Prezime koje život znači

[OliverZG]

NIsam baš skužila pitanje ali vjerujem da ima muškaraca koji jedinu opciju vide da žena uzme njegovo prezime. Ne bi to nazvala pretjerivanjem, to je stvar osobnosti i oni koji imaju ekstremne stavove i ne pristaju na kompromis, brak im nije suđen :D Zato na vrijeme treba saznati partnerove stavove oko toga :)

Mislio sam na djete i njegovo prezime, dali ti se to da ima i tvoje prezime čini previše zato što muž na to nebi pristao ili zato što ti je OK da ima samo jedno.

[lady m]

A haaaaaaaaa :D Nema moj partner ništa protiv da dijete ima oba prezimena jer kaže da je njemu to nije važno jer da prezime ne čini obitelj, ali ako je meni stalo do toga nema ništa protiv.

Nego meni se čini to previše. Recimo da bude curica i kad odraste i bude se udavala - što ako i ona hoće dodati muževo prezime? :D

Ne bi htjela zajebati vlastito dijete radi mojih fix ideja :)

[OliverZG]

A haaaaaaaaa :D Nema moj partner ništa protiv da dijete ima oba prezimena jer kaže da je njemu to nije važno jer da prezime ne čini obitelj, ali ako je meni stalo do toga nema ništa protiv.

Nego meni se čini to previše. Recimo da bude curica i kad odraste i bude se udavala - što ako i ona hoće dodati muževo prezime? :D

Ne bi htjela zajebati vlastito dijete radi mojih fix ideja :)

Bilo bi nešto kao kod ove Jelene Veljače, koja nije mogla dodati prezime, nego je morala ili odustati ili ostaviti svoje.

[mala od oltara]

Pa često su ovdje djevojke govorile da im to ruši neznam slobodu, identitet, mogućnost odlučivanja, ....

Sada kad si rekla da si zbog muža ostavila posao i seliš se htio sam pitati dali bi veća promjena tvom životu bila odlazak i ostavljanje posla ili promjena prezimena.

neusporedivo mi je to.
a) ne znam zašto bi uopće to uspoređivala kada, po meni, promjena ženinog prezimena prilikom ulaska u brak na nikakav način ne utječe (niti pozitivno niti negativno) na zdravlje odnosa, nego je ostatak patrijarhata i utječe samo na muški ego (partnera, njegovih frendova koji čuju to pa se boje da i njihova cura ne bi dobila fix ideje, tate koji se osjeti uvijeđenim...itd šta se curama događa pa se moraju objašnjavat nepotrebno)
b) zajednička selidba (i posljedice iste) je zajednička odluka koja itekako utječe na naš odnos.

moje prezime je moje prezime. na njemu je da ponudi (ako želi), a na meni je da kažem da ili ne, hvala.

[Acid060]

Došla sam na ovu temu jer se udajem za par mjeseci i zanimalo me kakva su iskustva s (ne)mijenjanjem prezimena. Mislila sam da ću pronaći konkretne primjere na pozitivnim ili negativnim iskustvima sa državnim propisima i zakonima, ali nakon pročitanih desetak stranica komentara jednostavno sam se morala registrirati da napišem ovo:

Ne razumijem zašto toliko prepirki oko banalnih stvari. Fascinantno je kako se ljudi zamaraju "društvenim normama" :confused:
Ja svoje prezime ne namjeravam mijenjati. Ako imam od rođenja očevo prezime, ne znam zbog čega, bez obzira na tradiciju, mijenjati prezime prilikom udaje. Odnosno, mišljenja sam, da je ono prezime koje naslijediš od roditelja, prezime koje nosiš za cijeli život.

Nadam se da ćemo ja i moj budući zauvijek biti sretni i zajedno dočekati starost i smrt, ali nada je jedno, a život ponekad sasvim drugo.
Ima u životu puno primjera kad se te tradicionalne gluposti svedu na čistu birokraciju.
Npr. Moja se prijateljica udala mlada jer je neplanirano zatrudnila, da bi se nakon dvije godine zajedničkog života razveli, jer su uvidjeli da im vjenčanje zbog djeteta i nije bila baš dobra odluka. Prilikom udaje ona je na svoje prezime dodala i njegovo, da bi nakon razvoda ponovno vratila samo svoje.
U dvije godine dva je puta mijenjala sve dokumente zbog "društvenih normi" :rolleyes:

Živjela sam par godina u Italiji pa znam da tamo velika većina žena zadrži svoje prezime, a djeca imaju muževo.
Nisam primjetila da se zbog toga manje vole ili više rastaju :o

Na kraju, ljudima koji se žele oženiti zbog toga što su našli nekog tko ih čini sretnim i s kim se nadaju dočekati starost, najmanje je bitno prezime. Ako se već oko prezimena ne možete dogovorit onda bolje da se ni ne upuštate u brak, jer kako ćete se dogovorit oko puno važnijih stvari koje vas čekaju u zajedničkom životu.

[error_1205]

Na kraju, ljudima koji se žele oženiti zbog toga što su našli nekog tko ih čini sretnim i s kim se nadaju dočekati starost, najmanje je bitno prezime. Ako se već oko prezimena ne možete dogovorit onda bolje da se ni ne upuštate u brak, jer kako ćete se dogovorit oko puno važnijih stvari koje vas čekaju u zajedničkom životu.

ako si čitala, onda si skužila da je baš stvar u tome da je mužu to želja, a žena je odlučila i kako se onda dogovoriti.
pretpostavimo da prije braka živite na istoj adresi i da si već jednom mijenjala dokumente. zašto? da bi imala ista prava kao da ste u braku. znači nema potrebe za legalnim brakom.
ako i nakon toga želite ući u brak, zašto ne napraviti onako kako se oduvijek kod nas radilo. a zbog patrijarhata je muškarcima u glavi pojam obitelji takav da žena uzima prezime. mijenjanje dokumenata? mo'š si mislit patnje.

ja opet napominjem da sam mišljenja da se nekih tradicija trebamo držati jer ovaj svijet ide u smjeru kakav se meni ne sviđa. a to je da previše radimo da bi se održali na životu, ne družimo se više osim preko mobitela, fejsa i foruma, djecu nam odgaja internet i glupi crtići. ja sam više tradicionalni tip po tom pitanju- volim se družiti uživo, volim pomagati onima koje su svi zaboravili, obitelj mi je svetinja. ne želim postati robot, a svijet sve više naginje k tome.

[bliss]

ovaj svijet ide u smjeru kakav se meni ne sviđa. a to je da previše radimo da bi se održali na životu

Nemamo puno izbora. Vjerujem da bi mnogi rado više vremena provodili s obiteljim ali moraju puno raditi da ju prehrane. A kakvo je stanje trenutno, ti koi toliko rade su sretnici.

ne družimo se više osim preko mobitela, fejsa i foruma

Treba imati mjeru. Koliko one koji nemaju zdrave granice izolira, toliko i povezuje ljude, ovisi kako se Internetu pristupa.

djecu nam odgaja internet i glupi crtići.

Slažem se da se roditelji trebaju više igrati s djecom, a ne ih samo postaviti pred ekran.

ja sam više tradicionalni tip po tom pitanju- volim se družiti uživo, volim pomagati onima koje su svi zaboravili, obitelj mi je svetinja. ne želim postati robot, a svijet sve više naginje k tome.

Nema puno veze s prezimenima, ali lijepo si to napisao :)

[error_1205]

@ bliss

hvala.
znam da nema puno s prezimenima, ali u mom viđenju to tako nekako ide jedno s drugim, mada, to je u svakom slučaju odluka moje buduće supruge. ja ću probat utjecat malo na to. :D ali pošto ona slično razmišlja kao i ja o svemu što sam napisao, mislim da će uzeti samo moje prezime, a meni će biti drago do neba. :D:D a već sam prije i napisao- ja sam zadnja grančica obiteljskog stabla i volio bih ga nastaviti

[Pikova dama]

Živjela sam par godina u Italiji pa znam da tamo velika većina žena zadrži svoje prezime, a djeca imaju muževo.
Nisam primjetila da se zbog toga manje vole ili više rastaju :o

Ako se već oko prezimena ne možete dogovorit onda bolje da se ni ne upuštate u brak, jer kako ćete se dogovorit oko puno važnijih stvari koje vas čekaju u zajedničkom životu.
Ovo za Italiju, znam i ja. Ne da većina žena tamo zadržava djevojačko prezime, nego je tako kod njih potpuno uobičajeno, dapače zakonom propisano. Dodaje im se i muževo prezime, uz svoje. To je kod njih najnormalnija stvar.
@ bliss

hvala.
znam da nema puno s prezimenima, ali u mom viđenju to tako nekako ide jedno s drugim, mada, to je u svakom slučaju odluka moje buduće supruge. ja ću probat utjecat malo na to. :D ali pošto ona slično razmišlja kao i ja o svemu što sam napisao, mislim da će uzeti samo moje prezime, a meni će biti drago do neba. :D:D a već sam prije i napisao- ja sam zadnja grančica obiteljskog stabla i volio bih ga nastaviti


U tome je ustvari sva mudrost. Treba naći partnera s kojim se uredno možeš dogovoriti o svemu pa i o prezimenu.

[dinda83]

Obzirom da se bliži dan mog vjenčanja, a ja sam još uvijek neodlučna, jedno pitanje za vas - i udavače i nove supruge...Jeste uzele muževo prezime, ostavile svoje ili imate oba? Smatrate li normalnim da kao obitelj nosite jednako prezime ili zbog nekog razloga ipak želite zadržati svoje? Da vas čujem :)

[Pandorah]

Zadržala sam svoje i dodala njegovo... bez crtice :D

[Kuzerica]

ja zadrzala svoje,dodala njegovo
on zadrzao svoje,uzeo i moje
:)
i tak
a nisam mu ni rijec rekla
nego mi bed danas,sutra kad mi sin bude se zenio pa zena mu oce zadrzat svoje , e pa nece moci jer i on ima dva
moje i tatino
hehe

[KraljicaSparoga]

Ja imam sad dva prezimena ( od mame i od tate). Jedva cekam da se ozenim da mogu uzet muževo. Zezaju me ako ostavim i svoje i uzmem muževo da ce morat radit nove dimenzije osobne jer su prezimena dosta duga.
Neke cure ostave svoje prezime ako su samo one u obielji pa nema nasljednika, a neke uzmu samo muževo.

[Pandorah]

@ Kuzerica: Čekaj, tvoj muž je dodao sebi tvoje prezime? :confused:

Zašto se odlučio na to, ako smijem pitati? :D

Neke cure ostave svoje prezime ako su samo one u obielji pa nema nasljednika

da, zato sam ja svoje ostavila i dodala njegovo. :)

Ali, iskreno, neću imati niš posebno od te odluke jer će se moje dijete prezivati samo po mužu...

[Kuzerica]

Čekaj, tvoj muž je dodao sebi tvoje prezime? :confused:

Zašto se odlučio na to, ako smijem pitati? :D

valjda mene pitas :D

pa ne znam
vjerojatno zato sto nije nikad bio dobar s tatom,ocevom familijom pa mu to prezime nista ne znaci
i ja sam se zacudila

[beryozinka]

@ Kuzerica: Čekaj, tvoj muž je dodao sebi tvoje prezime? :confused:

Zašto se odlučio na to, ako smijem pitati? :D



Ne kužim što je tu čudno? :rolleyes:

[Pandorah]

valjda mene pitas :D

pa ne znam
vjerojatno zato sto nije nikad bio dobar s tatom,ocevom familijom pa mu to prezime nista ne znaci
i ja sam se zacudila

Hrabar je, svaka mu čast :)

Nisam mislila ništa loše, dapače, baš mi je to simpatično!

[KraljicaSparoga]

Pa znam i ja jednog tipa koji je uzeo zenino prezime jer se on prezivao Gulaš i bilo ga je srem tog prezimena..

[Pandorah]

Pa znam i ja jednog tipa koji je uzeo zenino prezime jer se on prezivao Gulaš i bilo ga je srem tog prezimena..

:lol::lol::lol:

za krepat

[Pikova dama]

Što vi mislite da su brkate feminiskinje samo utjecale na to. E, pa nije tako. U starija vremena, ako bi se suprug prizetio na imanje bogate nevjeste mijenjao je vjeru u njezinu, ako su bili različite vjere.

[dinda83]

hahahahahah.......Ja bih zapravo htjela zadržati svoje i dodati njegovo. Oba su kratka i nekako pašu skupa, na svoje sam navikla i ako stavim samo njegovo, nešto mi fali (ipak ja i moje prezime imamo prilično dug staž)..Ali onda dođe ovaj moj romantik, pogleda me psećim pogledom i kaže, a zakaj se nećeš prezivati isto kao i ja, da budemo prava obitelj... I onda me pokoleba. I tako se ja premišljam svakih par dana :misli:

[yawanna]

Ja ću ostavit svoje prezime i dodat njegovo... Dite (jednog dana) će imat njegovo koje će tad več bit naše, jel.. I to je to...

Odluka bi trebala bit samo na tebi..

[KraljicaSparoga]

Dinda uzmi ono u čemu se osjecas udobno. Ako mislis da ce ti u daljenjem zivotu falit tvoje djevjoačko prezime bez razmisljanja ga uzmi.

[Dadolina]

ja ostavila svoje i uzela muževo, bez razmisljanja...uz to, moje mi je lipše od njegovoga :mig:

[kralj ničega]

Ne znam zašto je toliki problem uzeti muževo prezime?

Recimo prezivaš se Horvat, muž Mesić (bubam)

Sad nakon vjenčanja ti si Horvat Mesić, muž je Mesić.

Muž i žena a različita prezimena, po meni totalna glupost... :ne zna:

Ja osobno ne bih pristao na to, ako ćemo biti obitelj biti ćemo obitelj sa ISTIM prezimenom!

Znam da će uslijediti pitanja a zašto ti ne bi uzeo prezime cure, ali eto ako postoji neka tradicija godinama, odnosno ako žena napušta roditeljski dom i pridružuje se mužu po meni je normalno da uzme i njegovo prezime. Ako je cura ta koja osigurava budući dom u braku onda neka se dogovaraju kako znaju.

Iskreno, kada bi moja cura zahtjevala da zadrži i svoje pezime u braku, bio bi to kamen spoticanja oko kojega bi se dobro raspravljalo...

[goodgirl29]

potpisujem kraljicu :mig: (ne kraja :rofl:)
iako mislim da bi nas nasa modica mogla po guzi jer vec postoji tema prezime koje zivot znaci.
ja sam uzela muzevo, iz vise razloga. meni osobno, (ne osudjujem nikoga tko nije tog stava, dapace, raznolikost veseli), je lijepo da samo kao obitelj pod jednim prezimenom. moje prezime mi je bilo jako drago, gdje god sam rekla kako se prezivam, dosta ljudi je znalo gdje mi je djedovina, ali posto je i muzevo takvo, prolazi :p no, da imam poslovnu funkciju u kojoj me svi znaju pod jednim imenom i prezimenom, vrlo vjerovatno bih dodala njegovo, ili cak samo zadrzala svoje.
i takodjer znam covjeka koji je nadodao zenino na svoje, ona njegovo, kao, ravnopravnost, ali s tim da mi je ravnopravnost glup izgovor za taj cin, onda je ona trebala samo svoje zadrzati. a znam i tipa koji nije blizak sa svojim obitelji pa je uzeo zenino prezime. takodjer covjeka koji se rodjen u inozenstvu, ozeni zenu od tamo i uzeo njeno prezime posto se ne planira vracati u hr :)

[sara4]

Ne znam zašto je toliki problem uzeti muževo prezime?

Meni je to značilo gubitak identiteta. Kako 30 i kusur godina mogu biti Sara Horvat, a onda odjednom Sara Mesić? Kad sam, prije vjenčanja, izgovarala Sara Mesić, to jednostavno nisam bila ja. Sara Horvat pa tek onda Mesić, to može proć' :) .

Stavi se u poziciju da moraš promijeniti prezime jer se ženiš. Zaboravi tradiciju da žene mijenjaju prezime. Zamisli se kao Kralj Mesić, umjesto Kralj Horvat. I nemoj reći da ti nije čudno jer ti neću vjerovati.

[dinda83]

Meni je to značilo gubitak identiteta. Kako 30 i kusur godina mogu biti Sara Horvat, a onda odjednom Sara Mesić? Kad sam, prije vjenčanja, izgovarala Sara Mesić, to jednostavno nisam bila ja. Sara Horvat pa tek onda Mesić, to može proć' :) .

Stavi se u poziciju da moraš promijeniti prezime jer se ženiš. Zaboravi tradiciju da žene mijenjaju prezime. Zamisli se kao Kralj Mesić, umjesto Kralj Horvat. I nemoj reći da ti nije čudno jer ti neću vjerovati.

Jednako tako i ja razmišljam...da sam se udavala sa 20 godina, možda mi i ne bi bilo toliko bitno, ali sada kad sam već izgrađena kao Sara Horvat, ne mogu pojmiti da sam najednom Sara Mesić i krećem ispočetka kao nova osoba...

[Dadolina]

...
Ako je cura ta koja osigurava budući dom u braku onda neka se dogovaraju kako znaju....


ovo je moj slucaj... trebala sam ga natjerat da uzme moje prezime a ne ga tako olako pustit da se u domu koji sam mu osigurala, sepuri sa svojim prezimenom :rofl:... salim se malo... ja sam zadrzala svoje bez da sam se morala opravdavat ili imat mucne razgovore s buducim oko istog... cijenim sto podrzao moju odluku al i da nije, napravila bi isto, no to njegovo neodobravanje bi vjerojatno bi otvorilo druga pitanja, da li ja zelim takvog covjeka uz sebe...zbog ostavjenog ili neostavljenog prezimena sigurno necu biti bolja supruga/majka...

[kralj ničega]

Meni je to značilo gubitak identiteta. Kako 30 i kusur godina mogu biti Sara Horvat, a onda odjednom Sara Mesić? Kad sam, prije vjenčanja, izgovarala Sara Mesić, to jednostavno nisam bila ja. Sara Horvat pa tek onda Mesić, to može proć' :) .

Stavi se u poziciju da moraš promijeniti prezime jer se ženiš. Zaboravi tradiciju da žene mijenjaju prezime. Zamisli se kao Kralj Mesić, umjesto Kralj Horvat. I nemoj reći da ti nije čudno jer ti neću vjerovati.

Ma razumijem sve, ali ako nije u pitanju velika inozemna karijera i sl., ako postoji poštivanje i ljubav, meni bi to čak bilo i simpatično. Sad gubitak indentiteta, po tome 95% djevojaka ulaskom u brak gube idenditet:ne zna:

Osobno bih čak prije pristao ja osobno uzeti ženino prezime, nego da ona nadodaje moje na svoje, jer različita prezimena u jednom braku su za mene nešto što mi se nikako ne sviđa i ne bih to mogao prihvatiti.:mig:

[goga76]

Ostavila svoje i uzela muževo, bez nekih velikih razmišljanja. To mi se čini normalno, jer tak i onak dijete ima njegovo prezime, a onaj ko me zna pod starim prezimenom me ponekad tak nazove, oni novi koji me znaju pod novim me tak zovu, tak da mi ne predstavlja nikakvu tramu to kaj nemam svoje djevojačko ime. I nisam se tak mlada udavala, imala sam 33 godina.

[Pandorah]

A zašto stalno pišeš da su to onda "različita" prezimena? Pa kako su različita?

Zar je tolika razlika ako se ja prezivam Horvat Mesić a on Mesić?

Svi, ali baš svi koji nam pogledaju osobne karte vide da imamo ISTO prezime, samo što ih ja imam dva i naravno da onda znaju da smo u braku.

Evo jedne (ne)zgodice: suprug i ja smo bili u jednoj ustanovi i kada su nas pitali kako se prezivamo, odgovorili smo Mesić. Žena nas je, ne znam zašto, pitala jesmo li brat i sestra. :lol: Ja sam joj na to odgovorila: "Ne, ja sam Horvat Mesić, oprostite što vam nisam odmah rekla puno prezime."

Žena se nasmijala i ispričala. A ne moram ni napisati da joj ni u jednom trenutku nisam poslije spomenula da sam njegova supruga, odmah je sama zaključila.

Što, naravno, ne znači da žene, zbog toga da vas svi odmah prepoznaju kao supružnike, moraju imati dva prezimena, ali eto, nekad dobro dođe :cerek:

[sara4]

Ma razumijem sve, ali ako nije u pitanju velika inozemna karijera i sl., ako postoji poštivanje i ljubav, meni bi to čak bilo i simpatično. Sad gubitak indentiteta, po tome 95% djevojaka ulaskom u brak gube idenditet:ne zna:

Osobno bih čak prije pristao ja osobno uzeti ženino prezime, nego da ona nadodaje moje na svoje, jer različita prezimena u jednom braku su za mene nešto što mi se nikako ne sviđa i ne bih to mogao prihvatiti.:mig:


Osjećaj gubitka identiteta - relativan. Ja sam iznijela svoj dojam. Ne vjerujem da se 95% cura tako osjeća. Jer, dio tih cura pristane uzeti muževo prezime jer je možda dečko razmišljanja kao i ti, a drugom dijelu cura uzeti muževo prezime ide pod normalno. Ostatak, u koji spadam i ja, u braku bi s tobom imale svoje djevojačko prezime, a bogami i ti jer bi to bila jedina moguća kombinacija s obzirom na to što si napisao.

Velika inozemna karijera - opet relativno. Tko bi odredio što je dovoljno velika inozemna karijera? Ti?

[Daninoc]

Ja htjedoh izraziti svoje posvemasnje neslaganje s kraljem nicega. Po meni i zena i muskarac trebaju uzeti prezime tj kombinaciju prezimena koje zele. Ja sam odabrala uz svoje dodati njegovo, a djeca (kad dodju) ce imat njegovo. Na taj nacin svi imamo isto prezime (tj moje ima dio koji je isti) i tesko se moze fulati da smo jedna obitelj. A da mi dragi UVJETUJE kako cu se prezivati, bio bi mi to znak dubokog neslaganja i nerazumijevanja i vjerujem da o braku u takvim okolnostima ne bi ni bilo govora.

[kralj ničega]

Osjećaj gubitka identiteta - relativan. Ja sam iznijela svoj dojam. Ne vjerujem da se 95% cura tako osjeća. Jer, dio tih cura pristane uzeti muževo prezime jer je možda dečko razmišljanja kao i ti, a drugom dijelu cura uzeti muževo prezime ide pod normalno. Ostatak, u koji spadam i ja, u braku bi s tobom imale svoje djevojačko prezime, a bogami i ti jer bi to bila jedina moguća kombinacija s obzirom na to što si napisao.

Velika inozemna karijera - opet relativno. Tko bi odredio što je dovoljno velika inozemna karijera? Ti?

Ne, to ne bi bila jedina moguća kombinacija.

Ja sam samo rekao da je postoji veća mogućnost da ja uzmem curino prezime nego da imamo dva prezimena u braku. Sad ako je vjerojatnost da imamo dva prezimena 0.05%, vjerojatnost da ja uzmem curino prezime je 0.1%.

Kužiš da postoji velika mogućnost neke treće opcije (iliti kombinacije) od čak 99.85%:mig:

[iva4567]

moj već ima 2 prezimena generacijama pa nema smisla da svoje ostavljam :lol:

[sara4]

Ne, to ne bi bila jedina moguća kombinacija.

Ja sam samo rekao da je postoji veća mogućnost da ja uzmem curino prezime nego da imamo dva prezimena u braku. Sad ako je vjerojatnost da imamo dva prezimena 0.05%, vjerojatnost da ja uzmem curino prezime je 0.1%.

Kužiš da postoji velika mogućnost neke treće opcije (iliti kombinacije) od čak 99.85%:mig:

Napisao si: jer različita prezimena u jednom braku su za mene nešto što mi se nikako ne sviđa i ne bih to mogao prihvatiti. Tako da niš' od ovih 0.05% :D.

Sve u svemu, mišljenja sam da se u velikoj većini slučajeva ovakve stvari uvide tijekom perioda hodanja. Recimo, ti i ja sigurno ne bismo došli do toga da razmišljamo o braku jer bi se razišli puno prije. Čisto sumnjam da bi nam jedino razmišljanje o prezimenu bilo različito, vjerojatno se radi o različitim svjetonazorima i u vezi drugih stvari.

Koliko god mi je tvoje razmišljanje neprihvatljivo, s time da sumnjam da bi pristao uzeti curino prezime (znači ostaje samo kombinacija da cura uzme tvoje), razumijem ga jer bih ja, s druge strane, teško (moguće i nikako i nikada) pristala 'odustati' od svog prezimena.

[Gremblina]

Ja uzimam muževo prezime. Ostavila bih i svoje ali pošto je i jedno i drugo poprilično dugačko, poludila bih potpisujući se!
Tako da uzimam samo njegovo! I nije mi bed. To mi se nekako podrazumijeva i ne pridodajem tome neku preveliku važnost! :ne zna:

[no good]

Zadržati svoje, pogotovo zbog dipolome, osim iz praktičnih semantičkih razloga. Inače, Ike je tražio da se nakon razloga Tini Turner uzme njegovo prezime, pa je ona dokazivala,a i sud je presudio da se radi o umjetničkom imenu.

