ostati u braku 'samo' zbog djece

[mislim...]

koliko vas je ostalo u braku samo zbog djece..mislim u braku koji je daleko od idealnog ali niste zeljeli odvojiti se od svoje djece , i da li se sa vremenom ipak popravio( ili jos pogorsao) odnos i sa suprugom

drugo pitanje- koliko vas je koji ste se razveli pa kasnije shvatili da to ipak nije bilo vrijedno odvojenosti od djece.

trece- koliko vas je razvedenih koji ste se time odvojili od djece ( djeteta) ali osjecate da niste mnogo izgubili ni vi ni vase dijete

[daru]

koliko vas je ostalo u braku samo zbog djece..mislim u braku koji je daleko od idealnog ali niste zeljeli odvojiti se od svoje djece , i da li se sa vremenom ipak popravio( ili jos pogorsao) odnos i sa suprugom

Nisam. :mig: Prvo iz razloga - što sam gledala neke takve brakove i u njima je s vremenom došlo samo do sve većih netrpeljivosti, da ne kažem i - mržnje, a u tome su najviše patila ta ista djeca zbog kojih su ostajali u braku.

Na drugo i treće pitanje ti vjerojatno moj X može odgovoriti - ja ne. :) Da li je ili nije tako... Onako - meni se sastrane čini da ne žali previše
A da li je moje dijete izgubilo - vjerojatno JE. Ako uspoređujemo život u skladnoj obitelji, sa životom bez oca. Ali ako usporedimo s neskladnom obitelji onda je to druga priča... Gledam po sebi. Nije da mi nije falio otac - je. Ali da sam morala živjeti u obitelji gdje se oni ne slažu, gdje su dvoje isfrustriranih roditelja, a ja u sredini među njima - vjerujem da bi mi to teže padalo. Ovako - nije on nestao iz mog života - ja sam ga viđala kad god sam htjela. Međutim, iako imamo nekakav odnos razumjevanja bez riječi ("čitanja") - fali mi bliskost u razgovorima s njim. Znam se pitati - da li bi to bilo drugačije da nismo bili razdvojeni - ili je on jednostavno takav karakter? Mislim da je - takav.

[pajasamto1]

A da li je moje dijete izgubilo - vjerojatno JE.

Kako to mislis?
mos malo objasnit po cemu to vidis i kako se to odvijalo do toga.

[daru]

Kako to mislis?
mos malo objasnit po cemu to vidis i kako se to odvijalo do toga.

Objasnila sam... vidim po SEBI. Da li mi je falio otac - JE. ALI - to naravno ako uspoređujemo sa SKLADNIM obiteljima. Dakle, da mogu birati život bez oca ili - život s ocem u skladu, u ljubavi - naravno da bih birala ovo DRUGO. I svatko tko kaže suprotno - zavarava samog sebe. ALI - ako uspoređujem život u familiji koja NE funkcionira - onda je bolja odsutnost jednog roditelja i mir u kući, nego pošto-poto imati oba roditelja i pakao u kući.
Zato ću uvijek reći da se ikoliko normalan brak pokuša najprije postaviti kako spada, a onda ako ne ide - rastava (ali nakon uloženog obostranog truda). A katastrofalan brak - bolje da nije ni počeo i bolje za djecu čim prije van iz njega

[malehico_girl]

samo da kažem jednu stvar..
imam 16 godina...roditelji mi vode postupak za razvod braka,probali su opet...ali...rekla sam im da neću trpit njihove svađe,ne razgovaranje po par mjeseci,njihova prepiranje i gluposti...
ako se misle rastajat nek se rastanu...ja razumijem da je njima isto teško...ali...i njima bi bilo bolje tako...meni je jako žao,al jbg...zašto da muče i sebe i mene...
ovako ću,kad se rastanu imat normalan odnos sa svojim roditeljima,oni se neće toliko ni viđat,neće se svađat i prepirat i bit će sve dobro...
zato,ja se držim one da zbog djece ne treba ostat...koliko god godina djeca imala...tako mučite i sebe,skrivajuči od djeteta vaša vrijeđanja...a najviše mučite dijete...:rigo:

[Jana31]

Međutim, iako imamo nekakav odnos razumjevanja bez riječi ("čitanja") - fali mi bliskost u razgovorima s njim. Znam se pitati - da li bi to bilo drugačije da nismo bili razdvojeni - ili je on jednostavno takav karakter? Mislim da je - takav.

