PDA

View Full Version : Sloboda


Sve je nista
05.10.2007., 18:48
Sto je uopce sloboda prema vasem misljenju,
jesmo li mi slobodni ili samo mislimo da smo slobodni?
kakvi su vasi argumenti sto se tog tice?
Da li je pojedinac zbilja slobodan i odlucuje o svojim akcijama, ili je pak
covjekovo djelovanje determinirano i mi samo mislimo da smo slobodni?
Obrazlozite odgovore, silno me zanimaju tudji (vasi) stavovi u vezi ovog :klopa: :klopa:

maddy
05.10.2007., 19:05
your mind makes it real


to je sloboda ona je u našem mozgu i čini mi se da se može stalno širiti, nadopunjavati i usavršavati

Jebiga
06.10.2007., 00:29
Da jako smo slobodni - možeš misliti. Danas je sve programirano putem mass-medija i više ne znaš ni što misliš.

Sloboda je izvagana i određena joj je cijena. Preskupa je za nas.

činovnik
06.10.2007., 08:45
Osobno vjerujem da sloboda postoji. Dakle, vjerujem da ljudska volja doista može biti slobodna, tj. da ona može biti neuzrokovani uzrok, da ona nije samo još jedna karika u lancu uzroka i posljedica, već da je upravo ona prva karika koja stvara novi lanac uzroka i posljedica. Doduše, ne znam kako bi to točno dokazao, ali istodobno ne znam niti kako bi neki determinist dokazao sveobuhvatni determinizam – determinizam koji bi vrijedio za cijelu prirodu/stvarnost.

Kako bilo, mi (kao pojedinci i kao društvo) većinom vjerujemo da sloboda postoji, tj. da (sveobuhvatni) determinizam nije istinit. Tako npr. pripisujemo pojedincu moralnu, kaznenu, prekršajnu ili neku drugu odgovornost kada on ne postupi na ispravan način. Mi, naime, vjerujemo da je on mogao postupiti na namanje dva načina i da je sam odabrao onaj lošiji način. Dakle, vjerujemo da njegov postupak nije bio u potpunosti determiniran. Kada bi determinizam bio prevladavajuće ili 'službeno' uvjerenje onda ne bi postojali sud pravde i sud morala, a oni očito postoje.

barbara7
06.10.2007., 15:22
Sloboda svekog pojedince je ogranicena slobodom drugog pojedinca.

Jebiga
06.10.2007., 15:59
Sloboda svekog pojedince je ogranicena slobodom drugog pojedinca.

Klasika :p

fredrik
06.10.2007., 16:09
To je lijepo sartre rekao. Mi smo osuđeni da budemo slobodni. Pomisao da nema boga ili determinizma nam je zastrašujuća jer to znači da jednostano smo sami. Nema isprika ni opravdanja za naše ponašanje. Nemamo izbora nego da budemo slobodni.

Sve je nista
06.10.2007., 16:36
^^^mozes li mi reci u kojem djelu, tekstu je to rekao?

KVAN
06.10.2007., 18:20
dali ja slobodnom voljom pišem o slobodnoj volji.u većini stvari sa sviješću dolazimo i do mogućnosti odabira ali ovdje opet neznam ako odaberem npr. suprotno od onoga što mislim da je slobodno dali je ili nije slobodno, ustvari je po nekoj logici više neslobodno sa samim razmišljanjem o slobodnosti toga.možda, što bi nas dovelo do toga da je ono čovjekovo nagonsko bilo najispravnije. ali većini ostali stvari za čovjekovu pravu odluku se smatra upravo suprotno ono razumsko.kad pogledamo malo bolje potpuno slobodna odluka uzima i to razumsko kao neki kriteriji jer je i to razumsko dio nas pa i zapostavljanje toga je nesloboda. društvo se mora temeljit na postojanju slobodne volje. može li čovjek normalno živjet sa sviješću o nepostojanju slobodne volje.zanimljivo je ovo dali može neko tko misli da slobodna volja ne postoji zakljućit da nema slobodne volje.odnosno kad bi to uzeli kao toćno to bi bio zapravo jedini bljesak za kojeg bi mogli tvrdit da ne njega nije uvjetovalo nešto što bi poništavalo sami zakljućak ili da je to samo konaćan slijed nekakvih razmišljanja naravno sa nekakvim uplitanjima ali na kraju sa zakljućkom da je to ipak točan rezultat razmišljanja ćime bi to bila jedina slobodna istina a za koju znamo da je slobodna ili možda neznamo što ipak ostavlja sve otvorenim i dalje nedokućivim. evo ja mogu mislit da je ovo napisano slobodnom voljom što je dovoljno za moje vjerovanje u slobodnu volju. jednostavno je i najčešće najbolje.
i nakraju nisan ništa reka. :D

Enchantress
06.10.2007., 18:32
Sto je uopce sloboda prema vasem misljenju

Viđenje stvarnosti u kome je 'ja' odvojeno od 'ne-ja', te uverenje da sobom i onime što nismo mi možemo upravljati po sopstvenoj volji.

jesmo li mi slobodni ili samo mislimo da smo slobodni?

Mislimo da smo slobodni.

kakvi su vasi argumenti sto se tog tice?

Kada sebe vidimo odvojene od sveta u kome živimo - verujemo da smo slobodni. Kada sebe vidimo kao jedno sa svetom, uviđamo da su 'ja' i 'ne-ja' međusobno uslovljeni i da tako nešto kao što je 'slobodno ja' ne postoji. Uverenje o slobodi je neophodno da bi postojanje kakvo poznajemo bilo moguće ili bar da bi bilo onoliko zanimljivo koliko jeste. :)

mirko77
06.10.2007., 20:54
Sto je uopce sloboda prema vasem misljenju,
jesmo li mi slobodni ili samo mislimo da smo slobodni?
kakvi su vasi argumenti sto se tog tice?
Da li je pojedinac zbilja slobodan i odlucuje o svojim akcijama, ili je pak
covjekovo djelovanje determinirano i mi samo mislimo da smo slobodni?
Obrazlozite odgovore, silno me zanimaju tudji (vasi) stavovi u vezi ovog :klopa: :klopa:

ja mislim da je covjek automat/masina i da je njegovo "djelovanje"
reakcija na podrazaje

slobodna volja bi bio neki unutarnji podrazaj i jedan od faktora u odlucivanju

i napokon sloboda bi bila nekakva mjera vaznosti slobodne volje
u procesu odlucivanja

tol'ko o vilozof'ji.... a u svakodnevnom zivotu bez elementarne ljudske slobode ne moze se zivjeti, moje uvjerenje :D


edit:zanimljivo je primjetiti kako odgovori ovise o pozadinama diskutanata, religiozni govore o bogu, nihilisti se izgube nakon 2 recenice,
matematicar o faktorima u odlucivanju :)

Taisa
06.10.2007., 21:40
edit:zanimljivo je primjetiti kako odgovori ovise o pozadinama diskutanata, religiozni govore o bogu, nihilisti se izgube nakon 2 recenice,
matematicar o faktorima u odlucivanju :)

Toliko o slobodi u razmisljanju :rofl:

brezovka
06.10.2007., 21:54
Toliko o slobodi u razmisljanju :rofl:

Sloboda je Taisa onolika kolika nam je snaga.

volver
06.10.2007., 21:54
jesmo li mi slobodni ili samo mislimo da smo slobodni?