Malo je glupo zbog djece. Što nakon razvoda? Ili ako se radi o drugoj vjeri ili nacionalnosti?

Ali dobro očekuje se djeca se imnuju, prezivaju i vjerski odgaju prema ocu.
Na neki način očekuje se i pravilo da sve što je dio ženinog identita mora prijeći u korist muškarca. Radi se o dikriminaciji. Očigledno ni stupanje u brak nije jednostavno.

[kayla]

glupost......po meni je to sve romanticno, da se zena udaje da ide s muzem gradit obitelj i da uzme njegovo prezime.....nikad mi u biti nije ni palo na pamet da zadrzim svoje....zelim obitelj a obitelj nema dva prezimena....moje dijete će nosi tatino prezime onda znaci da ako prezime zadrzavam razlicito se zovem od dijeteta...glupost.....

moje ime i novo prezime pocinju istim slovom i to mi je bas simpaticno....dosta mi je mog prezimena pa prezivam se isto vec 27 godina i hocu promjenu:D

[zlocka]

meni je svejedno, neka svatko odluči kako želi. ja sam mislila zadržati svoje i dodati njegovo, al bi na kraju bilo predugo. cijeli život sam bila zadnja po abecedi, al sad ću biti na sredini :D eh, i meni dobro dođe promjena.

[kralj ničega]

Napisao si: jer različita prezimena u jednom braku su za mene nešto što mi se nikako ne sviđa i ne bih to mogao prihvatiti. Tako da niš' od ovih 0.05% :D.

Sve u svemu, mišljenja sam da se u velikoj većini slučajeva ovakve stvari uvide tijekom perioda hodanja. Recimo, ti i ja sigurno ne bismo došli do toga da razmišljamo o braku jer bi se razišli puno prije. Čisto sumnjam da bi nam jedino razmišljanje o prezimenu bilo različito, vjerojatno se radi o različitim svjetonazorima i u vezi drugih stvari.

Koliko god mi je tvoje razmišljanje neprihvatljivo, s time da sumnjam da bi pristao uzeti curino prezime (znači ostaje samo kombinacija da cura uzme tvoje), razumijem ga jer bih ja, s druge strane, teško (moguće i nikako i nikada) pristala 'odustati' od svog prezimena.

Slažem se sa cijelim postom. Apsolutno. Na to sam i ciljao.

Znaš kako kažu, sto ljudi sto ćudi, a valjda ćemo biti sreće da naletimo na suprotan spol sličnih stavova. Ja sa svojom još uvijek ne raspravljam o ovoj tematici, ipak je prerano. :cerek:

[sara4]

Slažem se sa cijelim postom. Apsolutno. Na to sam i ciljao.

Znaš kako kažu, sto ljudi sto ćudi, a valjda ćemo biti sreće da naletimo na suprotan spol sličnih stavova. Ja sa svojom još uvijek ne raspravljam o ovoj tematici, ipak je prerano. :cerek:

Držim fige :) . Ja udana, s time da je muž čak i ponosan što sam zadržala svoje prezime :D .

[chocolatecookie]

Znam da će uslijediti pitanja a zašto ti ne bi uzeo prezime cure, ali eto ako postoji neka tradicija godinama, odnosno ako žena napušta roditeljski dom i pridružuje se mužu po meni je normalno da uzme i njegovo prezime.A on ne napušta roditeljski dom?

zelim obitelj a obitelj nema dva prezimena....
To znači da parovi u izvanbračnim zajednicama, ili bračnim, ako imaju različita prezimena, nisu obitelj?

[ninuska]

ja sam oduvijek htjela ostavit svoje i dodat njegovo prezime ali sad kad je to postalo gotovo pomodno i svaka druga cura to radi ja se premisljam.....
a meni je nekako i predugacko ime i moje prezime tako da jos dodam i njegovo, uh to bi trebalo potpisat...ali svaka cura koja osjeca da ne moze odustat od svog prezimena treba ga ostavit a ne kasnije zalit zbog toga, a i svaki decko koji postuje svoju buducu zenu i cijeni nju i njezino misljenje ne bi oko toga stvarao nikakve probleme, osim ako to ne smatra napadom na svoj ego....

[Daninoc]

Jao jao pa ne cini ime obitelj!!! :eek: Mislim, lijepo je ako svi u nuklearnoj obitelji imaju isto prezime (ili jedan dio) ali kao sto je i cokadnikolacic rekla, kaj to onda znaci da diskriminiramo vanbracne zajednice, oni nisu obitelj? Ne slazem se nimalo. A djeca koja imau tatino prezime a tata ih ne zeli vidjet i u drugom je braku, oni su obitelj jel imaju isto prezime? totalno krivo.
Moj dragi je meni lijepo rekao kad smo o tome razgovarali - to je tvoje prezime i ti odaberi kakvo ce bit. :cerek: a jedan bivsi mi je rekao da on ne bi prihvatio da ja zadrzim svoje ili dodam njegovo jer da je to znak nepostivanja njega. A meni je to bio znak da bumo prekinuli :rofl:

[Lali Puna]

To znači da parovi u izvanbračnim zajednicama, ili bračnim, ako imaju različita prezimena, nisu obitelj?

pa zar nije isto prezime temelj i garancija obitelji i obiteljskih vrijednosti? jednako kao i sretnog braka.

[chocolatecookie]

pa zar nije isto prezime temelj i garancija obitelji i obiteljskih vrijednosti? jednako kao i sretnog braka.
Ne možeš reći da je garancija! Nužan, ali ne i dovoljan uvjet.

[manuela.st]

ja sam uzela muževljevo prezime bez ikakvih problema i premišljanja. naša kći preziva se jednako kao i mi, svo troje smo dakle po tome isti, obitelj smo i to mi je normalno. primijetila sam da svoje prezime ostavljaju najčešće iskompleksirane žene koje pate od raznoraznih priznanja društva i bože moj, mora ona pokazat da je emancipirana, suvremena žena s karijerom koja zna što hoće, pa normalno da će ostavit svoje prezime... gluposti suvremenog doba! ćerce, jel se udaješ? jesi. prihvaćaš svoga muža i odlaziš od svojih roditelja. neka bude tako i na papiru, tebi kao i tvojoj dici.

[Lord Byron]

pa zar nije isto prezime temelj i garancija obitelji i obiteljskih vrijednosti? jednako kao i sretnog braka.

Reci da se šališ. :moli:

[bliss]

ja sam uzela muževljevo prezime bez ikakvih problema i premišljanja. naša kći preziva se jednako kao i mi, svo troje smo dakle po tome isti, obitelj smo i to mi je normalno. primijetila sam da svoje prezime ostavljaju najčešće iskompleksirane žene koje pate od raznoraznih priznanja društva i bože moj, mora ona pokazat da je emancipirana, suvremena žena s karijerom koja zna što hoće, pa normalno da će ostavit svoje prezime... gluposti suvremenog doba! ćerce, jel se udaješ? jesi. prihvaćaš svoga muža i odlaziš od svojih roditelja. neka bude tako i na papiru, tebi kao i tvojoj dici.

Čuj, tvoj je odabir uzet muževo prezime, ali je prilično površno sve one koje to ne učine proglašavati iskompleksiranim ženama. Uzimanjem prezimena se ne dokazuje prihvaćanje muža. Jer da je to kriterij po kojem se očituje predanost partneru, ne bi li onda i on trebao uzeti ženino da dokaže da ju prihvaća.

Dakle, tradicija koja se nekome sviđa, a nekome ne. Najvažnije je da su partneri zadovoljni kako su se dogovorili, a to što društvo misli o njihovim odabirima je manje bitno.

[Lord Byron]

različita prezimena u jednom braku su za mene nešto što mi se nikako ne sviđa i ne bih to mogao prihvatiti.:mig:

Ne bi mogao prihvatiti? Znači, nađeš curu koja je smisao tvog života, dovršavate jedno drugom rečenice, smislite imena za svo vaše devetoro djece i onda, kad ona kaže da želi zadržati prezime, noga u guzicu? :confused:

Jesi li u stanju odgovoriti na jednostavno pitanje, a da pritom ne podižeš "Kviska" u obliku bježanja u "tradiciju", "običaje", "red" i ostale "velike" pojmove?

Dakle, zašto?

[chocolatecookie]

Reci da se šališ. :moli:
Trola, kao i ja u odgovoru. :o

[Nica]

I preporučam da ne nastavite s trolanjem.

[Lord Byron]

naša kći preziva se jednako kao i mi, svo troje smo dakle po tome isti, obitelj smo i to mi je normalno.

Očevi, majke i djeca s različitim prezimenima su, slutim, nakupine tjelesa?

primijetila sam da svoje prezime ostavljaju najčešće iskompleksirane žene...

Ovaj ozbiljan zaključak temeljiš na uzorku veličine - koliko?

ćerce, jel se udaješ? jesi.

Primijetio sam da neupitno i bezuvjetno uzimanje muževog prezimena zagovaraju najčešće nepismene žene.

prihvaćaš svoga muža i odlaziš od svojih roditelja.

Ako ostaju živjeti s njezinima, zalažeš se za obostrano uzimanje njezinog prezimena? Mislim, ako ona pri odlasku gubi prezime, valjda onda to vrijedi i za njega?

[blentava]

Držim fige :) . Ja udana, s time da je muž čak i ponosan što sam zadržala svoje prezime : D .iasto, muza zaboli kako se prezivam. zadrzah prezime da ne moram radit ponovo dokumente, a i cudno bi mi bilo odjednom se predstavljat sa drugim prezimenom kad sam niz godina imala ovo kojem nista ne fali.:ne zna:

Jao jao pa ne cini ime obitelj!!! :e ek: Mislim, amen

ja sam uzela muževljevo prezime bez ikakvih problema i premišljanja. naša kći preziva se jednako kao i mi, svo troje smo dakle po tome isti, obitelj smo i to mi je normalno. primijetila sam da svoje prezime ostavljaju najčešće iskompleksirane žene koje pate od raznoraznih priznanja društva i bože moj, mora ona pokazat da je emancipirana, suvremena žena s karijerom koja zna što hoće, pa normalno da će ostavit svoje prezime... gluposti suvremenog doba! ćerce, jel se udaješ? jesi. prihvaćaš svoga muža i odlaziš od svojih roditelja. neka bude tako i na papiru, tebi kao i tvojoj dici.

je, utapam se u moru vlastitih komplekasa :zubo: prihvatila sam svog muza i otisla od svojih roditelja. s mojim starim prezimenom.

a reci, zasto ti je toliko stalo da zene uzmu muzevo prezime?
meni je to stvar osobnog izbora i nemam potrebu vrijedjat one koji ne dijele moje misljenje.:kava:

[Yuna]

Ja ću uzet muževo jer mi je moje ružno. Izgovaram ga jedino kad baš moram i kad god ga kažem svi me il čudno pogledaju il se nasmiju :rolleyes:
Mislim, drago mi je moje prezime i volim ga jako al mi stvara previše neugodnosti i zato ću ga se definitivno odreć pri udaji. Osim ak će mi budući imat još gore prezime. Valjda nisam baš tolki pehist :lol:

[Butterfly:)]

Ja uz svoje dodajem muzevo prezime, i svi sretni i zadovoljni! :cerek:

[Ponor]

To znači da parovi u izvanbračnim zajednicama, ili bračnim, ako imaju različita prezimena, nisu obitelj?

Veoma sam skeptična prema ideji da ljudi koji toliko inzistiraju na formi uopće shvaćaju što je sadržaj.

[higijeničarka]

:rofl:
Ajme, ajmo opet u krug po tko zna koji put....
:rofl:

gluposti suvremenog doba! ćerce, jel se udaješ? jesi. prihvaćaš svoga muža i odlaziš od svojih roditelja. neka bude tako i na papiru, tebi kao i tvojoj dici.

Moj muž je prihvatio mene i otišao od svojih roditelja.

Zapravo, i mm i ja smo otišli od svojih roditelja gro godina prije nego smo se vjenčali.

Kako li, zaboga, u takvoj situaciji odlučiti o prezimenu?

:zubo:

[yawanna]

:rofl:
Ajme, ajmo opet u krug po tko zna koji put....
:rofl:



Moj muž je prihvatio mene i otišao od svojih roditelja.

Zapravo, i mm i ja smo otišli od svojih roditelja gro godina prije nego smo se vjenčali.

Kako li, zaboga, u takvoj situaciji odlučiti o prezimenu?

:zubo:



Dajte si prezime prema kvartu u kojem živite? :D

Enivejz... Ne razumin zašto je nekin ljudima tu teško prihvatit da postoje i mišljenja koja se razlikuju od njihovog. Meni je osobno sasvim svejedno kako se ko preziva i zašto se tako preziva. Isto očekujen od drugih kad je moje prezime u pitanju. I ne mislin da san iskompleksirana zato jer ću svon prezimenu dodat muževo, hvala na brzinskoj procjeni.

[Lord Byron]

Ne razumin zašto je nekin ljudima tu teško prihvatit da postoje i mišljenja koja se razlikuju od njihovog.

U svakom krugu ove everlasting rasprave (a više ih je nego u olimpijskom logotipu), ljudi koji su se zalagali za pravo zadržavanja prezimena su, rekao bih, redovito uvažavali pravo na drugačije mišljenje.

Ali, "ja ću uzeti muževo prezime, a sve koje ostave svoje su ambiciozne, feministkinje, ovakve, onakve" nije drugačije mišljenje. :)

[PERLA_]

Nekada davno ili ne tako davno, ukoliko se mladoženja prizetio na imanje svoje nevjeste mijenjao je vjeru u njenu, ukoliko su im vjere bile različite.
Jeste li to znali?
I ja to zovem pretečom ove slobode koja je dana ženama kada je u pitanju prezime.

[Lali Puna]

mene zanima ovakva situacija
žena je uzela muževo prezime, bili u braku 5-7-10-12 ili više godina, razveli se
biste li vratili svoje djevojačko prezime ili ostavili to udano? osobito ako je razvod bio ružan...a vi do kraja života morate nositi prezime čovjeka koji vas je jako povrijedio. a opet, nakon tolikih godina vraćat svoje prezime...:ne zna:

[Lord Byron]

biste li vratili svoje djevojačko prezime ili ostavili to udano?

Jedini ispravan odgovor je "ono što je manje stresno djeci". Ako djeca imaju očevo prezime i ako su u dobi kad bi im majčina promjena prezimena stvorila dodatnu konfuziju u glavi, mislim da bi takvo što bilo sebično, svoj ružnoći razvoda unatoč.

Djeci je taj razvod uvijek još ružniji.

[.aquarius.]

mene zanima ovakva situacija
žena je uzela muževo prezime, bili u braku 5-7-10-12 ili više godina, razveli se
biste li vratili svoje djevojačko prezime ili ostavili to udano? osobito ako je razvod bio ružan...a vi do kraja života morate nositi prezime čovjeka koji vas je jako povrijedio. a opet, nakon tolikih godina vraćat svoje prezime...:ne zna:

ja sam vratila. :)

moja djeca to nisu doživjela kao nikakav šok, niti obezvrjeđivanje očevog/njihovog prezimena. razgovarala sam s njima jako puno o tome i objasnila svoje motive, svoj pogled na taj čin i oni su to prihvatili sasvim normalno. mislim da je puno bitnije kakav je međusoban odnos samih roditelja, pa čak i šire obitelji nakon razvoda, nego sama promjena prezimena. da smo svi skupa na ratnoj nozi, mislim da djeci to ostavljanje zajedničkog prezimena ne bi značilo ama baš ništa po pitanju njihove sretnosti/nesretnosti.

[Lali Puna]

ja isto ne vidim kako bi djeci ostavljanje ili promjena prezimena bila više ili manje stresna, ionako ne zovu mamu imenom i prezimenom i zapravo su rijetke situacije u kojoj će se i majka i djeca trebat identificirati imenom i prezimenom. a o tom, potom...

sve koje znam su ostavile prezime, osim onih koje su bile u braku prilično kratko. ostale su ostavile, čak i one koje su muževi ostavili na stvarno ružne načine. (i ja bih možda ostavila samo zato jer mrzim birokraciju i bilo bi mi muka od mijenjanja svih papira opet :D)

zato je praktično samo dodat prezime. ak se razvedeš samo ga otfikariš putem. a nisi se odvikla od svog prezimena.

[Lord Byron]

zapravo su rijetke situacije u kojoj će se i majka i djeca trebat identificirati imenom i prezimenom. a o tom, potom...

:confused:

Za početak, natpis na poštanskom sandučiću i vratima stana. Vrtić/škola. Svaštanešto.

[.aquarius.]

:confused:

Za početak, natpis na poštanskom sandučiću i vratima stana. Vrtić/škola. Svaštanešto.

a čuj, u školi sasvim sigurno znaju da su roditelji rastavljeni, pa i šire. ne vidim poveznicu. neugodnosti su jednake s istim prezimenom majke i djece i bez njega, ako ih naravno ima. i tu je bitno kako se postaviti. ništa više.

[Lali Puna]

:confused:

Za početak, natpis na poštanskom sandučiću i vratima stana.

kak taj natpis može bit manje il više stresan za dijete?

Vrtić/škola. Svaštanešto.

u vrtiću il školi mamu poznaju, neće ju ispitivati ime i prezime svaki put. zapravo, rijetko da ti uopće pamte i i ime, uglavnom te poznaju kao ivanovu/markovu/marijinu mamu

[Nica]

Čini mi se da način na koji će djeca doživjeti promjenu prezimena jednog od roditelja ovisi i o njihovoj dobi te međusobnim odnosima. Ukoliko su odnosi napeti i prosipa se puno žuči, sve će im biti grozno i svaki detalj će biti još jedan kamen.

[4fun]

kak taj natpis može bit manje il više stresan za dijete?



u vrtiću il školi mamu poznaju, neće ju ispitivati ime i prezime svaki put. zapravo, rijetko da ti uopće pamte i i ime, uglavnom te poznaju kao ivanovu/markovu/marijinu mamu

ali kada mali zajebanti skuze razliku i krenu u "nevinu djecju zajebanciju" .... :rofl::rofl::rofl::rofl::rofl:

[Lali Puna]

ali kada mali zajebanti skuze razliku i krenu u "nevinu djecju zajebanciju" .... :rofl::rofl::rofl::rofl::rofl:

a, jebate, onda se nećeš ni razvodit jer postoji mogućnost da će neki zli vršnjaci možda zbog toga zajebavat tvoje dijete!

osim toga, ako je baš bitno, na vratima stana moš ostavit prezime koje djeca imaju. ne moraš, zapravo, uopće imat napisano prezime. to je stvarno banalni razlog za ostavit ili zadržat prezime.

[Lord Byron]

kak taj natpis može bit manje il više stresan za dijete?

Ovisno o dobi i "naravi" djeteta, može mu biti stresno da je on Marko Marić, a mama Marina Jurić. Ili da on (Marko Marić) živi u stanu obitelji Jurić.

Ne tvrdim da se to mora dogoditi - kažem da se ta mogućnost treba uračunati pri odluci, puno ozbiljnije nego "ružnoća" razvoda.

a, jebate, onda se nećeš ni razvodit jer postoji mogućnost da će neki zli vršnjaci možda zbog toga zajebavat tvoje dijete!

Zašto se ne bi postavilo obrnuto pitanje: na koji će to način majčino vraćanje prezimena smanjiti ružnoću braka i razvoda u njenoj glavi?

osim toga, ako je baš bitno, na vratima stana moš ostavit prezime koje djeca imaju. ne moraš, zapravo, uopće imat napisano prezime.

Ne bih sad kopao (a i sasvim je offtopic), ali mislim da moraš imati prezime vlasnika stana, tako nekako.

[shtefy]

a, jebate, onda se nećeš ni razvodit jer postoji mogućnost da će neki zli vršnjaci možda zbog toga zajebavat tvoje dijete!

osim toga, ako je baš bitno, na vratima stana moš ostavit prezime koje djeca imaju. ne moraš, zapravo, uopće imat napisano prezime. to je stvarno banalni razlog za ostavit ili zadržat prezime.

Upravo tako. Tko uopće može predvidjeti zbog čega svega klincima može doći inspiracija za zajebavanje druge djece?


Offt. mi imamo na zvonu samo imena, bez prezimena. :D Ne zato što krijemo različita prezimena, stid nas je i sl., nego zato što bismo inače morali pisati toliko sitno da bi izgubilo smisao. Osim toga, u istoj kući dva kućanstva sa istim prezimenima (bar jednim dijelom :zubo:) su poštarima i dostavljačima bila očigledno previše. Sad kad smo se svi deklarirali isključivo imenima (i svekićima pišu samo imena), sve je svima jasno tko gdje živi i tko je tko.

[Lali Puna]

Ovisno o dobi i "naravi" djeteta, može mu biti stresno da je on Marko Marić, a mama Marina Jurić. Ili da on (Marko Marić) živi u stanu obitelji Jurić.

može biti stresno, ali ako vidiš da bi djetetu moglo biti stresno onda možeš ne promijeniti natpis na vratima mjesecima. dijete može biti nesvjesno da se mami promijenilo prezime neko vrijeme.




Zašto se ne bi postavilo obrnuto pitanje: na koji će to način majčino vraćanje prezimena smanjiti ružnoću braka i razvoda u njenoj glavi?

e, to je pravo pitanje!
ja ne znam jel umanjuje i na koji način bi moglo pa propitujem ovdje ljude koji su možda u toj situaciji bili
možda žena ne želi da ju se svaki put kad ju netko oslovi imenom i prezimenom ili samo prezimenom podsjeća na gada koji ju je varao i onda ostavio trudnu s dvoje male djece :ne zna:
možda je vraćanje prezimena čisto simbolična gesta...ono, meteš sve što nije valjalo kako bi napravila ponovni početak pa k'o što izbaciš njegove pancerice s tavana, izbaciš i njegovo prezime iz svog života :ne zna:

[zanzara]

možda je vraćanje prezimena čisto simbolična gesta...ono, meteš sve što nije valjalo kako bi napravila ponovni početak pa k'o što izbaciš njegove pancerice s tavana, izbaciš i njegovo prezime iz svog života :ne zna:

Možda i jest simbolična gesta. Međutim, nijednom se simboličnom gestom ne mogu izbrisati djeca koja su rođena u tom braku. Dakle, veze i poveznice postoje i nikakvim se simboličnim gestama ne mogu izbrisati. Ono, možeš izbaciti pancerice i prezime, ali je tu, na primjer, djetetov nosić ili neka crta dječjeg karaktera (možda čak i ona koja je uvijek iritirala kod partnera-gada-kojeg-treba-brisati).

Nekako uvijek imam potrebu naglašavati nekakvu bit, suštinu. Primjerice, što se suštinski mijenja vraćanjem prezimena? Onako, realno, činjenično?

I koliko god razvod imao svoju emotivnu, dakle problematičnu stranu, racionalan pristup je nužan. Razvod je djetetu nužno rez, prekretnica u životu, u kojem će mnogo stvari biti drugačije nego prije. Meni je racionalno pokušati minimizirati sve moguće rezove djeci, i pokušati im prijelaz u drugačiji život učiniti što manje stresnim. A manje je stresan ukoliko je promjena manje.

Osobno mi je u vraćanju prezimena poruka, pa i djeci, kako mama ne želi imati više nikakvu vezu s tatom. Kada se pokušam uvući u glavicu nekog djeteta, to mi izgleda ružno.

Ovisi sve, naravno, o djeci, njihovoj dobi i osjećajima povezanim s razvodom roditelja.

Ali, moram reći, nekako ne vjerujem u simbolične, emotivne (jer ovdje govorimo o takvima) i, istovremeno, jednokratne i izolirane geste. Obično je gesta puno više, i imaju isti uzrok (negativne emocije povezane s bivšim partnerom). Osim toga, ako su zaista simbolične, draže su mi racionalne i promišljene.

[Lali Puna]

Osim toga, ako su zaista simbolične, draže su mi racionalne i promišljene.

je, svima su, samo dajem prevarenima/ostavljenima/povrijeđenima pravo da se ne ponašaju baš uvijek racionalno i promišljeno ;)

[higijeničarka]

Ovisno o dobi i "naravi" djeteta, može mu biti stresno da je on Marko Marić, a mama Marina Jurić. Ili da on (Marko Marić) živi u stanu obitelji Jurić

Ili zivi u stanu obitelji Juric Maric. :ne zna:

Mislim da za svaki slucaj mijenjanja ili jednostavno razlicitih prezimena postoji i nacin da se djetetu (u dobi kad je to potrebno) primjereno objasni da to dijete i prihvati bez nekih problema.

[zanzara]

je, svima su, samo dajem prevarenima/ostavljenima/povrijeđenima pravo da se ne ponašaju baš uvijek racionalno i promišljeno ;)

Ja im ne dajem, oni su roditelji. :)

(Da se razumijemo, ne dajem ni sebi pravo na puno toga, i ja sam roditelj.)

