PDA

View Full Version : Autizam


stranice : 1 [2] 3 4 5 6 7

daru
24.02.2007., 07:25
Nakon dužeg vremena samo da se javim. Sa Simbom počeli ozbiljniji problemi, pa molim Anušku da li mogu postaviti pitanje na PM.

Vopratril, žao mi je...

Kakvi problemi? Možeš li i nama svima ovdje nešto napisati, čisto da dobijemo uvid u sve što se MOŽE dogoditi, te kako se s time nositi?

vorpatril
24.02.2007., 09:33
Daru, imaš PM.

shakti9
24.02.2007., 13:39
i ja sam isto znatiželjna ali vidim da se ne otvaraš:)

vorpatril
24.02.2007., 16:04
Ja sam krsni kum tom dječaku i ne znam koliko bi bilo lijepo od mene iznositi previše detalja javno. Bez obzira što je to dobronajmerno i što stvarno želim pomoći.

shakti9
24.02.2007., 16:14
Ja sam krsni kum tom dječaku i ne znam koliko bi bilo lijepo od mene iznositi previše detalja javno. Bez obzira što je to dobronajmerno i što stvarno želim pomoći.

u pravu si:top:

lilaamrit
24.02.2007., 16:38
http://www.stanleygreenspan.com/
http://www.stanleygreenspan.com/

lilaamrit
24.02.2007., 16:40
nešto sam zeznula...slijede još tri adrese...

lilaamrit
24.02.2007., 16:42
http://www.son-rise.org/

lilaamrit
24.02.2007., 16:47
http://wolfberg.com/IPGModel.htm
http://autism-programs.com/

lilaamrit
24.02.2007., 16:50
:confused: ...ovu su stranice sa metodama rada....možda vam neka ,ako već nije bude koristila...:)

lilaamrit
24.02.2007., 16:53
...još nešto,od silnih-more metoda,programa...ovo je moj plod rada zadnjih 5mj.,nešto iskustveno,a nešto samo teoretski...moj najbolji izbor... Pozdrav!

b-mina
24.02.2007., 20:18
Razmaženost se MOŽE javiti UZ poremećaj. ... ploča se okrenula. Čovjek je imao dublji, autoritativan glas, i kad mu je samo jednom rekao da - složi knjige koje je bacio na pod... na moje iznenađenje - ovaj je bez treptaja oka to i učinio. U to vrijeme ja nisam uopće očekivala da bi on TOLIKO mogao razumjeti, pa nisam ni TRAŽILA to od njega.
Savjet - uvijek tražiti barem korak VIŠE od onog što se TEBI čini da kuži. Mi mame smo uvijek sklone gledati na njih sa "moje malo pače"... :zubo:

Slažem se s tobom. Poremećaj ne nastaje sam od sebe, ali o tome bi se dalo još raspravljati. Problem su bile njegove alergije još od dojenačke dobi. Bio je na prehrani bez glutena(preventivno), mlijeka, jaja, voća(osim banana i jabuka). Uglavnom zdravo se hranio i odudarao je svojim izgledom(visok, nabijen, pun energije) od vršnjaka njegove dobi. Smatram da je to dobar način prehrane. Bio je pod stalnim nadzorom. Nisam nikad od njega tražila da nešto sam napravi- pospremi igračku, sam da jede, da se oblači. Progovorio je s 3,5 godina( mužev stric nije pričao do 5 godine). Bera je pokazala da se kroz moždano deblo impulsi slabije prenose. Imala sam osječaj da čuje, on je više reagirao na glazbene dječje igračke, neke jake zvukove (lajanje psa) tako da je pokrivao uši i plakao. Ni danas ne voli igračke koje buče, ali nekad se s njima malo poigra kad hoće, a kad neće kaže samo da ih ne voli. Hiperaktivan je, ali u puno manjoj mjeri. Kod kuće se igra na kompjuter, vozi traktorčić, slaže puzle, boja bojanke. Voli puno različitih aktivnosti. Nije imao u susjedstvu vršnjaka da se igra s njima. Bilo je nekoliko starije djece, ali roditelji su im pušili pa se opet zbog njegovog zdravlja nisu mogla družiti.

daru
25.02.2007., 07:04
Slažem se s tobom. Poremećaj ne nastaje sam od sebe, ali o tome bi se dalo još raspravljati. Problem su bile njegove alergije još od dojenačke dobi. Bio je na prehrani bez glutena(preventivno), mlijeka, jaja, voća(osim banana i jabuka). Uglavnom zdravo se hranio i odudarao je svojim izgledom(visok, nabijen, pun energije) od vršnjaka njegove dobi. Smatram da je to dobar način prehrane. Bio je pod stalnim nadzorom. Nisam nikad od njega tražila da nešto sam napravi- pospremi igračku, sam da jede, da se oblači. Progovorio je s 3,5 godina( mužev stric nije pričao do 5 godine). Bera je pokazala da se kroz moždano deblo impulsi slabije prenose. Imala sam osječaj da čuje, on je više reagirao na glazbene dječje igračke, neke jake zvukove (lajanje psa) tako da je pokrivao uši i plakao. Ni danas ne voli igračke koje buče, ali nekad se s njima malo poigra kad hoće, a kad neće kaže samo da ih ne voli. Hiperaktivan je, ali u puno manjoj mjeri. Kod kuće se igra na kompjuter, vozi traktorčić, slaže puzle, boja bojanke. Voli puno različitih aktivnosti. Nije imao u susjedstvu vršnjaka da se igra s njima. Bilo je nekoliko starije djece, ali roditelji su im pušili pa se opet zbog njegovog zdravlja nisu mogla družiti.

Kad si spomenula preosjetljivost na zvuk... podsjetila si me na savjet iz knjige da se takvoj djeci pristupa prikladnim tonom glasa da bi bolje ostvarili komunikaciju s njima, i razumijevanje onoga što im se govori... Djeca koja su preosjetljiva na zvuk - preosjetljiva su i na gromke glasove ili visokotonce (ovisi koja frekvencija zvuka im "ne paše") i onda ako roditelji prirodno imaju takav glas - njima taj govor stvara buku u glavi. Ne razaznaju što govoriš, jer čuju samo - buku. Savjetuju roditeljima da izmjene glas dok se obraćaju takvom djetetu - ili ga povise ili snize, "omekšaju", itd itd.

Što se djece tiče, nastoj ga uključivati u igru s djecom što više i što češće. Ako roditelji puše - ne morate boraviti kod njih, ali mogu se uvijek igrati u nekom obližnjem parku, dvorištu ili što god vam je već pri ruci. Ako ti mali ima mogućnost imitacije, odnosno usvaja tuđa ponašanja, onda je to za njegovo dobro, jer se kroz igru s vršnjacima - uči. Možda će pokupiti i nešto što ti se ne sviđa, ali potreban mu je svojevrsni "trening" socijalnog ponašanja. Idi u neku lokalnu igraonicu ako je kišni dan, ostani s njim tamo sat vremena, nije bitno... u park ili bilo gdje na otvorenom gdje ima druge djece. To je najzdravije što mu možeš pružiti.
Nisi nikad zahtjevala od njega... ? A da li sada to radiš? I to je dobro - time mu daješ odgovornost. Ja mog zamolim i da mi pomogne dok nešto čistim... usisavam, onda malo on, pa malo ja... pa brišemo prašinu, pa peremo kadu...sve ga zamolim da mi malo pomogne, pa makar 2 puta zamahnuo desno-lijevo, ali da se uključuje u to.

b-mina
25.02.2007., 21:21
Ako ti mali ima mogućnost imitacije, odnosno usvaja tuđa ponašanja, onda je to za njegovo dobro, jer se kroz igru s vršnjacima - uči. Možda će pokupiti i nešto što ti se ne sviđa, ali potreban mu je svojevrsni "trening" socijalnog ponašanja. Idi u neku lokalnu igraonicu ako je kišni dan, ostani s njim tamo sat vremena, nije bitno... u park ili bilo gdje na otvorenom gdje ima druge djece. To je najzdravije što mu možeš pružiti.
Nisi nikad zahtjevala od njega... ? A da li sada to radiš? I to je dobro - time mu daješ odgovornost. Ja mog zamolim i da mi pomogne dok nešto čistim... usisavam, onda malo on, pa malo ja... pa brišemo prašinu, pa peremo kadu...sve ga zamolim da mi malo pomogne, pa makar 2 puta zamahnuo desno-lijevo, ali da se uključuje u to.

Od treće godine krenuo je najprije dva puta tjedno logopedu, jedamput defektologu, psihologu samo dok nije dobio mišljenje, jednom u tri tjedna išli smo psihijatru za djecu, drugom defektologu i neuropedijatru svala tri mjeseca, ujedno se kontrolira i u alergološkoj ambulanti. Dva puta tjedno išao je dva sata u igraonicu koja mi je bila dosta udaljena budući da nigdje bliže nije bilo slobodnog mjesta. Radila sam s njim kod kuće. Kretali smo se puno i u našem mjestu i u gradu po trgovinama, parkovima. Nažalost ja ne znam šta je današnjim roditeljima- zašto ne vode svoju djecu u parkove i na igrališta? ili ako dođu maksimum im je 15 minuta bez obzira što bi njihova djeca još se ostala igrati.
Od djeteta koje nije svakodnevno upotrebljavalo svoj fond od nekih desetak riječi postao je mali brbljavac(iako je još uvijek stidljiv u tuđem društvu). Naučio je brojati, zna skoro sve boje i oblike, obožava slikovnice( primjetila sam da je već od druge godine se znao buniti ako bi koju rečenicu preskočila);ostavio je pelene i po danu i noći, kad je krenuo u vrtić nije više htio jesti ni bočicu, naučio se sam obuti i skinuti jaknu i cipele. Više nisam morala trkati za njim da nešto pojede nego je i sam pokazivao želju i tražio da jede i pije. Puno je toga napravio u vrlo kratkom roku do pčetka vrtića.
Od trećeg defektologa (koji je radio u vrtiću kojeg sada pohađa) dobila sam papir na kojemu mi je zapisala što on sve mora znati.Imala sam svega 3,5 mjeseca - nemoguća misija. Kad sam to vidjela pomislila samda neće ni polovicu toga savladati. Mislila sam kako ona to može sve tražiti - pa zar ne vidi da dijete ne razumije i ima poteškoće. Ali dala sam si truda i uspjeli smo. Nije bilo nikog da me savjetuje, samo su govorili da štogod ja radim da radim dobro i ništa drugo. Bila sam presretna kad se je upisao u vrtić, naučio je i više nego što su tražili. Jedino nisam puno bila napredovala u zabranama i autoritetu. Sad je prošlo godinu dana kako intenzivno radimo. Dobar je, sam mi želi pomoći u kućanskim poslovima, uživa kad negdje odemo, voli vrtić a od 9 mj će krenuti u grupu sa zdravom djecom ( sad navodno nema mjesta) ali meni to ne smeta jer je teta krasna i ima autoritet nad njim i već poznam dobro svu dječicu u grupi. Moram ipak reći da tetu posluša prije nego mene - ja ga moram dosta ubjeđivati da pokuša nešto novo.
Prije me nije nikad dozivao mama, ali je na pitanje gdje je mama pokazivao prstom na mene. Moram reći da nikad neću zaboraviti trenutak kad me je počeo zvati mama. Još uvijek zaplačem od sreće kad se sjetim toga dana.

Anni
26.02.2007., 07:17
Od treće godine krenuo je najprije dva puta tjedno logopedu, jedamput defektologu, psihologu samo dok nije dobio mišljenje, jednom u tri tjedna išli smo psihijatru za djecu, drugom defektologu i neuropedijatru svala tri mjeseca, ujedno se kontrolira i u alergološkoj ambulanti. Dva puta tjedno išao je dva sata u igraonicu koja mi je bila dosta udaljena budući da nigdje bliže nije bilo slobodnog mjesta. Radila sam s njim kod kuće. Kretali smo se puno i u našem mjestu i u gradu po trgovinama, parkovima. Nažalost ja ne znam šta je današnjim roditeljima- zašto ne vode svoju djecu u parkove i na igrališta? ili ako dođu maksimum im je 15 minuta bez obzira što bi njihova djeca još se ostala igrati.
Od djeteta koje nije svakodnevno upotrebljavalo svoj fond od nekih desetak riječi postao je mali brbljavac(iako je još uvijek stidljiv u tuđem društvu). Naučio je brojati, zna skoro sve boje i oblike, obožava slikovnice( primjetila sam da je već od druge godine se znao buniti ako bi koju rečenicu preskočila);ostavio je pelene i po danu i noći, kad je krenuo u vrtić nije više htio jesti ni bočicu, naučio se sam obuti i skinuti jaknu i cipele. Više nisam morala trkati za njim da nešto pojede nego je i sam pokazivao želju i tražio da jede i pije. Puno je toga napravio u vrlo kratkom roku do pčetka vrtića.
Od trećeg defektologa (koji je radio u vrtiću kojeg sada pohađa) dobila sam papir na kojemu mi je zapisala što on sve mora znati.Imala sam svega 3,5 mjeseca - nemoguća misija. Kad sam to vidjela pomislila samda neće ni polovicu toga savladati. Mislila sam kako ona to može sve tražiti - pa zar ne vidi da dijete ne razumije i ima poteškoće. Ali dala sam si truda i uspjeli smo. Nije bilo nikog da me savjetuje, samo su govorili da štogod ja radim da radim dobro i ništa drugo. Bila sam presretna kad se je upisao u vrtić, naučio je i više nego što su tražili. Jedino nisam puno bila napredovala u zabranama i autoritetu. Sad je prošlo godinu dana kako intenzivno radimo. Dobar je, sam mi želi pomoći u kućanskim poslovima, uživa kad negdje odemo, voli vrtić a od 9 mj će krenuti u grupu sa zdravom djecom ( sad navodno nema mjesta) ali meni to ne smeta jer je teta krasna i ima autoritet nad njim i već poznam dobro svu dječicu u grupi. Moram ipak reći da tetu posluša prije nego mene - ja ga moram dosta ubjeđivati da pokuša nešto novo.
Prije me nije nikad dozivao mama, ali je na pitanje gdje je mama pokazivao prstom na mene. Moram reći da nikad neću zaboraviti trenutak kad me je počeo zvati mama. Još uvijek zaplačem od sreće kad se sjetim toga dana.


Molim te , budi dobra pa napisi koliko se razvio govor kod tvog sina ( moze li on slagati citave recenice ili samo par rijeci. Npr: moj sin moze reci 4 rijeci jednu za drugom, ali jos uvijek prica u infinitivu? Koliko je star Tvoj sin? Jesu li kodnjega nestali potpuno agresivnost i stereotipi( npr: moj sin je volio otvarati i zatvarati vrata, jos i sada se ponekad zna zagledati u vrata ) ili npr: jos uvijek ako negdje idemo uvijek mora on prvi otvoriti vrata i upaliti svjetlo itd..
Radis li ti kod njega kakvu dijetu?
pozdrav

b-mina
26.02.2007., 12:51
Molim te , budi dobra pa napisi koliko se razvio govor kod tvog sina ( moze li on slagati citave recenice ili samo par rijeci. Npr: moj sin moze reci 4 rijeci jednu za drugom, ali jos uvijek prica u infinitivu? Koliko je star Tvoj sin? Jesu li kodnjega nestali potpuno agresivnost i stereotipi( npr: moj sin je volio otvarati i zatvarati vrata, jos i sada se ponekad zna zagledati u vrata ) ili npr: jos uvijek ako negdje idemo uvijek mora on prvi otvoriti vrata i upaliti svjetlo itd..
Radis li ti kod njega kakvu dijetu?
pozdrav

On ima četiri godine, sada trenutno nije na dijeti. Nažalost da sam znala prije za njegove poteškoće nastavila bi je i dalje provoditi bez obzira što su alergije nestale. Sad jednostavno on neće da jede takvu hranu. Logoped je napisao u nalazu da većinom upotrebljava rečenice od tri riječi. Mogu reći da kod kuće kad razgovora sa mnom koristi zavisne rečenice npr. 'kad dođemo kući, piti ćemo kavu', sadašnje i buduće vrijeme. Konačno je prestao o sebi govoriti u trećem licu jednine. Agresivnost prema drugima(zapravo prema meni) postojala je samo do perioda kad je progovorio ( obično bi to bilo potezanje za kosu ili grebanje), prema sebi nije nikad bio agresivan. Teško bi mi bilo zapravo izdvojiti neku stereotipnu radnju jer nisu svakodnevne. Znao je tražiti od mene i slikovnice da mu čitam po njegovom redoslijedu iako sam poslije to lagano odbijala i umetala u njegov izbor neku po svojoj volji i nije se bunio. Često je tražio od nas i pokazivao rukom na kuhinjske ormariće da se zatvore dok nije pričao, ali sad ga to ne brine i ne frustrira. Jako je spretan na kompjuteru i brine me da ga tu neću moći kontrolirati. Voli lupati rukom od stol kad je uzbuđen.
Zanima me dijagnostika jer mi još nismo bili u zg u centru za autizam. . Postavili su sumnju na Aspergera, ali nisam sigurna. Psihijatar je napisao da nema dovoljno naznaka za razvoj Aspergera, ali to ne znači da je s njim sve u redu

Anni
26.02.2007., 15:04
On ima četiri godine, sada trenutno nije na dijeti. Nažalost da sam znala prije za njegove poteškoće nastavila bi je i dalje provoditi bez obzira što su alergije nestale. Sad jednostavno on neće da jede takvu hranu. Logoped je napisao u nalazu da većinom upotrebljava rečenice od tri riječi. Mogu reći da kod kuće kad razgovora sa mnom koristi zavisne rečenice npr. 'kad dođemo kući, piti ćemo kavu', sadašnje i buduće vrijeme. Konačno je prestao o sebi govoriti u trećem licu jednine. Agresivnost prema drugima(zapravo prema meni) postojala je samo do perioda kad je progovorio ( obično bi to bilo potezanje za kosu ili grebanje), prema sebi nije nikad bio agresivan. Teško bi mi bilo zapravo izdvojiti neku stereotipnu radnju jer nisu svakodnevne. Znao je tražiti od mene i slikovnice da mu čitam po njegovom redoslijedu iako sam poslije to lagano odbijala i umetala u njegov izbor neku po svojoj volji i nije se bunio. Često je tražio od nas i pokazivao rukom na kuhinjske ormariće da se zatvore dok nije pričao, ali sad ga to ne brine i ne frustrira. Jako je spretan na kompjuteru i brine me da ga tu neću moći kontrolirati. Voli lupati rukom od stol kad je uzbuđen.
Zanima me dijagnostika jer mi još nismo bili u zg u centru za autizam. . Postavili su sumnju na Aspergera, ali nisam sigurna. Psihijatar je napisao da nema dovoljno naznaka za razvoj Aspergera, ali to ne znači da je s njim sve u redu


Hi, hvala Ti na odgovoru. Djeca su nam vrsnjaci, reci kako si ga uspjela skunuti iz pelene? Moj sin preko dana nema pelenu, sam ide piskiti, sam se skine i obuce, kada zeli kakiti trazi da mu stavim pelenu i od toga nikako da ga odviknem i po noci isto tako ima pelenu.
I kod mog sina su allergije puno manje nego sto su bile ali ja ga necu skinuti sa dijete.imas li osjecaj da jelogopedska terapija je puno pomogla?
Moj sin ima logopeda 1 tjedno i to od 12 mjeseca prosle godine, logopedica je jako zadovoljna njegovim napretkom.

pozdrav

b-mina
26.02.2007., 17:39
Hi, hvala Ti na odgovoru. Djeca su nam vrsnjaci, reci kako si ga uspjela skunuti iz pelene? Moj sin preko dana nema pelenu, sam ide piskiti, sam se skine i obuce, kada zeli kakiti trazi da mu stavim pelenu i od toga nikako da ga odviknem i po noci isto tako ima pelenu.
I kod mog sina su allergije puno manje nego sto su bile ali ja ga necu skinuti sa dijete.imas li osjecaj da jelogopedska terapija je puno pomogla?
Moj sin ima logopeda 1 tjedno i to od 12 mjeseca prosle godine, logopedica je jako zadovoljna njegovim napretkom.

pozdrav

Dala sam mu termometar. To sam mu uvijek branila i govorila da ćemo se smrznuti ako ga pokvari. Posjela sam ga na nonu i rekla da ću mu ga dati da dira ako bude kakao. I stvarno poslušao je. Napinjao se je još četiri puta poslije i bio je jako vesel. Sutradan ista strategija, ali nije upalila. shvatila sam da je on s time počeo mene koristiti da dira ono što ne smije. Rekao bi da želi kakati, ali samo zato da bi dirao terometar. Više mu nisam davala termometar ali sam ga verbalno i još kojekako nagrađivala. Nekad bi kakao, a većinom bi tražio pelenu. Svaki put kad hoće kakat- eto njega s pelenom- Doktor se je čudio kad sam mu rekla da on hoće piškiti, a za kakat ni da čuje. Na što mi je ovaj rekao da obično bude obrnuto- djeca hoće kakati ali ne i piškiti Imao je i upalu ali ni to ga nije ponukalo da ostavi pelene.
Znaš onu reklamu za domestos s onom bakterijom, pokušala sam drukčiju strategiju. Jednom sam ga pecnula po guzi sa šibom kad se ukakao( to je bilo prvi put pa se iznenadio) i rekla da ga je ta bakterija s reklame ugrizla. Odmah je tražio da ga presvučem i nije htio više pelenu Nekoliko dana poslije bili mi u trgovini kad on vidio pelene i hoće ih kupiti. Na to je moja mama rekla njemu da više nema velikih pelena za njega, samo za male bebe. Čak smo pitali i tetu na blagajni da li ima pelena za njega, a ona je rekla da nema(dogovor) I sad nekad zna reći da bi kakao kao mala beba u pelene, ali bila sam uporna i nisam mu više nijedom stavila pelenu.
Pomogla je terapija puno, ali ja sam od njega tražila uvijek više nego logoped. Važo je da mu puno pričaš i uvijek u onoliko dugoj rečenici koliko misliš da on razumije. Kad ga nešto pitaš sačekaj da ti odgovori. ako odgovara kratko, ti ponovi u dužoj rečenici. Ne mora ponavljati za tobom, ali upamtiti će to. Najvažnije je da razumije. Kad radiš s njim ne mora nekad ni biti zainteresiran. Nešto će mu ipak ući u glavu. Inspiraciju potraži bilo gdje, nek uvijek sudjeluje u onome što ti i tvoja obitelj radite, uvijek mu objašnjavaj. Nemoj mu se obraćati kao maloj bebi. Pazi da mu ne stavljaš riječi u usta. Pomozi mu samo kad on to od tebe traži- na pogreškama se ipak uči. Da li je kod tvog sina prisutna eholalija?

lilaamrit
26.02.2007., 19:59
Draga Anni molim te možeš li mi reći koliko traje opservacija u Njemačkoj i tko je za nju nadležan, koja je procedura kada se uvide odstupanja u ponasanju... Unaprijed hvala

daru
26.02.2007., 21:54
Na što mi je ovaj rekao da obično bude obrnuto- djeca hoće kakati ali ne i piškiti
Ne bih se baš složila s konstatacijom tog liječnika, jer po svim knjigama i primjerima iz života (čak i kod mnoge djece bez poteškoća u razvoju, kod većine visokointeligentne djece...itd itd) upravo sa stolicom djeca imaju problem, a s mokrenjem ne toliko. Ne bi vjerovali koliko primjera čujem da djeca normalnog razvoja znaju imati problem sa stolicom i do škole čak. Super da si to uspjela riješiti, što vrijeme ide dalje - to je teže, jer se jednostavno naviknu tako...

Pomogla je terapija puno, ali ja sam od njega tražila uvijek više nego logoped. Važo je da mu puno pričaš i uvijek u onoliko dugoj rečenici koliko misliš da on razumije. Kad ga nešto pitaš sačekaj da ti odgovori. ako odgovara kratko, ti ponovi u dužoj rečenici. Ne mora ponavljati za tobom, ali upamtiti će to. Najvažnije je da razumije. Kad radiš s njim ne mora nekad ni biti zainteresiran. Nešto će mu ipak ući u glavu. Inspiraciju potraži bilo gdje, nek uvijek sudjeluje u onome što ti i tvoja obitelj radite, uvijek mu objašnjavaj. Nemoj mu se obraćati kao maloj bebi. Pazi da mu ne stavljaš riječi u usta. Pomozi mu samo kad on to od tebe traži- na pogreškama se ipak uči. Da li je kod tvog sina prisutna eholalija?


I ovo si jako lijepo opisala. Ja bih nadodala još jednu stvar - iskoristi njegove "mane" da ih pretvoriš u - "prednosti". Kako? Ako ima stereotipiju - super! Iskoristi je! 1. je iskoristi da dobiješ njegovu pažnju, ako mu teško izazivaš pažnju. Dok on ponavlja radnju - stani mu na put, postavi prepreku, ti budi prepreka...bilo što što će ga navesti da se okrene tebi. Ako privlačenje pažnje nije problem - potakni razgovor o tome, pa proradi kroz to na razvoju govora. Što bi tebe najprije stimuliralo da izgovoriš nešto na - kineskom? Vjerojatno kad bi te nešto INTERESIRALO. Njega interesiraju vrata, paljenje svjetla i slično - iskoristi to! Neka s vremenom kaže "Vrata" pa opet s vremenom "zatvoriti vrata", pa "želim zatvoriti vrata..." itd itd itd. Eholaliju također možeš upotrijebiti da je - proširuješ... ako ponavlja jednu riječ - ubaciti se u "razgovor" tako da tu riječ - proširiš na dvije riječi... itd itd. Moj je tako naučio slagati rečenice. Jedan period je onda - ponavljao u nedogled te rečenice, ali onda ih počeo i koristiti u govoru kad zaista treba. Ja mu često i gestama i nekim jedostavnijim opisima objasnim pojedinu riječ, ako mi se čini da ne razumije. Recimo pročitao je "kladionica" i ponavljao tu riječ. Došao do mene i gleda me onako malo upitno "kladionica"... I sad ja njemu objasnim kako se tamo barbe KLADE, aaaa tooo znaaačiii, kao da ja kažem "ajmo se kladiti da ćeš ... (i sad nešto što je njemu jako zanimljivo... što bilo!)" i dam mu ruku i ponovim to još jednom... i tako slično sa svakom riječi koja mu nije jasna.

Anni
27.02.2007., 12:30
. Da li je kod tvog sina prisutna eholalija?[/QUOTE]
b- MINA
Hvala Ti puno na opseznom opisu. Kod mog sina je prisutna eholalija, ponekad je to vise , a ponekad manje izrazeno. Obicno to izgleda tako. Recimo on vidi cvijet, kaze naglas cvijet, ja to moram ponoviti, ako ne ponovim za njim on ce tako dugo to ponavljat dok ja konacno kazem ili ce to ponavljanje prijeci u plac ili agresiju i trajat ce tako dugo dok ja ne kazem tu rijec koju je on izgovorio.
Imas li kakav savjet za to stanje? Kako je najbolje postupiti? Probala sam sa skretanjem teme, medjutim on se toga drzi ko pijan plota.
Ili et danasnjeg primjera. Po mog sina ujutro dolazi skolski bus i vodi ga u vrtic. Vozac ga stavlja u auto, ja sam sinu mahnula i rekla sam mu ciao i krenula prema kuci, medjutim moj sin je htio da mu mahnem dva puta, poceo je plakati i vozac ga je morao uzet iz auta, ja sam se morala vratiti do auta i jos jednom mahnuti i tek onda je bilo sve u redu. Ja milslim da su takve situacije tipicne kod autizma i to je meni znak da uz sav napredak koji smo postigli moramo raditi dalje.

Pozdrav

b-mina
27.02.2007., 12:36
Kad sam ga vodila u bolnicu na MR mozga pedijatrica koja je tamo radila dobro me istrašila. Oni su mislili da s njim tko zna što nije u redu. Ujedno je rekla da svi mi slavonci ne odgajamo djecu kako treba. Da dijete od tri godine ne bi trebalo jesti na bočicu i nositi pelene, te ako ga stvarno želim odviknuti da to treba uraditi najkasnije sada jer u ovom razdoblju sva djeca bez obzira imali ili ne imali poteškoće mogu bez problema ostaviti pelene. Ako u ovom periodu ne ostavi da nikada i neće. Ujedno je rekla da će napraviti i ultrazvuk bubrega, jetre,... svega. Bilo joj je čudno i kako to da je on bez uspavljivanja prošao pregled(bili smo budni cijelu noć) i kako se on popiškio u čašu, a nije trebala ona vrečica. Uglavnom kad je vidjela da je nalaz od MR uredan nije htjela raditi nikakve druge nalaze, isti dan nas je otpustila iz bolnice.
Zanima me kakva su vaša iskustva s djecom kad ih vodite zubaru. Ja ga još nisam vodila, a trebala bih.
Zanimaju me i nalazi metaboličkog screeninga. Kod njega je povišen amonijak.
Ali nitko mi ništa o tome ne zna reći, još nisu gotovi svi nalazi. Dali je netko se susretao s tim i da li mi zna reći više o tome.
Mene je oduvijek mučila sumnja da s njegovom jetrom nije nešto u redu. Imao je novorođenačku žuticu, ali bez terapije. Rekli su da samo mora biti više na danjem svijetlu(rođen je zimi). Često je imao blago povišene jetrene enzime.

Anni
27.02.2007., 12:36
Draga Anni molim te možeš li mi reći koliko traje opservacija u Njemačkoj i tko je za nju nadležan, koja je procedura kada se uvide odstupanja u ponasanju... Unaprijed hvala


Hi, ja sam najprije kada sam primjetila da nesto nije u redu krenula kod sinove djecje doktorice, koliko god puta da sam dosla i sa bilo kojim problemom njen odgovor je uvijek bio: to je samo jedna faza.
Tako smo izgubili jako puno vremena. Kada mi se vec casa prelila doslovce sam joj lupila sakom po stolu i rekla sam joj da mi smjesta da uputnicu za specijalistu , inace cu ju tuzit, tako sam konacno dobila uputnicu, cekali smo par tjedana na termin i vec kod prvog pregleda su se nazalost moje sumnje potvrdile. nakon toga jae pocela obrada: krv, EEG, MRT, HNo, Urin itd. Poceo je i odmah sa monessori terapijom.
Sve ostale informacije o dijeti, cijepljnju i stetnosti metala sam ja sama pronasla na internetu i tako samj i dosla do naseg danasnjeg doktora u frankfurthu, poceli sa dijetom i polako se klupko pocelo odmotavati. Sluzbena skolska medicina mi je jako malo u svemu pomogla, za njih je jos uvijek autizam genetski poremecaj.

Kako izgleda u hrvatskoj sa dobivanjem diagnoza i terapie?

Pozdrav

Anni
27.02.2007., 12:46
Kad sam ga vodila u bolnicu na MR mozga pedijatrica koja je tamo radila dobro me istrašila. Oni su mislili da s njim tko zna što nije u redu. Ujedno je rekla da svi mi slavonci ne odgajamo djecu kako treba. Da dijete od tri godine ne bi trebalo jesti na bočicu i nositi pelene, te ako ga stvarno želim odviknuti da to treba uraditi najkasnije sada jer u ovom razdoblju sva djeca bez obzira imali ili ne imali poteškoće mogu bez problema ostaviti pelene. Ako u ovom periodu ne ostavi da nikada i neće. Ujedno je rekla da će napraviti i ultrazvuk bubrega, jetre,... svega. Bilo joj je čudno i kako to da je on bez uspavljivanja prošao pregled(bili smo budni cijelu noć) i kako se on popiškio u čašu, a nije trebala ona vrečica. Uglavnom kad je vidjela da je nalaz od MR uredan nije htjela raditi nikakve druge nalaze, isti dan nas je otpustila iz bolnice.
Zanima me kakva su vaša iskustva s djecom kad ih vodite zubaru. Ja ga još nisam vodila, a trebala bih.
Zanimaju me i nalazi metaboličkog screeninga. Kod njega je povišen amonijak.
Ali nitko mi ništa o tome ne zna reći, još nisu gotovi svi nalazi. Dali je netko se susretao s tim i da li mi zna reći više o tome.
Mene je oduvijek mučila sumnja da s njegovom jetrom nije nešto u redu. Imao je novorođenačku žuticu, ali bez terapije. Rekli su da samo mora biti više na danjem svijetlu(rođen je zimi). Često je imao blago povišene jetrene enzime.

hi , i moj je sin rodjen zimi, dosta dugo je dobivao Vit. D, kod zubara ga ni mi nismo vodili jer vjerujm da nebi usta otvorio ni za sta na svijetu. Inace ima jako zdarve zube s obzirom da ne dobiva nikakve slatkise. Osim sto ne dobiva gluten ni casein izbacili smo i sve druge namirnice na koje je po nalazima krvi alergican: to su: jaje, banane, paradajz, kruska itd.
S jetrom mog sina je sve Ok za sada, , dobivao je dosta dugo Bärlauch( ne znam sta je to, slicno je po misrisu bijelom luku).
Ima jako povisenu vrijednost olova i zive pa zbog toga dobiva DMSA ( protiv metala) i od onda je njegov razvoj dobio super pozitivan smjer....pozdrav

b-mina
27.02.2007., 13:03
. Da li je kod tvog sina prisutna eholalija?

Hvala Ti puno na opseznom opisu. Kod mog sina je prisutna eholalija, ponekad je to vise , a ponekad manje izrazeno. Obicno to izgleda tako. Recimo on vidi cvijet, kaze naglas cvijet, ja to moram ponoviti, ako ne ponovim za njim on ce tako dugo to ponavljat dok ja konacno kazem ili ce to ponavljanje prijeci u plac ili agresiju i trajat ce tako dugo dok ja ne kazem tu rijec koju je on izgovorio.
Imas li kakav savjet za to stanje? Kako je najbolje postupiti? Probala sam sa skretanjem teme, medjutim on se toga drzi ko pijan plota.
Ili et danasnjeg primjera. Po mog sina ujutro dolazi skolski bus i vodi ga u vrtic. Vozac ga stavlja u auto, ja sam sinu mahnula i rekla sam mu ciao i krenula prema kuci, medjutim moj sin je htio da mu mahnem dva puta, poceo je plakati i vozac ga je morao uzet iz auta, ja sam se morala vratiti do auta i jos jednom mahnuti i tek onda je bilo sve u redu. Ja milslim da su takve situacije tipicne kod autizma i to je meni znak da uz sav napredak koji smo postigli moramo raditi dalje.

Pozdrav[/QUOTE]

Kod njega je prisutna kad se susretne s nekim novim pojmom. Kao da si želi to vizualno predočiti. Ne znam da li tu ima pomoći. Sretala sam jednog dječaka, s njim roditelji uopće nisu radili. Nekad sam uspjela s njim uspostaviti kontakt očima. Ali on je ponavljao rečenice bez veze, neke događaje od prije. Znao se je čudno glasati. Počupao me za kosu- kad sam ga tek upoznala (bila sam mu privukla pozornost). Nije nikad ništa smisleno govorio niti se uključivao u razgovor. U vrtiću je radio sve automatski. Već drugi put mu je odgođen polazak u školu. Tužno je to kad neki roditelji odustanu od djeteta. To ne mogu razumijeti.
Tvoj sin bar smisleno nešto ponavlja i ja tu ne vidim problem kao kod ovog dječaka( to je za mene prava eholalija). Vidjelasam da i zdravadjeca često ponavljaju riječi (do te mjere da te iscrpe pa im jednostavno udovoljiš mjesto da se natežeš s njima)On tebi skreće pozornost. On ima tu moć nad tobom. Da li mu uvijek popustiš? A da ga pustiš malo da pokuša sam izaći na kraj sa svojom frustracijom. Vidim da si brižna. Ja sam u svom sinu prepoznala elemente 'malog tiranina'. Potrebno je vrijem da se nešto promijeni. Kao prvo trebaš se dobro organizirati. Na papir si napiši prioritete. Svaki put ga malo duže pustiš da čeka dok mu ne udovoljiš. Polako će mu se prag tolerancije povećati. Moj sin je meni znao Reći- Nemoj da se ljutim. Ja sam mu rekla da je u redu da se naljuti, ali ja mu neću udovoljiti( htio je da mu donesem ljestve da pere prozor samnom ali to bi značilo da bi svki put mu morala kad on se hoće penjati dati ih). Više i nije bio bijesan kad mu ne bi popustila. Nisam mu branila da sa stolice ili ovako briše prozor. Važno je da ga pustiš dasam to prevlada u onolikoj mjeri koliko misliš da može podnijeti. Važno je da i drugi slijedetvoj primjer inače će tebe početi izbjegavati i naći nekog drugog tko će mu udovoljiti. Uglavnom kadse malo smiri od bijesa ili ljutnje uvijek ga pomazi i zagrli. Ponovi mu zašto si nto nešto napravila. Početi će u tebi gledati osobu koja mu nudi sigurnost. On je jako nesiguran i zato mu je potrebno da mu udovoljiš. Kasnije u životu susretati će se sa mnogo frustracija, a ovako će se prije naučiti nositi se s njima. Neka ponašanja su još prihvatljiva za ovu dob, a kasnije će ti biti teže. Svi imaju razumijevanja za malo dražesno dijete. Dok već za veliko kažu da je problematično i postati će socijalno isključeno. Govorim ti i na primjeru onog dječaka. Da se radilo s njim ne bi bio takav.

b-mina
27.02.2007., 13:13
hi , i moj je sin rodjen zimi, dosta dugo je dobivao Vit. D, kod zubara ga ni mi nismo vodili jer vjerujm da nebi usta otvorio ni za sta na svijetu. Inace ima jako zdarve zube s obzirom da ne dobiva nikakve slatkise. Osim sto ne dobiva gluten ni casein izbacili smo i sve druge namirnice na koje je po nalazima krvi alergican: to su: jaje, banane, paradajz, kruska itd.
S jetrom mog sina je sve Ok za sada, , dobivao je dosta dugo Bärlauch( ne znam sta je to, slicno je po misrisu bijelom luku).
Ima jako povisenu vrijednost olova i zive pa zbog toga dobiva DMSA ( protiv metala) i od onda je njegov razvoj dobio super pozitivan smjer....pozdrav

Kod nas to nekako sporo ide. Kad su me uputili jednostavno mi nisu dali sve uputnice jer kod nas se ne rade organske kiseline u serumu i urinu samo djelomično pa treba slati za Zg. Kaqdsam bila kod neuropedijatrice onda samjoj rekla da fino napiše tko treba raditi te pretrage jer inačene mogu dobiti uputnice.
I moj je sin imao zdrave zube iako je bio na dijeti, ali djelomično jer nam je bilo žao da ne pije mlijeko kad nije bilo alergije, a nismo ni krenuli tad bili s terapijama niti sam znalašto danas znam.

b-mina
27.02.2007., 13:19
Anni jesi li pročitla knijgu ' Mali tiranin'. Nisam sigurna za autoricu mislim da je poljska (?) psihijatrica koja je radila u Frankfurtu u bolnici. Uglavnom s ovim imaju problema i zdrava djeca i djeca s poteškoćama u razvoju.

lilaamrit
28.02.2007., 12:52
Draga Anni,hvala ti na info. Na tvoje pitanje ti je odgovorila b-mina...:)
Pazljive ste mame i samo hrabro!U slicnoj sm situaciji kao i vi.Imam troipolgodisnjaka s slicnim odstupanjima poput vasih decki.S obzirom da sam sedala u tu problematiku i savjetovali su me VRSNI LJUDI biti cu toliko slobodna komentirati dijagnoze...
Koliko mi se cini ,da vasi decki a tu je i prekrasni mladi covijek od moje Daru...nemaju problema s govorom...vec s nj. funkcionalnoscu...mada Daru...tvoje stariji(i razlike se normalno vide,cuju)...Kad se radi o klasicnom autizmu onda je problem razvoja govora kao i gledanje u oci veci...trba duze vremena...Cini mi se da i inteligencija je na nivou...ako ne i iznad...sto isto ide u prilog vise Aspergerima koji spada u Autistic development disorder ili americka inacica Pervarsive development disorder (PDD)...pa ako niste posjecivale stranice s tom vrstom odstupanja,savjetovala bih da ih pogledate... S obzirom da provodim terapiju vec 5 mj. naucila sam neke trikove razbijanja nj. stereotipija....onaj najtezi je definitivno ,ali najucinkovitiji ignoriranje...kad za tuli po 20 miliona puta jednu te istu rijec...neoracam uopce paznju na njega...nastavim raditi svoj posao sto sam i do tada...onako lezerno koristeci nj. metode iskljucivanja iz vanjskog svijeta.....kad me krene pratiti u stopu nedajuci da se maknem od njega...uvalim mu u dvije rijeci bez nesigurnosti neki zadatak(npr. stavi carape u ladicu...i uvalim mu ih u ruke...nastavili i dalje...nastavljam ga ignorirati i uvaljujem mu sto vise zadtaka koje treda obaviti sukcesivno...za to je potrebna koncentracija...tako da tuljenje jenjava...i dalje nastavlja ali rjedje i manje ljutito...kad vidim da je kraj okrenem mu se i pitam ga sto zeli?(ali vrlo odlucno i spremno da mu kazem ne ako sam tako odlucila)...ako pocne opet nastavljati...nastavljam i ja s ignoriranjem...pa da vidimo tko ce popustiti...(ja vise necu...izdrilala sam se!) Shvatila sam da moram biti mudra...Za ovo mi terba oko sat-sat i polvremena...ali kad jednom tu shvati da je Ne vise uopce ne dolazi ni u iskusenje...(do duse pokusat ce jos koji put,ali na kratko...jer ton mog glasa mu govori sve,a nj. znacenje je naucio...) Jos jedan nacin je taj da mu kazem ako se ne smiri da ode u svoju sobu i isplace se ...cesto ga ja odvedem ivrlo odlucno ustrajem da tamo i ostane dok se ne smiri...daljnji postupak je isti kao i kod prethodnoga...Nakon takvih zescih okrsaja sme sa sobom u stvari...postajem u svemu ja odlucnija...a on nebi vjerovali...kao domino princip...popadaju mu i neki drugi filmovi...i preuzima odgovornost na sebe...uh,sto sam tad sretna...a i on vidim jer se ne istrosi toliko i jos k tome udovoljim mu...Medjutim....vrlo vjesto iskoristava druge po tom principu...ali stim se ne zabrinjavam jer na to mogu jedino utjecati na ovaj indirektni nacin...a onda svakome ono tko mu sto dozvoli...iako se napredak primjetio i u odnosu prema njima....malo teze...ali labaviji je....Prije sam se jako gubila u emocijama...a sad kazem sebi od njega moras napraviti covijeka...a ne malog tiranina...a propos knjige...
neznam koliko ce vam ovo sve izgledati mucenicki...ali reci cu vam info. da mali u 5 mj. rada..Gleda u oci,slaze bolje recenice,fiksacije su se smanjile,strahovi su se ublazili.....i sad uzivamo u nj. genijalnosti....klasicna glazba,svjesno interesiranje za sve oko nj.,hrani se sam...odlazi u toalet sam...uzima piti vode sam...vadi tanjur,zlicu,stavlja podmetac na stol...kompletno si servira rucak...i odabere sto ce jesti...sve u svemu veselo...
Pozdrav,moje lavice!:top:

b-mina
01.03.2007., 19:50
Evo da se malo javim. Uhvatila nas je viroza. Zanima me da li ima netko od djece da pije singular (moj pije mj dana- kao da ojača, u uspojavama se avodi hipraktivnost). Mom sinu su rekli da imai ADHD kad smo krenuli na terapije. Ali hiperaktivnost mu je dosta opala, a i pažnja je puno bolja

b-mina
01.03.2007., 23:58
Negdje sam pročitala da autisti ne reagiraju kad im se puše za vrat( dok djeca s minimalnom cerebralnom disfunkcijom reagiraju npr. hiperaktivci), da se vole puno vrtiti i reagiraju na jači stisak ruke(što se primjenjuje u terapiji senzorne integracije da bi im se pobudili određeni dijelovi mozga- tad reagiraju na vanjski svijet), da ih danje svjetlo ne zasljepljuje. Takva djeca daju dojam da ne čuju dobro jer jednostavno neke veze ne djeluju kako treba u njihovom mozgu. Mene stvarno zbunjuju mogući uzroci autizma. Znaju se posljedice(koje definiramo kao neki skup sindroma), iako su i tu problemi kod prepoznavanja(pravovaljana dijagnoza često kasni osim kod klasičnog autizma), znaju se neki uzroci koji mogu biti odgovorni za te posljedice(geni-iako autisti sami nemaju djecu, stoga je vjerovatno riječ o mutacijama gena koje su izazvane sveopćim zagađenjem, trovanjem teškim metalima(što uzrokuje nepravilnosti u radu mozga, posljedica poremećenog motabolizma ili prekoračenja istih- možda su cjepiva kap koja prelije čašu ili nešto drugo u našoj svakodnevici a da nismo svjesni da je zatrovano, još dok je dijete u našoj utrobi i to utječe na njega i prati ga dalje kroz najosjetljivije razdoblje.) i dr...
Zanima me školovanje djece s PDD-om ili nekim drugim oblikom sindroma iz autisičnog spektra- da li mogu ići u redovnu školu, s obzirom da je specijalnih škola malo?
Koliko vi daleko razmišljate u budućnost, kako zamišljate život svog djeteta?

b-mina
02.03.2007., 00:14
Malo sam se danas zamislila, jer neki manijak umalo da me nije pregazio!! Imam divne roditelje koji mi pomažu puno, sama ne znam kako bih sve organizirala jer i studiram, a odnedavno sam i samohrana majka. Bivši uopće ne mari za malog, nikad ga nigdje nije htio voditi, a ja nisam htjela da dijete bude divljak. Stoga sam sama bila osuđena na njegov preodgoj kao i svoj vlastiti gdje sam uz podršku logopeda i defektologa odlučila postići nešto i biti dosljedna. Moja obitelj je počela bolje surađivati i podržavati novi način odgoja jer ne znam kako bi to drugačije nazvala( možda osposobljavanje). S mužem nisam ništa postigla- imam osjećaj da ga se stidio, a meni je uporno predbacivao da od djeteta pravim invalida- da mu nije ništa. Bilo mu je teško s djetetom otići u park ili mu pročitati slikovnicu( samo bi ga vozio u autu i to mu nije bilo teško ali tu nema socijalizacije)...

lilaamrit
02.03.2007., 09:53
Draga b-mina...uzroci...nisu pronadjeni...a po mojim(nemam formalne podloge)procjenama...nece se ni naci(bar ne u ovom stoljecu)...iskreno mislim da su to new age generacije i da ce ih takovih biti sve vise i vise...:s Jer su uistinu genijalni...da ih se treba prilagodjavati-treba,da je za to potreban rad-jeste,da cesto znas ispustiti dusu i poslati ga u neku stvar-dodje(sve je to prirodno)...zbog umora,neprospavane noci,izgubljenog ispita:D(ma,majku mu...al prodje)...bitno je kvalitetno vrijeme provedeno s njim...a kako si studentica,znas da je kvalitetno utroseno vrijeme,onda kad si skonc. na ono sto radis...a propos pomoci-Hvala Bogu da ju imas!(sve iskoristi-tko ti se nudi,malo odmora,ucenja tebi znaci puno....zadovoljna ti-zadovoljan i mali)...Znas ,nekad i puna kuca ljudi...a kad treba...nidje nikog! A s nositeljem ili bez nositelja sjemena ti si mu mater-tvoju ulogu,mores samo ti odraditi-pa cak ni Bog otac ne moze to umjesto tebe! Puse!:kiss:

b-mina
02.03.2007., 10:47
Draga b-mina...uzroci...nisu pronadjeni...a po mojim(nemam formalne podloge)procjenama...nece se ni naci(bar ne u ovom stoljecu)...iskreno mislim da su to new age generacije i da ce ih takovih biti sve vise i vise...:s Jer su uistinu genijalni...da ih se treba prilagodjavati-treba,da je za to potreban rad-jeste,da cesto znas ispustiti dusu i poslati ga u neku stvar-dodje(sve je to prirodno)...zbog umora,neprospavane noci,izgubljenog ispita:D(ma,majku mu...al prodje)...bitno je kvalitetno vrijeme provedeno s njim...a kako si studentica,znas da je kvalitetno utroseno vrijeme,onda kad si skonc. na ono sto radis...a propos pomoci-Hvala Bogu da ju imas!(sve iskoristi-tko ti se nudi,malo odmora,ucenja tebi znaci puno....zadovoljna ti-zadovoljan i mali)...Znas ,nekad i puna kuca ljudi...a kad treba...nidje nikog! A s nositeljem ili bez nositelja sjemena ti si mu mater-tvoju ulogu,mores samo ti odraditi-pa cak ni Bog otac ne moze to umjesto tebe! Puse!:kiss:

Hvala ti na odgovoru. Mislim da imaš pravo- moguće da je to evolucija. Samo još nije pronašla svoj konačni oblik(ili možda je, a mi je sputavamo).
Uostalom nitko ne zna kakvi bi autisti bili roditelji, ili činjenica da je manje djevojčica autista (buduće majke). Da li je moguće izazvati da skrbe za drugog? Puno me toga zbunjuje, iako sada nije mi nimalo važno. A ponešto od svega - mojih razmišljanja, učenja za faks, promatranja malog pruža mi zadovoljstvo(pa makar cijelu noć učilanisam umorna jer me jednostavno ' nešto' drži). I slažem se s tobom da kad sam i sama zadovoljna, zadovoljan je i mali. A to mi je ipak cilj.. pusa :kiss:

Anni
02.03.2007., 16:47
Negdje sam pročitala da autisti ne reagiraju kad im se puše za vrat( dok djeca s minimalnom cerebralnom disfunkcijom reagiraju npr. hiperaktivci), da se vole puno vrtiti i reagiraju na jači stisak ruke(što se primjenjuje u terapiji senzorne integracije da bi im se pobudili određeni dijelovi mozga- tad reagiraju na vanjski svijet), da ih danje svjetlo ne zasljepljuje. Takva djeca daju dojam da ne čuju dobro jer jednostavno neke veze ne djeluju kako treba u njihovom mozgu. Mene stvarno zbunjuju mogući uzroci autizma. Znaju se posljedice(koje definiramo kao neki skup sindroma), iako su i tu problemi kod prepoznavanja(pravovaljana dijagnoza često kasni osim kod klasičnog autizma), znaju se neki uzroci koji mogu biti odgovorni za te posljedice(geni-iako autisti sami nemaju djecu, stoga je vjerovatno riječ o mutacijama gena koje su izazvane sveopćim zagađenjem, trovanjem teškim metalima(što uzrokuje nepravilnosti u radu mozga, posljedica poremećenog motabolizma ili prekoračenja istih- možda su cjepiva kap koja prelije čašu ili nešto drugo u našoj svakodnevici a da nismo svjesni da je zatrovano, još dok je dijete u našoj utrobi i to utječe na njega i prati ga dalje kroz najosjetljivije razdoblje.) i dr...
Zanima me školovanje djece s PDD-om ili nekim drugim oblikom sindroma iz autisičnog spektra- da li mogu ići u redovnu školu, s obzirom da je specijalnih škola malo?
Koliko vi daleko razmišljate u budućnost, kako zamišljate život svog djeteta?


