kisha
31.10.2003., 21:01
Ovaj post možemo započeti sa konstantacijom da ono što jučer bješe lijepo, danas ne mora biti,a sutra tko zna. Iskustvo lijepoga u današnje vrijeme gledano u odnosu na povijesna razdoblja, još od egipatske i starogrčke kulture prelazi daleko uokvirene vidove onoga što se smatralo lijepim, često nalazeći se na granici ukusa-neukusa, tj. lijepog-ružnog. U ovom postu govorit ću o aspektu ljepote danas u umjetničkom izražavanju .
U današnje vrijeme samim razvojem društva, mas- medija, itd. , došlo je do poplave različitih vidova umjetničkog izražavanja čime je estetsko pitanje ljepote postalo složenije. Pojava konceptualne umjetnosti primjerice imala je dvojaki učinak, a to je da je ona “očistila” tzv. umjetnički prostor od pretjeranog “prekopavanja”, te da je težina estetskog predmeta poništena ili smanjena, s time da su primjerice art-povera i pop-art potpuno izbacile estetsku vrijednost predmeta koji više nije nositelj umjetničkog dijela kao takav, vrativši tom predmetu vrijednost predmeta. Tako oni u svojim umjetničkim izražavanjima koriste limenke Coca-Cole, konzervi, trake, tkanine ili cementne blokove ne obazirući se na to posjeduju li ti predmeti elemente skladnosti i dopadljivosti, itd., a koji su prije bili temelj estetskog predmeta.
Možemo uočiti da se u današnje vrijeme ocjenivanje i razlikovanje umjetničkog i neumjetničkog djela, lijepog i ne lijepog, više ne može zasnivati na upotrebi nekih određenih materijala ili kompozicija, a i postavki koje su pokazivale “dobar ukus” i lijepo u standardima nekog prijašnjeg vremena. Također u današnje vrijeme principi kao što su uravnoteženost, skladnost, i dopadljivost koji su bili nositelji estetskog dojma lijepog postali su zastarjeli i potrebno je prihvatiti i oblike umjetnosti koji su se udaljili od nekadašnjeg ideala ljepote i lijepoga , jer su se ti oblici, bili oni doista umjetnički ili ne, sa umjetničkim elementima ili bez njih uvukli na prostor današnje estetike i kao takvi trebaju biti proučeni.
Za razliku od figurativnih umjetnosti, gdje je stanje mnogo određenije u odnosu na današnje estetske promjene, na području arhitekture i dizajna došlo je do najdubljih i najsloženijih obrata u pogledu estetskih vrijednosti. Postmodernistički arhitektonski razvoj proizašao je iz arhitekture koja je nekoliko desetljeća bila pod uokvirenim diktatima modernističkog pokreta koji je vjerovao u podudarnost funkcionalnog i lijepog, pa je bilo prirodno da je iz te uokvirenosti proizašla velika ideološka zbrka;
Tako dolazi do obnove dekorativizma koji je prethodno bio suzbijan, što dovodi do korištenja raznolikih živih i maštovitih ornamenata koji ponekad vode i do pretjerivanja prema hirovitim i neobičnim formama .
Na području dizajna zanimljivo je to da je došlo do zanimanja za “banalni predmet” i nove oblike prognane iz funkcionalizma, a što svakako dovodi do padanja ukusa i predstavlja novu verziju kiča. Možemo zapaziti kako u različitim vidovima umjetnosti od slikarstva do arhitekture i dizajna postoji svjesno prisustvo tzv. kič elemenata, koje prema dosadašnjim standardima estetike stavljamo u okvire lošeg ukusa. Budući je razvitkom masovnih sredstava komuniciranja, izumom novih informacijskih i komunikacijskih činitelja općenito (od televizije, radija pa do stripa,itd.) umjetnički izričaj postao dostupniji širim masama, došlo je do pomaka cjelokupne umjetnosti, koja je doživjela ogromnu promjenu u odnosu na prošlost i samim time došlo je i do obrata u samoj estetici i pojmu estetske ljepote. Usljed tih promjena estetika stvara nova iskustva lijepoga ili nelijepoga, i nove postavke o utvrđivanju granica između onoga što se smatra lijepim, a što ne.
Pojam ljepote danas je promjenljiviji i razigraniji nego ikad prije, ali ipak još uvijek u sebi nosi “univerzalne ljepote”. I kao što G.Dorfles kaže : “Dvadeset godina je kratko razdoblje, ali dovoljno da bi se preobrazio neki pojam, srušila neka tendencija, promjenio ukus.”