Ovo je naravno moj osobni stav (i nema puno veze s temom - nadam se da će mi moderatori oprostiti ovaj put) ali mi se često čini kako živimo u svijetu opravdanja: "ljudi smo", "takav je svijet", "povrijeđena/prevarena sam" i tako dalje, i tako dalje. I navedeno, po meni, nije problem kada se radi o razlozima za toleriranje ponašanja drugih (onih na čije ponašanje ionako ne možemo utjecati), ali jest problem kada se radi o odbacivanju odgovornosti sa sebe, odgovornosti za druge, ali i (na neki način) za sebe. :)

[Scarlett_O_Hara]

hahahahahah.......Ja bih zapravo htjela zadržati svoje i dodati njegovo. Oba su kratka i nekako pašu skupa, na svoje sam navikla i ako stavim samo njegovo, nešto mi fali (ipak ja i moje prezime imamo prilično dug staž)..Ali onda dođe ovaj moj romantik, pogleda me psećim pogledom i kaže, a zakaj se nećeš prezivati isto kao i ja, da budemo prava obitelj... I onda me pokoleba. I tako se ja premišljam svakih par dana :misli:

Jednostavno moram - onda ti njemu dođi sa srnećim pogledom i pitaj ga zašto se on neće prezivati kao i ti, da budete prava obitelj (kao, to niste ako imate različito prezime:rolleyes:)...

[zanzara]

Jednostavno moram - onda ti njemu dođi sa srnećim pogledom i pitaj ga zašto se on neće prezivati kao i ti, da budete prava obitelj (kao, to niste ako imate različito prezime:rolleyes:)... :E

Dodala sam odgovarajući smajlić. :)

Ti baš ljudima moraš uništavati romantiku? :rofl:

[Scarlett_O_Hara]

pa zar nije isto prezime temelj i garancija obitelji i obiteljskih vrijednosti? jednako kao i sretnog braka.

Ma je. Evo, pitaj Marijanu iz BB-a kako je isto prezime garancija obiteljskih vrijednosti i sretnog braka.:lol: Ili njezinog muža.:rofl:Dodala sam odgovarajući smajlić. :)

Ti baš ljudima moraš uništavati romantiku? :rofl:

Hvala!:p To nije moj pojam romantike. Točnije, ne vidim ništa romantično u dvostrukim standardima. Samo osobni dojam.

[Lali Puna]

Hvala!:p To nije moj pojam romantike. Točnije, ne vidim ništa romantično u dvostrukim standardima. Samo osobni dojam.


partibrejkerice!
pa što ne zvuči ljepše 'ovaj moj romatik me pogleda srnećim pogledom...' nego 'ovaj moj me emocionalno ucjenjuje svojim dvostrukim mjerilima..' :D

[sara4]

Nekako je rasprava otišla samo u smjeru vraćanja svog prezimena u braku u kojem ima djece...

No što ako:
1) u braku nije bilo djece?

ili, još bolje
2) u braku je bilo djece, mama ostavi prezime oca djece nakon razvoda. Pronađe novog muškarca i ponovno se udaje. Što onda? :mig:

[zanzara]

partibrejkerice!
pa što ne zvuči ljepše 'ovaj moj romatik me pogleda srnećim pogledom...' nego 'ovaj moj me emocionalno ucjenjuje svojim dvostrukim mjerilima..' :D

E pa to i kažem.

Na silu otvara oči. Evo, na primjer, meni srneći pogledi nisu uopće romantični, ali neću to ljudima napisat'. Nek' uživaju dok mogu, dok ne skuže, jednog dana, da su zbog srnećeg pogleda kronično umorne i neispavane jer ljudi, eto, sa srnećim pogledima jako vole tradiciju. :zubo:

[higijeničarka]

Primjerice, što se suštinski mijenja vraćanjem prezimena? Onako, realno, činjenično?
Isto ono sto se promijenilo kad smo prvi put promijenili prezime.

Mislim da to sve zavisi od toga koji su motivi bili za preuzimanje muzevljevog prezimena prilikom stupanja u brak.
Ako netko to cini zbog ljubavi prema partneru, zbog spajanja u jednu obitelj pod istim prezimenom, ako netko to cini iz bilo kojeg razloga koji je vezan uz partnera, onda mi je sasvim logicno da upravo iz razloga odvajanja od partnera vise ne zeli njegovo prezime.

Ako su pak razlozi uzimanja partnerovog prezimena racionalne prirode, odvojene od emocija, onda se moze ocekivati da se i nakon razvoda odlucuje racionalno i prakticno.

Osobno mi je u vraćanju prezimena poruka, pa i djeci, kako mama ne želi imati više nikakvu vezu s tatom. Kada se pokušam uvući u glavicu nekog djeteta, to mi izgleda ružno.

Djeci treba primjereno objasniti o cemu se radi i shvatit ce. Samo ih se ne smije ostaviti da si sama objasnjavaju.
Recimo, djeca ce nakon objasnjavanja i razgovora razumjeti pojam djevojackog prezimena.

[Scarlett_O_Hara]

partibrejkerice!
pa što ne zvuči ljepše 'ovaj moj romatik me pogleda srnećim pogledom...' nego 'ovaj moj me emocionalno ucjenjuje svojim dvostrukim mjerilima..' :D

Naravno da zvuči ljepše.:D Samo što se ja ne dam zavarati lijepim riječima nego čujem i ono neizgovoreno. Jedino to ne bih nazvala emocionalnom ucjenom. Zasad je to samo lagana manipulacija iza maske romantike. Može se pretvoriti u ucjenu ako ona odbije mijenjati svoje prezime. Netko je napisao nešto u stilu - da jednostrana romantika nije romantika. Slažem se.

[blentava]

:confused:

Za početak, natpis na poštanskom sandučiću i vratima stana. Vrtić/škola. Svaštanešto. vrlo jednostavno

u vrtiću il školi mamu poznaju, neće ju ispitivati ime i prezime svaki put. zapravo, rijetko da ti uopće pamte i i ime, uglavnom te poznaju kao ivanovu/markovu/marijinu mamu[/QUOTE] to i...


Offt. mi imamo na zvonu samo imena, bez prezimena. :D Ne zato što krijemo različita prezimena, stid nas je i sl., nego zato što bismo inače morali pisati toliko sitno da bi izgubilo smisao.....to. mi i imena i prezimena. bilo dovoljno mjesta na zvonu:ne zna:

[zanzara]

Isto ono sto se promijenilo kad smo prvi put promijenili prezime.

Upravo se o tome i radi. Tim činom se ne mijenja ništa.

Mislim da to sve zavisi od toga koji su motivi bili za preuzimanje muzevljevog prezimena prilikom stupanja u brak.
Ako netko to cini zbog ljubavi prema partneru, zbog spajanja u jednu obitelj pod istim prezimenom, ako netko to cini iz bilo kojeg razloga koji je vezan uz partnera, onda mi je sasvim logicno da upravo iz razloga odvajanja od partnera vise ne zeli njegovo prezime.

Ako su pak razlozi uzimanja partnerovog prezimena racionalne prirode, odvojene od emocija, onda se moze ocekivati da se i nakon razvoda odlucuje racionalno i prakticno.

Hm. Pazi, ovdje se može govoriti o dvostrukim kriterijima. Rasprava može otići u raspravu o prezimenu u obrnutom smijeru (pri razvodu)?

Složit ćeš se, sigurno. Što je prezime uopće bitno, i ono je dokaz - čega?

Djeci treba primjereno objasniti o cemu se radi i shvatit ce. Samo ih se ne smije ostaviti da si sama objasnjavaju.
Recimo, djeca ce nakon objasnjavanja i razgovora razumjeti pojam djevojackog prezimena.

Ovdje je jako bitna dob djeteta, i sve druge okolnosti razvoda. Djeca su do određene dobi (10tak godina) jako sklona ili-ili, crno-bijelom, pogledu na svijet. Nijanse im dolaze malo kasnije.

Možda i shvati pojam djevojačkog prezimena (opet, ovisno o dobi), ali je pitanje kako će doživjeti da se ono više ne preziva kao mama, s kojom, vjerojatno, živi.
Općenito, djeca imaju potrebu pripadati - obitelji, društvu vršnjaka i slično, i dok ne izgrade vlastiti identitet, ovi (najbliži) su njihov (rekla bih - privremeni) identitet.

[higijeničarka]

Upravo se o tome i radi. Tim činom se ne mijenja nista.
...
Što je prezime uopće bitno, i ono je dokaz - čega?

Dobrom dijelu ljudi je njihovo prezime vazno. I upravo ga iz tog razloga mijenjaju odnosno ne mijenjaju.

I za svakoga tko svoje prezime dozivljava na bilo koji nacin emocionalno mi je logicno da ce voden emocijama i odlucivati o prezimenu.

Ovdje je jako bitna dob djeteta, i sve druge okolnosti razvoda. Djeca su do određene dobi (10tak godina) jako sklona ili-ili, crno-bijelom, pogledu na svijet. Nijanse im dolaze malo kasnije.
Možda i shvati pojam djevojačkog prezimena (opet, ovisno o dobi), ali je pitanje kako će doživjeti da se ono više ne preziva kao mama, s kojom, vjerojatno, živi.
Općenito, djeca imaju potrebu pripadati - obitelji, društvu vršnjaka i slično, i dok ne izgrade vlastiti identitet, ovi (najbliži) su njihov (rekla bih - privremeni) identitet.

Naravno.
Zato i kazem. Djetetu treba primjereno objasniti. I za svaku dob i postoji objasnjenje, samo ga treba naci. :)
A dijete ce onda osjecati i misliti na temelju toga sto smo mu ponudili kao objasnjenje.

Ako je nekome manje-vise svejedno kakvo prezime ima neka prezime i zadrzi ako smatra da bi to uzrokovalo dodatne komplikacije.

Medutim, ako netko silno i zarko zeli promijeniti prezime, smatram da to onda treba i uciniti. Ako ce se zbog toga osjecati bolje, to je puno bolji scenarij za dijete od majke koja je dodatno frustrirana svojim prezimenom. :ne zna:

[Lord Byron]

I za svaku dob i postoji objasnjenje, samo ga treba naci. :)

Može skica pronađenog objašnjenja 5-godišnjem Marku Matiću zašto mu mama ne želi više biti Matić nego mijenja prezime u Jurić, a on ostaje Matić? :)

Nakon nje, skica 16-godišnjoj Lukreciji Matić.

[Lali Puna]

Može skica pronađenog objašnjenja 5-godišnjem Marku Matiću zašto mu mama ne želi više biti Matić nego mijenja prezime u Jurić, a on ostaje Matić? :)

Nakon nje, skica 16-godišnjoj Lukreciji Matić.

pa mislim da je to puno lakše objasnit nego objasnit zašto tata više ne živi s njima
i tko je ona njegova prijateljica koja živi sad s njim

pobogu, ne prilčamo o situaciji da žena jednoga dana dođe doma i odluči odbaciti muževo i vratiti svoje prezime. pričamo o razvodu, dakle, situaciji u kojoj se djeci puno toga mijenja i puno toga objašnjava ;)

[zanzara]

Dobrom dijelu ljudi je njihovo prezime vazno. I upravo ga iz tog razloga mijenjaju odnosno ne mijenjaju.

I za svakoga tko svoje prezime dozivljava na bilo koji nacin emocionalno mi je logicno da ce voden emocijama i odlucivati o prezimenu.

Čekaj malo. Ovdje govorimo o ženama kojima je njihovo prezime bilo toliko važno da su ga pri udaji promijenile? :confused:

Djetetu treba primjereno objasniti. I za svaku dob i postoji objasnjenje, samo ga treba naci. :)

Ovo je, čini mi se, malo više teorije nego prakse. :)
Ne kuže djeca u svakoj dobi sve. Njihovo se shvaćanje i razumijevanje svijeta nadograđuje, penju se stepenicama u svom razvoju.

Nije pogrešna usporedba s pokušajem da, primjerice, sedmogodišnjak (unatoč tome što zna čitati) shvati Tolstoja. Zašto ne? Postoji način, mi ćemo mu pomoći, zar ne? A ja bih rekla - ako i postoji, zašto mu treba shvatiti Tolstoja sa sedam godina?

A dijete ce onda osjecati i misliti na temelju toga sto smo mu ponudili kao objasnjenje.

Samo djelomično točno. I ono što ne shvaća (zbunjeno) doživljava i osjeća.

Ako je nekome manje-vise svejedno kakvo prezime ima neka prezime i zadrzi ako smatra da bi to uzrokovalo dodatne komplikacije.

Medutim, ako netko silno i zarko zeli promijeniti prezime, smatram da to onda treba i uciniti. Ako ce se zbog toga osjecati bolje, to je puno bolji scenarij za dijete od majke koja je dodatno frustrirana svojim prezimenom. :ne zna:

Da. Nažalost si mi roditelji dozvoljavamo svakojake frustracije. Iskreno, jebeš to - opravdanja. Osobno sam za što više letvice.

I na kraju, mislim da se nismo potpuno razumjele. Željela sam naglasiti kako su, kad su djeca u pitanju, racionalne odluke i hladna glava bolji izbor, a ne kako će svako vraćanje prezimena imati negativan utjecaj na djecu. Naravno da neće.

Osim toga, malo me smetaju dvostruku kriteriji. Ono, sada je prezime važno, sada nije. Tvrdim da, ako nije bilo važno pri udaji, ne mora biti važno ni kasnije, i da postoji važniji kriterij pri odlučivanju o promjeni prezimena od vlastitih emotivnih doživljaja. Ni najmanje ne pokušavam nametati nemijenjanje prezimena kao jedinu prihvatljivu opciju; samo sam za, što je moguće više, racionalne i promišljene opcije (one koje su najviše u interesu djece).

[Lord Byron]

pričamo o razvodu, dakle, situaciji u kojoj se djeci puno toga mijenja i puno toga objašnjava ;)

Upravo zbog toga i mislim da se, u svom tom kupusu promjena i objašnjenja, nepotrebne stvari ne trebaju mijenjati ni objašnjavati.

Čudna mi je logika koja se može svesti na "i tako će dijete bit' sjebano jer tata odlazi s Marinom, pa onda sve prolazi". BTW, primjer ti je rodni stereotip :B.

Edit: i dalje čekam odgovor na dva pitanja: "Mama, zašto mijenjaš prezime?" "A zašto ja ne mijenjam prezime?"

[manuela.st]

Čuj, tvoj je odabir uzet muževo prezime, ali je prilično površno sve one koje to ne učine proglašavati iskompleksiranim ženama. Uzimanjem prezimena se ne dokazuje prihvaćanje muža. Jer da je to kriterij po kojem se očituje predanost partneru, ne bi li onda i on trebao uzeti ženino da dokaže da ju prihvaća.

Dakle, tradicija koja se nekome sviđa, a nekome ne. Najvažnije je da su partneri zadovoljni kako su se dogovorili, a to što društvo misli o njihovim odabirima je manje bitno.

nisam mislila da su sve žene koje zadrže svoje prezime takve, samo sve one koje ja osobno poznajem pripadaju toj skupini žena koje traže priznanje društva, samo jedna koju znam ostavila je svoje prezime iz normalnih razloga, sve ostale koje znam navele su razloge: pa to mi je identitet, neka se zna tko sam i što sam (ovaj razlog mi je posebno smiješan), neće bit samo po njegovom (ovaj sam najčešće čula, dakle zadrže svoje prezime iz prkosa)

[Lali Puna]

Upravo zbog toga i mislim da se, u svom tom kupusu promjena i objašnjenja, nepotrebne stvari ne trebaju mijenjati ni objašnjavati."

nekad su potrebne, nekad su nepotrebne

da parafraziram zanzaru - ne pokušavam nametnuti mijenjanje prezimena kao jedinu i najbolju opciju(štoviše, rekoh da u praksi žene uglavnom ostave prezime pa i nakon jako ružnih razvoda), samo govorim da mijenjanje prezimena ne mora uopće biti dodatna trauma i stres za dijete. kojeg možda ni nema :D

BTW, primjer ti je rodni stereotip
primjer je, zapravo, posljednji razvod iz bliže okoline. 16 godina braka, djeca povelika, neće vraćat prezime, btw.

[zanzara]

Edit: i dalje čekam odgovor na dva pitanja: "Mama, zašto mijenjaš prezime?" "A zašto ja ne mijenjam prezime?"

Kamo lijepe sreće da to izgleda tako (kao da je i dijete uključeno u odlučivanje). :)

Uglavnom je: "Mama, zašto si promijenila prezime?" i "Mama, zašto meni nisi promijenila prezime?"

(Mogu još dodati kako se počesto, nažalost, dijete ostaje prezivati kao baš "onaj prevarantski gad i kurvar koji je otišao sa sisatom glupačom koja ne zna kuhati", a što je, naivno i dječje, čuo dok se igrao i prisluškivao mamin razgovor. Kako mu tek to objasniti? Da je osuđen nositi prezime gada s kojim treba imati što manje dodirnih točaka?)



Ali dobro, neću više u ekstreme. Zagrađeno, molim, zanemarite. :D

[Lord Byron]

govorim da mijenjanje prezimena ne mora uopće biti dodatna trauma i stres za dijete. kojeg možda ni nema :D

"Ne mora" ostavlja dovoljno prostora za "može" pa da cijela stvar bude nepotrebna. Jedna mogućnost dječje traume viška.

Opet će netko reći da cjepidlačim - ajme, zaboravih: opet ćeš ti reći da cjepidlačim :D, ali stvarno me zanima kako objasniti da mama više ne želi imati to prezime, a njemu i dalje ostaje. Nisam slučajno odabrao 5-godišnje dijete (koje ima problema s Tolstojem), i 16-godišnji curetak (koji ima problema sa sobom, muškarcima, brakom i cijelim svijetom).

[bliss]

nisam mislila da su sve žene koje zadrže svoje prezime takve, samo sve one koje ja osobno poznajem pripadaju toj skupini žena koje traže priznanje društva, samo jedna koju znam ostavila je svoje prezime iz normalnih razloga, sve ostale koje znam navele su razloge: pa to mi je identitet, neka se zna tko sam i što sam (ovaj razlog mi je posebno smiješan), neće bit samo po njegovom (ovaj sam najčešće čula, dakle zadrže svoje prezime iz prkosa)


Treba uzeti u obzir da ti ipak poznaješ ograničeni broj žena koje su zadržale svoje prezime i da je nezahvalno iz toga izvlačiti nekakve generalne istine.

Možeš li napisati što ti smatraš normalnim razlogom za ostavljanjem prezimena?

[Lali Puna]

Opet će netko reći da cjepidlačim - ajme, zaboravih: opet ćeš ti reći da cjepidlačim :D, ali stvarno me zanima kako objasniti da mama više ne želi imati to prezime, a njemu i dalje ostaje.

zašto bi uopće govorio djetetu da mama više ne želi imati to prezime, osim ako namjerno ne želiš stvoriti stres djetetu?

kažeš djetetu da je majčino prezime jedna od stvari koje se prilikom razvoda mogu promijeniti, kao što se mogu mijenjati adresa, auto, namještaj, planovi za ljetovanje...
(što ne znači da mama više ne želi voziti auto koji su dotad imali, ne želi živjeti u njihovom dotadašnjem stanu...)

[higijeničarka]

Može skica pronađenog objašnjenja 5-godišnjem Marku Matiću zašto mu mama ne želi više biti Matić nego mijenja prezime u Jurić, a on ostaje Matić? :)

Nakon nje, skica 16-godišnjoj Lukreciji Matić.
Ne zelim dati skicu jer nemam kriterij po kojem bi se odlucila bas za ovaj ili onaj nacin.
Prilikom pruzanja objasnjenja vazno je bezbroj faktora.
To sto dijete ima 5 ili 16 podrazumjeva zapravo jako malo toga.

Čekaj malo. Ovdje govorimo o ženama kojima je njihovo prezime bilo toliko važno da su ga pri udaji promijenile? :confused:

Naravno. Vazno im je kako se prezivaju.
Svaka zena koja ima razlog zasto je prezime ostavila odnosno promijenila bilo joj je vazno kako se preziva.

Postoji razlika izmedu pridodavanju vaznosti prezimenu i pridodavanje vaznosti sasvim odredenom, jednom prezimenu.

Ovo je, čini mi se, malo više teorije nego prakse. :)
Ne kuže djeca u svakoj dobi sve. Njihovo se shvaćanje i razumijevanje svijeta nadograđuje, penju se stepenicama u svom razvoju.
Ukoliko je dijete sposobno primijetiti i na odredeni nacin dozivjeti razlicitost prezimena, onda je sposobno i prihvatiti primjereno objasnjenje.
U suprotnom nemamo zasto ista objasnjavati.

Osim toga, malo me smetaju dvostruku kriteriji. Ono, sada je prezime važno, sada nije. Tvrdim da, ako nije bilo važno pri udaji, ne mora biti važno ni kasnije, ...
Ovakvo razmisljanje mi je uistinu cudno.

Kojom logikom zakljucujes da onoj koja mijenja prezime nije bitno kako se preziva?
Neki mijenjaju prezime jer im je ono nevazno pa ce udovoljit tudim zeljama. Neke mijenjaju prezime jer im je vazno da se prezivaju upravo tako i nikako drugacije.

Zasto ih trpas u isti kos?

[Lord Byron]

kažeš djetetu da je majčino prezime jedna od stvari koje se prilikom razvoda mogu promijeniti, kao što se mogu mijenjati adresa, auto, namještaj, planovi za ljetovanje...
(što ne znači da mama više ne želi voziti auto koji su dotad imali, ne želi živjeti u njihovom dotadašnjem stanu...)

Dakle, može se mijenjati prezime, adresa, auto, namještaj, planovi za ljetovanje - a želi se mijenjati samo prezime.

I dijete neće ni u snu pitati "A zašto?" :confused:

To sto dijete ima 5 ili 16 podrazumjeva zapravo jako malo toga.

Podrazumijeva potpuno drugačije poimanje razvoda - a onda odatle slijedi kojekakva razlika.

Kraljevstvo za psihologa! :)

[Lali Puna]

Dakle, može se mijenjati prezime, adresa, auto, namještaj, planovi za ljetovanje - a želi se mijenjati samo prezime.

I dijete neće ni u snu pitati "A zašto?" :confused:

ček, postoji neki slučaj razvoda gdje se djeci promijenilo samo majčino prezime?!

[Lord Byron]

ček, postoji neki slučaj razvoda gdje se djeci promijenilo samo majčino prezime?!

Pa sama si rekla: dijete ostaje na istoj adresi, s istim namještajem, možda i istim autom i planovima za ljetovanje - ako i ostaje bez auta, napisala si da se želi zadržati auto...

Dakle, sve ostalo se zadržava ili se želi zadržati - onda nešto opako ne valja s tim prezimenom kad se, manje-više, samo njega mijenja.

[sara4]

Hm, da, više-manje samo se mijenja prezime. I to da tata više ne živi s njima :rolleyes: .

[higijeničarka]

Dakle, može se mijenjati prezime, adresa, auto, namještaj, planovi za ljetovanje - a želi se mijenjati samo prezime.

I dijete neće ni u snu pitati "A zašto?" :confused:

Mama ima prezime kakvo je imala kad je bila mala.

Podrazumijeva potpuno drugačije poimanje razvoda - a onda odatle slijedi kojekakva razlika.

Kraljevstvo za psihologa! :)

Medutim, to i dalje ne znaci da se na temelju broja godina podrazumijeva i tocno odredeno objasnjenje.

[Lali Puna]

Pa sama si rekla: dijete ostaje na istoj adresi, s istim namještajem, možda i istim autom i planovima za ljetovanje - ako i ostaje bez auta, napisala si da se želi zadržati auto...

ne, krivo si shvatio, napisala sam suprotno - mijenja se adresa, auto, namještaj, možda planovi za ljetovanje, pa, eto, i prezime
ne znam zašto bi se ikojoj od tih promjena davala posebna težina i naglašavalo se djetetu da majka ne želi prezime.
jednostavno ga mijenja.

[Lord Byron]

Hm, da, više-manje samo se mijenja prezime. I to da tata više ne živi s njima :rolleyes: .

Čitati s razumijevanjem. :kava:

Od pobrojanoga (auto, namještaj i tako to), za što je rečeno"prezime se može mijenjati kao i auto, namještaj i tako to, na kraju se mijenja samo prezime.

[Lord Byron]

ne, krivo si shvatio, napisala sam suprotno - mijenja se adresa, auto, namještaj, možda planovi za ljetovanje, pa, eto, i prezime

"(što ne znači da mama više ne želi voziti auto koji su dotad imali, ne želi živjeti u njihovom dotadašnjem stanu...) ".

Bilo kako bilo, ja cjepidlačim zbog "jednokratnosti" tih stvari - onako, ne možeš djetetu reći "promijenila sam prezime", pa onda, vidjevši reakciju, odustati. Nema natrag.

[zmajica7]

Jeste li uzele prezime od buduceg supruga kada ste se udavale?



Uzela sam muževo. Njemu je bilo svejedno, neka si sama biram.

U duši sam osjećala da mu je jako drago što sam uzela njegovo.

Razlog: Iz ljubavi; tek reda radi, ne želim nikakave komplikacije oko prezimena.