Hi, ja sam danas isprobala na svom djetetu sa puhanjem u potiljak i on reagira isto kao i ja, malo se trzne i nasmije ( vjerojatno ga skaklja).
Sto se tice buducnosti to je duga prica. ja se jako bojim sta ce biz´ti. Moj sin je jedinac, i ostat ce jedinac, ja sam i sama nakon poroda oboljela od Borelioze. Kada pocinjem misliti na neke godine koje dolaze hvata me veliki strah. ja nemam roditelja, roditelji mog supruga ne zive u njemackoj tako da smo sami. IProsle godine dok dijete jos nije islo u vrtic uvijek je bilo problema ako smo ga trebali negdje ostaviti. Svi nasi prijatelji su familijarni ljudi, rade puno.
Ponekad razmisljam sta ce biti sa nasim sinom kada nas vise nece biti, jako se bojim, ovdje iz dana u dan raste kriminal, ljudi su posve bescutni. Jedan die u meni opet vjeruje da cemo uspjeti i da ce nas sin biti jednog dana sposoban se brinuti za sebe sam.
Kako Vi razmisljate o buducnosti i sto Vas cini8 nesigirnim? Hocemo li imati dovoljno snage da izvedemo nasu djecu na pravi put?
Ja vjerujem da jedino roditelj koji ima autisticno dijete moze ocjeniti koliko je tezak odgoj takvog djeteta.


b- mina, jako si hrabra, svaka Ti cast, samo naprijed , imas srecu pa imas divne roditelje, oni su Ti oslonac.
pozdrav

Anni
02.03.2007., 17:15
jos bi vas nesto htjela pitati: jesu li Vasa djeca bila nedonoscad i vidi li se fizicki da sa djecom nesto nije u redu?( npr. kod mog sina ja primjecujem da u novim tj. za njega nepoznatim situacijama grci prste na rukama( kao da ima spastiku)
pozdrav

b-mina
02.03.2007., 23:25
jos bi vas nesto htjela pitati: jesu li Vasa djeca bila nedonoscad i vidi li se fizicki da sa djecom nesto nije u redu?( npr. kod mog sina ja primjecujem da u novim tj. za njega nepoznatim situacijama grci prste na rukama( kao da ima spastiku)
pozdrav

Ne, nije rodio se blizu termina. Ja primjetim više emocionalnu reakciju- bude uzbuđen, ali kad je riječ o novim ljudima. Dok za nepoznate situacije on nekad bude miran, a nekad uzbuđen. Nema bvaš nekog pravila kakav bude, valjda još neki čimbenici igraju ulogu uz to. Znamda je mnogo mirniji ujutro. To tumačim adhd-om jer vjerovatno ga sve te informaije tokomdana izmore pa mu paznja bude slabija.
Je ima tko među nama da ima još koje dijete ili su svi naši sinovi jedinci?
Ne znamkoliko je ozbiljna tvoja bolest, odnosno da li je na vrijeme liječena. Da li još postoje neke prepreke da imaš i drugo dijete? Kako bi tvoj sin reagirao na to, da li općenito voli djecu? Tada bi vjerovatno morala reorganizirati život i uz pretpostavku da s drugim djetetom ne bude bilo problema-odnosno da bude zdravo. Dugoročno gledano to bi bilo dobro za njega, imao bi brata ili sestru koji bi bio uz njega i poslije vas, ... Ne znam što su vam doktori savjetovali u vezi toga? Da li je sinova dijagnoza konačna?
Nekad treba riskirati, uostalom vjerujem da imaš još koju godinu pa da odlučiš, to je ipak samo tvoja i tvog supruga stvar.
I ja se bojim budućnosti. Nekad nastojim da o njoj ne razmišljam, nego dan po dan živim i uživam u onome što imam.

b-mina
03.03.2007., 00:15
Da li je mali rođen u Njemačkoj, ili je mijenjao okolinu(iako je mal, al kažu da su djeca najosjetljivija u ovom periodu). Pretpostavljam da uči obadva jezika, možda je zbunjen.
Kako ti reagiraš na nove situacije?
Ja sam određeni period bila jako nervozna. Mogu reći da sam ja sama bila nervoznija odd malog na promjenu rutine. Uglavnom ako je promjena rutine( rutina kod mene nije striktno određena, ali se odnosi na ponašanja koja su prihvatljiva a koja nisu u određenoj situaciji, te određeni slijed radnji koji bude kad ja očekujem da ćemo biti na nekom mjestu - u robnim kućama, bolnici,.. koji ga može uzbuditi i uznemiriti) u njegovu korist on se ne buni na nju. Ako od njega tražim nešto novo nekad me posluša bez većeg natezanja, a nekad.. ne znamkako bi to opisala. Nekad bi najradije odustala - jer je lakše popustiti, ali izdržim. Nekako me strah da neću moći utjecati na njega ako mu popuštam da bude kako on hoće. Voli trčati, ja mu većinom kažem da uspori- kad idemo našom ulicom koja je slabo prometna. Kad smo u gradu morala sam s njim voditi rat da ga naučim da ne trči, da mi lijepo da ruku. To sad funkcionira. Neke stvari ne mogu biti stalno nedozvoljene.
Isto je znao trkati u trgovinama- nekad me bilo strah da ga tko neukrade, da se ne izgubi, da ne izleti van pred auto i sl.. Predstavljalo mi je pripremu (uvijek sam zamišljala pesimistične scenarije i bila u stanju pripravnosti kao neki specijalac), obavljanje radnje i uviđaj da se ipak malo previše bojim i da nije tako strašno kako si ja znam zamisliti. Svrha takvog načina razmišljanja i bila je da budem spremna na sve, da spoznam svoje i njegove granice (imao je strah od doktora od prick testova i svih pregleda, plakao je na ljude u bijelom, sad ih obožava posebno muške- oni ne bodu a možda traži i uzor).
Prvo sam bila dosljedna kod kuće(ne može se odmah sve promjeniti), a onda sam to polako proširivala i na druga mjesta. Shvatila sam da sam griješila, na neki način sam podcijenila svoje dijete- nisam imala razloga zaključiti zašto on nešto ne bi mogao kad nismo ni probali. Naučila sam mnogo i više ne brinem o banalnim sitnicama. Određenu dozu povjerenja imam u svoje dijete i znam da ga više ne sputavam. Druga stvar je kad imate dijete koje nema mogućnost apstraktnog mišljenja i zaključivanja i kad ono ne može učiti- osobito na pogreškama, tu je situacija teža.
Vratila bih se još na one stereotipna radnje. Ja ne bih mijenjala odmah ono mahanje pa-pa dva puta. Tu postoje i drugi čimbenici koji ga zbunjuju. Koliko vidim vozač će mu udovoljiti, a i ti popustiš. To nije strašno. Kad budeš mogla biti dosljednijaaonda možda da pokušaš to napraviti. Da li ga je netko drugi pokušao ispratiti(tvoj muž), da li je i on morao mahati dva puta.
Moj je savjet uvijek prvo raditi na međusobnom povjerenju između majke i djeteta, a zatim postepeno uključiti i ostale.
Da li si ikad pala u napast da popustiš djetetu zbog drugih.? Mene su znali nekako lijevo gledati, na njega su gledali kao na neodgojeno dijete. ispočetka mi je bilo neugodno(prvenstveno kod doktora kad čekamo) a poslije za mene takvi ljudi(koji se prave puni razumijevanja- sve znaju i razumiju) nisu postojali. Više me ništa od toga ne moženaživcirati. Postigla sam da ja sama s malim mogiu otići gdje hoću. Čak i da idemo u veću kupovinu on ne bi trčao- zašto- jer je naučio. I uopće nije pasivan u svemu sudjeluje i uživa u tome tako da sam sretna da imam i taj vid neovisnosti(prije je sa mnom uvijek morala biti pratnja) On sadf ima 4 g., znači negdje od otprilike prije pola godine je bolji i napredovaop je u svemu.

daru
03.03.2007., 07:43
Zanima me školovanje djece s PDD-om ili nekim drugim oblikom sindroma iz autisičnog spektra- da li mogu ići u redovnu školu, s obzirom da je specijalnih škola malo?
Koliko vi daleko razmišljate u budućnost, kako zamišljate život svog djeteta?

Mina, naravno da mogu u redovnu... samo ovisi o samom djetetu koliko pažnje može obratiti, koliko naučiti u redovnoj itd itd. Dakle, ako je dijete totalno autistično, u svom svijetu, ne obraća pažnju, govor ne upotrebljava... koliko ima od redovne škole? U tvom slučaju to nije tako - kao što vidim iz tvojih postova. A kako vrijeme prolazi, tako će se i njegova slika mijenjati - nadam se uvijek na BOLJE, pa će i pažnja i koncentracija, a i živahnost - možda biti na nivou da može pratiti rad u školi. Gle, ja razmišljam o odgodi ili ne, a istovremeno mi sestrična koja ima vršnjaka mog sina, kaže da - čemu odgoda, kad je njen mali puno nezreliji za školu od mog, a dijete je normalnog razvoja. To je vrlo individualno - kao kod naše, tako i kod druge djece, koliko je tko "spreman" sa 7, sa 6 ili 8 za školu, i za koju školu... Naime, kod nas prihvaćaju djecu s lakšim oblicima u redovne škole, a onda rade s njima po prilagođenom programu. Kod njih je specifično to što u nekim segmentima mogu biti jako ispred svojih vršnjaka (npr rastura matematiku) dok u drugima - šteka... i zato prilagođeni program koji se razrađuje i prilagođava svaka 3 mjeseca.

Kako zamišljam život? Nikako. Ne želim zamišljati ništa dalje od onoga s čime se trenutno suočavam. Čemu da si danas razbijam glavu s nečim što možda hoće a možda i neće biti tako? Da li možeš predvidjeti život djeteta bez autizma? Ne možeš. Ti sanjaš jedan san, a onda ti dijete dođe i radi totalno nešto drugo, ili nedajbože npr. drogira se pa uništi svoj život i sav dobar start koji si mu pružio kao roditelj. Neke stvari možemo kontrolirati i zamišljati, ali neke ne. Budućnost svoje djece - ne. Budućnost je OVO SAD i ONO SUTRA što te čeka - sjesti i raditi na tome da izvučeš u svakom trenutku njegov maksimum. I to je ono što kao roditelj bilo kakvog djeteta, s poteškoćama ili bez , možeš učiniti za njega. A sudbina nije u našim rukama, kao što nije bila ni u rukama naših roditelja.

daru
03.03.2007., 08:10
. Kod mog sina je prisutna eholalija, ponekad je to vise , a ponekad manje izrazeno. Obicno to izgleda tako. Recimo on vidi cvijet, kaze naglas cvijet, ja to moram ponoviti, ako ne ponovim za njim on ce tako dugo to ponavljat dok ja konacno kazem ili ce to ponavljanje prijeci u plac ili agresiju i trajat ce tako dugo dok ja ne kazem tu rijec koju je on izgovorio.
Imas li kakav savjet za to stanje? Kako je najbolje postupiti? Probala sam sa skretanjem teme, medjutim on se toga drzi ko pijan plota.
Pozdrav

Anni, eholalija koliko je nekakav negativan, toliko je i - pozitivan znak. Prvo i osnovno - govori. Imaš autistične djece koja uopće ne govore. Drugo... moj mali je u toj dobi oko 3 godine imao jako izraženu eholaliju. Međutim, on je tek negdje sa 2-2,5 počeo govoriti. Imao je do 3 mali broj riječi koje je samo bez funkcije ponavljao. Tu i tamo - s funkcijom. Međutim, s vremenom je počeo i shvaćati pojam tih riječi koje je samo bez veze upotrebljavao, a ja sam se trudila pomoći mu u tome - pokazivati ono što kaže, opisivati, objašnjavati (bez obzira što mi se činilo tada da ne razumije što mu govorim)... S vremenom su te riječi dobile značaj i s vremenom mu je bilo potrebno sve manje vremena da skuži značenje novih riječi. Postepeno ih je počeo upotrebljavati kad treba. Što više se širi to razumijevanje - to brže kasnije počinju povezivati i shvaćati. Pretvaraj to u priču. Ja ga ne bih presjecala na tvom mjestu. Ako on kaže 333 puta "cvijet" a ti 333 puta ubaci nešto ... "ovo je cvijet" (pokaži mu ga, nacrtaj, napiši gore CVIJET), "žuti cvijet", "cvijet ima list" "cvijet je lijep" "ja volim cvijet" "cvijet miriše"... samo ubacuj, ubacuj, ubacuj.... možda neće odmah ponoviti za tobom, ali trudi se da - ponovi, makar i nakon vremena... Ne čupaj ga van iz njegovog svijeta, nego ti uđi u njegov svijet i vodi ga tamo, a onda postepeno kad to postigneš - polako ga izvlači van... puno je funkcionalnije nego bjesomučno se boriti protiv toga i puhati u vjetrenjače. Ako se stalno borite - on "cvijet" a ti nešto drugo da ne bi ponavljao - dobiješ efekt da se ti pitaš zašto on tebe ne prati u tvome, a možda se i on pita "Koji je njoj? Zašto ne priča samnom o onome što mene zanima?" Već sama činjenica da TRAŽI od tebe da ponoviš za njim je -dobra osnova za razvoj komunikacije. Tako je i moj radio. Eholalija? Da, ali TRAŽI KONTAKT kroz tu svoju eholaliju... A to je jako jako dobro! A šta da NE traži? A šta da ponavlja samo za sebe i da ti ŽELIŠ i ponavljaš za njim, ali njega nije briga da li ćeš ti ponoviti ili nećeš i uopće te ne čuje? Imaš dobar temelj s njim - on je tebe svjestan kao što je i moj bio mene... Samo - uporno radi s njim

daru
03.03.2007., 08:21
jos bi vas nesto htjela pitati: jesu li Vasa djeca bila nedonoscad i vidi li se fizicki da sa djecom nesto nije u redu?( npr. kod mog sina ja primjecujem da u novim tj. za njega nepoznatim situacijama grci prste na rukama( kao da ima spastiku)
pozdrav

Nastoj ga opustiti malo prije neke nove situacije u kojoj se osjeća nelagodno. Pričaj ti njemu slobodno - sve unaprijed mu govori i objašnjavaj. Pričaj mu gdje ćete ići i što ćete raditi. Nek te ne spriječava to što misliš da ne razumije. Samo ti pričaj... Ne njemu u potiljak ako nešto radi, nego se spusti dole, klekni na pod, dođi u razinu njegovih očiju, unesi mu se u facu i - objašnjavaj... "sada idemo u dućan, tamo ćemo kupiti...pa ćemo vidjeti...pa ćemo...."
Pokušaj čak i sa nelagodnim situacijama... ako se boji doktora ili nešto - obavezno mu reci da idete tamo, objasni što će mu napraviti (slušati sa slušalicom, mora reći "aaa", i slično). Da ne bude neugodnih iznenađenja...

daru
03.03.2007., 08:31
Kad sam ga vodila u bolnicu na MR mozga pedijatrica koja je tamo radila dobro me istrašila. Oni su mislili da s njim tko zna što nije u redu. Ujedno je rekla da svi mi slavonci ne odgajamo djecu kako treba. Da dijete od tri godine ne bi trebalo jesti na bočicu i nositi pelene, te ako ga stvarno želim odviknuti da to treba uraditi najkasnije sada jer u ovom razdoblju sva djeca bez obzira imali ili ne imali poteškoće mogu bez problema ostaviti pelene. Ako u ovom periodu ne ostavi da nikada i neće. Ujedno je rekla da će napraviti i ultrazvuk bubrega, jetre,... svega. Bilo joj je čudno i kako to da je on bez uspavljivanja prošao pregled(bili smo budni cijelu noć) i kako se on popiškio u čašu, a nije trebala ona vrečica. Uglavnom kad je vidjela da je nalaz od MR uredan nije htjela raditi nikakve druge nalaze, isti dan nas je otpustila iz bolnice.


Što se tiče bočice i pelene s 3 godine - i mi smo kuburili s tim... Žalosno je što tu ne mogu pomoći sa savjetom, jer nakon svih mojih uzaludnih pokušaja i uzaludne borbe - on je to na kraju napravio - kad se njemu htjelo sam od sebe. Iako sam dobila savjet da je BOLJE što ranije se riješiti bočice i pelene je da to psihološki djeluje tako da se povezuju s periodom kad su bili bebe, a odbacivanjem pelene i bočice - počnu dobivati osjećaj da su "veliki"... Međutim, za to treba i dobra suradnja u vrtiću da se istovremeno sprovodi odvikavanje i doma i tamo... Kad se pelena jednom skine - više se ne vraća, inače se dijete zbunjuje (malo da- malo ne).
Snimanja mozga bi trebalo raditi u budnom stanju... Kao što sam spomenula za CT - trebalo bi ih i testirati uz to. Istraživanja o zrcalnim neuronima pokazala su da autisti ne reagiraju jednako dok promatraju radnju koju netko izvodi. Ako ja pomaknem predmet, u mozgu promatrača koji nije autističan "pale" se iste "lampice" kao da je on sam pomaknuo predmet. Kod autista - ne. Kod njih se dok promatraju tuđu radnju - mozak ne aktivira na isti način, nego samo kad oni sami izvode tu radnju. Dakle - čemu snimanje ako dijete spava?

daru
03.03.2007., 08:45
Negdje sam pročitala da autisti ne reagiraju kad im se puše za vrat( dok djeca s minimalnom cerebralnom disfunkcijom reagiraju npr. hiperaktivci), da se vole puno vrtiti i reagiraju na jači stisak ruke(što se primjenjuje u terapiji senzorne integracije da bi im se pobudili određeni dijelovi mozga- tad reagiraju na vanjski svijet), da ih danje svjetlo ne zasljepljuje. Takva djeca daju dojam da ne čuju dobro jer jednostavno neke veze ne djeluju kako treba u njihovom mozgu.

Svi ti simptomi se razlikuju od djeteta do djeteta, ako se ne radi o slučaju teškog autizma... Ono - kad već i laik na prvi pogled može to zaključiti.
Od svih simptoma... ja svog malog nalazim u 2-3 malo više, u 1-2 vrlo malo, a u ostalima - ništa. Dakle slike se razlikuju. Po nekim opisima više sam ja autistična nego on. On od malena sasvim jasno iskazuje svoje osjećaje, jako se voli maziti, na što često dobijem komentar da sam ga dobro "naučila", a ja ga tome nisam "učila" nego je to nešto što je oduvijek imao u sebi - emocije. Čak i dok nije koristio funkcionalan govor uopće - gestama je izražavao što želi...

Anni
03.03.2007., 09:11
hvala Vam na odgovorima, strasne ste,ovo dopisivanje sa Vama mi bas dobro cini. Moj sin je rodjen u Njemackoj i zivimo od njegovog rodjenja do danas u istom stanu, nismo se nigdje selili on ce nazalost ostati jedinac, ja imam 40 godina, moja bolest je u stanju gdje se vise nista neda popraviti , treba samo nastojati da me bolest ne baci u kolica. Zbog moje je bolesti i moj sin bio izoliran dosta, ja sa njim nisam gotovo nikada sama isla van. Kad i ja moram njegdje ici gdje se duze od 300 metara treba hodati trebam i sama pratnju , tako da kod mene je situacija bas nesimpaticna i zelja za drugim djetetom je odbacena u trenutku dok sam saznala prognozu moje bolesti.
Kao sto sam rekla roditelji su mi umrli, brat mi je poginuo u saobracajnoj nesreci, tako da je ja jedva nosim sa svim nevoljama koje mi je zivot spremio. Vec sam puno puta popustila i pozeljela kraj , ali uvijek se pitam sta bih ja time ucinila svom djetetu.
I ja nastojim ne misliti previse na buducnost ali takve misli same dodju narocito tada kada ih ovjek najmanje treba.
Ja svoje djete volim istom ljubavlju kao sto bih ga i voljela da je potpuno zdrav, najvise bi zbog njega samog htjela da bude sve u redu i da on od zivota ima nesto vise nego sto ja patnja i vjecita borba za opstanak.

recite mi kako reagiraju Vasa djeca ako ih " kaznite" takoo da ih posaljete u njihovu sobu i sta uciniti kada djete za vrijeme obroka uporno ustaje od stola?
Pozdrav

daru
03.03.2007., 10:46
recite mi kako reagiraju Vasa djeca ako ih " kaznite" takoo da ih posaljete u njihovu sobu i sta uciniti kada djete za vrijeme obroka uporno ustaje od stola?
Pozdrav

Anni, žao mi je što je situacija kod tebe takva... Očito si borac, pa život pred tebe baca jače izazove. Drži se!
Što se tiče druženja za dijete - ako imaš poznanike s djecom iste dobi (ili slične) pozovi ih kod sebe. I to je nešto.
Moj na kazne ne reagira baš... čak ni sada. Ako sam uporna, "odguli" i čeka da lavina prođe i - nastavi po svom. Ili ako se uvrijedi, pustim ga neko vrijeme u kazni, a onda ga pitam zašto se mama ljuti i objasnim zašto,pa ga tražim da se ispriča, a onda se "pomirimo"... :zubo: Naravno, to nije uvijek bilo tako, pogotovo ne kad je imao godina kao tvoj.
Što se tiče stola - uporno natrag! Jede se za stolom i dok se jede nema trčkanja. To sam uvijek inzistirala. Da,ustane i sada ako nisam blizu... Ali uvijek uporno natrag. Dok je bio manji stavila bih ga na takvo mjesto da mu prepriječim put da ne može baš lako izmigoljiti i čim bi krenuo u akciju - tup! natrag na mjesto. Čula sam i teoriju da ih lagano znaju nekom maramom ili tako nešto - zavezati za stolicu. Ali moram priznat da to nikad nisam pokušavala jer mi se osobno taj sistem ne sviđa, a mislim da je moj ipak bio dovoljno "pametan" da skuži da kad se dobro naljutim - nema mrdanja. Možda su ti radikalniji sistemi potrebni kad se radi o djetetu koje nije u stanju skužiti verbalni način ili fizički da ga vratiš svaki put na stolicu...

daru
03.03.2007., 10:51
hvala Vam na odgovorima, strasne ste,ovo dopisivanje sa Vama mi bas dobro cini.

Evo, ja sam pred par mjeseci tražila nešto na internetu da bih pročitala iskustva roditelja, savjete roditelja i slično. Na moje čuđenje - ništa takvo nisam mogla pronaći. Ima raznih stranica sa savjetima stručnjaka itd itd, ali ne i neki forum gdje roditelji izmjenjuju iskustva, pa ako treba i plaču na ramenu jedan drugome. Zato sam i postavila ovu temu, a očito nisam pogriješila. Ja često govorim kako je svako dijete različito. I svakome od njih "pali" neki drugi pristup, ali kad čuješ 20 mogućih načina roditelja koji su ovo ili ono uspjeli ovako ili onako savladati - onda je to "prečica" da pronađeš svoj način i sistem koji pali kod tvog djeteta. Na kraju balade - opet ostajete ti i on, i samo ti možeš dovoljno poznavati svoje dijete i njegove reakcije da skužiš da li neki savjet može ili ne može upaliti... Ali opet - kad je netko nešto slično prošao, može ti ukazati put kojim ćeš lakše, bez višestrukih lupanja glavom u zid... U tome i je poanta ove teme.

daru
03.03.2007., 11:02
Evo čisto jedan mali "test" psihologa... Kako skužiti u kojoj mjeri IGNORIRA a u kojoj se zaista ISKLJUČUJE. Kod mog malog je u dobi od 3 godine bilo to "ne čujem te" jako prisutno. Međutim, meni se često činilo da on mene ignorira kad mu nešto ne paše. Kasnije se to pokazalo točno, jer kad se naučio bolje izražavati i odgovoriti sa "Neću!" - ignoriranja su postala sve rjeđa i rjeđa... Dakle, kad smo bili kod psihologa u toj dobi (a ja nisam tada mogla znati o čemu se radi), njemu je bilo nelagodno od strane osobe. Okrenuo se i igrao s nekim igračkama, ali nije odgovarao na nikakav njen poziv. U par navrata, žena se ustala i krenula prema njemu ili prošla mimo njega... On se svaki put odmaknuo ili okrenuo na drugu stranu od nje... Dakle - REAGIRAO je na njen pokušaj približavanja. Nastojao ju je izbjeći jer mu je stvarala nelagodu, a nije bio "isključen u svom svijetu" da ni ne primjećuje njeno prisustvo u sobi.
To vam može pomoći utoliko da shvatite da vas dijete često - razumije kada mu nešto govorite, ali ODBIJA to napraviti ili poslušati. Verbalno se ne izražava i ne govori "NEĆU", nego - ignorira jer mu se to ne sviđa. U tome se treba postaviti jednako kao da je - odgovorilo sa "neću". Što biste inače učinili kada bi imali dijete bez poteškoća, koje vas ne želi poslušati? To napravite ako primjetite ignoriranje. (dakle - i dalje biste vjerojatno inzistirali na tome, možda i podigli glas da vas ozbiljnije shvati, možda biste ga uzeli za ruku, odveli do npr.košare s igračkama i još jednom ponovili - "Rekla sam da igračku spremiš!" a kod ove djece je dobro pri tom još i dodatno gestom "pojasniti" - npr uzeti njegovu ruku, položiti je na autić da ga uzme i odvesti ga do te košare gdje ga ima odložiti...)

b-mina
03.03.2007., 21:55
Mina, naravno da mogu u redovnu... samo ovisi o samom djetetu koliko pažnje može obratiti, koliko naučiti u redovnoj itd itd. Dakle, ako je dijete totalno autistično, u svom svijetu, ne obraća pažnju, govor ne upotrebljava... koliko ima od redovne škole? U tvom slučaju to nije tako - kao što vidim iz tvojih postova. A kako vrijeme prolazi, tako će se i njegova slika mijenjati - nadam se uvijek na BOLJE, pa će i pažnja i koncentracija, a i živahnost - možda biti na nivou da može pratiti rad u školi. Gle, ja razmišljam o odgodi ili ne, a istovremeno mi sestrična koja ima vršnjaka mog sina, kaže da - čemu odgoda, kad je njen mali puno nezreliji za školu od mog, a dijete je normalnog razvoja. To je vrlo individualno - kao kod naše, tako i kod druge djece, koliko je tko "spreman" sa 7, sa 6 ili 8 za školu, i za koju školu... Naime, kod nas prihvaćaju djecu s lakšim oblicima u redovne škole, a onda rade s njima po prilagođenom programu. Kod njih je specifično to što u nekim segmentima mogu biti jako ispred svojih vršnjaka (npr rastura matematiku) dok u drugima - šteka... i zato prilagođeni program koji se razrađuje i prilagođava svaka 3 mjeseca.

Kako zamišljam život? Nikako. Ne želim zamišljati ništa dalje od onoga s čime se trenutno suočavam. Čemu da si danas razbijam glavu s nečim što možda hoće a možda i neće biti tako? Da li možeš predvidjeti život djeteta bez autizma? Ne možeš. Ti sanjaš jedan san, a onda ti dijete dođe i radi totalno nešto drugo, ili nedajbože npr. drogira se pa uništi svoj život i sav dobar start koji si mu pružio kao roditelj. Neke stvari možemo kontrolirati i zamišljati, ali neke ne. Budućnost svoje djece - ne. Budućnost je OVO SAD i ONO SUTRA što te čeka - sjesti i raditi na tome da izvučeš u svakom trenutku njegov maksimum. I to je ono što kao roditelj bilo kakvog djeteta, s poteškoćama ili bez , možeš učiniti za njega. A sudbina nije u našim rukama, kao što nije bila ni u rukama naših roditelja.

Hvala ti puno na odgovoru. Tvoj dečkić je malo stariji, pa si mi stvarno od pomoći jer imaš puno više iskustva. Ja sam puno naučila u ovih godinu dana, a mogu misliti tek ti. Ali nema veze, bez obzira na sve stručne savjete meni je puno draži savjet jedne majke kao što si ti. Vjerujem da više znaš i od mnogih lijećnika. Tvoji savjeti možda neće svi biti primjenjivi na mom sinu, ali pružit će mi primjer(mogu pokušati ništa ne gubim), a možda pomoći i da sama budem maštovitija.
Prvo sam bila mama, a onda sam "bježala" u knjige tražeći nešto- nisam znala što točno, pa sam postala dijete da bi na kraju opet se vratila na staro i bila majka, jer odgovor tu leži. Svaki je dan poseban i donosi nešto novo. Ljubav je odgovor koji pokreće mene, a i moje dijete...
Nadam se da će nam ljubav biti dio budućnosti

b-mina
03.03.2007., 21:58
Još da se nadovežem na odvikavanje od bočice- sam nije više htio piti je. Teže se je odvojio od pelena

b-mina
03.03.2007., 22:14
Draga Anni, vidim da ti je zbilja teško i da si jako hrabra. Za tvoje dijete je već bolja situacija što ide u vrtić. Nikako se ne bi trebala forsirati. Važno je da vrijeme koje ti i sin provedete bude kvalitetno, a to ne znači da moraš samo raditi njim kao terapeut. djeca uče iz onog što vide i čuju. Neki roditelj može reći da je psovati ružno, a sami to raditi- dijete će se povesti za njim. Tako ti njemu možeš davati pozitivne primjere. Ja imam problema s malim da mi posprema igračke. Ja ih redovito pospremam, ali njemu dam do znanja da želim da i on to napravi, ak vidim da bude potebno.. nacrtat ću mu(sad mi palo na pamet). Nekad upali, a nekad ne. Ali kad je u pitanju čišćenje kuće onda ga ne trba nagovarati. Ja to od njega nisamtražila, ali je on to vidio. Kad djeca oponašaju već možeš znati da će ti život biti lakši. Možda nećće odmah početi upotrebljavati naučeno, ali kad-tad hoće. Vjerovatno će i uživati

b-mina
03.03.2007., 22:24
Evo čisto jedan mali "test" psihologa... Kako skužiti u kojoj mjeri IGNORIRA a u kojoj se zaista ISKLJUČUJE. Kod mog malog je u dobi od 3 godine bilo to "ne čujem te" jako prisutno. Međutim, meni se često činilo da on mene ignorira kad mu nešto ne paše. Kasnije se to pokazalo točno, jer kad se naučio bolje izražavati i odgovoriti sa "Neću!" - ignoriranja su postala sve rjeđa i rjeđa... Dakle, kad smo bili kod psihologa u toj dobi (a ja nisam tada mogla znati o čemu se radi), njemu je bilo nelagodno od strane osobe. Okrenuo se i igrao s nekim igračkama, ali nije odgovarao na nikakav njen poziv. U par navrata, žena se ustala i krenula prema njemu ili prošla mimo njega... On se svaki put odmaknuo ili okrenuo na drugu stranu od nje... Dakle - REAGIRAO je na njen pokušaj približavanja. Nastojao ju je izbjeći jer mu je stvarala nelagodu, a nije bio "isključen u svom svijetu" da ni ne primjećuje njeno prisustvo u sobi.
To vam može pomoći utoliko da shvatite da vas dijete često - razumije kada mu nešto govorite, ali ODBIJA to napraviti ili poslušati. Verbalno se ne izražava i ne govori "NEĆU", nego - ignorira...)

Mene je moj sin često ignorirao. Neki smatraju da je i to znak isključena- kad dijete reagira na samo ono što želi čuti. Ne znam , ali znam da se je ta ignorancija nestala kad je mogao izraziti i reći što hoće. Stoga smatramda zbog toga nije riječ o isključenju.
Složila bih se s tobom Daru da sebe vidim po simptomima autističniju nego malog. Smatram da nije bauk da dijete ide u posebnu grupu u školu- samo nisam bila sigurna da li one postoje u redovnoj školi ili treba dalje putovati. Ja se sjećam da je sa mnom išlo dvoje s posebnim potrebama( metalna retardacija), ali oni su bili uključeni sa nama u razred a ne izdvojeni. Općenito bili su jako dobro prihvaćeni.
Ujedno moj sin isto ne voli jednu doktoricu. Jednostavno poludi kod nje ili je potpuno ignorira. Kod nje ne želi uopće pričati, ona mi čak ne vjeruje da je on toliko napredovao. Na neke ljude koje tek upozna zna reagirati s puno simpatije- do te mjereda bi mene ostavio i otišao s njima. To prije nije bilo moguće. Još uvijek je simbioza prisutna, ali ne kao prije

daru
04.03.2007., 09:14
Mene je moj sin često ignorirao. Neki smatraju da je i to znak isključena- kad dijete reagira na samo ono što želi čuti. Ne znam , ali znam da se je ta ignorancija nestala kad je mogao izraziti i reći što hoće. Stoga smatramda zbog toga nije riječ o isključenju.
Složila bih se s tobom Daru da sebe vidim po simptomima autističniju nego malog. Smatram da nije bauk da dijete ide u posebnu grupu u školu- samo nisam bila sigurna da li one postoje u redovnoj školi ili treba dalje putovati. Ja se sjećam da je sa mnom išlo dvoje s posebnim potrebama( metalna retardacija), ali oni su bili uključeni sa nama u razred a ne izdvojeni. Općenito bili su jako dobro prihvaćeni.
Ujedno moj sin isto ne voli jednu doktoricu. Jednostavno poludi kod nje ili je potpuno ignorira. Kod nje ne želi uopće pričati, ona mi čak ne vjeruje da je on toliko napredovao. Na neke ljude koje tek upozna zna reagirati s puno simpatije- do te mjereda bi mene ostavio i otišao s njima. To prije nije bilo moguće. Još uvijek je simbioza prisutna, ali ne kao prije

Dakle i ti imaš isto iskustvo s tim ignoriranjem? To mi je bila uvertira da počnem promatrati koliko tih simptoma je zapravo povezano sa nerazvijenim govorom... Mislim, ok, neki se simptomi ne mogu "izgubiti" kad se govor razvije, ali nekako mislim da mnogi - mogu. Npr. socijalizacija... Dok nije govorio gotovo ništa s razumijevanjem, došlo bi drugo dijete i pita ga nešto, a on blijedo gleda u njega, ne kuži što ovaj hoće, ne odgovara... okreće se i odlazi, ali odlazi i drugo dijete jer je naletilo na nekoga tko se "ne želi igrati s njim". I sve to vuče jedno drugo. S vremenom se sve više otuđuju jer osjećaju da ih druga djeca ne razumiju, a ne razumiju ni oni njih. U toj fazi je bitna interakcija roditelja -da je on taj koji "vodi" igru između njih. Evo, prošlo ljeto gledam ga kako na moru prilazi dječaku i djevojčici svoje dobi i gleda ih kako se špricaju i igraju. Dođe blizu, umire od smijeha, privlačeći pažnju na sebe, ali jednostavno ne zna kako se uključiti s njima. Onda oni obrate pažnju, okrenu se njemu, pitaju ga nešto - a on - zgiba. Al se onda ponovno vraća prema njima. I tako u krug. Želi, ali ne zna kako. Onda sam došla ja, počela se igrati s tom djecom, a on je vrištao od smijeha i želio i on na isti način sudjelovati. Treba im poticaj, za start odrasla osoba koja ih "uči" igrati se i "prevodi" pitanja i "gura" odgovore, koja im daje sigurnost koju nemaju jer im ta komunikacija nije dovoljno razvijena.

U NEKIM školama imaju posebne razrede za NEKE poremećaje u ponašanju odnosno posebne potrebe... Ali većinom se djeca s PDDom uključuju u REDOVAN razred, samo se s njima radi po individualnom programu. Po mom mišljenju najbolje je uključiti ih u škole koje su do sada već primale takvu djecu, da nastavnici imaju iskustva s njima, a i djeca tamo puno bolje prihvaćaju različitosti, jer se sami nastavnici tako postave u početku...pričaju o pomoći, o toleranciji itd itd...

I moj je na odrasle tako reagirao... Odjednom otrči i sjedne nekom starijem čovjeku u krilo i slično, dok druge ne šljivi ni 5%. Sada već svih šljivi 5%, a neke - više od toga. I ima pamćenje ko slon! Ne vidi nekog i preko godinu dana, a kad se taj pojavi na vratima - narodno veselje! I onda se ljudi čude - "Pa šta se on mene sjeća?" - jer možda pred godinu-dvije nije pokazivao toliko oduševljenje u njihovom prisustvu, a sad se ponaša kao "EEE!!! Pa di si ti do sada! Što te nema?!" :rofl:

daru
04.03.2007., 09:18
I još nešto u vezi klinaca... Kad neko dijete IMA inicijativu i želi se potruditi oko njega, e onda - MOŽE! I onda non stop spominje to dijete i želi ići kod nje/njega. Ali to dijete se mora prema njemu ponašati skoro kao odrasla osoba "Dođi da ti pokažem ovo" "A vidi ovo" i slično... tj. mora biti voljno animirati ga. On nije taj koji će potaknuti i inicirati igru, ali će - pratiti. U zadnje vrijeme sve više. Evo, na poslijednjem rođendanu - suze su mi došle na oči. Rođendani su njemu osobno bili - gnjavaža. Ove godine je - uživao. U jednom trenu svi klinci su se počeli igrati lovice i trčali jedan za drugim po stanu i - on se uključio u igru. Sam. Ne znam čije je lice bilo više ozareno - njegovo ili moje.

daru
04.03.2007., 09:24
a možda pomoći i da sama budem maštovitija.
Prvo sam bila mama, a onda sam "bježala" u knjige tražeći nešto- nisam znala što točno, pa sam postala dijete da bi na kraju opet se vratila na staro i bila majka, jer odgovor tu leži. Svaki je dan poseban i donosi nešto novo. Ljubav je odgovor koji pokreće mene, a i moje dijete...
Nadam se da će nam ljubav biti dio budućnosti

Draga mina, koliko učenja nas još čeka! A naši najveći učitelji svih vremena su - upravo naša djeca. Uče nas mašti, uče nas strpljenju, uče nas nekim novim načinima pružanja ljubavi... Nitko mi u životu nije toliko proširio srce i horizonte kao - moj sin.
Zamišljala sam da ću svom djetetu sve objašnjavati riječima, onako kako je moja mama samnom radila, a trudit ću se još i bolje... I onda - već u samom startu - moje najmoćnije oružje bilo mi je oteto iz ruku - komunikacija. I - idemo tražiti nove načine komuniciranja - govor srca. Koliko ja njega učim, još duplo on uči mene.

b-mina
04.03.2007., 23:57
Evo mene s još par komentara, nažalost ovako kasno,.. ali svi mi imamo neke obveze.
Baš bi se na tebe Daru nadovezala jer mi se čini kad pričaš o socijalizaciji i ostalim problemima kao da pričaš o mom malom i što sam ja radila.
Skužila sam i ja da on ne bi nikad pristupio djeci. Volio je gledati dečke kako igraju nogomet, ali nije nikad pokazao želju da im se priključi(doduše bio bi najveseliji i u centru pažnje po reakciji kad bi im lopta pobjegla u kanal, vikao bi im da je šutaju u kanal). Jedno popdne bila je utakmica na tv ranije pa dečki nisu igrali(to je bilo ljetos rano za vrijeme prvenstva)nogomet, on je sam letao po igralištu i šutao nepostojeću loptu. Nisam se priključivala da se on igra s tim dečkima jer bilo je još mlađih koji nisu igrali, a među ovima koji su igrali bilo je onih koji su grublje igrali tako da nisam htjela da mu tako neko iskustvo bude negativno. Ipak se mora izabrati neka "primjerena" aktivnost zanjegovu dob (mislim da šutanje lopte je, ali ne gdje ima nagurivanjai dr pogotovo za dijete koje nerazumije i neka negativnost mogla bi ga sputati i uplašiti- ipak je to dijete bilo 3 g)
Kao što sam rekla vršnjaka njegove dobi i nema. Družili smo se s jednim malim ali najviše 15 minuta( ali moram nadodati da ni on nije tad govorio). Znali su zajedno trkati (moj bi predvodio), ali pazi sad ovo: IAKO JE ON PRVI TRČAO I VODIO(u krug po dvorištu, ispred kuće) JA SAM IMALA OSJEĆAJ DA ON BJEŽI OD NJEGA ( bar je tako počelo- ovom drugom se to svidjelo) ali i to je već bilo nešto.
I sad se uključujem između. Kad smo prošle godine krenuli u igraonicu (jer u vrtiću nijebilo mjesta) bila sam zahvalna na toj prilici. Znala sm ostajati i promatrati ga onih zadnjih pola sata kako se igra vani na igralištu. Uvijek je čekao zadnji da ide na tobogan. Bila je i tu neka mala curica(2,5g) koja ga je par puta gurala,ali s njom se je volio klackati(naravno kad bi ga teta stavila on sam nije ništa radio). Kad je prvi put išao djelio je djeci bombone, ali na poticaj. Kasd je tek krenuo u vrtić za vrijeme igre vani, on nije znao što raditi( odlazio bi logopedu na prozor, kucao joj i smijuljio se). Moram ipak naglasiti da on nije imao mnogo prilika da se s nekim 'sprijatelji'. Većinom je djecu sretao nasumično, na neki je način bio izoliran jer je bio boležljiv (vjerujem nešto slična situacija kao kod Anni), što kod tebe Daru ne bi zaključila.
I moj je sin trebao "prevoditelja". To sam mu dosad i bila (neki bi rekli odvjetnik :rofl: ) U vrtiću ne vjerujem da im teta stigne svima biti odvjetnik. Ali im je prijelaz 'lakši' jer im je netko već pokazao ' neka pravila socijalizacije', pa iako neće razumjeti bit, neće biti ni potpuno izgubljeni. Iako je djetetu dobro pomagati nekad ga je potrebno malo pogurnuti i prepustiti da on sam nešto uradi, da sam se igra s djecom bez mješanja roditelja( što je meni nemoguće, ma kako da ga pustim samog), makar se udaljiti da vas ne vidi(moj slučaj, al me traži pa ne mogu pobjeći).
Nije htio ni bicikl voziti, imao je motor na akumulator, ništa ga nije zanimalo. A onda je jednog dana kad je išao kod defektologa vidio traktor i sjeo na njega i počeo ga voziti. Kad smo išli kupovati novi bicikli kupili smo traktor jer on je sjeo za njega i vozio ga čim ga je vidio kao da oduvijek vozi - od tada iskazuje želju za igračkama i kad smo ga pitali da li želi ga kupiti sretno je izjavio 'da'.
Moj se je isto veselio osobama koje dugo nije vidio, na moje iznenadjenje znao im je i ime iako tada nije pričao ni obraćao ' preveliku pažnju' na njih.

b-mina
05.03.2007., 00:08
"Dok nije govorio gotovo ništa s razumijevanjem, došlo bi drugo dijete i pita ga nešto, a on blijedo gleda u njega, ne kuži što ovaj hoće, ne odgovara... okreće se i odlazi, ali odlazi i drugo dijete jer je naletilo na nekoga tko se "ne želi igrati s njim". I sve to vuče jedno drugo. S vremenom se sve više otuđuju jer osjećaju da ih druga djeca ne razumiju"

Ovdje bi se potpuno složila s tobom. Teško je neko drugo dijete privoliti da se igra s nekim tko nije zainteresiran. Da bi se djetetu pomoglo stvarno roditelj treba unijeti sebe u to i pomoći mu da što bezbolnije ostvari kontakt jer bi se inače dijete povuklo u sebe. Prava je sreća ako imate male djece u familiji pa onda vam je lakše jer ne morate okolo 'tražiti djecu', ili imate prijatelje čija su djeca vršnjaci, ili još vlastite djece, a i vrtić je dobar izbor.
Smatram da ima i puno težih slučajeva od naših gdje roditelji doslovce "kupuju" drugu djecu da se igraju s njihovom (ali toga ima svugdje u raznim količinama)

Anni
05.03.2007., 19:10
"Dok nije govorio gotovo ništa s razumijevanjem, došlo bi drugo dijete i pita ga nešto, a on blijedo gleda u njega, ne kuži što ovaj hoće, ne odgovara... okreće se i odlazi, ali odlazi i drugo dijete jer je naletilo na nekoga tko se "ne želi igrati s njim". I sve to vuče jedno drugo. S vremenom se sve više otuđuju jer osjećaju da ih druga djeca ne razumiju"

Ovdje bi se potpuno složila s tobom. Teško je neko drugo dijete privoliti da se igra s nekim tko nije zainteresiran. Da bi se djetetu pomoglo stvarno roditelj treba unijeti sebe u to i pomoći mu da što bezbolnije ostvari kontakt jer bi se inače dijete povuklo u sebe. Prava je sreća ako imate male djece u familiji pa onda vam je lakše jer ne morate okolo 'tražiti djecu', ili imate prijatelje čija su djeca vršnjaci, ili još vlastite djece, a i vrtić je dobar izbor.
Smatram da ima i puno težih slučajeva od naših gdje roditelji doslovce "kupuju" drugu djecu da se igraju s njihovom (ali toga ima svugdje u raznim količinama)



Hi , kod mog sina je uvijek bila situacija takva da je volio gledati djecu kako se igraju, ponekad im se volio i pridruziti ali nije se znao igrati kao oni, tj. nije imao koncept u igri. Sada se situacija promjenila, tete u vrticu kazu da sada on polako sam trazi kontak( on krece u ofanzivu), i da se voli igrati sa djecom. Po njemu vidim da mu vrtic odgovara, postao je puno slobodniji. Sto se ignoriranja tice to jos uvijek radi ako mu se nesto ne svidja. kada cuje sum ili zvuk necega sto mu je drago onda dojuri kao raketa.

