PDA

View Full Version : Naši stihovi


stranice : 1 2 3 4 5 [6] 7

ivana.mala
20.01.2012., 08:31
pokosite ovu travu
smeta mi
ja prošla bih
meko, po ravnu
ja bila bih jedna od njih
u divljim rukama vjetra
rado bih bila vlat
pa makar suha i slaba
pokosite ovu travu
da ne gledam
gdje umire mlada

.lo
20.01.2012., 09:09
ivana,
ostavit ću ovdje tri točkice (...), tako da mogu iznova i iznova čitati tvoje pjesme. Tri točkice, pssst! Šššš! Budite tihe. :)

ambarr
20.01.2012., 15:56
žustri vjetar
i ne sluti
vrhove ljepote
kovanice sreće

melankolična ja
na nasipu snova
osjećam gradove
i njihove žudnje

požurim uvijek
raslinju svibnja
i travama
i južnim oblacima

neka lica mi
bude šume u očima
neka lica me odnesu
pustinjama ljubavi

vjerojatno je to
ono proljeće
kao biće od inja
nad kojim bdijem

ambarr
20.01.2012., 15:58
pokosite ovu travu
smeta mi
ja prošla bih
meko, po ravnu
ja bila bih jedna od njih
u divljim rukama vjetra
rado bih bila vlat
pa makar suha i slaba
pokosite ovu travu
da ne gledam
gdje umire mlada

ovo je tako svježe i ugodno...... :)

ambarr
20.01.2012., 15:59
ivana,
ostavit ću ovdje tri točkice (...), tako da mogu iznova i iznova čitati tvoje pjesme. Tri točkice, pssst! Šššš! Budite tihe. :)

pozz pjesnikinji :)

BetweenWorlds
20.01.2012., 16:07
Gotovo je…
Kraj jedne ere,predstave,jedne mašte…
Gotovo je…

Spušteni zastori kazališta,osamljena mjesta,zaleđena kapljica
Kiše zastala u vremenu….
Gotovo je…

Isprepleteni pogledi puni nesigurnosti,želje,odsutnosti….
Gotovo je…
Hladan zrak,smrznuti prsti,ljepota noći …
Gotovo je…

Plahi dodir,nedovršene riječi,žubor potoka….
Gotovo je…

Mariamagdalena
20.01.2012., 17:06
pokosite ovu travu
smeta mi
ja prošla bih
meko, po ravnu
ja bila bih jedna od njih
u divljim rukama vjetra
rado bih bila vlat
pa makar suha i slaba
pokosite ovu travu
da ne gledam
gdje umire mlada

Stvarno si me ganula
ma glupe su riječi...moje...:)

ambarr
20.01.2012., 22:00
povlačim te za sobom
u goli svijet
da naučiš šutjeti
da plačeš u vedrini
gdje kao ogoljela grana duša tješi te
pri svome proplanku

hodaš li uz mene?
za moje skute držiš li se?
kad hladno je, tko grije te?

negdje u vremenu
čut ćeš kako pucaju lanci
kojima su te vezali
riječi ćeš zaboraviti
i osjetiti ćeš svjetlo
što izviruje iz onih
odbačenih, tebi jednom,
pruženih ruku...

ivana.mala
20.01.2012., 23:01
.lo volim ja tvoje točkice i glasne i tihe :)

ambarr mene se dojmila tvoja gola pjesma :)

Mariamagdalena nisu glupe, nimalo :)

Pozdrav :) :)

ambarr
21.01.2012., 23:06
opet je tiho
sve je tiho
na trenutke i dalje
gdje u potkovanoj noći
sjećamo se kilometara
naših pješačenja

spavamo na perju
potrošenih jastuka
ponekad udobnih snova
koji nas tješe i slušaju
kad zamre sva buka

što pričaju zidovi
kad nas pokriju
što skrivaju kutovi
kad se biljke mjesecu otkriju
i ladice prašinu šiju
da li znaju?
da rijetko žive kao i mi...

ambarr
22.01.2012., 10:32
... ivana (http://www.youtube.com/watch?v=pzQ82Ny1ToI&ob=av2e)


u cijim pjesmama od pocetka uzivam :)

ivana.mala
22.01.2012., 21:53
hvala ti ambarr, pjesma je prelijepa, i ti si isto :)

Suton
hvatam se za sunce
kao izliku
kroz bujicu riječi
provlačim njegove zrake
nasumično
tražeći jednu dovoljno vrijednu
i onda ću pustiti
i sunce da zaspe
neka se utopi u hladne obronke
i pokrije šutnjom
na nebu
što od nade umorno je
neka ga izbriše suton

Sansan
23.01.2012., 11:37
Kažu
kad me ispratila,
koračala je po otiscima
mojih stopa u snijegu.
Ogrnuta u mome kaputu.

Kažu
da joj je u oku zablistala kap sa grane,
crne, ogoljene

I da je kroz prozore zamagljene
još dugo gledala po putu...

Onda su joj rekli da su vidjeli
kao nekog poetu kod zlatarnice
ispod kuće kamene
da doziva nečije ime

I kako pod svjetlom ulične lampe
bludnici nekoj govori rime

I da liči ne mene...

Vratio sam se sa prstenom.
Donio joj cvijeće

Pored istopljene svijeće naša fotografija,
do pola izgorjela.

I...otišao sam

Koračajući po otiscima
njenih stopa
u snijegu....

ambarr
23.01.2012., 18:33
ako su sve samo projekcije
ako je sve proizvod refleksije
a ja ne mogu odskociti od tla
tko skriva odgovore, tko zna?

ako sam samo netko tko razmislja
ako sam samo bice sto te zamislja
ako ne mogu kroz prozore
pogledom uhvatiti preostale otvore

ako sam tako zarobljena ispod neba
i ako sve jeguljasto uranja mi pod rebra
ako je sunce opasno polje
i uvijek me gura sve jace ka dolje

da padam na duhove zemlje
gdje serviraju mi hladnu stvarnost kemije
kao u nekom laboratoriju osjecaja
iz kojeg nema staze do beskraja

ako su sve samo projekcije
ako su sve, molim te povedi me
sto dalje iz ovog mentalnog sklopa
da na tebe mirno mogu spustiti ova dva oka

Sansan
24.01.2012., 12:57
Ako bi se jednom sve obistinilo
možda nestao bi tada očekivani čar,
i sve ono što se maštalo i snilo
izgubilo bi tajnu kao raspakovan dar

Da li je samo tijelo to što veže
kad je toliko puta nekom poklanjano,
da l` bi sanje moglo da se proteže
i na javi, il` bi ostalo nedosanjano

Jer, nije toliko važno postizanje sreće
koliko je lijepo tragati za njom,
puno toga u životu ljepše je i preče
što samo se naslućuje na putu tom...

Mariamagdalena
24.01.2012., 14:22
........put ka sreći?.......
.......
Jer, nije toliko važno postizanje sreće
koliko je lijepo tragati za njom,
puno toga u životu ljepše je i preče
što samo se naslućuje na putu tom...

....baš su ti mmmmmm ove posljednje dvije...:mig:

http://youtu.be/VznoAJJeq6w :rock:

ivana.mala
25.01.2012., 16:24
i vukovi su navikli na starenje
pa im opet oštra dlaka zastenje
a očnjaci oboje se strahom

i mrazovi gubili su korijenje
pa ih opet boli novo lomljenje
pa ih opet nova ljeta tresu

i cvjetovi gubili su mirise
pa stabljika opet ne da smirit se
dok ostavlja list po list zaredom

i braća su navikla na plakanje
pa mi opet bratska ruka zastane
pri jecaju svakom

ambarr
25.01.2012., 20:58
sansan i ivana: razliciti stilovi, ali odlicne pjesme :top::kiss::):)

ambarr
25.01.2012., 21:45
iza zavjese sunca
mlako svjetlo prodire
u tvoje tajne odaje

zasto sam bezobrazno strpljiva
kao radjanje rose
proljetnog sna...

i otvoreni oblaci putuju
zalovima vjecitih rijeci
iz kojih se proliju

a svijet moze mirovati
beskrajno i na istome mjestu
u svome skrovistu

dok te gledam u vocnjaku
sasjecenih grana tuge
u ovoj zvonkoj studeni

ivana.mala
25.01.2012., 21:54
hvala ti ambarr
predobra si dok si bezobrazno strpljiva :five:

Uhuru
26.01.2012., 00:36
Bilo je vrijeme,
Bili su dani,
Kad rasirio sam ruke,
U zagrljaj uhvatio dan,
Korak po korak krocio sam,
Po putu koji zvao sam san,
Upoznao sam sjenu ,
Koraci postali su teski,
U zagrljaju samo tama,
San postao je nocna mora...

.lo
26.01.2012., 08:26
ambarr,
pozdrav 'Zvončici'. :)

ambarr
26.01.2012., 19:20
ivana & lo. : :five::w

Sansan
27.01.2012., 08:44
Klizile su niz moje lice
kapi kiše,
i tvoji prsti
te noći na uglu Strossmayerove
i...ne sjećam se koje...

Samo je fenjer svijetlio
i tvoje oči
u tami ispunjenoj uzdasima
i šuštanjem svile...

I koracima slučajnih prolaznika
za koje nisu marile usne
u bestidnom razbijanju sumnje u tvoju ljubav.

Nikad te prije nisam toliko želio

Ni onda kad si odlazila prvim vlakom
jednoga zimskog jutra,
uz posljednje mahanje rukom,
posljednje naginjanje kroz prozor
i....odlazak do uzaludnog sutra

Ne nikada nisam.

Možda jedino sad
dok prolazim pored istog mjesta.
Sam.