Identitet: pa to sam ista JA :top:

[Lali Puna]

"(što ne znači da mama više ne želi voziti auto koji su dotad imali, ne želi živjeti u njihovom dotadašnjem stanu...) "."

pa da - majka neće djeci reći 'slušajte, ja ne želim više živjeti u našem dosadašnjem stanu pa se selimo' ili 'ja bih željela da možemo nastaviti živjeti u našem dosadašnjem stanu, ali selimo se' nego će im reć - selimo se.
jednako tako neće reći 'ja ne želim više imati dosadašnje prezime' - zašto bi im, pobogu, tako postavila stvari - nego, ja više neću imati dosadašnje prezime.


Od pobrojanoga (auto, namještaj i tako to), za što je rečeno"prezime se može mijenjati kao i auto, namještaj i tako to, na kraju se mijenja samo prezime.

upravo to je bio moj point - najbitnija i jedina doista značajna promjena je to što obitelj više ne živi zajedno. u takvim okolnostima, promjena majčinog prezimena može biti jednaka promjeni kvadrature djetetove sobe.

[sara4]

Čitati s razumijevanjem. :kava:

Od pobrojanoga (auto, namještaj i tako to), za što je rečeno"prezime se može mijenjati kao i auto, namještaj i tako to, na kraju se mijenja samo prezime.

Moja je reakcija išla u smjeru da se loviš za tričarije.

U cijeloj ovoj raspravi nitko se nije osvrnuo na moje pitanje što ako se majka s djecom iz prvog braka ponovno uda? Koje bi onda prezime trebala imati / uzeti? Baš me zanima vaše mišljenje.

[Lord Byron]

u takvim okolnostima, promjena majčinog prezimena može biti jednaka promjeni kvadrature djetetove sobe.

Kao što rekoh, kraljevstvo za psihologa. :)

Kao što rekoh, taj "može" ostavlja dovoljno prostora za "ne mora" da se ja ne bih s tim šalio" - naime, može biti i ona kap koja će prelitu djetetovu "čašu"...

[Lali Puna]

Kao što rekoh, taj "može" ostavlja dovoljno prostora za "ne mora" da se ja ne bih s tim šalio" - naime, može biti i ona kap koja će prelitu djetetovu "čašu"...

no, dakle, bar smo došli do toga da promjena majčinog prezimena ne mora biti traumatična za dijete, ne mora biti neobjašnjiva za dijete i da se sasvim sigurno neće djetetu prezentirati kao 'mama više ne želi imati tatino prezime' ;)

[ex anais]

A što da mama ostavi prezime pa dijete pita- a zašto ti još uvijek nosiš tatino prezime, hoćete li se pomiriti? :D

[Lord Byron]

no, dakle, bar smo došli do toga da promjena majčinog prezimena ne mora biti traumatična za dijete, ne mora biti neobjašnjiva za dijete...

Nismo ni do čega došli. Naime, ja nisam ni otišao do - ni manje ni više nego - "mora".

Previše sam st... iskusan, a da bih se u bilo kojoj temi olako mašio za riječ "mora" - neću sad listati, ali bi me jako iznenadilo da sam to igdje tvrdio. Utoliko ne znam o čemu govoriš, ili si me zamijenila s nekim.

[higijeničarka]

Kao što rekoh, kraljevstvo za psihologa. :)

Kao što rekoh, taj "može" ostavlja dovoljno prostora za "ne mora" da se ja ne bih s tim šalio" - naime, može biti i ona kap koja će prelitu djetetovu "čašu"...

Nemijenjanjem prezimena se nista ne rjesava. :ne zna:

Da mi se cini da ce moje mijenjanje prezimena preliti djetetovu 'casu', mijenjanje prezimena bih samo odgodila na neko krace vrijeme.
U meduvremenu bih se pobrinula da se 'casa' pocne prazniti jer bi ju lako bilo sto drugo moglo preliti.

[Lali Puna]

Previše sam st... iskusan, a da bih se u bilo kojoj temi olako mašio za riječ "mora" -

kao što ja nijednom nisam rekla da sigurno neće ;)

[baja]

U cijeloj ovoj raspravi nitko se nije osvrnuo na moje pitanje što ako se majka s djecom iz prvog braka ponovno uda? Koje bi onda prezime trebala imati / uzeti? Baš me zanima vaše mišljenje.ostaviti staro i dodati novo :ne zna:

[manuela.st]

Treba uzeti u obzir da ti ipak poznaješ ograničeni broj žena koje su zadržale svoje prezime i da je nezahvalno iz toga izvlačiti nekakve generalne istine.

Možeš li napisati što ti smatraš normalnim razlogom za ostavljanjem prezimena?

prekid loze, kći jedinica i slično

[bliss]

prekid loze, kći jedinica i slično

Ali i ako ostavi svoje prezime, a dijete dobije prezime po ocu, kako se točno nastavlja ta loza? :confused:

[Lali Puna]

U cijeloj ovoj raspravi nitko se nije osvrnuo na moje pitanje što ako se majka s djecom iz prvog braka ponovno uda? Koje bi onda prezime trebala imati / uzeti?

koje god ona želi

[manuela.st]

Ali i ako ostavi svoje prezime, a dijete dobije prezime po ocu, kako se točno nastavlja ta loza? :confused:

moja prijateljica je jedinica, a muž također i dijete nosi njegovo prezime, a ona je zadržala svoje uz njegovo zbog svog oca. nisam za komplikacije u životu i meni je bilo jednostavnije uzet samo prezime muža. nebitno, samo sam iznijela svoje mišljenje. i dalje stojim pri tome što sam svojim ušima čula, koga god poznajem, zadržao je svoje prezime iz pomodarskih razloga

[bliss]

moja prijateljica je jedinica, a muž također i dijete nosi njegovo prezime, a ona je zadržala svoje uz njegovo zbog svog oca. nisam za komplikacije u životu i meni je bilo jednostavnije uzet samo prezime muža. nebitno, samo sam iznijela svoje mišljenje. i dalje stojim pri tome što sam svojim ušima čula, koga god poznajem, zadržao je svoje prezime iz pomodarskih razloga

Ali rekla si da ti je normalan razlog nastavak loze, kći jedinica i slično. Meni nije jasno kako se jastavlja loza kad dijete ionako nosi muževo prezime, a to nisi objasnila.

[higijeničarka]

i dalje stojim pri tome što sam svojim ušima čula, koga god poznajem, zadržao je svoje prezime iz pomodarskih razloga

A zasto su pomodarski razlozi manje razumljivi od ovih drugih?

Zapravo, zanima me zasto ti je normalno da netko zadrzi svoje prezime kako bi udovoljio nekom drugom (ocu npr.), a nije normalno zadrzati ga zbog sebe i poimanja svog identiteta? :ne zna:

[Lord Byron]

kao što ja nijednom nisam rekla da sigurno neće ;)

Kao što ja nijednom nisam rekao da si ti ijednom rekla da sigurno neće. :B

[baja]

i dalje stojim pri tome što sam svojim ušima čula, koga god poznajem, zadržao je svoje prezime iz pomodarskih razlogameni je, u jednom trenutku, bilo žao što nisam ostavila svoje prezime; objavila sam znanstveni rad i žao mi je što na tom izdanju ne stoji prezime mojih roditelja koji su investirali u moje obrazovanje
ništa naročito ali bi mi zbog njih bilo drago da je drugačije

a što se tiče očuvanja loze; moju prijateljicu je majka nagnala da doda i njeno prezime jer su obje jedinice nadajući se da ova neće udajom promijeniti prezime
ipak je to učinila.... i crče loza

[Lali Puna]

meni je, što se prezimena tiče, uvijek bilo apsolutno svejedno. zapravo, kako sam mislila da ću ostat usidjelica :D, nisam o tome ni razmišljala.
s obzirom da me oduvijek i svugdje zovu izvedenicom od imena, nikad se nisam identificirala sa svojim imenom i prezimenom, uvijek mi je to bilo kao ime neke druge osobe.
kad smo počeli razgovarat o ozakonjenju veze, dragi je rekao da bi njemu bilo drago kad bih uzela njegovo prezime. ja sam rekla - može, meni svejedno.
na kraju sam dodala njegovo iz praktičnih razloga - naime, zvala bih se potpuno isto kao njegova mama (s obzirom da živimo na istoj adresi to bi bilo prekonfuzno)
još jedno godinu dana nakon dodavanja prezimena sam se predstavljala samo svojim jer mi je - sasvim iracionalno - dvostruko prezime zvučalo nekako pretenciozno. sad kažem uglavnom oba, vrlo vrlo rijetko samo svoje. samo muževo nikad.
on je u međuvremenu spoznao da je i njemu zapravo svejedno.

na poštanskim sandučićima smo morali napisati ime i prezime svakog od ukućana :D

[zanzara]

Postoji razlika izmedu pridodavanju vaznosti prezimenu i pridodavanje vaznosti sasvim odredenom, jednom prezimenu.

Naravno da postoji.

Ako je suditi po ovom topicu žene koje uzimaju muževo prezime se uglavnom odlučuju na to zbog osjećaja zajedništva jer su, eto, oni nakon vjenčanja obitelj. Nakon razvoda im djeca više nisu obitelj?

Ili se, opet po onom što sam ovdje pročitala, odlučuju na to jer vole onoga za kojeg se udaju. Nakon razvoda, kada nema više ljubavi, ljubav prema djetetu nije tolika (kao ona nekadašnja prema bivšem partneru) da bi se dodatno preispitala odluka o promjeni prezimena?

Ukoliko je dijete sposobno primijetiti i na odredeni nacin dozivjeti razlicitost prezimena, onda je sposobno i prihvatiti primjereno objasnjenje.
U suprotnom nemamo zasto ista objasnjavati.

Ovdje je, mislim, razlog našeg razilaženja u mišljenju. Dijete primjeti puno toga, do određene dobi ne zna objasniti ni što, ni kako se točno osjeća (bar je takvo moje iskustvo), ali reagira na određene situacije koje ga zbunjuju. Zaista ne znam otkud misliš da to što osjeća i primjećuje znači da lako prihvaća objašnjenja?

Primjer: Ne znam, možda je samo moj klinac bio ekstra komplikacija, ali iako je zaista od malena razumno dijete, s kojim lako komuniciram, i koji, uostalom, lako prihvaća moja objašnjenja (dugo ih je prihvaćao ne zbog toga što je shvaćao sve što mu govorim, nego zato jer mi je vjerovao, jer mu je iskustvo govorili da ga ne lažem, i da sam uvijek tu za njega) imao problem s vrtićem. Shvaćao je da ga volim, i da moram raditi zbog toga-i-toga, ali je imao strah zbog odvajanja od mene. Trebalo nam je puno više vremena nego drugoj djeci da se naviknemo (dobro, ja nisam slušala savjete teta da samo odem i ostavim ga u suzama, pa će to prije ili kasnije prihvatiti; mogla sam si priuštiti vrijeme da ne odem odmah, nego da to vrijeme mog zadržavanja u vrtiću postepeno smanujemo). Kasnije je tamo bio glavni faca - ali, trebalo je vrijeme. Kažem, on je zaista razuman, i nije bio tako mali.

Djetetu se uvijek ima nešto za objašnjavati. Ali, tvrdim, za dijete je bolje da se nađe u što je moguće manje situacija koje ga mogu zbuniti, onih koje traže primjereno objašnjenje jer i mi roditelji griješimo i nekad zaista nije lako procijeniti koje je objašnjenje najprimjerenije. Bar meni nije. Kome jest - svaka mu čast na sigurnosti.

Kad se radi o djetetu meni je bolje ići, koliko se to može, na sigurno. A to znači pokušati izbjeći što je moguće više onih "možda". Čemu riskirati kod djeteta?

Ovakvo razmisljanje mi je uistinu cudno.

Kojom logikom zakljucujes da onoj koja mijenja prezime nije bitno kako se preziva?
Neki mijenjaju prezime jer im je ono nevazno pa ce udovoljit tudim zeljama. Neke mijenjaju prezime jer im je vazno da se prezivaju upravo tako i nikako drugacije.
Zasto ih trpas u isti kos?

Ovo sam pokušala objasniti prije. Moja je poanta da nisu uvijek (pogotovo kad se radi o djeci) bitni naši razlozi.

Nemijenjanjem prezimena se nista ne rjesava. :ne zna:
Da mi se cini da ce moje mijenjanje prezimena preliti djetetovu 'casu', mijenjanje prezimena bih samo odgodila na neko krace vrijeme.
U meduvremenu bih se pobrinula da se 'casa' pocne prazniti jer bi ju lako bilo sto drugo moglo preliti.

Skoro se slažemo. Ja bih odgodila na koliko god treba vremena.


Kao što rekoh, taj "može" ostavlja dovoljno prostora za "ne mora" da se ja ne bih s tim šalio" - naime, može biti i ona kap koja će prelitu djetetovu "čašu"...

Čak i ako nije kap koja će preliti čašu - zašto bi uopće punili čašu djeteta? :ne zna:

[Ponor]

Zaboga, kaje vama. Dijete boli kurac za prezime. :D

[OliverZG]

A zasto su pomodarski razlozi manje razumljivi od ovih drugih?

Zato što kao i kod svega pomodarskog, razlog toga nečega u ovom slučaju promjena/zadržavanje prezimena je da tako kažem kratkotrajan. Dakle razlog je zbog trenutka a ne zbog neke promišljenosti odnosno bez nekog dubljeg razloga.

To je uredu kad su u pitanu odjeća, obuća, itd. ali kad je u pitanju obitelj i živi ljudi onda pomodarstvo ne bi trebalo biti bitno. Ljudima mislim treba neka stabilnost, poznate okoline. Tu se osjećaju sigurno.

Sada kada žena mora s jedne strane dokazivati mužu da ga voli i poštuje s druge strane "emancipiranima" da je emancipirana - ženu se dovodi do nesigurnosti, potrebe za zadovoljavanjem dvostrukih ciljeva itd.

Prije, a kod nekih zapravo većine danas. Sve se zna, ta točka dnevnog reda da tako kažem riješena je sama od sebe i ne stvara dodatnu anksioznost kod muškarca i žene.

[Ponor]

Anksioznost.

[Lord Byron]

Zaboga, kaje vama. Dijete boli kurac za prezime. :D

Sigurna si? Baš jakojako?

Sada kada žena mora s jedne strane dokazivati mužu da ga voli i poštuje...

Zašto, i nadasve kako žena mora dokazivati mužu da ga voli i poštuje? Što ako joj, sirotoj, ne uspije to dokazivanje?

[dulcine]

Naravno da postoji.

Ako je suditi po ovom topicu žene koje uzimaju muževo prezime se uglavnom odlučuju na to zbog osjećaja zajedništva jer su, eto, oni nakon vjenčanja obitelj. Nakon razvoda im djeca više nisu obitelj?


eeeee sa ovim se slažem...i evo mog iskustva...
nakon razvoda nisam mjenjala prezime...baš zbog toga...da ne moram svakoj teti u vrtiću pa u školi pa svugdje objašnjavati da sam mu ja majka ...
meni to nije bilo uopće bitno...a njemu je puno značilo...znam sad jer smo baš nedavno pričali o tome...i rekao mi je kako mu to uvijek bilo coool...
mene ništa koštalo...a djetetu eto puno značilo...i svi sretni:mig:

[OliverZG]

Zašto, i nadasve kako žena mora dokazivati mužu da ga voli i poštuje? Što ako joj, sirotoj, ne uspije to dokazivanje?
Ma uspjet će što ne bi, htio sam reći da mora nešto raditi i dovoditi se u neugodnu situaciju objašnjavajući svoju odluku, onda mora čekati odgovor koji je isto neugodan sa muške strane. Vjerojatno će čovjek pristat ali znat će žena dali mu je to drago ili eto pristaje zato što zapravo mora, što je opet dovodi do toga da se loše osjeća.

[Lord Byron]

Ma uspjet će...

Nisam razumio ni riječ tvoga odgovora. Pitanje je, ponavljam, bilo "Zašto, i nadasve kako žena mora dokazivati mužu da ga voli i poštuje? "

[OliverZG]

Nisam razumio ni riječ tvoga odgovora. Pitanje je, ponavljam, bilo "Zašto, i nadasve kako žena mora dokazivati mužu da ga voli i poštuje? "

Kako
Pa mora mu mu reći: mili moj ja to radim ne da tebi napakostim ili našoj vezi nego zato što osjećam da je prezime jako bitan dio mog identiteta, .... ti moraš shvatiti da ja sasvim drukčije poimam brak/obitelj nego si si ti to zamislio ali nema veze ja te i dalje volim.

Zašto
Odgovor na pitanje zašto je zato što navodno je tradicija u ovim krajevima da žena uzme muževo prezime pa bi muškome moglo biti čudno.

[Lord Byron]

ti moraš shvatiti da ja sasvim drukčije poimam brak/obitelj nego si si ti to zamislio ali nema veze ja te i dalje volim.

Ne bi li ovakvo dvoje morali temeljito "povući ručnu" po pitanju braka dok ne rasprave neke puno važnije stvari od prezimena?

[OliverZG]

Ne bi li ovakvo dvoje morali temeljito "povući ručnu" po pitanju braka dok ne rasprave neke puno važnije stvari od prezimena?

Slažem se i zato bi žena trebala čim prije u vezi početi davati neke naznake perspektive budućeg života.

[Lord Byron]

Slažem se i zato bi žena trebala čim prije u vezi početi davati neke naznake perspektive budućeg života.

Čim prije? Onako, nakon par izlazaka?

Zašto baš žena? Muškarac ne bi?

[OliverZG]

Čim prije? Onako, nakon par izlazaka?
Nakon što krenu s vezom. Ja iskreno nakon forumskog iskustva ne znam kad je to ali u tradicionalnom poimanju uvezivanja nakon jedno mjesec dva. Ne trebaju to biti neke posebni događaji itd. nego samo onako kroz razgovor.

Zašto baš žena? Muškarac ne bi?
Pa formalno da, ali mislim da je sasvim jasno što muškarac želi i koja su naša maštanja/prohtjevi/pretpostavke kako god hoćeš.

[yawanna]

U svakom krugu ove everlasting rasprave (a više ih je nego u olimpijskom logotipu), ljudi koji su se zalagali za pravo zadržavanja prezimena su, rekao bih, redovito uvažavali pravo na drugačije mišljenje.

Ali, "ja ću uzeti muževo prezime, a sve koje ostave svoje su ambiciozne, feministkinje, ovakve, onakve" nije drugačije mišljenje. :)



Ne, to je samo primjer nepoštivanja dotične osobe prema ljudima različitima od nje same. :mig:

[Ponor]

Sigurna si? Baš jakojako?

Imam kompleksniji odgovor, ali činilo mi se nekako zgodnim na silne filozofije o tako banalnoj stvari napisati nešto prosto ko pasulj :zubo:
Ne znam prati li tko Dog whisperera, ali baš mi je on pao na pamet. On često objašnjava ljudima da je pas pas, a ne čovjek. Dijete je dijete, ne sredovječna osoba. Djeca ne razmišljaju o simbolici i metaforama. Djeca dosta dugo ne znaju ni kaj znači prezime, a kamoli da mu pridaju neko dublje značenje. U trenutku dok doguraju do shvaćanja simbolike prezimena, shvatit će i zašto se ono mijenja, a još važnije , i to da je to sasvim sporedna stvar koja s njima nema veze.
Osim što nisu odrasli, djeca nisu ni pahulje snijega na vjetru. No, ako ih roditelji tako doživljavaju, onda je velika šansa da će kao odrasli to postati. Roditelj treba suosjećati sa svojim djetetom, ali bude li ga žalio i izjedao se od krivnje i silno kompenzirao, dijete će vrlo vjerojatno i samo povjerovati da su mu starci napravili nepopravljivo zlo.

Razvod je točno onoliki bauk kolikim ga doživimo.

[higijeničarka]

Naravno da postoji.

Ako je suditi po ovom topicu žene koje uzimaju muževo prezime se uglavnom odlučuju na to zbog osjećaja zajedništva jer su, eto, oni nakon vjenčanja obitelj. Nakon razvoda im djeca više nisu obitelj?

Ili se, opet po onom što sam ovdje pročitala, odlučuju na to jer vole onoga za kojeg se udaju. Nakon razvoda, kada nema više ljubavi, ljubav prema djetetu nije tolika (kao ona nekadašnja prema bivšem partneru) da bi se dodatno preispitala odluka o promjeni prezimena?

Nismo se razumjeli.
Ja ne ulazim u motive zašto netko mijenja prezime.

Samo tvrdim da činjenica da je netko mijenjao prezime ne znači da mu do prezimena nije stalo i da mu je nevažno.

Znači, ako ti nije stalo do prezimena tvog oca, to ne znači automatski da ti je svejedno kako ćeš se prezivati.

Ovdje je, mislim, razlog našeg razilaženja u mišljenju. Dijete primjeti puno toga, do određene dobi ne zna objasniti ni što, ni kako se točno osjeća (bar je takvo moje iskustvo), ali reagira na određene situacije koje ga zbunjuju. Zaista ne znam otkud misliš da to što osjeća i primjećuje znači da lako prihvaća objašnjenja?

Čini mi se da nisam nigdje rekla da lako prihvaća objašnjenja nego da je u stanju.
A ako je u stanju, onda je na majci da iznađe ono objašnjenje koje će najlakše razumjeti i prihvatiti.

Primjer:

Htjela sam komentirati ovaj primjer, ali otišla sam previše u off.

Uglavnom, kad dijete nešto razumije onda mu je olakšano i prihvaćanje nečega.
Usprkos svega, tvoje dijete nije razumjelo zašto tebe nema, samo je shvatilo da te nema. Međutim, eto, i ono se uspješno prilagodilo, čak i kad si mu ti to pomalo otežavala.

Zapravo, ovaj primjer je dobar za pokazati kako će djeca brzo prihvatiti nešto što i ne razumijeu, ako roditelj to dobro izvede.

Djetetu se uvijek ima nešto za objašnjavati. Ali, tvrdim, za dijete je bolje da se nađe u što je moguće manje situacija koje ga mogu zbuniti, onih koje traže primjereno objašnjenje jer i mi roditelji griješimo i nekad zaista nije lako procijeniti koje je objašnjenje najprimjerenije. Bar meni nije. Kome jest - svaka mu čast na sigurnosti.

Kad su roditelji zbunjeni, dezorjentirani i ne znaju što i kako žele, tad su djeca najnesigurnija i najzbunjenija.
Poanta je u tome da se roditelj zbroji prije nego što nešto napravi, a ne u tome da dijete u potpunosti izbjegava sve potencijalno problematične situacije.

Čemu riskirati kod djeteta?

Kada bismo mi ovdje pričali o promjeni djetetova prezimena onda bih ja ovo pitanje razumjela.
Ovako... ne kužim. :ne zna:

Ovo sam pokušala objasniti prije. Moja je poanta da nisu uvijek (pogotovo kad se radi o djeci) bitni naši razlozi.

Čak i ako nije kap koja će preliti čašu - zašto bi uopće punili čašu djeteta? :ne zna:

Važno je ono što i majka želi i osjeća. Njezini razlozi nisu nebitni.

Ja ne govorim o mijenjanju prezimena iz fore ili sporta.
Ukoliko je ženi svejedno, neka zadrži ono koje ima i poštedi svih potencijalni komplikacija.

Ukoliko joj je važno da se preziva drugačije, neka promijeni prezime. Važno je samo kako to predočiti djetetu da to prihvati na što bezbolniji način.

[zanzara]

Nismo se razumjeli.
Ja ne ulazim u motive zašto netko mijenja prezime.

Samo tvrdim da činjenica da je netko mijenjao prezime ne znači da mu do prezimena nije stalo i da mu je nevažno.

Znači, ako ti nije stalo do prezimena tvog oca, to ne znači automatski da ti je svejedno kako ćeš se prezivati.

Čini mi se da nisam nigdje rekla da lako prihvaća objašnjenja nego da je u stanju.
A ako je u stanju, onda je na majci da iznađe ono objašnjenje koje će najlakše razumjeti i prihvatiti.

Uglavnom, kad dijete nešto razumije onda mu je olakšano i prihvaćanje nečega.
Usprkos svega, tvoje dijete nije razumjelo zašto tebe nema, samo je shvatilo da te nema. Međutim, eto, i ono se uspješno prilagodilo, čak i kad si mu ti to pomalo otežavala.

Zapravo, ovaj primjer je dobar za pokazati kako će djeca brzo prihvatiti nešto što i ne razumijeu, ako roditelj to dobro izvede.

Kad su roditelji zbunjeni, dezorjentirani i ne znaju što i kako žele, tad su djeca najnesigurnija i najzbunjenija.
Poanta je u tome da se roditelj zbroji prije nego što nešto napravi, a ne u tome da dijete u potpunosti izbjegava sve potencijalno problematične situacije.

Kada bismo mi ovdje pričali o promjeni djetetova prezimena onda bih ja ovo pitanje razumjela.
Ovako... ne kužim. :ne zna:

Važno je ono što i majka želi i osjeća. Njezini razlozi nisu nebitni.

Ja ne govorim o mijenjanju prezimena iz fore ili sporta.
Ukoliko je ženi svejedno, neka zadrži ono koje ima i poštedi svih potencijalni komplikacija.

Ukoliko joj je važno da se preziva drugačije, neka promijeni prezime. Važno je samo kako to predočiti djetetu da to prihvati na što bezbolniji način.

