Ljudi

[darin]

U kojem trenutku ljudi postanu rezignirani i prestanu voditi brigu o sebi? Sto je to sto ih toliko gazi, da se prepustaju zivotarenju i poslu od 8-4, da prebacuju krivnju sa sebe na druge, da pizde jedni na druge?

Pogotovo porodice, nekolicina ljudi koja je prisiljena eto zivjeti zajedno, svako ima neki svoj film u glavi, neki bed koji ga fura, onda sjednu za isti nedjeljni rucak, i explodiraju...pa se svatko sa svojim grizodusjem pokupi u svoj mucaljivi kutak gdje prozivljava neku mini-psiho-preispitivalacku traumu...

[bipolar2000]

U trenicima kad postaju svjesni sebe.
Napor, koji vrijedi.
Svaki put otkrivaju nešto novo, zagledaju dublje, uplaše se, puknu, pobjegnu, začaure se....ali ih stalno nešto mami van
Njihova sama prriroda

[Parasociolog]

darin kaže:
U kojem trenutku ljudi postanu rezignirani i prestanu voditi brigu o sebi? Sto je to sto ih toliko gazi, da se prepustaju zivotarenju i poslu od 8-4, da prebacuju krivnju sa sebe na druge, da pizde jedni na druge?


ja mislim da to počne onda kad im počne nedostajati inputa iz vanjskog svijeta... komunikacije s drugim ljudima, a ne stalno s istih nekoliko. kad im fali promjene, događanja, aktivnosti, različitih misli, stavova, rasprava, drugačijih izazova i problema. ukratko, kad se počnu previše vrtjeti u krug s jednim te istim pitanjima, umjesto da ono što je trenutačno nerješivo puste na miru i posvete se nečemu drugome što mogu riješiti.

[jimmy jazz]

sto? pa nish posebno....zivot! iliti Proces kak bi Kafka rekel...
pitanje ti je malo preopcenito..svako ima te svoje faze..i na svakog razlicite stvari postaju uzrocima za nesto..to se nemre poopciti..to je podrucje psiho-analize, a to je, kao sto znamo, naporan posao. i zahtijeva puno komunikacije medju "pogodjenim" osobama, interaktivne kao i samopreispitivanja..a vanjski zivot te na zalost ni u toj fazi ne prestaje stiskati.

[Gaudrath]

Društvo. Živimo u svijetu gdje se ljude usmjerava ka status quo egzistenciji...

...where Man is encouraged to undertake bovinal devolution...

[lahor]

To se dogadja kad ljudi izgube viziju. Kad nemaju nesto za sto bi zivjeli, sto ih ispunjava.

Eto vidis..koliko ljudi, toliko odgovora :)

[GothicA]

darin kaže:
U kojem trenutku ljudi postanu rezignirani i prestanu voditi brigu o sebi? Sto je to sto ih toliko gazi, da se prepustaju zivotarenju i poslu od 8-4, da prebacuju krivnju sa sebe na druge, da pizde jedni na druge?



Mislim da postaju takvi u trenutku kad zanemare sami sebe, kad ne rade na sebi i kad im je sve bitno osim njih samih. Kad posao njima počne upravljati umjesto da oni upravljaju poslom i kad ne vide smisao vlastitog stanja, pa ga pokušavaju naći u drugima, a onda zaribaju i sebe i druge.
Mislim da su ljudi krivo shvatili smisao života..da su se previše ograničili materijalnim i zemaljskim stvarima.

[Dunj@]

darin kaže:
U kojem trenutku ljudi postanu rezignirani i prestanu voditi brigu o sebi? Sto je to sto ih toliko gazi, da se prepustaju zivotarenju i poslu od 8-4, da prebacuju krivnju sa sebe na druge, da pizde jedni na druge?

Pogotovo porodice, nekolicina ljudi koja je prisiljena eto zivjeti zajedno, svako ima neki svoj film u glavi, neki bed koji ga fura, onda sjednu za isti nedjeljni rucak, i explodiraju...pa se svatko sa svojim grizodusjem pokupi u svoj mucaljivi kutak gdje prozivljava neku mini-psiho-preispitivalacku traumu...

Ah, nedjeljni ručak...kaj je to? :D

Ok...taj forsirani nedjeljni ručak i dođe "glave". U najmanju ruku poremeti uobičajeni ritam.