Ja mislim da je takav...

Ja sam odrasla s oba roditelja i tak tak situacijom u kuci..bilo je godina kad su se klali gotovo redovito..onda je nekoliko godine bio mir i tako..

Al da ja imam odnos s ocem - nikakav.

Cijelokupna nasa komunikacija se svodi na to jesam li jela i jel mogu otic u ducan po kruh.
Covjek ne zna ni koji sam faks tocno niti koja godina niti di mi je faks. Zna da radim - al nikad nije pitao sto.
Nisam sigurna al mozda zna otprilike koliko godina imam...ono jedna vise manje. Vjerujem da bi morao malo razmisliti da smisli kad sam tocno ja rodjena.
Mislim i tak je oduvijek. Mama se brinula za mene i di sam i kaj radim i jel mi ok i jel imam sve sto mi treba.

I da se razumijemo - jedino sam im djete.

Tak da ak jedan od roditelja (u mom slucaju otac al isto tako moze biti i majka) nije zainteresiran za neku bliskost s djetetom. Jednostavno nije.
I tu nemres nis.

Eto tak da odrastanje u "cjelovitoj obitelji" moze biti jednako ko i da jednog od roditelja nikad nije ni bilo u cijeloj prici.

Iskreno ja bi radje da ga nije ni bilo, barem ne bi prolazila kroz sva ta njihova svadjanja.

[Žulaj]

samo da kažem jednu stvar..
imam 16 godina...roditelji mi vode postupak za razvod braka,probali su opet...ali...rekla sam im da neću trpit njihove svađe,ne razgovaranje po par mjeseci,njihova prepiranje i gluposti...
ako se misle rastajat nek se rastanu...ja razumijem da je njima isto teško...ali...i njima bi bilo bolje tako...meni je jako žao,al jbg...zašto da muče i sebe i mene...
ovako ću,kad se rastanu imat normalan odnos sa svojim roditeljima,oni se neće toliko ni viđat,neće se svađat i prepirat i bit će sve dobro...
zato,ja se držim one da zbog djece ne treba ostat...koliko god godina djeca imala...tako mučite i sebe,skrivajuči od djeteta vaša vrijeđanja...a najviše mučite dijete...:rigo:

slažem se. nekada je bolje za dijete da ima oba roditelja i dva doma, nego niti jednog i jedan dom

[b-mina]

Mislim da nije rjesenje..ja sam jos od osnovne skole patila..moji su i danas skupa..valjda su naucili zivjeti skupa..ili je to sto su ipak preteziti dio godine razdvojeni(on radi na terenu) ili cinjenica sto sad imaju unuka..pa onda uzivaju u njemu.
Stvar je u tome sto je meni najteze padalo ono sto sam cula od njih..a to je
mama: ostajem zbog vas u braku..da vama bude bolje
tata: kad me budes htjela vidjeti morat ces doci kod mene jer ja vise necu dolaziti tu
kao i slusanje njihovih svadja..a o ruznim rijecima i prema meni da ne govorim(od strane oca zbog majke)
I kako da se dijete osjeca..i jos k tome kad je u pubertetu..razapeto izmedju 2 roditelja-koje oba voli..a osjeca krivnju
U jednom kracem razdoblju jako sam patila.. izmedju njih dvoje(brat je bio pametniji nije se mijesao) i jednostavno je bilo prebolno..i sad mnogo godina poslije..zaplacem kad se toga sjetim

Mozda je i to uvjetovalo da se i ja razvedem..jer jednostavno..ne vjerujem u zajednistvo dvoje ljudi..kada ono to nije..i sve lezi na bremenu jednog roditelja..bez imalo postovanja onog drugog i shvacanja da obadvoje cine to zajednistvo i ni jedno od njih nema povlasteni polozaj
Ne znam dali bi bilo bolje da je bilo drugacije u mom slucaju ..mozda..u ono vrijeme
Zakljucak: patnja je itekako moguca kad su roditelji skupa kao i kad su razdvojeni