Vidi, ono što je, po meni, bitno, a što ti uporno preskačeš u svojim odgovorima:

Moja je poanta da nisu uvijek (pogotovo kad se radi o djeci) bitni naši razlozi.

Tebi su očito bitniji razlozi majke. Dakle, niti se možemo složiti, niti donekle približiti u stavovima. Svaka ima svoje. Ova rasprava više nema smisla.


Edit: Moje dijete jest razumjelo zašto mene nema, ali ga je svejedno bilo strah. Ti si odrasla, puno toga znaš i shvaćaš. Ničega te nije strah, i u svemu si tako sigurna kao u nalaženju objašnjenja djeci?

[higijeničarka]

Vidi, ono što je, po meni, bitno, a što ti uporno preskačeš u svojim odgovorima:

Tebi su očito bitniji razlozi majke. Dakle, niti se možemo složiti, niti donekle približiti u stavovima. Svaka ima svoje. Ova rasprava više nema smisla.

Pa, možemo se složiti da se ne slažemo. :D

Nisam preskočila već se jednostavno ne razumijemo.

Ja mislim da je majka podjednako tako i žena. Žena koja ima svoje želje, osjećaje, razloge, slabosti....
I smatram da svaka žena koja će se nakon mijenjanja prezimena osjećati ma i mrvicu bolje upravo to treba i učiniti.
Ponekad je briga za sebe podjednako tako i briga za dijete.


Edit: Moje dijete jest razumjelo zašto mene nema, ali ga je svejedno bilo strah. Ti si odrasla, puno toga znaš i shvaćaš. Ničega te nije strah, i u svemu si tako sigurna kao u nalaženju objašnjenja djeci?

Tvoje dijete je razumjelo upravo ono što si mu objasnila. I da, bilo ga je strah. I da, svejedno ga zbog toga nisi ispisala iz vrtića. Ocijenila si, valjda, da je vrtić najbolje rješenje za sve.

I naravno da ima puno toga čega me strah. Ali kroz strahove ne kročim sama.
Pa tako i dijete ima majku koja je tu uvijek uz njega, ma kako se prezivala.
Važan je sadržaj, a ne forma.

Ja ne zagovaram mijenjanje prezime uvijek i svugdje, gazeći preko traumatiziranog djeteta.
Ja samo mislim da je to daleko manji, a možda čak i nikakav, bauk nego što ga se želi prikazati.

Sve u svemu, bilo mi je ugodno diskutirati s tobom. :)

[zanzara]

Ja mislim da je majka podjednako tako i žena. Žena koja ima svoje želje, osjećaje, razloge, slabosti....
I smatram da svaka žena koja će se nakon mijenjanja prezimena osjećati ma i mrvicu bolje upravo to treba i učiniti.
Ponekad je briga za sebe podjednako tako i briga za dijete.

Važan je sadržaj, a ne forma.

Ja ne zagovaram mijenjanje prezime uvijek i svugdje, gazeći preko traumatiziranog djeteta.
Ja samo mislim da je to daleko manji, a možda čak i nikakav, bauk nego što ga se želi prikazati.

Sve u svemu, bilo mi je ugodno diskutirati s tobom. :)

Samo ću komentirati boldano (na ostalo sam više-manje odgovorila prije).
Naravno da je bitniji sadržaj od forme, to je upravo ono što i sama želim naglasiti. Ovdje je toliko postova ispisano, s kojima se i ja slažem, kako je promjena prezimena samo forma, i ništa drugo. E sad, meni je to forma i pri razvodu, tebi samo pri udaji.

Boldala sam i "možda". Slažemo se, možda je bauk, možda nije. Upravo je to "možda" meni problem. Samo sam za oprez i hladnu glavu. Prije svega sam odgovarala na post u kojem se zagovaralo razumijevanje za promjenu prezimena kao oblik čišćenja oca djece iz života. Ionako se ne može očistiti jer su djeca tu. Znači, opet je u pitanju tek forma, a ne sadržaj.

Razumijem povrijeđenost, ljutnju, potrebu za novim početkom, ali to jednostavno nije opravdanje za mnoge emotivne reakcije koje mogu utjecati na dijete pri razvodu braka. Opravdaš ovo, opravdaš ono. Gdje je kraj? I tko to može definirati granicu do koje žena može emotivno reagirati bez obzira na dijete? Po meni je bolje od početka zagovarati racionalan i promišljen pristup, u svemu, kad se govori o razvodu. Negativne emocije su one koje stvaraju problem i traume, a one pozitivne tu ionako ne stanuju baš.

Majka jest žena, ali nije prije svega žena, a onda majka. Ne vrijedi ni obratno, nije najprije majka, pa žena. Odgovorna je i prema djetetu, i sebi. Ali, dužnost joj je maksimalno zaštiti dijete u situaciji kad rješava problem vlastitih loših izbora, a koji se tiče i djeteta koje je, ni krivo, ni dužno, rođeno. (Molim primjeti da nisam protiv razvoda u cilju zaštite djece. Dakle, ne zagovaram nikakve pretjerane žrtve u ime dobrobiti djece.)

Eto, opet sam se raspisala, valjda je i meni ugodno diskutirati s tobom. :) Ili sam samo blesava? :D

[.aquarius.]

što fali jednoj najobičnijoj i najjednostavnijoj istini? :confused:


Edit: i dalje čekam odgovor na dva pitanja: "Mama, zašto mijenjaš prezime?"

"zato jer vaš tata i ja više nismo muž i žena. prezime vašeg tate sam uzela kad smo se vjenčali, jer je to neki običaj naše kulture i mentaliteta. mogla sam ga i tada ne uzeti, ali eto, nisam. sad imam želju opet se prezivati kao i prije kad sam bila djevojka. (pa da, reklo je jedno od njih, pa ti mama sad i jesi opet cura :rofl::rofl::rofl: )

čak i da "poludim" i promijenim ime, ja bih još uvijek bila ona vaša ista mama, zar ne?." :D
naravno, ovo je bila šala.:) to je naš uobičajeni način razgovora i objašnjavanja.

"A zašto ja ne mijenjam prezime?"

"zato što je običaj naše kulture da se dijete preziva kao i otac. tako ste i vi dobili tatino prezime kad ste se rodili. kao npr. i ja. znate kako se moj tata preziva, jel da? isto kao i vaši ujaci, zar ne?
jel se želite prezivati kao vaš otac? znate, kad narastete, možete mijenjati i ime ako vam se ne sviđa ovo koje ste dobili. :D"

"a ne, ne. dobro nam je i ovako" :cerek:

to bi bilo to u najkraćim crtama. promjenu nisam učinila rapidno odmah po razvodu, nego sam pričekala jedan određeni period dok im se cijela novonastala situacija slegne, dok se svi post- razvodni međusobni odnosi ne reguliraju i ne dovedu u neku normalu. spomenula sam da će možda naići na neke i ne baš ugodne, a ponekad možda i pakosne i zlobne komentare drugih koji primijete da se mama ne preziva kao i oni i uputila ih na koji način će to riješiti i kako se nositi s tim.

od prvog dana našeg razvoda, i ja i njihov otac smo im govorili da rastava nije sramota i da se oni toga nikako ne trebaju stidjeti, a da oba roditelja još uvijek imaju, te da su prezimena u toj cijeloj priči najmanji problem.

srećom, moj bivši i ja svakim danom sve više napredujemo, ja sam osobno u odličnim odnosima i s njegovim roditeljima, te širom obitelji, tako da moja djeca niti ne razmišljaju o tome tko se kako preziva. njima je dobro, imaju ono što im je važno. :)

[higijeničarka]

Samo ću komentirati boldano (na ostalo sam više-manje odgovorila prije).
Naravno da je bitniji sadržaj od forme, to je upravo ono što i sama želim naglasiti. Ovdje je toliko postova ispisano, s kojima se i ja slažem, kako je promjena prezimena samo forma, i ništa drugo. E sad, meni je to forma i pri razvodu, tebi samo pri udaji.

Moj muž će mi biti apsolutno isto zvao se on Marko, Darko ili Stjepan. Svejedno mi je kako se on zove, to je i dalje on.

Međutim, to ne znači da mi je svejedno zovem li se ja Vlatka ili Martina.

Nekima vlastito im ime i prezime znači puno više nego drugima njihovo. Nekome prezime predstavlja pojam vlastitog identiteta, nekome lozu, nekome ljubav prema suprugu.
I tome se ne bi trebao umanjivati značaj.

Boldala sam i "možda". Slažemo se, možda je bauk, možda nije. Upravo je to "možda" meni problem. Samo sam za oprez i hladnu glavu. Prije svega sam odgovarala na post u kojem se zagovaralo razumijevanje za promjenu prezimena kao oblik čišćenja oca djece iz života. Ionako se ne može očistiti jer su djeca tu. Znači, opet je u pitanju tek forma, a ne sadržaj.
Ne znam o čemu su pisali dotični, ali ovako.

Rješavanje muževljevog prezimena gledam kao na simboličnu gestu koja puno može značiti.

Vidi. Ja sam se udala i prilikom toga uzela muževo prezime.

Nisam imala nikakvih posebnih emocija prema svom prezimenu jer je i za mene to samo forma. Ali, kad sam malo bolje porazmislila, shvatila sam da zapravo želim preuzeti ime muškarca koji me voli i poštuje više nego što sam mogla i zamisliti, i 'riješiti' se prezimena svog oca uz kojeg ne vežem niti jednu lijepu uspomenu u djetinjstvu.

Moje emocije prema mom ocu su razriješene, ali ti svejedno ne mogu opisati taj čudan osjećaj slobode (ne znam kako bih ga drugačije nazvala) kad sam se odrekla svog djevojačkog. :ne zna:

Istovremeno, ne planiram djeda odstraniti niti iz života djeteta, niti iz svog života. Da, on je tu, prisutan je, ali ovaj moj odmak sa tim prezimenom mi je neočekivano uistinu nešto značio.

Mogu zamisliti kako bi tek bilo da imam u vezi toga friške dojmove i emocije. Valjda bih se osjećala kao ponovno rođena, kao neka nova 'ja'.

Razumijem povrijeđenost, ljutnju, potrebu za novim početkom, ali to jednostavno nije opravdanje za mnoge emotivne reakcije koje mogu utjecati na dijete pri razvodu braka. Opravdaš ovo, opravdaš ono. Gdje je kraj? I tko to može definirati granicu do koje žena može emotivno reagirati bez obzira na dijete? Po meni je bolje od početka zagovarati racionalan i promišljen pristup, u svemu, kad se govori o razvodu. Negativne emocije su one koje stvaraju problem i traume, a one pozitivne tu ionako ne stanuju baš.

Ja, zapravo, u potpunosti razumijem što ti želiš reći. :)
I u principu se slažem.

Ali, za razliku od tebe smatram da ne trebamo dijete zaštititi baš od svega što ima i najmanji utjecaj na dijete. Pritom pričam o promjeni prezimena.

Zanima me, kako gledaš na žene koje prilikom ulaska u brak zadržavaju svoje prezime i pritom se drugačije prezivaju od svoje buduće djece u braku? Smatraš li da bi ta razlika u prezimenima između majke i djeteta stvarala problem?
Smatraš li da bi, u ime toga, sve buduće majke u ime potencijalnih budućih dječjih neugodnosti trebale preuzeti muževljevo prezime (koliko on, naravno, ne želi uzeti njezino)?

Majka jest žena, ali nije prije svega žena, a onda majka. Ne vrijedi ni obratno, nije najprije majka, pa žena. Odgovorna je i prema djetetu, i sebi.
:top:

Ali, dužnost joj je maksimalno zaštiti dijete u situaciji kad rješava problem vlastitih loših izbora, a koji se tiče i djeteta koje je, ni krivo, ni dužno, rođeno. (Molim primjeti da nisam protiv razvoda u cilju zaštite djece. Dakle, ne zagovaram nikakve pretjerane žrtve u ime dobrobiti djece.)

Slažem se.

Međutim, ja opet ne vidim gdje je toliki problem u mijenjanju prezimena ako se ono od majke ne predstavlja kao znak antagonizma prema ocu djece i kad se prezentira kao i, recimo, promjena frizure sa dugo i crno u kratko i plavo. :ne zna:
Ako je problem u tome što majka i dijete sad nemaju isto prezime, opet se vraćam na udane majke u sretnim brakovima sa drugačijim prezimenom od muža i djeteta.

Eto, opet sam se raspisala, valjda je i meni ugodno diskutirati s tobom. :) Ili sam samo blesava? :D
Ako jesi, onda smo obje blesave. :D

[zanzara]

Zanima me, kako gledaš na žene koje prilikom ulaska u brak zadržavaju svoje prezime i pritom se drugačije prezivaju od svoje buduće djece u braku? Smatraš li da bi ta razlika u prezimenima između majke i djeteta stvarala problem?
Smatraš li da bi, u ime toga, sve buduće majke u ime potencijalnih budućih dječjih neugodnosti trebale preuzeti muževljevo prezime (koliko on, naravno, ne želi uzeti njezino)?

Blesave, definitivno. :)

Ako se dijete naviklo da mama i tata nemaju isto prezime, ili ono ima mamino prezime, ili ima tatino prezime, ili svi imaju različita prezimena (ovo samo zbog onih koji bi nastavljali "kraljevske" loze :E) tu ne vidim problem. Ionako dijete svoju obitelj, niti pripadnost toj istoj nije moglo poistovjetiti s prezimenom.

Opet, ne zastupam isključivo ostavljanje prezimena, sve ovisi o dobi i osjećajima djeteta. (Mislim da obje, na ovoj temi, ispadamo isključivije nego što jesmo. :))

Napisala sam i ovo na ovu temu:

Razvod je djetetu nužno rez, prekretnica u životu, u kojem će mnogo stvari biti drugačije nego prije. Meni je racionalno pokušati minimizirati sve moguće rezove djeci, i pokušati im prijelaz u drugačiji život učiniti što manje stresnim. A manje je stresan ukoliko je promjena manje.

[manuela.st]

A zasto su pomodarski razlozi manje razumljivi od ovih drugih?

Zapravo, zanima me zasto ti je normalno da netko zadrzi svoje prezime kako bi udovoljio nekom drugom (ocu npr.), a nije normalno zadrzati ga zbog sebe i poimanja svog identiteta? :ne zna:

oliver 2 ti je sve rekao

[blentava]

Blesave, definitivno. :
fala :zubo:

[Lord Byron]

Razvod je točno onoliki bauk kolikim ga doživimo.

Hrabra i velika (ili velika i hrabra) rečenica čijoj se istinitosti čovjek može toplo nadati - problem je samo što famozna "struka" posvuda i svakojako ispisuje drugačije rečenice.

Imaš ikakav bilokakav nekakav oslonac/temelj za tu rečenicu (osim Cesar "enerđienerđi" Milana :rofl:)?

[vrijeska]

Hrabra i velika (ili velika i hrabra) rečenica čijoj se istinitosti čovjek može toplo nadati - problem je samo što famozna "struka" posvuda i svakojako ispisuje drugačije rečenice.

Imaš ikakav bilokakav nekakav oslonac/temelj za tu rečenicu (osim Cesar "enerđienerđi" Milana :rofl:)?

ja sam prilično sigurna da je rečenica točna.
kad god roditelji razvod nisu doživjeli kao dramu, traumu i smak svijeta, nije niti dijete/djeca (govorim o 3 slučaja iz svoje okoline).

razvod je razvod, baš kao što je vjenčanje - vjenčanje. samo formalnost i komad papira. stvaran život i stvarni odnosi koji stoje iza toga su stvarno svakojaki. i kao što nije svaki ulazak u brak najsretniji (ili vrlo vrlo jako sretan) događaj nečijeg života, tako nije niti izlazak iz istog najnesretniji ili vrlo vrlo jako nesretan.


i, struka ne govori da je razvod kao takav nesretan i traumatičan.
nego da su djeca iz razvedenih brakova često traumatizirana, i šteta da nema statistike koja bi usporedila traumatizioranos s djecom iz nerazvedenih brakova... ne bih se čudila da su ta još traumatiziranija jer
tu djecu često nije traumatizirao razvod, nego brak.

sve u životu je točno onoliki bauk kolikim ga doživimo

pa i brak :D

[Nica]

sve u životu je točno onoliki bauk kolikim ga doživimo

pa i brak :D

Ne dožive ga svi jednako. To što roditeljima nije veliki bauk, ne znači da neće biti djeci. Vjerujem da jako puno ovisi i o dobi djece te načinu na koji su oni doživljavali brak svojih roditelja. Manja djeca, kad su nesigurna, proučavaju ponašanje roditelja i često reagiraju u skladu s tim, međutim većoj djeci teško ćemo "nametnuti" svoje viđenje sitacije.

Razvod je samo formalnost kad se par rastaje, a rastavljanje roditelja je stresno i traumatično djeci, čak i kad brak (zajednica) nije bio dobar. Na stranu to što je ostanak u lošem braku vjerojatno lošija solucija.

Promjenu prezimena u košmaru svih preostalih (loših) događanja, dijete će najvjerojatnije prihvatiti na podjednak način kao i ostala zbivanja oko sebe.

[Lano]

prihvatila mm-ovo prezime.
razgovarali o tome prije vjencanja, ja sam ta koja je mogla donijeti odluku: ili samo jedno od nasa dva prezimena ili oba kombinovati.
sabirala, oduzimala i na kraju odlucila da prihvatim mm-ovo prezime.
prvu godinu bilo malo tesko navici se, pa dosta puta bih se zaleti i potpisi sa svojim djevojackim. :kava:
nikad se nisam pokajala, a vjerovatno mi nije krivo upravo radi toga sto je bilo do mene na sta cu da se odlucim.
(sam pao - sam se ubio :D )

[morgana le fay]

Zanima me, kako gledaš na žene koje prilikom ulaska u brak zadržavaju svoje prezime i pritom se drugačije prezivaju od svoje buduće djece u braku? Smatraš li da bi ta razlika u prezimenima između majke i djeteta stvarala problem?
Mama mog dečka je zadržala djevojačko prezime, dakle moj dečko i njegova mama nemaju isto prezime. Nije mi ničime dao naslutiti da ima neke traume i neugodnosti zbog toga, dapače vozio je auto koji je bio na njeno ime i policajci mu nisu pravili probleme.
Identična priča je i sa mojom najboljom frendicom i njenom mamom, a koliko joj je to smetalo u životu govori činjenica da i sama namjerava napraviti istu stvar.

S druge strane, ja i moj polubrat nemamo isto prezime - ja imam mamino djevojačko, on svoga oca, a mama oba :) Nije nikakav problem, ali ljudi se ponekad zapitaju zašto pa moram objasniti.
Ona je htjela oba prezimena da se nijedno njeno dijete ne bi osjećalo zakinuto, dakle situacija je vrlo specifična i mislim da je napravila najbolju odluku.

Ja namjeravam zadržati svoje. Pristaje mi, nema dijakritika, među prvim rezultatima na google-u je moja stranica :rofl: ne da mi se mijenjati dokumente, ne želim simbolički ući u nečiji "klan", ja sam ja od rođenja i to se ne mijenja :)
(pa čak sam i rimu složila, kako sam super :rofl:)

[Discovery.v2]

Šta ja znam, ako se ikad budem ženio apsolutno mi puca spolovilo kakvo žena želi prezime. Ako hoće neka uzme moje, ako hoće svoje neka joj, ako hoće oba također mi puca, sad kad malo bolje razmislim, hipotetski, ako i hoće neka uzme i neko deseto, toliko mi je to nebitan faktor u životu.

[Lali Puna]

Nije nikakav problem, ali ljudi se ponekad zapitaju zašto pa moram objasniti.

možda nije neko relevantno razdoblje, ali ja sam nešto više od godinu dana imala prezime različito od djeteta, a još dobrih godinu poslije vjenčanja i promjene prezimena sam se švercala s većinom nepromijenjenih dokumenata pa znam o čemu pričam kad kažem da su situacije u kojima trebaš identificirati i sebe i dijete imenom i prezimenom toliko rijetke da nisu vrijedne spomena

zapravo, meni se nije dogodila nijedna, osim poroda :D, kad su u rodilištu bebu zapisali pod mojim prezimenom, al to je ionak neslužbeno zapisivanje

[Darko7]

Šta ja znam, ako se ikad budem ženio apsolutno mi puca spolovilo kakvo žena želi prezime. Ako hoće neka uzme moje, ako hoće svoje neka joj, ako hoće oba također mi puca, sad kad malo bolje razmislim, hipotetski, ako i hoće neka uzme i neko deseto, toliko mi je to nebitan faktor u životu.
Slazem se to je totalno nebitno,mogla je zadrzat svoje i dodat moje,mogao sam ja uzet njezino no moja zarucnica je bez dvoumljenja odlucila uzet samo moje prezime.

[ombia]

Ne možeš reći da je garancija! Nužan, ali ne i dovoljan uvjet.

Bas.:D

mene zanima ovakva situacija
žena je uzela muževo prezime, bili u braku 5-7-10-12 ili više godina, razveli se
biste li vratili svoje djevojačko prezime ili ostavili to udano? osobito ako je razvod bio ružan...a vi do kraja života morate nositi prezime čovjeka koji vas je jako povrijedio. a opet, nakon tolikih godina vraćat svoje prezime...:ne zna:

Ja sam ostavila. Ne, ja nosim SVOJE prezime, jer je sve te godine ono ipak postalo moje. Pod njim sam postigla sve u poslu sto jesam i u tom smislu se i sama samo s njime identificiram. Godinama.
A s prezimenom ili bez, sjecati se godinama povreda, nije zdravo.

Ali, moram reći, nekako ne vjerujem u simbolične, emotivne (jer ovdje govorimo o takvima) i, istovremeno, jednokratne i izolirane geste. Obično je gesta puno više, i imaju isti uzrok (negativne emocije povezane s bivšim partnerom). Osim toga, ako su zaista simbolične, draže su mi racionalne i promišljene


Amen.

Da dodam, dvostruka prezimena su mi ruzna.

Razvod je samo formalnost kad se par rastaje,

Ma da? Bas mi je to nesto promaklo.

[morgana le fay]

Ne, ja nosim SVOJE prezime, jer je sve te godine ono ipak postalo moje. Pod njim sam postigla sve u poslu sto jesam i u tom smislu se i sama samo s njime identificiram. Godinama.
Eto, ovo je meni glavni argument zašto želim zadržati svoje :)

Imam frendicu koja je uzela dva prezimena kako bi se razlikovala od jedne polupoznate osobe s kojom su je često bunili. Pod tim je imenom napisala knjigu (Ime D. Muževoprezime) i onda se razvela i vratila svoje.
Mislim, neće sve žene objaviti roman, postati TV voditeljice, poznate glazbenice itd.... ali te kerefeke s prezimenima rade više komplikacija u tim situacijama, nego što rade komplikacije s djecom koja nemaju isto prezime.

No naravno, nitko kad se ženi ne misli da bi se jednog dana mogao razvesti... to se događa nekom drugom, nama sigurno neće ;)

[Lali Puna]

ja sam shvatila da je to dvostruko prezime zapravo totalni zajeb. godinama se borimo protiv toga da postane nebitno jesmo li gospođice ili godpođe i kako je nefer što se po oslovljavanju zna je li žena udana, a za muškarca se ne zna. i onda počnemo masovno dodavat prezime, a osim u iznimnim slučajevima (obiteljska dvostruka prezimna npr.) to vrišti - udana sam, udana sam!.
i onda ak se razvedeš i makneš to dodano - cijeli svijet zna da si se razvela :(

[OliverZG]

Pod njim sam postigla sve u poslu sto jesam i u tom smislu se i sama samo s njime identificiram.

Eto, ovo je meni glavni argument zašto želim zadržati svoje :)

Meni je ovo dosta loš razlog. Recimo da je neka Maja Marić stručnjakinja za kazneno pravo, stručnjakinja za virusna oboljenja, .... sada ona se uda i ne samo da promjeni prezime nego i ime pa se zove, Petra Pavić. Dali bi ona išta izgubila od svoje stručnosti i prepoznatljivosti?

Koliko je meni poznato ne. Naime ljudi koji izgrade ime zbog svoje stručnosti a to je ovdje argument su i bezimeni dovoljno poznati, traženi i prepoznati.

Recimo netko je bio bolesta i kazneno je odgovarao. Dotična liječnica i pravnica su ga spasile i nakon toga se udale. Nakon nekog vremena dogodi mu se isto da oboli i napravi glupost. Čisto sumnjam da će u njegovim očima te stručnjakinje biti manje vrijedne.

Recimo drugi primjer, radijski / TV voditelji npr. Barbara Kolar, Danijela Trbović itd. čisto sumnjam da bi njihov medijski potencijal i poznatost nestali promjenom prezimena.

Uglavnom argument - zbog postignutog poslovnog uspjeha mi baš ne drži vodu.

[Lord Byron]

Dali bi ona išta izgubila od svoje stručnosti i prepoznatljivosti?

Jesi li ikad čuo za pojam "brand"?

Naravno da bi izgubila. Svaki put i iznova bi morala objašnjavati da je ona ta-i-ta, samo je promijenila prezime.

