Bodež Sir Arthura

[Agatha]

Ova priča je "Agatha Christie fanfiction" i pisana je bez pretenzija, zapravo kao dio igre. Naime, jedan prijatelj i ja smo imali dogovor da svaki od nas svakog tjedna napravi sliku, crtež ili priču (ili bilo što srodno tome) na temu koju će nam netko drugi zadati. Jednom je zadana tema bila komplikacija i činilo mi se prikladno da to bude priča o Herculeu Poirotu.
Komentari su dobrodošli!

BODEŽ SIR ARTHURA

Joanne je izašla iz sobe i počela se spuštati širokim stepeništem, polako i nekako nevoljko. U dnu stepenica stajao je mladić kojeg je poznavala, naslonjen na zid s izrazom dosade.
"Zdravo, Richarde", rekla je pristojno ali hladno kad se spustila do njega.
"Vidim da ti nije drago što me vidiš, Joanne", rekao je mladić kao da ga to zabavlja. "Moramo razgovarati."
"Znam," rekla je Joanne. "A gdje je Sir Arthur?"
"Zatvorio se u svoju radnu sobu, a većina gostiju još nije došla. Pođimo u biblioteku."
Joanne je raširila oči. "U biblioteku? Tamo gdje...?"
Nije dovršila rečenicu, ali Richard ju je savršeno dobro razumio.
"Da, ali...." Niti on nije dovršio rečenicu, ali je odmahnuo glavom.

Oboje su krenuli prema velikim vratima od hrastovine i Richard je pružio ruku da ih otvori, ali prije nego što je stavio ruku na kvaku vrata su se otvorila sama od sebe i iz biblioteke je izašao nizak čovjek s brčićima, gotovo se sudarivši s njima.
"Tisuću puta se ispričavam", rekao je neznanac, s primjetnim francuskim naglaskom. "Pretpostavljam da ste i vi gosti Sir Arthura? U tom slučaju, vidjet ćemo se za ručkom."
Richard je samo klimnuo glavom, a Joanne je brzo rekla:
"Da. Sad tražimo nešto za čitanje."
Neznanac se nasmiješio, blago se naklonio umjesto pozdrava i krenuo uz stepenice, a Richard i Joanne ušli su u biblioteku. Zatvarajući vrata, Richard reče prijekornim glasom:
"Zašto si rekla tom Francuzu da tražimo nešto za čitanje? Previše si nervozna, Joanne. Ne moraš nikome objašnjavati zašto ulaziš u biblioteku. Oboje smo gosti Sir Arthura i savršeno je normalno da budemo ovdje. To ne mora imati nikakve veze s ..." - odjednom je primjetno stišao glas - "...bodežom."
Joannin pogled skrenuo je prema velikoj vitrini oslonjenoj na jedan od zidova, punoj antiknog oružja i nakita.
"Provjerit ću da li nas netko može čuti" - šapnuo je Richard i otišao do velikog, otvorenog francuskog prozora koji je gledao na terasu. Nagnuo se kroz prozor i pogledao van. Terasa je bila prazna, a ni u vrtu se nije moglo vidjeti nikoga.

[Agatha]

"Možemo razgovarati", rekao je mirnijim glasom i pridružio se Joanne koja je stajala pred vitrinom. Oboje su gledali u isti predmet, maurski bodež bogato ukrašene drške.
"Bravu ove vitrine neću moći obiti - to sam pokušao prošli put. Ona se može otvoriti samo ključem. Ne želim riskirati s razbijanjem stakla. To ne mogu izvesti tako da me nitko ne čuje."
"Želiš reći da moramo ukrasti ključ Sir Arthuru? Ali ne znamo gdje je, zar ne?"
"Tako je. Ne znamo gdje je, a ne bih se čudio da ga drži na lancu oko vrata. Ne, mi moramo navesti Sir Arthura da sam otključa vitrinu i onda ukrasti bodež."
Joanne ga je gledala s nevjericom. "U tom trenutku? Pred njim? Nadam se da se šališ."
Richard se zadovoljno nasmiješio, kao da je i očekivao takvu reakciju. Počeo je objašnjavati svoju zamisao, šećući po sobi i teatralno mašući rukama.

"Stvar je u ovome: vitrina ne smije biti otvorena samo na jedan trenutak. Moramo se pobrinuti da bude otvorena cijele večeri. Navest ćemo Sir Arthura da vadi iz nje jednu po jednu stvar i priča nam priče o njima. Znaš na kakve priče mislim. Kako je uspio nabaviti te vrijedne stvari. Kome su prije pripadale. On će uživati u tome."
Napravio je kratku stanku da vidi kako djevojka prihvaća njegove riječi, pa je nastavio:
"To će biti tvoja uloga: ti pričaj s njim, postavljaj mu pitanja, šarmiraj ga. Sigurno će svi slušati te priče. Ja ću pričekati trenutak kad nitko ne bude obraćao pažnju na mene i uzet ću bodež."
Joanne nije mogla gledati Richardov zaneseni izraz lica. Ona se u ovo krađu upuštala zbog svojih novčanih poteškoća i nije joj bilo nimalo drago zbog toga.