[BUBI 7]

Moju odluku za rastavu je ubrzalo upravo dijete.
Gledajući nju koliko pati zbog našeg odnosa..
I da je sve "ok" pa roditelji kao ostaju u braku zbog djece oni osjete da tu nešto ne štima. I šta im je prvo šta kažu kad narastu; tko ti je kriv što si ti "patio" kao zbog mene, moj život neće biti takav.!!
Daleko od toga da moje dijete ne pati što nema oca pokraj sebe; pati. Voli ga puno. Ali se i sjeća galame.. Neka praznina će uvijek ostati u njenom malom srcu. Ali neće odrasti uz dva kretena; jer to smo upravo mi kad smo zajedno. Nismo primjer obitelji, roditelja, supružnika, ljudi.
Kada mi prijateljice kažu da ostaju u lošem braku - odnosu upravo zbog djece ja se pitam tko je tu lud?

[roda80]

a ja sam vam mili moji 2. žena - ona....uzurpadora, kučka, prokletnica.... jednom rječju SVEMOGUĆA, ne??? ...mislim, ko da sam ga začarala i otela! uz čovjekov razum i izbor. uglavnom, bio je strahovito nesretan u braku i to vec dugo dugo vremena prije mene i otisao je. ja sam samo ubrzala proces.
i tako, godinu dana sve super, sve 5, počeli skupa živjeti....ali, nakon godine, iako i dalje voljena, ostavljena sam radi djeteta iz braka! dijete mu je falilo prejako i nije više mogao izdržat. vratio se doma jer je 'puko'. doma malome i ženi koju nacrtanu ne može vidjet.

ne znam kaj da radim? čekam ga? ne čekam? oprostim pogrešku odlaska ako se ikad vrati, ne? koliko će mu trebat da shvati da zapravo ne radi nikome dobro jer...dijete je sretno ali.... on...0 bodova. vratio se jer se odlučio žrtvovat. samo zbog djeteta.
mislim, ona se neće promjenit (žena mu), nema šanse. možda kojih mjesec, dva će biti...polite i to....ali....vuk dlaku mijenja...
i opet će krenut kaos među njima i.... najvjerojatnije će puknut i opet otić.

da...a u periodu kad ga nije bilo nego je odlazio (redovito) posjećivati dijete, skužio je da mali nosi njegovu sliku sa sobom u krevet (dijete ima 2 godine). SLIKU? zar to nije mic morbidno? pa ko da je umro. mislim, mogla mu je oltar podić.

da ne kažem da se dernjalo i urlikalo svakim njegovim odlaskom proteklih god dana? zanima me da li je to praksa djeteta tog doba? jer, dijete urla kad mora u vrtić ali se privikne nakon 2 tjenda kad mu se 'objasniti' da mora i da je to normalno ali ovo.... svaki odlazak ista pjesma!!! zar mu ne bi tata trebao (u ovom periodu) biti dobar stiček koji se s njim igra, kupi igračku, s kojim provodi ugodno vrijeme pa....eto....ode al će se vratiti (maltene ko baka i deda ili susjed!)

anyone?

[Anastasia]

Moj savjet - živi svoj život. Budi sebična i živi svoj život.
nemoj ga čekati.
on je ipak izabrao.

[Anastasia]

Moju odluku za rastavu je ubrzalo upravo dijete.
Gledajući nju koliko pati zbog našeg odnosa..
I da je sve "ok" pa roditelji kao ostaju u braku zbog djece oni osjete da tu nešto ne štima. I šta im je prvo šta kažu kad narastu; tko ti je kriv što si ti "patio" kao zbog mene, moj život neće biti takav.!!
Daleko od toga da moje dijete ne pati što nema oca pokraj sebe; pati. Voli ga puno. Ali se i sjeća galame.. Neka praznina će uvijek ostati u njenom malom srcu. Ali neće odrasti uz dva kretena; jer to smo upravo mi kad smo zajedno. Nismo primjer obitelji, roditelja, supružnika, ljudi.
Kada mi prijateljice kažu da ostaju u lošem braku - odnosu upravo zbog djece ja se pitam tko je tu lud?

mislim da nitko ne ostaje u lošem braku zbog djece.
nego zato jer želi ostati u tom braku.
djeca su isprika, ali nisu pravi razlog.
zašto ljudi ostaju u lošem braku, to i mene zanima.