I sve je isto kao prije,
i još fenjer isto gori,
i opet kišne kapi klize niz lice
dok me vode ulice, negdje,
da se napijem,
kao nikada prije

da zaboravim...

ambarr
27.01.2012., 19:25
otpocini malo
od hodanja
tu na klupici staroj
i uz mene sjedni

nije hladno
i blaga je radost
ne marimo vise
sto potrosili smo
mladost

dobro jutro jednom suncu
i svakoj ptici pozelimo
dok se veselimo

pokidajmo tisinu
carobnim smijehom
ionako smijemo se
jako rijetko

dolje su rijeke
dolje su izvori
u nama su zivot
i njegovi virovi

gore su brda
gore su vrhovi
jedno uz drugo
i mi smo planine

kad vecer padne
rastajemo se
i odlazimo u dubine
svako svoje pustinje

ivana.mala
28.01.2012., 19:54
i opet Te molim
i opet Te trebam
ja ne znam sama

male su ulice kad slutiš
hladne kad samo strah ih moči
zrcalo je puklo od moje praznine
jer pitanje je uvijek isto
a odgovor skriven
oprosti

ambarr
29.01.2012., 20:30
u zivotima ovim
nejednakih ulica
pravih i grijesnih andjela
divno je, kad si zrno pijeska

u zivotima ovim
beskrajnih lutanja
stalnih trazenja
divno je, kad si kapljica

u tami i na svjetlu
u rascijepanim nadama
u svim obicnim danima
ti plivas i osjecas...

svu ljepotu skrivenih svjetova
svaki uzdisaj bijelih gradova
svaki ostavljeni trag
i znas samo da divno je tako

to je ta struja u kojoj se penjes
i neisprekidano blistas
zadovoljno

ivana.mala
29.01.2012., 21:56
zagrizeš li u korijen
bit će gorko
i nimalo slasno
zagrizeš li u korijen
bit će snažno
bit će stvarno
i na koncu
bit će vječno!

ambarr
30.01.2012., 10:54
pletem li događaje
ili oni pletu mene
u vuneno klupko

razmak između nas
tko ga mjeri
tko ga kreira

postoji netko spretnih ruku
krojač sudbine
naših konaca

odveže li čvor
sve je preglednije
i pogled seže daleko

obrati li pažnju na svoj ručni rad
ponosan je
bar na tren zaiskri mu oko

a klupko se kotrlja
u svim pravcima
crveno kao krv ruža

ivana.mala
31.01.2012., 23:11
možda uspijem zarobiti ljeto
za svoje
ma ne da ga ne dam
samo da tu stoji
stalno
ili ću
kao jesen za njim ići
praviti se da je u lišće moje ušlo
da ću ga stići
pa ću
šaptati
da ga je zima samo prekrila
svojim pahuljama
da ga ima ispod koraka
u jeseni
da ja ga osjećam
u meni
zarobljenog
i onda ću vikati
da probudi se
u mojim očima
tu ću ga čuvati
za svoje
stalno

ambarr
02.02.2012., 18:22
mudre rijeci
moje mracne sutnje
u koju se preoblacim
na golim stijenama

oduvijek
ljubavi neke odlete
sa te litice
u suprotne oblake

a dolje
glatki se sljunak valja
pod prstima mora

i nitko ne razumije
guste kise tajni govor
nama tako nerazgovjetan

studen te obuzme
rukama samoce...
ti grlis sjene zaborava

Sansan
03.02.2012., 13:35
Karmin na cigareti
I na rubu čaše.

Izgužvana postelja
I zaboravljeni komad odjeće.

Neskrivene pobude
Pohotna želja
Tijelo kao žrtva
Pred oltarom požude.

U glavi odjek uzdaha
Poput potpetica po pločniku
Dok odlaziš...

Škripa gramofonske igle po ploči.
Poluispijeno vino.
u polusnu lebdim.

Ugašena vatra
Ljubav
Pepeo
I dim...

ambarr
03.02.2012., 21:04
slutnja
u haustorima vremena
udahnem opet...
polusan

sjenoviti prolazi
stabla teskih grana
nejednak
polusan

mek i zut
na granicama spoznaje
uvijek ostaje...
polusan

raskrsce u mraku
sive zelje
beskorisno izradjene...
u polusnu

pokrivena bedra
u buducem zivotu
jos nada mu se...
jedan polusan

annabelxx
04.02.2012., 20:06
već je jučer
a ja želim ostati
duboko u tebi
kao vatreni pečat
i voda što
otječe
reći samo
volim te

annabelxx
04.02.2012., 20:07
tužni dani prolaze
kao guste kiše
opet se vraćaju
zatim idu nizvodno
do ušća mogućnosti

trebam li se ušuškati
u kaput ovog vremena
opskrbiti potrebom
koja zori u njedrima
duboko dolje u duši


što ima ispod površine
koji nanos razloga
koja buduća kataklizma
kao hitac u stijene čelika
i nebo što sve pokriva

ostavljene obale
nekim sigurnim morima
isječeni pravci
gdje se lako zaluta
traženje u kojem se utapa

ivana.mala
05.02.2012., 00:30
negdje
gdje nekoga čekamo
bez da smo toga svjesni
i gdje su naši mozgovi starci nepokretni
gdje se teško s mjesta pokreće
gdje čežnja često navrati
gdje je negdje?
gdje je nekada?
u traženju sebe
ili u traženju drugih?

negdje
gdje bismo voljeli se sresti
i punu priču isplesti
pa spremiti je
negdje

annabelxx
05.02.2012., 19:58
život bez tebe
ne bi izgubio smisao
ni ono vječno
što daje horizont

bilo bi samo malo
manje toplije i sigurnije
jedno veliko lutanje
i teže, nestajanje

data su mi pravila
i ja ih poštujem
a svakim danom
ljubav sve više umire

i kači se o palube
olujom priziva jarbole
pritišće oblake
one velike, slobodne

annabelxx
05.02.2012., 20:28
ako te zagrlim
ako toplinom
jecaje iscijelim
najdraže moje
i sačuvam te zauvijek
kao poseban biser
ti ćeš ostati uz mene
zar ne?

ako ti je dosta pitanja
ako je ovo preteško
i nema izlaza
izvan trajanja
prekid neće boljeti
u svome plamu
tinjajmo onda, tinjajmo
u tom posvećenom ulju

annabelxx
05.02.2012., 20:43
sačekaj dane toplije
kad privuče ti se proljeće
s prvom lastavicom
i pupoljkom na grančici

sačekaj svoje sunce
svoja široka obzorja
kad pozovu te one livade
na kojima si odrastao

dodir trava bit će fin
i godit će ti mladi vjetar
osjetiti ćeš stari nemir
davnu žeđ naglo grlu otetu

raširi tada krila s pticama
pokaži se svijetu u sjaju
ali nikada ne zaboravi
one pašnjake, prosute rosom

ivana.mala
05.02.2012., 21:50
na istom smo mjestu
nisu se pomakli snovi
bajka na ledu
likovi su smrznuti
ne otapa ih dah
nismo se makli
još malo pa je previše
na istom smo mjestu
zaleđen je san
zaustavlja rijeku
ona pluta
do pola puta i natrag
do pola riječi i nikad
ne ispriča kraj
na pola smo puta
rijeka pluta
na početak
bajka na ledu
nema kraj

annabelxx
06.02.2012., 20:00
izbroji sto kamenčića
na vijugavom putu
prije drevne šume
svojim tabanima

kad upre sunce
i obilježi ti kožu
ti kroči dalje
prema izvoru

tepihom od trava
i bujnog raslinja
i malo dalje preko blata
gdje išla su goveda

čekat će te lađa
ti samo savij vesla
i hrabro idi naprijed
kroz one lopoče

rijeka uvijek dovede te
do neke zlatne obale
bijelih oblaka
i modrog neba

annabelxx
06.02.2012., 20:27
zašto zvoni slap
u hiljadama kapljica
trošnih vodenica
zašto zvoni?

zašto lupa voda
kad upada na dno
toliku buku stvara
odzvanjajući dolinom

i bubnja i bubnja
i trubi i trubi
kao gudalo zadovoljno
u žicama životnim

upijmo tu glazbenost
duboko pod kožu
to nisu svakidašnje note
koje nosi slap

simfonija prirode
rađanje čarolije
vode se prosipaju
u potpunu harmoniju

annabelxx
07.02.2012., 20:16
odvlačiš me kroz struje
polarne struje jutra
da nitko ne nađe
mi traga
i svaka šutnja
jače odjekuje
dok nestalna miruje


gdje je tvoj dom?
tvoja domovina?
imaš li srce?
ili je i ono od papira
rekoše neki ljudi tako
a ja im povjerovah


i gdje su ti lađe?
na čijim obalama


tamo gdje nema granica
i gdje ptice svladavaju valove
daleke, daleke valove


hoćeš moj jedini oblak?
to jedino odijelo što mi osta?
da ti ga dam gola sam
i bez pokrivača


uputih se prema tebi
i ne znajući
kakva sjena
čeka me

annabelxx
10.02.2012., 20:45
plutanje u jantaru snova
pitanje ispalo je iznova
za koga sva je dusa ova
nistavna u strahu od smrti

jednom je ostalo more na ekranu
ti si ga pokupio i odnio
i tad sve nestalo je kao u trenu
kojeg si najvise volio

da li jos onako svijet cutis
u dubinama svojih rijeci
i da li se jos ponekad gubis
u daljinama koje hoces prijeci

jedino njih jos volim kroz tebe
jedini odsjaj tvoga sjecanja
one nezaboravne veceri mijena
i tvoje setnje u pracenju nocnih sjena

annabelxx
10.02.2012., 20:57
zaplivaj u noc
guscu od mraka
dok nema svjedoka
sto te ljube

ti si osmijeh
pao pod moje
kao izvor
pitke vode plave

juris u zelji
da stignes dalje
smisljen takvim
koji nisi

prati smjer
pokazan
jer ti si u njemu
nevidljivo opisan

taknut gracijom
viseg
vjerojatno si
iznad nas i oblaka

annabelxx
11.02.2012., 19:39
ti si oduvijek...
uspijem li se popeti
do tamo
vrijedit ce

krasno je...
svilenim nebom rijeka
do tebe
tako

padnem li...
boljet ce
potone li mi brod
usne nek te poljube

najprije...

vjecnost je sada...
i tvoj mrak
i tvoja sjena
gardien

annabelxx
11.02.2012., 19:46
ako hodas
ako hodam
i slijedim te...
svakom stopom...
slijepo
vjerno

ne zelim da iduci
korak
bude
gorak

zadovoljno
zamisljeno
vodeno-zeleno...
moja sjeno

Sansan
12.02.2012., 08:17
Kako da mene, razvratnog skitnicu
što na cesti bude više nego s bližnjim,
poželjeti možeš u svome srcu,
kad mi sreću ne podari ni Svevišnji.

