne sluzbe ( pogotovo ako dijete nije fizicki nego samo psihicki zlostavljano sto je jos i gore jer je teze dokazati) ne moze otkiriti puno sto se u obitelji dogadja.

Bila sam i sama pristuna kad su roditleji vlastito dijete nazvali ludim i nezahvalnim sto rusi obiteljski mir nakon toliko godina.

Koji mir ?:rolleyes:

Pa mira nikad nije ni bilo. Samo laz.

I cudi me da ti ljudi zaista vjeruju da bi itko isao tako samo iz zabave izmisljati takve grozne stvari ?

lucija
17.09.2003., 10:36
Magic je dobro rekla: roditelji i djeca se razlikuju, ali to je stvar koja se mora tolerirat. Ono što se u obitelji dijeli nije karakter, sklonosti ili hobiji (ne nužno) nego ljubav, prihvaćanje, tolerancija... a to uvijek ima jednu te istu formu.

Meni su moji isto rekli da će me slomit jer sam drugačija i da me ukalupe kako bi mi u životu bilo lakše. Govorila sam da ne bih radila od 8-15 ili sl. na što me stari prebio. Ja sada i ne radim od 8-15; očito je moguće živjeti i drugačije nego što roditelji zamisle, a da smo i dalje normalni i konstruktivni pojedinci. Ipak, ta se tema više ne spominje. Pravimo se englezi...

Dobila sam po nosu i kad sam rekla da sam sretna kad organiziram stvari; njima se to nije dopalo i rekli su da neka poradim na tome jer se njima ne sviđa moja sreća. Iskreno, iako volim organizirati i poticati stvari, nakon tog incidenta se još baš i nisam oporavila. Nadam se da ipak hoću... jer ja i dalje volim organizirati stvari... :(

Mama me maltretirala i vrijeđala jer nisam ispijala bezbrojne kave s curkama u centru selendre; jebiga, imala sam studij i posao za završit... ali to nije bitno. Ja trebam bit super studoš, bit uspješna, al kad sam u Selu, imam igrat po pravilima sela. Imam li vremena? Zanimaju li me te spike? Nebitno...:(

E jebemti... kako sam željela da mi starci kažu - ponosimo se tobom...

Al uvijek su drugi bili bolji; manekenkice su bile bolje od mene, knjiškog crva; ali kad bi netko dobio stipendiju - tada su oni bili bolji od mene, jer idem po koncertima. I tako u nedogled.

Nije u pitanju pojedina stvar; u pitanju je princip; ako hoćeš nekog zlostavljati, onda ga zlostavljaš, ali ako želiš voljeti i shvatiti, onda ćeš i raditi povremene greške (koje isto bole), ali onda je to posve druga stvar...

deatwin
17.09.2003., 13:14
dođem na posao, otvorim RiD i ovaj topic..
pročitam komentare, zgrči me u želucu, zatvorim….
doma kad se smrkne i kuća utihne, sjetim se nekih rečenica odavde….a na različite nivo mene me «opale»..

nije dilema u meni da li da se javim, nego čime da se javim..

da li «mojom pričom»..

ili odgovorom : znam kako vam je, poznajem vaše priče, poznajem vam osjećaj u želucu i vrisak u grlu koji ne ide van.. na šta su vam ličili trenutci prije nego utonete u san, sram koji ste osjećali, strah, bunt…

ili da se javim strahom koji u meni sijevne kad zamišljam jednog dana mog sina kako rezimira poglavlje života: moji roditelji…moja mama, moj tata, njihov razvod, život sa njima….

pomiješa mi se i sa topicom: kakav je bio brak vaših roditelja…
započeti odgovor stoji pospremljen u my document već 2 dana..

sva ova konfuzija u samom pokušaju da postiram na topic, odaje koje su posljedice bivanja u djetinjstvu kakvo sam imala, djevojaštvu…

potiskivanje i odmicanje svim silama od emocija, koje se u meni rode kad mi slike djetinjstva krenu šetati mentalnim ekranom, tako je dobro naučena reakcija da krene i prije nego je svojom voljom pozovem…
sjedim u uredu, usred sride važnih zbivanja u kojima sudjelujem jer takvo mi je radno mjesto, a dole na dnu ekrana mi je minimiziran post koji pišem svim svojim izlučevinama...i znojem i slinom koju gutam i suzama koje gutam, želudac proradi, crijeva mi prorade… a na meni, ama baš ništa se ne vidi..i to je, u stvari, grozno!
u ruci slušalica: halo, ministarstvo/ured/vijeće/ili netko sasvim deseti…. taj i taj.. dobar dan..u vezi predmeta.. potvrđuje/odgađam sastanak..šaljem materijale..pošaljite mi zaključke…sazivam, organiziram… a duša mi u podnožju ekrana slaže kronologiju zbivanja od kada sam se rodila, pa naovamo.. sve se zbiva u isti tren…

hrabro, snažno? ne, mislim da je to u stvari na neki način bolesno, jer nije prirodno.

u čemu je bolesno? u tome što niti jedan taj dio mene nije niti glumljen niti lažan, nego odvojen, paralelan…paralelni neki svjetovi unutar jedne te iste karoserije moga tijela.

zato je magicna potpuno u pravu, podržavam to i riječju i djelom, kad kaže da ljudi koji su prošli stravu djetinjstvu trebaju potražiti pomoć psihologa da ih nauči kako behendlati sa svojim užasnutim djetetom koje je i dalje u nama. treba se samoeducirati knjigama, treba pričati, treba se prisjećati, treba podijeliti to sa drugima, kako bi podijelili i sa samima sobom.. kako bi izliječili to dijete, kako bi ga pomazili, kako bi ga voljeli bar mi, u sebi samima.

mene nije strah, nemam toliki otpor, prema onome što mi je poznato iz tih dana, što sam osvijestila, prizvala u sjećanje, razumjela, neki dio i oprostila jer sam si nekako objasnila..

ali me strah svega onoga do čega još nisam ili neću doći, što mi je utisnuto u matricu moga življenja, što me na neki meni nepoznati način uvjetuje, što stvara u meni reakcije… to su poznate priče, stvarne priče, paralele koje je, uz pomoć stručnjaka, moguće naći..i prekinuti!
zbog tih matrica, kad su nesvjesne, kada ne radimo na sebi da bi ih odmaknuli, zbog njih biramo partnere koji će se (kad roza boja zaljubljenosti izvjetri na vjeru i kiši) ružno ponašati prema nama i neće nas voljeti. zbog njih na nekim životnim križanjima krivo skrenemo, zbog njih se puštamo, umjesto da odabiremo…. a vjerujte mi, stvarno ih je moguće iščupati, staviti neke svoje, odabrane…

dugujem samoj sebi petlju da napišem još riječi. a i želim ih i vama dati, na taj način reći vam da vas razumijem, da niste/smo usamljeni u roditeljskom nevoljenju. ali i da nismo usamljeni u voljenju jedni drugih, shvaćanju i prihvaćanju.

pa ću ih, eto, prikačiti u idućem postu, dugačkom i «suhom», ali ne znam bolji način za takvu jaku i meni/vama bolnu temu.
dea

magic
17.09.2003., 13:16
Hvala ti, dea, shto si ovo podijelila s nama :grli:

deatwin
17.09.2003., 13:25
moja kronologija roditeljskog nevoljenja:

-dvoje ljudi napravilo me, svatko iz svojih razloga (on jer se zaljubio u fenomenalnog komada i opčinjen, nije izvadio na vrijeme; ona jer je kroz trudnoću i rođenje djeteta htjela od njega dobiti sve što je u tom trenutku bio spreman dati ženi koja će mu roditi dijete). on iza sebe tada imao brak i dijete, ona brak i dijete. on je bio relativno ok otac djetetu iz prvog braka, ona je svoje dijete iz prvog braka ostavila (prije toga ga maltretirala)

-on dolazi jednom ranije s puta i zatiče nju, (trudnu sa mnom) usred jebačine s nekim fraerom, odlazi i po mom rođenju ne priznaje me za svoje dijete (otkud da zna čija sam nakon što ej to i vidio, a naknadno i čuo koječega)

-rađam se, mama me ne uzima iz rodilišta, tata još manje, socijalno me smješta kod jedne žene, predivne žene, koja me odgaja najbolje što zna, sa puno ljubavi

-djetinjstvo puno ljubavi od žene koja me odgaja, ali i problema. egzistencijalnih (na rubu gladi, neimaština)

-u dobi od oko 3 godine majka me dolazi vidjeti. ne poznajem ju, strah me, čula sam svakakva šuškanja dražesnih susjeda o tome »kakva je majka jadne male». užasavam se dodira, bježim pod stol… to nekako prolazi, tu i tamo me posjećuje, povremeno me odvede na vikend kod sebe. ja je se sramim i bojim

-u dobi od 9 godina na silu me odvodi sebi. izgovara mi užasne stvari svaki dan, dobivam batine svaki dan. plava odlazim u školu, u sramu se skidam na tjelesnom. socijalna služba je obaviještena, idem na razgovore, mama se izvlači tumačeći da sa naporno dijete, da sam pala niz štenge, da je ovo, da je ono..

-sa 11, sasvim slučajno, po prvi puta se obranim. tukla me nanulom drvenom i ja sam, braneći lice, primila nanulu u ruku. ona uzmiče, kod nje vidim strah, krenem uzvratiti udarac.. nastavak je duboko negdje pokopan u meni, još ga u istinskim slikama koje negdje pamtim nisam pronašla. probudila sam se u bolnici gdje su mi ispričali da sam je napala, da se zaključala u sobu, da sam probala obiti vrata čekićem, klještima, da su oko mene našli noževe..htjela sam je ubit, očito. sreća da su vrata izdržala. sreća po mene. napokon shvaćaju šta mi je žena radila svo to vrijeme, vraćaju me, nakon mjesec dana bolnice i rada psihologa sa mnom, mojoj nani koja me odgajala.

-sa 15-16, u buntu puberteta, odlazim pronaći oca (nađoh ime na odresku od alimentacije – mama ga je u međuvremenu, love radi, tužila i dobila spor i morao me priznati). nikad neću zaboraviti taj dugi hodnik kojime sam dolazila u njegovu kancelariju i banula čovjeku na vrata. niti pogled njegov kad je pred sobom vidio svoju fotokopiju, a za koju je tvrdio da nije njegovo dijete.

-nakon puno muke, puno rada, puno razgovora, nakon puno svega, polako smo počinjali razvijati odnos otac-kćer. potpomognuto od strane njegove tadašnje žene i njihovog malog bebača koji se rodio kad sam imala 18 i nekako zagladio, razveselio sve nas. imala sam potrebu biti sigurna da mi je otac, a vjerojatno sam ga htjela i poniziti, izvrgnuti ga neugodi, pa sam zahtijevala da idemo i genetskim pretragama dokazati da mi je otac. iako užasnut, pristao je. a nesigurnost koja je vladala i u jednom dijelu njega vidjela mu se na licu kad smo zajedno dolazili po rezultate pretrage, odnosno olakšanje kad je vidio da mu jesam kćer. tim olakšanjem, koje mu je «pobjeglo», a koje je i meni pisalo na licu (ali na koje sam ja imala pravo, po nekoj svojoj skali prava), i opet i još jednom povrijedilo je mene. umro je prije 5 godina. prva reakcija bila mi je-ljutnja, opet me ostavio. tuga je došla nakon nje.

-mama se pojavljivala i dalje «lošim» u mom životu, «na strminama dodavala teret» kad god je stigla i gdje god je stigla. rodila je i još jedno dijete, treće.. i nju je ostavila, njezinom ocu, kao što je prvo ostavila (nakon što je i njega maltretirala) njegovom ocu..…

-sve u svemu, totalno sranje, tuga, sram, bijes, nemoć, nevoljenje, neimanje samopuzdanja, plivanje u nekoj smrdljivoj bujici koja te nosi kako se njoj svidi..a obale daleko, daleko…



moja kronologija voljenja mene same i dovođenja u «red»:

-sve te godine imam ljubav žene uz koju odrastam, kojoj i dajem ljubav malog majmunčeta zakačenog uz njezine skute non-stop. miris njene musave pregače mogu i sada si dočarati, i nasmiješi me nježno, zahvalno, toplo.