[cezi]

ostaju jer se boje promjena ...sad nakon toliko godina mijenjati sve ,stan, kuću ,zajedničke prijatelje pa problemi oko djece dok se navikavaju da mama i tata ne žive više zajedno... mislim da idu linijom manjeg otpora i pomire se sa sudbinom ....tužno a čini mi se da dosta njih samo zato odluči ostati u braku a navedu to kao žrtvovanje radi dijece

[roda80]

ma da...ali, izdržao je godinu dana i onda se slomio taj dan kad ga je dijete od (ne zaboravimo) 2,5 godine pitalo dal ga tata voli, kad je vidio malog kako s njegovom slikom ide spavati, i kad je, naposlijetku provedenog dana s njim, odlazio a mali se tresao.
Ja nemam djecu. Iako sam stvarno bila spremna tog malisu prihvatit kao svog. I spremna na hrpu odricanja prije nego li bi se i to dogodilo - dakle, izostajanje s njihovih druženja u našem domu (čak bi prespavala kod frendice ili doma kod starog), pa polako kapat tamo kakti na kave, pa nakon 6mj-1god dana tek prespavat kad je mali kod nas....
Dobro zaradujem i to sam htjela uloziti u njegovog malog - platit pr. eng vrtic, tecaj nekog jezika, nogomet kad mic poraste, tenis, vodit ga u djecja kazalista.... ne mu biti mama ali svakako netko ko ga voli i brine se o njemu.
no dobro, to sad i nije topic što bi i kako bi ja s minijem. malo sam skrenula s prvotne misli.....

zanima me, da li je normalno da tako malo dijete plače nakon svakog tatinog posjeta jednakim intenzitetom ili je to posljedica materinog 'huškanja'?
ne ide mi to u glavu! ako ne plače tako za bakom i dedom koji dođu na nedjeljni ručak i odu, koje je zavolio, let's say, jednako ko i tatu (u svojih prvih 1,5god života u kojemu jedva zna ko mu je ko) onda odakle to grčenje za tatom?

zanima me jel to proizvod dječje boli ili ne?

[goblena]

Ne znam zasto je dijete toliko plakalo, i je li zaista toliko plakalo ili je on zbog svog osjecaja krivice scenu vidio puno gorom nego sto je zaista bila. Tesko je to reci bez poznavanja djeteta i situacije. Znam po svojoj djeci da ne znaci nuzno da je stvarna vaznost onoga oko cega se scena slozi nuzno proporcionalna intenzitetu scene. Koliko dijete te dobi moze zaista shvacati odnose medju ljudima, ne znam, nisam bas sigurna...

Pamtim da je moj jednogodisnji sin imao vidljivih teskoca s prepoznavanjem oca nakon sto je ovaj bio odsutan dva tjedna u komadu i u medjuvremenu se radikalno osisao i preplanuo od sunca... imali smo dojam da ga zapravo uopce nije ni prepoznao, nego da ga je postupno prihvatio kao nekoga novog... ali i da je njegovom cetverogodisnjem bratu puno teze padala odsutnost oca nego bebacu, koji je jedva kuzio da tate nema. No, cetverogodisnjak je imao cetverogodisnje iskustvo zivota s tatom bez ikakvih ranijih odvajanja.