[gurthheru]

Zaboravila si Poirotov odgovor: "Ne Francuz, Belgijanac" i šiljaste lakirane cipele, jajoliku glavu i ružne brkove.

Ako već pišeš priču s njim ili o njemu, ne možeš a da to ne spomeneš...

[Agatha]

:) He - Poirotovu primjedbu nisam zaboravila, samo je štedim za kraj. A da li su mu brkovi ružni ili lijepi - to je stvar ukusa :D




"Ipak, tu postoji nekoliko komplikacija", nastavio je Richard.
"Ma nemoj!" rekla je Joanne i ironično podigla obrve.
Richard je nastavio šetati gore-dolje po biblioteci i živahno objašnjavati.
"Kao prvo, dok se to događa butler ne smije biti u sobi. On bi me sigurno vidio. Gosti će biti okupljeni oko starog hvalisavca i slušat će njegove priče, ali butler će stajati uza zid i imati nas sve na oku. Moramo započeti te priče o starinama tek kad stari kaže butleru da može ići."
Na trenutak je pogledao Joanne, a ona je klimnula glavom. Richard je odmah nastavio:
"Zatim - drugi gosti. Kao prvo, vjerojatno si primijetila da je, osim Francuza, Sir Arthur pozvao potpuno iste ljude kao i prošli put. Grofica Elmore se odlično razumije u starine i svjesna je da je bodež najvrednija od svih stvari u toj vitrini. Sigurno će ga dugo promatrati."
"Znači, priča Sir Arthura mora biti tako zanimljiva da čak i njoj odvuče pažnju," rekla je djevojka.
"Tako je, a za to se ti moraš pobrinuti."
"I što onda?" upitala je Joanne zlovoljno. "Sir Arthur će ipak još iste večeri vidjeti da bodeža nema i znat će da ga je uzeo netko od ljudi u sobi. Ne vidim kako tome možemo izbjeći."
Richard se zadovoljno nasmije, kao da je samo čekao tu primjedbu.
"U tome je sva ljepota ovog plana. Ako nas odluči pretražiti, neće naći bodež jer će on biti skriven u sobi. Sumnja će možda pasti na poslugu, možda i na nekog drugog, a jedan od nas će ga uzeti kasnije, u nekom povoljnom trenutku."

[Agatha]

"Da, ali ako je bodež u sobi, i Sir Arthur će ga moći pronaći," prigovorila je Joanne.
"Sumnjam. Pretražit će sva očita mjesta – unutar svake vaze, u ladicama, ispod sagova... Ali mislim da se neće sjetiti da bi bodež mogao biti u knjizi."
"Molim te, Richarde. Bodež ne stane u knjigu."
"Kako ne! Ako je knjiga dovoljno velika, i ako izrežem jedan duguljasti dio iz sredine knjige kroz sve stranice..."
Dok je to govorio Richard je uzimao veliku enciklopediju s jedne od polica. "Evo, sad ću to i napraviti..."
"Mislim da nećete, mladi gospodine," rekao je glas s terase. Richard i Joanne su se ukočili od zaprepaštenja. Kroz francuski prozor u biblioteku je ušao neznanac s kojim su se malo prije bili susreli na vratima. Otresao je prašinu sa svog besprijekornog odijela i rekao:
"Dozvolite da se predstavim. Hercule Poirot, privatni detektiv."
"Vi... vi ste slušali što smo govorili?" promucala je Joanne.
"Nepristojno od mene, zar ne, gospođice? Ali u ovoj situaciji sam to morao učiniti. Sir Arthur je znao da mu je netko od gostiju na jednoj prijašnjoj zabavi pokušao provaliti u vitrinu. Nije vam ništa rekao, nego vas je sve pozvao na još jedan vikend. Isto društvo, uz jednu iznimku – moi, Herculea Poirota.
Dogovor je bio da vas sve pažljivo promatram tijekom večeri i ulovim krivca na djelu. Ali to nije niti bilo potrebno, jer se mademoiselle Joanne odala kad mi je na vratima biblioteke rekla da samo traži nešto za čitanje. Zašto bi nedužna osoba objašnjavala zbog čega ulazi u biblioteku?"
Richard je pogledao Joanne bijesnim pogledom koji je značio: "Rekao sam ti!"
Detektiv je nastavio: "Dakle, vidio sam dvije mlade osobe kako ulaze u biblioteku i ne žele da se sazna zašto. Moglo se, naravno, raditi o razlozima romantične prirode. Ali moglo se raditi i o nečem ozbiljnijem. Krenuo sam gore, uz stepenice, ali čim ste zatvorili vrata ponovno sam sišao i kroz vrt došao na terasu."
"Ja sam pogledao ima li koga na terasi", rekao je Richard zlovoljno.
"Vjerojatno u trenutku kad ste ušli. Tada sam još bio u kući. No, sada je vrijeme da razgovaram sa Sir Arthurom. Njegova je stvar kakve će korake poduzeti."
Izašao je iz sobe, ali na vratima se još jednom okrenuo i rekao:
"I još jedna stvar, mladi gospodine. Ja nisam Francuz nego Belgijanac."

[Kierlan]

Nije ovo bilo malo previše naglo? Ili planiraš izmisliti još nekakvo ubojstvo?