Kad postanu rezignirani? Onda kad vide uzaludnost borbe protiv drugih filmova. Opasno postaje kad prestanu pizdit.
Onda padaju na dno a da nitko to i ne primijeti. Najmanje oni najbliže. Oni sretni kaj više ne pizdi. :(

[Blaise]

darin kaže:
U kojem trenutku ljudi postanu rezignirani i prestanu voditi brigu o sebi? Sto je to sto ih toliko gazi, da se prepustaju zivotarenju i poslu od 8-4, da prebacuju krivnju sa sebe na druge, da pizde jedni na druge?

Pogotovo porodice, nekolicina ljudi koja je prisiljena eto zivjeti zajedno, svako ima neki svoj film u glavi, neki bed koji ga fura, onda sjednu za isti nedjeljni rucak, i explodiraju...pa se svatko sa svojim grizodusjem pokupi u svoj mucaljivi kutak gdje prozivljava neku mini-psiho-preispitivalacku traumu...

Nemam pojma.
Rezigniranost mi se dogodila, ali ne i predaja. :top:
Tek sad to znam :)
Zivot je neki put takav. Vidjet ces. :)

Preptostavljam da je to onaj trenutak kad prestanes ocekivati, nadati se, kad nema vise radosti.
Ako predugo potraje - postaje nemoguce prekinuti to.

Dobra je stvar sto se sve mijenja. Neki put bas i ne kako smo zamislili.
Faktor iznenadjenja. :D:D

Pitanje koje sam si ja postavljala (i jos uvijek ne znam odgovor) je unekoliko mozda slicno tvojem.
Imala sam prilike nekoliko godina raditi s djecom (manjom, vecom, velikom) i nikad mi nije bilo jasno KAD i KAKO se pretvore u bezosjecajne, sebicne, pokvarene monstrume kad odrastu.
:confused:
Taj prelaz, ne znam kako bih ga nazvala, dogodi se neprimjetno.
Kada? Kako?
:confused:

[illegale]

U trenutku umora :ccol:

[ljetopisac]

mislim da je problem u krajnjoj povrsnosti danasnjeg nacina zivota. ljudi imaju potrebu za duhovnim zivotom, ali ih danas vise ne uce kako se zivi duhovni zivot. pa onda kad ih uhvati tjeskoba, jednostavno ne zanju sto bi sa sobom i kako se s time nositi.

u danasnje vrijeme, psihijatri imaju posla kao nikad do sada. zasto nekad nisu bili potrebni? sumnjam da je problem bio u ljudskoj primitivnosti, prije bih rekao da su ljudi nekad zivjeli intenzivnim vjerskim i duhovnim zivotom, sto je ukljucivalo i ucenje upravo kakose rjesavaju takvi problemi.

danas covjek nije svjestan cinjenice da mu s vremena na vrijeme treba odlazak u sumu gdje ce mjesec dana sjediti sam, doci k sebi i onda se vratiti u civilizaciju normalan. danas ljudi sjede doma frustrirani i izivljavaju se na svojim familijama, prijateljima i susjedima. sto onda izaziva citavu lavinu frustracije i negativnih osjecaja koja odnese i covjeka i familiju i prijatelja i susjede i njihove familije i prijatelje i susjede i tako bez kraja...

pa onda nije cudo da su danas i djeca takva kakva jesu :rolleyes:

[Sanherib]

Uzrok njihovog sadašnjeg stanja se nalazi u ranom periodu u kojem se nisu razvili da postanu potpuni, integrirani ljudi, već lutke energetskih pražnjenja.
Ta pražnjenja su došla do nekih vanskih limita, a kaotična pražnjenja, po svojoj prirodi ne mogu integrirati stvari konstruktivno.
Drugim riječima, nije greška u njihovom sadašnjem stanju, to stanje je samo posjedica dublje strukturalne greške.

[CF]

ovo što si navela/opisala mi se čini kao disfunkcionalna familija---
a po Bradshawu (koji je počeo sa tim izrazom), većina obitelji i jesu takve..

darin kaže:
U kojem trenutku ljudi postanu rezignirani i prestanu voditi brigu o sebi? Sto je to sto ih toliko gazi, da se prepustaju zivotarenju i poslu od 8-4, da prebacuju krivnju sa sebe na druge, da pizde jedni na druge?

Pogotovo porodice, nekolicina ljudi koja je prisiljena eto zivjeti zajedno, svako ima neki svoj film u glavi, neki bed koji ga fura, onda sjednu za isti nedjeljni rucak, i explodiraju...pa se svatko sa svojim grizodusjem pokupi u svoj mucaljivi kutak gdje prozivljava neku mini-psiho-preispitivalacku traumu...

to je iz tvojeg vlastitog iskustva?