Anyway, ja bih ti preporucila da nista ne cekas i da shvatis da se on vratio zato sto se htio vratiti u tu situaciju i gotovo, a ti ces to prihvatiti i nastaviti sa svojim zivotom, i sto se prije prestanes zavaravati i traziti neciju tudju krivicu za to, bolje za tebe. (Sto se tice djece i toga koliko je netko spreman vratiti se u navodno neprihvatljivo los brak zbog djece, poznajem muskarca koji se isto tako vratio kao ovaj tvoj, tvrdeci da se ne moze pomiriti s odvajanjem od djece... s tim da je tim povratkom ostavio dijete koje je imao s drugom suprugom u medjuvremenu... i danas zivi s prvom suprugom, ponovo vjencan, vec godinama, i placa alimentaciju za dijete iz drugog braka koje vidja par puta godisnje, jer zive u razlicitim gradovima. Iz misterioznih razloga, cini se da ne pati toliko strasno za tim djetetom iz drugog braka koliko je patio za djecom iz prvog...)

[roda80]

joj....cula sam i ja za jedan takav slucaj. bome, u svoj ovoj mojoj boli.... sreca u nesreci da nisam ostala trudna jer.... pricali smo o tome, ne!

ne znam, mozda si u pravu, mozda trazim odgovor na krivo pitanje. mozda je pravo pitanje dal sam mu ja.... ista znacila ili se naprosto zasitio i odbacio ko...

Ne znam, dogodilo se naprasno, ostala sam kroz 24 sata sama ko duh. dan ranije mrak, sve 5....ono... najnormalnije i kad ono.... puuuf....niotkud.
zbunjena sam, ljuta, povrijeđena, razocarana jer sam ga zavoljela sa svim manama i 'privješčićem', radila samo dobro, htjela pomoc a za uzvrat dobila bol.

[mamasunce]

a ja sam vam mili moji 2. žena - ona....uzurpadora, kučka, prokletnica.... jednom rječju SVEMOGUĆA, ne??? ...mislim, ko da sam ga začarala i otela! uz čovjekov razum i izbor. uglavnom, bio je strahovito nesretan u braku i to vec dugo dugo vremena prije mene i otisao je. ja sam samo ubrzala proces.
i tako, godinu dana sve super, sve 5, počeli skupa živjeti....ali, nakon godine, iako i dalje voljena, ostavljena sam radi djeteta iz braka! dijete mu je falilo prejako i nije više mogao izdržat. vratio se doma jer je 'puko'. doma malome i ženi koju nacrtanu ne može vidjet.

ne znam kaj da radim? čekam ga? ne čekam? oprostim pogrešku odlaska ako se ikad vrati, ne? koliko će mu trebat da shvati da zapravo ne radi nikome dobro jer...dijete je sretno ali.... on...0 bodova. vratio se jer se odlučio žrtvovat. samo zbog djeteta.
mislim, ona se neće promjenit (žena mu), nema šanse. možda kojih mjesec, dva će biti...polite i to....ali....vuk dlaku mijenja...
i opet će krenut kaos među njima i.... najvjerojatnije će puknut i opet otić.

da...a u periodu kad ga nije bilo nego je odlazio (redovito) posjećivati dijete, skužio je da mali nosi njegovu sliku sa sobom u krevet (dijete ima 2 godine). SLIKU? zar to nije mic morbidno? pa ko da je umro. mislim, mogla mu je oltar podić.

da ne kažem da se dernjalo i urlikalo svakim njegovim odlaskom proteklih god dana? zanima me da li je to praksa djeteta tog doba? jer, dijete urla kad mora u vrtić ali se privikne nakon 2 tjenda kad mu se 'objasniti' da mora i da je to normalno ali ovo.... svaki odlazak ista pjesma!!! zar mu ne bi tata trebao (u ovom periodu) biti dobar stiček koji se s njim igra, kupi igračku, s kojim provodi ugodno vrijeme pa....eto....ode al će se vratiti (maltene ko baka i deda ili susjed!)

anyone?