A pitanje je što je za vas ljepota , napose u umjetničkom izražavanju ? ? iliti već tome nešto slično ?!
U današnje vrijeme samim razvojem društva, mas- medija, itd. , došlo je do poplave različitih vidova umjetničkog izražavanja čime je estetsko pitanje ljepote postalo složenije. Pojava konceptualne umjetnosti primjerice imala je dvojaki učinak, a to je da je ona “očistila” tzv. umjetnički prostor od pretjeranog “prekopavanja”, te da je težina estetskog predmeta poništena ili smanjena, s time da su primjerice art-povera i pop-art potpuno izbacile estetsku vrijednost predmeta koji više nije nositelj umjetničkog dijela kao takav, vrativši tom predmetu vrijednost predmeta. Tako oni u svojim umjetničkim izražavanjima koriste limenke Coca-Cole, konzervi, trake, tkanine ili cementne blokove ne obazirući se na to posjeduju li ti predmeti elemente skladnosti i dopadljivosti, itd., a koji su prije bili temelj estetskog predmeta.
Možemo uočiti da se u današnje vrijeme ocjenivanje i razlikovanje umjetničkog i neumjetničkog djela, lijepog i ne lijepog, više ne može zasnivati na upotrebi nekih određenih materijala ili kompozicija, a i postavki koje su pokazivale “dobar ukus” i lijepo u standardima nekog prijašnjeg vremena. Također u današnje vrijeme principi kao što su uravnoteženost, skladnost, i dopadljivost koji su bili nositelji estetskog dojma lijepog postali su zastarjeli i potrebno je prihvatiti i oblike umjetnosti koji su se udaljili od nekadašnjeg ideala ljepote i lijepoga , jer su se ti oblici, bili oni doista umjetnički ili ne, sa umjetničkim elementima ili bez njih uvukli na prostor današnje estetike i kao takvi trebaju biti proučeni.
Za razliku od figurativnih umjetnosti, gdje je stanje mnogo određenije u odnosu na današnje estetske promjene, na području arhitekture i dizajna došlo je do najdubljih i najsloženijih obrata u pogledu estetskih vrijednosti. Postmodernistički arhitektonski razvoj proizašao je iz arhitekture koja je nekoliko desetljeća bila pod uokvirenim diktatima modernističkog pokreta koji je vjerovao u podudarnost funkcionalnog i lijepog, pa je bilo prirodno da je iz te uokvirenosti proizašla velika ideološka zbrka;
Tako dolazi do obnove dekorativizma koji je prethodno bio suzbijan, što dovodi do korištenja raznolikih živih i maštovitih ornamenata koji ponekad vode i do pretjerivanja prema hirovitim i neobičnim formama .
Na području dizajna zanimljivo je to da je došlo do zanimanja za “banalni predmet” i nove oblike prognane iz funkcionalizma, a što svakako dovodi do padanja ukusa i predstavlja novu verziju kiča. Možemo zapaziti kako u različitim vidovima umjetnosti od slikarstva do arhitekture i dizajna postoji svjesno prisustvo tzv. kič elemenata, koje prema dosadašnjim standardima estetike stavljamo u okvire lošeg ukusa. Budući je razvitkom masovnih sredstava komuniciranja, izumom novih informacijskih i komunikacijskih činitelja općenito (od televizije, radija pa do stripa,itd.) umjetnički izričaj postao dostupniji širim masama, došlo je do pomaka cjelokupne umjetnosti, koja je doživjela ogromnu promjenu u odnosu na prošlost i samim time došlo je i do obrata u samoj estetici i pojmu estetske ljepote. Usljed tih promjena estetika stvara nova iskustva lijepoga ili nelijepoga, i nove postavke o utvrđivanju granica između onoga što se smatra lijepim, a što ne.
Pojam ljepote danas je promjenljiviji i razigraniji nego ikad prije, ali ipak još uvijek u sebi nosi “univerzalne ljepote”. I kao što G.Dorfles kaže : “Dvadeset godina je kratko razdoblje, ali dovoljno da bi se preobrazio neki pojam, srušila neka tendencija, promjenio ukus.”
A pitanje je što je za vas ljepota , napose u umjetničkom izražavanju ? ? iliti već tome nešto slično ?!