-u učenju je spas, skužila sam. pa učim i učim, čak i moju nanu učim ponavljajući pred njom zadane mi lekcije. gušt mi je dobit pohvalu u razredu, dobiti peticu, otići na takmičenje i pobrati dobre rezultate za moju školu. to me, u toj meni za život važnoj sredini, čini drugačijom po pozitivnim stvarima, a ne po negativnim kojih je na pretek (uvijek bez love, u tuđoj prerasloj odjeći, na roditeljskom prazna klupa uz moje ime, socijalna služba raspituje se za mene)

-i u radu je spas, lagano razbirem. pa prvo pomažem nani prati još jedne štenge u ulazu do našeg-jer više ćemo imati novaca. sa 16 čistim birtiju kvartovsku prije nego se otvori, pa onda još jednu, pa za obje birtije počinjem raditi sendviče i tako zarađujem svoj prvi novac, trajno, iz mjeseca u mjesec. pa prva konobarenja po ljeti kad konobarice odu na godišnji…snalazim se. upoznajem nove ljude i njihove priče. nisam više u malom svijetu dom-nana-škola. ima još ljudi sa neobičnim pričama i životima, a dragi su. ne rastu im rogovi, smiju se...

-i u sportu je spas bio za mene. košarkaški tim imao je produžetak uloge neke moje odabrane familije. u jurnjavi terenom za loptom ishlapili su svi moji nemoćni bjesovi. druženja sa curama iz kluba, iza treninga ili utakmice, držala su me daleko od «lošeg» društva. držim se toga kao pijan plota, tu sam dio tima, dio uspjeha, dio pobjede = vrijedim u mojoj glavi.

-prijateljstva, postaju male oaze upoznavanja mene same. nemoj se zatvarati, ne krij se, trk po livadi uz vrištanje od smijeha, gle, mogu se pred istima i smijati i plakati…

-i tako, malo po malo, eto me tu gdje jesam.
dobro je sada. puno znam sada. puno učim i sada. puno radim na sebi i sada.
uspjela sam dovesti se i u stanje mira, i u stanje ljubavi, i u stanje ushita, optimizma, samopoštovanja, napretka, ulila sam samoj sebi osjećaj sigurnosti u sebe i svoje snage.

stvarno to, od srca, želim i svima vama, svima nama, našoj djeci...

dea

FFE
17.09.2003., 13:37
Svaka cast, Dea, svaka cast. Moj naklon.:s

margarita
17.09.2003., 13:39
dea..ne znam sto reci...osim svaka cast!

i tebi i luciji i magic i plavvoj i svima koji su prosli kroz nesto takvo

zaista zahtijeva ogromnu snagu i izdrzljivost prezivjeti to i postati osobom kakvom ste sve postale, pune ljubavi i razumijevanja...


svaka vam cast!!

lucija
17.09.2003., 13:52
deatwin, čitajući tvoj prvi post ježila sam se. Zbog tebe i sebe, razumjela sam svaku napisanu riječ.

Dugo sam se dvoumila postaviti ovaj topic ili ne; bojala sam se loše reakcije i nerazumijevanja, a i sramila se svoje "markiranosti". Sad mi je drago jer kroz ovo pisanje naglo prebolijevam i, kao što kažeš, prisjećam se stvari kojih se nisam ranije mogla prisjetiti, a očito i drugi ljudi imaju priliku za kolektivno žaljenje.

Beskrajno mi je drago da si nam povjerila sve to, napisano, kako kažeš, "svim tjelesnim izlučevinama". ;)

Tvoj drugi post sam pročitala, ali nemam snage osjetiti ga; svaka tvoja riječ ruje u meni neke bujice mojih osjećaja i strahova i uspomena. Leći ću kod kuće... i razmisliti.

Kikica
17.09.2003., 14:03
hvala vam svima koje ste to podijelile s nama.
sad ne ljubim svog Kikenzića milijun puta dnevno nego dva milijuna. s još više nježnosti i ljubavi nego do sada (ako je to uopće moguće...)
svaka vam čast...

magic
17.09.2003., 14:06
Samo cu napisati da sam se upravo naruchila svojoj psihologici za sljedeci ponedjeljak...previshe toga u posljednje vrijeme...kosturi izlaze :(

maristella69
17.09.2003., 14:07
[QUOTE]Winona kaže:
[B]a Kao sto jedno ispustanje sjemena ne cini tipa nuzno ocem tako i to sto je rodila dijete ne cini svaku zenu - Majkom.


E, ovo si pogodila točno u"u sridu"!!! Ja bih čak izbacila i ono "svaku". Tek sada kada sam 2x rodila shvaćam da me ni romantična trudnoća ni herojski porod nisu učinili majkom. Sve je to "šminkeraj", kao i one bedaste priče kojima se prepucavaju majčice na Mamama i bebama. Postajem to tek sada, teško je to i ponekad tjeskobno, sve je više teškog taloga u duši, sve je više pitanja i, još jednom ću reći - ne osjećam se još uvijek pravom majkom!Želim to postati!

Zato tek sada istinski mislim da je biološko majčinstvo tek preduvjet, nikako neosporna činjenica.

Tek sada shvaćam da su posvojena djeca PRAVA djeca adoptivnih roditelja koji ih vole i niti jedne sekunde ne bih razmišljala da nisam mogla roditi...Posve sam sigurna u to!

A do tih spoznaja nisu me doveli trudnoća ni porod, već moja djeca koje me uče da postanem čovjek!

Baš me sram ponekad kakva sam majka, ali u svakom slučaju nisam hladna, ne ignoriram, od krvi sam i mesa, daleko od savršenstva..

No, monstruozne su mi vaše tužne priče i, da nisam gledala vl. sestričnu kako živi jednu od takvih priča, ne bih znala kako to izgleda. A kako to tek samo boli, kada samo jedna hladna opaska moje inače emotivne majke žari u meni sve do danas..


Lijepo je, after all, čuti vas kako ste ili ćete tek postati tople majke, ali još uvijek je puno slučajeva tipa "tučem djecu jer je i mene moj otac tukao".

Sve je to pretužna stvarnost. Jako, jako tužno...i voljela bih da kažete "biti će bolje", da se ovaj jebeni svijet već jednom pomakne s mjesta.




:( :( :(

Rajna
17.09.2003., 14:07
Cesto mislim za sebe koliko me je rat promijenio i koliko sam u nekim stvarima zbog rata morala rano ostarjeti. Ali sva ta moja razmisljanja, rane iz rata, sve je to sranje tesko.

Sranje u usporedbi sa svom nevoljom koja se sruci na malo dijete, nezasticeno i nemocno, kao sto se nekima ovdje dogodilo.

Pomislim prvo da nema pravde na ovom svijetu, i to je notorna cinjenica.

Ali onda pomislim da je ima, i ona je u tome sto ste sve vi, tako povrijedjene u svom djetinjstvu, a i dalje vrijedjane od istih ljudi cim ispadne prilika, sada tako dobre i tako sredjene i sretne.

Ma skidam vam svima kapu, od srca. :top: :s

Walkyra
17.09.2003., 15:38
Imam pitanje za sve vas. Očito sve imamo 2 stvari zajedničke: sve smo na ovaj ili onaj način bile ranjene kad smo bile bespomoćne i sve želimo postati najbolje što možemo.
Pred dosta vremena sam razmišljala o tome, pa to zaboravila ili potisnula - mislite li da ima nekog smisla pisati dnevnik o tome što se događalo? Ustvari to ne bi onda bio dnevnik, nego nekakva intimna biografija, što li? Jednostavno - zapisivanje osjećaja i prepričavanje događaja iz prošlosti. Meni je pisanje već znalo pomoći u nekim drugim situacijama, ali o roditeljima sam do sada samo pričala onima koji su htjeli slušati, nisam pisala prije ovog foruma.
Ili je neophodna terapija? Nemam predrasuda prema psiholozima, ali imam nekakv strah da ne dopadnem u ruke nekome tko će me još više zbuniti.
Ovo mi je važno jer se ni ja kao ni neke od vas još nisam sučila sa baš svim ranama, a isto tako još nisam srela osobu koja bi baš sve moje priče poslušala.

Winona
17.09.2003., 15:49
tako, malo po malo, eto me tu gdje jesam.
dobro je sada. puno znam sada. puno učim i sada. puno radim na sebi i sada.
uspjela sam dovesti se i u stanje mira, i u stanje ljubavi, i u stanje ushita, optimizma, samopoštovanja, napretka, ulila sam samoj sebi osjećaj sigurnosti u sebe i svoje snage.


:K :lux:

oona
17.09.2003., 15:53
.......moja prijateljica, koja je izgubila u automobilskoj nesreci sina jedinca - brucosa, puna boli jednom mi je rekla: "Naucila sam da ono sto me nije ubilo, me svojim negativnim djelovanjem zapravo osnazilo i da sudbina kusa samo jake ljude!"............nakon vasih ispovjedi, vjerujem joj vise nego ikada......ostanite jake i ponosne i ono sto je vama bilo uskraceno, sa kamatama poklonite svojoj djeci, ili ako ih nemate, potrazite onu kojoj ce vasa ljubav i te kako biti potrebna..........divim vam se svima........

lucija
17.09.2003., 15:59
Walkira, dobro pitanje :top:

Kad sam se tek makla od doma, opsesivno sam pisala dnevnike. Bilo je toga 2000 stranica. Pomagalo je. Ali sam morala bacit jer sam stalno živjela s cimericama koje su mogle bit znatiželjne (ne kažem da jesu), a toga je bilo toliko da nisam mogla sakrit.

Zapravo, drago mi je da sam to bacala; to je bio kao neki ritual otpuštanja. Uostalom, kadgod bih si nešto priznala, to bi prestalo bit problem... jedino - toga je bilo tak puno, a i neke su stvari stvarno boljele pa sam ih "porađala" u etapama... Zato stare dnevnike nikad nisam čitala.

Međutim, nakon nekog vremena mi je prestalo bit bitno da ja to kažem - ja sam ipak bila stekla neku sigurnost i postalo mi je bitno da s drugima podijelim to što mi se dogodilo. Zato sam razgovarala s prijateljima, sestrom i jednim svećenikom koji je bio prepun razumijevanja, ali mi je bilo prestrašno suočit se s njegovom toplinom, pa mu se više nisam javila. Ipak, ostao mi je u dobroj uspomeni. Krasan čovjek.

Važno je da možeš o tome pričati - čim to možeš, napola si iscijeljena...

Svi iz obitelji nalik našima su živjeli s nelogičnostima, maltretiranjima, nerazumijevanjima i ponekad je teško (barem meni) razgovarat i otvorit se jer se bojiš i da će se to ponovit i bojiš se da ćeš se slomit kad ti netko stvarno ljudski da šansu.

Ipak, moram reć - uživam s dečkovim roditeljima, s dečkom, prijateljima i još nekim ljudima i rapidno se navikavam na dobro.

A i ovaj forum

:cheer: :cheer: :cheer:

Winona
17.09.2003., 16:13
Ili je neophodna terapija? Nemam predrasuda prema psiholozima, ali imam nekakv strah da ne dopadnem u ruke nekome tko ce me još više zbuniti.

moze pomoci izbaciti to sve na papir. Pa procitati nakon par dana , kad se malo smiris. Obicno tek tad dobijes realnu sliku kako je to ozbiljno iako se recimo godinama njekalo i umanjivalo.

Nemam predrasuda prema psiholozima. Toplo ih preporucam.

Oni su tu da pomognu. Jer neki tereti su teski, preteski da bi ih nosili sami.

Ni vasi prijatelji ni partneri vam ne mogu tako dobro pomoci ( mogu vas voljeti ali to nije uvijek dovoljno) jer psiholog je strucna osoba.

Moj partner ide vec duze ( iz razloga koje ste gore napisale, kada ga je mama ostavila kad je imao 2 godine cini mi se, do danas se nije oporavio od osjecaja da ne zasluzuje ljubav).

Nije lud zato sto tamo ide. Naprotiv dobar je covjek. Jer da nije ne bi sebe krivio sve ove godine.