Smijem li Vas pitati dobivate li kakav dodatni novac zbog djetetovog hendikepa( oprostite ako je rijec ruzna, ne znam kako bi se inace izrazila). Ovdje u njemackoj mi dobivamo 205 Eura mjesecno ali samo tako dugo dok dijete koristi pelenu( moj sin ima jos uvijek po noci pelenu,....huraaaa u zadnja tri dana je sam otisao i pokakio se na Wc, vjerujem da ce tako biti i dalje).

Pozdrav

daru
05.03.2007., 19:21
Ovdje bi se potpuno složila s tobom. Teško je neko drugo dijete privoliti da se igra s nekim tko nije zainteresiran. Da bi se djetetu pomoglo stvarno roditelj treba unijeti sebe u to i pomoći mu da što bezbolnije ostvari kontakt jer bi se inače dijete povuklo u sebe. Prava je sreća ako imate male djece u familiji pa onda vam je lakše jer ne morate okolo 'tražiti djecu', ili imate prijatelje čija su djeca vršnjaci, ili još vlastite djece, a i vrtić je dobar izbor.
Smatram da ima i puno težih slučajeva od naših gdje roditelji doslovce "kupuju" drugu djecu da se igraju s njihovom (ali toga ima svugdje u raznim količinama)

Da, na sreću - imam prijateljicu koja ima curicu 15 dana razilke od mog malog, sestričnu s vršnjakom mog, druge sestrične čija su djeca nešto mlađa, pa sad tek postaju "aktualna" za druženje (njemu zanimljiva)... i još k tome ide u vrtić i dok ljetuje ima rođake koji su malo stariji od njega, ali mu se jako vole posvetiti... Prošlo ljeto je krenula jača socijalizacija jer je obožavao gledati klince na moru kako skaču. Onda se napokon i on okuražio pa naučio skakati, a zajedno s njima i - naguravati se u more. Koliko mi je drago što "obraća pažnju" na druge na moru, toliko sad moram paziti jer on bi se "igrao" sa - svima tako, pa i sa klincima koji baš i nisu hrabri, a "nađu se pri ruci"... HEH! Sve jedno vuče drugo... nešto nauče, neki korak naprijed naprave, a uz taj korak dobiješ još cijeli niz drugih stvari koje ga moraš naučiti... Neverending story, ha? :zubo: Al to je valjda ono što spada pod pojam "biti roditelj" :cerek:

daru
05.03.2007., 19:28
Hi , kod mog sina je uvijek bila situacija takva da je volio gledati djecu kako se igraju, ponekad im se volio i pridruziti ali nije se znao igrati kao oni, tj. nije imao koncept u igri. Sada se situacija promjenila, tete u vrticu kazu da sada on polako sam trazi kontak( on krece u ofanzivu), i da se voli igrati sa djecom. Po njemu vidim da mu vrtic odgovara, postao je puno slobodniji. Sto se ignoriranja tice to jos uvijek radi ako mu se nesto ne svidja. kada cuje sum ili zvuk necega sto mu je drago onda dojuri kao raketa.


Anni, to je i moj radio... Ma draga moja, meni tvoj i minin jako "liče" na mog kad je bio tih godina... Vjeruj, najvažnije ti je da on želi sudjelovati, da želi "komunicirati" pa makar za sada i na svoj način... Tu već imaš jako velika vrata odškrinuta, a već ćete ih zajedno malo pomalo sve više otvarati... Samo izbaci iz svojih misli "on to ne može". Vjeruj u njega da može - sve! I malo pomalo ispipavaj uvijek teren gurajući po korak više od onog što trenutno pokazuje da zna i razumije... Polako i strpljivo.

daru
05.03.2007., 19:33
Uvijek se malo "pravi blesava" kad nešto traži, i polako ga "tjeraj" da se verbalno izražava sve opširnije što želi. Mislim da sam to već prije opisivala... ja bi njemu otvorila ormar gdje stoji čokolada, on bi mi gurao ruku, a ja bi počela jedno po jedno izvlačiti i pitati "šta keks? Ne? Šta bonbon? Ne? Šta kruh? Ne? Ma što hoćeš? Aaaa! Tanjur? Ne? ...." Dok jednog dana nije guknuo "Čokolada!!!" Slijedeći put - opet priča ispočetka! E onda je skužio da ako PRIJE kaže "Čokolada" - da čokolada ODMAH stiže, i da nema mukotrpnog natezanja sa starom koja niš ne kuži! Pa smo onda to širili na "Želim čokoladu" i slično...

b-mina
05.03.2007., 21:25
Ja sam imala problema da ga uvjerim kako je inače mama koja sve razumije postala tako ' spora' i nema pojma o 'njegovim potrebama' unaprijed. Prvo iskazuje frustraciju, ali poslije nauči a vidim da ste to već prošle.
Kod nas se pelene dobivaju odvojeno - na doznaku ali moraš imati preporuku neuropedijatra( ja ih nisam dobivala jer je tad prestao nositi ih.
A što se tiče para- to ti je jedan mukotrpan proces- gdje te o tvojim pravima uglavnom drugi roditelji upute, dok sami liječnici ništa(osim ako moraš platiti). Kod nas osobna invalidnina iznosi 1000kn + 800 kn doplatka. Pomoć i njega je 400 kn. Ja konkretno primam 280kn smanjene pomoći i njege (nema neke verificirane dijagnoze da je stanje trajno nego privremeno) + 25% uvećan doplatak (370 kn). Meni zapravo sami novci nisu bili važni koliko mi je bilo važno to da ima besplatan vrtić( 1600 kn mjesečno košta), a nisam ni računala da ću se razvest u tako kratkom rokui. Rješenja uglavnom vrijede do polaska u školu, osim ak je slučaj uz osobnu invalidninu vezan(kod nas je važno da dijete ima metalnu retardaciju da bi nešto dobilo( iako znam curicu s down. sindromom morala nakon 2 godine opet na vještačenje- kao da će se njezino stanje promjenitit, to je samo mučenje). Mnogi roditelji imaju stav da uzmu što viš- pa makar im pelene i ne trebale(meni nisu rekli sda imam pravo na njih, to sam saznala od pedijatrice koja je bila kad smo išli na MR- ona mi je prva rekla) i podjele ih kome treba ak njimasamima ne treba jer5 su ogorčeni na to što im ovaj sustav nudi i kako tretira njihovu djecu.
Nada se da sam ti bar malo razjasnila.

b-mina
05.03.2007., 21:44
Da li vam djeca prave probleme oko jela? Da li sjede za stolom i jedu baš sve? Znam da su i na dijeti , a da li odbijaju neku hranu, ili ne žele mješati više namirnica zajedno?
Kad smo sami sjedi sa mnom bez pogovora ( zna TKO je glavni), ali kad smo svi- često sjedne na kratko izbira hranu- ovo hoće, ono neće- jednostavno i isprlja se i pokupi od stola(ak vidi da ima saučesnika).
Do ne tako davno nisam inzistirala da jede sam- saduvijek - ja znam da MI je lakšekad ga ja nahranim, ali jednostavno nisam mu činila dobro. dijete tako razvija i usavršava finu motoriku tako da ga ne treba sputavati da bude samostalno.
Kod mene je bilo ovako:
!) ja kaomama sam uvijek reagirala na svaki njegov mig bez da je on izrazio potrebu za nečim, naravno imao je problema da je iskaže a to bi uzrokovalo bijes koji sam ja željela izbjeći
2) postala sam 'sporija', peravila sam se da ne razumijem u onoj mjeri za koju sam mislila da može podnijeti
3) stanje je bilo bolje, ali on je uvijek htio da ja budem prisutna uz njega, kao neki strah od neuspjeha; ja sam morala biti prisutna i kad se on igra da kasd on zapne - ja pomognem
4) konačno se djelomično osamostalio i u igri i u drugom , JUUUUUPPPPPPPPIIIIIIIIIIIII !!!!!!!

Samo budi uporna Anni, pohvali ga,. vjerujem da je i on doživio ovo svoje iskustvo na nov način i da ga je potaknulo malo na razmišljanje i zaključivanje... Čestitamo

b-mina
05.03.2007., 21:58
ja sam sretna sa svime što moj sin nauči. Naravno pokupi i više lošeg od djece ali nema veze- ja se i tome radujem.
Da se vratim na ' metode kažnjavanja' - pokzušala samtime-out. Prvo su to bile krokodilske suze, moralasam mu stalno ponavljati zašto ga isključujem, te poslije kad odsluži kaznu pohvaliti. Nekako mi to nije primjereno za djecu ove dobi, ali ima učinke ako ona znaju razmišljati te ako SHVATE i MOGU shvatiti što se tu zapravo dogodilo.

Kad bi bili u šetnji, a on mene ne bi 'slušao' ja bih prošla s njim kraj objekta njegove čežnje (kraj trgovine konkretno prvi put) i rekla mu da sad to ne može dobiti - SAD.. Pratila bih njegovu reakciju i neslaganje koje jwe na moje iznenađenje nestalo na taj sustav- kao da je shvatio. ali ja bih s njim tad otišla u drugu trgovinu km dalje i dotle s njim 'obradila što je to bilo- zašto mama to radi- na kraju ga pohvalila i kao nagradu dala mu da birašto želi u trgovini da kupi.
Mali je stvarno potrošač, ali da se urazumiti, a kad su u pitanju slatkiši (kinder pingvin) pristaje i na količinski kompromis( ima i druge djece koja bi jela, nemamo kn dovoljno, doći ćemo i drugi put i sl.)..
Sjećam ga se jednom prilikom kad smo ga za rođendan vodili da si izabere igračku- on nije znao što bi, jednostavno kao da nije znao čemu služe(osim didaktičkih), kupuili smo mu nešto didaktičko primjereno nj dobi, ali sad - tu se promjena vidi, ima interes za igračkei ako ništa drugo bar zna što hoće.

b-mina
05.03.2007., 22:13
Još kao mala beba bio je opsjednut sa svjetlom- volio je gledati u njega(odmah po dolasku kući utvrdili, i danas nekad voli palit- gasit po šalteru ), satri mjeseca znao je hvatati one zvečke što se vrte iznad kreveta i drmati s njimapo pola sata)volio je plavu boju.Prvenstveno se promjenio malo u dobi 5-7 mj liječnici su rekli da je to od alergija, prešao je na pregomin i oni su rekli da je to normalno. Imao je inače pojačan apetit kao beba pa i kad je bio malo stariji . Inače dugo je slinio(uglavnom je jeo kaše) - do 2,5 godina, on uopće nije imao slike bez ovratnika.
Voli i ventilatore- sa prozora jednom kad smo bili u bolnici on je meni pokazap gdje na kojoj zgradi ima ventilator i koji od njih radi.
Znao je i trčati u krug u dnevnom boravku, i ne dti nam da gledamo tv-e. Imao je i jedno razdoblje kad je bio otprilike 1,5 godinu i gledao je teletabise. Gledao je stalno tu jednu kazetu i nije nikome dao da priđe tv-u. Nitko osim njega nije smio birati što će se gledati. Moram navesti i da je znao dosta spavati popodne- nekih 5 sati(12-4-5) od toga do sat vremena dok zaspe. Mislim da je i tu bio prisutan određeni dio vremena koji je izgubljen (bar sa strane socijalizacije)

Anni
06.03.2007., 07:30
Hi, kada ovako citam Vase textove uvijek nadjem dosta slicnosti sa mojim sinom,najvaznije je samo da nam oni napreduje, ja vjerujem da nas to i najvise drzi na tom svijetu.
Danas ujutro kada sam ustala da pravim rucak za vrtic moj sin je cuo moje korake u hodniku i poceo me iz svega glasa zvati mama, mama. Doslo mi je da pocnem plakati od srece.....jos dok je bio skroz mali uvijek sam se pitala kako to da on nikada ne zove ni mama ni tata kada bude ujutro budan nego je znao samo nesto mumlati ili pjevusiti.

kako je bilo sa Vasim deckicima u takvim situacijama?
I jos nesto , uhvatite li svoje sinove da ponekad gledaju u prazno? ( kao da se iskljuce? I Kako postupate u takvim situacijama?

Pozdrav

daru
06.03.2007., 17:30
Hi, kada ovako citam Vase textove uvijek nadjem dosta slicnosti sa mojim sinom,najvaznije je samo da nam oni napreduje, ja vjerujem da nas to i najvise drzi na tom svijetu.
Danas ujutro kada sam ustala da pravim rucak za vrtic moj sin je cuo moje korake u hodniku i poceo me iz svega glasa zvati mama, mama. Doslo mi je da pocnem plakati od srece.....jos dok je bio skroz mali uvijek sam se pitala kako to da on nikada ne zove ni mama ni tata kada bude ujutro budan nego je znao samo nesto mumlati ili pjevusiti.

kako je bilo sa Vasim deckicima u takvim situacijama?
I jos nesto , uhvatite li svoje sinove da ponekad gledaju u prazno? ( kao da se iskljuce? I Kako postupate u takvim situacijama?

Pozdrav

Upravo tako Anni, najvažnije je da - napreduje! Čak i ono što se tebi ponekad čini korak natrag - ne mora nužno biti korak natrag... Evo, već sam mislim opisivala oko 5. godine pojavu inata, neslušanja, kontriranja itd itd... sve što NIJE radio godinu dvije prije toga... I onda nakon tog nekog frustrirajućeg perioda od par mjeseci - veliki korak naprijed u komunikaciji! Danas mi se to nekako čini kad se sjetim svih segmenata tog ponašanja - kao da je bio frustriran time što se ne može izraziti kako treba, pa onda udara na frustraciju, ali onda nakon toga - ta frustracija se okreće na TRUD da govori što više i da se što više izražava. Prije toga se TRUDIO govoriti što KRAĆE - ako je ikako moguće u jednoj riječi - do dvije. Nakon tog perioda i sada - TRUDI se govoriti što DUŽE, sklapati rečenice, pa makar i pogrešne... Kad mi je sinulo jednog dana da bi to moglo biti to - počela sam u trenutku neke njegove ljutnje riječima opisivati njegove emocije "Ti si LJUT! Reci mi: LJUT SAM!!! LJUTIM SE JER..." I - to je pomoglo. Ne odmah, ali je pomoglo. Njima treba vezivati emocije ... najviše će naučiti onda kada nešto žarko žele, kada se ljute... onda su trenuci i kada - uče. Naravno da nećeš konstantno držati dijete na rubu očaja samo zato da bi "naučilo" ali treba iskoristiti i takve trenutke za - učenje.
Kako se postaviti kod isključenja? Nastoj ga "uključiti". Pitaj ga nešto, pričaj mu nešto što ga zanima, stani fizički njemu ispred nosa, gurni mu neku igračku ispred da obrati pažnju...... bilo što. Ili, dok se sam igra s nečim i konstantno ponavlja jednu te istu radnju - smetaj mu, pa makar se naljutio, ali onako - da ga "prekineš" u tom "odlasku" u neki njegov svijet...

b-mina
06.03.2007., 20:40
ja se u potpunosti slažem s Daru, tj. ako on neće doći k tebi ti dođi k njemu i privuci mu pažnju. Ako ne reagira i uporno te ignorira jednostavno upotrjebi ono što ga najviše zanima. Ni ja ne mislim da je frustracija jedini način na koje bi dijete trebalo učiti, ali je početna prekretnica. Ona malo ubrza stvar. Poslije kad vidiš koje ga stvari zanimaju jednostavno ih proširuješ- i kroz govor i kroz aktivnosti.
Mi smo danas vježbali malo motoriku ruke (kad je krenio u vrtić najednom počeo za sve koristiti obje ruke, s koje strane mu staviš pribor za jelo s te strane će jest)- ima 2 posude, u jednoj je voda (ako dijete nije nimalo spretno najbolje je započeti s grahom)i kašikom stavlja vodu iz jedne posude u drugu.
Meni je jedan defektolog rekao da za dijete nije dobro da bude ambidekster, jer onda nijedna polutka mozga se ne razvija kao dominantna a s tim zaostaje i govor i ukupni razvoj mozga. Moj je mali oduvijek šutao loptu desnom nogom, kad mu daš papir sa rupom na sredini i kažeš da pogleda kroz njega treba obratiti pozornost kojim okom gleda- tj. koje je dominatno. Kao što sam rekla moj je počeo u vrtiću "miješati strane" ( većina djece u grupi su ljevaci). Sad opet koristi više desnu ruku (kad jede, crta,..).

b-mina
07.03.2007., 09:14
Danas ujutro kada sam ustala da pravim rucak za vrtic moj sin je cuo moje korake u hodniku i poceo me iz svega glasa zvati mama, mama. Doslo mi je da pocnem plakati od srece.....jos dok je bio skroz mali uvijek sam se pitala kako to da on nikada ne zove ni mama ni tata kada bude ujutro budan nego je znao samo nesto mumlati ili pjevusiti.

Pozdrav

Evo da ti kažem da je i kod mene bilo tako. Često je znao i plakati (možda je tako komunicirao), izaći iz krevetića (kad u sobi nije bilo nikoga) i tražiti me. Nekad se je duže tješio. Nekadbi se probudio i nešto "pričao po svom ". Zapravo to je volio raditi i kad je bio veći prije spavanja. To mu se jaklo sviđalo.
Kad sam htjela da on mene počne konačno zvati mama prišla sam mu kroz igru. Pokrila bih lice rukama i rekla da me zove. I tako je on shvatio - puno je lakše mamu dozvati s mama- ne mora se ljutiti ni plakati. Poslije sam proširivala njegov vokabular na istu foru. Poklopila bih rukama lice (kako on kaže sakrila se) i rekla: zovi me. Ali sam mu prvo dala primjer. Zovi me, ali ja nisam tata, nisam ni baka , nisam ni djed.
Poslije sam prešla na nežive stvari oko sebe. Ja bih započela, nisam ormar, nisam krevet, a on bi na moju radost nastavio, i dopunio sa svojim.

Ive__3
07.03.2007., 21:42
vidim da se ovdje razvila jedna super diskusija na temu autizma kakvu sam mogao procitati samo na nekim americkim forumima. evo jos jednog tate koji pise na ovu temu i to o mom malom koji ima uskoro 4 godine, a sumnju na autizam smo dobili od vrticke tete kada smo ga pokusali dati u vrtic prije 5 mjeseci, isao je samo 3 dana i onda smo prekinuli: glavni razlog prekida je bio kakenje u gace (nije trazio da mu se stavi pelena da bi to oabvio), piskenje je obavljao u WC. teta nas je uputila da obavimo pregled kod nekog psihologa jer da ona nije strucna, kako je rekla vidi da mali ima problema (ignoriranje, razdrazljivost, skrgutanje zubima, neodgovaranje) pa neka netko strucniji ocjeni. otisli kod psihologa i dobili ocjenu: nije on mentalno retardiran (sto je mene najvise poplasilo), nije on autista (prica - lose, ali prica, pita, odgovara, isto tako se mazi, vrlo je vjest motoricki ali ima uzasnu finu motoriku) ali jest dijete s posebnim potrebama....
druga psihologica je preciznija: nema on elemente autizma kao takvog, vec ima neke blage simptome koji su prisutni kod aspergerova sindroma, tj. on je visokofunkcionalni autist. Koji su to simptomi kod njega izrazeni?
1. velika nesigurnost - ocituje se u placu kada udje u nepoznati uski tamni prostor pogotovo ako je tu jos buka (garaza i sl.), u njegovom prijasnjem zapitkivanju gdje je tata, gdje je mama... iako lezimo pored njega (ovo je prestao zapitkivati, ali s 3.5 godine je on znao to zapitati i po 10 puta dok bi se izlezavali nedjeljom ujutro), strah od buke usisivaca, motora i sl. iako obozava aute i voznju
2. opsesivno vezan za odredjene stvari (prije 3 godine to su bili brodovi, sa 3 to su boje, sa 3.5 to su slova i naucio je citati i velika i mala slova, sada je to botanika a najvise voli palme)
3. nerazumjevanje u socijalnim interakcijama sa ostalom djecom (on voli otici na igraliste i igrati se, ali se igra uz djecu a ne sa njima, ignorira njihove zahtjeve i sl.)
4. slabo razvijen govor... tek sada pocinje usvajati zamjenice, recenice su uglavnom od tri rijeci, trenutno mu je prisutna velika eholalija, ponovi cijelu recenicu koju netko izgovori, prije dok je ucio slova inzistirao bi na odgovoru 'koje je ovo slovo' i to smo trebali naglasiti 'p' i sl. ili bi se strasno ljutio)
5. gruba motorika mu je sasvim ok, vozi biciklu, romobil, trenutno picnje uciti rolanje, ali fina motorika mu je uzasna, naucio je sam jesti zlicom ali drzanje olovke i pisanje je jos uvijek saranje i nista vise... tek je poceo crtati linije, olovku jos drzi punom sakom iako uz napomenu prebaci u prste ali poslije opet sakom...
6. imaginarna igra mu je nula. nema maste. repetitivno ponavlja rijeci i/ili radnje... npr. dok slaze puzle (moze sloziti 4x5) stalno ponavlja rijec super ili bravo... vrlo lako upadne u novu stereotipiju izgovaranja rijeci
7.senzorni problemi: obozava dodir krzna, to ga toliko izaziva da dira zenama kosu ako mu je na dohvat ruke

Tek od nove godine se s njim radi jer prije nismo ni znali kako, 3 mjeseca smo cekali te preglede i sada s njim radi defektolog 2 puta mjesecno po 30 minuta... strasna pomoc. Trenutno mu nastojim pronaci nekoga da s njim radi privatno barem 2 puta tjedno. Prije je bila mora otici s njim u shopping centar sada se u tome rekao bih izjednacio s vrsnjacima, nema vise placa, trckara okolo i nosi izabrane stvari u kolica... iako voli puno trckarati i gledati kako stvari u nizu prolijecu pored njega kada brzo hoda...

Kako ste opisale vidim da je vrlo vrlo slican po ponasanju svojim vrsnjacima koji su opisani u prethodnim postovima. Nama su preporucili da je za njega najbolji vrtic sa samo par djece ili u klasicni vrtic tek kao predskolac. Mi smo u Splitu i naci tako mali vrtic je mission impossible. Iako je sredio svoje probleme s WC-om i sada sam ide u WC ne dajemo ga u vrtic do daljnjega zbog navedene preporuke. Jednostavno, ako je aspie, onda treba sacekati da 'odraste' jer su oni u prosjeku na 2/3 emocionalnog-socijalnog razvoja normalne osobe (to sam negdje procitao na engleskom).

Procitao sam nekoliko knjiga na temu aspergerovog sindroma, kao i neke autobiografske koje su pisali aspiji i zakljucio da sam mozda i ja jedan blagi asperger kada se sjetim kakve sam sve probleme imao u djetinjstvu (svojih predskolskih godina se ne sjecam ali se dobro sjecam skolskih godina).

Pozdrav

b-mina
07.03.2007., 23:44
Svako dijete je različito, pa i naša međusobno iako imaju dosta toga i zajedničko. Što se tiče razvoja fine motorike ja bih samo rekla da je meni u tome uvelike pomoglo to što mali ide u vrtić. Ja sam rijetko uspjevala ga nagovoriti da prstima drži olovku, znao je držati je cijelom šakom, stiskati na papir da bi vrhovi olovki pucali.
Kad je krenio u vrtić (ima ih 8 u grup nekad i 12) vidio je od druge djece kako ona crtaju, u početku ga je teta vodila. Sada pravilno drži olovku, reže sa škarama (to djeca ove dobi mogu, po mogučnosti prave dječje škare nalik na ' krojačke' škare ne ravne ako vas je strah), dobro je i da bojaju vodenim bojicama, masnim, nek šilje olovke, kupi spajalice, stavlja štipaljke na žicu( moj je stavljao s dvije ruke napočetku), inspiracije zbilja ima posvuda.

Moj sada slaže puzle 3x5, ali uvijek ipazi kad su složene pa ih krene rastavljati da bilo koja zadnja dva spojena komada zapamti, jer mu je tako lakše krenuti slagati, Naravno on to skriva, ali ne može i meni.
Lijepo je što djetetu možete priuštiti dodatnu terapiju, ali ja bih napomenula da je najbolja ona besplatna- da se igra s drugom djecom. Budite uz njega, pomozite mu kad zapne. Ali ga potičite da bude i samostalan. Vjerujem da je i on teže otvoren prema novitetima, zato je najbolje započeti igru s onim što voli pa onda vidjeti gdje će vas to odvesti.
Kod nas obično oni zabačeniji(po lokaciji) vrtići imaju manje djece, bar je tako slučaj sa igraonicama. Raspitajte se po vrtićima, nemoguće da nemaju grupe koje su predviđene upravo za našu djecu. Kod nas su dvije grupe. Jedna ima 8 djece, a druga troje(kasnije su je formirali). Moj je bio u grupi od troje, ali on je odbijao suradnju budući da je bio kod druge tete pa ga je ona prihvatila nazad. Ona njih i pomazi, zagrli, a usto ima stvarno autoritet nad njima.
Sve polagano rade (ja sam mama koja voli gledati i sve me zanima)i stvarno čuda naprave. Ovo Valentinovo izrezao mi je srce i napravio čestitku (pomogle su i tete jer on ne zna pisati), donio bi mi i poneki crtež i ponosno odmah pokazao - stvarno se tome veselim.
Ja se sjećam kad sam ja kretala u malu školu. Bilo je one djece koja nisu znala ime svojih roditelja- mama je bila mama, dok za tatu su neki i znali kako se zove. Danas se stvarno od djece traži puno, i stvarno me počinje plašiti to školsko razdoblje jer još ne znam što me očekuje i kakvoj se budućnosti možemo nadati.
Ali znam da sam konačno se prestala stalno opterečivati i uživam u ovim rijetkim, meni dragocjenim trenutcima sa svojim dječaćićem.
Moj crta i u PAINT-u na kompu- to mu se sviđa, a i voli igrice na t-portalu. Nek se mali malo igra na kompjuteru, zaista će uvježbati ruku. Ja sam svoga pustila i malo samog da se igra jer se primjeti da se boji neuspjeha, pa se je tako oslobodio. Nek dijete pogleda neki crtić na komp., uživati će kad nauči ga prekidati, smanjivati i pojačavati ton, nek sluša operu (moj to voli), gleda zajedničke slike ako imate i komentirajte ih skupa.
Uglavnom puno toga može biti zanimljivo djetetu samo treba pronaći njegove interese i nadopunjavati ih koliko on želi.
Pozdrav

Ive__3
08.03.2007., 06:57
tv i comp: to su mi savjetovali sto manje jer to nije dvosmjerna komunikacija i dijete se sve vise uvlaci u svoj svijet. inace na pc-u je on od prije 3-eg rodjendana... uz suncice 1-4 je i naucio citati, brojati, sada smo mu smanjili pristup pc-u, cca. do 1 sat dnevno. ja sam dobijao razlicita misljenja a bilo je i onih krajnjih da njemu nije nista da ga pustimo na miru jos godinu dana a ne sada logoped, defektolog i sl.
noviteti? pa ne voli da mu ista pokazujes, on ce to sve sam, uh i ja sam takav :-)))) iako se puno promjenio u zadnje vrijeme, zna kazati 'tata (po)kazi' :-)
citajuci sto i kako se u USA radi s djecom iz autisticnog spektra (a to moj definitivno jest) ne mogu ostati miran i cekati da prodje jos godina dana, i ovako se pitam gdje su mi bile oci i da su me drugi morali upozoriti da nesto ne stima tek s 3,5 godine.

lilaamrit
08.03.2007., 10:11
Dragi tata Ive...uh,nemas pojma koliko mi je drago da su se i tate ukljucili...
Napravit cu jedan osvrt na metode rada....
Nikad nemoj te zaboraviti da ste u prvom redu RODITELJI,dakle PEDAGOZI....
To nek vam bude glavna smjernica...a onda TERAPEUTI koliko vam vrijeme dozvoljava..
Uvijek budi te doslijedni i decidirani...to "pali" u svemu od rodjenja do smrti....
Nezaboravite da je vase dijete buduci covjek,odrasla osoba...
Dakle,sve sto nije primjereno nj. dobi "rezi"!
Granice nek vam budu u sirem smislu...Ne ugrozavanje sebe i drugih....
Nasa djeca osjecaju nase emocije i radarski ih prepoznaju...dakle poradite na vlastitim emocijama...ukoliko ne budete...vrticete se stalno u krug...a on ce vrlo vjesto,profinjeno manipulirati s vama...da tog uopce nebudete svjesni...
Znaj te se naljutiti,iskreno,vidljivo...u reciprocitetu kakvom ga hvalite kad se trudi da spozna nesto...

jutros: mama: "Pidjama pod jastuk"! moj mali covjek:...:zvrko: ...
mama:"pidjama pod jastuk"!:cool: moj mali covjek::rolleyes:
mama:"pidjama pod jastuk"!:mljacko: moj mali covjek::)....
mama:"Pidjama pod jastuk"!:ceka:...
moj mali covjek:... :angeleye:....
mama: :nono: ...pidjama pod jastuk....
moj mali covjek:...:misli: ...spremi pidjamu pod jastuk...
mama::frajer:....
Jutros od (7:50-8:10)...nisam se pomakla s mjesta niti sam maknula pogled s njega...
Iskusaj te!
Pozdrav svima!

b-mina
08.03.2007., 11:28
tv i comp: to su mi savjetovali sto manje jer to nije dvosmjerna komunikacija i dijete se sve vise uvlaci u svoj svijet. inace na pc-u je on od prije 3-eg rodjendana... uz suncice 1-4 je i naucio citati, brojati, sada smo mu smanjili pristup pc-u, cca. do 1 sat dnevno. ja sam dobijao razlicita misljenja a bilo je i onih krajnjih da njemu nije nista da ga pustimo na miru jos godinu dana a ne sada logoped, defektolog i sl.
noviteti? pa ne voli da mu ista pokazujes, on ce to sve sam, uh i ja sam takav :-)))) iako se puno promjenio u zadnje vrijeme, zna kazati 'tata (po)kazi' :-)
citajuci sto i kako se u USA radi s djecom iz autisticnog spektra (a to moj definitivno jest) ne mogu ostati miran i cekati da prodje jos godina dana, i ovako se pitam gdje su mi bile oci i da su me drugi morali upozoriti da nesto ne stima tek s 3,5 godine.

Ne slažem se da bi trebalo čekati, nema potrebe, i moj je krenuo na terapije s tri godine, i to 1x tjedno kod defektologa (koji je radio s njim nasamo i u grupi s djecom - ali samo s njime), kod logopeda smo išli 2x tjedno i ona nam je uvelike pomogla , a i sama je mama troje djece i uz nju se moj mali oslobodio i prestao bojati doktora.
Koliko je dijete spremno surađivati, to može biti indikator dali da krene na terapije i ranije. Ja sam morala čekati godinu dana, smatram da sam mogla bitit upornija(dr je rekao da trebasačekati 3 g jer je smatrao da jeon razmažen). Iako se u toj dobi od dvije godine ne ide na terapije nego se smo dobivaju smjernice, lakše je kadte ipak nadzire neka stručna osoba, a ne moraš sam tražiti po knjigamai internet stranicam(ali ovo je ipak neizostavni dio života, želim reći da se imaju bolje smjernice jer ovako se u brdu informacija lako zbuniti i nepotrebno uplašiti).

Što se tiče kompjutera slažem se, tu nema dvosmjerne interakcije i treba ga ograničiti, ali može pomoći djetetu. Možda fina motorika vašeg djeteta nije tako loša...po svemu onom što ste napisali on je jedan izniman dječak. Neka onda više piše, crta, .. Moj sin ima vlastiti stol(mali kompjuterski , dosta stane na njega) i stolicu. To mu se jako svidjelo bio je pun sebe kad ga je dobio. Gornju plohu obljepila samsamoljepljivim papirom, pa kad ga umrlja samo ga zamijenimo novim- obožava lijepiti. Neka dijete sudjeluje u svemu, oni jako vole kad ih se uključi u nešto što VI radite tako im i samopouzdanje raste.

Anni
08.03.2007., 13:25
Hi svima, bas sam sretna, moj sin sada vec nekoliko dana sam obavlja veliku nuzdu na Wc, vise ne trazi pelenu. Pelenu ima samo po noci i to cemo polako ukinuti.
Uvijek navecer kada mu stavljam pelenu on ju mora sam rastvoriti, sinoc sam ja pelenu uzela u ruke i pocela ju rastvarai na sta je on poceo plakati i htio mi oteti pelenu. Ja sam mirnim glasom rekla kao ce mama danas otvoriti pelenu jer inace on to radi, danas mama , sutra on i necete vjerovati ali uspjelo je ( hvala Vam na savjetu kojeg ste mi dale).
Inace dobili smo nalaze urina i stolice, jos uvijek je nivo olova jako visok pa moramo dalje davati DMSA jos nekoliko mjeseci.
Citala sam da djeca imaju puno olova u sebi ako mame puse u trudnsci. ja sam pusila prvih par tjedana ( jos tada nisam znala da sam trudna), ali sam onda prestala. Kakva je situacija kod Vas? I jos nesto : olova imaju djeca koja stanuju u starim zgradama gdje su vodovodne cijevi jos uvijek metalne i koja stanuju blizu velike ulice( automobili i ispusni plinovi).

Pozdrav

Ive__3
08.03.2007., 14:05
mozete mi navesti koje preglede je dobro obaviti na te teske metale (koje sve metale) i da li raditi onu pretragu na candidu jer moj mali nema nikakvih probavnih teskoca, kada malo vise inzistiramo onda pojede i ono sto ne voli, stolica mu je uredna jednom dnevno (uvijek malo tvrdja), nikada kod pedijatrice osim za cijepljenja, da li ipak raditi te pretrage ili ne?

b-mina
08.03.2007., 14:16
Na to bi ti Anni mogla odgovoriti. Većinom se rade pretrage na živu i olovo koliko je meni poznato, ali ne vjerujem da se to radi u Hrvatskoj. Vjerovatno za takvo nešto treba i preporuka pedijatra. To što dijete nema problema(budite zahvalni) nema veze s općimstanjem. Trovanje teškim metalima povezano je s autizmom, na neki način je mogući uzrok, zapravo jedan od čimbenika koji vodi do stanja odnosnio skupa simptoma koji su karakteristični za autiste.

Anni
08.03.2007., 15:09
mozete mi navesti koje preglede je dobro obaviti na te teske metale (koje sve metale) i da li raditi onu pretragu na candidu jer moj mali nema nikakvih probavnih teskoca, kada malo vise inzistiramo onda pojede i ono sto ne voli, stolica mu je uredna jednom dnevno (uvijek malo tvrdja), nikada kod pedijatrice osim za cijepljenja, da li ipak raditi te pretrage ili ne?

Hi, mi smo do sada uvijek radili pregled stolice ( zbog manjka dobrih i viska losih bakterija), i mjerimo u urinu olovo i zivu i to je uvijek do sada poviseno, narocito olovo. Kao sto je i B-mina napisala postoje neka saznanja da djeca sa autizmom imaju i povisen nivo zive i olova a mozda i nekih drugih metala.
Ja ne znam gdej u Hrvatskoj je moguce raditi te pretrage, ovdje u njemackoj to radi sveki veci laboratorij.Pretrage se same placaju, a lijecnik treba izdati uputnicu.
Ako ste u mogucnosti napraviti pretrage nebi bilo lose da znate ima li Vase dijete problem takve vrste.

Pozdrav

Ive__3
09.03.2007., 09:23
da li ste radili pregled na candidu?
vidim da to mogu napraviti ovdje u splitu za 400 kuna pa cemo to uskoro napraviti.

b-mina
09.03.2007., 10:58
Mi smo radili pretragu na crijevne parazite i gljive prije skoro 2 godine.
To me je uputila jedna doktorica koja je mjenjala našu dr u alergološkoj ambulanti. Razlog toj pretrazi je po njoj zato ŠTO MALI ČEŠE NOS, iako ja ne vidim kako je to povezano. Uglavnom nema potrebe plačati, jer ide preko zdravstvenog pa nabavite uputnicu.
Na parazite je bio negativan nalaz (eto propala dr dijagnoza njena), a za gljive smo čekali nalaz oko 2 tjedna ili 10 dana.
Nama je nalaz na gljive bio pozitivan, konkretno na Candidu Albicans, ali u jako malom broju.
Nije mi jasno zašto konkretno vam treba ova pretraga.
Meni je pedijatar rekao da svi imaju candidu i da je to normalno kada je ona u malom broju. Ja sam mislila da će biti tu i neka možda terapija, ali mi je rečeno da je to normalno i nema potrebe, a moram navesti da nismo imali nikakvih problema.

Molila bih Daru da se javi, naime zanima me da li tvoj sin dobio konačnu dijagnozu (budući da je sad veći) i da li je on radio pretrage na teške metale?

Ive__3
09.03.2007., 14:12
Da, ta Candida je prisutna u svima nama, ali ima naznaka da se kod autisticara cesto susrece u povecanom broju nego je normalno. Da ne prepricavam, procitaj ovo:

The Candida Yeast-Autism Connection

Written by Stephen M. Edelson, Ph.D.
Center for the Study of Autism, Salem, Oregon

There is a great deal of evidence that a form of yeast, candida (rhymes with "Canada") albicans, may cause autism and may exacerbate many behavior and health problems in autistic individuals, especially those with late-onset autism.

Scenario. Candida albicans belongs to the yeast family and is a single-cell fungus. This form of yeast is located in various parts of the body including the digestive tract. Generally speaking, benign microbes limit the amount of yeast in the intestinal tract, and thus, keep the yeast under control. However, exposure to antibiotics, especially repeated exposure, can destroy these microbes. This can result in an overgrowth of candida albicans. When the yeast multiplies, it releases toxins in the body; and these toxins are known to impair the central nervous system and the immune system.

Some of the behavior problems which have been linked to an overgrowth of candida albicans include: confusion, hyperactivity, short attention span, lethargy, irritability, and aggression. Health problems can include: headaches, stomachaches, constipation, gas pains, fatigue, and depression. These problems are often worse during damp and/or muggy days and in moldy places. Additionally, exposure to perfumes and insecticides can worsen the condition.

Dr. William Shaw has been conducting important research on yeast and its effects on autistic individuals. He recently discovered unusual microbial metabolites in the urine of autistic children who responded remarkably well to anti-fungal treatments. Dr. Shaw and his colleagues observed a decrease in urinary organic acids as well as decreases in hyperactivity and self-stimulatory, stereotyped behavior; and increases in eye contact, vocalization, and concentration.

There are many safe methods to treat yeast overgrowth, such as taking nutritional supplements which replenish the intestinal tract with 'good' microbes (e.g., acidophilus) and/or taking anti-fungal medications (e.g., Nystatin, Ketoconosal, Diflucan). It is also recommended that the person be placed on a special diet, low in sugar and other foods on which yeasts thrive. Interestingly, if the candida albicans is causing health and behavior problems, a person will often become quite ill for a few days after receiving a treatment to kill the excess yeast. The yeast is destroyed and the debris is circulated through the body until it is excreted. Thus, a person who displays negative behaviors soon after receiving treatment for candida albicans (the Herxheimer reaction) is likely to have a good prognosis.

Please note: treatment for candida albicans infrequently results in a cure for autism. However, if the person is suffering from this problem, his/her health and behavior should improve following the therapy.

To learn more about yeast and candida albicans, visit the Autism Research Institute's web site. The Institute's publication list contains an extensive information packet and books on this subject. In addition, William G. Crook, M.D. has written several excellent books on yeast, including the classic The Yeast Connection (1986), The Yeast Connection and the Woman (1995), and more recently, The Yeast Connection Handbook (1996). Dr. William Shaw also provides organic acid testing as well as additional testing. He can be contacted at: The Great Plains Laboratory for Health, Nutrition, and Metabolism, 9335 West 75th Street, Overland Park, KS 66204, U.S.A; telephone: (913) 341-8949; and fax: (913) 341-6207.

Anni
09.03.2007., 16:44
da li ste radili pregled na candidu?
vidim da to mogu napraviti ovdje u splitu za 400 kuna pa cemo to uskoro napraviti.

Hi, mi smo radili pregled na Candidu koja je bila pozitivna i na parazite ( gliste isl) sto je bilo negativno.
Moj sin dobiva Nistatin Tablete ( od Firme Lederle, nemaju glutena ni Lactose u sebi).
tablete se mogu davati jako dugo jer se ne resorbijaju u jetri tako da nisu nimalo stetne.
U pravu ste sta se tice Candide i autizma, autisti imaju dosta veliki problem sa candidom , kod njih je poznato da imaju porozna crijeva, tako da ta candida zna otici i u krv i tada se rasuti po tijelu. Nas sin za sada nema Candide u krvi, ali je nas doktor rekao da cemo na kraju cijele balade vjerojatno morati preci na diflucan( ne smije se davati prije 6 godine, a sluzi protiv sistematskih gljiva). Inace za candidu se vezu metali, tako da postoji teorija da se sa napustanjem metala provodi i smanjenje candide. Nikako se ne preporuca davati samo nesto protiv gljiva ako je tijelo zagadjeno metalima. Ovdje je u Njemackoj jedno dijete zbog toga zavrsilo u bolnici sa teskim epi napadajem.
Jer i gljivice kada odumiru one produciraju neurotoxine i tako dolazi do novog trovanja nervnog sistema( tako mi je objasnio ljecnik moga sina)
I jos nesto test na gljivice nije uvijek pouzdan, ako se gljive nalaze u vecem broju i duze u organizmu onda one stvaraju na zidu crijeva tzv. gnijezda i tesko ih je tada izolirati u stolici.
Jedni od simptoma su: svrbez nosa, isusene sluznice, svrbez u uhu i crvena guza nakon kake i svrbez.