Da se Coca-Cola od sutra počne prodavati pod nazivom Štrc-brc, trebalo bi i vremena i novaca dok ljudi počnu kupovati to blesavo nepoznato piće.

[Tupelo]

Uglavnom argument - zbog postignutog poslovnog uspjeha mi baš ne drži vodu.

Pobogu, pa to je jedan od konkretnijih razloga (iako, meni je suludo uopće preispitivati tuđe razloge. Naime, "ostavljam svoje prezime jer tako želim" bi trebao biti sasvim dovoljan razlog)
Ako si svoju karijeru izgradio npr. kao odvjetnica Mira Mirić i onda se jedne nedjelje ujutro počneš predstavljati kao Mira Nemirić trebat će ti dosta vremena da se tvoja, već dokazana kvaliteta za koju si itekako saderao guzicu, poveže uz to ime.
Da ne spominjem koliko ćeš klijenata do tada izgubiti jer će zbog neprepoznatiljivosti tvog novog imena, u slučaju potrebe odabrati neko drugo već provjereno ime iz struke.

Da se Coca-Cola od sutra počne prodavati pod nazivom Štrc-brc, trebalo bi i vremena i novaca dok ljudi počnu kupovati to blesavo nepoznato piće.

:rofl:
Nema tog vremena ni tih novaca :D

[higijeničarka]

Blesave, definitivno. :)

:kiss:


Recimo drugi primjer, radijski / TV voditelji npr. Barbara Kolar, Danijela Trbović itd. čisto sumnjam da bi njihov medijski potencijal i poznatost nestali promjenom prezimena.

Uglavnom argument - zbog postignutog poslovnog uspjeha mi baš ne drži vodu.

Zamisli da sutra na netu pročitaš kako će Danijela Martinović dijeliti autograme u jednoj knjižari.
I ti fino odeš sa svojim djetetom koje voli pjevati Danijeline poskočice i razveseliš ga sa viješću kako će dobiti CD od Danijele, sa potpisom. :cerek:

Upadate u knjižaru, tražite Danijelu, a kad ono Danijela (bivša Trbović) novoudana Martinović dijeli autograme na svoju knjigu.

Koje razočaranje. :rofl:

PS. Znaš li tko su Vesna Matić, Vesna Grčetić i Vesna Musić? Ne znaš? Ma to su ti Vesna Pisarović, Vesna Škare Ožbolt i Vesna Pusić, novoudane.

Ti sad pogodi koja je koja. :zubo:

[ombia]

Dali bi ona išta izgubila od svoje stručnosti i prepoznatljivosti?

Koliko je meni poznato ne. Naime ljudi koji izgrade ime zbog svoje stručnosti a to je ovdje argument su i bezimeni dovoljno poznati, traženi i prepoznati.

Recimo drugi primjer, radijski / TV voditelji npr. Barbara Kolar, Danijela Trbović itd. čisto sumnjam da bi njihov medijski potencijal i poznatost nestali promjenom prezimena.

Uglavnom argument - zbog postignutog poslovnog uspjeha mi baš ne drži vodu.

Ovaj, da. Gubi SVE od svoje prepoznatljivosti a u svijetu pisanog medija to je poslovna smrt. Dakle u svijetu gdje te ne VIDE pa da znaju da si to bas ona ti s kojom su prije vezali drugo prezime.
Tako da, lose ti je poznato.
Ti pricas o strucnosti i brkas kruske i ja jabuke a ja o "brandu" i prepoznatljivosti.

[OliverZG]

Jesi li ikad čuo za pojam "brand"?

Naravno da bi izgubila. Svaki put i iznova bi morala objašnjavati da je ona ta-i-ta, samo je promijenila prezime.
Ne slažem se. Recimo ajde sad kad smo na brand-ovima. Postojala je prije igra Championship Manager, došlo je do spora i jedna tvrtka je dobila pravo na ime a druga na bazu podataka. Uglavnom ovi drugi su promjenili ime u Footbal Manager i sad je ta druga igra najpopularnija manager igra dok je ova druga tako tako. Nesporazuma je možda bilo tek kad su prvi put izašle. Drugi primjer je Blackwater koji je sad promjenio ime u Xe Services, i opet ima sasvim jednako poslova.

Ono što hoću reći je da u poslovnom svijetu gdje je potreban čovjek zbog mozga, ime je apsolutno ne bitno. Bitno je isključivo da je taj netko sposoban izvesti nešto. Brand počinje imati ulogu kad postoji pomalo zasićenje tržišta nečime onda je bitno izdvojiti među konkurencijom.

Tako da razlog promjene imena ne može biti prepoznatljivost unutar struke. Ajde recimo primjer da Anto Nobilo promjeni ime u Jure Perić, bili izgubio i kune. Ja mislim da ne bi.

Uostalom i u manje bitnim "strukama" je tako. Misliš li da bi Nives Celzijus bila manje tražena da promjeni ime u Đurđica Puškandić.
Pobogu, pa to je jedan od konkretnijih razloga (iako, meni je suludo uopće preispitivati tuđe razloge. Naime, "ostavljam svoje prezime jer tako želim" bi trebao biti sasvim dovoljan razlog)
Kad bi bilo tako onda ova tema ne bi bila potrebna. Uglavnom ostavljam svoje prezime jer tako želim nije tako lagano reći. To mijenja neformalni društveni poredak a to je da žena treba uzeti muževo prezime. Ja uopće ne kužim kako ljudi mogu zamišljati obitelj kao zajednicu pojedinaca koji rade sve prema svojim osobnim prohtjevima pa ako se unutar toga poklope OK a ako ne onda se rastava. To mi uopće nema smisla. Prezime je jedan vanjski simbol pripadnosti, slično kao čin krštenja.

Igrom povjesnih okolnosti ustalila se tradicija da žena uzima prezime muža i sad zbog emancipacije se udara po svemu što je i nije bitno za tu istu emancipaciju. Žena mjenjanjem prezimena ne gubi ništa (osim nekoliko dana za administraciju) a čuva puno toga.
Da ne spominjem koliko ćeš klijenata do tada izgubiti jer će zbog neprepoznatiljivosti tvog novog imena, u slučaju potrebe odabrati neko drugo već provjereno ime iz struke.
Znači ti kad tražiš odvjetnika ako tvoj stari promjeni ime ne bi ga više koristila ili liječnika, malera, automehaničara, ...

Oni koji su znali dotičnu očito će i dalje ići kod istoga a oni koji nisu ovako i onako ne znaju za dotičnu.

[Nica]

Žena mjenjanjem prezimena ne gubi ništa (osim nekoliko dana za administraciju) a čuva puno toga.

Kakva je to zajednica u kojoj činjenica da žena nije promijenila prezime čuva išta? Na čemu počiva taj odnos koji će se sačuvati zadržavanjem prezimena?

[Lord Byron]

(...)

Priča o brandovima nije podložna raspravama, tvom ili mom slaganju ili ne slaganju - utoliko je besmislena. Upravo onoliko koliko je besmisleno raspravljati koliko je 2+2.

BTW, ta fora sa size=1 tekstom je (barem meni) jako iritirajuća - zašto to radiš?

[OliverZG]

Ti sad pogodi koja je koja. :zubo:
Pa ne znam baš da bi prilikom traženja nekoga za nastup na nekom festivalu netko pokušao angažirati Vesnu Pusić koja je promjenila prezime u Grčetić da pjeva pjesmu Sasvim sigurna i sl.

Ovaj, da. Gubi SVE od svoje prepoznatljivosti a u svijetu pisanog medija to je poslovna smrt.
Čisto sumnjam da bi Čičak, Bešker, Šola, Lovrić, .... izgubili svoje kolumne zbog promjene prezimena ili čak i imena.

To bi možda utjecalo na nekog glumca B kategorije i slično ali Angelina Jolie i da promjeni prezime u Pitt ostat će jednako popularna i tražena.

[Eurifesa]

:confused:

Za početak, natpis na poštanskom sandučiću i vratima stana. Vrtić/škola. Svaštanešto.

Jadni oni koji poštu primaju na c/o. :cry:
A tek oni što im na vratima piše "stan 107".

[bliss]

Olivere, promjena prezimena ne utječe na gubitak posla i odnos s postojećim klijentima, ali može otežati povezivanje s potencijalnim klijentima koji su čuli za Anu Anić i ne znaju da je ona sad Ana Matić.

[OliverZG]

Kakva je to zajednica u kojoj činjenica da žena nije promijenila prezime čuva išta? Na čemu počiva taj odnos koji će se sačuvati zadržavanjem prezimena?
Normalna. Žena promjenila ili ne promjenila prezime odnos bi trebao počivati na istome. Baš samim time što ne mjenja svoje prezime ona daje signal da će taj odnos počivati na nečem drugome. Kakav je to odnos ako prva da tako kažem bračna odluka je da će se žena individualizirati. Sama suština braka je u kolektiviziranju. Stavljanju dvije pameti, dva izvora prihoda, dva para ruku, dva radna vremena na jedan kup. Ovakvim odlukama kojima je cilj individualizacija unosi se nestabilnost u vezu i onda nije ni čudo da toliko ljudi nakon kratko vremena ne mogu više zajedno.
Priča o brandovima nije podložna raspravama, tvom ili mom slaganju ili ne slaganju - utoliko je besmislena. Upravo onoliko koliko je besmisleno raspravljati koliko je 2+2.
Pa je ako argumentiraš da je nečija stručnost brand - jer to sigurno nije. Makar u ozbiljnim poslovima.

BTW, ta fora sa size=1 tekstom je (barem meni) jako iritirajuća - zašto to radiš?
Pa zato što je taj dio manje važan ili je pomalo offtopic pa da ne zauzima prostor.

[Lord Byron]

Pa je ako argumentiraš da je nečija stručnost brand - jer to sigurno nije. Makar u ozbiljnim poslovima.

A tko kaže da iza branda nužno stoji stručnost? U tome i jest vrijednost branda.

Malo mi je bedasto o tome ovdje raspravljati - ali, brand ima ogromnu tržišnu vrijednost; to je jednostavno činjenica, o kojoj nema rasprave. Nisam ju ja izmislio. :)

[Nica]

Žena promjenila ili ne promjenila prezime odnos bi trebao počivati na istome.

I čemu onda promjene?

Baš samim time što ne mjenja svoje prezime ona daje signal da će taj odnos počivati na nečem drugome.

Opet: kakav je to odnos u kojem prezime signalizira išta?

Kakav je to odnos ako prva da tako kažem bračna odluka je da će se žena individualizirati.

Prva bračna odluka je da će do braka doći. Zapravo, prije odluke hoće li stupiti u brak, oni su, ili su barem trebali, elaborirali većinu stvari o kojima brak ovisi.

Ovakvim odlukama kojima je cilj individualizacija unosi se nestabilnost u vezu i onda nije ni čudo da toliko ljudi nakon kratko vremena ne mogu više zajedno.


Meni je strašno da nemijenjanje prezimena unosi nestabilnost, ne znam zašto bi se netko tako ubračio.

"Sve ću dati, sve ću učiniti, i prezime ću promjeniti, samo me žeeeniii!!1!" :confused:

[OliverZG]

A tko kaže da iza branda nužno stoji stručnost? U tome i jest vrijednost branda.

Malo mi je bedasto o tome ovdje raspravljati - ali, brand ima ogromnu tržišnu vrijednost; to je jednostavno činjenica, o kojoj nema rasprave. Nisam ju ja izmislio. :)

Nismo se razumjeli ja znam da brend ima ogromnu tržišnu vrijednost nekad i pretežnu. Ono što sam htio reći je da promjena prezimena teško da može biti branjena time da će poslovni dio života žene patiti, posao osvisi o sposobnosti što neki pojedinac može napraviti a to se ne mijenje promjenom prezimena, boje kose, stila odjevanja, muža, ...

[Carla Marx]

Normalna. Žena promjenila ili ne promjenila prezime odnos bi trebao počivati na istome. Baš samim time što ne mjenja svoje prezime ona daje signal da će taj odnos počivati na nečem drugome. Kakav je to odnos ako prva da tako kažem bračna odluka je da će se žena individualizirati. Sama suština braka je u kolektiviziranju. Stavljanju dvije pameti, dva izvora prihoda, dva para ruku, dva radna vremena na jedan kup. Ovakvim odlukama kojima je cilj individualizacija unosi se nestabilnost u vezu i onda nije ni čudo da toliko ljudi nakon kratko vremena ne mogu više zajedno.



Zašto onda muškarci ne uzmu prezime od svoje supruge, pa da imaju oba prezimena? Kakav je to bračni odnos ako je prva odluka da je njegovo prezime ono koje će se uzeti, a da se najčešće mogućnost da uzmu oba prezimena ili nedajbože samo njeno ni ne razmatra? :rolleyes:

Kad već stavljamo na kup dvije pameti, dva izvora prihoda, dva para ruku i dva radna vremena, zašto tom kupu ne dodamo i dva prezimena? :zubo:

Neka On da Njoj signal da će njihov odnos počivati na ravnopravnosti i međusobnom uvažavanju tim činom.

[Tupelo]

Uglavnom ostavljam svoje prezime jer tako želim nije tako lagano reći.

Veoma je lagano za reći, a trebalo bi biti i lagano za prihvatiti.

To mijenja neformalni društveni poredak a to je da žena treba uzeti muževo prezime.

:confused:
Kakav je to neformalni društveni poredak?

Žena mjenjanjem prezimena ne gubi ništa

Osim prezimena.
Koje ne želi izgubiti.


Znači ti kad tražiš odvjetnika ako tvoj stari promjeni ime ne bi ga više koristila ili liječnika, malera, automehaničara...

Oni koji su znali dotičnu očito će i dalje ići kod istoga a oni koji nisu ovako i onako ne znaju za dotičnu.

Nije da ga ne bih koristila zbog promjene prezimena, ali postoji mogućnost da ga ne bih mogla/znala naći pod novim prezimenom ter da bih se odlučila za nekoga tko ima dobre reference.
Ako pola suda priča kako je Mira Mirić dobra za vlasničko pravo (ljudima čak i kad saznaju nečije novo prezime treba dosta dugo da ga počnu koristiti, a to je posebno izraženo u poslovnom svijetu), a ja u imeniku tu Miru Mirić ne mogu naći jer se sad preziva Nemirić, svakako ću u imeniku idućeg potražiti Peru Perića kojeg isto hvale kao dobrog imovinca.

[OliverZG]

I čemu onda promjene?

Opet: kakav je to odnos u kojem prezime signalizira išta?

Prva bračna odluka je da će do braka doći. Zapravo, prije odluke hoće li stupiti u brak, oni su, ili su barem trebali, elaborirali većinu stvari o kojima brak ovisi.

Meni je strašno da nemijenjanje prezimena unosi nestabilnost, ne znam zašto bi se netko tako ubračio.

"Sve ću dati, sve ću učiniti, i prezime ću promjeniti, samo me žeeeniii!!1!" :confused:
Oprosti ali malo žešće si izbacila moj post iz konteksta i banalizirala ga, evo ponavljam s istaknutim tvrdnjama koje su u vezi jedna s drugom, ne izdvojene.
Baš samim time što ne mjenja svoje prezime ona daje signal da će taj odnos počivati na nečem drugome. Kakav je to odnos ako prva da tako kažem bračna odluka je da će se žena individualizirati. Sama suština braka je u kolektiviziranju. Stavljanju dvije pameti, dva izvora prihoda, dva para ruku, dva radna vremena na jedan kup. Ovakvim odlukama kojima je cilj individualizacija unosi se nestabilnost u vezu i onda nije ni čudo da toliko ljudi nakon kratko vremena ne mogu više zajedno.

Zašto onda muškarci ne uzmu prezime od svoje supruge, pa da imaju oba prezimena?
Zbog, o lijepe, o drage, o slatke tradicije.

[Carla Marx]

Zbog, o lijepe, o drage, o slatke tradicije.

I to je tvoj argument? :rofl:

Kako je to zgodno kako se pojedini ljudi u situacijama kad im tradicija ne ide na ruku ograđuju od nje, a u drugima pozivaju na nju kao nešto obavezno, što se mora poštovati...

Dakle, tradicija je važnija od poštovanja želje svoje buduće supruge, koja recimo ne želi donositi odluke u skladu s tom "tradicijom" već ima sasvim druge želje? Divan li je to početak bračnog života. :rolleyes:

Da se razumijemo, ne zagovaram da muškarci pod mus uzimaju ženino prezime uz svoje ili da se započinje neka nova tradicija, već da se jednako vrednuje želja svakog partnera i pokuša naći neki kompromis. Umjesto da se ženu odmah maltene optuži za uništavanje odnosa svojim individualiziranjem i da joj se nameće tradicija.

[OliverZG]

Dakle, tradicija je važnija od poštovanja želje svoje buduće supruge, koja recimo ne želi donositi odluke u skladu s tom "tradicijom" već ima sasvim druge želje? Divan li je to početak bračnog života. :rolleyes:
Gore sam objašnjavao, to nije samo donošenje odluka u skladu s tradicijom nego i jedan oblik individualizacije koji nije najpoželjniji u braku. Stari ljudi su to lijepo shvatili i stoga tako je. Najprikladnije zbog ekonomsko socioloških razloga bilo je da žena uzme muževo prezime.

Takav postupak žene gledam kao suzdržanosti prilikom ulaska u tako važnu zajednicu kao što je brak.

vrednuje želja svakog partnera i pokuša naći neki kompromis
Nema tu kompromisa, ili muško popusti ili odustane od braka. Ne vidim mogućnost kompromisa. Koji bi to kompromis bio?

[naomi.petric]

Ja se držim one: Tuđe poštuj,a svojim se diči!

[Carla Marx]

Gore sam objašnjavao, to nije samo donošenje odluka u skladu s tradicijom nego i jedan oblik individualizacije koji nije najpoželjniji u braku. Stari ljudi su to lijepo shvatili i stoga tako je. Najprikladnije zbog ekonomsko socioloških razloga bilo je da žena uzme muževo prezime.

Takav postupak žene gledam kao suzdržanosti prilikom ulaska u tako važnu zajednicu kao što je brak.



Daj mi, molim te, nabroji te razloge. I objasni mi zašto individualnost nije poželjna u braku - pa brak je zajednica dvije individue. Ovo što ti navodiš mi opako miriši na onu "We are the Borg" shemu. :rolleyes:

Zašto se žena mora "žrtvovati" - koji ustupak muž radi pri ulasku u bračnu zajednicu da pokaže svoju ne-suzdržanost?



Nema tu kompromisa, ili muško popusti ili odustane od braka. Ne vidim mogućnost kompromisa. Koji bi to kompromis bio?


Recimo, poznajem jedan par koji je uzeo potpuno novo prezime. Mada je to prilično neuobičajeno.

Po meni je kompromis da oba partnera nose oba prezimena, ako je oboma važno da zadrže svoje. Ili da svatko ostavi samo svoje prezime.

[Lord Byron]

Nema tu kompromisa, ili muško popusti ili odustane od braka...

...ili se muškom živo fućka za žensko prezime, jer voli nju, jer želi nju, jer se želi dati njoj, jer diše s njom - a ne s nakupinom znakova na osobnoj iskaznici.

[higijeničarka]

Pa ne znam baš da bi prilikom traženja nekoga za nastup na nekom festivalu netko pokušao angažirati Vesnu Pusić koja je promjenila prezime u Grčetić da pjeva pjesmu Sasvim sigurna i sl.

Čisto sumnjam da bi Čičak, Bešker, Šola, Lovrić, .... izgubili svoje kolumne zbog promjene prezimena ili čak i imena.

To bi možda utjecalo na nekog glumca B kategorije i slično ali Angelina Jolie i da promjeni prezime u Pitt ostat će jednako popularna i tražena.

Nije mi jasno što ti u cijeloj priči nije jasno.

Ljudi su, onima koji ih ne poznaju osobno (i vizualno) poznati drugima po imenu i prezimenu.

Ako žena promijeni prezime, ona jednostavno više nije poznata po svom imenu. Objasnila ti je Tupelo.
Nitko neće doći na koncert neke Vesne Musić jer većina pojma nema tko ona je. Ne očekuješ valjda da ljudi pozorno prate tko se, kada i za koga vjenčao? :ne zna:

Nadalje, kolumnu Šole nakon što postane Mrkonjić neće čitati upravo onoliki broj ljudi koji su čitali njegovu kolumnu upravo zato što je on Šola.
A to je, sigurno, velik broj ljudi.
Prezime Mrkonjić neće natjerati nekoga da se zaustavi baš na tom članku jer ne zvoni, ne znači ništa.

A evo jedan čisto praktičan primjer. Pokušavam već neko vrijeme doći do jedne žene koja je išla samnom u srednju školu i nakon nje je odselila u London.

Dam se kladiti da je na FBu, ali ju ne mogu naći jer se udala i znam joj samo ime!
I nema šanse da doznam tko je ona nego kopanjem preko nekoga tko možda zna kako se preziva. :ne zna:

[baja]

.... Stari ljudi su to lijepo shvatili i stoga tako je. Najprikladnije zbog ekonomsko socioloških razloga bilo je da žena uzme muževo prezime.
ti razlozi nestaju, sa starim ljudima
žene, uglavnom, više ne dolaze na nečija imanja nego kupuju stan sa svojim muževima, ravnopravno dijeleći teret takve investicije

[OliverZG]

Daj mi, molim te, nabroji te razloge. I objasni mi zašto individualnost nije poželjna u braku - pa brak je zajednica dvije individue. Ovo što ti navodiš mi opako miriši na onu "We are the Borg" shemu. :rolleyes:
Dakle prvo govorio sam o onom vremenu. Najvažniji razlog je to da je obično žena dolazila mužu u kuću, dakle u drugu obitelj i logično je bilo da kao znak bliskosti ta obitelj je da tako kažem posvoji, odnosno da joj svoje prezime, da joj novi dom.

Brak je zajedica dvije individue ali dio te individualnost se nužno mora izgubiti to je već sasvim jasno iz veza a kamoli braka. "We are the Borg" znači biti potpuno isti, ovdje to znači prije biti sukladan, a sukladnost ne može biti ako svi u obitelji imaju različito prezime.

Ja to gledam recimo kao recimo nogometni dres. Tim dresom se raspoznaju i pokazuju pripadnost. Iskustvo je pokazalo da sasvim dobro funkcionira ovaj sustav u kojem žena uzima muževo prezime.

Baš bi me zanimao postotak rastava u parova kod kojih je žena dodala i ostavila svoje prezime. Gotovo sam siguran da je relativni postotak dominantno na strani toga da se takvi parovi više razvode, postavljam i hipotezu da je uzrok tome pretjerana individualizacija koja dovodi do nekompatibilnosti.
Zašto se žena mora "žrtvovati" - koji ustupak muž radi pri ulasku u bračnu zajednicu da pokaže svoju ne-suzdržanost?
Osim tri kantuna kuće, ničega. Zašto sve gledati iz kuta borbe žene za neku ravnopravnost. Zašto je individualno tako bitno. Ne znam baš da ljudi mogu živjeti kao individualci, trebaju društvo. E sad kad oni trebaju društvo i društvo treba da postoje neki obrasci ponašanja da bi to druženje moglo funkcionirati.
...ili se muškom živo fućka za žensko prezime, jer voli nju, jer želi nju, jer se želi dati njoj, jer diše s njom - a ne s nakupinom znakova na osobnoj iskaznici.
Pa to ja i cijelo vrijeme govorim samo inverzno. Ako se žena želi dati njemu, voli njega, diše s njim i nije ju briga za nakupinu znakova - stvarno bi joj se trebalo fućkati za prezime.

Pretpostavljam da s ove strane sada izgleda seksistički takav argument. Ako da zašto je prihvatljiv s druge strane.
ti razlozi nestaju, sa starim ljudima
žene, uglavnom, više ne dolaze na nečija imanja nego kupuju stan sa svojim muževima, ravnopravno dijeleći teret takve investicije
S obzirom na postojeće statistike muško-ženskih prihoda ne bih rekao. Ravnopravno se djele tek u slučaju razvoda.

Dam se kladiti da je na FBu, ali ju ne mogu naći jer se udala i znam joj samo ime!
I nema šanse da doznam tko je ona nego kopanjem preko nekoga tko možda zna kako se preziva. :ne zna:
Zašto je ovdje uredu argument da bi tako trebalo biti zbog drugih, a u slučaju promjene prezimena to nije.

[baja]

S obzirom na postojeće statistike muško-ženskih prihoda ne bih rekao. Ravnopravno se djele tek u slučaju razvoda.
nisam nužno podrazumijevala financijski teret

[Lord Byron]

Ja to gledam recimo kao recimo nogometni dres.

Ja bih radije igrao u timu s Messijem, pa makar on ustrajao u svome omiljenom pink dresu s Pokemonima, nego s Markom koji ima dvije lijeve noge, pa da su nam dresovi ne znam kako isti. :)

Baš bi me zanimao postotak rastava u parova kod kojih je žena dodala i ostavila svoje prezime. Gotovo sam siguran da je relativni postotak dominantno na strani toga da se takvi parovi više razvode, postavljam i hipotezu da je uzrok tome pretjerana individualizacija koja dovodi do nekompatibilnosti.