Sramio se kad je krenuo, a onda je jednom igrom slucaja sreo svog savrseno cool sefa, samouvjerenog, energicnog covjeka kako u suzama izlazi iz iste sobe - imao je naime termin prije njega.

Ne dajte da vas boli. Pomozite si.

Tija
17.09.2003., 17:16
Dea, lucija, mag, plavva.....prekrasne ste i skidam vam kapu:s
Puno vas volim:) :)

Paw
17.09.2003., 18:26
Nisam nikada bila kod psihologa, zapravo jednom...bila sam mala, starci me odveli.
E sada, donijela sam odluku i željela bih otići, ali ne znam kamo ni gdje.
Svojoj liječnici se više ne mislim obračati u svezi s time jer kada sam je prije cca dvije godine (doživjela sam mobbing) doslovno molila da mi da uputnicu ili me uputi kod privatnog nije htjela niti čuti.
Znači bez uputnice preostaje mi samo privat.
Kod koga otići: muški/ženski psiholog?
Koliko dođe seansa/pretpostavljam da se računa na sat?!
Koliko je potrebno puta ići?
Koliko su ti ljudi od povjerenja, znam da su liječnici, ali bez obzira, zanima me koliko im možete vjerovati?
Dali se lako "otvarate" pred nepoznatim osobama/psiholozima?

S druge strane sam čula da je to samo trošenje love, da im uopće nije stalo do pacijenta?!

Ajde tko ide ili je išao neka baci par informacija.
Hvala:s :)

Paw
17.09.2003., 18:32
[QUOTE]Paw kaže:
znam da su liječnici


zapravo i ne: psihijatri su liječnici, a psiholozi nisu, zar ne?!

Winona
17.09.2003., 21:00
Paw iz osobnog iskustva - moglo bi to potrajati, jer kad se klupko pocne odmotavati nije to tako preko noci gotovo. Obicno se ide jednom tjedno 1 sat.

Ne znam koliko kosta. Ovdje gdje sam ja ne treba nikakva uputnica od nikoga samo zdrastvena iskaznica, ako nisi zadovoljna mozes u bilo kojem trenu prekinuti dolaske i otici nekome drugome.

Za tebe je bitno da se obratis nekome tko se specijalizirao bas na tom podrucju o kojem pisemo.

zanima me koliko im možete vjerovati

Potpuno.

Dali se lako "otvarate" pred nepoznatim osobama/psiholozima

mnogi se izneade kako im je bas lakse otvoriti se strancu nego nekome poznatome.

Drzim ti fige !

Hrabra odluka. Sad moze ici samo na bolje :top:

margarita
17.09.2003., 21:08
Paw kaže:
[QUOTE]Paw kaže:
znam da su liječnici


zapravo i ne: psihijatri su liječnici, a psiholozi nisu, zar ne?! psiholozi ne mogu davati lijekove

ali mogu dati preporuku tvom doktoru kakve lijekove ti treba dati - ako treba

inace su bas zbog toga meni bolji od psihijatra

sve polazu na pricanje i na analiziranje osjecaja

ja sam plakala cijeli dan i noc kad sam prvi put otisla - tesko je istresti neke stvari iz sebe - jer ih zelis potisnuti i zaboraviti a ne o njima razglabati

ali morala sam - da nisam cini mi se da bih pukla - moj problem nema veze s roditeljima


psiholog ti isto daje disajne i kognitivne vjezbe sto je super stvar - posebno u jako stresnim situacijama

meni je psiholog zivot spasio - bukvalno

lucija
17.09.2003., 21:29
Paw, maco moja :kiss:

lucija
17.09.2003., 21:36
Bila sam na važnom sastanku; ova mi je priča pokrenula cijelu buru osjećaja i osjećala sam se kao nekad pred ocem - kao da mi od uspjeha pothvata stjecanja naklonosti ovisi život. Srećom, shendlala sam to nekako i stvar je ispala skroz ok.

Joj, bila sam tako nesigurna, uplašena, strgana... a sad me boli grlo za popizdit. Uvijek me strefi grlo kad sam pod jakim stresom. Ja bih isto išla nekom plakat; al sat vremena tjedno

:confused: To mi je nekak bed; voljela bih sjest i ispričat što me muči, ma koliko vremena trebalo...

Malo sam popila piva, pa buncam, ne zamjerite :o

Jebote, tek sad vidim kako cijeli život živim u grču; morala sam se školovat - da mi fax nije išao jebala bih ježa; da nisam radila, ne bih imala gdje živjet i što jest...

Joj, tak želim osjetit sigurnost, jednom u životu; čak možda ne financijsku, svi moraju radit, pa radim i ja (dok ne dobim na lotu) nego onaj osjećaj da su voljeni ljudi uz tebe bez obzira na tvoj uspjeh ili neuspjeh u svijetu. Moji starci nisu pričali sa mnom danima jer nisu bili zadovoljni mojom maturalnom haljinom i odijelom mojeg partnera. :2up:

Tako me sve ovo zdrmalo, sva ova kolektivna tuga.

Svi ste tak divni, tako svjesni svega; prvi put se ne osjećam kao izopćenik. Ili srećeš ljude koji su ok ili one koji su bili povrijeđeni al su sjebani... al ovo ovdje...

Ljubim vas sve...

Paw, Magic, Plavva, Gea, Dea, Walkira... i sve one koji nam šalju svoje tople suosjećajne smajliće iako nisu bili tamo gdje smo bile mi.

bona soror
18.09.2003., 00:22
Lucija, Gea, Magic, plavva, Dea i svi vi koji ste hrabro iznijeli svoja sjećanja :top: :top: :top:
Jasno je da imate pretežno negativnu sliku o svojim roditeljima.
Međutim, što mislite o onima koji su znali, a nisu poduzimali ništa?
Neki od njih bili su svjesni, pametni, educirani ljudi... Neki su čak bili i plaćeni da primijete i nešto poduzmu, a ipak kao da su dali sve od sebe da to ne učine... Što osjećate prema učiteljicama, profesorima, liječnicima, susjedima, rođacima, svećeniku, pa i običnom prolazniku koji je vidio vašu patnju i okrenuo glavu na drugu stranu?
Zar oni ne zaslužuju daleko veću osudu???
Osoba koja sadistički zlostavlja svoje rođeno dijete je samim time duševno poremećena. Kako bi mogla biti zdrava i normalna??? Pa kako to nitko nije primijetio??? Da su roditelji teško bolesni i da trebaju stručnu pomoć? Da njihovom djetetu treba pomoć? A imamo odgovarajuće službe. I plaćamo stručnjake. Za što?
Moguća je i ova opcija:
Ne mrzim roditelje, opraštam im sve jer nisu znali što čine, doživljavam ih kao neubrojive i ne očekujem ni ispriku ni razumijevanje. Naprotiv, čak ću se potruditi da ja pružim razumijevanje njima. I kad im bude teško neću im okrenuti leđa.
Ali pakleno mrzim indolentnu ravnodušnu gamad, krasnu, obrazovanu, uglađenu, lažljivu i podlu. Njihova hladna, proračunata okrutnost - to je istinsko ZLO. Ne majka šizofreničarka koja u napadu ludila ubije djecu pa sebe. Ona je samo bolesna. Ali oni koji znaju i mogu pomoći drugima a ne čine ništa - oni su zli. I zaslužuju mržnju i osvetu do groba.
I na kraju krajeva, kakvo je društvo u kojem je najgroznije zlostavljanje masovna pojava? Kakvi su oni koji to društvo predvode i trebali bi biti odgovorni? Što zaslužuju?

Da. I ja sam članica kluba. Samo ja svoju individualnu priču pokušavam smjestiti u društveni i povijesni kontekst. Inače bila bi samo gomila besmislene nelagode. Kao zaboravljeni rekviziti na pozornici teatra okrutnosti, za koje se nitko više ne sjeća kojoj su predstavi pripadali.
Mislim da je važno sjećati se i osvijestiti potisnuto.
Na kraju krajeva, "čovjek je samo trska, ali to je trska koja misli" i "svo naše dostojanstvo sastoji se u misli" (Blaise Pascal).

Starfish&Coffee
18.09.2003., 02:22
magic kaže:
Roditelji imaju izbora, oni odluchuju da li ce postati roditelji.

Djeca ne biraju da li ce doci na ovaj svijet.

Da, upravo sam ovo htjela odgovoriti na Velmin post. Roditelji trebaju biti svjesni da na svijet donose sasvim nezavisno bice, a ne fizicku ekstenziju njih samih. Da, tesko je biti roditelj sasvim sam sigurna u to, ali dijete nije krivo za tezinu tog pothvata. Dijete nije odgovorno za mnogobrojne teskoce kroz kroje roditelji prolaze. Dijete se ne stvara iz dosade, slucaja, da se o nama brine kad ostarimo, da preuzme nas biznis... Kad bi roditelji krenuli u radjanje djeteta svjesni te cinjenice bilo bi daleko lakse i njima i njihovoj djeci.

Starfish&Coffee
18.09.2003., 02:38
lucija kaže:
Nije u pitanju pojedina stvar; u pitanju je princip; ako hoćeš nekog zlostavljati, onda ga zlostavljaš, ali ako želiš voljeti i shvatiti, onda ćeš i raditi povremene greške (koje isto bole), ali onda je to posve druga stvar...

:top:

Slazem se skoro sasvim. Mislim da se ne radi uvijek o tome da nas roditelji zele zlostavljati. Mislim da je ponekad stvar u neznanju, u ponavljanju obrazaca roditeljevanja koje su nasi roditelji naucili od svojih. Strahu i nesigurnosti kako se odnositi prema "tom malom cudovistu od djeteta koje je toliko razlicito od onoga sto smo mi ocekivali." Ljubomori (da, ljubomori) sto je nase dijete bolje od nas, zna vise od nas, ljepse od nas.... Mogucnosti ima bezbroj. Mislm da velika vecina losih roditelja nije losa namjerno niti uopce ima predstavu da radi lose stvari.. Well.. mozda duboko u sebi ipak znaju da su radili teske pogreske, ali kako to priznati i sebi i djeci...

Starfish&Coffee
18.09.2003., 02:48
lucija kaže:
Tako me sve ovo zdrmalo, sva ova kolektivna tuga.


Da, tuga postoji i povremeno izroni, ali ne zaobravi na ponos, prkos, istrajnost i na kraju krajeva sretne zavrsetke mnogih nasih prica. :) :cool: I u to ime odoh ja slistiti jedan Murphy's :D :Pivo:

plavva
18.09.2003., 08:02
cure moje, nemate pojma kako sam vam svima zahvalna. ja se vec danima pokusavam natjerati napisati pismo roditeljima i nekako zakljuciti cijelu tu pricu i nisam imala naprosto nikakvu emociju. nista. osjecala sam se prazno, kao da cijelo to bolno i tesko razdoblje za mene vise nema nikakvu tezinu.
i onda sam pocela citati vase postove, vasa sjecanja, i prisjecati se svog djetinjstva i svojih osjecaja. ja se iskreno divim svima vama koje ste usprkos takvoj proslosti izgradile normalan zivot i karijeru - ja sam u jednom trenutku naprosto pukla i nisam mogla niti dovrsiti faks, niti raditi, nista. vegetirala sam. danas me sve te stvari vise ne unistavaju i ne razaraju, ali svejedno sam vam zahvalna sto ste me podsjetile na moje osjecaje.

netko je pitao za psihijatra. ja sam krenula psihijatru (ne klasicnom, jer sam prema njima imala uzasnu averziju). ta mi je zena doslovno spasila zivot, pomogla mi je da se otvorim, da pocnem rjesavati svoje osjecaje. svakome bih preporucila takvu terapiju, pogotovo sto je koncipirana tako da sam sve rjesavas, a psihijatar je ovdje samo da te usmjeri.

imate veliki zagrljaj od mene, sve koje ste se sasile na ovaj topic.

Winona
18.09.2003., 10:45
velika je razlika izmedju psihijatra i psihologa.

Mislim da je vecini cura ovdje psiholog sasvim dovoljan, ukoliko on procjeni da je problem pretezak za njegovu strucnost - onda vas on upucuje psihijatru.