Mene ovaj život kao kurva vara
i to je tako otkako za sebe znam
već odavno nemam životnoga žara
ostao je samo sivi pepeo sam.

Idi zato od mene dok si jošte sretna,
toliko i ljepših i sretnijih ima,
duša je moja poprilično nespretna
a takva ničeg nema sem snova i dima.

Ne ostade puno od staroga vuka,
crvenkapo u ovoj urbanoj divljini,
moje su želje tek snoviđenja puka,
ko izlapjeli miris u tvojoj haljini.

ivana.mala
12.02.2012., 22:12
opet su se zamutile rijeke
i dolina mirna im je tijesna
pogledom u sunce pregrijale
i potekle kao vrela česma

čuješ li kad ništa nije stvarno
tu gdje živiš postoji li vrijeme
i oni svi što pored tebe dišu
udišu li neki dio tebe
udišu li ili samo dišu
udišeš li ili samo stojiš
i onda kreneš

uspinješ se dugo, teško
sa znojem na licu
putem tjeraš uzdrhtalu pticu
ka nemiru slijepom
osjećaš vatre pod nogama
ruše se stijene
treba ti trenutak odmora
zaustavljaš vrijeme

korito rijeke
dolina mirna
i sunce

žubori rijeka
dolina mirna
kroz tebe

diše

annabelxx
13.02.2012., 20:44
osim oblaka
osim modrih divova
nitko nije
tako
dalek

samo
beskonačni snovi
jučerašnjih ratova
povremeno
teških

onoliko
nevažnih...
i isto toliko
obično
ozbiljnih

plavi-safir
13.02.2012., 20:59
njoj cu reci..
sve najljepse rjeci..
koje imam za tebe..
reci cu joj da si umopran i tako sam..
reci cu joj da ne treba njega, ne treba mene
da ti treba mir...
ja cu njoj reci sve sto mozda smeta..
onako fino umotano zensko i njezno..
da nju ne boli da ne boli tebe..
ja cu njoj reci..
i sve ako pita me ja cu poreci..
kada si i kako snazno ljubio druge..
ja cu joj reci ono sto je..
da sam ti prijatelj da te postujem i volim..
njoj cu, ona je najbliza tebi..
svojim rukama očima srcem..
samo joj jedno ne smijem reci da sam ja sa srcem isto sa tobom..
da te ja ljubim mislima
da te ja mazim pogledom
i da ja sam ti srodna dusa
od koje moras da bjezis..
ja njoj necu reci ona nece vidjeti
kako me boli kada te gledam
kako me boli sto nemam
sve sto ona ima kraj tebe..
ja cu joj reci da ce lako..
kada je ostavis,,
ja cu joj reci da sam tu..
a ja cu joj reci da se smiri da ne plače
ja cu plakati za tebe i za nju...

annabelxx
13.02.2012., 21:12
često zapinjem
živo
radoznalo
u trajanje

dovoljno
mokro
da ne
boli

često se izgubim
u drugačijoj
unutrašnjosti
onoj mirnijoj

lažno skupoj
netočno prvoj

i jednako mi je...
kada sam zasićena
posebnim bićima
kada su neskrivena

puno lošeg
isto starog
puno suhog
i izloženog
zlata je u
njima

Sansan
14.02.2012., 18:11
Napisao je posljednju
Ljubavnu pjesmu.
Zamotao papir kao cigaretu

I zapalio je

Duboko udahnuvši dim
U grudi
U mozak
U vene.

A potom je po sebi
Prosuo pepeo.

I otišao je

Pogledavši usput
Zagrljeni par

U noći
Svetog Valentina.

Mariamagdalena
14.02.2012., 19:48
http://youtu.be/h8JqCIu7U5s :)

annabelxx
14.02.2012., 19:53
nikada nije bilo tako, nikada
sjetim se kada
jata odlijeću
i drveća izgube odjeću

toliko života u uspomenama
toliko onih što više se ne okreću
i stoje nepomično
suviše ranjeno i žalosno
zatvoreno i kažnjeno

i nikada se ne otvore
i nikada ni djelomično
se ne usude
da prebroje slične i jednake sebi

a onda ponekad
i oni sjete se da žive
dok muče se
kako ponovno održati
i izraziti snove

annabelxx
14.02.2012., 20:04
naučila sam...
kako istom nebu
i pronaći sebe

krenula sam...
lakim korakom
i zamišljeno

istom moru
istom usvojenom
šapatu

i pamtim bol
i mogu podnijeti
mogu lutati i birati

nekad se tako desi
da se raširiš
i zablistaš

annabelxx
17.02.2012., 20:10
dotaknem li oblake
grčevite, stegnute
i zaplovim li s vjetrom
što mi kožu dotiče...

sve do dalekih krajeva
i budnih prostranstava
znam, kiša opet buknuti će
znam, do mora nebo nositi će

uvijek tako, kao bol što
ne razumiješ
riječi kojima opisuješ...
onu slutnju kojom odišeš

annabelxx
17.02.2012., 20:27
bezbroj je događaja
doživljenih
neprotumačenih
koji te podižu
koji te ruše

i tajna iz svega
proizlazi
i drhti...
dok je polažeš
da njome sudiš

hoćeš se sakriti
hoćeš se osloboditi
ali sumnjaš previše
jer ne želiš trpjeti...
a ne usudiš se smjeti

annabelxx
21.02.2012., 19:02
gdje su stijene moje ljubavi
gdje su moje sjene
na prasnjavom putu dobrodoslice
sa kojeg se prema dalje krene

gdje su vatre sto se penju
gdje je more sto izbacuje pjenu
gdje su one grane veceri
da se na njih preselim

zar su se svi skrili duboko dolje
i kako sad k njima prici
kad u toj tami ne raspoznajem
i u njoj ne znam biti

cudno vrijeme, gospodaru
cudni ljudi, svi se plase
tko se sada gubi u lutanju
tko otkriva novu spoznaju

zasiceni smo od oblaka i kisa
previse nam je bezglavih jurisa
konji stoljeca odbijaju pasti
a covjek novi nema ni trunku casti

annabelxx
21.02.2012., 19:15
odbijam razloge
ne kupujem govore
ostavljam zapise
da se zivot ne izbrise

ne sumnjam u vas
mada vise volim nebo
i svi zlatnici dati
sto su prema onoj ispunjenosti?

tron od snova
porculan vjecnosti
ne primam kalez i gutljaj
vase lazne usluge

shvatite
svo zlato nije dovoljno
svi vasi posjedi i zamci
Vi nista ne razumijete!

Vi ne razumijete kada kisa pada!

ivana.mala
22.02.2012., 16:38
i kad prođe kiša
ostaje njen miris u zraku
vidi se da sve je sivo
i nebo je s tugom u braku

i kad prođe kiša
ulicom se bućkaju koraci
pozdravljaju se granama orasi
rastu ko gljive odlasci

i kad prođe kiša
mostovi postaju čisti
i nove su nade na pisti
no hoće li poletjeti?

i kad prođe kiša
berba se danima odgađa
Ciganaka neka opet pogađa
da dani će nam biti ljuti

i kad prođe kiša
ostaje njen miris u zraku
vidi se da sve je sivo
i nebo je s tugom u braku

metilj
22.02.2012., 23:41
Snijeg

Kad padne snijeg i sve postane bijelo.
Kad prekrije i kuće i puteve i parkove i ceste i stabla i polja i ograde i stepenice i pločnike i kolnike;
Možemo napraviti staze ispočetka.

Kad padne snijeg i sve postane nevino, svjetlucavo i čisto.
Kad prekrije u gluhoj noći sve tragove prošlosti.
Možemo napraviti staze ispočetka.
Tamo gdje ih prije nije bilo.

Sansan
24.02.2012., 12:28
Ko li je to sa mnom u ovo doba gluho?
kao da je neko ko me dobro zna;
pokušavam i umom i vidom i sluhom
da razaznam stvarnost od pukog sna.

Dolazi, sjeda, gleda me i šuti...
neki se prezir osjeća u zraku
i sve se čini ko da nešto sluti,
kao da čita misao mi svaku...

"Sve će lakše biti kad prestane nada"
reče glasom smirenim sjedeći u tmini,
dok mi duša kao kamen u dubinu pada,
prazna ko udovica nad grobom, u crnini.

Još mi kaza o dva nekakva puta,
niti jedan nije pravi i nikuda ne vodi,
dok jednim srce ide drugim razum luta
da ko grobar pokopa želju koja tek se rodi.

I to je bilo sve, samo je nestao u tami...
ostale su misli ko svici da se roje
ostali smo opet, zapravo i bili smo sami
duh moj i tijelo, u samoći udvoje...

Purger009
24.02.2012., 14:38
Dal' to je život ?

Dal' to se čuje otkucaj sata?
Il' to je ipak sovin huk?
Huk što ti kaže da,jednom,doći će kraj.
Odjednom,u duši se pojavi muk.

Dal' to je staza života?
Što li te čeka na kraju puta?
Cesta zalazi u mrak.
Zmija po putu gmiže.
Zaobilaziš je,
Kraj je sve bliže.

Sanjaš prostranstva tobožeg raja,
Putu i dalje na nalaziš kraja.
Hodaš po stazi u mraku i tmici,
A nadu ti daju tek daleki svjetionici.

Koračaš dalje po životnoj stazi,
Kad,odjenom,stazi je kraj.
Ugledaš vrata od srebra i bakra,
Pitaš se dali iza je raj.