Kao prvo, to što si "gotovo siguran" ne znači ništa - ne znamo ni ti ni ja. Kao drugo, ako i jest tako, što to zapravo znači? Ja postavljam hipotezu da je uzrok tome činjenica da samosvjesna žena neće pod svaku cijenu ostajati u lošem, nesretnom braku (za razliku od one koja će uime tradicije ili čega već, gutati sve i svašta) - i u tome ne vidim apsolutno ništa loše.

Pa to ja i cijelo vrijeme govorim samo inverzno. Ako se žena želi dati njemu, voli njega, diše s njim i nije ju briga za nakupinu znakova - stvarno bi joj se trebalo fućkati za prezime.

Sjajno. Nikakav seksizam, odakle ti to? Prema tome, imamo dvoje kojima se fućka za prezime - i kako onda glasi tvoje pitanje? Ukratko, nek' si ljudi rade s prezimenima što hoće, fućkaju i vole se. :)

[Lord Byron]

Osim tri kantuna kuće, ničega.
(...)
S obzirom na postojeće statistike muško-ženskih prihoda ne bih rekao.

Ne misliš li da držanje "tri kantuna kuće" ima izvjestan novčani ekvivalent kojim bi trebalo nadopuniti "statistiku muško-ženskih prihoda"?

[Nica]

Pretpostavljam da s ove strane sada izgleda seksistički takav argument. Ako da zašto je prihvatljiv s druge strane.

Zato jer je to njezino prezime, ne njegovo.

[OliverZG]

nisam nužno podrazumijevala financijski teret
Nije tema, ali pomalo mi na živce ide ta floskula da je žena domaćica i da je to jednako vrijedno/teško kao neki drugi posao. Jednako vrijedno je samo u nekom duhovnom smislu, smislu zajednice odnosno onog spajanja 2 u 1 ali općenito se ne može izjednačavati kao 1=1, to su kruške i jabuke.

Nikako ne može biti jednako teško skuhat ručat, oprat rublje i poslat djecu u školu kao 8 do 10 satno radno vrijeme na nekom fizičkom poslu, a to je prosjek u Hrvatskoj.

Evo pa gore ima tema gdje se žena buni kako joj je muž domaćica i "ništa ne radi" samo ona privređuje itd. i većina pljuje njega da je nesposoban da nije muško bla bla. Vjerujem da je postavila pitanje što s imovinom u slučaju rastave da bi isto njega napali. Obratno gledano to je čisti seksizam, želja za potlačivanjem itd. itd.

[.aquarius.]

Nikako ne može biti jednako teško skuhat ručat, oprat rublje i poslat djecu u školu kao 8 do 10 satno radno vrijeme na nekom fizičkom poslu, a to je prosjek u Hrvatskoj.

ne laprdaj o stvarima o kojima nemaš pojma.

[OliverZG]

Kao prvo, to što si "gotovo siguran" ne znači ništa - ne znamo ni ti ni ja. Kao drugo, ako i jest tako, što to zapravo znači? Ja postavljam hipotezu da je uzrok tome činjenica da samosvjesna žena neće pod svaku cijenu ostajati u lošem, nesretnom braku (za razliku od one koja će uime tradicije ili čega već, gutati sve i svašta) - i u tome ne vidim apsolutno ništa loše.
Eto iznijeli smo dvije hipoteze pa nek netko piše diplomski na tu temu.

HIPOTEZA 1: više rastava zbog više sebičnost
HIPOTEZA 2: više rastava zbog lakšeg odustajanja od braka

Kao što vidiš zapravo obje hipoteze su praktično iste. Nužno iz moje proizlazi tvoja. Naime ako je netko sebičan teži individualizaciji (muško ili žensko svejedno) onda dolazi do čestih sporova/svađa. Česte svađe su zapravo loš brak, a sebičnost je lakše odustajanje od braka znači i više rastava. Ne vidim kako bi tvoja mogla stajati sama za sebe bez spominjanja povećane sebičnosti odnosno nevoljkosti prema odricanju u ime drugoga.

Sjajno. Nikakav seksizam, odakle ti to? Prema tome, imamo dvoje kojima se fućka za prezime - i kako onda glasi tvoje pitanje? Ukratko, nek' si ljudi rade s prezimenima što hoće, fućkaju i vole se. :)
1. Neznam dali smo se razumjeli, ja sam samo ponovio tvoju rečenicu ali kao da je govori muškarac i pretpostavio da je to muški šovinizam.

2. Ako je tako, onda nam prezimena niti ne trebaju ona su ovako i onako ne bitna i svatko si može dvije riječi odabrati koje će ga krasiti u dokumentima. Dapače sad imamo svi svoj broj pa nam ime ni ne treba. Možemo se zvati sa ej, oj i slično. I to je sad napredak.

Ne misliš li da držanje "tri kantuna kuće" ima izvjestan novčani ekvivalent kojim bi trebalo nadopuniti "statistiku muško-ženskih prihoda"?
Može i to je činjenica ali ipak mislim ne, barem za sada u omjeru 1:1
Zato jer je to njezino prezime, ne njegovo.
Pa da to sam i rekao, što da on kaže takvu rečenicu jer je to njegovo prezime. Kad žena takvu rečenicu kaže to je emancipirano a kada muško onda je to šovinizam.
ne laprdaj o stvarima o kojima nemaš pojma.
Pa ne znam baš. U mojoj okolini jako često su žene isključivo domaćice. I ja iskreno mislim da je njihov posao puno manje stresan, naporan od onih njihovih muževa.

Za stariju generaciju onu oko moje bake mogu reći da sam zapravo siguran, dakle redovito je da su muški bolesniji i dapače mrtvi puno prije nego njihove žene koje su imale na svojim leđima cijela gospodarstva.

Dakle ne samo djecu (kojih je bilo puno više) i kuću nego i polja, životinje itd. odnosno stvarno usporediv posao s muškim.

[higijeničarka]

Zašto je ovdje uredu argument da bi tako trebalo biti zbog drugih, a u slučaju promjene prezimena to nije.

To uopće nije argument.
To je objašnjenje kako netko mijenjanjem prezimena postaje neprepoznatljiv.

[baja]

Nije tema, ali pomalo mi na živce ide ta floskula da je žena domaćica i da je to jednako vrijedno/teško kao neki drugi posao.
vrijedno je ono što donosi dobrobit obitelji
Nikako ne može biti jednako teško skuhat ručat, oprat rublje i poslat djecu u školu kao 8 do 10 satno radno vrijeme na nekom fizičkom poslu, a to je prosjek u Hrvatskoj.
radimo i suprug i ja ali je njegov posao kompleksniji i donosi nam više novaca
zbog toga ja, prešutno, preuzimam više obiteljskih obaveza
na kraju dana, mi smo jednako pregaženi

[OliverZG]

radimo i suprug i ja ali je njegov posao kompleksniji i donosi nam više novaca
zbog toga ja, prešutno, preuzimam više obiteljskih obaveza
na kraju dana, mi smo jednako pregaženi

To je druga situacija, ti radiš dva posla i to je stvarno jednako bez obzira na tvoju plaću, ja sam mislio na domaćice domaćice. Dakle žene koje su samo doma.

[Nica]

To je druga situacija, ti radiš dva posla i to je stvarno jednako bez obzira na tvoju plaću, ja sam mislio na domaćice domaćice. Dakle žene koje su samo doma.

Ako su domaćinstvo i posao za plaću van kuće dva posla, zašto je samo domaćinstvo nula poslova?

[OliverZG]

Ako su domaćinstvo i posao za plaću van kuće dva posla, zašto je samo domaćinstvo nula poslova?

Nije nula, nego nije 1:1. To je važan posao, bitan i treba biti cjenjen. Samo me eto malo smeta da ga se smatra jednakim kao i 8 satni rad u firmi, jer to jednostavno nije tako.

Čovjek kada 8 sati radi kao: konobar, administrator, bagerist, prodavač, čuvar, ne može biti jednako umoran, pod stresom, itd. kao osoba koja je osam sati provela doma sa djecom u vlastitoj kući.

Uostalom to i žene misle, a to znam prema onoj temi. Muž me ne poštuje. Tamo nema tereta obrane ženskosti, ravnopravnosti itd. pa je lakše reći ono kako je.

Samo pokušajmo na trenutak zamisliti da je istu takvu temu pokrenulo muško, bili rasprava tekla sličnim ili bitno različitim putem?

[sycamore]

Ako su domaćinstvo i posao za plaću van kuće dva posla, zašto je samo domaćinstvo nula poslova?

zato što oliver ima valjda 19 godina, neudat je :D i nema pojma o čemu priča.

olivere, imaš li djecu ili pričaš napamet?

[bliss]

Nije nula, nego nije 1:1. To je važan posao, bitan i treba biti cjenjen. Samo me eto malo smeta da ga se smatra jednakim kao i 8 satni rad u firmi, jer to jednostavno nije tako.

Čovjek kada 8 sati radi kao: konobar, administrator, bagerist, prodavač, čuvar, ne može biti jednako umoran, pod stresom, itd. kao osoba koja je osam sati provela doma sa djecom u vlastitoj kući.

Oko djece nekad ima puno više posla nego na poslu jednog administratora, pogotovo ako se radi o majci male bebe. Jedan može 8 sati sjedit na poslu a efektivno radit 4, dok je ta majka možda cijeli dan u pokretu oko djeteta i kućanstva.

[baja]

To je druga situacija, ....nije
da ne radim, preuzela bi kućanstvo u svoje ruke
ovako smo kućne obaveze podijelili prema težini posla
dakle, on bi radio na poslu, a ja kod kuće
bilo bi ukinuto ovo treće radno mjeto koje sad dijelimo :D

[OliverZG]

nije
da ne radim, preuzela bi kućanstvo u svoje ruke
ovako smo kućne obaveze podijelili prema težini posla
dakle, on bi radio na poslu, a ja kod kuće
bilo bi ukinuto ovo treće radno mjeto koje sad dijelimo :D

Slažem se ipak tvoj posao bi bio daleko lakši od onoga tvoga muža. Uostalom ti si udana žena, majka. Pa reci da li bi ti bilo teže biti samo doma ili samo raditi - ali onako iskreno kao da ovo čitaju samo žene?

[sycamore]

olivere, kakva su tvoja iskustva s djecom? užasno me zanima je li tvoj stav potkrijepljen ikakvim iskustvom. my guess, nije (nećaci i mlađa braća se ne računaju, samo cjelodnevno višemjesečno bavljenje vlastitim potomkom)

[Lord Byron]

Oko djece nekad ima puno više posla nego na poslu jednog administratora...

Nemaš ti pojma.

Vežeš dijete za radijator, odeš, kao, na plac - a zapravo s drugim domaćicama na kavu i škicanje bauštelaca - poslije ubaciš limenku gotovog jela u lonac i to je to.

Jedini stres doživiš ako je Onuru danas malo lošije podštucana bradica. Navečer kažeš mužu da te boli glava i prođe dan.

[OliverZG]

Oko djece nekad ima puno više posla nego na poslu jednog administratora, pogotovo ako se radi o majci male bebe. Jedan može 8 sati sjedit na poslu a efektivno radit 4, dok je ta majka možda cijeli dan u pokretu oko djeteta i kućanstva.
Evo i tebi pitanje. Ako bi za 10 000 kuna mogla biti administrator ili domaćica, što bi ti lakše bilo?

[Nica]

Olivere, neću ti tolerirati omalovažanje posla kućanice i ako ti se ne dobiva karton zbog trolanja, preporučam da odmah prestaneš.

[blentava]

Evo i tebi pitanje. Ako bi za 10 000 kuna mogla biti administrator ili domaćica, što bi ti lakše bilo?

mogu ti ja odgovorit? domachica bih bila, ali ne zato sto to mi je tako lakse. zato sto bih tako imala vise vremena da ga provedem sa muzhichem i djechicom, koju btw, jos nemam. i zato sto i muzhich ne bi vise morao poslije posla usisavat, nego bih to ja radila. ajd, jos ako bi mogla biti neki part tajm administrator da se odmorim od djechiche i muzheka 4 sata dnevno, slatki raj:cerek:.
al ti to ne mozhesh skuzit jer pretpostavljam da sve te kuchanske poslove radi netko drugi za tebe.
ispricavam se na offtopiku, al osip mi izbio.

a sad ot: razmisljanje da stopa razvoda visa ako par ima razlicito prezime je :rolleyes:. zene ne uzimaju muzemo prezime iz puno razloga. sigurno ne zato sto muza ne vole dovoljno da to ucine. btw, ocuvanje individualnosti je jedna od najbitnijih stavki svakog kvalitetnog medjuljudskog odnosa i nema puno veze sa prezimenima.

nikako mi nije jasno zasto se neki muskarci osjecaju skoro pa kastrirani od same pomisli da milostiva danas-sutra ne uzme njihovo prezime. :confused:
ako vam je toliko do zajednistva, uzmite vi zenino, pa ce cijela familija imat isto. ako nije u tome stvar, onda u cemu je problem?:ne zna:

[ombia]

Ne slažem se. Recimo ajde sad kad smo na brand-ovima. Postojala je prije igra Championship Manager, došlo je do spora i jedna tvrtka je dobila pravo na ime a druga na bazu podataka. Uglavnom ovi drugi su promjenili ime u Footbal Manager i sad je ta druga igra najpopularnija manager igra dok je ova druga tako tako. Nesporazuma je možda bilo tek kad su prvi put izašle. Drugi primjer je Blackwater koji je sad promjenio ime u Xe Services, i opet ima sasvim jednako poslova.
Ono što hoću reći je da u poslovnom svijetu gdje je potreban čovjek zbog mozga, ime je apsolutno ne bitno. Bitno je isključivo da je taj netko sposoban izvesti nešto. Brand počinje imati ulogu kad postoji pomalo zasićenje tržišta nečime onda je bitno izdvojiti među konkurencijom.

Kad bi bilo tako onda ova tema ne bi bila potrebna. Uglavnom ostavljam svoje prezime jer tako želim nije tako lagano reći.

Znači ti kad tražiš odvjetnika ako tvoj stari promjeni ime ne bi ga više koristila ili liječnika, malera, automehaničara, ...

Oni koji su znali dotičnu očito će i dalje ići kod istoga a oni koji nisu ovako i onako ne znaju za dotičnu.

Je, samo prosjecna privatna osoba nema taj marketing, resurse, kampanje ni pristup javnosti da bi brzo ostvarila novu prepoznatljivost, k tome si i opet zanemario bitnu cinjenicu da sve sto vidimo lako prepoznamo - recimo proizvod neke firme pod drugim imenom, ako je sam proizvod ostao relativno identican.
Ja sam pisala o ljudima koji nisu prisutni u medijima i gdje je identifikacija iskljucivo kroz slovo na papiru.

Mimo toga nikad nemam problema stajati iza bilo koje moje odluke.:) No posve je bezobrazno ocekivati od nepoznatih ljudi s foruma da usvoje TVOJE vidjenje njihove situacije. I tvoje objasnjenje zasto su neku svoju odluku i kako donjeli.

Zapravo mi uopce ne raspravljamo o istim stvarima, ali ti to cak ni ne vidis.:ne zna:

Kakav je to odnos ako prva da tako kažem bračna odluka je da će se žena individualizirati.

Ne, to je vise odluka da ce zena ostati ista. A bas za takvu se odlucio. :mig:

Oni koji se do kosti zalazu za tradiciju bi sljedom tog primjera trebali postivati sve njene nijanse.

ajprikladnije zbog ekonomsko socioloških razloga bilo je da žena uzme muževo prezime.

Kojih to?

Ja to gledam recimo kao recimo nogometni dres. Tim dresom se raspoznaju i pokazuju pripadnost. Iskustvo je pokazalo da sasvim dobro funkcionira ovaj sustav u kojem žena uzima muževo prezime.

E pa, sad si sam sebi unistio teoriju.. Ona je naime: dres je POSVE nebitan, bitna je kvaliteta. I ime cluba je isto nebitno.

Naime ako je netko sebičan teži individualizaciji

Posve krivo, individualizacije se boje slabi. Jaki znaju da ona samo sliku cini sarenijom, zanimljivijom. Shodno tome se nesigurni ljudi boje stranaca u firmi, strane radne snage na domacem trzistu rada i svega sto je drugacije. Jer sa drugacijim ne znaju.

zato što oliver ima valjda 19 godina, neudat je i nema pojma o čemu priča.

I zato sto dolazi iz sredine gdje su zene domacice. Koja je to sredina? Ozbiljno pitam.

Evo i tebi pitanje. Ako bi za 10 000 kuna mogla biti administrator ili domaćica, što bi ti lakše bilo

Isuse nes ti stresa, bit administrator.:rofl: Ajd da si naveo neko stresno zanimanje, a ne ovo.
Al da odgovorim. Izmedju posla bedinanja 24/7 dvoje male djece, muza, cucka i svekrve i 8 sati rada administratora, posve je evidentno sto je lakse.

Shvacam, nije dobro ako ne uzme njegovo prezime, nije dobro ako ga zadrzi nakon rastave, sta se kurbetina imala i rastavljati, umjesto da kuha rucak i stirka njemu kosulje.
Za kaznu bih ti dala dojence barem na dva dana i ako prezivis da nam ispricas dojmove. Ako bi uspio biti budan dok bi nam to pricao.

[Scarlett_O_Hara]

Brak je zajedica dvije individue ali dio te individualnost se nužno mora izgubiti to je već sasvim jasno iz veza a kamoli braka. "We are the Borg" znači biti potpuno isti, ovdje to znači prije biti sukladan, a sukladnost ne može biti ako svi u obitelji imaju različito prezime.

Ja to gledam recimo kao recimo nogometni dres. Tim dresom se raspoznaju i pokazuju pripadnost. Iskustvo je pokazalo da sasvim dobro funkcionira ovaj sustav u kojem žena uzima muževo prezime.



:facepalm: Ajme...Različito prezime nema nikakve veze sa sukladnošću. Bitna ja sukladnost po nazorima. Ako se individualnost gubi, onda to više nije osoba s kojom si stupio u brak. Ne mogu naći onaj dio gdje si napisao da je sebično biti individualan ili nešto slično - ogromna glupost! Mislim da je daleko veći problem truditi se biti što neiindividualniji. Žena koja želi uzeti tvoje prezime je i dalje individualna jer je takva kakva jest. Kao i ona koja ne želi uzeti. Nije neuzimanjem prezimena više individualna koliko god se tebi tako činilo. Ako se zaljubiš upravo u takvu individuu, očekivati da promijeni svoj stav je očekivati da promijeni svoju indivudualnaost, a to ne može biti dobro. Onda nije više ista žena koju voliš. Niti dio individualnosti se ne smije izgubiti ni iz veze ni iz braka, samo dobiva novu dimenziju.

Da, funkcionira sustav s uzimanjem muževog prezimena. Funkcioniraju i sustavi gdje nije tako. Jel možda dokazano da ne funkcionira kad žena zadrži svoje ili doda ili on uzme njezino ili doda njezino? Sve može funkcionirati i funkcionira. Ali kako su ljudi različiti, ne može se očekivati da taj sustav odgovara svima.

[morgana le fay]

nije da ima veze s temom :kava:

Evo i tebi pitanje. Ako bi za 10 000 kuna mogla biti administrator ili domaćica, što bi ti lakše bilo?
Administrator :) ili posao koji trenutno radim :mig:
Da sad imam plaću 10 tisuća kuna platila bih nekome da mi jednom tjedno dođe generalno počistiti stan i oprati suđe, a ručak bi svaki dan naručivala iz restorana zdrave hrane, ne šalim se uopće...

Evo malo drugih tradicija i kultura...
http://en.wikipedia.org/wiki/Married_and_maiden_names#Customs_relating_to_maide n_names_in_marriages
In Belgium, a woman must use her birth name for official purposes and will use her birth name for most private purposes too.

Women retain their maiden name after marriage in Cambodia which means that they keep their birth name after getting married.

[China] Generally, children inherit their father's surnames. For this reason alone, male children were preferred over females in Chinese history. The practice was also observed in India, Korea, and Taiwan.
Most Chinese women do not change their surnames after marriage in recent decades. During the imperial times, many women assumed the husband's surname, which either replaced the woman's maiden name or is simply prefixed to her original name. However, most notable women of those times did not change surnames after marriage, for example, Cai Wenji (蔡文姬), Wu Zetian (Empress, 武則天), Yang Yuhuan (楊玉環), Li Qingzhao (Poet, 李清照).

[France] Since the 1789 Revolution, the law stipulates that "no one may use another name than that given on his birth certificate"; furthermore, the 1946 revision to the Constitution guarantees that "women and men have equal rights", including in the use of their birth name. Upon getting married, a woman keeps her maiden name (nom de jeune fille). She may, under her maiden name, for example, open a bank account, sign cheques, obtain a passport, etc. However, marriage grants a married person the right to assume his or her spouse's last name. It is still a common practice for a woman to use her husband's name in this way, despite the fact that no official due process formalizes this usage. The majority of married women use their husband's name for all documents, official or not. The article 264 of the French civil code does, however, stipulate that "upon divorcing both spouses lose the right to use each other's name".

Icelandic names adhere to the old patronymic system (a child receives a parent's—–usually the father's––first name in the genitive with -son or -dóttir appended). An Icelandic woman customarily retains her maiden names upon marrying, because regardless of whom she marries she remains her parents' daughter.

In Italy since 1975 a woman legally keeps her birth name. Socially, she may add her husband's name to the end of her name linked with the word in: for example, if Maria Rossi marries Carlo Bianchi she can then use the form Maria Rossi in Bianchi. In a small number of cases it is possible that the wife can add just the husband's name without the in addition. Only in rare cases is a woman referred to with just her husband's surname.

Most Iranians do not change their names upon marriage, although the Iranian women may be called 'Mrs. (husband's family name)' in daily life.

In Japan, marriage law requires that married couples share a surname because they must belong to the same koseki (household). Although it is customary for the wife to join her husband's family and thus take his surname, the husband may instead join his wife's family and take her surname. The latter is customary if the wife's family have no son, particularly if her lineage has some significance, in which case the husband is considered an "adopted son-in-law" – he has joined the family in order to continue the lineage; this practice is known as 婿養子 (mukoyōshi). Eldest sons are more likely to keep their family names than younger sons.
In the Japanese language, it is common to avoid second and third person pronouns and instead refer to persons in conversation by their surname plus a title such as san, which indicate the relative rank, profession, or gender of the person but not his or her marriage status. Many women who have well-established careers or circles of friends may wish to continue to be referred to by their maiden name after they marry in order to maintain continuity at work or among their acquaintances. However, this is an informal practice not recognized by law, and a wife and husband may not use variant surnames in official settings. (It is possible to establish the maiden name, or another variant name, as a legal alias, which can then be used officially.) Although women's rights groups have attempted to introduce legislation that would allow married couples to maintain individual surnames, a practice which in Japanese is referred to as fūfu bessei (夫婦別姓, lit. "husband and wife, different-surname"?), such legislation has not yet been enacted.

Korean women do not change their names upon marriage. By given name alone, a woman cannot be identified as someone's wife. Neither are they addressed in a fashion similar to 'Mrs. (Husband's family name)'. They are usually addressed solely by their family name; however, it is more specifically 'wife of (husband's family name)' or '(child's name)'s mom', when the relation has to be known.

In Muslim Arabic-speaking countries, women keep their full birth and family names and do not change their family names to their husbands'.
However, some women either choose or are legally expected to carry their husbands' family name. This is the case in Egypt and the Levant (Lebanon, Syria, Jordan) [...]

Malay women will keep their given name if they are Muslim. Their name will be joined with their father's name using binti (daughter of) to become their full name. Even after their marriage, they still use their full name. Chinese Malaysian women also keep their surname.

In the Netherlands, persons who have been married or entered into a registered partnership will remain registered under their birth name. They are, however, permitted to use their partner's last name for social purposes or join both names.
Prior to the birth or adoption of a first child, married parents may choose by which surname the child will go (mother's or father's but not both). If no choice is made, the child automatically obtains the father's surname. Any further children will also go by this name. If the parents of the child are not married, the children will automatically obtain their mother's name unless otherwise indicated.

In Spain and in most Spanish-speaking countries, the practice is for people to have two surnames. The first surname comes from the father and the second from the mother. A child's first surname will usually be their father's first surname whilst the child's second surname will usually be the mother's first surname. For example, if Señor Smith Adams and Señora Jones Roberts had a child named Paul, then his full name would be Paul Smith Jones. One family member's relationship to another's can often be identified by the various combinations and permutations of surnames

In Chile, marriage has no effect at all on either of the spouses' names, so people keep their birth names for all their life, no matter how many times marital status, theirs or that of their parents, may change. However, in some circles, it is still customary for a wife to use her husband's name as reference, as in "Doña María Inés de Ramirez" (literally Lady Maria Ines (wife of) Ramirez).

Only since the beginning of the 20th century has it been common in Scandinavia for women to take their husband's last name. However, since the women's liberation movement in the 1970s, more women have chosen to keep their original name as had been the custom for centuries.
pa sad, ako netko želi usporediti postotke rastava, be my guest... :hekla:

[Lord Byron]

Detaljčić: čovjek je baniran. Nekako mi se čini fair-play pričekati ga tri dana s replyima. :)

[Nica]

I bilo bi dosta offtopica.