Imam pitanje - za plavvu, kaj je J. psiholog ili psihijatar ? ( cini mi se ovo drugo ali nisam sigurna )

lucija
18.09.2003., 10:46
Bona, razmišljala sam o tvojem postu, još davno, kao dijete.

Naša zemlja nema baš razvijenu mrežu skrbi za djecu, ali i u zemljama gdje je ima teško se potrefi dovoljno odlučna osoba s velikim srcem koja se u stanju izložiti roditeljskom negodovanju (možda i napadima) i koja se ne boji djetetovog vezivanja. Intervencija u takvim obiteljima ponekad može pogoršati stvar - psihologica kod koje sam ja bila je pozvala moje roditelje i stari me zauzvrat prebio...

Žao mi je da ljudi s kojima sam bila relativno dobra - roditelji od prijatelja, susjedi ili nastavnici nisu nikad ni pokušali razgovarati sa mnom. Ima tu još jedna kvaka - moji su starci potrgali skoro sve veze sa širom obitelji; valjda svatko intuitivno zna što ga ugrožava tako da nitko nije mogao ni pristupiti kako treba.

Sigurna sam da su mnogi vidjeli, ali neki nisu znali kako, nekima je bilo žao zadirat i napravit još veću štetu, neke je bilo strah, a neke je bilo baš briga.

Roditelji imaju poseban status u društvu upravo zbog svoje specifične uloge - nitko se neće trgat da 24 sata kroz skoro 20 godina skrbi o ne uvijek ubrojivom malom zahtjevnom biću...

U stanu ispod mene je problematična obitelj (ima još jedna, al ta je manje luda... iako i njima bi dobro došla pomoć) - mali plače i urla, ima histerične napade, otac pije, seke su loše u školi, majka očajna. I puno bih puta željela nešto napraviti, ali osim srdačnih riječi i osmjeha djeci i majci... ne znam što.

lucija
18.09.2003., 10:58
Ja sam se fino razboljela od stresa, faking emocija i sve to skupa. Glava me rastura, grlo isto, imam temperaturu :(

Al neka, jebemu. Ostajem u krevetu i fino si razmišljam, sagledavam stvari i fakat imam snage za dalje. Spremit ću stan; pomaže kad se čovjek liši nekih stvari (a time i obaveza, osjećaja...) koje ima po direktivi onog malog glasa iznutra koji je još uvijek vezan za starce i ambicije koje ti oni usade.

Shvatila sam i da su moje karijerne odluke ponekad bile potezi očajnika - morala sam. E pa sad više ne moram, jebemu!

Plavva, znam što misliš kad kažeš da si se slomila, nisi završila fax, nisi radila - ja sam u pozadini često imala tu misao; čak i jučer mi se dogodilo nakon jednog ajmo reć poslovnog uspjeha da sam se osjetila tako samo, tako besmisleno, stvar mi je tako malo značila.

Ali, baš si razmišljam, obitelj s kojom bih to voljela dijeliti, ljudi za koje bih htjela da me cijene i to - su za mene mrtvi. I čim prije odustanem od gledanja na svijet koje uključuje njih i njihov utjecaj, tim bolje po mene... Nije to mali zalogaj, ali jebemu. Nadam se da imam snage isfurati pravi život bez "baze"...

duda
18.09.2003., 11:19
lucija kaže:
Jel i drugi misle da ovakve stvari blijede kad se zasnuje vlastita obitelj?
Jel ima još tko ovakvih iskustva?
...poslušaj ovu priču... ona je neželjeno dijete (zbog nje su se njeni starci MORALI vjenčati)... mladi otac očekuje sina ali rađa se ona... on ne može doći k sebi od razočarenja... daje joj ime koje je namjenio sinu u ženskoj inačici... dobiva brata sa 3,5 godine... to je ispunjenja njihovih snova... nju šalju u drugu državu baki... malena ništa ne shvaća... što se to zbiva, što je skrivila da su je ostavili... kreće u vrtić i osnovnu školu... posjećuju je jednom godišnje... nakon 5 godina dolaze po nju (ni danas ne zna zašto) i vraćaju je doma... a doma loše da gore ne može biti... njihov brak pun problema, vika, mlađi brat razmažen i pita se što mi je još i ona trebala... pokušava se uklopiti u svoju novu obitelj... slabo govori materinji jezik... u školi je vrlo dobra, brat ima problema... roditelji je tjeraju da mu pomaže oko učenja... prema njoj se odnose kao prema strancu (što ona i je) za sve je kriva, za bratov neuspjeh u školi, za njihove probleme u braku... a ona čezne za ljubavlju, nježnosti, pažnjom... upisuje srednju školu... pomalo je izolirana i teško sklapa prijateljstva... nepovjerljiva je prema drugima... pokušava roditeljima dati do znanja što želi ali oni samo zaključuju da je ljubomorna na brata...
...danas ona ima svoju djecu koju voli najviše na svijetu i kada je jednom prilikom bila kod bake (koja ju je udomila) sa svojim djetetom od 4 godine i kada se sjetila da je nju majka u toj dobi ostavila... srce joj se steglo... kako je to mogla napraviti...
...ima takvih slućajeva, kao što vidiš... takva djeca cijeli svoj život provode u potrazi za ljubavlju i za ljubav su spremni sve napraviti... a ako se i kao odrasle osobe razočaraju u ljubav svoga života tada ostaje samo vjećna i bezgranična ljubav prema djeci... koju ona bezuvjetno zaslužuju...

maristella69
18.09.2003., 11:29
Uhvatila si virus koji je i mene i moju djecu napao. Budi strpljiva, možda će malo dulje trajati, računaj da ćeš hodati okolo jako šmrkava. Ja svako jutro plešem lambadu da izbjegnem "šmrklje" :mad: koje mi moja mala djeca nastoje zalijepiti na finu robicu, ali oni se ne daju, baš im je gušt obilježiti me! :) a ja se osjećam kao kučka kojoj je stalo samo do svoje obleke.
Ma, neka...
Možda baš tebi i ostalim hrabrim curama trebam zahvaliti što sam bila tako topla i strpljiva s njima premda smo svi nervozni zbog prehlade, i što mi je nekako čudesno lako palo hodanje po stanu s malom u naručju, od 4 ujutro do 6.Ovo ti ozbiljno kažem. Samo jedno je nemoguće - vratiti izgubljeno vrijeme i ta proustovska borba je onaj kiseo okus u ustima koji nikada više, baš nikada više, neće biti sladak.
Hvala...
Proći će prehlada...i sve

:)

lucija
18.09.2003., 11:46
Duda :top:

Najdraže mi je što su mamice s foruma nakon ovih priča postale nježnije i toplije prema svojim kikačima. Jebomepas to mi je ljepše i važnije i draže od svih ostalih učinaka.
Mi velke curke ćemo se već snaći, jel tako curke ;) al malima treba što više ljubavi i što više pažnje. Trebat će im to u životu a samo sad to mogu dobit onako pravo :love: :kiss: :K :w :lux:

plavva
18.09.2003., 11:53
winona - psihijatar je.
ne smijes lijeciti ljude ako nisi medicinu zavrsio.

plavva
18.09.2003., 11:58
ja se ponekad divim samoj sebi na svemu sto sam onakva sjebana postigla u zivotu, bez obzira na protraceno vrijeme i nezavrsetak faksa.

jeste znali da vam pod emocionalnim stresom inteligencija pada 30 % na vise?

kaj se tice zasnivanja vlastite obitelji, ovo prvi puta izgovaram javno i glasno: kada sam saznala da sam trudna imala sam napade panike i ocaja. ne zato sto nisam zeljela dijete, presretna sam, nego sam imala strah da cu njemu i svom dragome unistiti zivot kako je meni bio unisten. a hocu li biti dobra i sretna majka, to me pitajte za koji mjesec:)

lucija
18.09.2003., 12:04
Plavva, nisam znala podatak o opadanju inteligencije pod stresom, ali sam to iskusila :(

Srećom, taaako sam pametna da se niš ni primetilo :p

Hoćeš li bit dobra majka? E pa moraš, nije to hoću neću. Jel to jasno? :mama: :cice: :cheer:

:hebemu: :Pivo:

magic
18.09.2003., 12:08
Sjecam se koliko mi je puta majka rekla ~ vidjet cesh kad postanesh majka...

I vidim.

Mozhe se drugachije :)

plavva
18.09.2003., 12:10
ma ja se danas izrazavam ko pijani tuljan:p

odgovarala sam na tvoje pitanje izblijede li te stvari kada zasnujes svoju obitelj i to ti je ispalo.
sad mogu 100-posto sigurno tvrdit da cu bit malko pomaknuta majka, al takve su najbolje:):zubo:

lucija
18.09.2003., 12:11
To mi je omiljena fraza bila; moram te tući jer sam ti mama. Ili vidjet ćeš ti kad postaneš majka.

A čula sam i bisera od jedne druge mame - po tome (čitaj zlostavljanju) vidiš da te volim.

Ja sam vidjela da se može drugačije još dok sam bila dijete, a osobito kad sam čuvala jedno dijete... pa u top bi ga strpo čovjek, al ne od ljutnje nego od ljubavi.

Kikači mali slatki, zakon su...

plavva
18.09.2003., 12:12
jap, i meni je to majka govorila.
al ja sam davno naucila da ona nije pobrala svu pamet svijeta pa ono kaj ona veli - bacis kroz prozor.

btw, imam jednu sjjjjjjjjjjjjjaaaaaaaaaaaaaaajnu knjigu, "kako da najlakse upropastite sopstveno dete". ako ima zainteresiranih, probat cu je skenirati pa vam posaljem, ja sam se kidala od smijeha. roditelji i djeca uz puuuuno humora:)

Rajna
18.09.2003., 12:14
De ne seri. Eto tako cu ti reci.

Bices najdivnija mama upravo zbog onoga sto ti se desilo u djetinjstvu.
Ko kaze da neces biti bolja od nas koje smo imale tu srecu da ne moramo prozivljavati svasta u djetinjstvu?

:five:

lucija
18.09.2003., 12:15
plavva kaže:
jap, i meni je to majka govorila.
al ja sam davno naucila da ona nije pobrala svu pamet svijeta pa ono kaj ona veli - bacis kroz prozor.

btw, imam jednu sjjjjjjjjjjjjjaaaaaaaaaaaaaaajnu knjigu, "kako da najlakse upropastite sopstveno dete". ako ima zainteresiranih, probat cu je skenirati pa vam posaljem, ja sam se kidala od smijeha. roditelji i djeca uz puuuuno humora:)

Ja to baš bih!

plavva
18.09.2003., 12:16
Rajna kaže:
De ne seri. Eto tako cu ti reci.

:kiss:

magic
18.09.2003., 12:34
Evo i ja cu ti to ponoviti :)

Septembar
18.09.2003., 12:37
plavva kaže:
"kako da najlakse upropastite sopstveno dete".
Nadežda Milenković: "Kako da najlakše upropastite rođeno dete", izdanje Kreativni centar Beograd

http://www.plato.co.yu/mc.dll/knjiga.detalji.htm?art_id=14552

knjiga je :s::jumping::lol:
ja sam se valjala :D
nabaviti pod obavezno!!! (neznam da li ima isporuke za cro)
a crtezi su :rofl:

Winona
18.09.2003., 17:19
plavva kaže:
winona - psihijatar je.
ne smijes lijeciti ljude ako nisi medicinu zavrsio.

hvala !

Sad ova druga recenica - recimo psiholozi ne zavrsavaju medicinu, jel tako ?

Kako onda oni lijece ljude ? Iz mog iskustva - fantasticno ih lijece.