O slobodi bih nekada prije rekla da je ona osjećaj neovisnosti, nevezanosti, samodostatnosti, sebedovoljnosti na jedan način koji nas čini zadovoljnim takvom svojom slobodom u kojoj smo ispunjeni svim tim elementima koji našu slobodu i čine.
Kasnije, unekoliko bih promijenila iskaz, pa bih rekla kako nikada sloboda nije tako potpuna i ispunjajuća kao osjećaj cjelovitosti i slobode u vezanosti i sjedinjenosti s drugim bićem ili osjećaju stopljenosti s nečim izvanjskim posredstvom kojeg se "brišu" granice između unutra i van.
Još kasnije, značajno bih reducirala sve svoje dotadašnje iskaze, pa bih - već dobrano ogrezla u stvarnosti ipak najradije posezala za pjesničkim slobodama pa tako i ovaj put, citirajući jednu pjesnikinju koja je o tome znala reći mnogo bolje nego ja.

Kada ode što ode, u onome što ostaje jer voli ostati, sadržana je bit slobode.

Taisa
06.10.2007., 22:02
Sloboda je Taisa onolika kolika nam je snaga.

Onda je vrime da počmem bildat :mirko:


:D

Orah
06.10.2007., 22:52
Materijalni dio čovjeka ne može biti slobodan već samo onaj duhovni dio .
Slobodan je onaj koji slijedi svoje srce.

brezovka
06.10.2007., 22:56
Onda je vrime da počmem bildat :mirko:


:D

Veća snaga mišića dat će ti više slobode. Možeš izabrati koga ćes istući.:D

volver
07.10.2007., 10:24
Da li je pojedinac zbilja slobodan i odlucuje o svojim akcijama, ili je pak covjekovo djelovanje determinirano i mi samo mislimo da smo slobodni?

Samo zbog razlikovanja:
ja bih volju izdvojila kao posebni objekt. A /našu/ slobodnu volju kao odnos prema tom " objektu ".
Sloboda volje /kao objekt/ u ovom kontekstu, bila bi nešto apsolutno. Volja koja izvire iz same nutrine našeg bića kao htijenje koje je po svojoj slobodi apsolutno već i stoga što je tu - postoji kao osjetno, neovisno o našoj volji, slaganju ili neslaganju s njim - pa je utoliko ono slobodno i svojom pojavom nimalo ne drži do nas. Neslobodni smo onoliko koliko je ta slobodna volja - /čini se/ sama za sebe - dio nas, " probija " kroz nas kao voda kroz pukotine brane iz jednog svijeta o kojem ne znamo mnogo ( a možda čak ni toliko :) ) i ispunja intenzitetima koji su slobodni ispuniti nas ili potopiti bilo kad. :) Eto, tolika je to sloboda.
Sloboda kao slobodna volja kojom mi raspolažemo, pitanje je volje koja se očituje u različitim mogućnostima kojima možemo odgovoriti na nešto što od nas zahtijeva neki odgovor. Možemo to naravno "gurnuti i pod tepih", ali tad nismo i stvarno slobodni. Naša sloboda je, rekla bih, nešto što zadobijamo oslobađajući razlike u " pritiscima " ( s ove i s one strane brane ), uklanjajući je ili na neki drugi način razrješujući pitanje naše (ne)slobode.
Da li je onda ta volja koju sam samo zbog razlikovanja označila kao apsolutnu jer je samovoljna, možda apsolutno Drugo nas samih? A mi sami njegov /svoj/ kaleidoskopski izmjenjujući oblik gdje se slobode volja teže ujediniti svojim snagama, u onaj, u kojem će se na najpotpuniji način izmiriti i ispuniti.

Dakle, ako je čovjekovo djelovanje i determinirano, smijem li zaključiti da je ono onda determinirano samo u tom jednom segmentu - da djeluje /slobodno/.
Smijem li zaključiti da je apsolutna volja, tek generator tog djelovanja?
Korektor koji nas istodobno ne želi osloboditi pritiska svoje samovolje dok to djelovanje ne proizvede nešto što od čovjeka zahtijeva upravo one snage svojstvene samo čovjeku?
Da je determinizam u segmentu djelovanja, na snazi - tek onda kada taj neslobodni dio nas djeluje tako kako nam želi ukazati na potrebu našeg vlastitog slobodnog djelovanja kako bi se ostvarilo nešto čemu je taj determinirajući dio i dao impuls. Da je naš neslobodni dio upravo i zaslužan za naše slobode.
Paradoksalno?
Možda; jednako kao i ona Sartreova rečenica, da smo osuđeni na slobodu. Ovdje se treba malo duže zadržati, duže zagledati.

Ako je dakle, čovjekovo djelovanje i determinirano, ono je determinirano tako da bude slobodno. (?)

mirko77
07.10.2007., 15:52
...
Ako je dakle, čovjekovo djelovanje i determinirano, ono je determinirano tako da bude slobodno. (?)

ukratko tvoja poanta je ez folovz:
ako nema slobode, onda te slobode nema tako da te slobode ima

:rofl: :lol:

volver
07.10.2007., 16:13
ukratko tvoja poanta je ez folovz:
ako nema slobode, onda te slobode nema tako da te slobode ima

:rofl: :lol:

:) nije to moja poanta. osim kada je iskarikiraš.

Harmakis
07.10.2007., 16:57
Čini mi se da je biti slobodan moguće samo privremeno. Ono od čega se oslobađa, samo se privremeno ukida i uspostavlja kao novi i kompleksniji sadržaj za nove napore oslobađanja. Pretpostavljam da u tom procesu stupnjevito dolazi do kvalitativnih promjena: npr. osvještava se sam proces kao beskonaćni napor oslobađanja što subjektu pomaže da transcendira sebe iz procesa i tako uspostavi ostvarivu ideju slobode u filozofskom, religijskom ili umetničkom naporu (znanost?).
Sloboda time postaje vremenita i pojavljuje se kao privremeno odsustvo sadržaja kojeg je ukinula (zamjenila?). Apsolutna sloboda ili biti slobodan bez napora mišljenja (čina?) izgleda kao dogma sa kojom se sve više ljudi trudi zamagliti i falsificirati samu ideju slobode.

crazy person
07.10.2007., 17:08
Sto je uopce sloboda prema vasem misljenju,
jesmo li mi slobodni ili samo mislimo da smo slobodni?
kakvi su vasi argumenti sto se tog tice?
Da li je pojedinac zbilja slobodan i odlucuje o svojim akcijama, ili je pak
covjekovo djelovanje determinirano i mi samo mislimo da smo slobodni?
Obrazlozite odgovore, silno me zanimaju tudji (vasi) stavovi u vezi ovog :klopa: :klopa:

Postoje neke okolnosti ( :D ), a mi imamo sposobnost sagledavanja tih okolnosti i to je ono što je sloboda. Sagledavanjem tih okolnosti stvaramo opet nove okolnosti i tako dalje.