:lol: :rofl: :lol: :rofl: :lol:

estergg
25.02.2012., 10:24
odroni se od mene
kao vrijeme sa stijene
i onda opet sretni me
kapljico života

estergg
25.02.2012., 10:26
zbore duše
zbori nebo
i račvaju se rijeke ljubavi
i ore


orosili se prozori počinka
smočio se papir
opšiven mislima
i gordi se, gordi
da ga ne uberu
vječna lovišta

estergg
25.02.2012., 23:17
Hladan je svijet
pun ljubavi

Ona je meka
kao jastuk od perja

Njene staze su
suncem obasjane

Toliko žarkim
da koža ispuca

A drhtaji u tami
zidova se ne boje

I kad ona plače
more grmi

Šapat ostavlja
njena riječ

Gnijezdo svije
iz kojeg polijeće san

Zanjiše večer
i ispuni je uljem

Oblake vedre
nose njene oči

Ona, svježa zelena
šuma proljetna

estergg
25.02.2012., 23:23
Marširate sa smrću
vojnici ljubavi
već u pokojnoj travi
vaših ranjenih srdaca

Marširate sa sjenama
u kolonama sna
koji će vas primiti
zauvijek sebi

Vaš oblik plaši vas
ali na kratko
koračati treba
ispod crvenog neba

Nijedna budućnost
nije moguća
bez savršenosti
vašeg nestalog jučer

I sve nevjeste
što čekaju povratak
klasje sad umiva dodirom
vašeg vječnog mira

ivana.mala
26.02.2012., 11:45
što osjećaš dok dišeš
osim potrebe da dišeš još dugo
što želiš dok me gledaš
osim da ti pripadam
što tražiš dok gledaš zvijezde
osim što tražiš jednu za sebe
koliko od sebe daješ
dok vrijeme kraj tebe prolazi?

Mariamagdalena
26.02.2012., 14:03
Ivana Velika. :)

ivana.mala
26.02.2012., 19:54
hvala Mariamagdalena :)

plavi-safir
26.02.2012., 22:30
budi tu...


sjajom svojih ociju obasjavas mene..
da,imas sunce koje grije..
grije nju..
a nikada nece mene,,
mene samo moze da obasjava..
ali sjaj,sjaja..
pogledas me..
kako ne gledas nju..
ne vidim taj sjaj dok je gledas..
zavaravat cu sebe..
da je i da nije..
budi tu..
mene briga s kime,,
samo neka si sretan..
onda cu izdrzati i ja..
budi tu..
za krisom ukardene poglede,,
za ceznje koje mi nece dati zaspati
a koje ce me grijati od hladna srca..
samo ona zna zasto me se boji..
a aj samo slutim..
njoj kazes da su sve te druge proslost??
zasto joj ne kazes da je ona buducnost??
budi tu..
da vas gledam da vas gledam..
i da sebe uvjerim kako sam luda
kako sam pogrjesila
sa prvom misli sto sam na tebe je uputila..
budi tu..
da zivot izdrzim
i da se bar necemu radujem..

muko moja..

muko moja..
sto me zoves sto me trazis..
ako mogu ja pokusaj i ti da izdrzis..
dame ne vidis..
da ne zoves me..
za stol boli..
na stolicu tvojih upitnih pogleda..
muko moja zoro moja
koja uvjek svanjivas drugoj zeni.,
koja sve ti pruza
samo u njoj dusu ne nalazis..
muko moja,,
kaja ce tebe proci
a mene ce zagusiti..
muko moja,,
kako da ne pomislim na tebe??
kada me gledas tako blago,,
kada se radujes mome dolasku,,
kada se igras sa mnom kao s pijunom,,
kada se igram s tobom ja..
ali dokada..
dokada??

ivana.mala
29.02.2012., 20:39
kad nestane Zemlja
jesen bit će mlada
i crvene vrpce u kosi će joj vijoriti
ljudi će ljubiti tlo
kišom opiti
a ja ne znam gdje ću biti tada

kad mrtva bude ova Zemlja koju volim
i kad nestanu sve note i svi oblaci
kad potres jedan zatvori sva vrata
i nečujni kad postanu svi koraci
ja ne znam gdje ću biti tada

Sansan
03.03.2012., 17:58
Priklanjam se rađe ovoj sudbini
nego da konce vuku i pletu
lutkari koji ožive marionetu
a potom ostave samu na bini

Pristajem da sam i posljednji ološ
i da me vodi srce `mjesto uma,
al`ne i na igru i osmijeh klauna
u komadu koji ne vrijedi ni groš

Jer, život je nekad poput teatra
gdje su predstave površne i plitke
za publiku koja želi užitke
a elitom samu sebe smatra

I radije ću biti samotni vuk
nego žrtveno jagnje za klanje
koje ide stazom, više il`manje
kojom ide i sav ostali puk

Puno se toga u životu propusti
kad se želi živjeti u tuđoj koži,
a jednom se maska sa lica odloži
svjetla se pogase i zavjesa spusti.

ivana.mala
04.03.2012., 08:03
sve tvoje htjela sam na dar
sve tvoje
glupo od mene
imati sam te željela
a znam
ne možeš imati
tratinčice
ne možeš imati
suncokrete
i još gluplje
ono što sam htjela
sve svoje tebi dati
sve svoje
a znam
ne može ljubav u moje stati
kroz mene je trebala ploviti
znaš i ti

ivana.mala
08.03.2012., 20:55
ostavi ih pritvorena
pogledaj već spava
nemoj ga buditi treskom
neka sanja
mjesec će bdjeti
baci ključeve
nitko još nije
zarobio mrak
u mraku su strahovi
u mraku su ljubavi
u mraku i mi smo putnici
bez plana

ostavi ih pritvorena
baci ključeve
i prođi
mjesec će bdjeti
pogledaj već spava

plavi-safir
09.03.2012., 22:12
ne govori slusaj samo veceras..
pjevam andjelima..
kako je ljubav moćna i jaka..
kako se ljudi cista srca ne boje mraka..
a samo ti znas da ostajem bez zraka..
samo jos vecceras pjevam,
sutra necu vise..
ne smije ni ime da ti u meni pise,.,
ma ne ni jedan vise tren
da bude mi pogled zaljubljen..
ne govori ne pitaj nista
sutra ostavljam sva nasa ratista
koplja slomljena
andjelima pjevam j
jer blagoslob trebam..
da ozdravim od tebe..
da opet nadjem staru sebe
koja zivi a ne voli
koja naredjuje i ne moli
koja se smije a ne umije da plače
koju nikeda ne boli
kad zivot stisne jače..

ivana.mala
10.03.2012., 19:50
kako su danas crveni obronci
kako je jaka besramna galama
kako se samo razdvajaju odlomci
života što kao slamka se slama

teški su utezi na pognutim kostima
zrak će gore visoko dići
u svome tijelu sam kao u gostima
i na vlak za kući neću stići

kako su danas nesretni osmjesi
kako je neiskrena toplina
kako se samo događaju potresi
bez najave, bez znaka, iz tišina

Giulietta
12.03.2012., 14:04
Stala je pred njega.
Njezin snažan pogled dopirao je do njegovih očiju punih suza.
U ustima su joj se nazirale laži, ali on to nije znao...
On to nije mogao znati!
Kako se samo prevarila tog dana...
Tog trena, te sekunde nestalo je sve.
Ostali su samo njih dvoje...
Njegove prekrasne zelene oči čuvale su samo njezin lik u sebi.
Postojala je samo ona, druge nisu bile važne.
Kad je željela progovoriti, srušiti sve,
stavio joj je prst na usne i tihim glasom prošaptao:
Nemoj molim te...
sve što kažeš slagat ćeš!
ona ga je puna hladnoće odgurnula.
Rekla mu je da ga ne voli. Da ga nikad nije voljela...
Izgovorila je toliko bolnih riječi i ni jedna njegova biserna suza koja je klizila niz blijedi obraz nije ju zaustavila...
Gotovo je.
Pokušao je približiti se... pokušao je reći nešto...
Ali vidio je da nema smisla. Ogradila se zidom hladnoće...
Otišao je.
Dok je odlazio, okrenuo se i prošaptao nešto.
Ona je na njegovim savršeno ocrtanim usnama pročitala riječ koja ju je zamalo slomila...
ZAUVIJEK.
Laganim koracima odšetao je u daljinu.. daleko od nje i njihove ljubavi...
Ostala je sama.
Kad je vidjela da ga nema,
kad je shvatila da je nestao iz njenog horizonta i da su joj ostale jedino suze, kleknula je i briznula u plač...
srce to nije moglo podnijeti.
Predstava je bila završena... uspjela je, slagala mu je.
Prvi put... i posljednji.
Voljela ga je...
O Bože, voljela ga je!
Padala je noć...
Na vedrom nebu su se pojavljivale zvjezde... prekrasne, razigrane zvijezde...
S njim ili nikako, jedino tako se život mogao nastaviti...
Tako je i bilo.
Trebala je bolje razmisliti prije nego što je rekla da je kraj...
Kraj je varljiva riječ.
I kad je otišla, tamo gdje je osjećala da je već odavno trebala biti,
nije razumio zašto je otišla tek tako...
Toliko je želio da je ostala, pokušavao je vratiti njene korake na pustu cestu,
Osjetio je njenu ruku u hodu...
Pokušavao joj je reći nešto, ali...
Zaplakao je.
Tamo daleko gdje se nalazila, osjetila je njegovu suzu...
Njegovu bol...
Procvale su ruže, prekrasne crvene ruže koje je toliko voljela.
Odnio ih je na njezin grob...
Zamišljao je kako joj stavlja te iste ruže u kosu, zaigranu od loknica...
Poljubio je njezinu sliku, sneno i bez daha...
Ona je osjetila dodir njegovih prekrasnih usana koje je toliko voljela i poželjela da se vrati...
Ali bilo je prekasno.
Za nju je vrijeme prestalo postojati...

Jedne jesenje noći sanjao je nju.
S milion svjetiljki prošla je kroz kišovitu noć kao najsjajnija zvijezda cijelog neba
I nestala dok je otvorio oči, u trenu.
Pokušavao se uvjeriti da je nije rukama doticao,
Želio je vjerovati da ga nije voljela, baš ni mrvicu...
Ali tad je prestao zavaravati sam sebe.
Shvatio je kako je vješto lagala i iz ljubavi prosuo skupocjeni sjaj iz biserno zelenih očiju.
Nestao je iz života bez pozdrava jer se njegov život nalazio jedino pokraj nje...