Oni ne smiju prepisivati ljekove i akos kuze da imaju tezi problem ( recimo nekoga tko pati od paranoje itd. onda njega salju psihijatru)

plavva
18.09.2003., 19:29
psihologija se studira na filozofskom fakultetu.

psiholog daje ono sto se na eng. zove counselling - savjetovanje.

psihijatar radi s OBOLJENJIMA, dakle kada stanje postane kronicno.

psiholog ti ne smije apaurin prepisati.

margarita
18.09.2003., 19:32
plavva kaže:
psihologija se studira na filozofskom fakultetu.

psiholog daje ono sto se na eng. zove counselling - savjetovanje.

psihijatar radi s OBOLJENJIMA, dakle kada stanje postane kronicno.

psiholog ti ne smije apaurin prepisati.

i ako je kronicno mos ic psihologu ali ti lijekove mora davati netko drugi - u mom slucaju je bio moj "family doktor"

Septembar
18.09.2003., 21:25
Winona kaže:
hvala !
recimo psiholozi ne zavrsavaju medicinu, jel tako ?

Kako onda oni lijece ljude ? Iz mog iskustva - fantasticno ih lijece. mi ovdje nazocni se nebi slozili da se terapija nad tobom moze nazvat "uspjesnom"
:jumping:

sori wini, nisam mogla odolit :D
evo mi po guzi kak sam zlocesta :tuctuc:
izuzmite post iz zapisnika ;)

magic
18.09.2003., 21:28
margarita kaže:
i ako je kronicno mos ic psihologu ali ti lijekove mora davati netko drugi - u mom slucaju je bio moj "family doktor"

To je tochno. I ja idem psihologu, a po njezinoj preporuci, jedno mi je vrijeme lijechnik opce prakse prepisao lijek.

I nije mi jasno da netko kome je roditelj lijechnik ne zna da u Hrvastkoj psihijatrom se postaje na nachin da se zavrshi medicinski fakultet a kasnije specijalizira na tom podruchju :rolleyes:

Tija
18.09.2003., 21:30
Septembar kaže:
mi ovdje nazocni se nebi slozili da se terapija nad tobom moze nazvat "uspjesnom"


A koja terapija? :confused: Vrag zna di je bila kad ne zna razliku između psihologa i psihijatra.:rolleyes:

magic
18.09.2003., 21:33
Kod brice :D

Nekad su oni sve radili, bar u onim krajevima gdje se hrana za ljude i zhivotinje kuha i drzhi na istom mjestu :rolleyes:

lucija
18.09.2003., 21:34
magic kaže:
Kod brice :D

Nekad su oni sve radili, bar u onim krajevima gdje se hrana za ljude i zhivotinje kuha i drzhi na istom mjestu :rolleyes:

:vidiga: :lol: jesi jezičava majko moja... :D

bona soror
18.09.2003., 21:55
Lijekovi, psiholozi, psihijatri... PTSP, zar ne?
Vojnici oboljeli od PTSP-a smatraju se brigom cijelog društva, primaju naknadu, imaju beneficije. A što je s ljudima oboljelima od posljedica zlostavljanja u djetinjstvu? Simptomi se obično javljaju nakon više godina, neki od vas ih imaju, opisali su ih u postovima... Mislim da vam društvo duguje, više nego oboljelim vojnicima. Oni su bili izloženi zlostavljanju kao odrasle osobe, naoružane životnim iskustvom i razumom. Znali su da od neprijatelja koji ih je zarobio ne mogu očekivati ništa dobro i da im preostaje samo da stisnu zube i izdrže.
Kako se osjeća malo dijete, bez znanja i iskustva, suočeno s neprijateljem u liku roditelja? To vi znate, a niste trebali saznati. Otrovna saznanja primili ste zbog nečijeg propusta, nemara, nebrige. Da , društvo je krivo. Odnosno, oni koji upravljaju društvom. U sredini gdje je nasilje dio folklora nisu dovoljni Hrabri telefon i dva skloništa. Trebalo bi oformiti stručne timove za prevenciju obiteljskog nasilja u svakoj općini i ostvariti suradnju s pedijatrima, vrtićima i školama... Medijske lamentacije i akademske rasprave zvuče krajnje licemjerno u uvjetima gdje izostaje praktična potpora. I kod zlostavljanih izazivaju samo gađenje i bijes...
Btw, bilo bi zanimljivo kad bi se netko sjetio osnovati udrugu oboljelih od PTSP-a uslijed trauma iz djetinjstva. Pa onda tužiti državu i tražiti grdnu odštetu.
.

margarita
19.09.2003., 00:06
bona soror kaže:
Lijekovi, psiholozi, psihijatri... PTSP, zar ne?
Vojnici oboljeli od PTSP-a smatraju se brigom cijelog društva, primaju naknadu, imaju beneficije. A što je s ljudima oboljelima od posljedica zlostavljanja u djetinjstvu? Simptomi se obično javljaju nakon više godina, neki od vas ih imaju, opisali su ih u postovima... Mislim da vam društvo duguje, više nego oboljelim vojnicima. Oni su bili izloženi zlostavljanju kao odrasle osobe, naoružane životnim iskustvom i razumom. Znali su da od neprijatelja koji ih je zarobio ne mogu očekivati ništa dobro i da im preostaje samo da stisnu zube i izdrže.
Kako se osjeća malo dijete, bez znanja i iskustva, suočeno s neprijateljem u liku roditelja? To vi znate, a niste trebali saznati. Otrovna saznanja primili ste zbog nečijeg propusta, nemara, nebrige. Da , društvo je krivo. Odnosno, oni koji upravljaju društvom. U sredini gdje je nasilje dio folklora nisu dovoljni Hrabri telefon i dva skloništa. Trebalo bi oformiti stručne timove za prevenciju obiteljskog nasilja u svakoj općini i ostvariti suradnju s pedijatrima, vrtićima i školama... Medijske lamentacije i akademske rasprave zvuče krajnje licemjerno u uvjetima gdje izostaje praktična potpora. I kod zlostavljanih izazivaju samo gađenje i bijes...
Btw, bilo bi zanimljivo kad bi se netko sjetio osnovati udrugu oboljelih od PTSP-a uslijed trauma iz djetinjstva. Pa onda tužiti državu i tražiti grdnu odštetu.
.

PTSP nije samo ogranicen na vojnike

ja sam dijagnosticirana istim...dijelom zbog trauma koje sam kao civil prezivjela u opkoljenom sarajevu a dijelom sto sam od 7 godina veze sa svojim bivsim 5 godina trpila izuzetno psihicko zlostavljanje

koje je uzgred budi receno teze prepoznati nego fizcko...

pa sam kao posljedicu PTSP-a razvila opsesivnu kompulziju - jer je organizam dosao u stanje "obrane ili bijega" (NE ZNAM JEL SE NA HRVATSKOM TAKO KAZE "FIGHT OR FLIGHT")....

tako da se i posljedice zlostavljanja i trauma bilo koje vrste mogu dijagnosticirati kao PTSP - tako bar veli moj psiholog

fino ti da test da uradis i on vidi rezultate - nekih 50 pitanja

margarita
19.09.2003., 00:08
magic kaže:


I nije mi jasno da netko kome je roditelj lijechnik ne zna da u Hrvastkoj psihijatrom se postaje na nachin da se zavrshi medicinski fakultet a kasnije specijalizira na tom podruchju :rolleyes:

to sam se i ja pitala al necu da laprdam...izbjegavam dirat u govna - da ne smrde :D

mala_slatka
19.09.2003., 05:53
dugo sam na ovom forumu ,vise godina,uglavnom sam uvijek citala a u zadnje vrijeme se javim ,i nisam nikada do sada bila tako tuzna citajuc necije postove:( :( volila bi da vam svima mogu dati big huggggg :(
zao mi je iskreno:(
ja sam majka 2 predivna djecaka jedan je 14 drugi10 i jos ih i danas uzmem u krilo i ljuljam iako mi oni kazu mama nismo vise bebe ali eto za mene ce uvijek biti "oni"sto im treba moja ruka da ih pomiluje ,sjecam se kad bi mene bolilo nesto moj tata bi me dugo ljuljao u krilu i pjevao da zaboravim na bol a kad nebi mogao vise onda bi mama:(
u ovom trenutku bi mi jedina zelja bila da do kraja zivota osjetite takvu ljubav
a hocete ,znam
ako ne od roditelja onda od svoje djece ,lijep je to osjecaj kad ti djete dodje i kaze YOU ARE THE BEST MOM IN THE WORLD (kako meni moji znaju reci)i onda mi bude sve ok ,znam da sam uradila dobar posao a tako cete i vi .
Zelim vam svu srecu ovog svijeta i budite mi hrabre
:)

lucija
19.09.2003., 07:20
Ja ponekad isto mislim da imam ptsp - kad smo bili kod mojih doma, imala sam noćne more i stalno sam vikala - mama, tata i tome slično.

I bila sam neubrojiva i osjećala sam se kao da je sve kao što je bilo ondak.

A za Slatkicu - velika pusa, kako si ti nama lijepi post napisala!!!
:Pivo: :cheer: :lux: :lux:

plavva
19.09.2003., 08:51
prema nekim kriterijima kojima se braniteljima odredjuje PTSP, ja sam ga imala 1997-2000. to ja definiram pucanjem.
i da lucija, vjerojatno ga imas ili si ga imala.

btw, u americi smatraju da se PTSP moze razviti i u izrazito traumaticnoj okolini, poput disfunkcionalnog doma.

magic
19.09.2003., 08:58
Nocas sam sanjala da sam tati odvalila shamarchinu, ali su mami poispadali zubi....

Jutros sam ustanovila da mi hladnjak pishki...valjda je to jedino zlo koje sam predvidjela sanjajuci svoje roditelje :rolleyes:

Winona
19.09.2003., 13:58
plavva kaže:
psihologija se studira na filozofskom fakultetu.

psiholog daje ono sto se na eng. zove counselling - savjetovanje.

psihijatar radi s OBOLJENJIMA, dakle kada stanje postane kronicno.

psiholog ti ne smije apaurin prepisati.

to sam i ja napisala. Barem sam mislila.

septembar :flop:

margarita
19.09.2003., 14:02
Winona kaže:
to sam i ja napisala. Barem sam mislila.

septembar :flop: i ti imas muda dati Sept. palac dolje za njen komentar

nakom svih gadosti koje meni govoris u vezi moje bolesti i terapije

ljigava si i zlobna do bola

FUJ!!!:bljak:

sunčica
19.09.2003., 14:10
ISUSEK, NISAM MOGLA VJEROVATI KAD SAM OVO SVE PROČITALA :mad: :eek: :eek: :eek:

mislim da sam stvarno blagoslovljena svojom porodicom ... mislim, posvađamo se i mi tu i tamo, svi imamo svoje brige, svoje živote, ali ... sad me je sram koliko neke stvari uzimam zdravo za gotovo ... imat puuuuuno ljubavi i roditelje koji uvijek (ali uvijek) stoje iza mene za mene je tako normalno ... mislim, ja sam ko klinka znala nazvat tatu u ponoć da dođe negdje po mene kad pada kiša malo jače ... a to da mi je pomagao oko zadaće, vozikao me na izvanškolske aktivnosti, kod zubara i sl. i dolazio po mene, to je najnormalnija stvar na svijetu ...

i da, lucija, meni se čini kao da se tvoji roditelji nisu uspjeli prilagoditi činjenici da su dobili dijete, kao da ti je majka dobila nekakav postporođajni sindrom koji je onda odredio njen (njihov) daljni odnos prema tebi ... ili su jednostavno malo (oprosti na izrazu) ćaknuti, pa su to projicirali na tebe ...

jesi ti kad probala s njim arazgovarati o tome ? Ali ono, bez svađa i deranja, mirno sjesti i porazgovarati kao odrasle osobe?