Pozdrav

b-mina
09.03.2007., 21:51
Moram vas stvarno pohvaliti, jer još nisam srela tatu koji je tako informiran. Ako naiđete na još kakvu informaciju koju smatrate važnom slobodno navedite samo link na kojem ste našli.
Nama je problem curenja i ceskanja nosa bio povezan sa alergijskim rintitisom i on po zimi prestane(sad se uopće ne ćeše). Svakako bi vam preporučila da ono što možete koristite preko zdravstvenog, a plaćanje samo ako morate nešto dugo čekati- da ubrzate( a već ćete vidjeti da dosta novaca treba i na druge stvari).
Pozdrav

b-mina
09.03.2007., 21:57
Ujedno lilaamrit jako mi se svidio tvoj zadnji post. Stvarno i kod mene zna biti dugih bitaka, ali na kraju ja uvijeku uvjerim malog da je on Pobjednik i da on hoće nešto napraviti. a ne ja. Bude tako pun sebe da sljedeći put nešto pospremi samo da bi dobio još pohvale.
Tata Ive da li je vaš sin jedinac ?
Da li vaši sinovi vole biti u centru pažnje?

b-mina
09.03.2007., 22:04
Hvala i tebi Anni na informaciji, vjerujem da si mnogima pomogla, jer sada znamo bez obzira na Candidu, da prvo ipak provjerimo teške metale.
Mi smo živjeli uz glavnu ulicu, i bila je jako prometna- puno auta i kamiona, nekad ne možeš prijeći cestu 5 i više minuta.
Kako mali čovik , jeste skinuli skroz pelene?

Ive__3
10.03.2007., 05:25
Ne, on ima dvije starije sestrice i kako nam je rekla psihica to je nasa sreca, jer po njenom misljenju on ce 'kupiti' stvari od njih i tako i jest.... tvrdoglav je cesto i ne zeli da mu pokazujes (ranije, sada i sam trazi pokazi), tako je od njih naucio vozati romobil, auto na pedale, bicikl, trenutno su mu zanimljive role i vidim da ce do ljeta i njih nauciti, vec sada je samostalan na njima. Psihica nam je rekla da bi bio teski problem da nema starije sestre, jer kako nam je preporucila vrtic s malo djece a toga ovjde nema (ili nek me netko demantira-obraduje) ona kaze da on i njih dvi su u biti vrtic u malom... kako je najstarija krenila u skolu zato je njega uvatila slovomanija.
Da li djeci dajete omega-3-6-9 riblje ulje i masne kiseline ili kako se to vec strucno zove? U USA neki primjecuju da to njihovoj djeci pomaze vec nakon mjesec dana, a neki opet da nema pomaka. Mi smo zapoceli prije 3 dana.

Ive__3
10.03.2007., 05:40
knjige koje sam nabavio a neke vec i procitao:

Pretending to be Normal-Living with Asperger Syndrome od Liane Holliday Willey
(ona ima kci s aspergerovim sindromom, a i sama ga ima te je napisala knjigu o tome, ona je puno tezi asperger od mene)

Parenting your Asperger Child od Alan Sohn i Cathy Grayson
(super knjiga s opisima kako pristupati rjesavanju problema koji ce se javljati kod mog malog)

Social Skills Training od Jed E. Baker (to je knjiga za skolsko dijete, kako nauciti dijete pravoj interakciji s vrsnjacima)

Asperger Syndrome and the Elementary School Experience-Practical Solutions for Academic & Social Difficulties od Susan T. Moore
(napisala je uciteljica koja ima dijete s aspergerovim sindromom, prva koju sam procitao)


Asperger Syndrome and Difficult Moments-Practical Soulutions for Tantrums, Rage and Meltdowns od Brenda S. Myles
(opisi kako 'hendlati' ispade ljutnje - najveci ispad ljutnje mog malog u ove 4 godine je bio prije par dana kada je kisilo i nisam mu dao otici u dvoriste do auta-valjao se i plakao po podu 10 minuta!)

a na hrvatskom citamo:
Dijete s posebnim potrebama;i Program emocionalnog poticanja govorno-jezicnog razvoja; Sigurno dijete; sve tri od Greenspana
Razvojne igre za predskolsko dijete od Goldberg
Kako razviti emocionalnu inteligenciju djeteta od Shapiro (ovu knjigu smo kupili prije 7 godina ni ne sluteci da ce nam dobro doci kasnije)

ne sjecam se da li sam naveo glavni savjet: ne vrsiti NIKAKAV ili MINIMALAN presing na dijete vec traziti koji su njegovi interesi i usmjeravati ga da ih uklopite u igre i na taj nacin poticati razvoj.
to je u izravnoj suprotnosti s onim savjetima koje sam dobijao od nekih lokalnih 'strucnih' osoba

daru
10.03.2007., 06:47
ja se u potpunosti slažem s Daru, tj. ako on neće doći k tebi ti dođi k njemu i privuci mu pažnju. Ako ne reagira i uporno te ignorira jednostavno upotrjebi ono što ga najviše zanima. Ni ja ne mislim da je frustracija jedini način na koje bi dijete trebalo učiti, ali je početna prekretnica. Ona malo ubrza stvar. Poslije kad vidiš koje ga stvari zanimaju jednostavno ih proširuješ- i kroz govor i kroz aktivnosti.
Mi smo danas vježbali malo motoriku ruke (kad je krenio u vrtić najednom počeo za sve koristiti obje ruke, s koje strane mu staviš pribor za jelo s te strane će jest)- ima 2 posude, u jednoj je voda (ako dijete nije nimalo spretno najbolje je započeti s grahom)i kašikom stavlja vodu iz jedne posude u drugu.
Meni je jedan defektolog rekao da za dijete nije dobro da bude ambidekster, jer onda nijedna polutka mozga se ne razvija kao dominantna a s tim zaostaje i govor i ukupni razvoj mozga. Moj je mali oduvijek šutao loptu desnom nogom, kad mu daš papir sa rupom na sredini i kažeš da pogleda kroz njega treba obratiti pozornost kojim okom gleda- tj. koje je dominatno. Kao što sam rekla moj je počeo u vrtiću "miješati strane" ( većina djece u grupi su ljevaci). Sad opet koristi više desnu ruku (kad jede, crta,..).

Vidiš, vidiš! Ovo meni nitko nije rekao, a zanimljivo - jer i moj se koristi s obje ruke... Nisam se tome pretjerano čudila, jer i njegov tata se koristi s obje ruke, pa sam mislila da je to nešto nasljedno... Čak nisam sigurna kojom rukom se više služi - kad hvata olovku, čini mi se pretežno lijevom, ali kako je kasno počeo hvatati olovku SAM (prije je htio samo kad ja držim njegovu ruku) onda sam nekako stekla dojam da sam ga ja automatski "prisiljavala" da bude dešnjak, iako je možda - ljevak... E sad -ako treba preusmjeriti na JEDNU ruku, ja sad u ovom trenutku zaista ne bih znala - u koju, a da ne forsiram nešto što njemu nije prirodno.

daru
10.03.2007., 07:17
[QUOTE](prica - lose, ali prica, pita, odgovara, isto tako se mazi, vrlo je vjest motoricki ali ima uzasnu finu motoriku) ali jest dijete s posebnim potrebama....
druga psihologica je preciznija: nema on elemente autizma kao takvog, vec ima neke blage simptome koji su prisutni kod aspergerova sindroma,

Ma kao da opisuješ mog - pogotovo u dobi od 3-4 godine! Motorika - više nego perfektna, ravnoteža - zapanjujuća itd itd, ali fina motorika ruke - užas! Evo sad ima 6 i pol a tek pred cca 6mjeseci-godinu dana je počeo samostalno držati olovku u ruci, i to ga stalno treba "ispravljati" da drži lijepo... Druge stvari koje radi rukom su ok, ali grafomotorika - koma!

tj. on je visokofunkcionalni autist. Koji su to simptomi kod njega izrazeni?
1. velika nesigurnost - ocituje se u placu kada udje u nepoznati uski tamni prostor pogotovo ako je tu jos buka (garaza i sl.), u njegovom prijasnjem zapitkivanju gdje je tata, gdje je mama... iako lezimo pored njega (ovo je prestao zapitkivati, ali s 3.5 godine je on znao to zapitati i po 10 puta dok bi se izlezavali nedjeljom ujutro), strah od buke usisivaca, motora i sl. iako obozava aute i voznju

Uski, taman prostor - definitivno! Lift - nedaj bože! Garaža mu je već dovoljno "velika"... :zubo: Ali u lift ne bi ušao ni mrtav! A buku je ranije u toj dobi jako mrzio, međutim ima urođenu - znatiželju (valjda je na mamu :zubo: ) pa je zapravo uvijek - koliko god se bojao - stalno prilazio sve bliže i bliže "bučnim" stvarima, dok ih nije sam "savladao". Tako danas moram paziti kad je neka bušilica ili mikser u blizini, jer trči tražiti šalter da to ukopča ...

2. opsesivno vezan za odredjene stvari (prije 3 godine to su bili brodovi, sa 3 to su boje, sa 3.5 to su slova i naucio je citati i velika i mala slova, sada je to botanika a najvise voli palme)

Identično! Kad ga nešto zanima - onda je to jedino bitno! Slova, brojevi... Mala slova je naučio - sam. Nikada mi nije bilo jasno - kako. Valjda nekim logičkim povezivanjem... Inače mu je logika - jača strana. Sve logičke zadatke rješava bez pol muke...

3. nerazumjevanje u socijalnim interakcijama sa ostalom djecom (on voli otici na igraliste i igrati se, ali se igra uz djecu a ne sa njima, ignorira njihove zahtjeve i sl.)

Dok je bio manji -nije mu toliko bilo bitno gdje su djeca ili nisu. Sada traži djecu, njihovo prisustvo, a uključuje se vrlo rijetko u igru. Kao što sam spomenula, mislim da je tu prisutan i taj problem nerazumjevanja... Jer recimo, ako klinci TRČE ili SKAČU, odmah je s njima u igri... Evo bili smo u jednom parku gdje je bilo više tobogana... Stigli smo do prvog koji je bio prazan. Skliznuo se par puta i odjednom odjurio na onaj gdje su djeca. To prije nije radio, jer nisu bila važna djeca nego - tobogan. Sada mu je zanimljivije kad se kliže s drugom djecom... Dok recimo stalno traži da idemo kod nekog djeteta, ali kad dođemo u kuću - ne obraća na to dijete toliko pažnju koliko na igračke. Ali stalno pita "idemo kod ..."

4. slabo razvijen govor... tek sada pocinje usvajati zamjenice, recenice su uglavnom od tri rijeci, trenutno mu je prisutna velika eholalija, ponovi cijelu recenicu koju netko izgovori, prije dok je ucio slova inzistirao bi na odgovoru 'koje je ovo slovo' i to smo trebali naglasiti 'p' i sl. ili bi se strasno ljutio)
Eee! Ovo sam i ja stalno driblala te zamjenice... da bi lani dobila zapanjujući pogled njegove logopedice i tekst "ali djeca vam i inače brkaju zamjenice još u ovoj dobi" I onda - ja ostanem ko pegla i ne kužim - što ja to očekujem od njega? Sada recimo, kad nešto želi reći točno i polako, onda sebi govori "ja", ali redovno, kad priča brzo - govori sebi "TI" (npr ne kaže "neću" nego "nećeš")

6. imaginarna igra mu je nula. nema maste. repetitivno ponavlja rijeci i/ili radnje... npr. dok slaze puzle (moze sloziti 4x5) stalno ponavlja rijec super ili bravo... vrlo lako upadne u novu stereotipiju izgovaranja rijeci

Imaginarno... e tu se polako mičemo unaprijed... Ranije je isto bio na apsolutnoj nuli... Ni sada nije baš nešto maštovit,ali moram priznati da me ponekad iznenadi... Isto tako nekim imaginarnim pojmovima i zaključcima... No još uvijek ne mogu prosuditi u kojoj mjeri je u stanju to zamišljati...

7.senzorni problemi: obozava dodir krzna, to ga toliko izaziva da dira zenama kosu ako mu je na dohvat ruke

Dobro je. Imate sreće. Moj je ženama dirao - najlonke. Pa sad ako već treba birati - kosu ili šlatanje po nogama, crvenjenje mame dok nepoznatoj gospođi nespretno objašnjava kako mali voli najlonke... i da nije zapravo mislio zadignut joj suknju, nego samo...


I ti kažeš po svemu sudeći - asperger? Hm, da. I za TO treba čekati da odrastu... Koju god knjigu dotaknem, na koncu dođem do "bottom line" : bumo vidli... ! Sve je "čekaj, pa ćeš jednog dana znat". E onda nema nam druge nego da - čekamo... a u međuvremenu zasučemo rukave... :D

daru
10.03.2007., 07:23
tv i comp: to su mi savjetovali sto manje jer to nije dvosmjerna komunikacija i dijete se sve vise uvlaci u svoj svijet. inace na pc-u je on od prije 3-eg rodjendana... uz suncice 1-4 je i naucio citati, brojati, sada smo mu smanjili pristup pc-u, cca. do 1 sat dnevno. ja sam dobijao razlicita misljenja a bilo je i onih krajnjih da njemu nije nista da ga pustimo na miru jos godinu dana a ne sada logoped, defektolog i sl.
noviteti? pa ne voli da mu ista pokazujes, on ce to sve sam, uh i ja sam takav :-)))) iako se puno promjenio u zadnje vrijeme, zna kazati 'tata (po)kazi' :-)
citajuci sto i kako se u USA radi s djecom iz autisticnog spektra (a to moj definitivno jest) ne mogu ostati miran i cekati da prodje jos godina dana, i ovako se pitam gdje su mi bile oci i da su me drugi morali upozoriti da nesto ne stima tek s 3,5 godine.

Sva stručna mišljenja su (pa tako i vani) da treba ŠTO RANIJE početi raditi s njima, jer u fazi dok se još mozak razvija, puno se više može postići. Samo vi dajte!
I moj je isto "samouk" :cerek: Ma sve mora SAM. Čak je i - prohodao - sam. Nikad nije želio da ga držim za ruke da hoda, nego je jednog dana - uz kauč i fotelju, pa dok se nije osokolio da sam protrči između bez držanja... I dan danas puno toga ne voli da ga se "uči". Npr jako voli klavir, ali ako dođem blizu da mu nešto pokažem - gura me, jer "kvarim i smetam", ali zato sam traži oktavu, tercu... valjda po sluhu :confused:

daru
10.03.2007., 07:33
Mi smo radili pretragu na crijevne parazite i gljive prije skoro 2 godine.
To me je uputila jedna doktorica koja je mjenjala našu dr u alergološkoj ambulanti. Razlog toj pretrazi je po njoj zato ŠTO MALI ČEŠE NOS, iako ja ne vidim kako je to povezano. Uglavnom nema potrebe plačati, jer ide preko zdravstvenog pa nabavite uputnicu.
Na parazite je bio negativan nalaz (eto propala dr dijagnoza njena), a za gljive smo čekali nalaz oko 2 tjedna ili 10 dana.
Nama je nalaz na gljive bio pozitivan, konkretno na Candidu Albicans, ali u jako malom broju.
Nije mi jasno zašto konkretno vam treba ova pretraga.
Meni je pedijatar rekao da svi imaju candidu i da je to normalno kada je ona u malom broju. Ja sam mislila da će biti tu i neka možda terapija, ali mi je rečeno da je to normalno i nema potrebe, a moram navesti da nismo imali nikakvih problema.

Molila bih Daru da se javi, naime zanima me da li tvoj sin dobio konačnu dijagnozu (budući da je sad veći) i da li je on radio pretrage na teške metale?

Ne, zadnju dijagnozu imamo "disharmoničan razvoj govora", ali SADA smo u fazi ponovnih pretraga radi škole... vjerojatno ćemo ubrzo saznati nešto više...
Pretrage na teške metale nikada nismo radili. Niti nas je itko savjetovao (do foruma) da bi trebali...

daru
10.03.2007., 07:47
ne sjecam se da li sam naveo glavni savjet: ne vrsiti NIKAKAV ili MINIMALAN presing na dijete vec traziti koji su njegovi interesi i usmjeravati ga da ih uklopite u igre i na taj nacin poticati razvoj.
to je u izravnoj suprotnosti s onim savjetima koje sam dobijao od nekih lokalnih 'strucnih' osoba

U potpunosti se slažem. Više "mamiti" nego naređivati. Kao kod svakog drugog djeteta - primjetila sam da kad ja nešto "zapilam" redovito nailazim na otpor. Što je u principu i normalno, jer tako se i mi ponašamo, zar ne? Ako ti netko pristupa sa "Moraš!" najčešće će naići na - otpor, dok "Možeš li...?" "Hoćeš li...?" daju puno više volje u nama da se nešto napravi... Mi smo konstantno u nekim pregovorima i dogovorima. "ako ovo - onda ono" "ne sada, ali poslije..." Čim ja nešto "presječem" sa kratkim "NE" nastane pobuna, ali "Ne" s obrazloženjem - daje rezultate. Moram priznati da je vrlo rano to počelo davati rezultate, iako sam dok je bio jako mali više koristila "Ne" misleći da ne razumije dalje od toga. Međutim jednog dana sam - pokušala reći ne s obrazloženjem i - na moje čuđenje - upalilo je! Nije mogao dobiti čokoladu PRIJE ručka, ali sam mu obećala da će dobiti POSLIJE ručka. I nije bilo plača, suza, navaljivanja... :s Najgore je što u početku, dok oni ne znaju govoriti, i mi se pravimo kao da je i nama oduzeta moć govora. Sve - što kraće, što manje! A treba upravo suprotno - pa makar i trošiti riječi uzalud, dok jednog dana ne uđu u male glavice!

Ive__3
10.03.2007., 10:48
b-mina ne opterecujte se dijagnozama, one su prolazne, a i ne moraju biti tocne. sto ti vrijedi da ti kazu kako je sve u redu a ti u sebi si svjesna da nije ili obratno. npr. dijete koje je skroz autisticno sa 3 ili 4 moze sa 8 biti skroz 'normalno' i netko tko ga ne zna, reci ce da nikada nije imalo problema. naravno stvari mogu ici i na bolje ali i na gore. ja sam se malo smirio a pod stresom sam zadnjih 5 mjeseci otada smo upozoreni, tek sada sam miran jer sam konacno pronasao koji psiholog, koji defektolog i koji logoped ce s njim raditi. kada procitas na netu da se s ovakvom djecom u USA bavi cijeli tim strucnjaka i imaju tocno odredjeni individualni pristup koji odredjenom djetetu treba onda se ovdje osjecas kao u bezizlaznoj situaciji. tamo rade po nekoliko sati dnevno svaki dan a ovdje rekose 'da mu je dovoljno pola sata svako 15 dana, a doma razvijajte finu motoriku nabadanjem tjestenine na zicu'. Dakle osudjen si da pokusas pronaci osobe koje ce ti privatno raditi s djetetom i na to trositi prosjecnu placu. Sada kada sam ih pronasao sada sam miran pa sto bude i nece me peci savjest da nisam pokusao sve sto sam mogao.

ako te bas zanima gdje u kojim podrucjima imate problema preporucio bih ti ovaj online test:

http://www.childbrain.com/pddq6.shtml

dobro prouci pitanja te savjete kako odgovarati na pitanja. ukoliko se ispravno odgovara na pitanja dobijes na kraju vrlo preciznu ocjenu koliko je izrazen pdd poremecaj. on ti ne precizira da li je to asperger, autizam ili nesto trece ali dobijes ocjenu tipa blagi-srednji-ozbiljni poremecaj. Redovno pratim ovaj forum:

http://www.autism-pdd.net

i svi koji su odradili taj test kazu da im je dao islicnu ocjenu kakvu su dobili od
specijalista. Ja osobno imam score 45 na tom testu, moj mali ima score 98.

daru
10.03.2007., 11:56
ako te bas zanima gdje u kojim podrucjima imate problema preporucio bih ti ovaj online test:

http://www.childbrain.com/pddq6.shtml


Evo probala ja... iako nisam bila sigurna na jedno ili 2 pitanja, pa sam probala i jedno i drugo... ispalo je od 92-96, - mild.
Al test me je utješio... kad vidim - kako bi sve MOGLO biti, odnosno koliko toga smo do sada "prevladali"...

b-mina
10.03.2007., 14:34
Da, kad vidiš što se vani radi, osjećaš se tako izgubljeno i zaostalo, bez mogućnosti da se išta promijeni u nekom kratkom roku.
Okolina i ne primjećuje da nešto nije u redu- znate ono malo je življi a čiji nije?! Nekad mi je bilo jako teško kad on počne pokazivati svoj bijes izvan kuće,VIŠE NE Smirila sam se, poradila malo na sebi, postavila nove prioritete i automatski je moje dijete mirnije jer sam i ja mirnija i sretnija.
Meni je logoped uvijek preporučavao kratke rečenice, ali kako djetetu objasniti nešto u kratkim rečenicama?! Ja sam se tu ipak oslonila na samu sebe i poslušala svoj instikt i upalilo je. Stručnjaci dosta znaju ali ne sve.

b-mina
10.03.2007., 15:00
DA li će dijete biti ljevak lil dešnjak određeno je genetski. Događa se da je dijete genetski određeno za da bude dešnjak, a zapravo završi kao ljevak i obrnuto. Forsiranje ne pomaže. Malo ga pažljivije promatraj, što se tiče pisanja i moj je na početku tražio da mu držim ruku. Jako voli spajati točkice u sliku, voli i prstima umazanim vodenim bojicama mrljati po papiru ili popunjavati neku sliku.

Anni
10.03.2007., 15:16
hi, znaju li se vasi djecaci zaigrati sami: npr: kada moj sin dodje kuci i kada obavimo sve rituale( pi pi, presvlacenje, pranje ruku , jelo itd), onda se ja igram sa njim ili nesto crtamo ili slazemo lego, puzle ili memori itd. Kada je zelim napustiti njegovu sobu iako je on dobio zadatak da pospremi on obavezno izleti za mnom i potrebno je da mu vise puta ponovim sta jos on treba uraditi i ponekad ga uhvatim kako besciljno hoda po stanu iako mu soba vrvi od igracaka on ne pokazuje veliki interes za njih, ali ima trenutaka kada npr. hrani igracke ( zivotinje od plisa) ili im stavlja, pelenu, ceslja ih po glavi itd.
Kada dodjemo kod negog u posjet gdje ima djece i igracaka, on pokaze interes ali se u vecini slucajeva zaintereseira za igracke koje ili se vrte ili ih se moze pokrenut, ili koje imaju neke otvore . Vidim da mu masta bas nije jako razvijena sta se igre tice. Kako je to kod Vase djece?

Pozdrav

Anni
10.03.2007., 15:23
Ne, zadnju dijagnozu imamo "disharmoničan razvoj govora", ali SADA smo u fazi ponovnih pretraga radi škole... vjerojatno ćemo ubrzo saznati nešto više...
Pretrage na teške metale nikada nismo radili. Niti nas je itko savjetovao (do foruma) da bi trebali...

Draga Daru, ni ovdje u Njemackoj skolska medicina ne zeli znati za trovanje metalima i to na nacin da npr: dijete dobije od majke a Boze nedaj da netko pomisli da su djeca metale dobila cijepljenjem.
mapisala sam da nama skolska medicina u nasem slucaju nije nista pomogla, ja sam sama puno vise otkrila na internetu i skuzila da poremecaj naseg sina ide u smjeru autizma, djecja doktorica to nije vidjela tako.
Sto se metala tice ja vjerijem da su u americi malo naprednijei( nas doktor je vodio svog sina u Ameriku, poslije se i sam tamo specijalizirao za Autizam ).
Jako je zalosno sto nam metale mecu u usta, ugradjuju u tijelo, daju djeci putem cijepiva, a nitko nas nikada nije ( ni nece ) upozorio na fatalne posljedice. I ne vide da se autizam enormno povecava u zadnjim godinama , da se djeca vec maltene radjaju kao teski alergicari. Sreca pa imamo gene , pa je sve najlakse prebaciti na genetiku.

Pozdrav

daru
10.03.2007., 16:02
Draga Daru, ni ovdje u Njemackoj skolska medicina ne zeli znati za trovanje metalima i to na nacin da npr: dijete dobije od majke a Boze nedaj da netko pomisli da su djeca metale dobila cijepljenjem.
mapisala sam da nama skolska medicina u nasem slucaju nije nista pomogla, ja sam sama puno vise otkrila na internetu i skuzila da poremecaj naseg sina ide u smjeru autizma, djecja doktorica to nije vidjela tako.
Sto se metala tice ja vjerijem da su u americi malo naprednijei( nas doktor je vodio svog sina u Ameriku, poslije se i sam tamo specijalizirao za Autizam ).
Jako je zalosno sto nam metale mecu u usta, ugradjuju u tijelo, daju djeci putem cijepiva, a nitko nas nikada nije ( ni nece ) upozorio na fatalne posljedice. I ne vide da se autizam enormno povecava u zadnjim godinama , da se djeca vec maltene radjaju kao teski alergicari. Sreca pa imamo gene , pa je sve najlakse prebaciti na genetiku.

Pozdrav

Fascinirao me članak o padu autizma u Kalifoniji - samo izbacivanjem određenih cjepiva... Pa radi se o - zavidnom postotku, pogotovo ako uzmemo u obzir da bi se jedan dio te djece tako rodio možda bez obzira na sve - kao što su se i nekada rađali... ali ne u ovom broju. Ako se četvrtina slučajeva može smanjiti samo jednom stavkom - samo cjepivom... to je po meni jako dobar pokazatelj da s tim prokletim cjepivima neki vrag ne štima. Užas! A da ne pričam šta sve gutamo svakodnevno a da ni ne znamo... Baš nedavno sam na mail dobila nešto o - mlijeku, u stilu da je mlijeko iz dućana - vic! To mlijeko nije ni prošlo kraj krave u svom "životu". No, svima nam je to poznato, ali - do koje granice? Do koje mjere to sve ide? I onda se čudom čudimo "otkud ovo, otkud ono" "kako prije toga nije bilo?"... Sami sebe trujemo onim što jedemo, a da ni neznamo. Ma koji metali?! Kladim se da je to samo jedan segment svega što nam je u organizmu - tko zna čega smo sve nagutani i mi i naša djeca, a da još nisu ni skužili... MI smo postali GMO, a ne hrana koju jedemo... I? Što učiniti? Što učiniti recimo, u gradu? Nabaviti kravu i stavit je na balkon? Ništa više ni manje ne vjerujem ni u "bio" proizvode na stalažama - papir sve podnosi... a tako i deklaracije.

Anni
10.03.2007., 16:12
Fascinirao me članak o padu autizma u Kalifoniji - samo izbacivanjem određenih cjepiva... Pa radi se o - zavidnom postotku, pogotovo ako uzmemo u obzir da bi se jedan dio te djece tako rodio možda bez obzira na sve - kao što su se i nekada rađali... ali ne u ovom broju. Ako se četvrtina slučajeva može smanjiti samo jednom stavkom - samo cjepivom... to je po meni jako dobar pokazatelj da s tim prokletim cjepivima neki vrag ne štima. Užas! A da ne pričam šta sve gutamo svakodnevno a da ni ne znamo... Baš nedavno sam na mail dobila nešto o - mlijeku, u stilu da je mlijeko iz dućana - vic! To mlijeko nije ni prošlo kraj krave u svom "životu". No, svima nam je to poznato, ali - do koje granice? Do koje mjere to sve ide? I onda se čudom čudimo "otkud ovo, otkud ono" "kako prije toga nije bilo?"... Sami sebe trujemo onim što jedemo, a da ni neznamo. Ma koji metali?! Kladim se da je to samo jedan segment svega što nam je u organizmu - tko zna čega smo sve nagutani i mi i naša djeca, a da još nisu ni skužili... MI smo postali GMO, a ne hrana koju jedemo... I? Što učiniti? Što učiniti recimo, u gradu? Nabaviti kravu i stavit je na balkon? Ništa više ni manje ne vjerujem ni u "bio" proizvode na stalažama - papir sve podnosi... a tako i deklaracije.


Bio proizvodi ce dobro posluziti za zaradu, a koliko su zapravo zdravi to je drugo pitanje.
Imas pravo samo dragi Bog zna koje sve mi otrove guramo u sebe. Sta ce biti sa generacijama koja dolaze iza nas? Pa mi smo vec skroz zatrovani. I sve te " suvremene "bolesti ce svijet odvesti do djavla( ili mozda i vec jesmo u njegovoj blizini?)

ciao

Ive__3
10.03.2007., 20:44
ne bih se slozio s vama da je 'autizam' u porastu u odnosu na proslost ali jest broj dijagnosticiranih autista.... nadam se da razumjete sto zelim reci.
da se moj mali rodio prije 40 godina kao ja on ne bi dobio nikakvu dijagnozu kao sto je ni ja nisam nikad dobio niti cu je dobiti jer onog trenutka kada mu intelektualni dio prevlada onda ce moci uspjesnije kontrolirati svoje 'neprimjerene sklonosti' koje drugima izgledaju smijesne. ja sam bio etiketiran kao strasno stidljivo dijete, a ja sam sebe smatrao sasvim normalnim i pitao se sta mi uvijek predbacuju nesto i time su me umjesto da mi pomazu jos vise unistavali tj. ubijali samopouzdanje :-(
i to me u biti tjesi, jer ako sam se ja mogao othrvati i u konacnici 'prezivjeti' uz sve to nerazumjevanje okoline i roditelja onda se nadam da ce i moj mali to uspjeti pogotovo uz ovakvu podrsku koju cu mu pruziti.

jedan tuzni primjer od prije par sati u METRO-u u Dugopolju: mom malom tesko pada cekanje u redu na blagajni te je protestirao ali ja sam mu skretao paznju na druge stvari, citanje natpisa i proslo je tih 6-7 minuta bez neke frke, za to vrijeme na drugu blagajnu dolaze roditelji s djecakom od sigurno 6 godina ako ne i starijim koji place i vice, a i baca se po podu (sto bi amerikanci nazvali 'tantrum & meltdown'), otac na njega skriveno-agresivno govori da ga nigdje nece voditi itd a ja u sebi razmisljam: pa on ti ni ne zeli ici s tobom u kupovinu, ako ovi nastave pritiskati dijete onda ce jos proizvesti i druge psiho probleme a ne rijesiti postojece. sjetio sam se svoje mladosti i kako sam najsretniji bio kada bih OSTAO SAM u kuci. sva sreca da me moji roditelji nisu silili na nista osim na ono sto se moralo (skola) inace tko zna kako bih i gdje zavrsio....

daru
11.03.2007., 07:15
ne bih se slozio s vama da je 'autizam' u porastu u odnosu na proslost ali jest broj dijagnosticiranih autista.... nadam se da razumjete sto zelim reci.
da se moj mali rodio prije 40 godina kao ja on ne bi dobio nikakvu dijagnozu kao sto je ni ja nisam nikad dobio niti cu je dobiti jer onog trenutka kada mu intelektualni dio prevlada onda ce moci uspjesnije kontrolirati svoje 'neprimjerene sklonosti' koje drugima izgledaju smijesne. ja sam bio etiketiran kao strasno stidljivo dijete, a ja sam sebe smatrao sasvim normalnim i pitao se sta mi uvijek predbacuju nesto i time su me umjesto da mi pomazu jos vise unistavali tj. ubijali samopouzdanje :-(
i to me u biti tjesi, jer ako sam se ja mogao othrvati i u konacnici 'prezivjeti' uz sve to nerazumjevanje okoline i roditelja onda se nadam da ce i moj mali to uspjeti pogotovo uz ovakvu podrsku koju cu mu pruziti.

jedan tuzni primjer od prije par sati u METRO-u u Dugopolju: mom malom tesko pada cekanje u redu na blagajni te je protestirao ali ja sam mu skretao paznju na druge stvari, citanje natpisa i proslo je tih 6-7 minuta bez neke frke, za to vrijeme na drugu blagajnu dolaze roditelji s djecakom od sigurno 6 godina ako ne i starijim koji place i vice, a i baca se po podu (sto bi amerikanci nazvali 'tantrum & meltdown'), otac na njega skriveno-agresivno govori da ga nigdje nece voditi itd a ja u sebi razmisljam: pa on ti ni ne zeli ici s tobom u kupovinu, ako ovi nastave pritiskati dijete onda ce jos proizvesti i druge psiho probleme a ne rijesiti postojece. sjetio sam se svoje mladosti i kako sam najsretniji bio kada bih OSTAO SAM u kuci. sva sreca da me moji roditelji nisu silili na nista osim na ono sto se moralo (skola) inace tko zna kako bih i gdje zavrsio....

Naravno, "porast" autizma je i u - "porastu" dijagnosticiranja... Nekada su granični slučajevi bili "malo čudni" i - priči kraj. Gledaj Nikolu Teslu... Kako je bila "njegova" godina, stalno su nešto pričali o njemu. Nazivali su ga "ekscentrikom", međutim iz opisa njegovih ponašanja - da se naslutiti neki poremećaj... A i koliko je djece prošlo "nezamjetno" s tim - jer nisu nikada išla u vrtić, u školi su možda bili "sramežljivi" i "malo štekali" a onda su jednog dana prestali "štekati" i slično... ili ostali cijeli život "čudni".
Međutim, ako iz godine u godinu, sada, uočavaju porast, pa ako se taj porast negdje uspio dobro smanjiti ... onda ipak ima nešto i u tome...

daru
11.03.2007., 07:22
Hehe! I ja sam kao dijete više voljela biti kući nego družiti se s djecom. Imala sam "par odabranih" s kojima sam bila opuštenija, ali bila sam dosta sramežljiva kad je u pitanju bilo upoznavanje novih. Zapravo sam do puberteta rađe doma čitala nego igrala se s djecom... tek u pubertetu me "puklo". Međutim, mislim da se gleda ipak jedna šira slika - otežana socijalizacija može biti uzrokovana - sramežljivošću, ali opet - kaskanje u komunikaciji, neke repetativne radnje, itd itd itd - pa kad imaš "malo više toga" onda ide - dijagnoza...

b-mina
12.03.2007., 01:29
hi, znaju li se vasi djecaci zaigrati sami: npr: kada moj sin dodje kuci i kada obavimo sve rituale( pi pi, presvlacenje, pranje ruku , jelo itd), onda se ja igram sa njim ili nesto crtamo ili slazemo lego, puzle ili memori itd. Kada je zelim napustiti njegovu sobu iako je on dobio zadatak da pospremi on obavezno izleti za mnom i potrebno je da mu vise puta ponovim sta jos on treba uraditi i ponekad ga uhvatim kako besciljno hoda po stanu iako mu soba vrvi od igracaka on ne pokazuje veliki interes za njih, ali ima trenutaka kada npr. hrani igracke ( zivotinje od plisa) ili im stavlja, pelenu, ceslja ih po glavi itd.
Kada dodjemo kod negog u posjet gdje ima djece i igracaka, on pokaze interes ali se u vecini slucajeva zaintereseira za igracke koje ili se vrte ili ih se moze pokrenut, ili koje imaju neke otvore . Vidim da mu masta bas nije jako razvijena sta se igre tice. Kako je to kod Vase djece?

Pozdrav

Moj je htio otvoriti mali autić jer bi palio poziciju i radio. Sad se sam igra. Ipak mu se i ja pridružim. Prije je protestirao na svaki moj pokušaj da mu nešto pokažem. Sad više ne i često sam traži da mu nešto pokažem -verbalno, jer prije je uvijek vukao mene da pokaže na ono što želi, ili bi ja po tonu njegovog protesta igrala igru toplo- hladno i pogađala što on želi Prije nije htio voziti ni bicikl ni traktor da ga ja ne gledam, često sam ga morala gurati, osobito kad ima uzbrdica pa makar i blaga( nekad kad bi išli u šumu ne bi htio ni hodati nego bi tražio da se nosi, a čim je nizbrdica trči da ga ne možeš uhvatiti). Jednom mi je rekao da je bolestan na moj upit zašto da ga nosim(iako nije), jer je upamtio da u večini slučajeva mu popuštam kad je bolestan. Sada godinuv dana poslije razlika u njegovom ponašanju se vidi. Kad mu kažem mali buni se i kaže da nije mali nego veliki, protestria na neistinu, dok mu je prije sve bilo da. Je pada kiša - da, je sija sunce- da. Kad moj mobitel zazvoni ne da nikom drugom osim meni da se javi.
Ujutro kad se probudi, prvo se pomazi, a onda kaže da želi ustati. Danima kad je vrtić, ja mu diktiram buđenje i vrijeme odlaska u krevet. Nekad cijelu večer brblja samo da ne ide spavati, ili nakon pola sata ležanja kaže da se je naspavao i da ide ustati. Kad je krenio u vrtić, dva dana bi htio ići, a onda bi negdje drugdje ne bi više u vrtić, Sada kuži da vikendom ne ide nigdje zato što vrtić ne radi, a radnim danom je shvatio odlazak u vrtić kao posao- i on ide raditi!
Kad bi se u dvorištu vozio, bila bi s njim pa bi ga ostavila na minutu, pa onda opet došla.
Važno je da dijete zna da će se mama uvijek 'vratiti' i da ima mama i druge obaveze. Moj je tako naučio da kad nešto radim da ne protestira, kad god mogu uključim ga. Isto je hranio plišane igračke, ima malog plišanog psića i njega je uvijek redovno pospremao kad se izigra. Pas ima plišanu lopticu s kojom se igra, kost koju mu daje da jede, kućicu gdje spava. Kad pas spava moram biti tiha a i on isto.
Inače kad nađe neku zanimaciju glede igračaka- bude zanimljiva nekoliko dana a onda traži već zamjenu. Kao što sam rekla on je bio dijete koje uopće nije željelo nikakvu igračku, a nije htio ni da se itko drugi s njima igra.
Sad ga pustim da si sam izabere igračku koju želi- jako voli aute. Do te mjere da je već s dvije i po godine prvi put ga slučajno upalio dok je sjedio ocu u krilu. Otada smo uvijek morali paziti na njega glede toga.
Dok je bio manji znao je divljati u sjedalici i otkopčavati se. Tu smo ga morali malo zastrašiti- da će nam policija uzeti kune pa nećemo imati novaca za sokić jer ćemo morati dati čika policajcu.
Glede mojih zapitkivanja za dijagnozu, moram priznati da mi je malo neugodno zbog toga. Moj sin nema konačnu dijagnozu (nečije dijete možda ima), pa nisam htjela biti previše nametljiva sa svojim iskustvom. Vidim da ste svi divni roditelji i lijepo je što postoji ovako mjesto, gdje možemo pružiti jedni drugima podršku (kao i nadu u bolje sutra) i razmjenu iskustva( pa i malo ispuhati se u traženju krivca).

daru
12.03.2007., 19:41
Glede mojih zapitkivanja za dijagnozu, moram priznati da mi je malo neugodno zbog toga. Moj sin nema konačnu dijagnozu (nečije dijete možda ima), pa nisam htjela biti previše nametljiva sa svojim iskustvom. Vidim da ste svi divni roditelji i lijepo je što postoji ovako mjesto, gdje možemo pružiti jedni drugima podršku (kao i nadu u bolje sutra) i razmjenu iskustva( pa i malo ispuhati se u traženju krivca).

Nema ti šta biti neugodno. :kiss:
I ja sam se nalazila u tim začaranim krugovima, nađem se još i dan danas... iskopati "ŠTA" je to "točno"... Jer što više se informiraš, čitaš, slušaš - to ti je manje jasno... Ne možeš reći "Nije mu ništa" a ne možeš ni prstom uprijeti u nešto i sa sigurnošću reći "To je TO!!". Stalno si - negdje na pol puta prema - nečemu...a ni sama ne znaš - čemu?! Neizvjesnost. Neizvjesnost s kojom se moramo naučiti živjeti. Ja znam da ću za 20 godina nešto sa sigurnošću moći reći. Ali ... Ali... u mojoj nestrpljivoj prirodi je da - želim znati SAD. :cerek: To je samo jedna vrsta STRPLJENJA kojoj me uči moje dijete... jedna vrsta životnih neizvjesnosti koje moramo znati prihvatiti i s njima živjeti... do daljnjeg.

emnasut462
14.03.2007., 11:46
postovani roditelji..mene zanima kako ste primjetili da je vase dijete drukcije..jel ste to shvatili tek nakon sto je primjetio pedijatar pa dao dijagnozu ''autist''...

Anni
14.03.2007., 16:56
postovani roditelji..mene zanima kako ste primjetili da je vase dijete drukcije..jel ste to shvatili tek nakon sto je primjetio pedijatar pa dao dijagnozu ''autist''...



Hi, ja sam primjetila kod njega da je drugaciji od drugih negdje iza njegovog drugog rodjendana: stalno je otvarao i zatvarao vrata i ladice, okretao je kotace od autica, svaku stvar koju je primio u ruke( igracku) samo je okretao i gledao sa svih strana, prestao je govoriti mama i tata, nije vise prepoznao razliki izmedju mame i tate, gotovo da nista nije razumio sta mu se je reklo, htio je jesti samo odredjene proizvode, nije se znao igrati sa djecom itd.
Njegova djecja doktorica me je uporno uvjeravala kako je to samo jedna faza koja ce proci i ona mi nije bila ni od kakve pomoci.

Pozdrav

Anni
14.03.2007., 18:03
sve o dijeti i izlucivanju metala kod autizma ( prvi koraci koji bi se trebali uciniti.....nazalost na njemackom...nadam se da ce vam barem malo posluziti.


http://www.autismus-ads-behandeln.ch/cms/index.asp?inst=adhs-autismus&snr=3272&t=Erste+Schritte

Ive__3
14.03.2007., 20:37
hvala anni, baratam i njemackim i vidim da se kod poremecaja candide redovno javlja i prolijev sto je kod nas vrlo rijedak slucaj. prolijev je mozda imao jednom - dva puta u ove 4 godine, redovita mu je i blago tvrdja stolica tako da ocekujem i taj pregled negativan.

emnasut462: nazadovanje ovog tipa koji je uocila anni mi nismo mogli uociti jer ga jednostavno nije bilo (citajuci x slucajeva vidim da je takav razvoj vrlo cest tj. skokovit), kod nas nema skokovitog razvoja, ja bih ocjenio da je uvijek pomak naprijed i to pravocrtan tako da smo problem uocili tek u trenutku njegove 'bune' kada smo ga gurnuli u vrtic sa 3.5 godine. pomaci su stalno uocljivi i to svaki mjesec dosada pa tako i ovaj prosli, vrticka logopedica se ugodno iznenadila koliko se promjenio od prije tocno mjesec dana kada ga je prvi i jedini put vidjela prije nego smo jucer bili ponovno kod nje da dogovorimo polaganu integraciju u vrtic jer njegov glavni problem je socijalizacija i komunikacija sa vrsnjacima (neobadavanje njihovih zahtjeva prilikom igre-iako se i u tome popravio).
dakle iako nema uocljivog zastoja u razvoju ipak ti to ne garantira da dijete mozda nema poremecaj autisticnog spektra tj. probleme u omunikaciji socijalizaciji, kako nam je rekla psihologica: super je to sto ste tako rano uocili jer ima dosta slucajeva koji to otkriju tek pred skolu a onda je panika jer kako rece: to je onda gasenje vatre a ne prevencija koja se moze polako provoditi sa djecom koja su trogodisnjaci.

b-mina
14.03.2007., 20:48
I ja sam se nalazila u tim začaranim krugovima, nađem se još i dan danas... Jer što više se informiraš, čitaš, slušaš - to ti je manje jasno... Ne možeš reći "Nije mu ništa" a ne možeš ni prstom uprijeti u nešto i sa sigurnošću reći "To je TO!!". Stalno si - negdje na pol puta prema - nečemu...a ni sama ne znaš - čemu?!. Neizvjesnost s kojom se moramo naučiti živjeti....vrsta životnih neizvjesnosti koje moramo znati prihvatiti i s njima živjeti... do daljnjeg.

Moram priznati da kad sam se tek upustila u sve 'to' nekako sam imala više optimizma (možda neki nerealni osjećaj svemoćnosti :misli: , da sad više znam i moću odoljeti svim izazovima koji su stavljeni pred nas dvoje). Sad sam čvrsto sa nogama na zemlji. I manje sam opterečena - u tom smislu da sam nastavila živjeti (živciranje nikamo ne vodi i ne osjećate se bolje, treba imati strpljenja, rezultati se ne postižu preko noći, nego 'dođu' onda kad ih najmanje očekujete).
Daru you're an :angel:, stvarno imaš odgovor na ono što me muči i prije nego što postavim pitanje :kiss: :

b-mina
14.03.2007., 21:15
postovani roditelji..mene zanima kako ste primjetili da je vase dijete drukcije..jel ste to shvatili tek nakon sto je primjetio pedijatar pa dao dijagnozu ''autist''...

Moram reći da je kod mene bio sličan slučaj kao i kod Anni. Stvarno i ne vjerujem da pedijatar može postaviti bilo kakvu dijagnozu odnosno dati primjedbu da nešto nije u redu jer vjerujem da samo rijetki imaju iskustva da to primjete. Mnoga djeca i ne idu pedijatru često- osim ako nisu stalno boležljivi. VI prvi osjetite da li s djetetom možda nešto nije u redu. Ako imate sumnji svakako ih provjerite- izgubiti ćete vremena ,a li neće biti uzalud ni u jednom slučaju.
Ja sam isto vidjela problem u komunikaciji
-imala sam osjećaj da me ne čuje( ono što ga zanima to čuje)
-da me ignorira kad mu nešto nije po volji,
-te izljeve bijesa i plača kad nije po njegovoj volji
- u trgovini ga nisi mogao uhvatiti
-zabrane su bile beskorisne
- s igračkama se nije znao igrati (nisu ga zanimale)- osim onih koje su ga jako zanimale
-voli stvari koje se vrte, obožavao je gledati veš mašinu dok radi, aute
- imao je probleme s alergijama, znači postojala je neka vrsta preosjetljivosti
-određenu hranu je preferirao više, ali ona se mijenjala (jedino špinat definitivno ne voli od povrća, i voli samo puretinu i piletinu od mesa, tjestenina- nju bi tražio svaki dan da jede)
-određeni deficit pažnje
-loša motorika ruke, povremeno se služio s obadvije
-do 2,5 godina znao je pokrivati uši na visoke zvukovei neke dječje akustičke igračke nije volio
- više se volio družiti sa starijima, nego sa svojim vršnjacima (jedinac)
- To su neka zapažanja o mom djetetu
Moram napomenuti da nisu postojale samo ova ponašanja. ON je znao naprosto briljirati u određenim situacijama, ima jako dobru memoriju, nije zaostajao u drugim područjima koliko u socijalizaciji.
Ujedno sam nalazila dosta sličnosti i s djecom čiji je razvoj bio bez poteškoća.