Dakle, nismo slobodni u smislu da imamo potpuni utjecaj na te okolnosti, ali nismo ni ne-slobodni u smislu da ne možemo sagledavati te okolnosti.

filozof28
07.10.2007., 17:22
Slobodu sadrži mogućnost izbora i prisutnost svijesti. Čovjek je slobodan odrediti prioritete, mjeru i načine u kojoj će pristupiti kojim potrebama, željama, očekivanjima, strahovima od kojih svi imaju izvor u njegovoj sumnji i neznanju o tome kako točno zadovoljiti sam sebe. Da zna cijeli raspon njegove slobode bio bi u tome da svjesno naškodi sam sebi ili ugodi. Da zna možda bi baš svi postupili isto, život predvidljiv. Ovako čovjeka njegovo neznanje i glupost čine slobodnim i život ponekad komičnim, ponekad tragičnim. Možda se Bog, stvorivši nas, htio samo našaliti.

elipsa
12.10.2007., 21:06
sloboda-Činiš što hoćeš i kako hočeš dok drugom ne smetaš i ne ugrožavaš!

btw-učimo u školu-Političku,tržišnu,građansku i poduzetničku?

tatyana39
17.10.2007., 21:16
Sloboda izvana ne postoji.

Potpuno smo determinirani i slobodni izbor je vrlo uzak i malen.

Ograničeni smo društvom, načinom zarađivanja novaca, ne možemo da ne jedemo i ne možemo bez skloništa i zato smo prinuđeni da budemo ukljopljeni unutar strukture naše civilzacije, da trpimo nekog šefa, da od države čekamo neku naknadu, da plaćamo struju, da podnosimo starost ili bolest pa time i ovisnost o nekim strukturama, ili drugim ljudima , ovisni smo jedni o drugima i o sustavu, a da ne govorim kako nas društvo u kojem novac kako sredstvo razmjene determinira da ne možemo doći do osnovnih uvjeta življenja ako ga na neki način ne zarađujemo itd.

Apsolutne slobode nema, svi smo vezani s nečim i svi smo dio istog društva iz kojeg ne možemo pobjeći.... samo u nekim minornim stvarima imamo slobodu izbora npr što ćemo odjenuti ili kojim putem ćemo na posao, vanilija ili čokolada, kafa ili coca cola. nešto minorno, bez veze....

Ali s druge strane postoji naš unutarnji svijet, svijet uma, duha, ideja, emocija koji apsolutno slobodan i imamo potpunu i neograničenu slboodu da biramo svoje reakcije, da biramo svoje stavove, da biramo svoje motive, da biramo svoje osjećaje, da biramo svoju filozofiju, da tražimo istinu, da se nečemu predamo ili ne, da volimo ili ne... itd..... To unutarno polje je polje istinske slobode. Vani smo svi u okovima, izvana smo međuovisni, iznutra smo svi slobodni.

Međutim većina ljudi je ili uspavana ili potpuno komatozna pa ne iskorištava ove potencijale slobde jer ni ne znaju da je imaju.

Birati recimo svoju reakciju je vrhunska sloboda. Samo to ako uspiješ, snaga tvoje unutarnje slobode je neograničena.

lund
19.10.2007., 00:07
Ali s druge strane postoji naš unutarnji svijet, svijet uma, duha, ideja, emocija koji apsolutno slobodan i imamo potpunu i neograničenu slboodu da biramo svoje reakcije, da biramo svoje stavove, da biramo svoje motive, da biramo svoje osjećaje, da biramo svoju filozofiju, da tražimo istinu, da se nečemu predamo ili ne, da volimo ili ne... itd..... To unutarno polje je polje istinske slobode. Vani smo svi u okovima, izvana smo međuovisni, iznutra smo svi slobodni.

Ti baš ne voliš Freuda, zar ne?
U psihičkom svijetu, u toj našoj unutrašnjosti....barem prema starom bečkom gosponu...ima jako malo slobode:zubo:

gocat
19.10.2007., 01:01
Bit postojanja je biti percipiran. Ako nije percipirano, ne postoji.
Sloboda je slobodna percepcija. Slobodnom percepcijom utječemo na stvarnost.

tatyana39
19.10.2007., 23:37
Ti baš ne voliš Freuda, zar ne?
U psihičkom svijetu, u toj našoj unutrašnjosti....barem prema starom bečkom gosponu...ima jako malo slobode:zubo:

Reicmo da te iznervira šef na poslu. Ako svaki put recimo reagiraš tako da te uhvati napad bijesa (kojeg potiskuješ i koji te onda iznutra izjeda) - onda je freud u pravu.

Ali ako kažeš - ovi čovik je neka nadrkana budala, ima mentalnih problema i sadist je i ako ću sad se ljutiti na njega i ako me obuzme bijes uvuka me je u svoju priču i postajem samo reaktivna lutka u njegovim rukama. Umjesto toga biram:

a) da mu mirno objasnim
b) da šutim
c) da ga prijavim nadređenima
d) da izađem iz prostorije i odem popiti kafu
e) da ga centriram šakom

To onda nije reakcija koja je instiktivna, programirana, kodirana, izvjesna, predvidljiva, nego je ODGOVOR kojeg smo sami izabrali. To je naša sloboda i možda čak i jedina naša sloboda. Koju naravno skoro nitko ne koristi jer su ljudi uglavnom šta kaže gurujieff automati, mehanička pojava i rijetko tko je bar malo budan pa da vlada svojim unutarnjim prostorom.

tatyana39
19.10.2007., 23:40
Bit postojanja je biti percipiran. Ako nije percipirano, ne postoji.
Sloboda je slobodna percepcija. Slobodnom percepcijom utječemo na stvarnost.

:mudri: kako to misliš da je slobda - sloboda percepcije.... I da je bit postojanja biti percipiran.... :ne zna:

lund
19.10.2007., 23:43
Reicmo da te iznervira šef na poslu. Ako svaki put recimo reagiraš tako da te uhvati napad bijesa (kojeg potiskuješ i koji te onda iznutra izjeda) - onda je freud u pravu.

Ali ako kažeš - ovi čovik je neka nadrkana budala, ima mentalnih problema i sadist je i ako ću sad se ljutiti na njega i ako me obuzme bijes uvuka me je u svoju priču i postajem samo reaktivna lutka u njegovim rukama. Umjesto toga biram:

a) da mu mirno objasnim
b) da šutim
c) da ga prijavim nadređenima
d) da izađem iz prostorije i odem popiti kafu
e) da ga centriram šakom

To onda nije reakcija koja je instiktivna, programirana, kodirana, izvjesna, predvidljiva, nego je ODGOVOR kojeg smo sami izabrali. To je naša sloboda i možda čak i jedina naša sloboda. Koju naravno skoro nitko ne koristi jer su ljudi uglavnom šta kaže gurujieff automati, mehanička pojava i rijetko tko je bar malo budan pa da vlada svojim unutarnjim prostorom.
Kužim ja kaj misliš i slažem se. Al takva kontrola poriva i nagona moguća je i naravno poželjna u ovakvim, konkretnim situacijama. Ali ako govorimo općenitije...o "težnjama i čežnjama" ...onda smo puno manje slobodni nego bismo možda željeli biti

tatyana39
20.10.2007., 00:32
Kužim ja kaj misliš i slažem se. Al takva kontrola poriva i nagona moguća je i naravno poželjna u ovakvim, konkretnim situacijama. Ali ako govorimo općenitije...o "težnjama i čežnjama" ...onda smo puno manje slobodni nego bismo možda željeli biti

:amen: slažem se .... to je teži dio. Shvaćam što hoćeš reći. U pitanju su fine suptilne stvari da bi se moglo ovako u kratko generalizirati .... No ne radi se o kontroli radi se u biti o unošenju svijesti u svoje riječi, misli i dijela. Ne radi se niti o borbi sa onim šta je u nama priroda jer priroda je mudra i ne treba ići protiv nje. Sve u svemu taj prostor slobode je ima bit mali a za proširit ga treba radit na tome. To je onako neki moj zaključak na osnovu mog iskustva i na osnovu onog šta sam pročitala od onih koji su bistriji od mene. :misli: A ti što misliš? ima li slobode ili je nema?