enivej, curke, mislim da je u ovom trenutku važna jedna stvar - to je da ste se vi njih riješile

evo, za sve vaše uspjehe i neuspjehe šaljem vam
:kiss: :grli: :klap: :lux:

btw, ako vam za promociju ili nešto slično bude bad što ONI neće doći, samo javite ovdje mjesto i vrijeme, eto nas s Foruma s cvijećem i darovima. A ja ionako uvijek plačem na promocijama i sličnim stvarima, tako da smo i to riješili ... :D

sunčica
19.09.2003., 14:14
plavva kaže:

mah... ja svoje roditelje danas obozavam. stvarno. evo, danas smo dragi i ja bili kod njih na rucku. sto je samo po sebi cirkus jer nam oni npr. nisu ni cestitali na vjencanju. prije godinu dana to bi me slomilo, sad im kazem da cemo o mojem braku pricati kada ONI budu spremni za to. e sad, zasto ja obozavam ljude koji su me tukli, ponizavali, vrijedjali i unistavali svaki tracak pozitivne slike koju sam imala o sebi? jer su oni jedini kojima ce to ikada vise u mom zivotu poci za rukom. nemaju oni pojma koliko sam ja jaka, isto kao sto ni tvoji nemaju pojma da si herkul od zene:jumping:
a ima tu i nesto vaznije: ja danas cvrsto vjerujem da nitko, nitko pa cak ni moja sasava mama ne krece u zivot sa zeljom da ga ucini paklom svojoj djeci. jednostavno ne zna bolje, boji se, sama je slomljena. osim toga, ona nema blagog pojma sto mi je cinila, stvarno nema. i mislim da bi se, da se suoci s istinom, slomila. isto kao i moj stari.
sad, ja imam izbor: mrziti ih i ponoviti njihove greske na svojem djetetu ili nauciti oprastati i shvatiti da sam, da ga milijun puta jebes, em zrelija em pametnija od njih jer ja svojim strahovima ne dajem maha nego se s njima borim.

tak i ti. daj pogledaj sve sto si ucinila sa svojim zivotom i skuzit ces da su oni takvi, zajebani i neosjetljivi, tebi ucinili veliku uslugu jer su te natjerali da budes ovakva. a stvarno si krasna:)

JOJ, OVO JE TAKO SUPER REČENO, DA SAM TO MORALA PREPISAT
joj plavva tako mi je drago zbog tebe
:klap: :kiss: :grli:

duda
19.09.2003., 14:28
Iako mislim da su mi roditelji mogli pokazati i više ljubavi u djetinjstvu (možda su je pokazivali na meni neshvatljiv način) i da neke stvari koje su mi napravili nisu bile u redu ja svoje roditelje jako volim... nisam im zaboravila ali valjda sam im oprostila... (nadam se da će i moji klinci meni ako sam ih nenamjerno povrijedila ili nekako uskratila)
Sada mi dosta pomažu i zahvalna sam im na tome... :)

sunčica
19.09.2003., 14:29
evo pade mi nešto na pamet ....

da li vi, koje ste imale tako loše iskustva s roditeljima, osjećate nekad potrebu za osvetom? Baš onom, pravom, osvetom vulgaris, da im učinite nešto nažao. Jer, princip zlostavljanja djeteta zasniva se na tome da je dijete manje i slabije od roditelja ... a sad je dijete odraslo ....

nekako imam osjećaj da bih ja imala takvu potrebu

ali, ja sam ionako, kad vidim vaše priče, fakat razmažena

Buky
19.09.2003., 15:32
kako to da ovdje nema tipova kojima se tako sta desavalo?

bilo mi je grozno citati sve ovo do sada, dijelom jer mi je sve tako poznato.. tjesi me jedino da moja prica nije najgora...
ne znam ni gdje da pocnem sa svojom pricom. Od svojih staraca nikada nisam dobio batina jedino (to sam samo kad sam bio mali).
Kasnije me stara nije smjela udariti jer je znala da bi joj vratio, a ne mislim da sam takav da zasluzim tako sta.
znam kako je to kad cijeli zivot slusas samo prepucavanja, mrznju, viku, dreku... kad nikad nisi dovoljno dobar... samo mozes biti najgori najgluplji... i sl..
cudno pa sam pored takih "pohvala" bio medju najboljima u skoli, a fax zavrsio najbrze...

to su manje stvari... da spomenem da sam si sam kuhao dok sam studirao jer sam bio bolestan, a nitko mi nije vjerovao da godinu dana moram biti na dijeti (hepatitis B)

Da li sam ikad dobio neku lijepu rijec od staraca?
ne.. pa bio bi zadovoljniji samo da je bilo malo manje dernjave, prepucavanja i sl... makar da se cijelo vrijeme sutilo.
zapravo tih 20 god. sto sam bio s njima bi najradje zaboravio a s njima sudski prekinuo svaki kontakt. Nekima su po defaultu starci ti s kojima se razgovara, barem normalno... kod mene ne. Kad imam neki problem, sam ga rjesavam a i to mi je lakse.

po prirodi nisam nimalo ljubomoran, zavidan ili nasilan, ali sam to osjetio prvi put u zivotu kad sam vidio kako je jedna zena ponosna na svoju priglupu kcer... smijala se, a u meni je prvi put kipio do tada nepoznati osjecaj...

maknuo sam se od staraca, preselio u drugi grad...
mislio sam da sam ostavio proslost iza sebe, da sam razrjesio situaciju time... ali vraga...

netko je pitao da li osjecamo mrznju prema starcima?
ja imam saosjecanja za ranjenog goluba na cesti, za crnog ciganina sto zica... ali za svoje starce ne osjecam nista, ili barem ono sto osjecam nema veze sa ljubavlju..
znao sam par puta izjaviti neke stvari svojoj staroj da je plakala... a ja sam ju gledao hladno kao sto biste vi gledali u radijator... apsolutno nikakvog sazaljenja nije bilo..

nakon cca. 2 godine sto sam se maknuo, stigle su i neke stvari..
pocela mi se javljati nesanica... prvo par puta mjesecno, a na kraju je 5 dana u tjedan dana (spavam oko 3-4 sata).
plus imam divne snove da se svadjam, da vicem a iz grla nista ne izlazi (netko je to bio spomenuo)...
ti snovi mi se javljaju najcesce kad mi starci dodju u posjetu... zato ih vise ni ne zovem..
snovi nekad znaju biti narocito nasilni, pa se probudim za par minuta sanjanja, iskocim iz kreveta... vicem i sl..
ajd ti zaspi poslije toga i reci nekom da ti nije nista..
+ mi se jos javljaju (ja to tako zovem) elektro sokovi prije nego idem zaspati... bio sam izgubio jednu curu za vrijeme rata (jebiga, bila je iz Vukovara), pa sam imao jedan napad prije godinu dana... u crkvi... nisam znao sta me spopalo.. bio je to prvi napad...
sad neidem bas tamo previse...


pored svega toga, naucio sam jako puno o sebi, izborio se za super posao, par puta sam dobio par pravih pobjeda, pa sam se (pogovoto nakon svega odprije) osjecao kao janica kad primi medalju...

ne bi se mijenjao za 5 min. tog osjecaja..

naucio sam postivati sebe, voliti sebe onako kako me starci to nisu znali. nisam nimalo slican njima. ne furam se na agresivu i paranoju kao stara, nisam plasljiv, zbunjen i totalni pasivko kao moj stari... on se nikada nizasta u svom zivotu ne bi obranio za ista..

jedino sam jako vezan prema sinu mog brata... mali ima 3 godine i ful se obozavamo. ja obavezno moram s njim ici na wc, mijenjati mu pelene (on mi objasni kako se to radi), voditi ga van i sl...

cure, uzmite si knjigu "Kako tjesiti dijete u sebi", super je.
mene proganja proslost isto kao i vas... ali ja se za vas ne bojim, necete raditi te iste greske...

naucili ste cijeniti pravu ljubav i roditeljstvo i mislim da ce vam se to isplatiti na kraju
:top:

lucija
19.09.2003., 17:28
sunčica kaže:
mislim, ja sam ko klinka znala nazvat tatu u ponoć da dođe negdje po mene kad pada kiša malo jače ... a to da mi je pomagao oko zadaće, vozikao me na izvanškolske aktivnosti, kod zubara i sl. i dolazio po mene, to je najnormalnija stvar na svijetu ...


jesi ti kad probala s njim arazgovarati o tome ? Ali ono, bez svađa i deranja, mirno sjesti i porazgovarati kao odrasle osobe?




btw, ako vam za promociju ili nešto slično bude bad što ONI neće doći, samo javite ovdje mjesto i vrijeme, eto nas s Foruma s cvijećem i darovima. A ja ionako uvijek plačem na promocijama i sličnim stvarima, tako da smo i to riješili ... :D

Za ono prvo - meni je to neostvariv san. Ja sam kao mala sama išla k liječniku, čak i u obližnji grad... a za sitnice - otac nije palio auto osim ako bi ON mislio da nešto treba obaviti. Znala sam obavljati stvari kao dijete po ljutoj kišurini... I još kad bi to bilo najgore zlo...


Za ono drugo što pišeš - nema ti razgovora s tim ljudima; ili te pretuku, ili ispadne svađa, il netko od staraca plače i zapomaže (ja samo hoću miran život, a ti meni tako; šta ti hoćeš od nas - da klečimo pred tobom... ili sl..) ili stara dobije napade migrene pa svi završimo na hitnoj, ili netko izleti iz stana i svi se brinu jel se išo objesit (čime se prijetilo :rolleyes: ) il se više nikad neće vratit... ili sl.

A za ono treće - pa hvala!!! Evo recimo, trebat će darivat dijete od Plavve, pomoć oko Magicinih usvojenih klempavih desetogodišnjaka i naposlijetku - treba mene mazit i pazit, pa tko voli :D :cool: ;)

lucija
19.09.2003., 17:31
sunčica kaže:
evo pade mi nešto na pamet ....

da li vi, koje ste imale tako loše iskustva s roditeljima, osjećate nekad potrebu za osvetom? Baš onom, pravom, osvetom vulgaris, da im učinite nešto nažao. Jer, princip zlostavljanja djeteta zasniva se na tome da je dijete manje i slabije od roditelja ... a sad je dijete odraslo ....

nekako imam osjećaj da bih ja imala takvu potrebu

ali, ja sam ionako, kad vidim vaše priče, fakat razmažena

Ja sam povremeno maštala o tome da ih mlatim dok ne shvate zašto ih mlatim. Imala sam prilično živu sliku u glavi. Al zaboga, ja sam vjernica, a osim toga pametno čeljade; štogod napravila ojačava njihovu lošu sliku o meni... NIkad neće shvatit.

Ali ako je osveta to što im se ne javljam, što će moju djecu gledat na slikama ili kroz staklo... onda im se svetim. Ali iz nužnosti; da sačuvam svoj mir i mir svoje buduće djece. Rado bih da to nije tako...

lucija
19.09.2003., 17:36
Buky kaže:
kako to da ovdje nema tipova kojima se tako sta desavalo?

bilo mi je grozno citati sve ovo do sada, dijelom jer mi je sve tako poznato.. tjesi me jedino da moja prica nije najgora...
ne znam ni gdje da pocnem sa svojom pricom. Od svojih staraca nikada nisam dobio batina jedino (to sam samo kad sam bio mali).
Kasnije me stara nije smjela udariti jer je znala da bi joj vratio, a ne mislim da sam takav da zasluzim tako sta.
znam kako je to kad cijeli zivot slusas samo prepucavanja, mrznju, viku, dreku... kad nikad nisi dovoljno dobar... samo mozes biti najgori najgluplji... i sl..
cudno pa sam pored takih "pohvala" bio medju najboljima u skoli, a fax zavrsio najbrze...

to su manje stvari... da spomenem da sam si sam kuhao dok sam studirao jer sam bio bolestan, a nitko mi nije vjerovao da godinu dana moram biti na dijeti (hepatitis B)

Da li sam ikad dobio neku lijepu rijec od staraca?
ne.. pa bio bi zadovoljniji samo da je bilo malo manje dernjave, prepucavanja i sl... makar da se cijelo vrijeme sutilo.
zapravo tih 20 god. sto sam bio s njima bi najradje zaboravio a s njima sudski prekinuo svaki kontakt. Nekima su po defaultu starci ti s kojima se razgovara, barem normalno... kod mene ne. Kad imam neki problem, sam ga rjesavam a i to mi je lakse.

po prirodi nisam nimalo ljubomoran, zavidan ili nasilan, ali sam to osjetio prvi put u zivotu kad sam vidio kako je jedna zena ponosna na svoju priglupu kcer... smijala se, a u meni je prvi put kipio do tada nepoznati osjecaj...

maknuo sam se od staraca, preselio u drugi grad...
mislio sam da sam ostavio proslost iza sebe, da sam razrjesio situaciju time... ali vraga...