Ana_Lo
15.03.2007., 15:19
Željela bih uključiti se u sve ovo, diskusija je jako dobra:top: . Pozdravljam vas sve:)
Kod mog sina (3.5) postoje takođe problemi u odrastanju. Sa 2.5 godine smo takođe otišli do lekara jer:
-imao je samo 10 reči (imenovao je neke stvari)
-najčešće nije umeo da se igra
-nije se mogao koncentrirati na bilo šta, stalno je bio u pokretu
-imala sam osjećaj da me ne čuje( ono što ga zanima to čuje)
-da me ignorira kad mu nešto nije po volji,
-te izljeve bijesa i plača kad nije po njegovoj volji
-kada bi nešto hteo vodio bi me za ruku i stavljao moju ruku na željeni objekat
On je zaista odgovarao opisu deteta "sa ovom problematikom". Počeli smo defektološki tretman odmah (po nekoliko sati nedeljno) i ja sam radila sa njim doma.
Još uvek nije sve idealno, ali:
-sklapa rečenice od 3-4 reči
-postavlja pitanja "Šta je to?", "Gde je (neko?)" "Šta je bilo?" "Kako?"
-svaki dan crta oblike koji su jasni (ne švrlja samo) i to jako lepo
-simbolička igra se javila i razvila sa pravim "scenarijima"
-reakcije su mu adekvatne situaciji
-odgovara na neka pitanja (ne sva)
-fond reči se drastično popravio

Nisam zadovoljna što se tiče ishrane (jede jako limitiran broj jela) i interakcije sa decom. Deci prvi prilazi i sam inicira igru (predlaže one igre koje zna). Ako trebaju igrati neku igru sa pravilima-on to slabo kapira i samo sedi i gleda sa interesovanjem kako se drugi igraju. Tapše im i raduje se.Svuda idem sa njim i nemam nikakvih problema (čak i ako mu nešto nije po volji-malo besni i smiri se (ranije ga nisam mogla smiriti))
Daru, tvoji postovi su me oduševili!!:) Želim te pitati kakav fond reči je imao tvoj sin sa 3 godine i da li je sklapao rečenice?

daru
15.03.2007., 17:38
Moram priznati da kad sam se tek upustila u sve 'to' nekako sam imala više optimizma (možda neki nerealni osjećaj svemoćnosti :misli: , da sad više znam i moću odoljeti svim izazovima koji su stavljeni pred nas dvoje). Sad sam čvrsto sa nogama na zemlji. I manje sam opterečena - u tom smislu da sam nastavila živjeti (živciranje nikamo ne vodi i ne osjećate se bolje, treba imati strpljenja, rezultati se ne postižu preko noći, nego 'dođu' onda kad ih najmanje očekujete).
Daru you're an :angel:, stvarno imaš odgovor na ono što me muči i prije nego što postavim pitanje :kiss: :

Nikakav anđeo draga... samo : mama. Mama koja je prošla i prolazi isto ono što i svaka druga mama ovdje, što i svaki drugi tata... Djeca su nam možda slična, možda različita, možda neko od njih više napreduje, a neko manje... ali u jednom smo svi jako slični, gotovo isti: svi imamo strahove, svi imamo nedoumice, svima nam se ponekad čini da pušemo u vjetrenjače sustava, a ponekad letimo na krilima kad uočimo neki napredak... svi se nadamo, svi čeznemo, svi želimo. Tu ne moraš biti ni prorok ni anđeo - samo zaviriti u sebe i razumjeti isto tako i onog do sebe da vrlo slično proživljava.

daru
15.03.2007., 17:49
Još uvek nije sve idealno, ali:
-sklapa rečenice od 3-4 reči
-postavlja pitanja "Šta je to?", "Gde je (neko?)" "Šta je bilo?" "Kako?"
-svaki dan crta oblike koji su jasni (ne švrlja samo) i to jako lepo
-simbolička igra se javila i razvila sa pravim "scenarijima"
-reakcije su mu adekvatne situaciji
-odgovara na neka pitanja (ne sva)
-fond reči se drastično popravio

Nisam zadovoljna što se tiče ishrane (jede jako limitiran broj jela) i interakcije sa decom. Deci prvi prilazi i sam inicira igru (predlaže one igre koje zna). Ako trebaju igrati neku igru sa pravilima-on to slabo kapira i samo sedi i gleda sa interesovanjem kako se drugi igraju. Tapše im i raduje se.Svuda idem sa njim i nemam nikakvih problema (čak i ako mu nešto nije po volji-malo besni i smiri se (ranije ga nisam mogla smiriti))
Daru, tvoji postovi su me oduševili!!:) Želim te pitati kakav fond reči je imao tvoj sin sa 3 godine i da li je sklapao rečenice?

Neeee! Evo u startu, sa 2-2,5 godine je isto se ponašao kao i tvoj. Sa 3-3,5 je počeo brbljati i imao je poveći fond riječi, ali je bila jako izražena eholalija - on je PONAVLJAO neke kraće rečenice ali vrlo rijetko ih je sam formirao i koristio kad treba. Kad je nešto želio reći - trudio se u jednoj riječi to izraziti ili tako povlačenjem za ruku. Tek oko 4-te godine je počeo sklapati po 2-3 riječi, a mislim da je tek od 5 se počeo truditi govoriti što duže - za razliku od prije. Evo i sada sa 6 - on priča, pita... ali su mu rečenice totalno zbrkane gramatički, kada hoće nešto brzo reći i odgovoriti to je redovito u 2. licu jednine (ne kaže NEĆU nego NEĆEŠ) samo kad se trudi reći točno onda govori u prvom licu. Sad se koristi rečenicama, ali kad sam mora prvi put neku novu rečenicu formulirati, to svakako ispadne. Ali raširi oči i gleda te da vidi je li to dobro... Onda mu ja uvijek potvrdim "Daaa" kao dobro je rekao, a onda izgovorim kako treba... Totalni je perfekcionista i ne voli kad nešto kaže krivo. Dok je bio manji često sam ga zatekla kako neku novu riječ najprije šapće sebi u bradu dok ne bi bio siguran da je "potrefio" a onda bi isprobao na glas.

daru
15.03.2007., 17:54
A što se tiče ishrane... E tu mogu zaista teti u vrtiću zahvaliti! I moram priznati da je to bila u startu krvava borba... I dan danas sam popustljivija u tome i mene puno više voza oko hrane nego bilo koga drugog. U vrtiću sada jede apsolutno sve. Ono što odbije - barem PROBA,pa onda kaže da neće. Ali to je na tebi da inzistiraš do suza i dalje od toga - ma samo da LIZNE nešto novo, a onda ima pravo reći "ne". Moj je prije sve odbijao ili prihvaćao na - oko. Onda po mirisu i po izgledu, a sad već krene i lizne nešto pa onda opet malo sumnjičavo gleda, miriši, pa opet lizne... pa makar se radilo i o - kolaču

b-mina
15.03.2007., 18:14
I ja sam zahvalna teti u vrtiću što bar tamo jede sve. Zapravo je jeo sve dok je bio mali i jeo kašice. Poslije nije htio vidjeti više od dvije vrste hrane na tanjuru.
I da u popisu sam zaboravila napisati da je izbjegavao kontakt očima, dok nije uspio zadržati kontakt nije bilo ni napretka.
Negdje sam pročitala da autistična djeca gledaju više u usta nego u oči ako pričaš s njima( mala djeca od 8 mj na dalje uče prvo kad gledaju u usta pogotovo glasove p, b,i m, ali postupno počinju gledati sugovornika u oči)

lilaamrit
15.03.2007., 19:04
Ma znate sto mame...sta mislite da promjenimo malo ozracje na forumu o Autizmu...citajuci sve vase postove tu je toliko brige i tezine da nisam sigurna koliko ju vi osjetite...

Da bi i vama bilo lakse i da ne zapadnete u emocionalnu trakavicu (kao zene moramo biti svjesne da su nasa djeca u punoj boljoj poziciji od mnoge...sta je s cerebralcima,djecjom paralizom...teskim mentalnim retardacijama,distrofijom...i more jos toga,sto iziskuje Bozansku ljubavlju temeljene moc tih majki,roditelja...) Zapadamo u zacarane krugove uzajamnih iskustava (nemislim da je to lose,ali nije nuzno samo pozitivno...trazimo si ista misljenja i poistovjecujemo se s njima...jer strah je golem "da slucajno ne grijesimo"...da ne napravimo nesto sto bih...neznam ...ozda odvelo jos dalje...drzimo se stalno istoga.

...a oni su tako zapravo kreativni,bozanstveni...sistematicni...htjela bih taj dio probuditi ovdje na forumu...htjela bih,da vide i nasi gosti bez tih iskustava koliko su nam zapravo oni uljepsali zivote...

Naucili nas cijeniti zivot kao takav,prihvacati razlike,prihvacati ljude kao individue...naucili nas opazati,slusati...nadasve MISLITI...
Kako s jedne strane ova svastara od naziva Autisticni spektar...pruza svasta i nista...hrpa informacija,ali nigdje nema mog dijetea,niko nj. ne uvazava kao osobu...on je jedna dijagnoza u tom autisticnom spektru i nista vise...

...a ja bez njega vise nebih svoj zivot uopce mogla zamisliti...napravio me je borbenom,jakom,izdrzljivom...bez njega,neznam bojim se da bi dosta sporije islo...

Zelim njemu kao njemu...a ne kao dijagnozi i PDD-u i hrpi istosti/slicnosti koje ih vezu posvetiti ovih par redaka...

Zapravo je genijalan...nitko me uzivotu nije vise obradovo kao on...redovno mi bere ruzmarin...slusamo klasike bez i jedne rijeci...a ironija,ma che poezija...uocavanje oblika...masta beskrajna...tek sam tad uvidjela svoju ogranicenost...a zvukovi...Boze,dodje mi da placem...pa tek sam ih tad prvi put cula...i zvonik crkve,i sum lisca...ali i stola i zemlje(neznam kakav..ali to je bio zvuk!)...a onda sam ugledala i galeba i grlicu...i njihov let po nebu..vidjela sam da oblaci stoje,da se krecu...sto je FANTASTICNO!...Dobila sam mir.tisinu...miris zivota(ali i DVD-a)...Boje vise nisu iste crvena je kao krv,jaka,intezivna....a zuta kao Sunce...A plava,ta plava,plava...opcinjenost...izgleda mi sada kao boja mudrosti...narancasta je postala energija...sve sto sam do sada citala,teoretski shvacala...izaslo je iz mene kao nesto iskonski sto postoji u meni vec stolijecima...

To mi je moje dijete dalo....SAVRSENO upravo takvo kakvo je...


Jedna, predivna zena,strucnjak....nazvala ih je princevima...kaze "imaju nepogrijesiv ukus"... Sretna sam majka jednog takvog posebnog djecaka...

Moj Jakov...

b-mina
15.03.2007., 23:12
Evo trenutno se ovako osjećam, pa ću vođena tim osjećanjima malo pisati metaforom. Ali svakako bi to podijelila s vama....

Mom cvijetu


Koraćah livadama zelenim,
punim prekrasnog cvijeća
uzimah sve zdravo za gotovo
ne shvatih puni smisao svijeta..

Odjedamput se nađoh
na nepoznatom putu
punom prepreka...

Koraćah kroz trnje
vođena mirisom
samo meni jednog poznatog cvijeta

Trčim i upadam, pužem
al nije mi važno.
Jer napokon počinjem
prepreke da savladavam.
Zašto baš mene
taj put čeka?

Srce mi treperi
baš svakoga trena
jer zna da doć će
do voljenog cvijeta.

I kraj drugog cvijeća
moj cvijet je najljepši
Iako je divlja ružica
i ne možeš ga samo tako ubrati..

Ja dođoh do njega
iako izranjavaniog tijela,
al duhom puna.
I uživah prvi put svim
svojim osjetima u njemu
Do mladog pupoljka
ja napokon dođoh..
sa strepnjom u srcu..

Ja mu ipak priđoh
i naučih da ga njegujem
kako njemu treba
S nadom u srcu
da ću jednog dana
uživati u njemu
i kad napokon procvijeta.
Jer moj me cvijetić nauči
da ne postoji ograničenje
našega svijeta.

I kao da prvi put vidim
očarana njegovom ljepotom,
I kao da prvi put čujem,
očarana šuštanjem njegovog lišća,
I prvi put osjetih miris
i razaznah ga od sveg drugog cvijeća
I moje ruke ozdraviše
kad ga dodirnuše
I on me dodirne duboko u srce
I shvatih napokon smisao svijeta.

lilaamrit
16.03.2007., 08:30
....lijepo b-mina....:) :rolleyes:
...ma zemske moje...ima tu materijala za smijeh...i biti cega dosta...


...moj mali je bio odusevljen rjecju "testisi" (penis je naucio vec odprije..a sad dosli na red testisi)
...i "sta je ovo ",pa opet bez obzira na odgovor i "sta je ovo"...i tako nekoliko puta...
(kad bi izgovarao rijec testisi,zapadao bi u extazu i mlatarao rucicama...ajme meni "presladak")
...i kako je ta rijec bila nova i k tome jos jako uzbudljiva...gdje je god postojao kakav intermezzo...on je iskoristio da ju izgovori i iskaze njome odusevljenje...Testisi! Testisi! Testisi!...

...i tako smo ovo ljeto bili na ljetovanju,pa smo imali turisticku turu voznje barkom po obliznjim otocima...
...Bio je uzbudjen...jako mu se sve dojmilo...
...sjeli smo na palubu...pored nas se smjestilo os nekoliko ljudi...krenuli smo...
...bio je toliko uzbudjen,presretan...da od silne zelje pokaze koliko mu je lijepo....poceo na sav glas vikati: TESTISI...TESTISI ,PENIS....PENIS....
simultano okrecuci se s ozarenim smijeskom i izgovarajuci te rijeci...
...Ma, bilo je za puknut od smijeha...narod se toiko ismijao...a on je bio odusevljen...

...evo i sad se smijem....hvala ti, macak!

Ana_Lo
16.03.2007., 11:47
Hvala ti Daru na odgovorima:)

Ana_Lo
16.03.2007., 12:00
Jedno pitanje vezano za ponašanje: da li je ovakvo ponašanje "tipično" za autiste?
-kada vidi svoj lik u ogledalu - oduševljen je, dugo se gleda i smeši, onda uzima "rekvizite" (da tako kažem) stavlja sebi kapu, pravi sebi neke veštačke brkove, stavlja naočare...onda često poljubi svoj lik u ogledalu. Kada ga pitam "Ko je to?" On sa ljubavlju kaže :"To je bata." Ponekad kaže:"Ja". Deluje i u drugim situacijama "jako narcisoidno".
-uzme knjigu i polako otkriva likove ljudi na nekim fotografijama dlanom. Prvo im otkrije oči ili usne, pa onda polako celu sliku. To sve traje vrlo kratko, i nije mu mnogo važna ta igra:ali šta mu to znači? Pri tom ne izgleda kao da je u nekom transu ili izgubljen za spoljni svet ili da izvodi neki ritual...ne znam...:confused:
U stvari kakve sve igre vole vaša deca? :kiss:

Anni
16.03.2007., 16:20
Jedno pitanje vezano za ponašanje: da li je ovakvo ponašanje "tipično" za autiste?
-kada vidi svoj lik u ogledalu - oduševljen je, dugo se gleda i smeši, onda uzima "rekvizite" (da tako kažem) stavlja sebi kapu, pravi sebi neke veštačke brkove, stavlja naočare...onda često poljubi svoj lik u ogledalu. Kada ga pitam "Ko je to?" On sa ljubavlju kaže :"To je bata." Ponekad kaže:"Ja". Deluje i u drugim situacijama "jako narcisoidno".
-uzme knjigu i polako otkriva likove ljudi na nekim fotografijama dlanom. Prvo im otkrije oči ili usne, pa onda polako celu sliku. To sve traje vrlo kratko, i nije mu mnogo važna ta igra:ali šta mu to znači? Pri tom ne izgleda kao da je u nekom transu ili izgubljen za spoljni svet ili da izvodi neki ritual...ne znam...:confused:
U stvari kakve sve igre vole vaša deca? :kiss:


Hi, ja tako nesto nisam do sada primjetila kod svog sina. On ponekad dodje pred ogledalo i ako ga pitam tko je to on ne kaze ja nego kaze svoje ime. Opcenito nikada za sebe ne kaze ja , nego izgovara uvijek ime. Jos uvijek prica u infinitivu, ne smijem zaboraviti da istovremeno savladava dva jezika tako da je i to vjerojatno veliko dodatno opterecenje.
Najvise se voli igrati memori, voli hraniti i oblaciti i stavljati na spavanje plisane zivotinje, voli se igrati u pjesku, spustati niz tobogan, njihati se, slagati puzzle, lego kocke( mada jos uvijek ne slozi kucu ili auto ili dvorac, obicno slaze jednu na drugu ili do druge) itd.
Recite molim Vas kako su Vasa djeca naucila voziti bicikl? Moj nikako da savlada tehniku okretanja pedala?
Negdje sam citala da je za autiste vozenje bicikla i nauciti plivati jako problematicno.

Pozdrav

daru
16.03.2007., 21:41
Jedno pitanje vezano za ponašanje: da li je ovakvo ponašanje "tipično" za autiste?
-kada vidi svoj lik u ogledalu - oduševljen je, dugo se gleda i smeši, onda uzima "rekvizite" (da tako kažem) stavlja sebi kapu, pravi sebi neke veštačke brkove, stavlja naočare...onda često poljubi svoj lik u ogledalu. Kada ga pitam "Ko je to?" On sa ljubavlju kaže :"To je bata." Ponekad kaže:"Ja". Deluje i u drugim situacijama "jako narcisoidno".
-uzme knjigu i polako otkriva likove ljudi na nekim fotografijama dlanom. Prvo im otkrije oči ili usne, pa onda polako celu sliku. To sve traje vrlo kratko, i nije mu mnogo važna ta igra:ali šta mu to znači? Pri tom ne izgleda kao da je u nekom transu ili izgubljen za spoljni svet ili da izvodi neki ritual...ne znam...:confused:
U stvari kakve sve igre vole vaša deca? :kiss:

Koliko sam ja čula - nije karakteristično. Navodno autisti imaju baš problem sa percepcijom sebe - dok se gledaju u ogledalu, problem s imitacijom i slično. Međutim, moj mali se isto voli gledati u ogledalu, razumije da je to ON itd itd - što nije karakteristično za autizam, a i imitira. Tako da sve je to realtivno. Uostalom - mi pričamo o autizmu generalizirajući... PDD - pervazivni razvojni poremećaj je točnija dijagnoza, a autizam je samo jedan teži oblik, jedan segment svega toga... Tipičan autizam je puno teži oblik od ovog što mi ovdje opisujemo. Takvi ljudi NE iskazuju emocije... moj mali ih iskazuje od malena i to vrlo jasno - i pozitivne i negativne. Jako se voli maziti, dok će mnogi autisti zazirati od maženja... No radi nekakve tečnije komunikacije svi se služimo terminom "autizam" - čak i ja, iako se ne slažem da se radi baš o autizmu.
Igra mu nešto znači... pokušaj i ti s njim se upustiti u tu igru, pa možda otkriješ s vremenom... Moj ti voli sad u zadnje vrijeme - CD. Kupila sam mu CD i sad stalno roštilja CD-e u njemu. Onda voli čitati. Sa slikovnicama i časopisima se može jako dugo zabaviti... kreira svoje opise po slikama u časopisima - svoju priču složi oko neke slike koju vidi... Jako ga zanima tehnika... sve čega se može dočepati. Park, tobogan, ljuljačke... A po ljeti - more, skakanje u more...

daru
16.03.2007., 21:45
Još kažu da teško shvaćaju značenje slike... npr. ako vidi macu uživo i macu na slici - autistima je teško povezati da je maca na slici, crtežu i slično - zapravo isto što i maca uživo... Ja to kod mog malog nikada nisam primjećivala. Oduvijek je to kužio, i pisanu riječ je odmah povezivao, i crteže...

daru
16.03.2007., 21:49
lila, imaš pravo potpuno. Kao što sam prije već spomenula - moj Učitelj, moja Ljubav, moj Prosvjetlitelj. Ne znam trebam li ponavljati prethodnih 15tak stranica... ali u potpunosti se slažem da je ovo iskustvo - ono koje otvara oči i srca. Ne smijemo dozvoliti da to prođe mimo nas i da se zavijemo isključivo u brigu o tome "kako funkcioniraju". Naravno da nam je prioritet uklopiti ih u ovaj svijet u kojem živimo, ali ne zaboravimo izvući poruku koju nam daju naša djeca. Oni nas uče - voljeti na neki drugi, novi način. Uče nas gledati svijet kroz neke druge oči. I budimo im zahvalni na tome. I - učimo od njih. Jer imamo što....

Ive__3
17.03.2007., 16:19
evo bacih pogled kroz prozor i vidim svog djecaka kako lezi na ledjima u travi i kroz prste obje ruke (slaze neke oblike, romb ili sto li vec) promatra nebo... do sada je to radio pred televizorom a sada evo vidim i u prirodi :-)

odgovor anni:

da i moj odgovara u 95% slucajeva kada gleda slike ili sebe u ogledalu da je to IME a ne JA, u samo 5% slucajeva ce izreci stidljivo i tiho JA
ni moj nema puno maste sto napraviti s lego i slicnim kockama.
to okretanje pedala je nekoj djeci iz autospektra stvarno tesko nauciti, moj je to naucio zahvaljujuci svojoj upornosti da dostigne sestre, ali je uvijek cca. godinu dana iza. Sestre su mu naucile voziti romobil sa 2-2.5 godine (drzati kompletnu ravnotezu bez pomaganja nogom) on tek pred 3-ci rodjendan. One su sa 2 godine vec navelio vozile auto na pedale on je taj auto naucio pedalirati tek sa 3.5 godine pa je tada naucio voziti bicikl sa pomocnim kolima. Jedna od sestara nije nikada ni koristila pomocna kola na biciklu uz moju pomoc je jedno popodne naucila drzati ravnotezu na biciklu. Ja sam x puta pokusao da mu pomognem i pokazem kako vrtiti pedale ali sam uvijek naletio na odbijanje te sam odustajao. Nema pomoci, sve hoce sam nauciti. Barem je takav bio do 3.5 godine. Sada je vec postao malo drukciji i hoce pristati da mu nesto pokazem te pristaje da ga slicno kao sto sam mu ucio sestre drzim za sjedalo na biciklu bez pomocnih kotaca. Ako ovako nastavimo ovo ljeto bi mogao nauciti voziti bicikl. Vjerojatno cu njemu morati dugo govoriti iza ledja 'drzim ja za sjedalo ne boj se' jer sam mu tako varao i sestre dva-tri popodneva.
Osnova problema mog malog je nesigurnost, a to je i osnova aspergera te zbog toga ga ja smatram aspijem (a i poklapa se u x ostalih detalja s aspijima) iako mu je sluzbena dijagnoza:
'nerazvijeni govor,odnosno teškoca komunikacije i socijalizacije. U sklopu ovih simptoma uoceni su i simptomi poremecaja pažnje, što bi se sve zajedno moglo uklopiti u neke od pervazivnih poremecaja'

Ana_Lo
17.03.2007., 18:03
evo bacih pogled kroz prozor i vidim svog djecaka kako lezi na ledjima u travi i kroz prste obje ruke (slaze neke oblike, romb ili sto li vec) promatra nebo... do sada je to radio pred televizorom a sada evo vidim i u prirodi :-)




E, ovo radi i moj sin ! U zadnje vreme omiljeni oblik mu je trougao, koji namesti prstićima ! Naš doktor nam je rekao da autisti vole da se igraju prstima...
Što se tiče bicikle, moj okreće pedale, ali ne upravlja! Ja moram upravljati, jer on nije zainteresovan...Da li vaša deca vole da se igraju sa senkama na zidu, kao što to čini moj dečak?

shakti9
17.03.2007., 19:31
Ive__3 kaže: Pogledaj post
evo bacih pogled kroz prozor i vidim svog djecaka kako lezi na ledjima u travi i kroz prste obje ruke (slaze neke oblike, romb ili sto li vec) promatra nebo... do sada je to radio pred televizorom a sada evo vidim i u prirodi :-)
i moj radi ovo.
jučer sam bila mu bila u školi i naravno njegova me učiteljica opet napunila pozitivnom energijom. svaki put ga ishvali i uspoređuje kakav je bio prije tri godine kad joj je došao u prvi razred a kakav je sad. naučio je zbrajati šta me je jako iznenadilo jer mi se činilo da mu to baš ne ide ali eto uvijek sam se nadala da će mu se jednog dana upaliti lampica šta se tiče tog zbrajanja. socijalizacija mu ide na bolje, također i komunikacija. eto tila sam svoje oduševljenje podijeliti s vama jer najbolje znate kako se radovati njihovim malim ali velikim koracima naprijed.
šta se tiče bicikle i vožnje mi smo pokušavali ali teško mu ide za sad ta koordinacija između pedala, vožnje i ravnoteže , pa sam mu ponudila romobil koji je jednostavniji i lako se nauči ravnoteža.
još jedna misao mi se vrzma a to je da smo počaščeni sa našom djecom jer uvijek više primimo od njih nego šta dajemo. tko nije probao to ne zna.:top:

Ive__3
17.03.2007., 20:46
E, ovo radi i moj sin ! U zadnje vreme omiljeni oblik mu je trougao, koji namesti prstićima ! Naš doktor nam je rekao da autisti vole da se igraju prstima...
Što se tiče bicikle, moj okreće pedale, ali ne upravlja! Ja moram upravljati, jer on nije zainteresovan...Da li vaša deca vole da se igraju sa senkama na zidu, kao što to čini moj dečak?


sjene? da, poceo je u zadnjih mjesec dana da ih zapaza, ali ne nesto puno, u biti nije vrijedno spomena, ali kako je sada proljece i puno je vise vani sada moze da se u potpunosti okrene svojoj trenutnoj opsesiji a to je botanika a posebno je napaljen na palme, mora ih dotaknuti. jucer u zg ispred ipercoopa je nasmijavao dvije zene koliko je puta otrcao do palmi vicuci 'taki palmu' a na ostala stabla bi se penjao 'popet?' :-)

lilaamrit
17.03.2007., 21:12
Pozdravi....
Sjene zapaza,ali nije im sklon...gleda ih ispod oka...ili vrlo dubokoumno...po par sekundi...
Ali voli...cestice prasine na suncu....kao manji je znao prosjediti po sat vremena lupajuci jastuk i veseleci se cesticama prasine...ali kolko se ja sjecam i meni je to bilo zanimljivo...
I mog Botanika zanima...lavanda,ruzmarin...kucno bilje...ajme meni!
Ima na piku jedno Drvo zivota...tom vazu s tim cvijecem stalno dodaje neke predmete...kopaih u zemlju...nalijeva ju vodom...dira/digne ju za stabljiku...:confused: :kiss:
extaza!

Ive__3
18.03.2007., 02:54
da, to sam mozda zaboravio napisat, mazenje lica uz krzno...
medjutim ovo o cemu sada pisemo nema puno veze s autizmom ili ima?
ovo je stvar senzorne integracije... uglavnom polako prevladavamo ono sto mu predstavlja strah: zvuk motora bagera busilica brusilica, jucer je htio dotaknuti jednu malu brusilicu u radu, ipak se popravlja u tome iako ne znamo sto i kako da to pravilno podsticemo, ima li savjeta za te jake zvukove motora? :-)

daru
18.03.2007., 06:57
Ive, ništa na silu što se tiče jakih zvukova, ali niti - izbjegavati upotrebljavati u njegovoj blizini. Evo, moj je u dobi od 3-4 godine panično bježao u sobu kad bih upalila mikser, a i bušilica je bila "nećeš! nećeš!" Onda je ta prirodna znatiželja postala jača od straha... došao bi do vrata kuhinje i gledao me kako miksam "Mama miksa kolač", al kad bih se ja okrenula prema njemu i rekla "daaa, mama miksa... hoćeš mi pomoć?" opet - crta u sobu!! Nakon nekog vremena je počeo prilaziti sve bliže i bliže... Sad je mikser - prijatelj No.1! Kad miksam - obavezno mora i on malo pomiksati... Isto je bilo i s bušilicom. Doduše, bušilice se oduvijek bojao (sad je drži u ruci i sve 5! samo moram paziti da je ne uključi u struju, ili mu pustimo malu baterijsku da upali...) a za mikser sam primjetila da se počeo bojati nakon one TV reklame od HTa za žute stranice... kad mama i sin stoje u kuhinji a mikser odjednom podivlja...
U svakom slučaju - nemoj forsirati sa "Dođi, uzmi" ali onako nehajno predloži svaki put kao "hoćeš li? Nećeš? Ok!" da se polako oslobodi straha...

daru
18.03.2007., 07:12
Što se motorike i ravnoteže tiče - on je uvijek bio "na konju" s tim. Tako da tu stvarno nismo nikad imali problem... Ali problem je - grafomotorika, tj. u "mlađim danima" - fina motorika ruke. Samostalno je počeo crtati pred nepunih godinu dana (do tad sam morala makar položenu ruku na njegovoj držati) a i sad još ne drži olovku kako treba...

lilaamrit
18.03.2007., 12:54
..a za mikser sam primjetila da se počeo bojati nakon one TV reklame od HTa za žute stranice... kad mama i sin stoje u kuhinji a mikser odjednom podivlja...
U svakom slučaju - nemoj forsirati sa "Dođi, uzmi" ali onako nehajno predloži svaki put kao "hoćeš li? Nećeš? Ok!" da se polako oslobodi straha...


...i moj je tad prvi put pokazao strah...trazio je ponovno tu reklamu kad god bi upalio televizor...bio je tuzan i uznemiren...

ma,vis ti to!

daru
18.03.2007., 13:20
.


...i moj je tad prvi put pokazao strah...trazio je ponovno tu reklamu kad god bi upalio televizor...bio je tuzan i uznemiren...

ma,vis ti to!

He,kod nas se reklama gledala - iz hodnika, iza zida... ili se povirivalo iz kuhinje... Šta? Da tražimo odštetu od T-coma zbog prouzročenih trauma u djetinjstvu? :rofl: A čuj, zamisli sad dječju mogućnost poistovjećivanja i scenu - mama i sin u idili svog doma miksaju kolač, kad odjednom - horor! :eek: Šta oni znaju tako mali je li to "based on a true story" ili -reklama

lilaamrit
18.03.2007., 14:08
...ili pak da ce iskociti iz televizora i napraviti dar-mar...
...jezivo,tko zna sta se njima vrtilo po glavi..:mikroval: ?

Anni
18.03.2007., 15:30
Ive, ništa na silu što se tiče jakih zvukova, ali niti - izbjegavati upotrebljavati u njegovoj blizini. Evo, moj je u dobi od 3-4 godine panično bježao u sobu kad bih upalila mikser, a i bušilica je bila "nećeš! nećeš!" Onda je ta prirodna znatiželja postala jača od straha... došao bi do vrata kuhinje i gledao me kako miksam "Mama miksa kolač", al kad bih se ja okrenula prema njemu i rekla "daaa, mama miksa... hoćeš mi pomoć?" opet - crta u sobu!! Nakon nekog vremena je počeo prilaziti sve bliže i bliže... Sad je mikser - prijatelj No.1! Kad miksam - obavezno mora i on malo pomiksati... Isto je bilo i s bušilicom. Doduše, bušilice se oduvijek bojao (sad je drži u ruci i sve 5! samo moram paziti da je ne uključi u struju, ili mu pustimo malu baterijsku da upali...) a za mikser sam primjetila da se počeo bojati nakon one TV reklame od HTa za žute stranice... kad mama i sin stoje u kuhinji a mikser odjednom podivlja...
U svakom slučaju - nemoj forsirati sa "Dođi, uzmi" ali onako nehajno predloži svaki put kao "hoćeš li? Nećeš? Ok!" da se polako oslobodi straha...



hallo, daru, opisla si i mog sina sta se zvukova tice, kada sam ukljucila mixer on bi poceo vristat i pobjegao bi van iz kuhinje, isto je bilo sa fenom, busilicom i helikopterom.
sada stoji na vratima kuhinje kada mixam i smjesi se, neki puta mi i pridje , ali jos ne zeli primiti mixer u ruke kada je ukljucen, ali ne trci vise van i ne vristi kada cuje zvuk. Helikoptera se vise ne boji. Ista reklama sa mixerom se i u Njemackoj prikazivala i moj je sin uvjek meni skocio u krilo kada bi ju vidio. Intersantno kaku tu imaju iste reakcije.
Jucer je bio sladak, prosuo je biber po dasci na kojoj smo nas dvoje solili i biberili snicle za rucak. Otrcao je u svoju sobu i uzeo platnenog lutka ( zove se Erni) i kaze Erni essen ( Erni jede), kada je vidio da Erni nista nece pojesti, otvorio mu je usta i poceo prsticima gurati biber u usta.
Ja vjerujem da bi i sasvim zdravo djete isto tako reagiralo, sve uciniti samo da on ne bude okrivljen da je nesto ucinio.

Pozdrav

Ive__3
18.03.2007., 19:05
daru da li tvoj djecak zna detaljno prepricati neku zgodu koja se nedavno dogodila ili je to u dvije-tri rijeci?

daru
18.03.2007., 20:16
Ne detaljno. "Prepriča" na svoj način, ali ne detaljno i često treba "pomoć" s pitanjima i potpitanjima. Na pitanje "Šta si danas radio u vrtiću" uopće ne odgovara, ali ako ga pitaš "Šta radi teta u vrtiću" onda odgovori ukratko ili "Šta kaže teta" isto tako - odrecitira što je rekla, obično neku zabranu koja ga se dojmila... onda ga pitaš "A zašto je to rekla" onda malo šuti pa neki put odgovori "Penjao" (npr zato jer se penjao) a neki put ne odgovori... Onda dok nešto gleda - crtani - opisuje scenu ukratko, ali zato može poduži dijalog iz crtića imitirati da točno znaš i koja je scena u pitanju i kojim tonom je tko izgovorio... Ali u dužim rečenicama sastavi kad nešto želi - gdje želi ići i slično. Evo danas je bio kod tate i pitam ga svaki put "Šta si radio?" ali nema odgovora. Kad sam postavila pitanje šta kaže tata - rekao je da će ga voziti kod dida. I tako "prepriča" ukratko ono što mu je najdojmljivije. Nema onog klasičnog "jučer smo bili u ... pa smo se igrali...pa smo šetali...pa smo..."

Anni
21.03.2007., 18:47
Hi, recite mi molim Vas kako se ponasaju Vasa djeca u prometu ili bolje receno znaju li da ne smiju preci preko ceste ako prije toga ne provjere dal je cesta prazna.
Ja svom sinu uporno objasnjavam kako se to radi, medjutim on jos uvijek kada izadje iz auta trci na sve strane ko muha i imam osjecaj da on jos uvijek ne prepoznaje gdje opasnost vreba.

Pozdrav

b-mina
21.03.2007., 19:45
Prije je to bilo izrazenije, on naime nije imao nikakvog straha. vise trci nego sto hoda. Uvijek me bilo strah da ne izleti pred auto. Zato treba biti dosljedan kad se djetetu kaze da nesto NE radi i ne braniti sve. Kad netko koga slucajnosretnemo kaze: Joj pa zar se ne bojite da vam izleti na cestu?- u tom trenutku on bi to mogao napraviti. Sad se ipak malo vise slusa. Nazalost imali smo ovih dana jedno veliko nazadovanje u ponasanju. Kad nije po njegovom pocima se tuci, sadzna lupati i nogama, place. Danas je susjedu udario jer nije mu vise htjela zena otkljucati kapiju jer je isla na posao- bili smo uparavo olazili od nje. Opet je kao muha bez glave. Imali smo tako lijep napredak a sad se osjecam kao da je sve palo u vodu. Jednostavno ne mogu doci do njega, u vrticu vec neki period slabije prica. iako u vrticu nikad ne prica u onoj kolicii kao kod kuce. kod kuce non stop nesto melje, nekad ne mozes od njega uopce doci do rijeci.
Vidjela sam da ste pricali o senzornoj integraciji i problemima motorickog planiranja. Da li vase dijete moze raditi nesto i istodobno pricati o necem drugom, da li vas usutkuje ili jednostavno suti kao da vas ignorira. Cula sam da je terapija senzorne integracije vrlo ucinkovita-2 sat tjedno dovoljno- posebno se upotrebljava u djece koja imaju problema s citanjem i pisanjem - da pisanjem, drzanjem olovke . ja imam osjecaj da je moj sin pomalo nespretan pa me to zbunjuje, a vas. Tetakaze da je najspretniji od sve djece na gredi, penjanju, trcanju,.. ali ja primjetim kad hoda da zna zapeti recimo glavom u kvaku, zakacit rukom vrata kao da ne moze istodobno obratiti paznju na vise stvari. Sve me to pomalo zbunjuje, navodno djeca su i hiperaktivna, frustrirana jer im mozak ne moze dobro integrirati osjete. Znam da ovo nije tema rasprave, ali mi se cini da je itekako povezano. S poremecajem u motorickom planiranju dolazi i do poremecaja govora.

b-mina
21.03.2007., 19:48
Ja nisam nikad primjetila da necije dijete (kao i ja)tako leti po parkiralistu ko moje. <nekako se osjecam nesposobno, kao vanzemaljac tada. Nekad se plasim da cemo ja i moje dijete postati socijalno iskljuceni, iako na neki nacin vec jesmo. Ali najveci me strah da ne nastrada.

b-mina
21.03.2007., 21:13
Za ucenje okretanja pedala na biciklu potrebno je motoricko planiranje. Kao sto sam vec pisala i mi smo imali problema s tim. On je tek s tri i pol to naucio, i to odjedamput. Vazno je dijete ne prisiljavati na ono sto ono nece, ali treba poticati druge aktivnosti. Njemu je to doslo spontano. Volio se jako ljuljati na vrtnoj ljuljacki. Sto se tice bicikla ja sam ga uvijek gurala dok on jednog dana tocnije u vrticu kojeg sada pohadja, a prije smo tamo isli kod defektologa nije vidio traktor i sam ga poceo voziti. Prije toga vozio se samostalno samo na motoru na akumulator, ali sada shvacam da to nije najbolji izbor za dijete, jer ono samo sjedi na njemu i stisce nogom prekidac. U biti ne radi nista. Nekoj je djeci dosta da vide drugu djecu kako voze i oni to oponasaju i uzivaju, ali kod nase djece postoji problem u ucenju novih igara, usvajanju njihovih pravila sto uzrokuje da se dijete osjeca frustrirano, nedovoljno dobro, te izbjegava, odnosno stece se dojam da on nesto moze napraviti samo kad to zeli. A stvar je u tome da dijete nesto i napravi a to moze biti jako naporno za njega. Znaci ako dijete ne zeli voziti bicikl ne treba ga na to forsirati, ono ce ga poceti voziti kad za to njegov mozak bude spreman. Nuzno ga je stimulirati odnosno stimulirati njegov mozak isvakako pustiti dijete da prakticira one aktivnosti koje ga zanimaju. Nek se dijete ljulja na ljuljacki, nek se spusta niz tobogan, nek se valja po travi- nek se pritom zamaze ko mala gica. To ce pomoci njegovom razvoju i da bolje savlada nove izazove.
Cula sam i da djeca koja nauce rano citati , odnosno prijevremeno da izgube jedan dio razvoja koji je posebno vazan sto se tice razvoja govora, ne razviju dovoljno apstraktno razmisljanje. Procitala sam da je i za trudnice najbolje da se svaki dan ljuljaju po par minuta u stolici za ljuljanje jer to sluzi kao neka vrsta prevencije. Dijete je najjednostavnije stimulirati tako da ga se ljulja, mazi grli, trlja njezno po ledjima, ali samo odozgo prema dole. Kod neke djece postoji problem kod mazenja. Nisam ga ni ja odmah uocila, Shvatila sam tek poslije kad je dozvoljavao moju incijativu tj. da ja budem prva koja ga mazi. Inace se je jako voljio maziti, ali ja nisam primjecivala da je to gotovo uvijek bilo na njegovu incijativu, Sad se je to promijenilo. Jos uvijek se voli jako maziti i ne buni se kad ja to induciram.
Sto se tice cvijeca, i moj ga jako voli. Cesto mu je znao listove i cvijetove pocupati kad je bio jos u hodaljci a i poslije. On je jako malo bio u hodaljci najvise pola sata dnevno, na silu je htio prohodati. Samo jedno drvo zivota sto sam imala nije dirao, uvijek mu se divio i pokazivao na njega.
Za zvukove sam vec prije rekla da je pokrivao usi. Kad bi se uptrbljavala sjeckalica za hranu redovito bi plakaop. Nakon nekog vremena samo sam je ja smje3la koristiti i sa mnom bi je znao drzati, ali kad bi je netko drugi koristio redovito bi plakao i moralo bi se prestati istog trena. Sad sa mnom pravi kolace, drzi sa mnom mikser, stavlja mi8 secer i brasno. Naravno zna i prosiuti okolo, ali to je ono sto uopce nije vazno.

b-mina
21.03.2007., 22:05
Sto se tice narcisoidnosti, sebe gledati u ogledalu obozava. Pun je sebe, voli vjezbati pred ogledalo, promatrati se. Govori za sebe sada u vecini slucajeva ja, ali zna govoriti i u trecem licu. Jedno popodne kad je dosao iz vrtica iznenadio me je.. rekao je koje su mi boje oci, a koje njegove. I svima je govorio koje boje oci imaju toga dana. Sjecam se i kad je rekao da ima rupicu na bradi. Obozava slike i gledati albume....u razdoblju kad nije pricao iznenadilo bi me kako je pokazivao tko je tko kad ga pitas,,,tu je bilo osoba koje je rijetko vidjao,,,,da bar ja mogu to reci za sebe,, zna mi se dogoditi da ljudima zaboravim ime

Ive__3
22.03.2007., 14:07
b-mina ja bih ti preporucio da procitas ovu knjigu:
Tony Atwood - Asperger's Syndrome-A guide for Parents and Professionals
bez obzira imalo tvoje dijete ili nemalo taj 'sindrom' dobro ju je procitati jer je to sve vrlo slicno i za ostale oblike visokofunkcionalnog autizma.
a sto se tice trckaranja oko ceste i sl. mogu navestio ovo: do prije koji mjesec moj je mali insistirao da ga se vodi za ruku i to ne neki bezvezni dodir vec pravi stisak dlan o dlan i poceo bi plakati ako bih ja zelio da on ide sam... u zadnjih 5-6 mjeseci vise ne inzistira na vodjenju za ruku i zeli trcati okolo ali na upozorenje 'pazi okolo su auti' uvijek zastane i saceka da mi da ruku ako ja na tome inzistiram. u shopping centrima je druga pjesma, tu zeli trcati izmedju redova i to npr. u metrou pored onih zastavica s cijeanma da mu prolaze tik pored glave... otrce na drugi kraj i pazi da li ga gledam te se vrati i onda opet, kada mi dosadi da ga stalno pazim onda zahtjevam da mi da ruku i vodim ga uz sebe. mislim da je ovo o drzanju za ruku cisto stvar nesigurnosti (jedna od znacajki aspija) i znak da polako postaje sigurniji

twiddler
22.03.2007., 20:54
Student sam na biologiji, treca godina, i postigao sam granicnih 32 bodova
na AQ testu respektabilnog wired.com što znači da je velika vjerojatnost da sam autističan ili blago autističan (http://www.wired.com/wired/archive/9.12/aqtest.html).
Na faksu imam dosta problema sa usmenim ispitima, a buduci da ih na biologiji ima dosta, ne mogu se bas nadati ocjeni
vecoj od 3. Vrlo sam sklon glazbi i muziciranju, prepoznavanju odnosa izmedju tonova i dosta vremena provodim baveci se glazbom. Mjesam ponekad osjete u jedno i najbolje pamtim u slikama i vizualnim sekvencama. Mnogi su mi rekli da ne prepoznajem tudje osjecaje i da se tesko izrazavam. Imam dosta problema u komunikaciji i tesko izlazim na kraj sa usmenim ispitima, pa ako mi itko moze dati savijet, preporuku...

pozdrav!

Ive__3
23.03.2007., 10:38
Student sam na biologiji, treca godina, i postigao sam granicnih 32 bodova
na AQ testu respektabilnog wired.com što znači da je velika vjerojatnost da sam autističan ili blago autističan (http://www.wired.com/wired/archive/9.12/aqtest.html).



mozes li napraviti onaj test koji sam ja prije naveo da vidimo koliki ti je score na njemu? pogledaj prijasnje postove za ispravnu adresu...
ovaj test koji si ti naveo sam odradio i po mom osobnom misljenju je dosta neprecizan odnosno ne moze se primjeniti na djecu a o njima pricamo zar ne?...
ja osobno imam 22 na ovom 'Cohenovom' testu.

daru
23.03.2007., 19:06
Student sam na biologiji, treca godina, i postigao sam granicnih 32 bodova
na AQ testu respektabilnog wired.com što znači da je velika vjerojatnost da sam autističan ili blago autističan (http://www.wired.com/wired/archive/9.12/aqtest.html).
Na faksu imam dosta problema sa usmenim ispitima, a buduci da ih na biologiji ima dosta, ne mogu se bas nadati ocjeni
vecoj od 3. Vrlo sam sklon glazbi i muziciranju, prepoznavanju odnosa izmedju tonova i dosta vremena provodim baveci se glazbom. Mjesam ponekad osjete u jedno i najbolje pamtim u slikama i vizualnim sekvencama. Mnogi su mi rekli da ne prepoznajem tudje osjecaje i da se tesko izrazavam. Imam dosta problema u komunikaciji i tesko izlazim na kraj sa usmenim ispitima, pa ako mi itko moze dati savijet, preporuku...
pozdrav!