gocat
20.10.2007., 17:39
:mudri: kako to misliš da je slobda - sloboda percepcije.... I da je bit postojanja biti percipiran.... :ne zna:

Bit postojanja je biti percipiran. Ako nešto nije percipirano ne postoji. Jednostavan primjer, ako ti ne vidiš dugu na nebu, ona za tebe ne postoji.
Ako nešto ne možeš percipirati ni na koji način, tada to ne postoji u tvojoj stvarnosti, možemo reći i da ne postoji.
Već sama pomisao na nešto, može biti percepcija.
Kada ti netko kaže za nešto, to je opet percepcija.
No ako ne postoji nikakva precepcija o nečemu, tada to zaista ne postoji, u tvojoj stvarnosti, a to je jedino bitno.
Percepcija je širok pojam, može se vidjeti, ćuti, pomisliti, dokazati, testirati, nagađati, bilo šta. No ako baš ništa od toga ne postoji, tada to nešto za tvoju stvarnost zaista ne postoji. Bez obzira da li je to tebi pred nosom a ti npr ne vidiš, tj ne možeš percipirati. Za tebe to ne postoji u tom slučaju. Ako postoji nekom drugom, to je druga stvarnost, koju ti opet nikada nećeš saznati, ako ti ta osoba to ne ukaže, tj ako ti to ne percipiraš.

lund
21.10.2007., 00:33
Ne radi se niti o borbi sa onim šta je u nama priroda jer priroda je mudra i ne treba ići protiv nje. Sve u svemu taj prostor slobode je ima bit mali a za proširit ga treba radit na tome. To je onako neki moj zaključak na osnovu mog iskustva i na osnovu onog šta sam pročitala od onih koji su bistriji od mene. :misli: A ti što misliš? ima li slobode ili je nema?
Pa....ja sam, kad god bi razmišljao o slobodi, zapravo gotovo uvijek mislio na njezinu društvenu dimenziju, dakle "moja (ili tvoja, ili njegova) sloboda među drugima. A u vezi psihičkog svijeta...da, i ja mislim da je prostor slobode mali i da svakog čeka veliki napor (ajmo to nazvat usavršavanje i sazrijevanje iako baš i s tim pojmovima sve ne štima) da ga proširi. Na mene je, moram priznati, psihoanaliza dosta utjecala, a pogotovo njezin apriori da čovjek zapravo, unatoč svim suprotnim tvrdnjama od strane raznih skupina i "mudraca", počiva i počinje na onom životinjskom.

contra rationem
21.10.2007., 13:49
Sagledajmo pojam reinkarnacije s njegove filozofske razine. Daklem, beskrajno ponavljanje bedastoća koje nas čine neslobodnim, slobodnim samo u smislu da ih ponovimo. Koliko hrabrosti treba za promjenu? Koliko hrabrosti treba prvoj karti Velike Arkane - Ludi (0) da se upusti u nešto novo, da se baci u bezdan neočekivanog i nepoznatog? Koliko je bitan determinizam i fatalizam, odnosno reinkarnacija nas samih, naših postupaka, djelovanja, uobražavanje našeg čina slobode - odgovor glasi: za našu slobodu totalno kontraproduktivan. Pitanje glasi: koliko naših vlastitih reinkarnacija proživljavamo unutar našeg jednog jedinog života?!
Sagledajmo fenomen prosvjetljenja s filozofske razine, odnosno visokog stupnja svijesti u kojima nam kockice bivaju posložene, gdje mi nismo marionete ili si čak možemo dozvoliti živjeti u "zemaljskom kraljevstvu", naravno, metaforički rečeno.
Mislim da sloboda postoji, potpuna sloboda, a ne ona hoćemo li da danas jesti bajadere ili ratluk, hoćemo li glasovati za Tita ili Hendrixa!!!

tatyana39
21.10.2007., 18:04
Pa....ja sam, kad god bi razmišljao o slobodi, zapravo gotovo uvijek mislio na njezinu društvenu dimenziju, dakle "moja (ili tvoja, ili njegova) sloboda među drugima. A u vezi psihičkog svijeta...da, i ja mislim da je prostor slobode mali i da svakog čeka veliki napor (ajmo to nazvat usavršavanje i sazrijevanje iako baš i s tim pojmovima sve ne štima) da ga proširi. Na mene je, moram priznati, psihoanaliza dosta utjecala, a pogotovo njezin apriori da čovjek zapravo, unatoč svim suprotnim tvrdnjama od strane raznih skupina i "mudraca", počiva i počinje na onom životinjskom.

Nesumnjivo ima tog životinjskog i instiktivnog u nama - ali čovjek nije samo životinja, on je spoj životinjskog, ljudskog i duhovnog.

Ako smo svi mi utjelovljene duše, ako je tijelo vozilo za dušu, onda je životinjsko u nama samo materijalno stanje u kojem se duh zatekao.

Gliedajući svijet oko nas, gledajući ponašanje ljudi čini se da čovjek uza sav tehnološki napredak i kulturu nije evoluirao dalje od svijesti čopora.

I dalje se pojedinci bore da zauzmu šta više teritorija šume, i dalje su alfa mužjaci gore, na vrhu stabla i dobijaju dobre i plodne ženke ako imaju veliku teritoriju, i dalje se sve vrti oko hrane i kako je nabaviti i skloništa i ženki i kolektivnog ratovanja sa drugim čoporima radi teritorija koji će donositi hranu ili neku drugu vrstu energije.....

Sve je suptilnije ali u osnovi motiv je ostao isti. Zato je freud rekao da je kultura samo tanki sloj preko ljudskog bića, kad se zagrebe samo malo po tom sloju odmah se pojavi divljak.

To ne primjećivati znači stavljati glavu u pijesak. Zato sam malo elitista - masa je još uvijek više manje zasnovana na čoporskom sustavu vrijednosti ali isto vidim jasno da neki ljudi uopće nisu takvi i da su se evolucijski izdigli iznad vukova i da je njihov sustav vrijednosti skroz drukčiji i da je divljak u njima pripitomljen i da su prije svega putnici u jednoj avanturi koja se zove život i svaka prepreka im je izazov da napreduju i dobiju još više mudrosti, svijesnosti i osobne slobode.

Pandora10
21.10.2007., 23:48
Reicmo da te iznervira šef na poslu. Ako svaki put recimo reagiraš tako da te uhvati napad bijesa (kojeg potiskuješ i koji te onda iznutra izjeda) - onda je freud u pravu.