netko je pitao da li osjecamo mrznju prema starcima?
ja imam saosjecanja za ranjenog goluba na cesti, za crnog ciganina sto zica... ali za svoje starce ne osjecam nista, ili barem ono sto osjecam nema veze sa ljubavlju..
znao sam par puta izjaviti neke stvari svojoj staroj da je plakala... a ja sam ju gledao hladno kao sto biste vi gledali u radijator... apsolutno nikakvog sazaljenja nije bilo..

nakon cca. 2 godine sto sam se maknuo, stigle su i neke stvari..
pocela mi se javljati nesanica... prvo par puta mjesecno, a na kraju je 5 dana u tjedan dana (spavam oko 3-4 sata).
plus imam divne snove da se svadjam, da vicem a iz grla nista ne izlazi (netko je to bio spomenuo)...
ti snovi mi se javljaju najcesce kad mi starci dodju u posjetu... zato ih vise ni ne zovem..
snovi nekad znaju biti narocito nasilni, pa se probudim za par minuta sanjanja, iskocim iz kreveta... vicem i sl..
ajd ti zaspi poslije toga i reci nekom da ti nije nista..
+ mi se jos javljaju (ja to tako zovem) elektro sokovi prije nego idem zaspati... bio sam izgubio jednu curu za vrijeme rata (jebiga, bila je iz Vukovara), pa sam imao jedan napad prije godinu dana... u crkvi... nisam znao sta me spopalo.. bio je to prvi napad...
sad neidem bas tamo previse...


pored svega toga, naucio sam jako puno o sebi, izborio se za super posao, par puta sam dobio par pravih pobjeda, pa sam se (pogovoto nakon svega odprije) osjecao kao janica kad primi medalju...

ne bi se mijenjao za 5 min. tog osjecaja..

naucio sam postivati sebe, voliti sebe onako kako me starci to nisu znali. nisam nimalo slican njima. ne furam se na agresivu i paranoju kao stara, nisam plasljiv, zbunjen i totalni pasivko kao moj stari... on se nikada nizasta u svom zivotu ne bi obranio za ista..

jedino sam jako vezan prema sinu mog brata... mali ima 3 godine i ful se obozavamo. ja obavezno moram s njim ici na wc, mijenjati mu pelene (on mi objasni kako se to radi), voditi ga van i sl...

cure, uzmite si knjigu "Kako tjesiti dijete u sebi", super je.
mene proganja proslost isto kao i vas... ali ja se za vas ne bojim, necete raditi te iste greske...

naucili ste cijeniti pravu ljubav i roditeljstvo i mislim da ce vam se to isplatiti na kraju
:top:

Dragi Buky,
mislim da muškarci imaju problem s priznavanjem i verbaliziranjem osjećaja. Neka, ako im je tako lakše. Ako nije, stvarno bi trebali poradit na tome. No whatever.

Tvoja me je priča poprilično ganula i razumjela sam je, onako from the guts. I nemam ništa za dodati osim:kiss: :kiss: :kiss: :kiss: :K :W :top: :w

Javi nam se još koji put!!!

slavkec
19.09.2003., 19:04
Holy shit, napisao sam dugi odgovor, stigla mi je poruka da imam previse smajlija i sad mi se sve obrisalo. :mad:

Dakle, idemo iz pocetka (otprilike :D ). Citao sam ovaj topic i sam sam se pitao zasto nema muskaraca na njemu i onda vidim Buky-jev post. U svakom slucaju, mislim da je jednak broj zlostavljanih djevojcica kao i djecaka, samo je mozda bed ovako javno prizanati zlostavljanje (i skidam Luciji kapu zbog toga :s ). Ja sam osobno prosao kroz prilicna psihicka zlostavljanja (nikad tjelesna) koja nikad nitko ne bi mogao dokazati, cak i da sam se pozalio, a kad citam sto su sve prozivjele neke zene u smislu psihickog plus tjelesnog zlostavljanja, sam bi se sebi cinio ko neki mekusac da se idem zaliti.

Da ne duljim o proslosti, samo bi htio reci da razumijem puno vise nego sto mislite: od toga da se nekom pozalite, a taj netko vam kaze da morate voljeti roditelje, jer su vam roditelji (!!!), da je sigurno stvar u vama, jer vas roditelji vole po defaultu, da morate biti dobri (u skoli, sportu, opcenito) i ZASLUZITI roditeljsku ljubav (glupost nad glupostima), da ste sigurno bili zlocesti ako vam roditelji uskracuju ljubav, itd. Zatim pridodajte ocigledno klasicnu pricu u kojoj se od starijeg djeteta ocekuje da skine zvijezde s neba i ostaje se hladnokrvan na njegove najvece uspjehe, a od mladeg djeteta se nista ne trazi, svaka sitnica koju napravi je genijalna i fantasticna, starije dijete ne moze dobiti pohvalu ni kad je proglaseno najboljim ucenikom na skoli, a mlade je vrhunski intelektualac kad uspije proc s tri (citaj: bez da padne razred), itd. Odrastanje bez roditeljskog priznanja, ljubavi, lijepe rijeci, pohvale i pozitivnog feedbacka je jednako ruzno i za musko, kao i za zensko dijete. ;)

No, ono sto sam htio reci je da, po mom, zlostavljana djeca imaju pred sobom dva puta: pozitivni ili negativni. Negativni je taj kad izaberu zlostavljanje kao "alibi" za alkohol, drogu, novi krug zlostavljanja svoje djece, neuspjehe u zivotu i sl. A pozitivni je ono sto mi se cini da su napravile dame s foruma (Lucija, magic, plavva, gea - sori ako sam koju zaboravio). Prouciti proslost, razracunati s njom, vidjeti i odluciti sto hoces od buducnosti, ostati pozitivan i konstruktivan, i, sto je najvaznije, ne ponoviti greske svojih roditelja.

Samo bih htio reci da stvarno mislim da ce sve ove dame, koje jos nisu majke, sasvim sigurno biti odlicne majke, vjeorjatno cak i puno bolje od onih iz "prosjecnih" obitelji, jer znaju sto ni pod koju cijenu ne smiju raditi svojoj djeci. Isto kao sto su dame koje vec jesu majke odlicne majke (npr. magic).

Svima :kiss: a vasim starcima :clint:

Samo bi jos da me netko prosvijetli. Zasto na svakom topicu napadate Winonu, ni krivu ni duznu? I jos se k tome s takvim gustom (naravno, imate "tezinu vecine") obrusavate na nju? Koji je to okrutni mobbing, razmislite o tome kad vec pricate o zlostavljanju. ;)

slavkec
19.09.2003., 19:08
Samo jos da dodam (bilo je u prvoj verziji, koja je izbrisana :mad: ).

U kojem mi uzasnom drustvu zivimo kad je potrebno proci psiho-test da bi smio voziti ili posjedovati oruzje, a svatko moze biti roditelj. :mad: :rolleyes:

Winona
19.09.2003., 19:35
ZASLUZITI roditeljsku ljubav (glupost nad glupostima),

ima muskaraca koji su slicno prosli, samo nisu skloni javno se otvoriti, evo jedan sjedi tu na sofi i cita ;)

Tocno isti osjecaj je imao cijeli zivot - da se roditeljska ljubav mora zasluziti i da ako bude bolji i onda bolji pa opet bolji - konacno ce doci i ta ljubav, ne ? :(

To je djecja logika. Vjera u pravdu.

Istovremeno sam uvjerena da je krasan covjek. Djeca ga obozavaju. Da ce biti dobar otac. :)

Iako psiholozi upozoravaju na ponavljanje uzorka ( pattern) koje smo kao mali naucili - vjerujem da to uopce ne mora biti slucaj pogotovo ako covjek radi na sebi i oslobodi se te tuge u sebi prije nego krene u pogresnom smjeru.

magic
19.09.2003., 19:37
Slavkec :kiss:

Hvala i svima ostalima koji su se rijechima podrshke javili na ovaj topik :top:

Pozdrav svima hrabrima koji su iznijeli dijelove svojih muchnih sjecanja :grli:

Nisam ochekivala ovakovo razumijevanje....

margarita
19.09.2003., 20:07
slavkec kaže:
Samo jos da dodam (bilo je u prvoj verziji, koja je izbrisana :mad: ).

U kojem mi uzasnom drustvu zivimo kad je potrebno proci psiho-test da bi smio voziti ili posjedovati oruzje, a svatko moze biti roditelj. :mad: :rolleyes:
:top:

MiaM
20.09.2003., 13:24
Hmm...nova registracija za ovako nesto, ako na kraju i pritisnem "posalji"...I bas taj sram je i pravio jos veci problem sigurno, mene i sestru je uvijek bilo sram zbog svega. Svaki put bi odmah "zaboravile". Da, toliko "zaboravile" da se dan danas budim u sred noci.
Stari je mlacenje djece smatrao roditeljskom obavezom. Redovito mlacenje. S povodom i bez povoda, zbog odgoja. Poslije dnevnika, prije rucka, u nedjelju kad se ustanemo..."u sobu, i spremite se..." Znaci skidanje, i svaka u svoj kut, u nasoj sobi stoji kanta sljunka, u svaki kut po pola, preko najlona. on dodje, pazljivo skine kosulju, vojnicki remen i udri. mi stojimo mirno, bez plakanja, inace dobimo duplo vise, ili okrene pa udara s kopcom. Poslije klecanje na sljunku. oblacenje i idemo dalje...o tome se vise ne prica. Stara nekad kaze "tako vam i treba"... Kad samo bile klinke, kod bake koprive na kraju vrta. on nas poskida i natera da hodamo kroz koprive, svaka nabere golm rukom po jedan snop, on u snop stavi sibu i siba dok se koprive ne raspadnu..A stara je isla na roditeljske, za svaku cetvorku u osnovnoj sibom preko stolice, po goloj, i to da na glas brojimo, 20 uglavnom...u sedmom razredu je bila jedna trojka iz fizike...prvo stara sa sibom pa stari sa remenom... Idemo u ducan kupit cipele, staroj se neke svidjaju, mi necemo...stari nas za usi izvuce van, iza coska, skidaj gace i remenom raspali..ljudi prolaze, neki stanu i dive se "vidi kak nis ne placu"...stara je kupila cipele a doma je jos bilo sibom po rukama jel "necemo mi nju tako sramotit". U osnovnoj i par puta kablom, na pocetku srednje je stari uveo kratki bic, od njega su ostajali oziljci pa je prestao....prosle su godine, starci nikad ne spominju, ni mi, ne zivimo skupa, sestra ima klince, super odgojene, rijecima, ljubavlju...

lucija
20.09.2003., 13:39
slavkec kaže:
Holy shit, napisao sam dugi odgovor, stigla mi je poruka da imam previse smajlija i sad mi se sve obrisalo. :mad:

Dakle, idemo iz pocetka (otprilike :D ). Citao sam ovaj topic i sam sam se pitao zasto nema muskaraca na njemu i onda vidim Buky-jev post. U svakom slucaju, mislim da je jednak broj zlostavljanih djevojcica kao i djecaka, samo je mozda bed ovako javno prizanati zlostavljanje (i skidam Luciji kapu zbog toga :s ). Ja sam osobno prosao kroz prilicna psihicka zlostavljanja (nikad tjelesna) koja nikad nitko ne bi mogao dokazati, cak i da sam se pozalio, a kad citam sto su sve prozivjele neke zene u smislu psihickog plus tjelesnog zlostavljanja, sam bi se sebi cinio ko neki mekusac da se idem zaliti.