I tko će znati tko je ovdje izgubio?
Možda je zvijezda izgubila nebo... možda je nebo izgubilo zvijezdu...
Ili su oboje na kraju izgubili jedno drugo?

Giulietta
12.03.2012., 21:51
Sanjam.
U sutonu tihom, ja i ti.
Kao dvije kapljice kiše...
Zagrljeni ispod čarobnih boja duge.
U daljini svira naša pjesma.
Volimo se bezuvjetno...
Beskrajno!
Ne osuđuj me, u snovima smo u svom svijetu.
Sve je dopušteno.
Mogu te oteti, odvesti daleko od svih...
Tražim te u svakome.
Tvoje oči i tvoj osmijeh koji tako volim.
Ali nema te...
Tako su tužni sad osmjesi moji!
Oluja smrti nebo je zamračila...
Utihnulo je sve.
Čuju se samo moji jauci zbog boli neprekinute...
Sumrak me obavija.
Ponovno sanjam...
Prilaziš mi iz dubine, tamnog lika i hoda.
Sada sve opominje na tišinu.
Osjećam plač. Strah!
Ti si moja pjesma bez riječi, bez ostataka.
Pjesma bez pitanja i odgovora.
Nenapisano pismo sa riječima šutnje...
Samo hrpa mojih praznih riječi koje ti ne znače ništa i nikad neće.
U tišini razmišljam o tebi, nečujno izgovaram tvoje ime u mrak.
Ova pjesma je u mojoj krvi.
Opisuje sve; Patnju... Ljubav...Bol...
Ovo je moj konačni pad bez dna.
Sa okusom ponosa!

ivana.mala
14.03.2012., 21:34
kad prestanem sanjati
bit ću kao ponovo rođena
i više nikada neću biti snena
moje oči grlit će sunce
pjevati s njime
više neću gledati mjesec
kao prije
više neću tražiti sjenke
ni tmine
ja sama bit ću noć
što bit će sjajna
jer svaka noć blista
moje zvijezde bit će
suze za snovima
i moje ruke crne će biti
a čiste

ivana.mala
16.03.2012., 20:58
oko mene pastelni zidovi
i svjetlost što sporo se giba
na drugu stranu brda
gdje kiša pokorne šiba
oko mene pastelni koraci
otisci bez oblika
fali mi kap crne
fali mi kap žive
fali mi kap
od koje nastaje slika
bez potpisa
bez okvira
samo slika
na kojoj ništa nije plaho
na kojoj budi se mijena
na kojoj boja je krika
duše što željna je plave
ptice što željna je lica

SunShine :P
17.03.2012., 13:57
Ljubav je…

Nemir u srcima
Dar od Boga
Pjesma anđela
Smijeh djeteta
Najljepša molitva
Najveća utjeha
Sigurna luka
Knjiga neshvaćena
Riječ sigurna
Neraskidiva veza
Vječno prijateljstvo

Ljubav je…
kada dva srca i dvije duše postaju jedna

Ljubav je…

ivana.mala
18.03.2012., 17:16
sve je moguće
oblaci se njišu
i nitima svojim
povlače sunce
na pokrivač svileni
paučinu pletu
sunce danas ima
strpljive ruke
sve je moguće
dok znam da te ima
vjetar mi je krišom
pokazao suton
onaj od sutra
da znam da postoji
vjetar danas ima
ruke slutnje
sve je moguće
ne daj da zaboravim
more danas ima
tvoje ruke

BetweenWorlds
19.03.2012., 16:12
Kada me pitaju pišem li još uvijek
isti odgovor dajem svima
ne nikada ne pišem
nikada nisam ni pisala
mene pišu pišu me stihovi
rime sto se lome
metaforom me zovu
a ja kradem dio svega
stvaram cjelinu
pokušavam stisati krv
koja vrije u grotlu želja
stihovi me upozoravaju
stisaj krv stišaj je još se ćuti
ne uspijevam
svaki put kada me iznova napišu
krv je sve bucnija
nemirnim morskim prostranstvima
lomi se uz smijeh vjetra
stišaj čujem je
spuštaju me na listove
nalik na suncanu mrlju
ostajem nepomicna
dok se noć u dan pretapala
oprosti mi moj zanos sada

Sansan
20.03.2012., 08:19
I prolazi život u neznanju,
doći će jednom i staračka dob,
nećemo znati il`biti u stanju
pronaći nečiji zarasli grob.

O kako silno ljubimo sebe
i kako sebe volimo,
zbog jednog trna kad ogrebe
čitavu ružu slomimo.

I štujemo sebe kao sveto trojstvo
a prvo iskušenje teško je breme,
o kako je krhko naše ustrojstvo
a kako su loši ljudi i vrijeme.

Riječ na usnama izbriše ruž
prije nego poljubac drag,
u svojoj ljušturi, kao puž
ostavljamo sluzav trag.

ivana.mala
20.03.2012., 19:51
od sitnih perli slažem
provlačim kroz vrijeme
tragove da ih slijediš
tragove mene
čudiš se zašto ih nisam
na sunčane trake svjetlosne
nanizala
da lakše ti je
da me pronađeš bez ticala
smijem se i nastavljam
razdvajati niti sjene

jedino tapkanjem
ticalima
u mraku
umjesto tragova
naći ćeš mene

ivana.mala
22.03.2012., 18:57
zeleno se lišće otkrilo
ispod žutog
srce je u ožiljke složilo
oblutke
igra je to
od koraka i od uzmaka
gradi se kula
pješčanim satom
prolaze valovi
drži ih luka

uspomene
bacaju sidro
jarbol dižu nade
ocrtan krug
putovanje i putnik
istrzane lađe

otpuštaš sidro
skidaš jarbol
nose te struje
na put
kojim se ne vraćaš
po sumnje

ivana.mala
24.03.2012., 22:46
nikada ne gledaj u Sunce
traži ga u šumu rijeke

nad ponorom ne drhti slap
nad zjenama ne drhte vjeđe
slap ne peče

i nikad ga ne drži zrakom
pusti ga da bude Sunce
bez tuge

u krošnjama se stopi s njim
u misli nek ti uđe
tu nije tuđe

u snove kad ti zađe
ti mu svijetli
na pustinje mu prolij suze

nad noćima ne drhti dan
nad poljupcem ne drhte usne
sanjaj Sunce

Hot Fuzz
26.03.2012., 12:50
U sobi vremena
Slike pobjegle u sjenu kao dah
Zidovi zaplakali
Istina, istina je strah

Ljudska ruka
Proteže se stazama života
Snovi bez boje
Prođe još jedan besciljni dan

Reakcija uma
Bijeg prema unutrašnjosti sebe
Bitka za opstanak
Istina, istina je strah

Polica prekrivena knjigama
Slova bez mnogo značenja
Krepost je isparila
Urušena soba kroz posljednji sat

Ostatak pogleda
Kao bitka kroz tijelo teče
Tražeći izlaz iz ruševine
Istina, istina je strah

ivana.mala
27.03.2012., 01:13
divlji svijet
bez imena
donosi zbrku u proljeća
nemir u mirise
odnosi okuse bola
ostavlja
snagu čarolije

divlji svijet
u tišini srca
što noću se otkrije

ivana.mala
01.04.2012., 12:41
nečeg ima u tom pijesku
odaje te sol sa stopala
da li me čuješ
znam to su skorene suze
u magli iznad nas
komeša se more
o zvijezde sike
razbija riječ u pijesak
po njemu idem
i kupim prah
tražim čuvara
prašnjavih krila
da predam mu tajnu
i stopala dotaknem
kišom

ivana.mala
02.04.2012., 21:42
okružen je naš svijet
krilom plavog leptira
a mi smo uplašen cvijet
što leptirova krila dira

sad kao posljednji spas
hvatamo nježne skute
već mnogo nas je oslijepilo
u ponos se latice kupe

okružen je naš svijet
krilom plavog leptira
rosa se spušta
miriše jutro
leptir našu kuglu gura

serjoza
02.04.2012., 22:19
Tuga me obuzima. Još dva sata,pa još jedan. O,kako prokleto brzo lete.
I već je vrijeme,moram poći.
Otrgnuti se iz toploga majčinoga zagrljaja,nestati od očevoga osmijeha
I poći u tuđinu. I samoću.
O kako je bolno odlaziti,a ne znati kada ću se opet vratiti
Tamo gdje i zvijezde jasnije blistaju,a sunce nekako jače žari,
Tamo gdje su ostali moji prijatelji iz djetinjstva,
Tamo gdje je mome srcu mjesto.
Osvrnem se i mahnem uplakanoj majci,hineći tugu,
I viknem „ne plači majko“ brišući jednu suzu što mi klizi s obraza,
Pa pomislim ,noć je,valjda se ne vidi,i krenem.
Vratit ćeš se,tješim se,dok se iza leđa gase
Svjetla poznatoga i voljenoga,
A noge teško koračaju u tamnu tuđinu.

Sansan
03.04.2012., 09:00
Okovan u svojoj samoći,
u mraku svom i nemiru,
kroz život ću samo proći
ko čestica u svemiru.

I ne željeh tako mnogo
samo da je duša puna,
sad sa vragom `mjesto s bogom
dijelim komad razuma.

"Budi sa mnom, vječnost ću ti dati"
reče đavo zlokobnog smiješka
"Ili samuj, ljubi, voli, pati
kao zadnja božja greška"

Rekoh mu da vječnost neću
radije ću greška biti
jer s kim ću sreću dijeliti
i koga ću tad ljubiti?

Ako je samoća vječnost
onda vječan sam već sad
i zar nije veća radost
kratak let nego vječan pad.

ivana.mala
06.04.2012., 19:06
u svjetlu
što mamilo me požudom pitkom
i razbacanim nježnostima
što magneti su ih grabili
u lupeškim rukama
što same sebe su ukrale
ukrale svijetu
pronalazim jeku i misao nestaje

vraćam zelenu lišću
vraćam granama voće
vraćam čežnju djetinjstvu
ništa nije moje
vraćam ulice gradu
vraćam snovima vino
vraćam vječnosti
da sraste sa mnom
kao molitva s tišinom

worm
08.04.2012., 23:22
Ovo mi je neki prvivjenac,čisto onako zanima me vaše mišljenje dal da se ostavim il ima ono nešto,hvala!