Hm... pošto su ovdje većinom RODITELJI djece sa smetnjama poput tvojih, doduše, naša djeca su još mala..., mislim da nismo kompetentni da MI tebi dajemo savjete. Mi svi još tražimo načine sa svojom djecom. Međutim, osobno bih voljela kada bi mogao više napisati o sebi i recimo koliko god možeš - opisati svoja ponašanja dok si bio dijete, možda i način na koji si neke stvari proživljavao ili doživljavao oko sebe... Prije mislim da bi TI NAMA mogao pomoći, nego MI TEBI...
Koliko sam čula par primjera o odraslim osobama s autizmom i njihovom školovanju - nekima je bila prepreka upravo usmeno davanje ispita, ali su im izlazili u susret tako da su im dozvoljavali da polažu PISMENO. Vidim da tebi pismena komunikacija ne predstavlja problem...
Što to znači da su ti mnogi rekli da ne prepoznaješ tuđe osjećaje? Mene više zanima što TI misliš da li možeš prepoznati, u kojoj mjeri... i slično. Kakve smetnje imaš u komunikaciji? Da li te muči razumijevanje (nekako sam stekla dojam da - NE), izgovor, ili nešto sasvim drugo?

daru
23.03.2007., 19:15
Vidjela sam da ste pricali o senzornoj integraciji i problemima motorickog planiranja. Da li vase dijete moze raditi nesto i istodobno pricati o necem drugom, da li vas usutkuje ili jednostavno suti kao da vas ignorira. Cula sam da je terapija senzorne integracije vrlo ucinkovita-2 sat tjedno dovoljno- posebno se upotrebljava u djece koja imaju problema s citanjem i pisanjem - da pisanjem, drzanjem olovke . ja imam osjecaj da je moj sin pomalo nespretan pa me to zbunjuje, a vas. Tetakaze da je najspretniji od sve djece na gredi, penjanju, trcanju,.. ali ja primjetim kad hoda da zna zapeti recimo glavom u kvaku, zakacit rukom vrata kao da ne moze istodobno obratiti paznju na vise stvari. Sve me to pomalo zbunjuje, navodno djeca su i hiperaktivna, frustrirana jer im mozak ne moze dobro integrirati osjete. Znam da ovo nije tema rasprave, ali mi se cini da je itekako povezano. S poremecajem u motorickom planiranju dolazi i do poremecaja govora.

Motorika je i kod mog oduvijek bila više nego savršena... i osjećaj za prostor i predmete... ne udara tako u kvake i predmete... niti ima problem s čitanjem, ni sa sastavljanjem ili rastavljanjem riječi na slova... ALI ima problem s pisanjem.

ovo_malo_duse
23.03.2007., 19:37
Ne znam da li ste gledali na HTV je bila emisija o jednoj amerikanki koja je autistična. Jako puno truda je trebalo da se ona "otvori" prema okolini. No, sve to ne bi uspjelo da ona sama nije bila svjesna da je zarobljena u svom svijetu. Nakon što je počela komunicirati (nešto kao dlanovnik, samo veličine normalne tastature) završila je srednju školu i sada pohađa fakultet. Ali ne može sama. Uvijek mora imati osobu koja je s njom i koja pročita napisano.

,,, jel ona sto sa sobom uvijek nosi plasticne zlice i kada joj se god pruzi prilika igra se tim zlicama i vodom? ako je to to, ja sam gledala. znam da je u toj emisiji izjavila da zeli biti advokat.

vorpatril
23.03.2007., 20:08
Da, o njoj se radi. Oduševilo me što je toliko napredovala, da je čak iznajmila stan.

shakti9
23.03.2007., 20:53
ah taj dlanovnik, da ga bar ima kupiti u hrvatskoj i na hrvatskom jeziku bilo bi super.

vorpatril
25.03.2007., 11:16
Prenosim jedan link sa psihologije.

In my language (http://www.youtube.com/watch?v=JnylM1hI2jc&mode=related&search=)

daru
25.03.2007., 16:09
Ovo me rasplakalo. I onda svi mi "normalni" bahato mislimo kako ONI NAS ne razumiju. A razumiju nas puno, puno više i puno bolje nego što ćemo mi ikada biti u stanju razumijeti jedni druge - koliko god trošili riječi i "komunicirali".
To je ono što ja često kažem da njihova šutnja otvara jedan "kanal" po kojem oni komuniciraju na način da nas osjećaju, gotovo telepatski. Riječi ne odvlače pažnju u stranu, pa slušaju - srcem. Jedino što mi se čini "strašno" u ovoj priči je - što ne mogu dokučiti: je li ovaj dječak (čini mi se da je dječak) recimo isfrustriran time što se ne može izraziti kad želi? Ok - ovaj se izražava pismeno. Ali recimo - u slučaju kad se uopće ne izražavaju ni verbalno ni pismeno - a ja bi dala ruku u vatru da opet osjećaju taj svijet oko sebe...- da li to u njima izaziva osjećaj nemoći u trenutku kada bi se ŽELJELI izraziti a NE MOGU? Moguće da - da, jer ipak žive okruženi većinom ljudima koji to MOGU napraviti kad požele i koji od njih to OČEKUJU, tj. nisu u mogućnosti komunicirati na ni jedan drugi način nego verbalno...

Ana_Lo
26.03.2007., 09:25
" To je ono što ja često kažem da njihova šutnja otvara jedan "kanal" po kojem oni komuniciraju na način da nas osjećaju, gotovo telepatski. Riječi ne odvlače pažnju u stranu, pa slušaju - srcem. "

Mislim da je ovo definitivno tačno! Daru, odlično si opisala kako oni doživljavaju stvarnost oko sebe...:)
Ja sam juče gledala ovaj snimak o Asperger-ovom sindromu http://www.youtube.com/watch?v=Z_R_CUxrZ8I
i oduševio me je dječak koji je verbalan (u stanju je i opisati svoja osjećanja). :top:
Malo mi je smetalo to što njegov otac (koji ga opisuje u filmu) kaže da njegov sin NIKADA neće moći uraditi mnogo stvari koje bi trebao (da je sve ok sa njim), u smislu devojaka, druženja...Ma razumem ja to, on hoće biti objektivan ali opet...KO TO MOŽE ZNATI? Njegov otac već vidi njegove nemogućnosti 15 godina unapred....:confused:

Ana_Lo
26.03.2007., 09:49
.
a sto se tice trckaranja oko ceste i sl. mogu navestio ovo: do prije koji mjesec moj je mali insistirao da ga se vodi za ruku i to ne neki bezvezni dodir vec pravi stisak dlan o dlan i poceo bi plakati ako bih ja zelio da on ide sam... u zadnjih 5-6 mjeseci vise ne inzistira na vodjenju za ruku i zeli trcati okolo ali na upozorenje 'pazi okolo su auti' uvijek zastane i saceka da mi da ruku ako ja na tome inzistiram. u shopping centrima je druga pjesma, tu zeli trcati izmedju redova i to npr. u metrou pored onih zastavica s cijeanma da mu prolaze tik pored glave... otrce na drugi kraj i pazi da li ga gledam te se vrati i onda opet, kada mi dosadi da ga stalno pazim onda zahtjevam da mi da ruku i vodim ga uz sebe. mislim da je ovo o drzanju za ruku cisto stvar nesigurnosti (jedna od znacajki aspija) i znak da polako postaje sigurniji

U ovome takođe mogu prepoznati ponašanje mog malog. Interesuje me kakve terapije sprovodite kući i u institucijama (ABA, logopedske vežbe itd.)?

Ja sa dječakom vježbam svaki dan koliko god mu koncentracija to dozvoljava. Igramo se, crtamo zajedno, teram ga da ponavlja rečenice...On me je prihvatio i čak me sam uvlači u sobu čim se vratim sa posla. Uopšte se ne ljuti kad mu nešto pokazujem, posle toga sam vežba to što smo učili. Brine me to što odbacuje svakog drugog ko mu se pokuša približiti. Kada mu priđu otac ili bake i djed sa željom da se nešto sa njim igraju - samo se ljuti na njih. :confused: Inicijator svih igara moram biti ja, on samo čeka šta ću sledećeg dana "ponovo smisliti" :cerek: Ima dana kada sam potpuno slomljena od umora, a znam da ga i tog dana moram animirati i natjerati ga na komunikaciju.
Logopedica dolazi kod nas doma tri puta tjedno po sat vremena i imaju divnu saradnju.
Idemo i u neke igraonice nekoliko puta nedeljno i to je sve za sada.

Ive__3
26.03.2007., 10:53
ako vas zanima kako komunicira i kako razmislja zena priakzana u tom videu pod nazivom 'in my language' onda odite na americki forum http://www.autism-pdd.net/forum/default.asp i procitajte komentare koje pise user pod imenom 'gtto'. nisam sve detaljno citao jer samo pratim postove vezane za predskolce ali bila je cini mi se i polemika da li je to ta osoba ili nije... a isto tako sam procitao intervju s njim i kako su ga dozivjeli novinari u izravnom kontaktu, ne sjecam se vise gdje sam naletio na ta dva intervjua.

Ive__3
26.03.2007., 11:09
moj mali trenutno ima 1 sat floortime-a tjedno sa defektologom, 2 puta mjesecno sa defektologicom slaganja kocaka i slicnih stvari po 30 minuta te ce sada poceti u nastavku na ovih 30 minuta ici i na 30 minuta logopedskog tretmana (izgovor) tako da bude u bloku 60 minuta. psihologica je misljenja da mu ne dodajemo nista vise jer bi mogli uciniti kontra efekt, jer kako rece samo mozete izazvati frustracije i druge psiholoske probleme. doma radimo s njim u prosjeku pola sata dnevno (nekad vise nekad manje) i to je prije bio naglasak bas na ponavljanju slaganja kocaka (recimo ja slozim nesto od par kocaka) i cekam da on to isto slozi, toliko se izvjezbao da sada idem na male zadatke od dvije-tri kocke ali da napravimo autic ili brod i onda vozamo po stolu... vjerujem da time postizem barem malo na poticanju njegove imaginacije. puzle i dalje voli slagati i slozi ih velicine do 30 komada ali tu voli stalno ponavljati rijec bravo nakon svakog slozenog komada, a vidim i da tu rijec korisi i kao pitanje 'da li je to u redu?'.
popravlja mu se bojanje tj. saranje i pocinje polako sarati samo onaj dio koji bi trebao biti obojen... kada boja bojanke na PCu one su i dalje smedje ako ga se ne upozori da boja i ostalim bojama, i s tim se uklapa o tezu da aspiji imaju favort boju :-)

Ana_Lo ja mislim da upravo trebate raditi obrnuto, da i ostali poznanici i priajtelji ponekad rade s njim par minuta cisto da se ne navikava na iskljucivo 'druzenje' samo sa tobom, zasto ti to navodim:
oko nove godine smo dosta vrsili presing na malog da igricu bingo igra sa sestrama ili sa nama i to su bili poceci prihvacanja 'turn-taking' igara te se vrlo disciplinirao na cekanje svog reda bez ljutnji i frustracija ali kako zadnjih mjesec dana nismo uopce radili s tom igrom vec se je vratio u svoju kolotecinu da preferira da SAM to slaze.
mi nismo u gradu tako da nam je veliki hendikep sto nema u blizini igraonica a niti u vrtic jos ne ide (nadamo se na jesen da se uklopi polako u najblizi) te je 'osudjen' na druzenje sa sestrama.

b-mina
26.03.2007., 12:41
Gospodine Ive to što on je 'osudjen' na igranje sa sestrama je najbolja stimulacija za njega. Djeca trebaju djecu- nismo im samo mi dovoljni bez obzira koliko smo spremni žrtvovati sebe. Svakako ga upišite u neki vrtić koji ima montessori program- naravno ukoliko on postoji.
I ja sam prije mislila da trebam raditi s njim samo tereapije( kad na takav način razmišljaš iscrpi te previše, kad pronađeš pravi način jednostavno uživaš u tome), ali one ne trebaju biti samo u tim strogim okvirima.
Kad je mali krenuo logopedu često sam bila s njim unutra pa sam vidjela kako radi. Kad bi izašla van stajala bi uz vrata i prisluškivala- jednostavno sam previše znatiželjna i ne mogu odoljeti, par puta sam se još malo rasplakala kad sam ga čula- shvatiš da dijete može i više i da je ipak najbolje ne davati nikakve prognoze u vezi budućnosti nego živiti dan po dan i dati maksimum od sebe.
Ima jedna lijepa knjiga. Zove se 'Progovori 2'. Ne mogu se sad sjetiti autorice(guglajte), dođe nekih 200-tinjak kn, može se naručiti u knjižarama. Sastoji se od niza slika koji čine neku priču.Uglavnom su kratke- što je odlično zbog pažnje i poučne za dijete Jednostavno radite s njim, na početku mu postavljate pitanja o radnji, sudionicima na njima. To mislim da je u domeni roditelja da malo poradi s djetetom oko pričanja priče i da bolje nauči koristiti svoj vokabular. Pjevajte s njim pjesmice ili recitirajte brojalice. Možda ono što vam se čini već prije savladano može stimulirati dijete.
Da li nečije dijete ima simbiotske poteškoće?

b-mina
26.03.2007., 12:53
Ana LO i ja sam često bila u toj situaciji, ali puno mi je pomoglo kad je krenuo na terapije. Znači promjenili smo i okolinu i sudionike interakcije.
Ostali članovi obitelji mogu biti i pogođeni djetetovim odbijanjem- znam to- iako nekad neće priznati.
O njima uvijek pričajte pozitivno, slučajno uzmite njihovu fotografiju, vezano uz neku aktivnost, događaj- ispričajte mu priču o tome. Svakako te druge osobe stavite kao glavne likove koji sudjeluju u nečemu što on voli( i njega i njega).
Nažalost prvo će se morati 'kupiti' djetetov interes. Ali onda kad on bude za to zainteresiran, neće vas toliko ni tražiti. Neophodno je da će te nekad morati i vi sudjelovati u njihovim zajedničkim interesima- bar na početku. Naravno da će se buniti.Ali poslije će dijete i samo htjeti se osamostaliti- odvojiti od vas. Naravno korist će biti obostrana, ali puno veća za njega.
Svaki početak je težak...
Pozdrav

Ive__3
26.03.2007., 13:24
evo sam googlao i vidim da ima neka montessori djecja kuca (vrtic) u splitu ali nisam nasao detalje. b-mina mozes li malo objasniti montesorri odnosno u cemu je prednost za nasu djecu? meni je to 40 km tako da je vrlo upitno ima li smisla voditi ga u split ili ipak ima?

b-mina
26.03.2007., 13:43
evo ti link na kojem ima opisan progam, to je vrtić u koji moj mali ide, ali isto mi je dalji- ima bližih vrtićaali ovdje ima i poliklinika i u sklopu nje ima defektologa i logopeda.
www.zlatni-cekin.hr

Ana_Lo
26.03.2007., 14:12
Da li nečije dijete ima simbiotske poteškoće?

Na šta točno misliš?
Mislim da znam, ali nisam sigurna da li sam u pravu...

Ana_Lo
26.03.2007., 14:52
moj mali trenutno ima 1 sat floortime-a tjedno sa defektologom, 2 puta mjesecno sa defektologicom slaganja kocaka i slicnih stvari po 30 minuta te ce sada poceti u nastavku na ovih 30 minuta ici i na 30 minuta logopedskog tretmana (izgovor) tako da bude u bloku 60 minuta. psihologica je misljenja da mu ne dodajemo nista vise jer bi mogli uciniti kontra efekt, jer kako rece samo mozete izazvati frustracije i druge psiholoske probleme..

Hm, i nama su rekli da ne preterujemo - ali kako dete raste i kako mu je sve bolja koncentracija i razumevanje mislim da je šteta pustiti dane da idu "u prazno". Možda na početku treba samo toliko sati koliko si opisao dok se dete ne navikne na defektologe. Ja već vidim kod mog malog da ono što mu je je ranije bilo nametnuto(logopedski tretman) sada je doživljaj koji on jedva čeka. Mislim da bi on sada na ovom nivou mogao svaki dan imati tretmane (samo da finansijski sve to nekako propratimo).
By the way, informisala sam se da mnoga deca u inozemstvu imaju ABA program svaki dan sa obučenom osobom, i tim stručnjaka razvija dete do njegovog punog potecijala. Dosta je impresivna slika malog Phoenix-a pre http://www.youtube.com/watch?v=3K5C6it_Ypc&mode=related&search= i nakon što je počela terapija
http://www.youtube.com/watch?v=QumyWpwocJc&mode=related&search= a razlika između prvog i drugog snimka je izgleda samo nekoliko meseci.

Kod nas se sve mnogo sporije odvija (dok se prepozna problem, dok se roditelj SAM informiše šta mu je činiti) pa su i rezultati takvi - kakvi jesu. :flop:

Ive__3
27.03.2007., 07:47
citajuci knjige vidim da hfa djeca vole kolotecinu i detaljan raspored i to ti je razlog (kao i kod mog) sto voli rad s logopedima i sl. tesko im je zapoceti ali kad zapocnu onda bi non stop to radili...
bez obzira na svu tu silu potpore ipak i u americi se mnogi pitaju da li je to bas zbog rada sa djecom ili zbog same cinjenice da je dijete starije i sazrelo za neke stvari... naravno bolje je raditi da me ne bi krivo razumili
evo recimo dva-tri tjedna kako malom dajemo ono omega 3 i vidim da je neki pomak naprijed, manje sara kad crta i strpljiviji je, sinoc smo se dosta zaigrali auticima, prije nikad preko 3-4 minuta... e sad da li je to zbog floortimea (tek je bio 3 puta) ili ovog ulja ili zbog toga sto mu je konacno nesto sazrelo u glavi.... mozda samo ovo trece ali ipak dodajemo i ovo prvo dvoje da mogu mirnije spavati a ne da me poslije 'grize' mogao si mu pruziti i to a nisi....

a to o montessoriju je ok ako je bas blizu, u mom slucaju nema smisla jer kako nam je rekla psihologica on u ovom trenutku nemoze nista profitirati odlaskom u vrtic s 20 djece, vidjet cemo u rujnu koliko je spremniji za tako nesto

Anni
27.03.2007., 17:12
evo sam googlao i vidim da ima neka montessori djecja kuca (vrtic) u splitu ali nisam nasao detalje. b-mina mozes li malo objasniti montesorri odnosno u cemu je prednost za nasu djecu? meni je to 40 km tako da je vrlo upitno ima li smisla voditi ga u split ili ipak ima?


Hi, moj sin ide u montessori vrtic i jako sam zadovoljna. danas mi kaze teta da ujtro kada doje moj sin se sam skine, obuje papuce, sve pospremi iza sebe , izvadi iz ruksaka svoj rucak i odnese ga u frizider.
Doma je isto tako dosta samostalan medjutim ponekad treba 100 puta mu ponoviti naredbu prije nego sto nesto ucini, najteze je naravno kada treba nesto pospremiti.

Morate li Vasoj djeci svaki dan kada dodju kuci ponavljati redosljed( skini cipele, jaknu , idi pi, pi operi ruke, presvuci se itd) ili oni to rade sami?

Pozdrav

daru
27.03.2007., 19:02
Malo mi je smetalo to što njegov otac (koji ga opisuje u filmu) kaže da njegov sin NIKADA neće moći uraditi mnogo stvari koje bi trebao (da je sve ok sa njim), u smislu devojaka, druženja...Ma razumem ja to, on hoće biti objektivan ali opet...KO TO MOŽE ZNATI? Njegov otac već vidi njegove nemogućnosti 15 godina unapred....:confused:

To je - dizanje ruku! To nije objektivnost. Znam slučaj gdje se o čovjeku sa smetnjama ... te vrste (ne znam preciznu i točnu dijagnozu!) mora brinuti DRUGI - oko nekih banalnih sitnica. A taj DRUGI je - NJEGOVA SUPRUGA. On u mnogočemu funkcionira sasvim ok, u drugim stvarima - ne, ali opet je uspio ostvariti - BRAČNU ZAJEDNICU. Dakle? Opet ću ponoviti pitanje koje sam ponovila već 300 puta do sada: TKO ODREĐUJE GRANICE I GDJE SU GRANICE??? MI SAMI!

daru
27.03.2007., 19:08
U ovome takođe mogu prepoznati ponašanje mog malog. Interesuje me kakve terapije sprovodite kući i u institucijama (ABA, logopedske vežbe itd.)?

Ja sa dječakom vježbam svaki dan koliko god mu koncentracija to dozvoljava. Igramo se, crtamo zajedno, teram ga da ponavlja rečenice...On me je prihvatio i čak me sam uvlači u sobu čim se vratim sa posla. Uopšte se ne ljuti kad mu nešto pokazujem, posle toga sam vežba to što smo učili. Brine me to što odbacuje svakog drugog ko mu se pokuša približiti. Kada mu priđu otac ili bake i djed sa željom da se nešto sa njim igraju - samo se ljuti na njih. :confused: Inicijator svih igara moram biti ja, on samo čeka šta ću sledećeg dana "ponovo smisliti" :cerek: Ima dana kada sam potpuno slomljena od umora, a znam da ga i tog dana moram animirati i natjerati ga na komunikaciju.
Logopedica dolazi kod nas doma tri puta tjedno po sat vremena i imaju divnu saradnju.
Idemo i u neke igraonice nekoliko puta nedeljno i to je sve za sada.

Možda mu se ne sviđa njihov - pristup? Moj nikada nije volio agresivne pristupe... u smislu "E sad ću JA tebi NAMETNUTI što ćemo raditi ili pričati". Moja baka ga zna banalnu stvar pitati koju on razumije i zna odgovoriti, ali - neće. Jer ona malo povišenim i glasnijim tonom pita, kao da NAREĐUJE da joj se odgovori, onda kad nema odgovora, povuče ga za ruku... i slično. "Napada" ga pitanjem. Treba - IZAZIVATI, a ne napadati. Neka netko od ukućana ima samo možda izražajniji i glasniji govor, nemirnije kretnje, da ne kažem - ako je nervozan (to odmah i jako osjete!) - ta osoba je manje poželjna... Traži se - razigranost, strpljivost, opuštenost, i - suradnja! Da i on može izraziti svoju volju a da ga ti kao odrasla osoba pratiš u tome. Tko nije "prošao" taj "test" - nema "prolaz" .

daru
27.03.2007., 19:18
Hi, moj sin ide u montessori vrtic i jako sam zadovoljna. danas mi kaze teta da ujtro kada doje moj sin se sam skine, obuje papuce, sve pospremi iza sebe , izvadi iz ruksaka svoj rucak i odnese ga u frizider.
Doma je isto tako dosta samostalan medjutim ponekad treba 100 puta mu ponoviti naredbu prije nego sto nesto ucini, najteze je naravno kada treba nesto pospremiti.

Morate li Vasoj djeci svaki dan kada dodju kuci ponavljati redosljed( skini cipele, jaknu , idi pi, pi operi ruke, presvuci se itd) ili oni to rade sami?

Pozdrav

Eeee, Anni moja, ponavljati se 100 puta mora i djetetu bez ikakvih poteškoća u razvoju :rofl: Pa SVA djeca imaju vatu u ušima... A našima treba i 300 puta. :zubo:
Ma šalim se, ali u principu je - tako. Međutim, prije sam morala na kraju ipak biti barem u sobi prisutna da bi obavio ono što sam ga poslala... Sada već i brže reagira, i ode pa obavi sam i slično... Sve ovisi da li ga trenutno tamo nešto okupira da mu odvuče pažnju ili ne. Krene skinut jaknu, ali baš se usput sjeti da bi mogao malo autić......... i taaako se igra s autićem - u jakni. I onda ja opet graknem - pa se skine... Ili - ako je jaaaako motiviran - brz je ko strijela i ne moraš ni reći do kraja - već je obavio i spreman !!! Samo ako kažem "je l bi išao u dućan..." - i evo njega! Obučen od glave do pete, pronašao sam u ormaru šta mu sve treba, tenisice na nogama, jakna se za njim vuče po podu u prevelikoj žurbi da mama kao i obično ne ode bez njega a da on ostane kao i obično sam u kući. (možeš mislit! jer mama ga uvijek samog pušta doma!!! ;) )

shakti9
27.03.2007., 21:41
Eeee, Anni moja, ponavljati se 100 puta mora i djetetu bez ikakvih poteškoća u razvoju :rofl: Pa SVA djeca imaju vatu u ušima... A našima treba i 300 puta. :zubo:
Ma šalim se, ali u principu je - tako. Međutim, prije sam morala na kraju ipak biti barem u sobi prisutna da bi obavio ono što sam ga poslala... Sada već i brže reagira, i ode pa obavi sam i slično... Sve ovisi da li ga trenutno tamo nešto okupira da mu odvuče pažnju ili ne. Krene skinut jaknu, ali baš se usput sjeti da bi mogao malo autić......... i taaako se igra s autićem - u jakni. I onda ja opet graknem - pa se skine... Ili - ako je jaaaako motiviran - brz je ko strijela i ne moraš ni reći do kraja - već je obavio i spreman !!! Samo ako kažem "je l bi išao u dućan..." - i evo njega! Obučen od glave do pete, pronašao sam u ormaru šta mu sve treba, tenisice na nogama, jakna se za njim vuče po podu u prevelikoj žurbi da mama kao i obično ne ode bez njega a da on ostane kao i obično sam u kući. (možeš mislit! jer mama ga uvijek samog pušta doma!!! ;) )

ovo je kao da si moga sina opisala :top:

Aphex
27.03.2007., 22:36
evo jedan video koji je napravila autistična cura:
http://www.youtube.com/watch?v=JnylM1hI2jc

b-mina
28.03.2007., 00:07
Na šta točno misliš?
Mislim da znam, ali nisam sigurna da li sam u pravu...

Teško je to za objasniti, ali najjednostavniji primjer je ostavljanje pelena- dijete je fizički spremno ostaviti ih- ali ne želi, vezano je za to razdoblje. Dijete može djelovati nesigurno, i ne želi se odvajati od majke. Svako dijete prodje proces induvidualizacije kad se 'prekida' simbiotska veza- u tom smislu što dijete više ne doživljava sebe i majku kao jednu osobu. Najčešće dijete regira na to da ne bude s majkom(postoje neki slučajevi, kako je naš psihijatar rekao, da dijete zamišlja tu osobu u osobi iako ona nije). Ovo je normalni proces odrastanja i zapravo nema neke poveznice s autizmom. Tako da sva djeca prerastu ga, kao što smo nekad i mi sami...

b-mina
28.03.2007., 00:22
a to o montessoriju je ok ako je bas blizu, u mom slucaju nema smisla jer kako nam je rekla psihologica on u ovom trenutku nemoze nista profitirati odlaskom u vrtic s 20 djece, vidjet cemo u rujnu koliko je spremniji za tako nesto

U drugom gradu, koji mi je isto tako udaljen kao i tebi ima vrtić koji radi s Aspijima. Ja sam za njega tek poslije saznala(sve moraš sam 'iskopati') Nemam mogućnosti da ga vodim tamo jer mi je predaleko i problem mi je prijevoz. On se je ovom vrtiću prilagodio i ima sve tamo. I kad bi išao tamo u vrtić, to bi značilo određeni broj izostanaka za sve kontrole na koje on mora ići-tako da ispada jednostavnije preseliti se( a opet tu je problem mijenjanja okoline...čiju je manifestaciju teško predvidjeti).
'Obican vrtić' je isto sasvim u redu. Raspitajte se o njihovom programu rada, aktivnostima koje može pružiti djetetu, dnevnom rasporedu, radu u malim grupama. Dobro je da vrtić ima i svog logopeda, psihologa, defektologa-mislim da njih uvijek imaju. Naravno važno je i iskustvo koje imaju s djecom poput naše... sve uglavnom- puno razmišljanja.
Nismo ni mi odmah išli u vrtić- ali smo išli u igraonicu-2 puta tjedno. Dijete se malo odvoji od vas, stekne utisak da je to zabavno ići u vrtić. Jer svakako kad dijete podje u vrtić postoji proces prilagodbe, a on će mu biti lakši, ako ide u igraonicu(neće se povući u sebe, jer naizgled sve može biti u redu ,a dijete da pati).
Sretno za potragom

b-mina
28.03.2007., 00:32
Morate li Vasoj djeci svaki dan kada dodju kuci ponavljati redosljed( skini cipele, jaknu , idi pi, pi operi ruke, presvuci se itd) ili oni to rade sami?


Evo ovako- Ja mu ne moram govoriti baš svaki put- uglavnom se sam skine , ide na wc samostalno. Samo mu za cipele ponekad moram ponoviti da izuje.

Daruin primjer- da i moj se nacrta u roku odmah kad treba ići u trgovinu- nije mu ništa teško- ne treba mu dvaputa reći:zubo: . Ali pospremi igračke- kao da govorim zidu(živio 'organizirani nered':rofl: )- onda je mama pomozi- ja pomognem- ali često odustane iako ga ja vodim u tome :flop: -stavljam igračke u ruke, stalno dajem nekakve upute :top: - i tad konačno napravi.

Trebam ga podsjetiti da opere ruke- ali ne trebam mu davati upute kako da to napravi- sam to zna(mislim da te ovo zanima :kiss: ), opere zube. U vrtiću se ponaša kao tvoj(to može biti stvar i navike).

b-mina
28.03.2007., 00:39
Što se tiče onih nespretnosti i senzorne integracije što sam prije spominjala.. Daru, moj sin je svladao motorički razvoj pravovremeno. On neće upasti ni kad trči, ni kad se penje(ćim je prohodao, odmah je krenio na stepenice i pentranje posvuda)- nego baš kad hoda- dobro i pažnja je tu u pitanju(dobro zbunjena sam, možda pametnije da se javim kad pohvatam sve konce,he he, :bonk: )

Ive__3
28.03.2007., 07:27
zelite li jednu pricu kako se je lijecio blagi autizam prije 40-tak godina?
neznam da li da stavim :-) ili :-(
dodje mama na informacije prvoskolcu nakon 20-tak dana da cuje sto i kako se je privikao na skolu i sazna da jos nije usta otvorio.... dodje doma i sibicom isiba djecaka po guzi tako da se i sad nakon 40 godina detaljno sjeca svega, konacno sam morao otvorit usta i u skoli :-(

Ana_Lo
28.03.2007., 12:58
Teško je to za objasniti, ali najjednostavniji primjer je ostavljanje pelena- dijete je fizički spremno ostaviti ih- ali ne želi, vezano je za to razdoblje. Dijete može djelovati nesigurno, i ne želi se odvajati od majke. Svako dijete prodje proces induvidualizacije kad se 'prekida' simbiotska veza- u tom smislu što dijete više ne doživljava sebe i majku kao jednu osobu. Najčešće dijete regira na to da ne bude s majkom(postoje neki slučajevi, kako je naš psihijatar rekao, da dijete zamišlja tu osobu u osobi iako ona nije). Ovo je normalni proces odrastanja i zapravo nema neke poveznice s autizmom. Tako da sva djeca prerastu ga, kao što smo nekad i mi sami...

Ja mislim da onda i mi imamo simbiotske poteškoće, jer moj sin kao da ne želi prestati biti beba.
On period "hoću sam" nije ni imao, voli da ga drugi oblače, hrane...JA moram insistirati, da bi on nešto napravio samostalno...stvarno primećujem tu nesigurnost o kojoj pričaš, ali je prevazilazimo (doduše polako ide)...

Ana_Lo
28.03.2007., 13:07
Morate li Vasoj djeci svaki dan kada dodju kuci ponavljati redosljed( skini cipele, jaknu , idi pi, pi operi ruke, presvuci se itd) ili oni to rade sami?

Pozdrav

Moram ponavljati u 95% slučajeva šta treba sve uraditi i ponaljati redosled, a u 5% on odradi stvari samoinicijativno i kako treba.:D
Valjda će bit bolje :)

daru
28.03.2007., 19:04
zelite li jednu pricu kako se je lijecio blagi autizam prije 40-tak godina?
neznam da li da stavim :-) ili :-(
dodje mama na informacije prvoskolcu nakon 20-tak dana da cuje sto i kako se je privikao na skolu i sazna da jos nije usta otvorio.... dodje doma i sibicom isiba djecaka po guzi tako da se i sad nakon 40 godina detaljno sjeca svega, konacno sam morao otvorit usta i u skoli :-(

I onda nek netko kaže da šiba nije izašla iz raja! :zubo:
Ma šalim se - naravno! Ali zar zaista misliš da se radilo o autizmu? Možda nesigurnost ili neka druga "kočnica", a misliš da bi kod naše djece zaista bilo što tog tipa - pomoglo? Ucjena? Kazna? To djeluje cijelih 5 minuta... poslije... idemo ispočetka...

daru
28.03.2007., 19:14
Moram ponavljati u 95% slučajeva šta treba sve uraditi i ponaljati redosled, a u 5% on odradi stvari samoinicijativno i kako treba.:D
Valjda će bit bolje :)

Hoće. Nećeš morati ponavljati redoslijed... Ali ćeš i dalje morati reći što da napravi. Ali - ljudi, pa zar to ne moraju i drugi roditelji svoj djeci i onoj sa normalnim razvojem? Mislim, ok - naši "uče" teže, potreban je duži period da ponavljaš taj redoslijed što mora napraviti... ali kad jednom nauče... onda to što ih moraš opominjati po meni više ni ne spada pod "Autizam" nego pod "Djeca" ...
Mom je danas dosta da ga samo "značajno" pogledam pa da ZNA šta bi trebao i da to napravi... Neke stvari ne moram ni govoriti - 555 puta će baciti sa stola papir od čokoladice u smeće, ali 556-ti put neće - i onda moram 5 puta ponoviti (jer trenutno to nije VAŽNO, nego je VAŽNIJE nešto drugo) da bi to napravio. Ali istini za volju - njegovog tatu nisam uspjela dovesti do te faze... on bi 555 puta PUSTIO papir na stolu, a 556-ti na moju dreku bi ga pobrao... :zubo: :rofl: A NIJE AUTISTA!

To je ono što mi se stalno brka u glavi: što mi to od njih očekujemo?????? Da imamo dijete BEZ poteškoća, kada bi sa 5 godina pobrkalo padeže ili zamjenice ne bi ni primjetili... Od ovih - očekujemo da konstantno sve savršeno govore! Ako još nije SAVRŠENO, onda to pripisujemo autizmu. Ako dijete od 3 ili 4 godine drži igračke u neredu i ne želi ih pospremiti ni kada mama drekne 500 puta za njim onda je "lijeno i neuredno" ili samo "još uvijek malo, naučit će" a kad to naša djeca NE naprave - onda je to zato jer su autisti pa nas ne "čuju" i "u svom su svijetu". Mislim da za njih vrijede neka puno teža pravila. I da se moraju dvostruko dokazivati - pa čak i nama roditeljima - da bi napokon odahnuli i rekli "HUH - postigli smo da je taj dio u skladu s očekivanim!"

lilaamrit
28.03.2007., 20:35
zelite li jednu pricu kako se je lijecio blagi autizam prije 40-tak godina?
neznam da li da stavim :-) ili :-(
dodje mama na informacije prvoskolcu nakon 20-tak dana da cuje sto i kako se je privikao na skolu i sazna da jos nije usta otvorio.... dodje doma i sibicom isiba djecaka po guzi tako da se i sad nakon 40 godina detaljno sjeca svega, konacno sam morao otvorit usta i u skoli :-(

I onda nek netko kaže da šiba nije izašla iz raja! :zubo:
Ma šalim se - naravno! Ali zar zaista misliš da se radilo o autizmu? Možda nesigurnost ili neka druga "kočnica", a misliš da bi kod naše djece zaista bilo što tog tipa - pomoglo? Ucjena? Kazna? To djeluje cijelih 5 minuta... poslije... idemo ispočetka...

Sad cu vam ispricati jedan dogadjaj na ovu temu...

Ako ste zaboravili moj maleni ima 3 i pol,u autisticnom spektru,i PDD i Asperger,zapravo vrlo slican vasoj djecici...
Kao i svaki nj. vrsnjak voli ispitivati granice...Ja sam jedna mama koja takodjer voli ispitivati granice...(kako nas samo Bog spoji!):rolleyes:

...i ne tako davno,zapravo vrlo skoro...moje dijete krenulo u izvidnicu...
...Moja roditeljska,majcinska duznost je bila primjeniti neke od metoda...pa tako ; to-ne,ne-to....ok.to-moze...u redu,ne,pa opet ne...pa,ne-to...i tako dalje...
...naravno dosao je trenutak kada je njemu to sve postalo smijesno i kad je u tu rutinu trebalo dodati nesto novo...malo zacina da bi se uzburkale ,te interesantne emocije,koje tako carobno izgledaju,recimo kad se mama naljuti...

...a kao sto svaka majka dobro poznaje dijete,zaboravimo da je cesto i obrnuto...

...i tako moje prekrasno,pametno,vrijedno i dobro dijete,izvadi penis(izraz rabimo i u kucnoj uporabi,primite k znanju)...otvori ladicu i pusti svu presvijetlu kulturu-drito slap urina po igrackama...:eek: (hebote,sta sad!):misli: ...ma,mlatnut cu ga po straznjici...jer to je bezobrazno!...

...udarim ja njega po guzici...a on nista...udarim ja njega malo jace,a on uvrijedjen,podignuo glavu...te se okrenu prema meni i rece mi ljutitim glasom : "zvati prvu pomoc"...:zubo:

Najradije bih prasnula od smijeha,al nesmijem...(:kiss: ma,mamino jedino,najpametnije dite :cerek:)

...i sta sad...
...e sad ja s njim kao s covjekom od 3 banke,to je prihvatljivo ponasanje,ne ovo nije pozeljno...nemoj mi se obracati,nisi postivao pravila...i td.
...mozete samo zamisliti sto dobivam natrag...!!! jos samo da se krene izrazavati u brojkama...crveni karton mi ne gine...(eh,a ja ga nauci!):cerek:

Dripac jedan!

Ive__3
29.03.2007., 06:48
I onda nek netko kaže da šiba nije izašla iz raja! :zubo:
Ma šalim se - naravno! Ali zar zaista misliš da se radilo o autizmu? Možda nesigurnost ili neka druga "kočnica", a misliš da bi kod naše djece zaista bilo što tog tipa - pomoglo? Ucjena? Kazna? To djeluje cijelih 5 minuta... poslije... idemo ispočetka...

pomaze ti biti dosljedan
daru ja o sebi uopce ne sumnjam da sam danas rodjen da bih bio dijete spektra, ja to sebi priznam i ne pretjerujem :-)
ti neznas koliko ja moram sebe tjerati i u sebi lomiti na komunikaciju s drugima, pa cak i kad se radi o telefonu...
a sto je autizam nego poremecaj komunikacije i da totalno sam uvjeren da je to mali dobio od mene samo to doktorima necu nikada ispricati jer oni najvise vole nesto pripisati nasljednoj liniji i onda su 'rijesili' slucaj...
lilaamrit, moj ga jos nijednom nije uzeo u ruku i kada piski na wcu samo se nagne i onda ovisi o tome u kom je smjeru zalijepljen gdje ce otici mlaz... jednostavno ima averziju da ga dotakne, vidim nije to ni tako lose inace bi mogao i on doc na takvu ideju kao tvoj :-)

lilaamrit
29.03.2007., 07:54
pomaze ti biti dosljedan...lilaamrit, moj ga jos nijednom nije uzeo u ruku i kada piski na wcu samo se nagne i onda ovisi o tome u kom je smjeru zalijepljen gdje ce otici mlaz... jednostavno ima averziju da ga dotakne, vidim nije to ni tako lose inace bi mogao i on doc na takvu ideju kao tvoj :-)

...ma,nije ni moj htio u pocetku,pa i sad doslovno"kad mu se neda"(vec znam taj nj. izraz lica...u stilu "eh da ja drzim jedan penis,a piskenje zar ja da ispustam nekakvu tekucinu iz sebe"...
Ma,strpala ja njemu to u ruku i rekla mu "dr'z to,da nebi slucajno ja!" -vratila sam mu...
i kako ti rece...doslijedno...do prve ladice:D ...

daru
30.03.2007., 08:41
pomaze ti biti dosljedan
daru ja o sebi uopce ne sumnjam da sam danas rodjen da bih bio dijete spektra, ja to sebi priznam i ne pretjerujem :-)
ti neznas koliko ja moram sebe tjerati i u sebi lomiti na komunikaciju s drugima, pa cak i kad se radi o telefonu...
a sto je autizam nego poremecaj komunikacije i da totalno sam uvjeren da je to mali dobio od mene samo to doktorima necu nikada ispricati jer oni najvise vole nesto pripisati nasljednoj liniji i onda su 'rijesili' slucaj...
lilaamrit, moj ga jos nijednom nije uzeo u ruku i kada piski na wcu samo se nagne i onda ovisi o tome u kom je smjeru zalijepljen gdje ce otici mlaz... jednostavno ima averziju da ga dotakne, vidim nije to ni tako lose inace bi mogao i on doc na takvu ideju kao tvoj :-)

Ali evo - doktori tvrde više manje da NEMA veze s nasljednošću. Međutim, ako NEMA, pitam se kako to da s druge strane je povećana mogućnost da se u obitelji gdje već ima autizma - rodi ponovno dijete s autizmom... Recimo - povećane su šanse. Kako je moguće da u jednoj obitelji od troje djece - dvoje imaju problem, kako je moguće da u drugoj obitelji - svo troje djece ima problem? A nema veze s nasljednošću... ??? Onda s druge strane čitam Einsteinov sindrom i tamo povezuju u velikoj mjeri nastanak simptoma autizma kod djece sa ZANIMANJIMA čak njihovih roditelja i srodnika, te njihovim interesima u muzici (navodno većina djece se rađa u obiteljima u kojima roditelji i bliži srodnici se bave pretežno analitičkim zanimanjima i sviraju, čak i neprofesionalno, poneki instrument). Navodno u obiteljima gdje su generacijski se bavili takvim profesijama, moguće je da su i ranije imali sklonosti tome zbog pojačanog rada jedne polovice mozga, što je u tom krajnjem slučaju dovelo do autističnih simptoma i opsesivnošću upravo mehaničkim i tehničkim stvarima (ventilatori, mašine, aparati...) kao i muzikom. A na uštrb druge polovice mozga koja se sporije razvija.
Čisto da razdvojimo - ta knjiga se radi o visokointeligentnoj djeci koja kroz djetinjstvo imaju mnoge simptome autističnog ponašanja, ali se u kasnijoj dobi ti simptomi gube. Kod njih se ne radi o tipičnom autizmu, nego na neki način "pokupe" neke te simptome koji su jako slični autizmu. Knjigu je pisao otac takvog dječaka, a u suradnji s prof. Camaratom koji je radio studiju takvih slučajeva, a I SAM je bio takav, kao i NJEGOV SIN također...

b-mina
30.03.2007., 10:39
Vidi ti to, a ja sam slušala dosta glazbe..jer sam negdje pročitala da to pogoduje razvoju djeteta, ali slušala sam sve i svašta, ali ništa pretjerano(svakodnevno u prvim mj trudnoće-ipak rjeđe klasiku-iako jesam,poslije nisam). A dobro nije mi cilj hvatati se za slamčice, sretna sam i ovako, jer vidim da i vaša djeca dobro funkcioniraju.

Trebam jedan savjet, naime mali mi je u jednoj grupi u vrtiću koja nije baš stimulativna za njegov razvoj govora, da ga prebace u drugu moram čekati 10mj, odnosno novu godinu. Budući da je u grupi dosta djece koja ne pričaju ni on ne želi tamo pričati, već se povodi za klimanjem glave,itd.. dok je kod kuće normalno.- iako sam morala opet početi provoditi dosljednost u tome kad je pokušao drugačije. Da li da promjenim vrtić ili da probam još razgovarati s njima u vrtiću. Njegov logoped se slaže dabi trebao ići u drugu grupu i dao bi preporuku, ali kod njih to sve ide na kraju godine. Već sam rekla da kod nas u susjedstvu nema male djece, moje prijateljice su se ili odselile daleko ili imaju male bebe. Da li da smanjim vrtić, a da ga upišem u igraonicu? Ili da potražim novi, kod defektologa ispunjava zadatke i poslušan je. Nekad mu pažnja malo skrene s puta-kao i svakome drugom djetetu.

b-mina
30.03.2007., 10:51
Sve u svemu voljela bih da ima prave uvjete za svoj razvoj, to više nije manja grupa- bude i 15 djece, a prije nije nikad prelazilo 8 .

Ima dosta i nove djece, vidjela sam jednog dječaka sa dijagnozom autizma, ali njeg pažnja je jako loša, interaktira s drugom djecom, ali radi šta on hoće- uopće ih ne sluša,i ne surađuje s njima već radi po svome. Nije 'odsutan' u punom smislu riječi ali je već 6,7 godina i ne može biti čitav program u vrtiću(stekla sam dojam da ga roditelji i ne žele dovoditi jer im je to preskupo, iako bi imali pravo na povrat jer imaju nekih 15,16 km što nije strašno, ali oni ne mogu ili ne žele, već idu samo kad ima besplatan prijevoz, odnosno dječak ide svaki drugi dan po dva sata, bez njihove pratnje)

Ive__3
30.03.2007., 11:02
ja ti mogu navesti 'problem' moje srednje male koja je starija tocno godinu od sina... velika brbljavica, potpuno samostalna i otvorena u svemu od malena, preko telefona prije treceg rodjendana kada se slucajno javila nekoj osobi koja je pogrijesila broj i s njom pricala skoro deset minuta i na kraju kada smo mi preuzeli slusalicu te joj rekli da je pricala s djetetom koja puni tri godine ova ostala paf, bila uvjerena da prica s minimalno predskolcem... e tu sam pogrijesio sto sam je dao u vrtic jer je upala u skupinu gdje su vecina djecaci (samo 6-7 curica na 18 djecaka) i to mahom mladji od nje, tako da se ona (a to vidimo sada 6-7 mjeseci poslije) 'spustila' na njihov nivo tj. prilagodila situaciji :-)))
hocu ti reci, ocijeni i ako mozes prebacuj u drugu grupu sto prije!

b-mina
30.03.2007., 11:26
Na početku sam bila zadovoljna , zapravo sve do prije nekih mjesec i pol kad sam počela primječivati promjene, oni samo sliježu ramenima jer nemaju dovoljnio teta, jednu curicu s down sy. majka nije htjela upisati u tu skupinu već mala ide maksimalno 3 sata dnevno(samo kad je montesori program) u redovnu skupinu.

lilaamrit
30.03.2007., 11:40
...mila moja,kako je tebi lakse?...znam da se mozes izorganitirati ,ali sagledaj,razmisli jeli stvarno tako hitno...jer prilagodbe na novu sredinu,vuku svoje posljedice...osim toga koliko sam upucena ,vrtici ne rade 2mj. preko ljeta...cjela reorganizacija i ne mora biti tako uspjesna,a u pocetku i nece,budi spremna prolaziti slicno kao i prvi put...da je u pitanju moj mali,a slicno prolazim kao i ti...tete su ga pocele ugrozavati...neinventivnoscu,nedoslijednoscu,popus tanjem...ukratko inertnoscu...neke stvari koje je savladao prije 5mj.one uporno truse...a on rijesava i to u slozenijim operacijama...a Gospodje ne vide,ne gledaju,ne slusaju...no,dobro...nista necu poduzimati do jeseni...2mj. do kraja vrtica...moj rad s njim doma i sa terapeutima,nitko nemoze zamjeniti....a s tetama u dobrim odnosima,jer trebaju mu ova 2 mj. i sve ti se svodi na to...a na jesen...drugdje...

lilaamrit
30.03.2007., 11:44
Na početku sam bila zadovoljna , zapravo sve do prije nekih mjesec i pol kad sam počela primječivati promjene, oni samo sliježu ramenima jer nemaju dovoljnio teta, jednu curicu s down sy. majka nije htjela upisati u tu skupinu već mala ide maksimalno 3 sata dnevno(samo kad je montesori program) u redovnu skupinu.