Da ne duljim o proslosti, samo bi htio reci da razumijem puno vise nego sto mislite: od toga da se nekom pozalite, a taj netko vam kaze da morate voljeti roditelje, jer su vam roditelji (!!!), da je sigurno stvar u vama, jer vas roditelji vole po defaultu, da morate biti dobri (u skoli, sportu, opcenito) i ZASLUZITI roditeljsku ljubav (glupost nad glupostima), da ste sigurno bili zlocesti ako vam roditelji uskracuju ljubav, itd. Zatim pridodajte ocigledno klasicnu pricu u kojoj se od starijeg djeteta ocekuje da skine zvijezde s neba i ostaje se hladnokrvan na njegove najvece uspjehe, a od mladeg djeteta se nista ne trazi, svaka sitnica koju napravi je genijalna i fantasticna, starije dijete ne moze dobiti pohvalu ni kad je proglaseno najboljim ucenikom na skoli, a mlade je vrhunski intelektualac kad uspije proc s tri (citaj: bez da padne razred), itd. Odrastanje bez roditeljskog priznanja, ljubavi, lijepe rijeci, pohvale i pozitivnog feedbacka je jednako ruzno i za musko, kao i za zensko dijete. ;)

No, ono sto sam htio reci je da, po mom, zlostavljana djeca imaju pred sobom dva puta: pozitivni ili negativni. Negativni je taj kad izaberu zlostavljanje kao "alibi" za alkohol, drogu, novi krug zlostavljanja svoje djece, neuspjehe u zivotu i sl. A pozitivni je ono sto mi se cini da su napravile dame s foruma (Lucija, magic, plavva, gea - sori ako sam koju zaboravio). Prouciti proslost, razracunati s njom, vidjeti i odluciti sto hoces od buducnosti, ostati pozitivan i konstruktivan, i, sto je najvaznije, ne ponoviti greske svojih roditelja.

Samo bih htio reci da stvarno mislim da ce sve ove dame, koje jos nisu majke, sasvim sigurno biti odlicne majke, vjeorjatno cak i puno bolje od onih iz "prosjecnih" obitelji, jer znaju sto ni pod koju cijenu ne smiju raditi svojoj djeci. Isto kao sto su dame koje vec jesu majke odlicne majke (npr. magic).

Svima :kiss: a vasim starcima :clint:


Jako mi je drago da se i dečki počinju javljat :kiss:

Nakon svih riječi podrške i hrabrenja ovaj je topic, po mom mišljenju, postao mjesto u kojem je sve jasno. I zato mi je drago kad se netko novi otvori i podijeli svoje bolne uspomene. Mislim da plitka tješenja i egzaltacije nisu baš prigodne; za mene ovo sve više postaje mjesto "komemoracije" i minute šutnje za sva ona stradanja koja su prošla i kojih će sigurno biti još, ali se nadam manje barem u okolini nas koji smo se upetljali u priču na ovom topicu.

luca
20.09.2003., 13:40
kad god pozelim ovdje nesto napisati, ispadnem si tako isprazna i glupa i jadna jer svaka moja rijec je "prejeftina" za vasa sjecanja...
dragi svi koji tu pisete, svaki dan mislim na vas, na vase zivote, obicno navecer kad radim sumiranje dana...
tako bih voljela da se to nikome nikad ne desava. tako bih voljela da mogu mijenjati proslost.
imam vec danima toliko tuge, bijesa i ljutnje i nemoci i... svega...

nemate se cega sramiti. mi drugi vam se moramo diviti jer vi niste postali takvi iako su cudovista pokusala sve da i od vas naprave cudovista.

lucija
20.09.2003., 13:46
MiaM kaže:
Hmm...nova registracija za ovako nesto, ako na kraju i pritisnem "posalji"...I bas taj sram je i pravio jos veci problem sigurno, mene i sestru je uvijek bilo sram zbog svega. Svaki put bi odmah "zaboravile". Da, toliko "zaboravile" da se dan danas budim u sred noci.
Stari je mlacenje djece smatrao roditeljskom obavezom. Redovito mlacenje. S povodom i bez povoda, zbog odgoja. Poslije dnevnika, prije rucka, u nedjelju kad se ustanemo..."u sobu, i spremite se..." Znaci skidanje, i svaka u svoj kut, u nasoj sobi stoji kanta sljunka, u svaki kut po pola, preko najlona. on dodje, pazljivo skine kosulju, vojnicki remen i udri. mi stojimo mirno, bez plakanja, inace dobimo duplo vise, ili okrene pa udara s kopcom. Poslije klecanje na sljunku. oblacenje i idemo dalje...o tome se vise ne prica. Stara nekad kaze "tako vam i treba"... Kad samo bile klinke, kod bake koprive na kraju vrta. on nas poskida i natera da hodamo kroz koprive, svaka nabere golm rukom po jedan snop, on u snop stavi sibu i siba dok se koprive ne raspadnu..A stara je isla na roditeljske, za svaku cetvorku u osnovnoj sibom preko stolice, po goloj, i to da na glas brojimo, 20 uglavnom...u sedmom razredu je bila jedna trojka iz fizike...prvo stara sa sibom pa stari sa remenom... Idemo u ducan kupit cipele, staroj se neke svidjaju, mi necemo...stari nas za usi izvuce van, iza coska, skidaj gace i remenom raspali..ljudi prolaze, neki stanu i dive se "vidi kak nis ne placu"...stara je kupila cipele a doma je jos bilo sibom po rukama jel "necemo mi nju tako sramotit". U osnovnoj i par puta kablom, na pocetku srednje je stari uveo kratki bic, od njega su ostajali oziljci pa je prestao....prosle su godine, starci nikad ne spominju, ni mi, ne zivimo skupa, sestra ima klince, super odgojene, rijecima, ljubavlju...

Draga Miam, tvoja je priča osobito bolna:cry: Svašta smo ovdje ispričali, ali postupci tvojih roditelja nadmašuju mnoge od groznih priča.

Hvala što si to podijelila s nama!

Ako želiš još pričati, znaš da smo tu, samo se javi.

Sretna sam zbog uspjeha i sreće tvoje seke, a ne sumnjam da ćeš i ti za koju godinu biti u istoj situaciji.

Kad sam odlučila pokrenut ovaj topic bila sam jako neodlučna i bilo me je strah. A jesam glupa... :rolleyes: :bonk:

Godiva
20.09.2003., 15:21
Lucija, imam blisku prijateljicu čija je priča o roditeljima gotovo identična tvojoj. Od najranijeg djetinjstva samo hladnoća, odbacivanje, zastrašivanje, otvoreno favoriziranje sestre, često i tjelesno nasilje... strahota. Za sve se izborila sama, bili su tu samo da joj odmognu. Upoznala sam ih na njenoj promociji, izgledali su tupo i opako. Ona je lijepa, bistra, profinjena, senzibilna... kontrast između njih bio je nevjerojatan. Jesu li je odbacivali iz straha i ljubomore, urođene zloće? Ništa drugo mi nije padalo napamet. :eek: :confused:

Ta moja prijateljica danas ima dvadeset i pet godina, ali je skroz emocionalno nezrela, a samopouzdanje joj je uništeno dokraja. Mislim da nije dobila taj minimum ljubavi koji je potreban za sazrijevanje, ostala je dijete, gladna pažnje, često i sebična, iako nikad namjerno. Stalno se osjeća kao žrtva, godi joj tuđe sažaljenje, teško uspostavlja kontakte, boji se ljudi, većinu vremena je na rubu plača, hoće ovisničko prijateljstvo, pristaje na šefova maltretiranja, sumnjičava je prema svima, ne zna reći ni da ni ne, neodlučna je... a znam da je ispod svega toga jedna moralna i kvalitetna osoba izmučena dugogodišnjim roditeljskim nasiljem i vjerujem da bi se mogla izvući, uz pravu pomoć.

Ja ne znam kako da joj pomognem, čini mi se da to i ne mogu, osim uobičajenih prijateljskih uslugica i stalnih pokušaja da joj malo odvučem misli nekom veselijom pričom, ali to pali samo na sat-dva. Rekla sam joj da potraži terapeuta, čak preporučila neke, ona stalno oklijeva. Ne znam koliko će joj vremena trebati da preboli taj manjak ljubavi i hoće li uspjeti, iako ima jednog dragog dečka koji je jako voli i u svemu podržava. Još uvijek trči za tim svojim jezivim starcima, daje im lovu, nosi nekakve poklončiće, teško mi je gledati kako se ponižava pred njima nadajući se mrvicama ljubavi, uvijek uzalud. Ne mogu je uvjeriti da ih treba otkačiti u sebi i živjeti ispočetka, s ljudima kojima je stalo do nje.

A najvažnija razlika između nje i tebe, Lucija, jest u tome što ona još nije napisala svoju istu takvu priču, iako zna lijepo pisati. A nije je napisala zato jer njena bitka još nije dobivena, a tvoja jest. :top:

lucija
20.09.2003., 18:46
Godiva kaže:


A najvažnija razlika između nje i tebe, Lucija, jest u tome što ona još nije napisala svoju istu takvu priču, iako zna lijepo pisati. A nije je napisala zato jer njena bitka još nije dobivena, a tvoja jest. :top:

Ste čuli, a? :D :driver: :cerek:

Godiva, za tvoju frendicu - budi uz nju i pusti je da ona sama shvati što mora napravit... NItko ne može donijet bolne i važne odluke (a suočit se s prošlošću je fakat bolno i prebolno...) osim nje same. Nadam se da će joj doći iz dupeta u glavu; ako ne zbog nje, a onda zbog njezine buduće djece...

BTW, od prije par dana sam počela sanjat neobične snove - dragi i ja pičimo po mom rodnom gradu, a starci uopće nisu prisutni u cijeloj priči :cool: Nema ih, ne postoje, van svijeta snova su. A kad smo ljetos tamo bili zaistinski, svaki kutak me bacao u bed... jer je sve mirisalo na njih.

Uh, nakon tjedana noćnih mora bilo je i vrijeme.

Usput, kako sam kao dijete bila totalno napuštena, stalno sam sanjala neobične i vrlo simbolične snove. Neki od njih su bili edukativni - u predpubertetu sam sanjala susret s nekom dragom ženom koja mi je sve objasnila i pripremila me na sve što me čeka. Ne sjećam se što mi je "rekla", ali nakon buđenja sam se osjećala nekako pripremljena na sve živo. I djed je pripomogao svojim knjižicama koje mi je ostavljao u vitrini za knjige... Dugo sam sanjala kako plivam uz neku obalu u strašnom krajoliku. Onda sam počela izlazit na kopno i to uvijek u nekim simboličnim situacijama (crkvica, voćka sa samo jednim suhim plodom, izgubljena obitelj...), a naposlijetku se stvar obrnula pa sam hodala kopnom i tek povremeno ulazila u more. Jedan od zadnjih snova je bio da plivam na brodu. To je bilo pred kraj faksa.

Pa sad da mi netko kaže kako nemamo u sebi neku skrivenu unutarnju mudrost... ili da Bog ne postoji...

chiquita
20.09.2003., 19:07
lucija kaže:
Bojim se da ne.

Ja sam molila oca na početku faksa, kad bih došla na neke praznike da mi se ispriča za neka brutalna premlaćivanja. Ja sam bila u stanju prijeć preko svega jer mi je obitelj uvijek bila jako važna. Tj. željela sam da imam familiju koja bi mi bila važna.

Tih premlaćivanja nije ih bilo puno, al su bila neopravdana i gadna :(

Čovjek je tvrdio da ja lažem, da sam luda i da se to nikad nije dogodilo, a majka ga je podržavala. A ona je stajala naslonjena na štok vrata i podržavala ga...

Pitala sam jednu curku, psihologinju, da kak je to moguće; ona je rekla da je to proširen mehanizam obrane. Ne laže; fakat se ne sjeća.

Mene to plaši. Zapravo, više me to plaši nego netko tko kaže - da, mlatio sam te, i nije mi žao. Ok, stvar jasna.

Al ovo :confused:
ista stvar je i kod mene, samo kaj je kod mene bio slučaj verbalno premlaćivanja.
ista stvar...
nitko živ se više ničeg ne sjeća....
pa ja izmišljam...
nisam više htjela kopati po tome jer je meni bilo prebolno a vjerujem da bi i njima (mojim starcima) bilo još gore da sam forsirala da se "sjete"...
kvragu i takav život.:(

magic
20.09.2003., 19:15
chiquita kaže:
kvragu i takav život.:(

Zanimljivo kako unatoch svemu shto se poslije u zhivotu dogadjalo, unatoch svemu postignutom, unatoch svim pobjedama, u dnu dushe ostane ta bol :(

Nije to ni mrzhnja, ni bijes, to je nemoc uplakanog djeteta...