Nisma mogla a da ne reagiram na ovaj zadnji odlomak. Ne znam da li mi se učinilo ali stekla sam dojam da malo omalovažavaš odnos ''tvog'' dragog i njegovog vlastitog sina. Ako je dijete vezano uz oca čemu čuđenje ako plače i urliče kada mu tata odlazi. Dijete voli svog oca i želi ga pored sebe. Bez obzira što ima dvije godine, misliš da je dijete s dvije godine glupo pa da ne zna da mu otac odlazi od njega? I kako to misliš u toj dobi da dijete percipira oca kao dobrog stričeka? Otac je otac, on je njegova krv, pored majke, najvažnije biće na svijetu. Ako je istina da se on vratio zbog djeteta znači da su oni međusobno jako vezani. E sad, istina, ima očeva koji su i puno manje vezani uz svoju djecu, ima ih koji za nju uopće ne mare. Očito nisi imala sreće, drugi put nađi nekog tko nema djece ili ga nije briga za njih.

[roda80]

Nisma mogla a da ne reagiram na ovaj zadnji odlomak. Ne znam da li mi se učinilo ali stekla sam dojam da malo omalovažavaš odnos ''tvog'' dragog i njegovog vlastitog sina. Ako je dijete vezano uz oca čemu čuđenje ako plače i urliče kada mu tata odlazi. Dijete voli svog oca i želi ga pored sebe. Bez obzira što ima dvije godine, misliš da je dijete s dvije godine glupo pa da ne zna da mu otac odlazi od njega? I kako to misliš u toj dobi da dijete percipira oca kao dobrog stričeka? Otac je otac, on je njegova krv, pored majke, najvažnije biće na svijetu. Ako je istina da se on vratio zbog djeteta znači da su oni međusobno jako vezani. E sad, istina, ima očeva koji su i puno manje vezani uz svoju djecu, ima ih koji za nju uopće ne mare. Očito nisi imala sreće, drugi put nađi nekog tko nema djece ili ga nije briga za njih.

ne nisam htjela omalovažiti njihov odnos i povezanost! sam bog zna da sam mu dala odrješene ruke i apsolutnu slobodu viđanja malog - kada god, koliko god, gdje god!!!
ono što je meni, koja nemam dijete, teško pojmiti jest da se dijete prilagodi jaslicama/vrtiću i navikne, saživi i to mu postaje normalno u vrlo kratkom roku. dakle, skuži da sad mora biti malo tamo sa klincima ali da će se doći po njega i sve ok.
a kad je bila riječ o njemu, tati mu, ta 'prilagodba' je trajala i trajala i....nikad se zapravo nije dogodila. imam osječaj da je trebao (upotrijebit ću vjerojatno krivi termin ali...) 'skužit' kroz tih god dana da se tata vraća. i da ga tata voli. i da je tu. jer, oni su se viđali, provodili vrijeme....

ne znam, intuicija mi govori da je sve to nekako mamino maslo - da je kroz čak možda i nenamjerne komentare tipa "mama te voli sine, a tata ide jer nas ne voli" filala malog i produživala 'agoniju' - odakle dvogodišnjem djetetu pitanje "tata jel ti mene voliš"? slažem se da konekcija može biti nevjerojatna ali odakle to pitanje?
ili, odakle mu slika tate koju nošaka u krevet sa sobom?

ok, ja ću se maknut i poželjet im sve najbolje. ali...nekako sumljam, iskreno sumljam da će nakon toliko nezadovoljstva s tom ženom i priznanjem da je imao mene oni kao oni uspjet, a izdržavat brak zbog djeteta...
ok, oni podnose žrtvu, istovremeno su nesretni....konekcija s djetetom postoji... zar neće onda i dijete to osjetit? prije ili kasnije?

[otimacica]

Roda moja preporuka ti je da se makneš. I da, slažem se s tobom da to neće uspjeti i da će on opet otići ali je to gotovo tek kad se oni dvoje izglođu i ne možeš ti tu ništa. Možeš samo spašavati svoju "glavu" i bježati. Jer su to muke bez granica.