[Matahari]

Udajem se za mjesec i nešt sitno, i već sam najavila mužu da zadržavam svoje prezime i samo svoje, bez ikakvih nadopuna... Rekao je:nema problema.
I sama ne vidim nikakav problem.
Rodila sam se kao AB i zašto bi odjednom morala postati AŽ... to mi je skroz čudno kao i da od prirodne brinete postanem plavuša...
Živim s onim što mi je dato, nema smisla previše smisla da se mijenjam i budem nešto što nisam.
I sva sreća što imam PRAVOG muškarca koji me podupire i razumije, kojem je bitnije ono što je meni ugodnije a ne njemu ili okolinici općenito. :top:

[konjokradica]

Udajem se za mjesec i nešt sitno, i već sam najavila mužu da zadržavam svoje prezime i samo svoje, bez ikakvih nadopuna... Rekao je:nema problema.
I sama ne vidim nikakav problem.
Rodila sam se kao AB i zašto bi odjednom morala postati AŽ... to mi je skroz čudno kao i da od prirodne brinete postanem plavuša...
Živim s onim što mi je dato, nema smisla previše smisla da se mijenjam i budem nešto što nisam.
I sva sreća što imam PRAVOG muškarca koji me podupire i razumije, kojem je bitnije ono što je meni ugodnije a ne njemu ili okolinici općenito. :top:

Sretno u braku. :kava:
Mene zanima, koja je razlika između žene s dva prezimena (muževljevim i svojim) i onih sa samo svojim prezimenom? Jesu li dvoprezimenke samo prijelazni oblik prema jednoprezimenkama (sa svojim prezimenom) ili je posrijedi nešto drugo? Primijetio sam da pun kufer liječnica po domovima zdravlja i bolnicama ima dva prezimena (muževljevo i svoje). :)

[Tupelo]

Odmah upozorenje: razglabanja o pravim/nepravim muškarcima/ženama, pećinskim ljudima te nagađanja tko je dlakava feministica, a tko tek wannabe emancipirana i depilirana pozerica vode vas u direktni trodnevni ban.

[Anička]

Ja sam se udala prije 10 mjeseci i uzela sam muževo prezime..... Htjela sam ja zadržati svoje djevojačko jer je ljepše i jer je to jednostavno moje prezime, ali kupio me s tim da onda djeca i ja nećemo imati isto prezime..... I to je bilo to..... Ma nije mi uopće žao, to što piše na papiru nimalo ne mijenja to što, tko i kakva osoba sam ja....

[Butterfly-]

Evo da se i ja ukljucim, jednog dan cu prezime svog dragog dodati svom prezimenu i nadam se da tu nece nastati problem, naime jos nismo nikad o tome pricali...
Nisam misljenja da je to zato sto on ne bi uzeo moje prezime i sl. niti ikakvi slicni razlozi vec jednostavno to sto sam ja s tim imenom i prezimenom vec x godina i to sam ja. Jest da samo njegovim prezimenom ne bih izgubila sebe ni ista slicno, no bilo bi mi cudno da mog prezimena vise nema. :ne zna:

Vjerujem da sam se udala s 20 ne bih ni razmisljala da ostavim svoje prezime jer bi mi bio svejedno, no ovak... :cerek:

Jedino to sto necu imati isto prezime kao i moja djeca bi mi bilo malo cudno...

I da, jedan od vaznijih razloga sto se ne bih htjela odreci svog prezimena jest cinjenica da se uvijek, ali uvijek potpisujem samo prezimenom!
A potpisivati se s dva prezimena?! :ne zna: A baš da bi voljenom bilo drago da samo dodam njegovo prezime a i dalje se potpisujem samo svojim...

[Aurorica]

Evo da se i ja ukljucim, jednog dan cu prezime svog dragog dodati svom prezimenu i nadam se da tu nece nastati problem, naime jos nismo nikad o tome pricali...
Nisam misljenja da je to zato sto on ne bi uzeo moje prezime i sl. niti ikakvi slicni razlozi vec jednostavno to sto sam ja s tim imenom i prezimenom vec x godina i to sam ja. Jest da samo njegovim prezimenom ne bih izgubila sebe ni ista slicno, no bilo bi mi cudno da mog prezimena vise nema. :ne zna:

Vjerujem da sam se udala s 20 ne bih ni razmisljala da ostavim svoje prezime jer bi mi bio svejedno, no ovak... :cerek:

Jedino to sto necu imati isto prezime kao i moja djeca bi mi bilo malo cudno...

I da, jedan od vaznijih razloga sto se ne bih htjela odreci svog prezimena jest cinjenica da se uvijek, ali uvijek potpisujem samo prezimenom!
A potpisivati se s dva prezimena?! :ne zna: A baš da bi voljenom bilo drago da samo dodam njegovo prezime a i dalje se potpisujem samo svojim...
Oprosti, ja sad nisam shvatila, što je problem i što bi? Bi li ostavila svoje i dodala muževo ili?
Ne kužim problem u 2 prezimena?

[robijas--]

...ja nekužim zašto uopće uzimate muževo prezime, a ne kužim ni ono sa ostavljanjem svoga i uzimanjem muževog, pa ol nije logičnije ostavit svoje prezime pod kojim ste rođene........doduše,ja da se prezivam mošnja ili leš rado bi uzeo ženino prezime haha.....

[Lord Byron]

Htjela sam ja zadržati svoje djevojačko jer je ljepše i jer je to jednostavno moje prezime, ali kupio me s tim da onda djeca i ja nećemo imati isto prezime...

A zašto djeca i on ne bi imali različita prezimena? Zašto djeca ne bi imala oba prezimena? :confused:

Evo da se i ja ukljucim, jednog dan cu prezime svog dragog dodati svom prezimenu i nadam se da tu nece nastati problem, naime jos nismo nikad o tome pricali...

Ipak ti popričaj, da ne bi bilo dorumskih topica "Vjenčanje za mjesec dana, a ja u šoku!!!!!!" :D.

[Butterfly-]

svom prezimenu dodat su njegovo prezime i to je ono sto zelim, jedino da mi dođe sa pricom o tome kako djeca i ja necemo imati isto prezime mogla bih se predomisliti... zato ipak ostavljam mali prostor za mogucu promjenu...

zanima me jedino to kako se potpisuju zene s dva prezimena, da li se i jedna potpisuje samo svojim? :cerek:
ne znam kak bih se priviknula da se potpisujem samo njegovim a to kaj bu mi pisalo u osobnoj, vozackoj i sl. mi je manje bitno.

[Butterfly-]

Ipak ti popričaj, da ne bi bilo dorumskih topica "Vjenčanje za mjesec dana, a ja u šoku!!!!!!" :D.

A ne, mislim da nismo u toj fazi. :cerek: i da mi dođe sa pricom o vjencanju mislila bih da je rijec o sali ili bi se onesvijestila. :D

[Ms_Manners]

A zašto djeca i on ne bi imali različita prezimena? Zašto djeca ne bi imala oba prezimena? :confused:

Taman mi je isto palo na pamet. Stvarno ne razumijem po čemu on automatski polaže veća prava na djecu pa je normalno da će ona biti ta koja ispada iz kombinacije ako se već mora birati (a na kraju i nije da se mora).
To mi zvuči pomalo kao neka vrsta ucjene, koliko god zašećerio i ljubazno umotao taj argument, na taj način će on nju uvjeriti da se predomisli, strašno.

[bliss]

Stvarno ne razumijem po čemu on automatski polaže veća prava na djecu pa je normalno da će ona biti ta koja ispada iz kombinacije ako se već mora birati (a na kraju i nije da se mora).


Ovdje se često pozivalo na tradiciju, navodeći da je to oduvijek tako, bilo je tvrdnji da tradicija čuva brak i obitelj i tako i na nju se pozivaju zagovaratelji ideje da žena uzima muževo prezime. Topik je velik, dugo se već raspravlja, no meni i dalje nije jasno zašto bi se tu išta trebalo podrazumijevati.

[Ms_Manners]

Tradicija je divan argument ako nema drugih, ali to nekako ne brojim jer ništa zapravo ne znači, pogotovo kad oni koji se pozivaju na tradiciju u ovom i sličnim slučajevima na sve druge strane istu zanemaruju sasvim. Čak ni zakon ne podrazumijeva više.

[sapporo]

Ja sam se udala prije 10 mjeseci i uzela sam muževo prezime..... Htjela sam ja zadržati svoje djevojačko jer je ljepše i jer je to jednostavno moje prezime, ali kupio me s tim da onda djeca i ja nećemo imati isto prezime..... I to je bilo to..... Ma nije mi uopće žao, to što piše na papiru nimalo ne mijenja to što, tko i kakva osoba sam ja....

bravo anička....baš mi je drago da jedna pretpostavljam mlađa osoba tako razmišlja, posebno " Ma nije mi uopće žao, to što piše na papiru nimalo ne mijenja to što, tko i kakva osoba sam ja..." ...ali uvelike pokazuje što želiš - biti jedna obitelj i početi novi život na zdravim temeljima a ne dokazivanjem "nekome nešto" ...svaka čast

[bliss]

uvelike pokazuje što želiš - biti jedna obitelj i početi novi život na zdravim temeljima a ne dokazivanjem "nekome nešto" ...svaka čast

Želiš li reći da žena koja zadrži djevojačko prezime ne želi biti jedna obitelj ne počinje život na zdravim temeljima? Eh, da je uzimanje muževog prezimena doista garancija skladnog i uspješnog braka, ne bismo imali toliko nesretnih u braku, iako nose isto prezime.

[sapporo]

Želiš li reći da žena koja zadrži djevojačko prezime ne želi biti jedna obitelj ne počinje život na zdravim temeljima? Eh, da je uzimanje muževog prezimena doista garancija skladnog i uspješnog braka, ne bismo imali toliko nesretnih u braku, iako nose isto prezime.

Ne ne želim to reći...nažalost garancije nema ali smatram da je potrebno puno truda i kompromisa....čisto iskustveno (25 godina)....puno sreće želim...

[chocolatecookie]

Ne ne želim to reći.

Nego što želiš reći, kad kažeš da ovo "pokazuje što želi - biti jedna obitelj i početi novi život na zdravim temeljima"?

[Lord Byron]

Nego što želiš reći, kad kažeš da ovo "pokazuje što želi - biti jedna obitelj i početi novi život na zdravim temeljima"?

Jedno prezime = biti jedna obitelj, Dva prezimena = biti dvije obitelji? :confused:

[Hekatonhir]

Bivši moj kolega s posla svojedobno je napravio presedan pa je svom prezimenu dodao ženino, a ona svome njegovo. Pretpostavljam da to danas nije rijedak slučaj, no u ondašnjoj Jugi sve su novine o tome pisale jer prije njega nitko to nije napravio. Meni se ideja svidjela.

[OliverZG]

Nego što želiš reći, kad kažeš da ovo "pokazuje što želi - biti jedna obitelj i početi novi život na zdravim temeljima"?
Mislim da želi reći (ako mogu :zubo:), da ulazi u zajednicu sa zadrškom i predrasudama. Predrasuda o tlačiteljskom patrijahatu i sličnim u novije vrijeme objavljenim dijagnozama. Prepuštanje zajednici sa zadrškom i sumnjom u vlastiti identitet nije prepuštanje pa prema tome veća je vjerojatnost da će doći do konflikta itd. itd.

Znači zajednica, mislim :misli: znači da smo svi zajedno a ne da odvojeni živimo zajedno i množimo se. :mudri:

Daklem ta nevoljkost prepuštanju je dio osobnosti koji treba uzeti u obzir i ako se pristane na to biti spreman na eventualne posljedice.

[Lord Byron]

Mislim da želi reći (ako mogu :zubo:), da ulazi u zajednicu sa zadrškom i predrasudama. Predrasuda o tlačiteljskom patrijahatu i sličnim u novije vrijeme objavljenim dijagnozama. Prepuštanje zajednici sa zadrškom i sumnjom u vlastiti identitet nije prepuštanje pa prema tome veća je vjerojatnost da će doći do konflikta itd. itd.

Slijedom te logike, brakovi s dva prezimena trebali bi se češće razvoditi. Postoji li ikakva statistika na tu temu?

[OliverZG]

Slijedom te logike, brakovi s dva prezimena trebali bi se češće razvoditi. Postoji li ikakva statistika na tu temu?
Ne bih znao ali vjerujem da da. Uzmimo 100 ljudi istog obrazovanja i slično te onda kao podjelu uzmemo prezime - mislim da se više dvo prezimenih rastaje. Ti misliš da ne ili da je jednako.

Naime činjenice koje ne smijemo spominjati daju naslutiti o stilu života i potrebi za komotnošću dotičnih osoba što naravno najčešće negativno utječe na vezu.

[chocolatecookie]

Mislim da želi reći (ako mogu :zubo:), da ulazi u zajednicu sa zadrškom i predrasudama.
Kako se točno manifestiraju ta zadrška i predrasude, osim što ona manje sati svog života stoji u redu i mijenja dokumente?

Odbija ga razumjeti kad prolazi životne krize? Planira vrijeme kao da nema partnera? Ne planira s njim godišnji jer tko zna hoće li onda još biti zajedno? Ima ljubavnika?


Možeš li objasniti ovu sumnju u vlastiti identitet?

[OliverZG]

Možeš li objasniti ovu sumnju u vlastiti identitet?
Prva grupa je da najčešće misle da ih nitko od prijatelja neće prepoznati, da im diploma neće vrijediti i slične stvari.

A drugo misle da time zapravo se podčinjavaju muškarcu, predaju mu se u vlasništvo. Takvo mišljenje je simptom sumnje u svoj identitet, svoju vrijednost i slično.

E sada nije da 12 puta moraju mjenjat prezime, samo jednom - osim ako nemaju što drugo na umu :zubo: I uostalom jednako toliko moraju svakih nekoliko godina čekati za novu putovnicu, osobnu i slično.

[chocolatecookie]

Prva grupa je da najčešće misle da ih nitko od prijatelja neće prepoznati, da im diploma neće vrijediti i slične stvari.
To su vrlo glupe žene. Ja srećem svoje udane poznanice i još uvijek ih prepoznajem na ulici.

A drugoA treće, one kojima se više sviđa kako im ime ide uz prezime, one koje vole svoje prezime i žele ga zadržati, i tako dalje?
I uostalom jednako toliko moraju svakih nekoliko godina čekati za novu putovnicu, osobnu i slično.Pa, ovako moraju u kratkom periodu promijeniti osobnu, vozačku, pasoš, zdravstvenu, kreditne i debitne kartice, i vjerojatno još ponešto. Onako bi osobnu radile 2015., pasoš 2014., itd. Nije baš isto.

Uostalom, ako misliš da nije neka gnjavaža i da se isplati da budete obitelj, ti slobodno promijeni svoje prezime.

[OliverZG]

A treće, one kojima se više sviđa kako im ime ide uz prezime, one koje vole svoje prezime i žele ga zadržati, i tako dalje?
Ozbiljno, ne vjerujem baš da neka žena zadrži svoje prezime bez priče u pozadini, kako postoji dublja priča s promjenom prezimena tako postoji i kad nema promjene.
Pa, ovako moraju u kratkom periodu promijeniti osobnu, vozačku, pasoš, zdravstvenu, kreditne i debitne kartice, i vjerojatno još ponešto. Onako bi osobnu radile 2015., pasoš 2014., itd. Nije baš isto.
Pa zapravo i nije tako. Promjena adrese koju mora i muško napraviti i slično isto tako traži vremena. Uostalom svaka od tih promjena ako nisu zajedno uzima otprilike jedan dan, pa ako je to tako žena bi si trebala predbilježit da će za zajedništvo potrošiti još jedan dan, a uostalom može i dragi ići s njom pa poslije mogu na neki ručak/večeru, kino, kazalište, koncert - stvarat uspomene i tako to.

Uostalom, ako misliš da nije neka gnjavaža i da se isplati da budete obitelj, ti slobodno promijeni svoje prezime.
A slušaj da smo u nekoj državi gdje je to uobičajeno vrlo rado, ja ne bi stvarao probleme iz toga.

[chocolatecookie]

Ozbiljno, ne vjerujem baš da neka žena zadrži svoje prezime bez priče u pozadini, kako postoji dublja priča s promjenom prezimena tako postoji i kad nema promjene.Pa priča može jednostavno biti "više mi se sviđa moje prezime nego tvoje"/"bolje mi paše uz ime" ili nešto slično.

U trenutku kad se udajem za nekoga, očito sam zaključila da nije patrijarhalno muško govno koje će me prisiljavati da gola perem pod ribaćom četkom, četveronoške.

Dakle, nema baš potrebe da se oko prezimena inatim i dokazujem da sam ja osoba i da imam identitet i da neće sve biti po njegovom. S čovjekom kojem bih tako nešto trebala dokazivati ne bih otišla ni na drugu kavu.

[Lord Byron]

Ne bih znao ali vjerujem da da. Uzmimo 100 ljudi istog obrazovanja i slično te onda kao podjelu uzmemo prezime - mislim da se više dvo prezimenih rastaje. Ti misliš da ne ili da je jednako.

Zapravo sam pogriješio u spominjanju rastave. Naime, nerastavljanje ne znači i dobar (takoreći, dobro utemeljen :rolleyes:) brak. Moguće da že netko konzervativan (pa onda i jednoprezimen) ostati u sprdnji od braka radi sela, tradicije ili čega već - ali, to je tragedija, a ne pozitivan statistički podatak.

Uvjeren sam da je podjednako uspješnih i neuspješnih brakova (rastavljenih ili ne) i u onih s jednim i u onih s dva prezimena.

[OliverZG]

Zapravo sam pogriješio u spominjanju rastave. Naime, nerastavljanje ne znači i dobar (takoreći, dobro utemeljen :rolleyes:) brak. Moguće da že netko konzervativan (pa onda i jednoprezimen) ostati u sprdnji od braka radi sela, tradicije ili čega već - ali, to je tragedija, a ne pozitivan statistički podatak.

Uvjeren sam da je podjednako uspješnih i neuspješnih brakova (rastavljenih ili ne) i u onih s jednim i u onih s dva prezimena.
Logička nit ti je super:

konzervativan -> jednoprezimen -> tragedija, statistika nevalja

liberalan -> višeprezimen -> samoispunjenje, statistika valja

Ako se netko ne rastavlja onda mu je dovoljno dobro u braku [1]. Dovoljno dobro je istina širok i različit pojam.

Podrazumjevam (u šaljivom tomu) da konzervativnoj ženi i nije neki problem ako npr. muž tu i tamo odbije kuhat ručak, dok će neka liberalna žena smatrati da si je dragi uzeo malo previše sloboda, prema tome istina liberalno dovoljno dobro je različito od konzervativno dovoljno dobro ali to ne znači da je konzervativna statistika nevaljala. Ne znači da je da tako kažem konzervativna žena znatno oštećenija o liberalne prilikom razvoda.

[1] molim te nemoj sad uvoditi ekstreme poput on ju mlati i ubija pa se ona boji itd. govorimo o prosječnim slučajevima

[sapporo]

Ajde da pojasnim što sam mislio da razriješim sve dileme...sinoć sam otišao spavati sa onom koja nosi moje prezime (što u konačnici nije uopće bitno - čito tradicijski a ne patrijarhalno) već 25 godina i zbog toga nije ništa manje sretna niti se promjenila , baš kako i Anička očekuje - raduje me da je razbila predrasude oko prezimena prije braka što znači da je to jedna stvar manje koja će je mučiti u braku...zato vjerujem da će uspjeti
Nadalje mislim da dođe vrijeme kad se moramo odvojiti od roditelja(baš kao i svi sisavci - kako to grozno zvuči....) i zasnovati vlastitu obitelj...ne ljutite se ali za mene je jedna obitelj jedno prezime ma koje to bilo , makar neko treće, što je u konačnici glupo jer čemu ignorirati tradiciju...ona nam daje identitet....i opet ću ponoviti zalog dobrog braka je kompromis a ne inat...

[bliss]

Logička nit ti je super:

konzervativan -> jednoprezimen -> tragedija, statistika nevalja


Uopće nisi shvatio. Ne radi se o tome da netko tvrdi da je konzervativan i jednoprezimen brak loš i tragedija. Radi se o tome da statistika brakova koji su opstali ne pokazuje ništa osim činjenice da nije došlo do rastave. Možda je brak dobar, možda i nije. To što je neki brak opstao, nije nikakav pokazatelj njegove kvalitete jer ljudi ostaju u braku iz raznoraznih razloga i možemo trivijalizirati da, kad je netko odlučio ostati u braku, očito mu je u braku dovoljno dobro, ali nije to uvijek tako jednostavno. Činjenica jest da neki ljudi ostaju u braku iako su nesretni i iako nose isto prezime pa je smiješno čak i insinuirati da isto prezime garantira uspješan brak. Brak je puno, puno više od toga.

I ne znam zašto se uvijek krene s retorikom da žene koje zadrže djevojačko prezime to rade zbog nekakvog dokazivanja i da smatraju da u suprotnom postaju nečije vlasništvo. I tako se spremno odbaci mogućnost da se možda naprosto radi o tome da se ženi sviđa prezime koje nosi cijeli život. Donošenje zaključka da joj je onda to djevojačko prezime važnije od braka nevjerojatno trivijalizira brak. Od strane onih koji to tvrde, da ne bi bilo zabune.


Nadalje mislim da dođe vrijeme kad se moramo odvojiti od roditelja(baš kao i svi sisavci - kako to grozno zvuči....) i zasnovati vlastitu obitelj...

Znači li to da se muškarac ne odvaja od roditelja? Mislim, kad već govorimo da ženino ostavljanje prezimena znači da se nije odvojila od roditelja, ajmo biti iskreni i tu logiku primijeniti i na muškarca. Aha, običaj je na muškarac ostavlja prezime. Onda bez licemjerja recite da se radi isključivo o običaju a ne o tome da se žena ne želi odvojiti od roditelja.

[dobracura]

A drugo misle da time zapravo se podčinjavaju muškarcu, predaju mu se u vlasništvo. Takvo mišljenje je simptom sumnje u svoj identitet, svoju vrijednost i slično.


ne shvaćam, a koliko je tek muškarac nesiguran u sebe te sumnja u vlastiti identitet i svoje vrijednosti, kad nameće svojoj ženi da mora nositi njegovo prezime:confused:

[Lord Byron]

(što u konačnici nije uopće bitno - čito tradicijski a ne patrijarhalno)

Tradicija jest patrijarhalna. :)

...i zbog toga nije ništa manje sretna niti se promjenila

Misliš li da bi bila manje sretna ili se promijenila da je ostavila svoje prezime? Naime, ako ne bi bila manje sretna ni promijenjena sa "svojim prezimenom", ovo ne pokazuje ništa.

raduje me da je razbila predrasude oko prezimena prije braka

Kakve predrasude?

...ne ljutite se ali za mene je jedna obitelj jedno prezime ma koje to bilo

Za mene je obitelj sadržaj, a ne forma. Ljubav, poštovanje, podmetanje leđa za druge članove obitelji - ma kako se oni prezivali.

čemu ignorirati tradiciju...ona nam daje identitet....

Tradicija daje identitet onome tko svoj identitet ne može steći sâm, bez linije manjeg otpora i zaklanjanja iza "kolektiva". Tradicija smanjuje potrebu za kritičkim razmišljanjem - čemu razmišljati ako se "zna" što i kako treba?

i opet ću ponoviti zalog dobrog braka je kompromis a ne inat...

Opet ću ponoviti: danas je nedjelja. Mislim, ti si prvi počeo s općim istinama.

Ali.

Zašto se svi zalagatelji za "kompromis" (tj. oni koji ostalima nabijaju kompromis na nos, kao da ti ostali zalog dobrog braka vide u rovovskoj borbi "ko će koga") već u sljedećoj rečenici kompromisom proglase upravo svoj stav? Po čemu je dogovor o uzimanju suprugovog prezimena kompromis, a dogovor o zadržavanju prezimena inat?

[Miss Snješko]

...hm.... posto sam se tek sad ukljucila (i u forum i u temu :)) nisam bas sve citala, ali htjela bi napisat svoje misljenje, jer i asma sam vec masu puta razmisljala kako ce izgledati moje ime i prezime jednog od ovih dana, kad i ako se udam :cerek:
dakle... ja volim svoje prezime i ponosna sam na njega po mnogocemu, i vise od svega bi voljela da mi nekako "ostane" :) ali... i moj sadasnji decko s kojim sam u ozbiljnoj vezi i razmisljamo i o vjencanju i braku, takodjer je ponosan na svoje i cisto sumnjam da bi ikako bilo odobreno s njegove strane da samo moje ostane... doduse, nisam nikad konkretno ni razmisljala da bi samo svoje ostavila, vec prije da bi svomu dodala njegovo... (e sad, tu mi se javlja problem estetike jer su oba prezimena kratka i nekako "ne zvuce" :ne zna: pa sam jos uvijek u dilemi :confused:)
a sto se tice udaje, mijenjanja prezimena opcenito, misljenja sam da je u principu malo manje vazno cije prezime se pise, a malo vise vazno kakva je osoba iza tog prezimena, i da se kompromisom lako rijesavaju takvi problemi...