Ali ako kažeš - ovi čovik je neka nadrkana budala, ima mentalnih problema i sadist je i ako ću sad se ljutiti na njega i ako me obuzme bijes uvuka me je u svoju priču i postajem samo reaktivna lutka u njegovim rukama. Umjesto toga biram:

a) da mu mirno objasnim
b) da šutim
c) da ga prijavim nadređenima
d) da izađem iz prostorije i odem popiti kafu
e) da ga centriram šakom

To onda nije reakcija koja je instiktivna, programirana, kodirana, izvjesna, predvidljiva, nego je ODGOVOR kojeg smo sami izabrali. To je naša sloboda i možda čak i jedina naša sloboda. Koju naravno skoro nitko ne koristi jer su ljudi uglavnom šta kaže gurujieff automati, mehanička pojava i rijetko tko je bar malo budan pa da vlada svojim unutarnjim prostorom.

draga tatijana...da ja tebi mirno objasnim :) da uzrok našeg napadaja bijesa ne leži u nekoj nadrkanoj budali ...nego isključivo u nama...i da je problem upravo i baš u tome da čovjek u određenoj situaciji nema vremena ni prostora za odluku... jerbo ga napad bijesa preduhitri...u čemu i jest upravo naša
ne-sloboda...
ondak se dakle naša sloboda nalazi u mogućnosti da otkrijemo stvarne uzroke naših bijesnih ispada ....
razriješimo ih u sebi i sa sobom :mig: i tek tako se oslobodimo prisil(n)e reakcije..
odnosno dođemo do situacije da slobodno odlučimo šta i kako...
sve dok uzroke svojih reakcija budemo tražili u u drugom i drugima...dakle na pogrešnom mjestu (gdje se oni ne nalaze) naši izgledi za vladanje vlastitim unutarnjim prostorom su minimalni bolje rečeno nikakvi...
razum je ovdje međutizin potpuno nemoćan...:)

paklenikraj
23.10.2007., 14:17
Sloboda je kad izađeš na svježi zrak, pustiš "vjetar" i uživaš u krajoliku.

tatyana39
23.10.2007., 19:51
draga tatijana...da ja tebi mirno objasnim :) da uzrok našeg napadaja bijesa ne leži u nekoj nadrkanoj budali ...nego isključivo u nama...i da je problem upravo i baš u tome da čovjek u određenoj situaciji nema vremena ni prostora za odluku... jerbo ga napad bijesa preduhitri...u čemu i jest upravo naša
ne-sloboda...
ondak se dakle naša sloboda nalazi u mogućnosti da otkrijemo stvarne uzroke naših bijesnih ispada ....
razriješimo ih u sebi i sa sobom :mig: i tek tako se oslobodimo prisil(n)e reakcije..
odnosno dođemo do situacije da slobodno odlučimo šta i kako...
sve dok uzroke svojih reakcija budemo tražili u u drugom i drugima...dakle na pogrešnom mjestu (gdje se oni ne nalaze) naši izgledi za vladanje vlastitim unutarnjim prostorom su minimalni bolje rečeno nikakvi...
razum je ovdje međutizin potpuno nemoćan...:)

Panodra draga, to isto sam i ja rekla. Izgleda da sam zbrčkano napisala pa nisam bila jasna. Sve se slažem. Preskočila dio koji si ti dodala tj - otkirvanja stvarnih uzroka - odnosno da je odbaciti reaktivnost u stvari dio rada na sebi.

No međutim ne smatram da stvari uzroci leže u nekom psihološkom uzroku tipa tata je bio strog ili imam potisnuti bijes jer mi nisu dali da se izražavam i sl.

Bijes ili ljutnja kod ljudi je isto kao lavež kod pasa. To smo zatekli našim rođenjem. Svi se rodimo sa svim onim što leži u čovjekovoj prirodi, svi u sebi imamo -i ljutnju i bijes i ljubomoru jednako kao sućut, nježnost, privrženost, sposobnost da volimo, jednako kao i strahove stid sumnje itd - sve to imaju svi ama baš svi. U različitom stupnju naravno.

Reaktivnost se spriječava sa znanjem sa unošenjem svijesti u svoju reaktivnost, ne potiskivanjem i ne popuštanjem već osvjetljivanjem onog što se dešava. U psihologiji je poznato da ako promatraš emociju da više nisi u njoj nego da si pažnju preselio iz onog dijela mozga koji je reptilski i u kojem se emocije stvaraju u fronatlni tj čeoni dio korteksa gdje su više intelektualne funkcije tako da ne možeš paralelno i biti ljuta i ljutnju promatrati ..... to je vještina koja je dovoljna.... samo se prebaciti na promatranje. ali istovremeno slažem se, na tome treba raditi.:)

soldier
23.10.2007., 19:54
Sto je uopce sloboda prema vasem misljenju,
jesmo li mi slobodni ili samo mislimo da smo slobodni?
kakvi su vasi argumenti sto se tog tice?
Da li je pojedinac zbilja slobodan i odlucuje o svojim akcijama, ili je pak
covjekovo djelovanje determinirano i mi samo mislimo da smo slobodni?
Obrazlozite odgovore, silno me zanimaju tudji (vasi) stavovi u vezi ovog :klopa: :klopa:

čovjek se ja mislim osjeća slobodno kad ima mogućnost činiti sve ono što ga ostvaruje u onome svijetlu u kojem sam sebe vidi i u što vjeruje....i ako to ne smeta drugima...jer je svaka sloboda ograničena slobodom drugoga...znači sloboda je sve ono što tako djeluje na čovjeka...sve ostalo je patnja...

anisja
24.10.2007., 13:43
ima li netko volje da mi objasni pojam determinizam?
imam neko svoje misljenje sto je to (nisam imala sociologiju kao predmet) al ako ima netko volje pojasnit mi, bilo bi super :mig:

Antun
25.10.2007., 08:07
Sloboda kao takva u potpunosti ne postoji, jer ako ti umireš od gladi i vidis pizzu normalno je da ces je pojesti.

Pandora11
25.10.2007., 13:32
Panodra draga, to isto sam i ja rekla. Izgleda da sam zbrčkano napisala pa nisam bila jasna. Sve se slažem. Preskočila dio koji si ti dodala tj - otkirvanja stvarnih uzroka - odnosno da je odbaciti reaktivnost u stvari dio rada na sebi.

No međutim ne smatram da stvari uzroci leže u nekom psihološkom uzroku tipa tata je bio strog ili imam potisnuti bijes jer mi nisu dali da se izražavam i sl.

Bijes ili ljutnja kod ljudi je isto kao lavež kod pasa. To smo zatekli našim rođenjem. Svi se rodimo sa svim onim što leži u čovjekovoj prirodi, svi u sebi imamo -i ljutnju i bijes i ljubomoru jednako kao sućut, nježnost, privrženost, sposobnost da volimo, jednako kao i strahove stid sumnje itd - sve to imaju svi ama baš svi. U različitom stupnju naravno.

Reaktivnost se spriječava sa znanjem sa unošenjem svijesti u svoju reaktivnost, ne potiskivanjem i ne popuštanjem već osvjetljivanjem onog što se dešava. U psihologiji je poznato da ako promatraš emociju da više nisi u njoj nego da si pažnju preselio iz onog dijela mozga koji je reptilski i u kojem se emocije stvaraju u fronatlni tj čeoni dio korteksa gdje su više intelektualne funkcije tako da ne možeš paralelno i biti ljuta i ljutnju promatrati ..... to je vještina koja je dovoljna.... samo se prebaciti na promatranje. ali istovremeno slažem se, na tome treba raditi.:)

Oki doki draga Tatijana :)
samo...čini mi se da se u današnjoj "kulturi" više njeguje i podržava onaj drugi
princip...naime da su drugi i drugo "krivi" za sve naše jade...tako da ti ja mislim
da malo ljudi radi na promatranju sebe...a više njizi na promatranju drugih i na
traženju krivca za svoje probleme...zapravo ako ja dobro vidim...ljudi se na razne načine nadmeću u igri "dršte lopova" pa je ta vještina u naše vrijeme skoro dovedena do savršenstva...zahvaljujući jeltako i u tom smislu "pozitivnom" djelovanju medija...:mig:

tatyana39
25.10.2007., 18:09
Oki doki draga Tatijana :)
samo...čini mi se da se u današnjoj "kulturi" više njeguje i podržava onaj drugi
princip...naime da su drugi i drugo "krivi" za sve naše jade...tako da ti ja mislim
da malo ljudi radi na promatranju sebe...a više njizi na promatranju drugih i na
traženju krivca za svoje probleme...zapravo ako ja dobro vidim...ljudi se na razne načine nadmeću u igri "dršte lopova" pa je ta vještina u naše vrijeme skoro dovedena do savršenstva...zahvaljujući jeltako i u tom smislu "pozitivnom" djelovanju medija...:mig:

:p Dobro si to rekla. I ja to promatram cijelo vrijeme oko sebe i čudim se koliko snage ljudi gube okrivljujući druge ljude umjesto da ispravljaju sebe. Kad počnemo promatrat sebe i svoje reakcije u nekoj situaciji tek onda možemo promjeniti - i sebe i svoju reakciju i samu situaciju. Ljudi ne vide da okrivljujući drugog za svoju situaciju da daju toj osobi snagu da ih ljuti, žalosti ili nervira. Vraćajući svoj pogled u sebe zapravo ponovno uzimamo natrag svoju snagu, tek onda imamo moć nad situacijom. To je tako jednostavno a ipak toliko suptilno da ljudi to uopće ne vide.....

Pandora11
26.10.2007., 09:23
To je tako jednostavno a ipak toliko suptilno da ljudi to uopće ne vide.....

da..da...nevidljiva vrata u slobodu :)

slavko
26.10.2007., 12:18
da..da...nevidljiva vrata u slobodu :)

Drage dame, vrtite se kao mačke oko vruće kaše. Zar je tako teško imenovati grm u kojem se izležava zec zvan sloboda.:D

Samosvijest. Zar ne?

E pa tek sa samosviješću na površinu ispliva dostojanstvo, a s dostojanstvom postaje kristalno jasan i pojam odgovornosti. Naime nema slobode bez odgovornosti za odluku o izabranoj opciji.

Susrećem puno ljudi koji nemaju pojma o vlastitoj neslobodi. Bez dostojanstva im je to nemoguće saznati. Naime mogućnost izbora, bez odgovornosti za izabrano je samo privid slobode, t.j. ostaje nesloboda.

Radujući se svakom otkriću slobode, šutim i tu i tamo na forumu blebečem.:frajer:

:) :) :)

desetipedeset
26.10.2007., 12:57
slobodni smo koliko smo ograničeni. malo glupo zvuči al je tak.
sve ima svoje granice (osim brojeva valjda :misli: hm, ali i njih možeš zaključit s onom osmicom u horizontalnom položaju)

i tak..

mogla bi reć da zapravo baratamo sa alternativnom slobodom

Harmonije
26.10.2007., 20:15
Prenijet ću tekst koji sam napisao na duhovnosti prije dva mjeseca:

Naime, Kabalisti tvrde da je slobodna volja kakvom ju inače doživljavamo, puki privid. Nitko od nas nema slobodnu volju u takvom (uobičajenom) smislu. Niti smo sami izabrali roditi se, niti sami izabiremo svaki dan iznova živjeti, niti možemo izabrati umrijeti (suicid isto nije slobodna volja nego uzočno-posljednični produkt spleta (ne voljnih) utjecaja). Nadalje, nismo izabirali s kakvim karakteristikama ćemo se roditi, u kakvom tijelu, u kakvoj okolini, u kojoj obitelji, u kojoj državi, u kojem vremenu. A ipak, postavljeni smo u ovaj svijet sa svim tim odrednicama. Dakle, netko/nešto je za svakog od nas sve te odrednice - odredio. Nadalje, od rođenja, uvjetovani smo prvo obiteljskim domom i roditeljima, kasnije školom, društvom i širom okolinom. Obrasci ponašanja koje tada usvajamo ugrađuju se u naše "nesvjesno" i kasnije postaju automatiziranim datostima. Ovisno o setu atributa s kojim smo se rodili (lijep, pametan, lijen, radišan, škrt, darežljiv, itd.) natjerani smo reagirati na uticaje okoline u koju smo postavljeni. Zbroj naših reakcija (temeljenih na atributima) i reakcija okoline na naše rekacije itd., čini skup sjećanja koji nam govori "tko smo, što smo i kakvi smo". Potpuno smo nesposobni mijenjati atribute s kojima smo rođeni, tj. nisamo u stanju mijenjati vlastiti karakter. Netko tko lako plane, uvijek će biti zapaljiv. I to je nepromjenjivo. Može se jedino iznaći načine drugačijeg ispoljavanja (ili ne ispoljavanja) tih temeljnih karakternih odrednica, no one same se ne mogu mijenjati. Lijen čovjek neće nikada postati radoholičar, niti će darežljiv postati škrtac. Stoga i izreka:"Karakter je sudbina".
Uzevši sve naprijed rečeno u obzir, može se uvidjeti kako je naš čitav život zapravo sređen i precizno određen uzročno-posljednični niz. Uobičajenoj svijesti, on se čini kao splet slučajnosti, bez reda i bez nekog jasnog smisla, gdje "ja" ima slobodnu volju donositi odluke i udvarati si da su te "odluke" produkt njegove "slobodne volje". Ali jednostavno, nisu. Odluke koje takva individua naizgled svojevoljno donosi temeljene su na njezinim mislima, osjećajima i namjerama. No, svatko od njih ne zna odakle mu dolaze misli, odakle mu dolaze osjećaji, odakle mu dolaze namjere.
Tko može narediti nekoj novoj misli da dođe? A odakle nam onda pak dolaze? Odakle dolaze bljeskovi uvida, shvaćanja, novih ideja? .. zašto u nekim situacijam jednostano ne možemo prestati misliti na nešto? Ili suprotno, ne možemo se natjerati misliti o nečemu. Da li je to naša „slobodna volja“?
Pogledajmo osjećaje. Imamo li kontrolu nad njima? Ili nas oni vuku za konce poput lutaka? Tko može izazvati osjećaj u sebi po svojoj „slobodnoj volji“? I to nastaviti stalno činiti? Da je tomu tako, svi bi se osjećali kako god žele, u svakom trenutku. Dakle, imamo li po pitanju osjećaja „slobodnu volju“?

No, i dalje, uporno ostaje, svima nam dooobro poznat, privid naše „slobodne volje“. Stoga, možemo zaključiti da je Kreator uspio u stvaranju „sustava s prividom slobodne volje“.

Hajde iskreno, priznajte, mislite da imate slobodnu volju, jelda? :)

tatyana39
26.10.2007., 22:07
Hajde iskreno, priznajte, mislite da imate slobodnu volju, jelda? :)

Ok harmonije, slažem se sa tobom skoro sve, osim da se ne moežmo mijenjati. Čak se i slažem s tim da se većina ne može mijenjati, da se stvarno veliki broj ljudi ne mijenja uopće, da su osuđeni na konstantno ponavljanje istih obrazaca i da imaju teške okove od kojih se neće izvući za ovog života....

Ali ako ne postoji mogućnost promjene, osobna evolucija je nemoguća.
Ako nema evolucije sam bog je jedan zatvoreni učmali sustav koji više ne napreduje ....