Na licu dobro urezani

mukom tragovi sjećanja

koliko pokradenih sudbina

te zvjeri lešinarske imaju za pravo

ti glavati štakori zvučnih titula

splektare i kroje sudbine lopovskim kodeksom poštenja

njihoa oholost je toliko snažna

premazana da u očima sljepih postaje vrlina

tom istom vrlinom se trude zasljepiti sve oko sebe

Rekoh sebi

moj Boze,

razbijaju mi ličnost

žudnju za slobodom

ti bjedni lešinari puni hladnog prezira

dan za danom zurim u prazno i trulim

izvjestacen bijesan neshvacen daleko sam od istine

Nista mi vise nije vazno

samo čekam ono neizbježno

udar sudbine

volju da se poklonim njoj

jer prestao sam da čekam

na nešto snažno doista vrijedno

sviđa mi se ovaj bezdan

između zbilje i sna

samo želim biti gospodar samoće

daleko od svih ali napokon svoj

usamljeni ratnik

bez suboraca

bez neprijatelja

sam svoj gospodar

gospodar samoće

08.04.2012

kyna123
14.04.2012., 20:23
sjene proslosti
u bokorima kisnih postaja
javlja se glas
podvojenosti

prikaz raja
na modrikastom oblutku
snovikast pogled na njemu
mojih remanencija

kyna123
14.04.2012., 20:25
ô uzurpirani bogovi u glavama
nadobudnih pjesnika
Ave Cezaru, nocas ...
dok me ne ukradu sjene

ô hodajuci spomenici
epitafi njihove smijurije
idem da ne ostanem ...
ova glava daljinama vuce

kyna123
14.04.2012., 20:27
cekam da prodje pozuda
i s njom vasa snaga satrta
propast sve je izmorila
mladicu bez srca

svecano intonirana preambula
dok mnogi mniju
ropski, gospodnje
i hine prijetvorno

kyna123
14.04.2012., 20:28
u pritajenosti snova
caruju izmamljiva lica
priblizim li se bez namjere
dokucit cu nesagledivost

i zalazim dublje u ono u sto se tone
nezaboravljenim rijecima
sto bude bliskost
kao ogranci pripojene sumnje

vidjeh tako krijes noci
i ucinih nemoguce za ljubav
- skinuh zvijezde s neba
i polozih ih natrag na ta lica

:eek::cerek:

kyna123
14.04.2012., 20:29
činjenice su činjenice
a vaše aluzije su providne
moja prova ide u pravcu vjetra
i razbija neprilike

o moćni čudotvorci
nisam ja ona koju tražite
a vama diktira sujeta
taj gnojan organ

imate krivu predodžbu
loše percipirate
vrhovima prstiju
kao voajeri
iza ključanice

kyna123
14.04.2012., 20:31
večeras dižem čašu
svim posuđenim Prijapima
idem za stadom
i klikćem : bog je doista muško

nek razumije tko razumije
i nek ne sagriješi mišlju, riječju, djelom i propustom
znajte da moj je prevelik grijeh
i da zato molim i tako dalje

spoznajem što je žitak
sad dok lagano jesenim
i jelo je bljutavo kad nedostaje soli
takav i moj put
jednom je bio i više nije

kyna123
14.04.2012., 20:32
more
uzastopni valovi
uvijeno sanjarenje
imaginarni prostori

kovitlaci vremena
i izgubljene sjene
bijeg u nepoznato
odsada stalno takav

bolno je
gdje te zapljuskujem
pod rebrima , kao
srebro

ustani......

utopljen u ljubav , tako ostani

kyna123
14.04.2012., 20:35
:) :) :) :)

ivana.mala
16.04.2012., 20:27
bilo je lako
stavljati u škrinju
zamršene stvari
nije to isto
kao kad mrsi se kosa
osušen zumbul na dnu zbirke
nije brnistra
nisu vesla
kopije snova lako su stale
trebale su mrak
ja ću ih pokušat odmrsit
svjetlost voska
gori prošlost
blažen plamen
bez pepela
gori navika
daj mi sad vjetar
pusti glazbu
i pusti me
samu
u mrežu
moram vratiti
suze
na obraze

kyna123
17.04.2012., 08:12
vidi, leptirak
na inje se hvata
popelin, popelin
tako prozvan

bojama migne
kozmosa Heraklit
okrijepljen svjetlom
elegijskog jutra

no pasaran
dugovjek sam ja
u strujama zraka
premda suncem izboden

i kao dragulj sa zilama
u grmu mimoze
krila moja drhture
svijetom zrcala

ivana.mala
21.04.2012., 00:29
još jedna jesen će svratiti
i ja ću još jednom voljeti kiše
i smijat ću se u krilu čovjeka
s velikim crnim kišobranom u ruci
ja ću nebo biti
taj tren
dok budem prolazila brojeći korake
dok budem zatvarala oči da zapamtim glas
i što jače osjetim riječi
i topli miris jedne kiše

ivana.mala
25.04.2012., 22:23
sa sićušnim krilima noći
usplahireno tapkaš preplašeno
zatvorenih očiju bježiš
uzalud mjesec poklanja svjetlo

ti ne vidiš ga u tom krugu
oči tamnim prozorima mračiš
kad nehajno dotakneš mu dušu
oblaku sigurnosti se vratiš

serjoza
29.04.2012., 12:23
Ove noći,jedan usamljeni dječak
Sjedi na starome prozoru
Kroz suze promatrajući
Neku sretnu obitelj na obzoru.

Zašto mene nitko ne voli,pomisli.
Zašto mene nitko nije volio?
Hoće li moj dom zauvijek biti maleni krevetić
U ovome trošnome sirotištu,a
Moja jedina obitelj mucavi Pero zvani Upišankić?

O majčice moja mila,jesi li mi živa,
Daj da te upitam zašto si me rodila
Ako me nisi htjela,ako me nisi volila

Zašto si me tuđinu dala
Da sad osamljen patim ovako
Pomisliš li bar na mene,tu i tamo,ikako?

„Gasite svjetla,a ti balavče silazi s prozora“!
-Prestraši ga glas grubog čuvara Luke

Rekoše mi,da neku djecu u krevet
Polažu majčine nježne ruke.

I zaplaka usamljeni dječak.

ivana.mala
29.04.2012., 21:21
u šaku stisnem smrt
varku
između života
na pedalj stane srce kad se stegne
kao stvar
između zidova
bez prozora
od kamena
sivog korova

i nije tajna
miruje snaga oceana
ja ne ubijam
i ne mogu da me ne ponese glazba
pa tijelo se pokrene samo
bez predznanja
ritam me zagrli
ples se nastavlja

n0mad
04.05.2012., 19:04
stupaj prečacima
u behare uvijen
sedlom svojeg glasa
konjima bijelih kotlina

nijansiraj poglede
strme letove orlove

gavran sjeti te
okova sadašnjice
raskini veze telefonske
heksametrima
odisejskim

n0mad
04.05.2012., 19:10
loving and thinking
glasses and drinking
we're now sinking
from the outside of our blinking

silver your penny
rushes and gold
but you never heard
the secrets I've told

little sparrow
already old
in some mystery involved
do you feel cold?

your time is out
from the hole of your mouth
can you speek out of sorrow
as if today were tommorrow?

loving and thinking
we're missing
the final word
we cannot afford

Am I me?
07.05.2012., 15:11
osti laži, prigušen glas
probodeno srce milosti
ruzinom si hrani bol
otkucava otrov
spas mu želi dati
tražene istine sjaj
i isprika idiota

ivana.mala
08.05.2012., 21:20
voljela bih da je za mene
duga u moru što drhti
i da je od mojih misli
košara koju nosiš u rukama
stavila bih jabuke u nju
zelene koje volim
lišće
i trešnje s peteljkama
i ako bi ti bila preteška
pustila bih misli da ispadnu
odrekla bih se žaljenja
ne želim
grč na tvom licu
ni usne
skupljene u pitanja
nezrela
reci moru
ja sam znala
ta je duga
odraz tvoj

.lo
09.05.2012., 09:40
(A.B. ... D.ivno ... Ž. ivana.mala) :) :)

ivana.mala
09.05.2012., 21:42
hvala .lo :) :)

UnknownSoldier
10.05.2012., 19:18
Evo jedna moja... Nadam se da Vam ne smeta šta je u obliku videa no to je neophodno za cijelokupni dojam..

http://www.youtube.com/watch?v=6enTZGHE26k&feature=plcp

ivana.mala
10.05.2012., 22:03
sanjam da stižem
i nebo postaje veliko
toliko veliko
da ne mogu prestati
sanjati

sanjam
pa puštam kišu da me ljubi
poljupcima
hladnim
hladnim
pa puštam san
pa sanjam
opet sanjam
i stižem
oživjeti
snove

mahasvarananda
10.05.2012., 22:04
Uopće me ne svrbiš
Češkam te iz pakosti
Češkam te iz radosti
Zato što si moj
Ni mal , ni velik
Sveprisutan a skriven
Uvijek u društvu
A samnom kad sam sam
Razigran
Hvatam te za glavu
Šamaram te iz zlobe
Kao prevrtljvi gad
Ja imam svoje potrebe
Tebi nisu strane
Uvijek visimo po kvartu
Vječito si sporedan
Zimi ušuškan po ljeti raskalašen
Kako li je lijepo kad proškiljiš van

ivana.mala
12.05.2012., 14:06
nedovršena kuća
bez sjaja
na cestu prašnjavu stavlja veo
prozor jedan s pustinjom je spaja
svi drugi zatvoreni su, skriveni

ja vidim samo miris suza
i dijete jedno kocke slaže
pravi kuću malu
pustinja pred njom
pa opet suze
kocke su pale

n0mad
13.05.2012., 16:30
tihi gradovi
u prolazu samo sijedi oblaci
vosak ljubavi
ostavilo lutanje i tragovi

trebam tvoje opise
trebam albume tvojih snova
da u mraku ove sobe
zacijele prsti

izbodena lutkica
promrzla srca
u dimu i danima
koji predugo traju na kraju svijeta

n0mad
13.05.2012., 16:33
pripijam se
uz blagoslove kiše
sanjanim
versima
ušare

i ćarlija vjetar
zagasitim
šumama
u svitke se
valja

mjesečari u
oblacima
padaju na
prozore

nepregledno
more maslačaka
struji
raskošnim
proplancima
šutnje

ivana.mala
18.05.2012., 21:55
koje je boje prašina
oko velikog staklenog zvona
mjesec je u njemu sa mnom
može li srce do jutra?
slegla se noć
talog
i kroz tišinu
boje je tajne istina
boje krvi daljina
koje je boje prašina?
mjesec i ja
stranci
pričamo jezikom nestvarnim
ostajemo na nogama
preživjeli
pitamo se
od čega je nebo iznutra?