[mia99]

Vrlo je teško onome tko još uvijek nema svoje dijete objasniti kakvi te osjećaji vežu za dijete. I kad je u pitanju sređena obitelj, svaki roditelj ima dileme u smislu: jesam li ja uistinu dobar roditelj? Kad da provedem više vremena sa najdražim bićem na svijetu, a ovaj ludi tempo mi ne dozvoljava? Slažem se da ima drvenih očeva prema svojoj djeci, ali ima i jako puno dobrih i brižnih očeva.
Od majke se nekako i očekuje da sreću djeteta pretpostavi svojoj, a očevi, ne znam... Možda je tvoj izabranik učinio upravo to. Koliko je to ispravan izbor, vrijeme će pokazati, obzirom na sve ostale okolnosti. On u sebi nosi dvije vrste ljubavi: jednu koju osjeća za tebe i jednu za svoje dijete. I nisu usporedive...Vjeruj da to mora biti prestrašna agonija kad vidiš da to malo biće grca za tobom, a čini se da je ipak premalo da bi ga netko izmanipulirao.

[mislim...]

mia99..ovo si dobro napisala.tko nema dijete ne razumije, koliko se god trudio tu povezanost.
roda 80 ne mozes uspređivati baku i didu i njihove posjete sa žudnjom za tatom.dijete je živjelo sa ocem i majkom i osjeća razdvajanje oca i majke a to nikako ne može prihvatiti...

[cezi]

ne vjerujem da majka može utjecati na tako malo dijete da ono urliče za ocem svaki put kad ga vidi ili su otac i dijete dosta vezani ili je njemu to bilo lakše reći tebi nego otvoreno ti priznati svoje razloge....sory ne želim biti okrutna jer razumim da sad kopaš i tražiš sve da bi razumjela njegov povratak ali što više pokušavaš tražiti i razumjeti njegove razloge tebi će biti teži oporavak ,zato pokušaj gledati naprijed i svoj život sad planirati bez njega jer ko zna šta te slobodnije ,ljepše čeka iza ugla a on ako se i vrati tko zna hoćeš li ga tada više i htjeti

[roda80]

Je, istina, ne znam! Ja idem kakti logikom - "daleko od oka, daleko od srca". A i ta ista logika nalaže da taj "brak" neće opstat, i da će kasnije patnje malog biti samo veće. Čak on sam kaže da ne zna koliko će uspijet izdržat sa ženom u tom "Big Brother" odnosu!
Mislim.... Koliko puta čovjek treba udarit glavom u zid da bi skužio da je zaista tvrd? Ne znam kako mu dokazat da je to bullshit i da je dijete samo trenutno sretno! I on je samo trenutno sretan.
Priznajem konekciju djeteta s roditeljem i obrnuto, priznajem podnašanje žrtve u to ime ali....

Ma možda je problem što ja ne gledam na rastavu kao bauk je sam sama dijete rastavljenih roditelja i danas kažem Bogu hvala da nisu skupa!!! Oni su dva različita svijeta. Ne znam kako su izdržali tolke god uopće!
Moj tata sam priča.... sam kaže, priznaje... kako ga skoro nikad nije bilo kad smo bile sis i ja male.... al ja se toga ne sjećam! Niti se sjećam da mi je ikad falio. Možda iz razloga jer mama nije isticala to tada jer su bili "zajedno"; kakti su se slagali - jesu, da, nisu se imali kad ne složit kad ga nikad nije bio (rastali su se kad je meni bilo 16, sister 13).
E kad je krenula rastava, ostale smo s mamom koje koristila svim milim i nemilim sredstvima i načinima da ga vrati. Pa i nama. Bože šta nam je radila.... kad se sjetim... uf. Čak nas je uvjeravala da je tata homić... ej?!?! Doživjela sam psihičku La Torturu! Uz to, s druge strane, tada sam bila u pubertetu i dok oni su se 'zabavljali' jedan drugim ja sam bila 'na ulici', slobodna ko ptica, bez kontrole, bez nadzora. Mogla sam kojekako završit ali.... nisam. Danas, 10 godina kasnije, oni nemaju ništa jedan s drugim, viđaju se samo po sprovodima, dok i ja i sister imamo s oboje super odnos. Zaista. Obje smo stasale u, mislim, normalne osobe, završile faks, super zarađujemo....ono, sve 5. A i oni su sretniji bez each other, jasno!