Jer vidiš moje je iskustvo da mogu ako želim promjeniti svoj tok misli,
Ne moram ih misliti ako neću.
da mogu zaustaviti emocije,
da mogu sebi stvoriti situaciju koju želim na unutarnjem planu,
pa i promjeniti je na vanjskome
Pa čak kad su moje namjere iznutra dovoljno jake samim
zamišljanjem mogu si stvoriti novac, mogu si stvoriti putovanje
u egzotičnu zemlju , novo auto
mogu svojim mislima iskreirati mnogo toga.
...
Ali ti to znaš, baviš se kabalom zar ne.
Tvoj unutarnji rad daje ti tu slobodu.

Da ne postoji osobna evolucija ti se ne bi bavio kabalom.
Da ne postoji mogucnost slobode ti kabalu ne bi odabrao kao put.
Da nije puta ne bi bilo ni rasta. Budući postoji rast postoji i promjena.


Naša sloboda je minorna izvana. Gotovo nikakva.
i vrlo vrlo široka iznutra. Koliko ćemo je proširiti ovisi o nama.

Harmonije
26.10.2007., 23:36
Ok harmonije, slažem se sa tobom skoro sve, osim da se ne moežmo mijenjati. Čak se i slažem s tim da se većina ne može mijenjati, da se stvarno veliki broj ljudi ne mijenja uopće, da su osuđeni na konstantno ponavljanje istih obrazaca i da imaju teške okove od kojih se neće izvući za ovog života....

:) Da. Nitko ne može promijeniti inicijalne karakteristike svoje duše, svoje želje i karakter. To je jednostavno nemoguće. Nazovimo ih prvi faktor. To što se mi "mijenjamo" nije ništa drugo doli razvoj tih istih, nepromjenjivih, karakteristika. I kao što su slatkoća, sočnost, tekstura i mekoća kruške unaprijed zadani u njoj, takvom se pokazuje tek na kraju sazrijevanja. Prije sazrijevanja, dok se razvija, njezine vanjske karakteristike su suprotne: gorčina, tvrdoća, oporost. Ali upravo u njima sadržana je i formira se buduća slatkoća, miris i sočnost - unutrašnje, nepromjenjive karakteristike. Kruška nikada neće postati banana. I iako može biti slađa ili manje slatka, sočnija ili manje sočna, uvijek će biti kruška. Isto je i kod čovjeka. Osnovne karakteristike su nepromjenjive.

Ali ako ne postoji mogućnost promjene, osobna evolucija je nemoguća.
Ako nema evolucije sam bog je jedan zatvoreni učmali sustav koji više ne napreduje ....
Promjene su samo naziv za razvoj inicijalnih karakteristika, ne za njihovo "mijenjanje". Iako se nama čini da se one "mijenjaju". Zapravo, samo sazrijevaju. Njihova vanjština se mijenja, ali unutrašnja karakteistika je i dalje nepromijenjena. A i taj proces sazrijevanja je unaprijed određen uzročno-posljedičnim zakonima razvoja i interakcije primarnih karakteristika između njih samih. To je drugi faktor.

Treći faktor su unutrašnji uzroci i posljedice primarnih karakteristika (1. faktora) koji se javljaju u interakciji s vanjskim silama koje utiču na razvoj primarnih karakteristika. U slučaju kruške, 1. faktor bi bile informacije u sjemenu; Kruška je uvijek kruška. 2. faktor bi bile zakonitosti razvijanja i interakcije tih informacija u sjemenu samih po sebi, dakle sve od truljenja ploda u zemlji, pa klijanja, preko rasta, cvjetanja, sazrijevanja i ponovnog stvaranja sjemena unutar ploda; 3. faktor bi bili slijed uzroka i posljedica 1. faktora u odnosu na plodnost zemlje, minerali, dostupnost sunca i vode te ostalih vanjskih relevantnih sila koje utječu na razvoj 1. faktora.

Joj, zapetljao sam sad, čini mi se previše. Oprostite. :) No, tek tu, kod 3. faktora, dolazi do mogućnosti "mijenjanja" u kvantiteti i kvaliteti. Ali i dalje ne u suštini.

Nisam zadovoljan pa neću nastaviti s 4. faktorom. Drugom prilikom ću napraviti bolji pregled.


Jer vidiš moje je iskustvo da mogu ako želim promjeniti svoj tok misli,
Ne moram ih misliti ako neću.

"Ako želiš". A tko ili što odlučuje što ti želiš? ;)


da mogu zaustaviti emocije,
da mogu sebi stvoriti situaciju koju želim na unutarnjem planu,
pa i promjeniti je na vanjskome


Ma sve to stoji. Pitanje je samo, da li ti činiš što ti hoćeš ili činiš ono što tvoje želje hoće? ;)

Pa čak kad su moje namjere iznutra dovoljno jake samim
zamišljanjem mogu si stvoriti novac, mogu si stvoriti putovanje
u egzotičnu zemlju , novo auto
mogu svojim mislima iskreirati mnogo toga.
...

Je, sve ti to možeš učiniti. I svatko tko se osposobi. No, iako se to čini potpuno "svojevoljnim" ipak tu iza svake te instance postoji neka motivacijska sila, neka želja koja te "prinudno" navodi na baš određeni "vlastiti izbor". :) Ono što ti činiš je savladavanje prepreka do cilja. Ja pitam, tko određuje cilj i kako i zašto?


Ali ti to znaš, baviš se kabalom zar ne.
Tvoj unutarnji rad daje ti tu slobodu.

Osobno, ja tek tražim mjesto gdje imam slobodan izbor. Teoretski znam gdje je to mjesto, ali praktično ga još tražim. U ostalom, potpuno sam uvjetovan uzročno-posljedičnim nizom vlastitog razvoja.

Nisam sam izabrao duhovni put. Bio sam "naveden" na njega. "Prinuđen" jer sve ostalo mi je bilo manje bitno i "nestvarno". KAda tako gledam, nisam imao izbora već sam samo slijedio najjaču želju. A nju si nisam ja sam dao. :)


Da ne postoji osobna evolucija ti se ne bi bavio kabalom.
Da ne postoji mogucnost slobode ti kabalu ne bi odabrao kao put.
Da nije puta ne bi bilo ni rasta. Budući postoji rast postoji i promjena.

Svakako da postoje i evolucija, kako osobna tako i opća, i mogućnost slobode (još uvijek je tražim) i put i rast, oni su niz uzroka i posljedica.
Mi se još uvijek pitamo kuda taj put, taj razvoj i rast, ta evolucija uzročno-posljedičnog niza vodi sve nas, i kao pojedince i kao cjelinu. :)

Naša sloboda je minorna izvana. Gotovo nikakva.
i vrlo vrlo široka iznutra. Koliko ćemo je proširiti ovisi o nama.

Slažem se da čovjek ima potencijal za apsolutnu slobodu. I da prvenstveno o njegovom trudu ovisi njegov razvoj i stupanj dosegnute slobode. Ali isto tako držim da nema pojma što bi apsolutna sloboda uistinu bila. Jer to je duhovna kategorija, a mi nemamo realizirane duhovne atribute s kojima bi mogli zahvatiti u taj koncept. Samo materijalne, pa onda i njima poimamo slobodu. Što je contradictio in adjectio jer je materijalnost sama po sebi ograničena. :)

Svejednako, topli pozdrav.

johhny_park
26.10.2007., 23:49
Sloboda - najrelativnija glavna stvar na svitu?

tatyana39
27.10.2007., 00:27
HARMONIJE,

sve se slažem s tobom.