Dijaa
19.05.2012., 13:24
nakon duuuuuuuugo vremena počela sam opet pisati... bilo je teško prenijeti misli i osjećaje na papir (u ovom slučaju tipkovnicu), ali vjerujem da će s vremenom izražavanje teći lakše...

na dnu labirinta,
u tmini vlažnog kamenja
nalazi se... zaboravljena...

guste rešetke i lokot od čelika
zapečačene pod teškim zidinama.

težak zrak se obrušava na grudi,
tihi jecaji radoznalost privlače.
laganim prilaženjem
zavijaju sve jače i jače!

drhtaj...

vosak se razli po kamenoj ploči,


plamen svijeće nestade u noći...

CarrowGray
25.05.2012., 08:48
Shadows whisper, creep through my dreams
With hooded eyes they revel in my screams
For memories hurt, and there is so much pain
How can a heart survive, how can it remain?
The voice said, dance, Salome, dance

I can hear the song they used to play,
The hunting tune that made me insane
And the rattle of the golden chains tight around my soul
Both bringing me down and keeping me whole
When he said: dance, Salome, dance.

Touching my feet, the marble stone was cold
Just like a slaves, my body was sold
I was a prisoner, how could they not see?
Seven veils were my curse, my destiny
Still he said: dance, Salome, dance and I shall grant you a wish

And so I danced; over the floor my legs started to glide
with a small sway of my hips the first veil began to slide,
Showing the soft skin it used to hide
Leaving me bare, with only a true sin in mind
Dance, Salome, dance and you shall have it all

As the veils fell, I didn’t look behind
In my heart, there was no regret to be found.
When he said: True to my word, I will stay
To whatever you want I would obey.
For the dance of the seven veils, what is your wish?

For the lost veils that my soul bore
Give me his head and nothing more.
And darkness covered me from that day
As a platter with John’s head was brought to me on display.
What did you do, Salome, what did you do?

For your sins, cursed you shall be
To remember the sorrow you inflicted for eternity.
Instead of veils, shadows you shall carry to your bed
Along with the memories of torment and screams of the dead
It was the price you had paid
because you danced, Salome, for his death

Yuky
27.05.2012., 04:33
Bila sam na koljenima,slomljena i sama
u blatu i na kiši,pratila me tama.
Na usnama mi bješe, okus gorkih ljeta
u očima suze,nekih prošlih sjeta.
A onda iznenada,dotakla me sila
to Božja ljubav i vjera je bila.
Kao Fenix iz pepela,moj se život budi
o Bože, hvala ti što sretna sam ko drugi ljudi.
Životna oluja sve pred sobom ruši
al sad je Bog tu,osjećam to u duši...

_znam da je možda prejednostavno,al ne zamjerite početnik sam...

f_mulder
27.05.2012., 21:11
bakreno je sunce
na obzoru što kapa
već zima tek stiže
tih olujnih dana
lijepi nam na čelo
marke našeg bitka
šalje nas u san
u samoću naših noći
veže nas u mrežu
kroz niti zaborava


tek taj zaborav daje
što uistinu traje
nikad ne napušta
zvjezdane mališane
sve čega se boje
on poklanja njima
smisao bez smisla
i vječnost što traje

f_mulder
27.05.2012., 21:13
nakon duuuuuuuugo vremena počela sam opet pisati... bilo je teško prenijeti misli i osjećaje na papir (u ovom slučaju tipkovnicu), ali vjerujem da će s vremenom izražavanje teći lakše...

na dnu labirinta,
u tmini vlažnog kamenja
nalazi se... zaboravljena...

guste rešetke i lokot od čelika
zapečačene pod teškim zidinama.

težak zrak se obrušava na grudi,
tihi jecaji radoznalost privlače.
laganim prilaženjem
zavijaju sve jače i jače!

drhtaj...

vosak se razli po kamenoj ploči,


plamen svijeće nestade u noći...


koliko je trajala pauza??
sviđa mi se ovo...ian curtis bi te također pohvalio hehe

ivana.mala
27.05.2012., 22:44
bio je zgužvan
u kutu pustog ognjišta
i posut lugom
mirisao na mnogo godina
pokrivenih tugom
ostavljen, neutješen
govorio je o jugu svog proljeća
ponosom koji je povrijeđen
ljubavi danoj bez odličja
nikad ne uskraćenoj
jecao je slovima poput čovjeka
mislima ostarjelim, davnim
izgledao kao žena bez osmijeha
s podočnjacima dubokim, tamnim
zadrhtao u mojim rukama
i natjerao da zaplačem sa njim

serjoza
29.05.2012., 16:25
Srela sam te jednoga kišnoga ljeta,više se ne mogu sjetiti koje godine
Već umorna i iscrpljena,jer si mi bio mušterija pedeset i peta
Ali jedina čije lice će ostati zazidano u predvorju moga sjećanja
Zauvijek
Zatražio si kavu i novine,i ja sam ti ih donijela
Promatrajući te potom nekoliko trenutaka iz prikrajka
Konačno prišla i izustila neku blesavu riječ

Ali uzalud,jer me ti nisi razumio
Rekao si ,smiješeći se ,nešto na svome nepoznatome i čudnome jeziku
A ja sam te pozorno slušala
I smiješila sam se, iako ni ja nisam razumjela tebe

Pamtim kako ti je osmjeh nekoliko puta skliznuo preko usana,
I smijući se meni,otkrio sakrivene bisere

Još i danas,ova starica pamti duboki glas nepoznatoga mladića,
Strani jezik čije melodije još uvijek jasno čuje zvuk
Jamice na njegovim obrazima,kako se s usnama spajaju u savršeni luk

Sama sam i nepomična i često u dugim noćima tvoj lik mi dođe pred san,
Ako si još uvijek živ,
Sjetiš li se plavokose djevojke što ti je jednom davno donijela kavu
I poželjela –Dobar dan-

Kad bih samo znala da ćemo se poslije smrti opet negdje sresti, ti i ja
Umrla bih sretna istog trena,
Krv bi potekla iz starih vena
Na postelji mojoj,ležalo bi hladno tijelo,
čekala bi te ova usamljena žena

ivana.mala
06.06.2012., 21:36
nekada
dok su zemljom prolazili
davno
dok su se u lišću skrivali
sada
kad još su tu
a ipak su otišli
tražim ih
u beskraju misli
tražim
na crtama svog lica
njih u sebi
sebe u njima

a tamo u nekoj noći
što doći će nakon svih
upoznat ću ih
oči u oči
sve
odjednom
otvorit će se
jedan val
koji te preklopi
i s kojim postaneš
više od mora

BedOfRoses
07.06.2012., 20:41
Bila je to hladna zima,
dugo je nije pamtila takvu.
Te godine ni snjegovi nisu pali,
samo je osjećaj nade ostao u zraku.
Noći su bile preduge za nju koja je čekala sama,
usred šume davno zaboravljenih uspomena.
Vjetar joj je mrsio kosu,
hladnoća ledila ovu dušu napuklu.
Ponosno je stajala na starom mjestu
gdje mu je prvi puta poklonila sebe cijelu.
Svakog dana bi se ponovo vraćala,
ali uzalud je bilo sve.
Ljubav nije dolazila,
ostalo je samo sjećanje.
I tako je u tišini sanjala čarobne noći
živjela za trenutak kad će on do nje doći.
Razum je govorio pusti ga da ode,
srce je znalo da putevi bez njega nikuda ne vode.
Svaka uspomena boljela je poput žive rane,
bila je spremna učiniti sve, samo da to stane.

Samo napola živa tražila je njegov zagrljaj,
da lakše kaže zbogom i prihvati da je kraj.
Svake bi se godine vraćala,
ali i to je bivalo sve rjeđe.
Duša se predala,
shvatila je da ih ništa više ne veže.
Otišla je daleko,
u kutiju zaključala srce slomljeno,
bacila sve nade niz rijeku,
oslobodila ovo tijelo umorno.
Ponekad, ali samo ponekad bi se osvrnula
kad bi kroz maglu njegov lik ugledala.
Tek toliko da osjeti da je živa
pustila bi suzu zbog ljubavi izgubljene,
u prolazu bi joj se pričinjavale sjene
na kojima on još uvijek ljubi usne njene.

BedOfRoses
07.06.2012., 20:44
Ako odeš, za mene ne brini,
srce je moje jako, sve će da preživi.
Nastavi živjeti i zaboravi na prošlo vrijeme,
duša će nekoliko dana venuti
ali ne živi se od uspomene.
Preboljet ću ja nekako svaku tvoju izdaju,
smoći ću snage da ne potpišem predaju.
Hodaj pognute glave
i ne pričaj nikome
da pucao si u srce osobe
koja te nakon poraza dizala u nove pobjede.
Zgazit ću ponos i poželjeti ti sreću,
za svaku grubu riječ kleti te neću.
Zato ti vraćam krila moj anđele,
odleti daleko do njene odaje.
Poljubi je nježno kao što si nekad mene,
obećaj joj da nikad nečeš otići
i da ćeš samo zbog nje zaustaviti vrijeme.

ivana.mala
11.06.2012., 20:50
mi stvaramo boje
mi slušamo pjesme
mi želimo nekog
i hoćemo ljubiti
mi hodamo nebom
po tragu ptice
mi koji cijeli život
učimo voljeti

ivana.mala
17.06.2012., 22:19
nemaš me
u pogledu što je taj
ni u rukama što su zvijezde
samo sam oblik, planet hladan
na kojem ponekad bljesne
pa upiješ sjaj

a izmicala sam dnu
sitna poput perle
sa mislima sjajnim od želje
da provirim na nebu tom
po kojem ti
slijediš oblake

Zehra
20.06.2012., 20:17
Vir ponovo

Ja se
ne mogu
od tebe sakriti
osim
u tvoje misli.
I kad god
moje
riječi, koraci i oči
bježe od tebe,
kuda se skloniti mogu,
osim tebi
u srce.
Ja se ne mogu od tebe
udaljiti
a
da ti se ne približim,
i ne mogu ti ime odšutjeti
a da te ne dozovem.
Mogu li se ja s pola puta vratiti
ni u šta,
što ništa ne misli
i ništa ne traži
i ništa neće?