Moj maleni ide u redovnu skupinu po 4 sata dnevno....

daru
30.03.2007., 13:05
b-mina, iskreno - i sama sam se dvoumila oko takvih pitanja... Ali izbor je - male grupe sa stručnim osobama, ili redovne velike grupe - bez njih. I vrtim se u krug...
Međutim, istina je da ima periode imitiranja ponašanja druge djece, ali isto tako sam primjetila - 1. da je to u početku bilo češće
2. da - ako prepoznam da to nije "njegovo" ponašanje nego imitacija - pa ga upozoravam na to da to tako ne može/neće raditi i on - on to napusti nakon nekog perioda od mjesec dana i onda samo priča kako taj drugi to radi... Jasno i glasno mu kažem "Ti nisi XY!!! I TI to NEĆEŠ raditi jer je to RUŽNO!" i slično... Pa možda - isto tako - ako ti DOMA inzistiraš i dalje na verbalnom izražavanju, praviš se "luda" da ne razumiješ te njegove fore mahanja, klimanja ili neznamčega... Shvatit će.
Gle, klinci su mali psiholozi. Oni puno prije nego mi shvate S KIM, KAKO i GDJE može nešto "proći" a gdje ne... Krećem od - sebe! Dok sam bila dijete - bratić sestrična i ja smo obožavali ići kod none jer nam je ona puštala sve... mogli smo do besvjesti jesti Nutelu, preživiti vikend na Čokolinu, tostevima, ili naručiti što nam se baš jako jede za ručak, pa pola pustiti jer smo neposredno prije zdrobili 2 čokolade... To je bio "raj na zemlji"! Ja sam točno znala da KOD NJE vrijedi pravilo - anarhije, a da kući ne mogu ni pomisliti da izvedem tako nešto ...
Gledam mog malog... dvije godine.... ODlazila sam s njim redovito u šetnje, on je gegajući se još tapkao samnom od nemila do nedraga... Kad bi se umorio pokušao bi izvest bijesnu glistu da ga dignem, ali onda bi mama rekla "blizu je auto - idemo još do auta pa kući" i - tapkao bi do auta... Završim ja u bolnici i dolazi - tatata! Izvještaj: "... pa sam išao s njim u šetnju, ali već nakon 2 koraka se umorio pa sam ga morao nositi cijelim putem...." A meni - vilica na pupku! Ja ga nisam "nosila cijelim putem" već barem godinu dana, a niti - dio puta.

Oni točno znaju - kada, gdje i što... Ako se u vrtiću "uči" da ne govori - doma ga "tjeraj" da govori - duplo!

b-mina
30.03.2007., 22:16
Što se tiče verbalnog izražavanja kod kuće- na to mogu djelovati. Tu sam lekciju dobro naučila- i tu je popuštanje NIKAD. Tako da on kod kuće brbljesa do besvjesti, ironično nekad ga stvarno molim da uspori- da će ga grlo boliti.
Padne njemu na pamet da on meni pokaže što želi ili nešto traži od mene bez riječi- još uvijek dobro razumijem taj jezik. Sad mu jasno dam do znanja da ne znamšto želi i da mi mora reći. i to djeluje. Sjećam se na početku kako je to bilo- malom princu se uvijek udovoljavalo, jednostavno sam mislila da mu činim dobro što sam uvijek sve radila umjesto njega- naravno ono što je bilo u skladu njegove dobi tada. Jednostavno je imao minimum frustracije, uvijek prezaštićen zato što je bio osjetljiv(zbog alergija).

Tako da komunikacija kod kuće nije problem. Problem je u nekim njegovim ponašanjima. Kopa nos do besvjesti, sad kako je zatoplilo je šmrcav(kao i ja), a prst mu je stalno u nosu, prije nikad nije kopao dok nije vidio jednu curicu u vrtiću, ali nju više nismo poslije sretali pa jei to prestao. Sad ga nikako nemožeš uvjertiti.U šali mi pokazuje svoja rudna bogastva :rofl:
Imaju oni svoju bandu u vrtiću, a jedan mali je predvodnik. Uglavnom zna se udarati nogama, štipanje je hvala bogu prestalo kao i grebanje(sve je to iz vrtića). Ali oni tamo njuškaju wc- kaže on meni tko sve- s tetom provjerila istina- i to je prestalo. Ima jedna curica(psihički bolesnik-4,5g) pa je roditelji skinuli s lijekova jer joj bilo bolje, a ona leti prstima u oči, čupa se. Sad je opet na lijekovima ali je ko zombi. Nekad se od nje moraju braniti- ne smiju je udarati ali je mogu povući za kosu malo.
Kod nas je vrtić cijelu godinu, nema ljetnih praznika. Osmi mjesec nećemo ići. Nažalost u to vrijeme nema igraonica da ga u nešto upišem(one obično budu samo do kraja 5 ili 6 mjkako koja)
Mogu još sačekati do 9 mj ali ću onda stvarno ako mu ne promjene grupu tražiti drugi vrtić. I sad smo ovdje zbog tog individualnog rada kad može nešto naučiti bolje nego u velikoj grupi

b-mina
30.03.2007., 22:18
Da rezimiram ta okolina jednostavno nije jezično stimulativna za njega. Program im je dobar, a on je stalno u toj fazi oponašanja druge djece, bolje nego mene.

lilaamrit
31.03.2007., 09:24
Da rezimiram ta okolina jednostavno nije jezično stimulativna za njega. Program im je dobar, a on je stalno u toj fazi oponašanja druge djece, bolje nego mene.

Cega se plasis?...da za tih nekoliko mjeseci, on nece napredovati? ""Što se tiče verbalnog izražavanja kod kuće- na to mogu djelovati. Tu sam lekciju dobro naučila- i tu je popuštanje NIKAD. Tako da on kod kuće brbljesa do besvjesti, ironično nekad ga stvarno molim da uspori- da će ga grlo boliti.""
Osim toga,on je već dovoljno velik,pitaj ga sto mu se ne svidjai dali mu se svidja....:kiss: ""Ali oni tamo njuškaju wc- kaže on meni tko sve- s tetom provjerila istina!""

Ive je nesto zgodno rekao,par postova prije...omega3,djeca,terapeuti ili samo njegov razvojni put...? tko to moze znati?:rolleyes:

Ne bih ga ostavljala u tom vrticu,ali bi pocekala....jer nikad neznas ni sto te tamo ceka....:confused:

p.s. provela sam 2 mj. po 4-5 sati u vrticu...educirala i djecu i tete...do 12mj(dakle 2mj.) bilo je u redu...a onda krivulja dole...ponovno sam otisla vidjeti sta se desava...(ukratko,hebe im se!):eek:
""Tako da komunikacija kod kuće nije problem. Problem je u nekim njegovim ponašanjima. Kopa nos do besvjesti, sad kako je zatoplilo je šmrcav(kao i ja), a prst mu je stalno u nosu, prije nikad nije kopao dok nije vidio jednu curicu u vrtiću, ali nju više nismo poslije sretali pa jei to prestao. Sad ga nikako nemožeš uvjertiti.U šali mi pokazuje svoja rudna bogastva
Imaju oni svoju bandu u vrtiću, a jedan mali je predvodnik. Uglavnom zna se udarati nogama, štipanje je hvala bogu prestalo kao i grebanje"" "- i tu je popuštanje NIKAD."

...da ga idem prebacivati!? njega opet privikavati na novo,pa hoceli to biti u redu... i tako ga ceka 2mj. pauze,pa ponovno privikavanje...zakljucih,ako cu ga vec ponovno privikavati nek to bude u 9mj. u drugom vrticu....;)

I jos nesto...ovdje kod nas,mislim na Hrv. ne bih dijete upisala u vrtic za djecu s posebnim potrebama...mislim,da ono sto trebaju ,ne nude im...a sama ta cinjenica da rade s posebnom djecom...sluzi im jedino za polaziste da trebaju vise biti placeni(sto je i u redu,trebaju...ali mene ovdje zanima iskljucivo moje dijete..)

""Ali oni tamo njuškaju wc- kaže on meni tko sve- s tetom provjerila istina- i to je prestalo. Ima jedna curica(psihički bolesnik-4,5g) pa je roditelji skinuli s lijekova jer joj bilo bolje, a ona leti prstima u oči, čupa se. Sad je opet na lijekovima ali je ko zombi. Nekad se od nje moraju braniti- ne smiju je udarati ali je mogu povući za kosu malo. ""


Cast svemu posebnome i svemu izuzetnome....dal se to radilo o dijetetu,teti u vrticu,vrtickoj grupi...cim je nesto posebno,time je vec rijetko...da nekazem unique!:)

b-mina
31.03.2007., 09:35
Zato što dijete najbolje napreduje dok je manje, da već rečeno on je u grupi s djecom s posebnim potrebeam, i da vrtić je duplo skuplji(iako ne ide iz mog džepa, al zar je to važno kad dobiju pare).

extreme
31.03.2007., 09:46
ispričavam se što ću malo uletit of topic, al me zanima koliko postoji "stručnjaka" za autizam, odnosno (vi to najbolje znate) postoji li potreba za još školovanog kadra? ja bih htjela upisati magisterij na području autizma, ali ne znam kakva je "potražnja"-ima li dovoljno školovanog kadra i centara gdje se takav kadar može zaposliti? pgotovo me zanima za područje Rijeke.
još jedanput se ispričavam što ovako upadam, ali mislim da bi to možda mogli najbolje znati.
hvala!

lilaamrit
31.03.2007., 09:57
ispričavam se što ću malo uletit of topic, al me zanima koliko postoji "stručnjaka" za autizam, odnosno (vi to najbolje znate) postoji li potreba za još školovanog kadra? ja bih htjela upisati magisterij na području autizma, ali ne znam kakva je "potražnja"-ima li dovoljno školovanog kadra i centara gdje se takav kadar može zaposliti? pgotovo me zanima za područje Rijeke.
još jedanput se ispričavam što ovako upadam, ali mislim da bi to možda mogli najbolje znati.
hvala!

...nema ih...ukratko...
...osoba kojesu se iskljucivo educirale,tako usko,odnosno specijalizirale...jako ih je malo...problem je sto ovdje u Hr. i nepostoje tako uske specijalizacije...
moj savjet...upisi vani specijalizaciju,a s viskom vremena bejbisitiraj jednog takvog limaca...e onda se uz specijalizaciju ukljuci u kakav centar za autizam...pa i tamo volontiraj...a onda raznorazne do edukacije-terapeutske...jer trebas i terapeutiku znati da bih mogao biti kvalitetan opservator,odnosno dijagnosticar....Engleska i Fr. najvise u lazu u istrazivanje Autiszicnog spektra,a za njima je odmah Nizozemska...:kiss:

extreme
31.03.2007., 10:05
...nema ih...ukratko...
...osoba kojesu se iskljucivo educirale,tako usko,odnosno specijalizirale...jako ih je malo...problem je sto ovdje u Hr. i nepostoje tako uske specijalizacije...
moj savjet...upisi vani specijalizaciju,a s viskom vremena bejbisitiraj jednog takvog limaca...e onda se uz specijalizaciju ukljuci u kakav centar za autizam...pa i tamo volontiraj...a onda raznorazne do edukacije-terapeutske...jer trebas i terapeutiku znati da bih mogao biti kvalitetan opservator,odnosno dijagnosticar....Engleska i Fr. najvise u lazu u istrazivanje Autiszicnog spektra,a za njima je odmah Nizozemska...:kiss:

ne mogu si priuštiti specijalizaciju vani. završila sam fakultet humanističkog usmjerenja i mislila upisati magisterij na edukacijsko-rehabilitacijskom faxu u zagrebu-područje autizam.
al ne znam kakve su mi "šanse" s tim!

lilaamrit
31.03.2007., 10:08
Zato što dijete najbolje napreduje dok je manje, da već rečeno on je u grupi s djecom s posebnim potrebeam, i da vrtić je duplo skuplji(iako ne ide iz mog džepa, al zar je to važno kad dobiju pare).

...pa ti sve radis u tom pogledu,hej...nije mogao izabrati bolju mamu...
...a vrtic...znaj da uvijek biras manje zlo,ne ocekuj...osim toga,ima jedna stvar koja nije za zanemarit...stanje u vrticu,je stanje u osnovnoj,srednjoj,fakultetu i na poslu...jeli tako?...znam da si to gotovo sve prosla...i mozes li reci od koliko si osoba unutar tih sustava dobila.odnosno koliko su se one davale...
...vise si naucila od onih "zlocestih"...bilo ih je i vise,ali i osjetila si vise od njih...
tako,ti vrtici...ako nista prezentiraju real life...ne kazem da im je to dovoljno,ni da im je to u ovim god. potrebno...ali tako je kako je...

mjenjati se moze vrtic...ali ne sustav...bar ne ti i ja ...koje se borimo za svoju djecu i to nam je jedino bitno...dobijeli koje dijete korist od te borbe..." daj Boze"....ali kad guzva prestane... sve ti se uvijek vrati "u normalu".

Nis se ne brini...prekrasna si,dajes mu sve sto mozes...a on je pametan...pa vise kuzi nego ti...kako ti je samo rekao...mama oni mirisu wc...-a ti isla provjeravati!:zubo:

lilaamrit
31.03.2007., 10:09
ne mogu si priuštiti specijalizaciju vani. završila sam fakultet humanističkog usmjerenja i mislila upisati magisterij na edukacijsko-rehabilitacijskom faxu u zagrebu-područje autizam.
al ne znam kakve su mi "šanse" s tim!

...a stipendije...ide ti to,znas!...vani su vece mogucnosti,za sve....mozes si naci poslic,bejbisitiranje i to upravo takvog malog genijalca...to ti se placa,vise nego obicni bejbisiting...
...surfaj malo po netu,mozda nesto zgodno i nadjes...

..a onda kad sve to naucis,vrati se u hrv.,prikupit cemo jos nekoliko takvih osoba i napraviti nesto "stvarno dobro"!

daru
31.03.2007., 13:25
Da rezimiram ta okolina jednostavno nije jezično stimulativna za njega. Program im je dobar, a on je stalno u toj fazi oponašanja druge djece, bolje nego mene.

Hm. Da. Opet - i plus i minus. Plus je - što imitira, dakle - opaža oko sebe, to me uvijek na neki način bolesno raduje jer znam da nije "isključen" :)
Ali b-mina, ni klinci u redovnim skupinama nisu - anđeli. Ima i tamo što imitirati... Evo - moj ode kod djeda i bake i svaki put se vrati s "popunjenim rječnikom" - psuje ko kočijaš! Onda treba mjesec dana i više da to "popusti". Ovdje u vrtiću nauči - pljuvati, pa daj muku muči da prestane, ode među drugu djecu, "normalnu" - pa nauči psovati... Da i nema problem kakav ima - kopirao bi druge, jer sva djeca to rade... E sad - hm. Da li je to moguće uopće izbjeći? Ili se možemo samo toplo nadati da će uz sve negativnosti - koje su aktualnije i zanimljivije - pokupiti i neku pozitivnu stranu druge djece pa da će to "kompenzirati" time?
Ma upravo radi svega toga ja stalno vičem da bi klince TREBALO stavljati u redovne skupine, a onda TAMO organizirati i više radne snage, i stručne timove koji će UNUTAR redovnih skupina raditi s njima, i programe i ovo i ono. Zapravo ovako - uvijek gubiš s jedne strane, a s druge dobivaš. Samo integracijom u redovne skupine mogu imati - i stručan rad i socijalizaciju s drugom djecom. Eeee! Ali to treba - reorganizirati vrtiće! Čak ni pretjerano dodatno zaposliti ljude, nego samo preusmjeriti ove koji već rade s njima i dodatno obučiti tete koje imaju redovne skupine... Da se ne nađu i one pred zidom.

daru
31.03.2007., 13:31
ispričavam se što ću malo uletit of topic, al me zanima koliko postoji "stručnjaka" za autizam, odnosno (vi to najbolje znate) postoji li potreba za još školovanog kadra? ja bih htjela upisati magisterij na području autizma, ali ne znam kakva je "potražnja"-ima li dovoljno školovanog kadra i centara gdje se takav kadar može zaposliti? pgotovo me zanima za područje Rijeke.
još jedanput se ispričavam što ovako upadam, ali mislim da bi to možda mogli najbolje znati.
hvala!

Čuj, ako mene pitaš - IMA potrebe. Upravo moj prethodni post govori o tome kako bi TREBALO biti po vrtićima, a obzirom na neku anketu nedavno popunjenu čini mi se da bi se moglo kretati u tom smjeru reorganizacije... Međutim, ono što sigurno fali je - kadar VANI. Evo, čula sam da u Rijeci fali defektologa koji privatno rade s predškolskom djecom. Npr - u vrtiću su defektolozi uključeni u rad grupe, ali ako želiš dodatno ići kod defektologa - malo ih je ili ih nema. Ne znam što si po zanimanju... defektolog? Logoped? Psiholog?
U svakom slučaju radi se sada na otvaranju kuće za autiste. Vjerojatno će i tamo faliti kadra...
Da ne kažem da i po osnovnim školama koje primaju djecu s lakšim autizmom - fali stručnog kadra.

lilaamrit
31.03.2007., 17:26
Hm. Da. Opet - i plus i minus. Plus je - što imitira, dakle - opaža oko sebe, to me uvijek na neki način bolesno raduje jer znam da nije "isključen" :)

...prije da ne "strši"...(i ja se susrecem stim...)

Da i nema problem kakav ima - kopirao bi druge, jer sva djeca to rade... E sad - hm. Da li je to moguće uopće izbjeći?

...ne mozemo izbjeci,a nije ni pozeljno...moraju dobiti iskustvo, ali mi roditelji smo duzni nauciti ih da misle svojom glavom...

Ma upravo radi svega toga ja stalno vičem da bi klince TREBALO stavljati u redovne skupine, a onda TAMO organizirati i više radne snage, i stručne timove koji će UNUTAR redovnih skupina raditi s njima, i programe i ovo i ono. Zapravo ovako - uvijek gubiš s jedne strane, a s druge dobivaš

...gdje,mislim na koga si vikala...,za ovaj odnos dobitka-gubitka (osim ako se ne radi o zivotu nasem svagdasnjem,jer u tim granicama ono sto nasa djeca prozivljavaju nije nista extra u odnosu na ostalu djecu)...trebat ce duhovna obnova!:)

Samo integracijom u redovne skupine mogu imati - i stručan rad i socijalizaciju s drugom djecom.Eeee! Ali to treba - reorganizirati vrtiće! Čak ni pretjerano dodatno zaposliti ljude, nego samo preusmjeriti ove koji već rade s njima i dodatno obučiti tete koje imaju redovne skupine... Da se ne nađu i one pred zidom....

Daru,trebalo bi jako puno uloziti...u educiranje i zaposljavanje kadra...jer da je to tako jednostavno netko od ranijih generacija djece vec bi to imao...Sve ti lezi u lovi...Hr. ima 4mil. stanovnika...zar u istinu mislite da se isplati ulagati u nesto tako nerazumljivo,neistrazeno kao sto je autisticni spektar to je sacica ljudi ,osoba s tim sindromom,tu gdje je se trazi lova,emocije su nebitne...a "problema i govana" u drzavi...i ti nasi biseri se izgube u toj kanalizaciji...:flop:

daru
31.03.2007., 17:43
...[/B]

Daru,trebalo bi jako puno uloziti...u educiranje i zaposljavanje kadra...jer da je to tako jednostavno netko od ranijih generacija djece vec bi to imao...Sve ti lezi u lovi...Hr. ima 4mil. stanovnika...zar u istinu mislite da se isplati ulagati u nesto tako nerazumljivo,neistrazeno kao sto je autisticni spektar to je sacica ljudi ,osoba s tim sindromom,tu gdje je se trazi lova,emocije su nebitne...a "problema i govana" u drzavi...i ti nasi biseri se izgube u toj kanalizaciji...:flop:

Kojih ranijih? Pa još u doba dok smo mi bili klinci nije bilo ni govora o tome da bi dijete s bilo kakvim poremećajem išlo u vrtić ili školu, nego isključivo su išli u "specijalne" škole - kako smo ih nazivali... Danas - je jedan korak naprijed, a ne vidim razlog zašto - sutra ne bi bio još jedan...
Pa ne treba obuka specijalnih jedinica da bi jedna odgajateljica znala izaći na kraj s našim klincima! Jedino što je prisutno u osobi koja se nije sretala s tim je - strah. Što ako napravi nešto a time npr. izazove traumu kod djeteta ili slično... Kad ih se educira najviše u smislu da ne "hodaju po jajima" s njima - razbit će se strašan taboo oko toga "da li zna jedna teta" ili ne... Zar smo mi svi ovdje prošli nekakve - obuke? Gledamo, mislimo, čitamo, tražimo načine... kako najbolje umijemo i znamo... A odgajateljima je to - zanimanje, pa će tim lakše to činiti nego i mi sami (tako bi valjda trebalo biti). Samo se traži - stručni kadar koji će u SVAKOM vrtiću to - pratiti i raditi gdje treba i kad treba. DA, to JE ulaganje možda u par osobnih dohodaka mjesečno, ali zar nije i - ovako? Posebne grupe, posebno ovo, posebno ono... opet se ta lova pretače na ovaj ili onaj način...
Između ostalog - zemlja smo u kojoj je panika oko nezaposlenosti... E pa nek time riješe i dio tog problema...

b-mina
01.04.2007., 01:04
[QUOTE=lilaamrit;7942025]...pa ti sve radis u tom pogledu,hej...nije mogao izabrati bolju mamu...
...a vrtic...znaj da uvijek biras manje zlo,ne ocekuj...osim toga,ima jedna stvar koja nije za zanemarit...stanje u vrticu,je stanje u osnovnoj,srednjoj,fakultetu i na poslu...jeli tako?...znam da si to gotovo sve prosla...i mozes li reci od koliko si osoba unutar tih sustava dobila.odnosno koliko su se one davale...
...vise si naucila od onih "zlocestih"...bilo ih je i vise,ali i osjetila si vise od njih...

Nis se ne brini...prekrasna si,dajes mu sve sto mozes...a on je pametan...pa vise kuzi nego ti...kako ti je samo rekao...mama oni mirisu wc...-a ti isla provjeravati!QUOTE]

Thank you - shvatila sam.
Moram priznati da nije bilo baš puno zločestih, ali oni koji su bili- bili su dovoljno zločesti za sve. Naravno naučila sam više kod onih koji su više tražili- e tu leži moja koka. No on nije ja- ali u tome bih željela da bude jer vidim da može.....više ...iako ne mora sve
Hvala ti puno na riječima podrške...:kiss:
A što misliš zašto sam provjeravala? Već mogu skužiti kad mi mali nešto mulja.....
mamamin sinčić....da oni vide da ja znam ....a znam zato što mi je ON rekao:top: ...ma je me shvaćaš.....
Znam ja da djeca kupe svakakva ponašanja- i psovanje- pa proširit će mu vokabular zar ne...ma znamja da nije lijepo pa ni samane psujem... bio je on čuo pa par dana ponavljao...sad ne...pa od te djece jedva koje da priča....eto je meni....uz sve loše što pokupi...bar dvije stvari će biti dobre
Danas sampozitivnija...i to kad ne sluša me...kadmu ne mogu skrenuti pozornost...gledamnato ---kao damu sepažnja popravila...a život je pred mene stavio teže izazove:D
Pusa

b-mina
01.04.2007., 01:08
Viđam razne ljude pored sebe...ili ne razumiju...ili sve znaju ..pa se prave da razumiju...a opet ne razumiju..i nekad se osjećaš da već po stoti put pričaš zidu..

lilaamrit
01.04.2007., 07:47
Kojih ranijih? Pa još u doba dok smo mi bili klinci nije bilo ni govora o tome da bi dijete s bilo kakvim poremećajem išlo u vrtić ili školu, nego isključivo su išli u "specijalne" škole - kako smo ih nazivali... Danas - je jedan korak naprijed, a ne vidim razlog zašto - sutra ne bi bio još jedan...
Pa ne treba obuka specijalnih jedinica da bi jedna odgajateljica znala izaći na kraj s našim klincima! Jedino što je prisutno u osobi koja se nije sretala s tim je - strah. Što ako napravi nešto a time npr. izazove traumu kod djeteta ili slično... Kad ih se educira najviše u smislu da ne "hodaju po jajima" s njima - razbit će se strašan taboo oko toga "da li zna jedna teta" ili ne... Zar smo mi svi ovdje prošli nekakve - obuke? Gledamo, mislimo, čitamo, tražimo načine... kako najbolje umijemo i znamo... A odgajateljima je to - zanimanje, pa će tim lakše to činiti nego i mi sami (tako bi valjda trebalo biti). Samo se traži - stručni kadar koji će u SVAKOM vrtiću to - pratiti i raditi gdje treba i kad treba. DA, to JE ulaganje možda u par osobnih dohodaka mjesečno, ali zar nije i - ovako? Posebne grupe, posebno ovo, posebno ono... opet se ta lova pretače na ovaj ili onaj način...
Između ostalog - zemlja smo u kojoj je panika oko nezaposlenosti... E pa nek time riješe i dio tog problema...

...ovo je ziva istina i iskreno mi je zao sto ne mogu povjerovati,da ce situacija biti kako treba za recimo cca 10g. ...sve sto si rekla ide u prilog,vise za 50.g..
...voljela bih i djelim tvoje misljenje za reorganizacije...ali...u ovoj drzavi je napravljeno vise na gluposti i gramzljivosti nego na pameti i dobroti...a lova i tako ide u vjetar...pa svjedoci smo svakodnevice...

...no uvijek postoji mogucnost(jer po tom principu ide,pa nek ide i tako ,ali smo nek ide naprijed)...mozda netko dodje u vladajucu elitu tko ima slucaj nase djece...e onda eto i zrake sunca...)

p.s. ...a edukacija nasih rehabilitatora,terapeuta...psihijatara,psihologa!? ...obvezna literatura na studiju o autisticnom spektru je vrloooo skromna...a dalje...svatko prema volji,mogucnostima....

lilaamrit
01.04.2007., 07:52
Viđam razne ljude pored sebe...ili ne razumiju...ili sve znaju ..pa se prave da razumiju...a opet ne razumiju..i nekad se osjećaš da već po stoti put pričaš zidu..

Udri na ironiju...pa ce prestati,ja to ucim od svog djeteta...i znas kako ti to izgleda...ja nerazumljiva,gotovo...sta ces im i tako su na svoju ruku,ma stara hebe ti se!

...daj pusu tvom genijalcu!:kiss:

Vita3
01.04.2007., 12:04
Pratimo vaše postove mjesec dana i bili su nam od velike pomoći. Naše najmlađe dijete ima 2 godine i u obradi je radi sumnje na PDD. Trenutna dijagnoza F89 - nespecificirani razvojni poremećaj. Proučavamo dostupnu literaturu i Internet ali su nam iskustva roditelja najrelevantnija.
Problem s kojim se susrećemo je neiskustvo u radu s tako malom djecom. Nekako nam se čini da je Greenspanov pristup najprimjereniji pa me interesira da li u Hrvatskoj (i gdje) postoje osobe koje primjenjuju njegov program (vidjela sam da Ive3 provodi Floortime sa svojim djetetom - da li sam ili netko drugi radi s djetetom?). Našeg malog smo do sada uključili kod defektologa 2 puta tjedno,1 tjedno na program rane intervencije, 1 tjedno na tretman bioenergijom. Logoped za sada samo savjetuje vježbe za rad s njime. Motorički je vrlo spretan, ne priča (samo se koristi sa ne, papa, mama, tata povremeno) tu i tamo ponovi neke riječi no nismo sigurni da li ih razumije. Problem je u tome što mu je nakon pregleda evociranih slušnih potencijala dijagnosticiran nerazvijen sluh te smetnje na razini talamokortikalnog dijela slušnog puta obostrano dok je periferni sluh uredan.
Koje bi pretrage još trebali obaviti? Da li neko od vaše djece ima nerazvijen sluh?
Isto tako vidjela sam da se krajem mjeseca u Americi organizira edukacija koju vode Dr. Greenspan i Dr. Wieder (takva edukacija se organizira jednom godišnje). Da li znate nekog iz Hrvatske koji je prošao takvu edukaciju ili možda je netko od vas bio tamo?
Bila bi vam zahvalna za bilo kakvu uputu, savjet ili jednostavno kako i šta dalje jer je sve ovo za nas još nepoznanica. Niti znam odakle početi niti znam kamo krenuti!

Vita3
01.04.2007., 12:05
Pratimo vaše postove mjesec dana i bili su nam od velike pomoći. Naše najmlađe dijete ima 2 godine i u obradi je radi sumnje na PDD. Trenutna dijagnoza F89 - nespecificirani razvojni poremećaj. Proučavamo dostupnu literaturu i Internet ali su nam iskustva roditelja najrelevantnija.
Problem s kojim se susrećemo je neiskustvo u radu s tako malom djecom. Nekako nam se čini da je Greenspanov pristup najprimjereniji pa me interesira da li u Hrvatskoj (i gdje) postoje osobe koje primjenjuju njegov program (vidjela sam da Ive3 provodi Floortime sa svojim djetetom - da li sam ili netko drugi radi s djetetom?). Našeg malog smo do sada uključili kod defektologa 2 puta tjedno,1 tjedno na program rane intervencije, 1 tjedno na tretman bioenergijom. Logoped za sada samo savjetuje vježbe za rad s njime. Motorički je vrlo spretan, ne priča (samo se koristi sa ne, papa, mama, tata povremeno) tu i tamo ponovi neke riječi no nismo sigurni da li ih razumije. Problem je u tome što mu je nakon pregleda evociranih slušnih potencijala dijagnosticiran nerazvijen sluh te smetnje na razini talamokortikalnog dijela slušnog puta obostrano dok je periferni sluh uredan.
Koje bi pretrage još trebali obaviti? Da li neko od vaše djece ima nerazvijen sluh?
Isto tako vidjela sam da se krajem mjeseca u Americi organizira edukacija koju vode Dr. Greenspan i Dr. Wieder (takva edukacija se organizira jednom godišnje). Da li znate nekog iz Hrvatske koji je prošao takvu edukaciju ili možda je netko od vas bio tamo?
Bila bi vam zahvalna za bilo kakvu uputu, savjet ili jednostavno kako i šta dalje jer je sve ovo za nas još nepoznanica. Niti znam odakle početi niti znam kamo krenuti!

Anni
01.04.2007., 12:24
Pratimo vaše postove mjesec dana i bili su nam od velike pomoći. Naše najmlađe dijete ima 2 godine i u obradi je radi sumnje na PDD. Trenutna dijagnoza F89 - nespecificirani razvojni poremećaj. Proučavamo dostupnu literaturu i Internet ali su nam iskustva roditelja najrelevantnija.
Problem s kojim se susrećemo je neiskustvo u radu s tako malom djecom. Nekako nam se čini da je Greenspanov pristup najprimjereniji pa me interesira da li u Hrvatskoj (i gdje) postoje osobe koje primjenjuju njegov program (vidjela sam da Ive3 provodi Floortime sa svojim djetetom - da li sam ili netko drugi radi s djetetom?). Našeg malog smo do sada uključili kod defektologa 2 puta tjedno,1 tjedno na program rane intervencije, 1 tjedno na tretman bioenergijom. Logoped za sada samo savjetuje vježbe za rad s njime. Motorički je vrlo spretan, ne priča (samo se koristi sa ne, papa, mama, tata povremeno) tu i tamo ponovi neke riječi no nismo sigurni da li ih razumije. Problem je u tome što mu je nakon pregleda evociranih slušnih potencijala dijagnosticiran nerazvijen sluh te smetnje na razini talamokortikalnog dijela slušnog puta obostrano dok je periferni sluh uredan.
Koje bi pretrage još trebali obaviti? Da li neko od vaše djece ima nerazvijen sluh?
Isto tako vidjela sam da se krajem mjeseca u Americi organizira edukacija koju vode Dr. Greenspan i Dr. Wieder (takva edukacija se organizira jednom godišnje). Da li znate nekog iz Hrvatske koji je prošao takvu edukaciju ili možda je netko od vas bio tamo?
Bila bi vam zahvalna za bilo kakvu uputu, savjet ili jednostavno kako i šta dalje jer je sve ovo za nas još nepoznanica. Niti znam odakle početi niti znam kamo krenuti!

Hi Vita 3, dal si ti mozda imala u trudnoci CMV ( Virus Citomegalije). On se u toku trudnoce moze prenjeti na bebu, komplikacije su razlicite od teskih pa do problema u razvoju, slsnih problema i problema sa ocima.
Ja sam imala antitijela na taj virus, u trudnoci se virus nije reaktivirao i kod mog sina smo dva puta vadili krv i oba puta je nalaz bio Ok, tj. on nije dosao u kontakt sa tim virusom.

Pozdrav

Vita3
01.04.2007., 12:37
Bok Anni,

Iskreno nisam nikada čula za CMV. Trudnoća mi je bial uredna što se tiče svih nalaza (vodila sam je kod dva ginekologa) plus stalni nadzor kardiologa. Prva četiri mjeseca vrlo stresna jer nisu znali da li će mi radi problema sa srcem dozvoliti da iznesem trudnoću. Kod malog su za sada svi nalazi (urin, krv, EEG, stolica) u redu. Predlažu mi da napravim CT,MMR, PET, neznam ni sama.Poslala sa kosu na analizu, čekam rezultate, a na moje pitanje da se napravi test na intoleranciju za hranu (tvoje informacije o posebnoj ishrani) rečeno mi je da je još uvijek premali? Za sada mu dajem od Child lifea Riblje ulje te mi je pedijatrica preporučila tablete B6. U mjesec dana vidjeli smo puno pomaka - napokon je počeo uspostavljati kontakt s očima, počeo je piti iz čaše, cijelo vrijeme brblja nešto za sebe, počeo je prvi tražiti kontakt, u šetnji je mirniji, da ruku i ne pokušava tako često otrčati svojim putem (pa onda ispod oka promatra na milimetar ogradu, živicu ili zid)! Da li misliš da bi mu pomoglo da napravimo možda alergo test na hranu pa da vidimo barem neke osnovne smjernice?

shakti9
01.04.2007., 15:21
Hi Vita 3, dal si ti mozda imala u trudnoci CMV ( Virus Citomegalije). On se u toku trudnoce moze prenjeti na bebu, komplikacije su razlicite od teskih pa do problema u razvoju, slsnih problema i problema sa ocima.
Ja sam imala antitijela na taj virus, u trudnoci se virus nije reaktivirao i kod mog sina smo dva puta vadili krv i oba puta je nalaz bio Ok, tj. on nije dosao u kontakt sa tim virusom.

Pozdrav

bog Anni
evo prvi put čujem za taj virus i nema puno na internetu o njemu. zanima me jer moje djete ima mrene na oba oka što vrlo lako može biti posljedica toga virusa. ako imaš još koju informaciju dobro bi došla :kiss:

lilaamrit
01.04.2007., 18:45
Pratimo vaše postove mjesec dana i bili su nam od velike pomoći. Naše najmlađe dijete ima 2 godine i u obradi je radi sumnje na PDD. Trenutna dijagnoza F89 - nespecificirani razvojni poremećaj. Proučavamo dostupnu literaturu i Internet ali su nam iskustva roditelja najrelevantnija.
Problem s kojim se susrećemo je neiskustvo u radu s tako malom djecom. Nekako nam se čini da je Greenspanov pristup najprimjereniji pa me interesira da li u Hrvatskoj (i gdje) postoje osobe koje primjenjuju njegov program (vidjela sam da Ive3 provodi Floortime sa svojim djetetom - da li sam ili netko drugi radi s djetetom?). Našeg malog smo do sada uključili kod defektologa 2 puta tjedno,1 tjedno na program rane intervencije, 1 tjedno na tretman bioenergijom. Logoped za sada samo savjetuje vježbe za rad s njime. Motorički je vrlo spretan, ne priča (samo se koristi sa ne, papa, mama, tata povremeno) tu i tamo ponovi neke riječi no nismo sigurni da li ih razumije. Problem je u tome što mu je nakon pregleda evociranih slušnih potencijala dijagnosticiran nerazvijen sluh te smetnje na razini talamokortikalnog dijela slušnog puta obostrano dok je periferni sluh uredan.
Koje bi pretrage još trebali obaviti? Da li neko od vaše djece ima nerazvijen sluh?
Isto tako vidjela sam da se krajem mjeseca u Americi organizira edukacija koju vode Dr. Greenspan i Dr. Wieder (takva edukacija se organizira jednom godišnje). Da li znate nekog iz Hrvatske koji je prošao takvu edukaciju ili možda je netko od vas bio tamo?
Bila bi vam zahvalna za bilo kakvu uputu, savjet ili jednostavno kako i šta dalje jer je sve ovo za nas još nepoznanica. Niti znam odakle početi niti znam kamo krenuti!

Odakle poceti,odakle krenuti...pa vi vec letite!No,da vas obradujem imaju tecajevi Floortime-a i malo blize,u Nizozemskoj(tocnije u Amsterdamu)...podatke mozete naci na www.floortime.nl (mislim da je tocna,s obzirom da mi je na 2 kompu!)...Oni koji su isli kazu da su prezadovoljni,obicno imaju gosta predavaca koji je i sam autista(ili to bio,whatever)...poznati Temple Gradin...koji je zavrsio fakultet i vrstan je u svom poslu...
U Hr. organizacije Floortime-a,nema...ako ima netko tko se u kucnoj varijanti bavi stim(mislim od profica)...ali to ne bih znala(mada,nasa terapeutkinja upotrebljava i floortime kao jednu od varijanti)...
Medjutim,ukoliko ste blizu ili jeste u Zgb-u,neki dan sam neznam tocno di vidjela,ali znam da se radilo o nekakvoj igraonici otvorenog tipa,za djecu s posebnim potrebama,radilo se tu sa glazbom,likovnim,motorikom...ali i na moju zalost ne uspjeh do kraja registrirati...tako ako tko sto zna o ovome,molim info.

...medjutim,neznam koliko ste Floortime citali,ali to je pitko stivo i dosta se brzo usvaja...a kao mama jednog takvog genijalaca,i u ime drugih roditelja...te na znanju i iskustvu divnih sztrucnjaka u ovoj domeni...NECETE NACI BOLJEG TERAPEUTA OD VAS SAMIH...istina je da moramo nastaviti zivjeti i djeci i sebi olaksati zivotni put...pa ti terapeuti,jos kad se svim srcem daju su nesto o cemu postanemo ovisni(malo opustanja i mira,ili pak kupka ili kava s prijateljicom...)

Preporucila bih vam knjigu koju je pisao mladicautist,tip-Kanner... Birger Selin (evo ne mogu se sjetiti naslova,ali s obzirom da je to jedina autobiografija kod nas objavljena od osobe s autizmom,nece biti problema...a mozda neko od ostalih forumas...se sjeti!)...meni je jako pomogla,da vidim njihov unutarnji svijet...
I jos nesto,posjetite i Forum Autizam i na psihologiji...da se naci dobrih odgovora...a i tamo vam se nude neki linkovi i knjige koje bi vas/vam interesirale,pomogle...


Problem je u tome što mu je nakon pregleda evociranih slušnih potencijala dijagnosticiran nerazvijen sluh te smetnje na razini talamokortikalnog dijela slušnog puta obostrano dok je periferni sluh uredan.

...ako niste,obvezno potrazite drugo misljenje...obvezno!...i jos nesto,dali ste vi primjetili te slusne probleme....

Nadam se da vam je nesto pomoglo...pozdravi!:)

Anni
01.04.2007., 19:08
bog Anni
evo prvi put čujem za taj virus i nema puno na internetu o njemu. zanima me jer moje djete ima mrene na oba oka što vrlo lako može biti posljedica toga virusa. ako imaš još koju informaciju dobro bi došla :kiss:


Hi, nasla sam ovo preko googla za one koji znaju engleski. Koliko sam ja razumjela virus citomegalije moze napasti organizam a da se pri tome nisto ne desi( naravno ako je osoba zdrava), u trudnoci postoji opasnost da virus preko placente predje na bebu. Meni je moj ginic radio test jer sam zdravstveni radnik po zanimanju, a sa tim virusom dolaze u kontakt cesto med. sestre, kuharice i tete u vrticu( pelene, suze, sline itd).
Kod mene je bio IgG povecan sto znaci da je rijec o staroj infekciji. Opasno je ako se virus reaktivira ili ako trudnica u toku trudnoce dobije taj virus( nazalost rijetko tko to i kontrolira.)
Kao sto sam napisala posljedice kod djece mogu biti razne: od cerebralne paralize, problema sa ocima ili usima , zaostatak u psihofizickom razvoju, slab razvoj govora itd.
Ja sam mom sinu dala 2 puta vaditi krv i on nema antitijela, ako je za vjerovati testu onda on nije ni imao kontakt sa tim virusom ( ja se duboko nadam da je tako.)

Evo linka i veliki pozdrav svima

http://www.marchofdimes.com/professionals/14332_1195.asp

Anni
01.04.2007., 19:19
Bok Anni,

Iskreno nisam nikada čula za CMV. Trudnoća mi je bial uredna što se tiče svih nalaza (vodila sam je kod dva ginekologa) plus stalni nadzor kardiologa. Prva četiri mjeseca vrlo stresna jer nisu znali da li će mi radi problema sa srcem dozvoliti da iznesem trudnoću. Kod malog su za sada svi nalazi (urin, krv, EEG, stolica) u redu. Predlažu mi da napravim CT,MMR, PET, neznam ni sama.Poslala sa kosu na analizu, čekam rezultate, a na moje pitanje da se napravi test na intoleranciju za hranu (tvoje informacije o posebnoj ishrani) rečeno mi je da je još uvijek premali? Za sada mu dajem od Child lifea Riblje ulje te mi je pedijatrica preporučila tablete B6. U mjesec dana vidjeli smo puno pomaka - napokon je počeo uspostavljati kontakt s očima, počeo je piti iz čaše, cijelo vrijeme brblja nešto za sebe, počeo je prvi tražiti kontakt, u šetnji je mirniji, da ruku i ne pokušava tako često otrčati svojim putem (pa onda ispod oka promatra na milimetar ogradu, živicu ili zid)! Da li misliš da bi mu pomoglo da napravimo možda alergo test na hranu pa da vidimo barem neke osnovne smjernice?


Bok Vita 3, ja bih na Tvom mjestu napravila test ( ako si u mogucnosti). Isto tako bih trazila da naprave krvnu pretragu na cink i kalcijum ( vecina djece sa autizmom ima manjak cinka i kalziuma) .
Mi smo uz gluten i mlijeko morali jos podosta toga izbaciti iz jelovnika zbog alergija( jaja, banane, paradajz, ananas, bademe , ljesnjake, kruske itd), da nismo radili test ja bih vjerojatno jos uvjek upotrebljavala jaja, ovako znam da to ne smije.
Moj je sin dobio jucer i danas jogurt od soje ( sam ga je izvadio iz frizidera), ponasao se jucer dosta cudno, danas je bio izrazito zlocest tako da vec dolazim na pomisao da mu je mozda jogurt naskodiao.

Gledala sam danas na CNN prilog o autizmu.Ono sto me je strasno iznenadilo ( neugodno) je bio podatak da se autizam u zadnje vrijeme javlja kao epidemija i da svaki 94 deckic oboli od tog poremecaja( decki cesce nego djevojcice).
Puno su pricali o mogucnostima terapija (ABA) i slicno, nazalost nitko nije ko problem naveo nepodnosljivost na neku hranu , ni metale, pa isto tako ni mogucnost lijecenja dijetom, bas zalosno.
U svicarskom sam forumu procitala misljenje jednog lijecnika koji kaze: kada bi se sve trudnice hranile tako da ne konzumiraju gluten i mlijeko autizam bi se vidno smanjio u nekoliko narednih godina, steta sto to nisam znala prije trudnoce, a i pitanje je bi li tada razmisljala tako kao sto razmisljam danas.

Pozdrav

Ive__3
01.04.2007., 19:48
floortime ti je u biti: spusti se na pod i igraj se sa svojim djetetom i usmjeruj igru u zeljenom pravcu: nabavi sto prije knjigu 'dijete s posebnim potrebama - greenspan'
tu imas primjere kao i objasnjenja sto kako i zasto

daru
02.04.2007., 10:01
Viđam razne ljude pored sebe...ili ne razumiju...ili sve znaju ..pa se prave da razumiju...a opet ne razumiju..i nekad se osjećaš da već po stoti put pričaš zidu..