Kažeš da tko kaže da je ono što je bila naša najveća želja da je NAŠA želja, da nismo nekom unutarnjom priudnom bili prisiljeni da je poželimo. To je zanimljivo pitanje koje me zabrinjava. Jer ako i naše želje za buđenjem isto izlaze iz prinude onda stvarno nema nikakve slobode. Onda su stvarno u pravu oni koji kažu da postoji samo biološko sazrjevanje u pojedincu i to je sve..... Neko sazrije da se probudi, netko ne i to nema nikakve veze s nama ni sa našim željama, namjerama i izborima.

Moje iskustfvo je na strani onih koji kažu da onaj dio koji je najviši u nama je jedini slobodan i kad djelujemo iz tog dijela unoseći svjesnost u ono što promatramo onda smo u stanju da biramo svoja unutarnja stanja jer se učimo da ih pokrćemo iz savršene tišine tj iz područja bez misli.

Ali mislim da ne mogu biti jasna do kraja ... Kad netko zna istinu može je vrlo kratko i sažeto objasniti u dvije rečenice kad ga probude u tri ujutro i to može objasniti šestogodišnjem djetetu. Eto takvu jasnoću nosi ispoznata stina...

Meni je sve to još uvijek u sumaglici ali mislim da se krećem u dobrom pravcu...

Harmakis
28.10.2007., 15:22
Riječ sloboda otvorena je kao i svaki apstraktni pojam širokom interpretacijskom diskursu. Kada se usustavljuje u psihološke ili religijske sisteme slobodu se oslobađa od svega vansustavnog, a time i od njene nediferencirane i apstraktne ideje koja je jezgra riječi/pojma sloboda. Ti sustavi metafizike su perspektivni a time i ograničeni, tako da ne mogu zahvatiti bit nepojavne i neperspektivne apastrakcije kakva je sloboda.
Ako se dodaj još malo osobnih afiniteta i malo pjesničke "slobode" evo nam slobode pojedinca i "prava" na slobodu. Joj

LNP20
28.10.2007., 19:50
Sto je uopce sloboda prema vasem misljenju,
jesmo li mi slobodni ili samo mislimo da smo slobodni?
kakvi su vasi argumenti sto se tog tice?
Da li je pojedinac zbilja slobodan i odlucuje o svojim akcijama, ili je pak
covjekovo djelovanje determinirano i mi samo mislimo da smo slobodni?
Obrazlozite odgovore, silno me zanimaju tudji (vasi) stavovi u vezi ovog :klopa: :klopa:


Pročitavši tvoj upit prisjetio sam se jednog svog starijeg upisa u kojem se
direktno bavim konceptom slobode kroz kraći elaborat nekolicine koncepata
Sartrea, Foucaulta i de Certaua, pa u slučaju interesa, klikni na sljedeći link:

http://www.forum.hr/showpost.php?p=7949742&postcount=8

malizia
11.05.2008., 00:18
kada nema više nikakvih izbora ni potencijala, a mi zadovoljni onim čega ima


točnije, ne zadovoljni, nego sretni
zadovoljstvo je po meni samo trenutačna obijest i zadovoljavanje mrvicama

sloboda = apsolutna sreća
do nje se stiže apsolutnim mirom, a do njega isto takvom ljubavlju

daklu
19.05.2008., 20:54
kako možeš biti slobodan kad si prisiljen živjeti po nečijim pravilima tj.zakonima.

Davor000
20.05.2008., 17:24
Mislim da nije važno je li svijet deterministički ili nedeterministički za pitanje slobode. U svakome slučaju ne može se reći da možemo promijeniti budućnost. Ako možemo, kako možemo? Iz onoga što bi trebala biti u ono što bi trebala biti?
Ono što čini slobodu jest mogućnost predviđanja tj. iznošenja sudova o mogućoj budućnosti i odlučivanja (prividnog ili ne) između njih. To bih ja nazvao slobodom i u tom pogledu smo slobodni i imamo slobodnu volju. :ne zna:

malizia
21.05.2008., 00:32
Materijalni dio čovjeka ne može biti slobodan već samo onaj duhovni dio .
Slobodan je onaj koji slijedi svoje srce.

lipo rečeno!!!!

u ovom životu sloboda je za mene - ono svitlo na kraju tunela..a taj tunel i postoji samo da bi potica, nema kraja

(nema slobode ko goluba u ruci, nego ko volje i želje za životom, kakvom TEŽIŠ..a ta slika se nažalost ili nasreću stalno obogaćuje)

(ponekad se pitam bi li bila sretnija da više težim sigurnosti, nego slobodi..al karakter je usud, a moja vizija uključuje samo nove putove..)

malizia
21.05.2008., 00:39
ovo što sam opisala je slobodarstvo, pustolovni duh, ideali.. to je TEŽNJA

a pravi OSJEĆAJ slobode, je ono kad postigneš unutarnji mir. to je kad se zadovoljiš jednim, svojim mjestom pod suncem (metaforički) - nečim većim od sebe i svog ega.. mir je potpuno odsustvo potreba. i prava sloboda.

pećina
21.05.2008., 10:33
Meni je super ovaj tekst Is God a taoist (http://www.mit.edu/people/dpolicar/writing/prose/text/godTaoist.html)

Batt_X
21.05.2008., 10:36
Sloboda je ravnoteža između kaosa i mrtve strukture.

Bruna
23.05.2008., 09:58
Birati recimo svoju reakciju je vrhunska sloboda. Samo to ako uspiješ, snaga tvoje unutarnje slobode je neograničena.

u tome je sva ljepota. naoko sputani svim i svačim u svakodnevici, možemo
odabrati svoju vlastitu, unutarnju slobodu, gdje god bili.
sloboda se izražava iznutra prema van.
ako smo dovoljno mudri, možemo biti istinski slobodni.
biti slobodan se uči kao što se uči hodati i pričati..

volver
23.05.2008., 20:36
ako smo dovoljno mudri, možemo biti istinski slobodni.
biti slobodan se uči kao što se uči hodati i pričati..

Točno. :top:
barem se takvim pokazuje moje iskustvo po pitanju slobode.
do slobode se stiže i opažajući u sebi ono što osjećamo kao neslobodno - ono nas samo obavještava - gdje to nismo slobodni? da bi potom, iz nekog "oslobađanja" imali i jasniju i potpuniju predstavu o onom što tom prilikom zadobijamo kao neko znanje.
Sloboda se tako zadobija.
Ona nije nešto što ne iziskuje upravo jedno iznalaženje onog što je tatyana39 opisala kao "unošenje svjesnosti u ono što promatramo da bi bili u stanju birati svoja unutarnja stanja..."
Birajući, mi zadobijamo svoju slobodu, ali putem... koji nije ni lagodan ni jednostavan niti oslobođen pogrešnih koraka. I zato mi je ova tvoja rečenica kako se sloboda uči kao što učimo i hodati i pričati... tako dobra.



Samosvijest. Zar ne?

E pa tek sa samosviješću na površinu ispliva dostojanstvo, a s dostojanstvom postaje kristalno jasan i pojam odgovornosti. Naime nema slobode bez odgovornosti za odluku o izabranoj opciji.

Susrećem puno ljudi koji nemaju pojma o vlastitoj neslobodi. Bez dostojanstva im je to nemoguće saznati. Naime mogućnost izbora, bez odgovornosti za izabrano je samo privid slobode, t.j. ostaje nesloboda.

Radujući se svakom otkriću slobode, šutim i tu i tamo na forumu blebečem.:frajer:

:) :) :)

slavko, :top:
Btw, a gdje si ti?
:)