I sad se jedino postavlja pitanje, jel bolje prije ili kasnije to odguslat? Po meni čak prije jer.... ko se sjeća svoje treće godine? Ovako ipak pamtim neka 'govna' njihove rastave.

[roda80]

ne vjerujem da majka može utjecati na tako malo dijete da ono urliče za ocem svaki put kad ga vidi ili su otac i dijete dosta vezani ili je njemu to bilo lakše reći tebi nego otvoreno ti priznati svoje razloge....sory ne želim biti okrutna jer razumim da sad kopaš i tražiš sve da bi razumjela njegov povratak ali što više pokušavaš tražiti i razumjeti njegove razloge tebi će biti teži oporavak ,zato pokušaj gledati naprijed i svoj život sad planirati bez njega jer ko zna šta te slobodnije ,ljepše čeka iza ugla a on ako se i vrati tko zna hoćeš li ga tada više i htjeti

a i ta verzija mi se mora po glavi, da!
aaaaaaaaaaaa.
ma tako mi i treba kad ovca dam cijelo srce, dušu..... sve, ali sve na raspolaganje!

[cezi]

to je odlično dat cijelo srce i cijelu dušu bar te nikad neće mučiti razna pitanja u glavi tipa..da sam dala više ostao bi ...da sam učinila ovako ili onako možda bi bilo drugačije ...ti si dala sve od sebe i planirala i za dijete a to vjerovatno on i zna ...on je odabrao svoje i kakve njega dvojbe sad muče to on sam zna i vjerovatno mu nije lako a još ako usput shvati da je pogriješio uh! ja mu ne bi bila u koži ....a ti draga imaš puno više razloga da ne žališ sebe a to je tako velika sada slamka

[džin]

koliko vas je ostalo u braku samo zbog djece..mislim u braku koji je daleko od idealnog ali niste zeljeli odvojiti se od svoje djece , i da li se sa vremenom ipak popravio( ili jos pogorsao) odnos i sa suprugom

drugo pitanje- koliko vas je koji ste se razveli pa kasnije shvatili da to ipak nije bilo vrijedno odvojenosti od djece.

trece- koliko vas je razvedenih koji ste se time odvojili od djece ( djeteta) ali osjecate da niste mnogo izgubili ni vi ni vase dijete



Nitko ne ostaje u braku radi svoje djece, naprotiv suprotno ostaje isključivo radi sebe radi svojih slabosti, strahova i nedostatka snage za suočavanje sa onim što slijedi..e sad 'ona' 'on' koji su razlozi neću dublje ulazit, al možemo kasnije o tome.
Zbog djece se izlazi iz lošeg braka, al na žalost svi roditelji nemaju snage, meni osobno je ta varijanta potpuno neprihvatljiva, nenormalna. (je je kriva je mama lavica :) ) Jer ako su jedna djevojčica ili dječak kroz djetinjstvo gledali da mama i tata ne komuniciraju, da ne komuniciraju na lijep normalan način ili nedajbože da tata ne obožava mamu il' božetemesačuvaj da tata mlati mamu a onda mama i tata zajedno odlaze u isti krevet..hmm..što će ta djeca naučiti? Sigurno NE kako im u životu pripada najbolje ..a te neke šprehe o svetosti obitelji kao takvoj neke jebene 'kozanostrainstitucije'..čini mi se po statistici, ne događaju li se baš one najružnije stvari unutar samih obitelji onda kada ljudi ne prepoznaju vrijeme kada treba otići..a sve se to na kraju prelama znamo na kome.
...zadovoljna mama i presretna djeca bila bi moja parola...
tate? hmm kao jači spol prilagodite se..ako ne radi te 'kurvetine' koja vas je ostavila..onda barem radi svoje djece..mada, taj folder emocija vam je u glavi debelo sjeban kako neko reče žena ukras oko pičke..uredno s tim u paket idu i djeca..kad žena postaje bivša (e da, al ne i onda kad nađete nove trebe onda silno želite pokazat da ste vi zapravo divni očevi a u p.m. uf ) - to treba izdržat.
No svaka čast iznimkama. Ima ih.