:zubo: Da. Svi sve znaju, a nitko ništa ne zna... A POGOTOVO kad nije tipičan klasični teški slučaj u kojeg možeš odmah uprijeti prstom i reći "TO JE TO". Navikni se. Bit će još toga. :kiss:

daru
02.04.2007., 10:44
[QUOTE]Problem s kojim se susrećemo je neiskustvo u radu s tako malom djecom. Nekako nam se čini da je Greenspanov pristup najprimjereniji pa me interesira da li u Hrvatskoj (i gdje) postoje osobe koje primjenjuju njegov program (vidjela sam da Ive3 provodi Floortime sa svojim djetetom - da li sam ili netko drugi radi s djetetom?).
Vita3, drago mi je da si se javila... Problem je rad s malom djecom, a i s većom... Ako si čitala Greenspana, a čini se da jesi - na kraju cijele balade i on kaže - ukratko - vrijeme će pokazati svoje. To se u toliko smjerova može kretati da je naprosto nemoguće biti čarobnjak i reći do kuda može sve napredovati tvoje dijete i što će s njim biti kroz nekoliko ili više godina. Ono što je i mene mučilo dok mi je sin bio kao tvoj - je bilo moje nestrpljenje, koje se i danas još pojavi, da ZNAM. Da znam - pa makar bilo što. Istina je - da ne možemo ZNATI i da se s tim moramo pomiriti, raditi s njima i nadati se da će sve to izaći na najbolju moguću varijantu.
Što se tiče Floortime-a mogu potražiti DVD koji imam pa kad ga nađem - pročitat ću ti s njega sve relevantne podatke - ali mislim da to sprovode samo u Zagrebu... ako si iz Zg - može ti biti od pomoći. Međutim, složit ću se s lillom, VI ste najbolji terapeuti svom djetetu. Kako Ive kaže - sve to zvuči komplicirano, ali je zapravo vrlo jednostavno - slijedi svoj instinkt i - IGRAJ SE S NJIM. Kroz igru djeca najbolje uče, nikakvim prisilama... samo prati malo ti njega, malo se potrudi da prati on tebe... Već sam na prethodnim stranicama opisivala neke od načina kako sam ja prodirala do svog sina, a ima i savjeta i načina svih ostalih ovdje prisutnih. Poanta je da - sve vidiš, sve čuješ, sve pročitaš, sve savjete primiš, a onda - TRAŽIŠ najbolji način koji odgovara TEBI I TVOM djetetu. Osluškuj ga, kreni od njegovih interesa - pa to "širi" dalje i dalje... Pričaj mu i ne štedi riječi, iako ti se čini da ne dopiru do njega, iako ti se čini da "ne čuje". Što se sluha tiče, i sam Greenspan preporuča provjeru - da bi TI znala kako se postaviti dalje... Ako ti se čini da ne čuje dobro - pričaj GLASNIJE i RAZGOVJETNIJE, SPORIJE, ako ti se čini da bolje čuje dublje tonove - PRODUBI GLAS, ako više tonove - GOVORITE VIŠIM GLASOM... i slično. "Ispipavaj" sistem i način. Mi ćemo ti pomoći koliko možemo našim iskustvima i našim savjetima, a ti vidi - šta "pali"

Našeg malog smo do sada uključili kod defektologa 2 puta tjedno,1 tjedno na program rane intervencije, 1 tjedno na tretman bioenergijom. Logoped za sada samo savjetuje vježbe za rad s njime. Motorički je vrlo spretan, ne priča (samo se koristi sa ne, papa, mama, tata povremeno) tu i tamo ponovi neke riječi no nismo sigurni da li ih razumije.

Sve je to super. Samo ga promatraj. Ako mu je "overload" od PREVIŠE presinga - onda nešto smanji. Ako mu taj tempo odgovara - nastavi. I - da te utješim, moj je sa 2 godine i manje od toga pričao. Tek oko 2,5 je počeo nešto nerazgovjetno pričati - što sam samo ja kužila. Onda sa 3 je ponavljao ko papagaj i činilo se i meni da ne razumije što govori. ALI - odjednom se počeo svim tim "akumuliranim znanjem" - služiti kad treba. Po mom osobnom iskustvu ja bih preporučila da se ne skače na eholaliju kao na "neprijatelja" - nek ponavlja do besvjesti - a ti mu nastoj objasniti, gestama, opisom, ili bilo kako - ŠTO TO ZNAČI. Banalno : ako ponavlja "jabuka,jabuka,jabuka" stavi pred njega jabuku na stol i ponavljaj "Ovo je JABUKA" , jabuku iz slikovnice - "Ovo je JABUKA". ISKORISTI to što priča da ga kroz to i - naučiš

Koje bi pretrage još trebali obaviti?
Niti znam odakle početi niti znam kamo krenuti!

Ma s jedne strane - dobro je obaviti pretrage da znaš i pokušaš nešto. S druge strane - najbolja stvar koju možeš učiniti za njega je: ne pretvoriti mu djetinjstvo u eksperimentalni laboratorij! Počni od toga da mu napraviš : DJETINJSTVO! Da gleda oko sebe drugu djecu, a ne doktore, parkove i livade a ne ordinacije, da ga učiš LJUBAVI i kako je primati i davati, a ne isključivo obasuti ga terapijama. Vjeruj, natrčat ćete se po pregledima i ovako i onako... Možda od još kojeg pored toga, a koji ti se čini bitan - neće imati traumu više iz djetinjstva, ali učini sve da prvenstveno ima - DJETINJSTVO. Voli ga, i poštuj malu osobu u njemu, i bit će ti to najbolja terapija koju mu možeš pružiti i dati. A uz sve ovo kako ste krenuli već raditi s njim - biti će rezultata, u to uopće ne sumnjam!

lilaamrit
02.04.2007., 11:36
Vita,evo adrese...za Amsterdamsku konferenciju..tu su jos neki zgodni linkovi... www.rino.nl Inace floortime org...ima u Madjarskoj,Francuskoj,Engleskoj,Spanjokskoj i Nizozemskoj...nisam sig. za Njemacku...mogu ih pitati,ali najbolje da to sama napravis...www.floortime.org mozes se i uclaniti(besplatno je),salju ti novosti i mozes ih kontaktirati za doslovno bilo sto...

Ive__3
02.04.2007., 12:29
daru, spominjes dvd, da li moze vise detalja gdje koji ili ako ga nema u prodaji da li ga mozemo kopirati?

Vita3
02.04.2007., 12:48
Hvala vam na uputstvima. Inače sam iz Rijeke što i nije tako loše za našeg malog ali kao i svugdije sve se na kraju svede na nekolicinu kvalitetnih entuzijasta i stručnjaka. Znam da bi trebala zaboraviti na doktore i preglede i dati mu šansu da uz našu pomoć postigne napredak ali pretpostavljam da sam ja još uvijek u onoj fazi: ma možda je to samo malo, pa možda je privremeno, pa sigurno će biti sve OK... znate i sami .... faza neprihvaćanja, šoka, kako ću sad...
Danas sam poslala nalaze u Italiju za konzultaciju oko sluha. U Hrvatskoj smo razgovarali sa nekolicinom lječnika i oni kažu pa nije tako strašno znate on vas čuje samo vas ne razumije!!! Pa da spališ na živce.
Ove materijale za rad DVD i slično našla sam za naručiti na www.stanleygreenspan.com tamo je i njegova nova knjiga koja se može naručiti. Čini mi se da kod nas još nije prevedena. Barem do sada nisam naišla na nju.
Kakva su vam iskustva sa Suvagom?

daru
02.04.2007., 15:57
Hvala vam na uputstvima. Inače sam iz Rijeke što i nije tako loše za našeg malog ali kao i svugdije sve se na kraju svede na nekolicinu kvalitetnih entuzijasta i stručnjaka. Znam da bi trebala zaboraviti na doktore i preglede i dati mu šansu da uz našu pomoć postigne napredak ali pretpostavljam da sam ja još uvijek u onoj fazi: ma možda je to samo malo, pa možda je privremeno, pa sigurno će biti sve OK... znate i sami .... faza neprihvaćanja, šoka, kako ću sad...
Danas sam poslala nalaze u Italiju za konzultaciju oko sluha. U Hrvatskoj smo razgovarali sa nekolicinom lječnika i oni kažu pa nije tako strašno znate on vas čuje samo vas ne razumije!!! Pa da spališ na živce.
Ove materijale za rad DVD i slično našla sam za naručiti na www.stanleygreenspan.com tamo je i njegova nova knjiga koja se može naručiti. Čini mi se da kod nas još nije prevedena. Barem do sada nisam naišla na nju.
Kakva su vam iskustva sa Suvagom?

Ne BEZ pregleda, nego bez pretjerivanja u tom smjeru. Kako ćeš sad? S puno ljubavi, topline i strpljenja... Znam da nije lako riješiti se grča u sebi, ali - što se više grčiš - manje koristiš i sebi i njemu. To je TVOJE dijete, kako god okreneš. Neke stvari ćeš upornošću postići brzo, neke ne tako brzo, neke moooožda nikad. MOOOOŽDA. Jer nitko, apsolutno nitko ti ne može i ne smije reći do kuda će on koračati naprijed. Einstein je imao ovakve autistične poremećaje. Newton. Da li ih je to spriječilo u tome da postanu - svjetski priznati ljudi? Da, oni su onaj mali postotak. Da. I to je istina. Ali to ti samo pokazuje - da NEMA GRANICA, ni za tvoje dijete. Možda nikada neće biti genije kao oni, možda će njegov uspjeh biti da sretan i presretan živi i radi nešto što njega okupira... A to je ono što na koncu - i ti želiš za njega. Možda će ostvariti obitelj, možda neće. Ali tko smo mi da sada o tome pričamo? Pa ne ostvaruju obitelji ni mnogi mnogi "normalni" ljudi... Moj brak se raspao. Gdje mi je garancija u današnjem svijetu - za bilo što? Gledaj SADA. Gledaj TU. Gledaj ISPRED SEBE JEDAN KORAK. Ne zamaraj se proročanstvima - ni dobrim, ni lošim. Možda nas sutra više nikoga neće biti... Uživaj u svakom trenutku koji ti je dat - sa svojim sinom.
Greenspan JE preveden na hrvatski. Imam doma "Dijete s posebnim potrebama".

Ive, bacila sam oko, ali negdje sam zametnula DVD... Čim ga nađem (možda sam ga i posudila mami... nisam sigurna) - poslat ću ti točno ime... Mislim da je bio naručen preko časopisa - ali, da , tu - kod nas. I na hrvatskom pričaju... Malo sam "spora" jer sam nogu uganula pa ne mogu baš u potragu kako spada - ali probat ću ga čim prije iskopat - pa ću javiti...

daru
02.04.2007., 16:02
Vita, što se sluha tiče... Kako se TEBI čini? I kakav je bio uopće pregled? Jer kad smo mi bili sa 2,5-3 godine - audiogram je bilo nemoguće napraviti, jer je bio premali. Sad smo bili ponovno - ali nije baš htio surađivati... Dvaput je digo ruku da pokaže da "čuje i da zna" i onda je počeo - pjevati... :lol: Sunce mamino! Valjda je htio dočarati da ne da - čuje, nego da ima i SLUHA... :lol:
Kako su ustanovili to da ne čuje? Baš FIZIČKIM pregledom?
I opet - da te utješim... Evo moj mali "genije" je sa 3 godine naučio čitati. Tako da je - pisanje puno potpomoglo ... Kad bi neku riječ rekao krivo - ja bih mu je NAPISALA. I onda je lomio jezik dok ne bi pročitao i ponovio - točno. Tako da - ako i ima problem sluha i da ne čuje dobro - uhvatite se slova! (Ako ga budu zanimala, naravno! Bez forsiranja!)

lilaamrit
02.04.2007., 21:02
Ma dobro Daru,ali sto bi mogla dobiti od tih pregleda tu kod nas...ajde budi realna...osim ako mali nema poteskoce,neznam sa probavom ili dal su primjetili kakve eventualne poveznice s alergijom(a i to ti je sve "li-la",osobna iskustva) ili neznam magnetnu rezonancu(koju je bolje provesti u Zagrebu)ali sve drugo...
...pa ne nude nam po bolnicama,detaljne opservacije i terapije...vec vlada princip "salji dalje"...
...i cinjenica je da se nemamo kome obratiti za savijet...cak ni to osnovno!:mad:

...mali ima terapeute,savjete i povremene posjete logopedu,vas kao divne,brizne roditelje,bracu i sestre...ma,dajte...2 i pol su mu godine...doslijedno ,strpljivo i nadasve veselo...samo mu fale jos tmurne i zabrinute face,e tek ste tada nagrabusili...
Ici ce to vama...i ne zaboravite i imaj te na umu,da vas apsolutno sve razumije(nije to lako za shvatiti,mismo navikli da je znak slusanja,bar povremno verbalno/ne verbalno obracanje-a kod njih upravo to ne dostaje)samo je pitanje sto ce od toga prihvatiti...ali upornost!

Saljem svima puse...odoh,uciti!:kiss:

Vita3
02.04.2007., 21:11
Bok Daru,
Pregled sluha je bio objektivan, u spavanju. Zaključili su da je sluh uredan, on čuje ali ima smetne u oba slušna puta te nezrel sluh u odnosu na svoju dob. Subjektivni pregled sluha (lupkanje, zveckanje i sl.) također nije dao očekivane reakcije. Kod nas možemo samo probati još na Suvagu pa ćemo vidjeti.

Knjiga na koju sam mislila je:
Engaging Autism:Using the Floortime approach to help Children Relate, Communicate and Think (S.I.Greenspan, S.Wieder, DaCapo Press)
Izašla je u Americi prošle godine, ja je za sada nisam našla kod nas ako netko je neka javi.

lilaamrit
02.04.2007., 22:05
Bok Daru,
Pregled sluha je bio objektivan, u spavanju. Zaključili su da je sluh uredan, on čuje ali ima smetne u oba slušna puta te nezrel sluh u odnosu na svoju dob. Subjektivni pregled sluha (lupkanje, zveckanje i sl.) također nije dao očekivane reakcije. Kod nas možemo samo probati još na Suvagu pa ćemo vidjeti.

Vita
Sad sam se necega sjetila...kako su mog malenog slali na audiologiju(nismo isli,jer on ima izvrstan sluh),ali jedan doktor koji nas je tamo uputio bio je uvjeren da te njegove posebnosti u ponasanju proizlaze iz loseg sluha...(nisam mu rekla ni prije ni poslije pregleda o cemu je rijec...iskreno,nije mi se dalo...svatko od njih trusi svoje,tako da sam se samo zahvalila i kimnula glavom)...ali njegova prica je bila da zbog slabijeg sluha,on ima na neki nacin vise slob. prostora,za neke nj. filmove...zanimljiva konstatacija,ali ne u slucaju mog maloga...pa mozda je u pitanju stvarno samo sluh...

...ali daj ovako...ne mozes to ispitivati na kuckanju ,pljeskanju ili slicno...to je za bebe(s tim mu vise nemozes obratiti paznju,a to je polaziste za ispitivanje sluha)...odvoji par sat samo na opservaciju...prati ga kako,sto i gdje zapaza...znas,ja sam pored svog mogla vristati,urlikati(pa rekla bih i dan danas)a on na to nije nista obracao paznju,mozda bi se i reklo da necuje...(godinu dana bila sam snjim potpuno sama...i naucila sam ga promatrati u tisini,hocu ti reci izoliraj se,na par sati sama s njim...)...ali zvuk zvona,aviona iz potpuno zatvorene prostorije...jako dobro registrira,cak meni treba napor da cujem cisti zvuk..ali on izgleda kao da sam to cuje...(potpuna koncentracija...a da nije to upitanju!?...to ce rijetko kojem lijecniku pasti na pamet,a terapeutu treba malo vise vremena..ali ti kao majka,mozes to prepoznati vrlo brzo...ali moras to uzeti u obzir)Naime,hocu ti reci probaj vidjeti mozda on ima samo odredjeni krug interesa za neke zvukove...
...Razmisli malo...vrlo koncentrirano,dali je to samo ignoriranje(iskljucenje) od zvukova,glasova koja njemu ne stimaju ili mu nisu bitna...
Moj u tom razdoblju,je poceo je biti anksiozan na neke prodorne i grube zvukove...iako se to stalno mijenja...

Probaj s Jezevom kucicom ili Zeko i potocic...na CD mislim...to bi mu se trebalo dopasti...
I zvona,zvonca...

I zanemari na kratko dok ga opserviras,dijagnoze s sluhom...suzivi se s malim i dobit ces odgovor....!

Ive__3
03.04.2007., 08:15
moj mali je imao perfektne slusno evocirane potencijale koje smo radili prije 2 mjeseca (3.9mj. star). naravno to ga ne sprijecava da bira pitanja na koje ce dati odgovore i kada :-))))
kao sto su i druge gore objasnjavale kada ga pitas koje je boje ovo slovo ili neka stvar onda ce on odgovoriti ako je od volje... sa 3.5 godine NIKADA ne bi odgovorio na pitanje 'koje je boje ovo slovo' iako bi odgovorio koja je ovo boja i koje je ovo slovo, ali koje je boje ovo slovo je totalno ignorirao... sada se je to poravilo pa ako iznenada zapitamo koje je boje nesto npr. sinoc prebacio ja na national geographic i on odmah skocio i viknuo kocka za onaj zuti kvadratic u kutu, a ja kao iz topa: mkoje je boje ta kocka a on zaboravio da 'mora' ignorirat to pitanje pa izvalio kao iz topa: 'zute'.
Recimo da u 1/2 slucajeva ce sada nastojati odgovoriti na pitanje ako ga ne smatra dosadnim a dosadno mu je ako otvorimo neku slikovnicu i zapocnemo zapitkivati sto je ovo, koje je boje kapa u djecaka i sl. Iako nam to preporucuju da najvise radimo mi to najmanje radimo jer ne zelimo raditi presing te izazivati nepotrebne frustracije.

A ovo sto je daru pricala o uspjehu i zadovoljstvu u zivotu vjerujte u to da ce vasa djeca biti super zadovoljna ako im vi u tome pomognete i prihvatite ih kao takve. Naravno mozda cete morati zatomiti neke vase prethodna ocekivanja i nade ali zar su roditeljeve zelje bitne? pa bitnije su one djetetove.

u blizoj okolici poznam 3 osobe sve tri su prevalile 45-tu. Jedna je blago mentalno retardirana i zavrsila je specijalnu skolu u ZG za vrtlara, druge dvije osobe su uvijek kroz zivot prolazile bez posebnih etiketa (mozda bi ih danas imale?) i zavrsile su fakultete (pravo, ekonomija). obe su i radile neko vrijeme nakon fakulteta ali su u zadnjih 15-20tak godina na birou nezaposlene. Nitko od njih nema svoju obitelj i potomke.
Osoba s MR isto ne radi kao vrtlar vec za zivot zaraduje na drugi nacin solidnu placu, zivi sam jer su mu roditelji umrli i sam se o sebi stara uz malu pomoc susjeda. On po nasem poimanju ne shvaca i neki mu lako 'izmuzu' pare za ovo ili ono ali je bitno da je on uvijek veseo, zadovoljan, nema briga i kakav je bio u djetinjstvu on je takav i danas. Ove druge dvije osobe su totalno nezadovoljne, totalno nesocijalne i vidi se odmah na njihovom ponasanju da su frustrirane da ne spominjem da je jedna toliko psihicki obolila da nije u stanju se starati uopce o sebi. I sada ide ono pitanje kako se to dogodilo da ove osobe ne uspiju iskoristiti svoj potencijal koji su imale i na kraju kada ih usporedimo s MR osobom vidimo da im je zivot trnutno jedna velika nula i ovise o pomoci rodbine puno puno vise od ovog MR momka?

ne bih vas htio puno plasiti ali sam procitao dosta razmatranja (u americi) kako osobe s blagom MR bolje uspjevaju u zivotu nego osobe s autizmom. mozemo se mi pozivati na to akko je i einstein ili bilo tko drugi imao naznake autisticnog spektra ali to ne govori koliko je on sam bio 'weird' i kako ga je shvacala i prihvacala njegova okolina?

ja osobno imam minimum prijatelja i uvijek sam lako prekidao ta poznanstva (na svoju stetu) jednostavno sam volio se izolirati od drugih, citajuci o autizmu sam shvatio zasto sam bio takav i da sam kroz djetinjstvo bio kvalitetno vodjen od strane psihologa sto kako i zasto vjerujem da bih se ponasao drugacije sto bi na kraju imalo sigurno jos pozitiviniji pomak kroz zivot.

daru
03.04.2007., 09:45
Da, Ive, slažem se s tobom. Ali - osobe bez ikakve dijagnoze mogu kroz život ispasti i isfrustrirane, i ne iskoristiti potencijale, i ovo i ono... Da li je Einsteinu bilo - VAŽNO kako ga gleda okolina? Da li je "čudan" ili nije? Možda je. Možda nije. Možda je patio. Možda je uživao u onome u čemu je njegov interes i - to mu je bilo dovoljno za njegovu osobnu sreću.
Vjeruj, mene nije ni najmanje briga da li će netko gledati na mog sina jednog dana da je "čudan" ili neće. Ali me je jaaaako briga - da ON bude zadovoljan. Ako želi biti vrtlar - onda mi je bitno da u TOME uspije i da u tome pronađe svoje zadovoljstvo i da to radi s ljubavlju, predanošću, dobro ili loše - svejedno! Neka bude što želi - ja samo želim da je SRETAN u tome. I mislim da se u tom smjeru želim i hoću truditi - koliko god bude u mojoj moći da ja na to utječem... A ono na što ne mogu - ne mogu. Sada želim recimo - upisati ga u redovnu školu po posebnom programu. Jer mislim, promatrajući ga, da bi mu ta okolina pogodovala i da bi to MOGAO savladati. Da li sam u krivu? Ako jesam - koliko god se trsim da sad krene u redovnu - toliko ću se trsiti ako nisam u pravu i ako vidim da to na njega loše djeluje - da krene u školu u Centru za autizam. Neću ga silovati da moooora nešto što ne može nikako, da moooora nešto što mu izaziva frustracije. Ništa on ne mora. Ali ako - može, onda to želim vidjeti... da izvuče iz sebe sve ono što MOŽE. Svoj vlastiti - maksimum, ne onaj koji mu ja namećem, društvo ili bilo tko.

daru
03.04.2007., 09:50
Vita, nisam liječnik, pa zaista ne znam kako su to uspjeli utvrditi. To pljeskanje i nereagiranje zaista ne mora biti pokazatelj, pogotovo ne kod djeteta koje ima ovakve smetnje kao naši... Slažem se s lillom - provjeravaj sama, obrati pažnju.
Moj nije reagirao u toj dobi na pljesak, ali - ako je iz svoje sobe na drugom kraju stana čuo da je na TVu njegova najdraža reklama i trčao da je vidi, pa makar bilo i na najtiše stavljeno... onda ja nisam imala dvojbi oko njegovog sluha. Audiogram nismo napravili, ali su me pitali "što se vama čini?" i ja sam bez dvoumljenja rekla "čuje". Jer - ako sam ja OKRENUTA leđima od njega (da mi ne čita s usana) i ako tiho pitam "Želiš li sok?" a on dotrči mi s čašom - onda ČUJE. A to je drugi par rukava što NE REAGIRA kad treba.
U toj dobi - moj je puno više ignorirao nego sada. Sada - gotovo da to i ne radi, osim ako se ne "bavi" nekim "poslom" a mama viče da to pusti i ne dira... Kada je svrsishodno naučio govoriti NE i NEĆU - ignoriranje se smanjivalo iz dana u dan. To je bio njegov način - odbijanja. Sada - kaže NE i time izjasni svoj stav. Onda - nije znao kako, pa je - ignorirao.

daru
03.04.2007., 10:08
I - upravo gledam HRT1 - počeo se vrtiti spot za donacije ...
Bacite oko i - zovite!

b-mina
03.04.2007., 10:22
Što setiče Einsteina- ja mislim da je on uživao u onome što je radio. A okolina? Vjerujem da je imao problema s njom i da ga nije razumjela- a opet s druge strane, imao je ljude sličnog interesa kraj sebe i kao takav je mogao funkcionirati, mislim mogao je komunicirati s vanjskim svijetom ak me kužite. Ja tu ne vidim ništa loše u njegovom životu, drugčije bi bilo da je on pokušao bitit normalan- sigurno ne bi bio isti i bio bi jako nezadovoljan. Zaključak- ne treba biti nešto što nisi 'ti'.

b-mina
03.04.2007., 10:46
9.2 prošle godine mi smo išli na beru. Probdjeli smo čitavu noć, moj mali i ja . Jedva sam ga održala budnog, a i sebe, osobito što u autu voli spavati. Kad smo konačno došli tamo razbudio se totalno,Još smo morali čekati jer naravno rijetko kad se dođe na red kad si naručen. ON je imao nešto više od 3 g. Dijagnoza je bila : Poremećaj u slušnom putu kroz moždano deblo, desnom, povremeno obostrano( na neki način slagalo se s EEG-om samo što je bila razlika lijevo- veće aktivnosti- povremeno obostrano da sad ne tražim al uglavno povezano je samo EEG mjeri površinski elek. aktivnost mozga odnosno na samoj kori dok je Bera vjerodostojnija jer je preciznija.
Mišljenje je bilo da je periferni sluh dječaka obostrano uredan, a produženo je centralno vrijeme provođenja akustičke poruke duž desne strane moždanog debla, što je jako izraženo kod slišanja brzog stimulusa od 65 Hz
Sad kod nas su odgovori talamokortikalnih slušnih struktura primjereni jedino je produžena latencija PO vala. Pregled je trajao 2 sata dok se nije probudio. Tako da bi vjerovatno i još trajao, a oni su bili zadovoljni s onim što je napravito.
Na moje iznenađenje rečeno mi je da većina djece ima ove probleme, ja sam se dvoumila da napravim pregled jer imala sam osjećaj da čuje- iz drugih bi prostorija doletio kad bi začuo da počinje mu crtić. kasd zvoni telefon( iako su mi rekli da dijete može i ne čuti a ipak znati po reakcijama drugih, znači može čuti neki zvuk a ne znati ga raspoznati pa ako pogleda u tebe i vidi šta ti gledaš tako traži.
A sad to se ispravlja uz rad kod logopeda, znači ništa ne kasniš jer je tvoj dječak još mali. Kod logopeda se ne kreće prije treće godine, a po nekima nema svrhe jer dijete nije još zrelo za rad. Ništa se ne boj on će napredovati, ovo je važno jer oni traže zapravo neki uzrok zašto dijete ima problema s učenjem govora. Nažalost ja vjerujem da dijete može imati više uzroka dok je njima dostatan jedan i više ne traže. Beru više nećemo ponavljati jer su rekli da nema potrebe. Sad vjerovatno bi i kod mog bio nalaz kao kod tvog da smo išli ranije. Stoga samo radi s njim kako vidiš da njemu odgovara.
Kad krene kod logopeda dobivat će malo i slušalice pa kad pričaš na mikrofon, to ti bude usporeno na slušalicama što njima odgovara- sigurno si primjetila da svi govore da glas treba prilagoditi djetetu. Istina.
E sad oni imaju problema s izgovoro jer 'ne čuju' najbolje sami sebe kad nešto izgovore, ili znaju točno slogove a duže riječi loše izgovaraju. Nadam se da sam ti bar malo pomogla..

b-mina
03.04.2007., 10:53
Je ima tko od vas doktora da hoće dati uputnicu, a ne da traži tko te to uputio i zašto. Mi imamo zamjenu i užasno je stalno nekom ispočetka sve objašnjavat. Već 3 g zezamo se s različitim dr. , najčešće budu po 3 mj i onda ...baj baj dođe drugi...

b-mina
03.04.2007., 11:00
Da li vaše dijete može istodobno recimo bacati loptu, crtati , pisati i održavati razgovor- pri ovom ne mislim na razgovor o istoj aktivnosti nego na drugu temu ilči zastaje- odnosno ne može dvije stvari raditi istodobno(evo ja opet o motoričkom planiranju)...??????????

Ive__3
03.04.2007., 11:20
moj mali nemoze jer on ne razgovara, prica samo kada treba zadovoljiti svoje potrebe, tipicno autisticki :-)

b-mina
04.04.2007., 09:11
Kada je svrsihodno naučio govoriti NE i NEĆU - ignoriranje se smanjivalo iz dana u dan. To je bio njegov način - odbijanja. Sada - kaže NE i time izjasni svoj stav. Onda - nije znao kako, pa je - ignorirao.
Ja mislim da nam je ovo svima zajedničko s djecom. Ja bih isto ignorirala nekog kad ne bih postojao način da mu nešto objasnim, npr. da sam u nekoj stranoj zemlji a ne znam jezik i da me na tržnici salijeću trgovci s nekom 'robom' koja mi se ne svidja po ne znam koji put, u nemogućnosti komunikacije ignorirala bih.
Teško si je predočiti tako stanje, u kojem ne razumiješ i ne možeš iskazati- nemaš dovoljnu sposobnost komunikacije da kažeš NE(nešto tako naizgled lagano).

A koja je to ogromna frustracija, živjeti tako iz dana u dan pa me i ne čudi da se u djetetu pojavljuje agresivnost(moj je mene znao udarat rukama ako nisam odmah prepoznala što hoće, iako ne svaki put jer se je najčešće ljutio, odnosno kriva riječ ,BJESNIO, dok ne bi bilo po njegovom- al ti su dani daleko već iza nas. Sada tu postoji ljutnja, koju on izrazi da ima- premda da ga pitaš zbog čega--ne zna odgovoriti- nego i dalje tupi što hoće.
Tata Ive je dao jednu prekrasnu primjedbu o floortime-u. To stvarno i je tako. Sad najbolje bi bilo da stručnaosoba odredi područja u kojima vaše dijete 'zaostaje' da bi se mogao kombinirati pristup. E sad već ja malom dopuštam da izabere aktivnost, najteže je s novim stvarima jer nikad ne znam kako će rwagirati, hoće li mu se svidjeti, da li ću mu nakrivi način nešto prezentirati a on će to smatrati odbojnim i neće se htjeti igrati (koliko mu zapravo trebam pomoći, a da on zapravo nešto nauči iz te igre i sam donese kakav takav zaključak u toj svojoj glavici.

E sad, zanima me kakve sve nadomjeske prehrani koriste vaša djeca? Tko vam je to preporučio, u kojoj količini(ne morate pisati naziv ' proizvoda' već napišite koje vitamine, minerale(u kojem obliku i količini)...

E sad Anni mene zanima je tebe neko uputio na testiranje za teške metale? Ja da tražim od svoga dr tako nešto mislim da nema smisla tratiti vrijeme jer neću ništa postići. Zanima me samo da li njima treba kakva uputnica(a mislimda treba- da vidi šta se traži) kad bi negdje van slala serum ili kako već(čini mi se da si rekla iz urina da rade nalaze?il kako?)

daru
04.04.2007., 09:24
Da li vaše dijete može istodobno recimo bacati loptu, crtati , pisati i održavati razgovor- pri ovom ne mislim na razgovor o istoj aktivnosti nego na drugu temu ilči zastaje- odnosno ne može dvije stvari raditi istodobno(evo ja opet o motoričkom planiranju)...??????????

:eek: možeš li ti - istovremeno bacati loptu, crtati, pisati... Ja ne.

No dobro... kužim... ali opet... mnogi ne mogu. Moja stara ako kuha, a ja joj počnem mljeti o nečemu - zamoli me da počekam, dok napravi to ili to, jer se ne može koncentrirati na dvije stvari odjednom...

daru
04.04.2007., 09:34
E sad, zanima me kakve sve nadomjeske prehrani koriste vaša djeca? Tko vam je to preporučio, u kojoj količini(ne morate pisati naziv ' proizvoda' već napišite koje vitamine, minerale(u kojem obliku i količini)...



Najčešće - nikakve. Povremeno, rijetko - multivitamine (bez minerala!) i to po jednu "turu" eventualno.
Zašto? Upravo su jučer na TVu pričali o uzimanju vitamina na šake, a ja to tvrdim već poduže... Vitamini, a pogotovo minerali - nisu BONBONI. Neki se viškovi izlučuju kroz mokraću, a neki NE, pogotovo - minerali NE. A nitko se ne potrudi - izvaditi krv djetetu da se vidi koja mu je razina vitamina i minerala u organizmu, nego svi - "preventivno" šopaju klince.
Pred godinu - dvije moj je mali na onom aparatu "bezbolne" dijagnoze dobio nalaz - KATASTROFA! Na tom "nalazu" su pretežno bili ispisani MINERALI tipa JOD, BROM, ŽELJEZO i slično... dakle sve ono što u overdoseu izaziva kontraefekat i - trovanje organizma. Pošto nisam željela odjuriti u ljekarnu na svoju ruku odjurila sam doktorici da mu nešto preporuči. Ona nas je poslala na vađenje krvi. I - pogodite! Sve je bilo u najboljem redu! Sve razine - super!
I što bih napravila da sam ga nakljukala na svoju ruku????

b-mina
04.04.2007., 10:41
Najčešće - nikakve. Povremeno, rijetko - multivitamine (bez minerala!) i to po jednu "turu" eventualno.
Zašto? Upravo su jučer na TVu pričali o uzimanju vitamina na šake, a ja to tvrdim već poduže... Vitamini, a pogotovo minerali - nisu BONBONI. Neki se viškovi izlučuju kroz mokraću, a neki NE, pogotovo - minerali NE. A nitko se ne potrudi - izvaditi krv djetetu da se vidi koja mu je razina vitamina i minerala u organizmu, nego svi - "preventivno" šopaju klince.
Pred godinu - dvije moj je mali na onom aparatu "bezbolne" dijagnoze dobio nalaz - KATASTROFA! Na tom "nalazu" su pretežno bili ispisani MINERALI tipa JOD, BROM, ŽELJEZO i slično... dakle sve ono što u overdoseu izaziva kontraefekat i - trovanje organizma. Pošto nisam željela odjuriti u ljekarnu na svoju ruku odjurila sam doktorici da mu nešto preporuči. Ona nas je poslala na vađenje krvi. I - pogodite! Sve je bilo u najboljem redu! Sve razine - super!
I što bih napravila da sam ga nakljukala na svoju ruku????


Ja dajem sirup vitaminski povremeno, ali napravim pauzu između dva. Najčešće mu dajem kad 'slabije' jede(odnosno manje raznovrsno) i kad je bolestan. Njegovi minerali su bili u redu, odnosno dobri nalazi. E sad kod mene je drukčija situacija, moj mali koristi flixotide već10 mj, pa ni tu nemogu isključiti određene nuspojave....da ne duljim...svako dijete je stvarno individualnih potreba...
Tata Ive? Vi ste rekli da ste počeli davati omega tri masne kiseline? Da li je to na temelju vašeg dodatnog obrazovanja(jer potpomažu stvaranje novih neuralnih puteva u mozgu - kako sam već ja to shvatila) ili je netko preporučio?

Na neki način i svi ti dodaci imaju određenu dozu otrova, ja sam više pobornik da dijete dobiva sve iz hrane, a šta ako je i ta hrana zagađena(mi imamo svoju bašću, isključivo sve organsko, sve se kopa, prirodno đubre, daleko od ceste- jer ako niste znali ja sam pročitala u jednoj knjizi da se i u krugu od 5000-1000 metara od Jadranske magistrale, u zemlji i povrću koje se tamo uzgaja nalaze teški metali- Ekonomika okoliša ili ekonomija i ekologija, sad ne znam točno iz koje sam čitala, baš u metre nisam sigurna, ali je istinito.

Moja dvojba- Da li se treba kompletno cijela obitelj ' trovati' tako da jede raznovrsno ili istovrsno(pod istovrsnom prehranom ja podrazumijevam manje raznovrsnu prehranu i nekako mi se čini da onda ima i manje štetnih sastojaka)? Dobro nije na temu, ali nekako mi se čini da je ovo zagađenje, utjecalo i na našu djecu...jer ono smo što jedemo.

b-mina
04.04.2007., 10:45
:eek: možeš li ti - istovremeno bacati loptu, crtati, pisati... Ja ne.

No dobro... kužim... ali opet... mnogi ne mogu. Moja stara ako kuha, a ja joj počnem mljeti o nečemu - zamoli me da počekam, dok napravi to ili to, jer se ne može koncentrirati na dvije stvari odjednom...

Ja mislim da ima osoba koje mogu raditi dvije stvari odjednom, s tim uvjetom da im je ta radnja automatizirana. Vjerujemda svi možete hodati i govoriti, i ovako nešto jednostavnije..na to sam mislila..
A što se tiče naše djece..negdje prije sam dobila savjet-da mu ne dopuštam da mi ulijeće u riječi- da inzistiram da me sasluša do kraja- tako da razvije slušnu percepciju koja će mu kasnije trebati...

daru
04.04.2007., 18:12
Ja mislim da ima osoba koje mogu raditi dvije stvari odjednom, s tim uvjetom da im je ta radnja automatizirana. Vjerujemda svi možete hodati i govoriti, i ovako nešto jednostavnije..na to sam mislila..
A što se tiče naše djece..negdje prije sam dobila savjet-da mu ne dopuštam da mi ulijeće u riječi- da inzistiram da me sasluša do kraja- tako da razvije slušnu percepciju koja će mu kasnije trebati...

Mislim da ima veze automatizam, ali i - koncentracija. Prvo - maloj djeci se teže koncentrirati. Drugo - našoj djeci pogotovo. Obzirom na to ... treba gledati onda to što kažeš... Ali gledati cijelu sliku. Ne samo taj jedan segment. Recimo - moj će nešto i odgovoriti dok se igra s nečim... često je duboko usmjeren na tu igru,ali ako ga pitaš nešto a pogotovo nešto što mu NE paše - bez obzira na usmjerenu pažnju - izbacit će NE ko metak! Može jesti ručak i pokušavati se s drugom rukom igrati nečime... ili bar se dočepati tog nečeg dok ja drvim kako se ne igra dok se jede itd itd.
Ali recimo prije ćemo uočiti možda - na ulici. Da li može gledati nešto što ga zanima,čuti zvuk auta ili sirene i - odgovoriti na naše pitanje... Jer autisti često - kad osjete jedan jaki podražaj - isključuju druge. Npr. -vidi nešto i više ni ne čuje, ni ne vidi ništa drugo osim toga...
Ove složenije radnje je čak i nama samima ponekad teško obavljati dvije istovremeno... Evo - ja mogu puno toga raditi paralelno - brbljat na telefon, gledat TV i čistiti stol npr... Dok primjer moje mame pokazuje da treba veću koncentraciju na jednu stvar. (nije autist) Ali - na primjer kada pišem (recimo sad dok tipkam) - onda moram biti koncentrirana i često ni ne čujem pitanje koje mi se postavlja dok to radim. Čujem da netko nešto priča, ali sam "isključena" i ne čujem - što je pitao, pa makar bio metar od mene. Tako da to je malo teže možda na prvu loptu ustanoviti... treba duže pratiti...

b-mina
07.04.2007., 17:12
Nas nitko ne ocjenjuje kako radimo stvari i jesmo li u rasponu normale, kao našu dječicu. Ne znam, ja mislim da su naša djeca još mala, a od njih se dosta očekuje. Vidjela sam dosta i zdrave djece da imaju problema u ponašanju, nekako naša djeca nemaju priliku da budu kao njihovi vršnjaci, njihovo djetinjstvo nije bezbrižno...dali su oni toga uopće svjesni...
Htjela bih pozvati i ostale roditelje da se pridruže na ovaj forum. Znam da ih ima dosta koji čitaju jer sam i sama nekad to činila. Slušajući vaša iskustva poželjela sam sudjelovati, inače nisam nikad sudjelovala na ovakim chatovima...
Sretan vam Uskrs i pozdrav svima..:kiss:

Ive__3
08.04.2007., 06:52
to stoji, od sadasnje djece se trazi vise nego prije 50 godina (kada su oni morali uciti citati a sada djeca u vrticu moraju nauciti citati i pisati) medjutim to ti je evolucija, i od toga se ne moze pobjeci.
ja ti mina mogu samo navesti da sam sretan sto mi mali nije agresivac vec je teska dobricina, pokusati ce udariti tek kada je stvarno tesko iznerviran, jucer sam ga odveo u jednu igraonicu i tamo odmah na vratima jedna mala cca. godinu mladja od njega, ne da mu uci u igraonicu, ja mu nedam nazad (jer se on vec okrenuo i htio otici) i kada je otvorio ponovno vrata ona bez 'keks' uhvati ga za kosu i svom snagom cupa, sva sreca on se izvukao i makao i otisao igrati, medjutim u tih 10 minuta ona je to pokusala jos par puta i jednom je uspjela uhvatiti ga dobro za kosu i vuci ne popustajuci, te ju je tada mama odvela s igralista. Mogu zamisliti kakve bih probleme imali da mi je mali uz sve ove probleme koje ima i agresivac kao ona. To bi tek bila tocka na i, i sada mi je jasno zasto na ispitivanju u sijecnju u bolnici kada su radjene pretrage jedno od pitanja psihijatra je bilo: da li je agresivan?. AKo nije onda mu ne trebaju nikakve tablete i slicno, ali ako jest onda je valjda jedini nacin smiriti ga s tabletama? :-(
Dosta crni misli, sretan uskrs i tebi :-)

b-mina
08.04.2007., 13:31
Djeci treba razvijati maštu, učiti kako da se igra. Koliko vidim naša djeca ćelako naučiti čitati, možda će višeproblema biti s pisanjem. Ali sve su to pojedinačne vještine, stoga smatram da se s djetetom u prvom redu treba igrati. Na koji način tata Ive ograničavate pristup vašem malcu na kompjuter. Ja nekad imamproblema s tim,. dogodi mi se da i popustim pa se nekako osjećam bespomoćno kad mislim o tome...
Koje imaginarne igre koristite...ne znam kako pomoći svom djetetu kadse i sama nekad osjećam nemaštovita...i preda mnom je težak izazov

Ive__3
08.04.2007., 17:45
ogranicenja pc-a nema, moze koliko hoce, ali imamo srece da mu vise pc nije zanimljiv, prije par mjeseci je znao provesti i po 3-4 sata dnevno na pc-u (sa suncicama 1-4) i to je bilo vrijeme kada je bio ucio boje i slova-brojke, sada mu je to dosadilo, i na pc-u mozda provede sada max. pola do 1 sat dnevno razdrobljeno u par navrata. jednostavno dosadilo mu, nismo mu posebno ogranicavali. mastu mu razvijamo pravilnom igrom, tj. idemo voziti autice u garazu, kamionom prevozimo kocke s jednog mjesta na drugo... dosta glupe igre, ali kada ti kazem da prije 3 mjeseca nije to znao-zelio raditi, onda je i ovo super. masta mu polako dolazi (bar se nadam) a to vidim kroz crtanje.... tj. saranje, i dalje sara ali su to sada dosta izrazeniji obrisi, obozava stabla i botaniku (bor, cempres, palmu) i danas je nacrtao (izbrckao) u obliku banane nekoliko oblika i ja ga pitam sto je to a on meni: cempres... ipak se krece u pravom smijeru? neznam gdje sam procitao ali mi se cini da govori o tome da bi dijete do 4-tog rodjendana moralo potpuno izaci iz faze saranja? samo se vise ne sjecam niti sto to znaci ako ostane u saranju? :-(

daru
09.04.2007., 17:53
Nas nitko ne ocjenjuje kako radimo stvari i jesmo li u rasponu normale, kao našu dječicu. Ne znam, ja mislim da su naša djeca još mala, a od njih se dosta očekuje. Vidjela sam dosta i zdrave djece da imaju problema u ponašanju, nekako naša djeca nemaju priliku da budu kao njihovi vršnjaci, njihovo djetinjstvo nije bezbrižno...dali su oni toga uopće svjesni...
Htjela bih pozvati i ostale roditelje da se pridruže na ovaj forum. Znam da ih ima dosta koji čitaju jer sam i sama nekad to činila. Slušajući vaša iskustva poželjela sam sudjelovati, inače nisam nikad sudjelovala na ovakim chatovima...
Sretan vam Uskrs i pozdrav svima..:kiss:

Sretan Uskrs i tebi mina, a i ostalima. :kiss:

Slažem se, nas nitko ne promatra. Ali zato njih - kroz mikroskop. Bar mi se tako ponekad čini. Ili možda sada dok smo u fazi pregleda raznoraznih :zubo: od kojih je i meni već muka,a kamo ne njemu... a sad bi se trebao kao "pokazati". Ne "pokažem" se ni ja kakva jesam dok me netko analizira - a kamo li on. :zubo: No dobro - šta je tu je. Što se mora nije teško, a ako i je - mora se pa onda nikakva korist od kukanja :rofl: A ovaj tjedan ćemo imat turbo-doktorijadu, svaki dan - nešto :eek:

b-mina
09.04.2007., 21:04
Jeste već bili na testiranju za školu? Držim ti fige da sve što lakše izdržite.
Ja i mali ..idemo danas iz parka...i on na livadi počne se valjati...idu tri dečka nekih 16 god..a jedan od njih- Ma vidi ti njega, i ne zna kako mu je dobro! Da ja bar mogu kao on...to su najljepše godine u životu.

b-mina
09.04.2007., 21:07
Kad su vaša djeca zapravo počela šarati po papiru..mi smo dosta kasno s obzirom da to djeca od godinu i po već rade...on je jednostavno u toj dobi previše trčao da bi ga išta tako dugo zanimalo. Al zato je volio da ja crtam, po njemu sam znala i što-to mi je sad nevjerovatno i sad to više ne bi mogla- naime bez riječi da znam.
Sad je glede komp ok- jednostavno ga i ne gleda kad je lijepo vrijeme i po vani smo.

Ive__3
10.04.2007., 11:20
bio u poliklinici Analiza u STu i rekose mi da za dijete od 4 godine ne rade test intolerancije na hranu. test na metale i minerale iz kose moze, Candida moze ali ovo na hranu ne zele raditi jer je premali!?

b-mina
10.04.2007., 13:02
Mi smo radili samo prick testove i Ige rist rast u seumu da se vidi na koje je tvari alergičan. Koliko mi je poznato ta pretzraga o kojoj pričaš radi se pod općom anestezijom i uvijek postoji opasnost od anestezije, gleda se unutrašnjost jednjaka i želuca, da se vidi kako to sve zapravo izgleda i funkcionira. I kad se provodi dijeta postoje neka minimalna oštećenja sluznice. Kao što ste već pročitali zato neki roditelji provode dijetu, ali to zahtijeva stvarno puno truda, mora se pripremati hrana i učiti dijete da izbjegava tu hranu. Nakon nekog vremena dijete je mirnije i koncentriranije(kad se provodi dijeta).
Za osjetljive na zvukove, upravo sam pročitala onu knjigu P.Stacey-Dječak koji je volio prozore(u našem gradu je nije bilo pa sam našla u drugom gradu nakon dužeg traganja) i tamo sam naišla da je sama autorica svome sinu koji je postao osjetljiv na zvukove jedna stručnjakina savjetovala da mu masira zubno meso odmah iza gornjih sjekutića(tu završava glavni živac, kratkotrajna masaža) i nakon nekoliko dana masiranja, prvo 6 puta dnevno pa se broj smanjuje na 2-3 puta dnevno(znači prije 'stresnih' događaja, nekih tjedan dana) dijete je odlično reagiralo i više se nije bojalo,nije bilo nemirno u određenim situacijama(kad je previše stimulacija) bilo je desenzibilirano.

b-mina
10.04.2007., 13:05
Gdje ćete raditi test na metale? Da li ćete sami plaćati pretragu i koliko u tom slučaju košta?