Ja
se ne mogu
od tebe sakriti
osim tebi
u ruke.

rokso
23.06.2012., 23:56
budim se iz sna
kao svijest nakon svih tih godina
nikad na vrhu a uvijek do dna

uvijek sam ju trazio
a premalo puta osjetio
sloboda...

razocaran prihvacam to
u meni nada budi se
jer vrijeme stati nece
dok ga zivimo..

uvijek sam ju trazio
a premalo puta osjetio
sloboda...

sada budan sam
otvorenih ruku trazim te
na pravom putu sam, osjetim to..

dijana82
25.06.2012., 20:05
nista na svijetu
nije toliko
kolika je ljubav
i dani cudjenja
za zorom sto
je otisla, prebrzo

i uranjanje pogleda
u prazninu ociju
koje ne svijetle
kao onda

tada sjetim se
i probudim se
progledam kroz
bore zivota
cvrsto osjetim...
negdje u daljini
LJUBAV

dijana82
25.06.2012., 20:15
puno je svjetla jos
u meni
u daljinama
zivjeti moram
kao da se radujem
sa sto manje pitanja
sa velikim tajnama
negdje kraj mora
koje me odrzava
i u samoci
koja me cuje
i tisini
sto me kupa
jer jedino tako
prodirem
u svijet
smisla

dijana82
26.06.2012., 19:26
da li sutim
da li sumim
da li cujes
kako tece izvor moj?
iza staklenih sjena
nekog davnog mraza
vec odmice boja neba
u rozi zaborav
sto me privlaci
vec grle me daljine
i pritisce samo ova moja
stara bol
tako polako i necujno
ja joj se predajem
a netko ce izdati tisinu
zalupljenim vratima
posve nepazljiv nacin
za razlog sto me
muci

bhavatarini
27.06.2012., 02:54
Vir ponovo

[...]Predivno! :cerek: :)

ivana.mala
27.06.2012., 21:41
uhvatim dah zadnji sekund
prije no jutro se okrene
i kutija se otvori
na pola
pa vraćam se
kuckam sa satom
žuti leptir, suncokret
čekam
pedeset i devet stepenica
do jezera
suha crvena zemlja
škripe drveni kotačići
kotrljaju se koraci
svježe ubrani
na sred
visećeg mosta
ljuljam se

dijana82
28.06.2012., 20:34
vjetar u lišću doživljaja
srce lupa u petama
mnogo je valova
u travnatim željama

svježina osvaja
pedalj po pedalj
teritorij traženja
lutanje pjesmama

svlačenje glasina
tribunama nemira
smiruje tempo
umornog hodanja

ivana.mala
28.06.2012., 22:26
ako i jesam
a vjerujem da nisam
nisam znala kako
i zapravo me ne tišti
zapravo me ne boli
ono vani
ono što je dostupno
ja ipak nisam putnik
i ipak nisam rijeka
a svodi se na isto
pa ako me i umiriš
ako me i prešutiš
opet
ja ću znati...

ivana.mala
04.07.2012., 21:21
zašto si to rekao tako tiho
a ja sam čula najglasnije
toliko
da sam zaboravila na vrijeme
i na glazbu ispod
i zašto nisi ponovio glasnije
pa možda bi se stišalo
u meni
možda bi me probudilo
možda bi me pustilo
da nisi rekao najtiše

serjoza
14.07.2012., 18:38
Nekoć sam Te voljela
U cijelosti,potpuno
Svaki otkucaj moga srca
Svaki moj udah
Bio je ispunjen Tobom

Voljela sam te dok si se noćima budio
Samo da mi pomirišeš kosu,
Poljubiš vrat
I čvrsto me zagrliš
A ja…
Ja bih se u tim noćima pravila da snivam
I sretna sanjarila uronjena u Tvoj topli zagrljaj

A sada?
Više se i ne poznajemo
Postali smo stranci
Daleki
Više mi ne miluješ vrat
Niti mirišeš moju kosu
Ne vodimo ni ljubav kao prije
Sve što je ostalo od nas zove se navika
Ogavna i odvratna

Hladno je i bolno
U dugim noćima poput ove
Umjesto tvojim rukama
Biti obgrljena prostranstvom
Koje se umetnulo između naših tijela
Ti i ja odavna više nismo jedno
Sada smo samo navika

enfant
18.07.2012., 16:34
ne prestaje
ono sto sam njegovala
u sebi
kao prasina se otkriva
i ostaje u srcu

enfant
19.07.2012., 21:31
neizmjerno lijepo

kao prozir u noci

sto ostavlja zvijezda

dah kroz nebo

provlacenje u svjetlo

odmahne krilima

poljulja krosnje

dok gusto lisce

tjesi me

annabelxx
20.07.2012., 17:54
krocim kroz tamu
lomi se svijet
pogledam negdje
sve je isto
mozda je u meni
atom mladosti
za vrijeme bez radosti
probat cu uhvatiti
preostali idealizam
za ovakve dane
sa slutnjom

enfant
26.07.2012., 19:01
zadnji dah
ušiven u dvoje
kao čežnja predgrađima sjena
ovaj strah
opet u odjecima
napeto i bezbolno čekanje
da se nešto pomakne kroz prostor
jesmo li oduvijek ovdje u magli bola
gdje trgamo svaki zvuk oko sebe
i zašto šutiš kao vampir?
javi se sa dna, izroni gore
i dokada da vjerujem u duhove?
ako nema riječi, one najmanje i najtiše
kako onda mogu disati?
još tražim te, još... ispod krovova večeri
kao pomorac u kasne sate dim starinjske krčme...
obilježit ću te nasladom
kao zločinac umorno tijelo
sad, pri kraju svega
kad ti ne pripadam ovim svim

enfant
28.07.2012., 21:06
veceras
prihvacam udarce i bol
tesko je kad je takvo sve oko tebe
ali trnjem je posut put do ljubavi
i ne znam kako cu ti pomoci
da vidis i progledas, jer mi smo u magli
kojom krociti nam valja

sutra
kad bi moglo, sunce nek nam svane
i jeka nek dogura zvuke prodorne
mozda cujem pjev slavuja
jer jos hocu da se radujem

ali jos smo tu
zajedno premda sami
svak u svojoj cahuri, daleko od leptira
i noc sada prednjaci, ponos ostavlja
iza sjena nekih pokreta
opet nas pribija, nas bez nas

enfant
01.08.2012., 07:52
okrenem se
jutro udahnem, zoru...
kao bijelo ruho
na obali

i sve je otvoreno, kao srce
za mene
tim trenutkom spoznaje

znanje lebdi
bistra vatra
mozda korak do osjecaja
i tu sam
jednim dahom
do potpunog predaha

Millla
01.08.2012., 08:02
Knjizevnici, sta bi po Vama znacila rec "LIKUŠA?" Znam da nije bas o temi, ali molim odgovore. Hvala unapred!

enfant
01.08.2012., 17:10
nije vrijeme, al je vrijeme
da se nacrta istina
nije, al sve je oko otisaka
cudno vrijeme dokraja
mi smo na putu, aleluja!

i mijenja se povorka
i uvijek je nova pustolovina
sve jos mogu za tu jadnu
saku dolara
isprijeciti i sprijeciti,
kako vidim i zalijeciti

nebeska boja ostrva
na reklamama sivih ulica
brzi tempo velegrada
opet me suzdrzava
pa ne mislim o nemani
s dvije glave
ni o ruznim potezima
iza ledja

enfant
01.08.2012., 20:30
hiljadu rijeci prosutih u beznadje
kao divlji biseri
jos su me cekali automati s prozora
nerado se sjecam dozivljaja
koji je umirao kao sol na mojim usnama
pa su isli dani, sve kao u prolazu
sa mirisom dima i uvelih ruza
zasto cekas nemili gospodaru?
plasis se sjene iza ugla tvoje
oprosti gracijo uzvisena
ti nad nebom, ti nad nama
sto se setas kad stoji tama
obrisat cu zakljucak
tvojeg razmisljanja
ti prosudi ako umijes

enfant
02.08.2012., 17:50
jos se sjecam davnog ljeta
zov masine ponad preokreta
kad govorili su moji stari
cuvaj se dijete idu lesinari
nisam znala tko su oni
misljah samo, samo ronih
nije bilo pred ponoc
zacu se gromovi
zelene sprave, neki tenkovi
kaze mama kupi stvari
krecemo s mjesta
vozit ce nas tatin kolega, slobodna jos je cesta
skupise nas u dvorane
sa strujom i kruhom
ja sam tada bila neprisutna duhom
bosna zemlja cudesna
kroacija zgazena
prst pokaza na evropu
preko granice i austrije, evo mene gore u skoku
dobar dan izbjeglici
u staroj kabanici
kojoj igru pomelo je pamcenje
jer zivot joj je bjezanje

enfant
02.08.2012., 20:56
morskim zalom ljeta
misli ovih galija
tebi plovi...

sjetis me nebom
i osjetis dusom
cijelom dubokom
velikom, tajnom

teski odrazi sunca
lice u oziljku srebra
pjena nosi te
dalje od rijeci...

trazis me na obali
u pijesku nocne ljubavi
jos hoces plakati
previse si sebe dao

ostavljas tragove
pa ih brises
skinuo bi okove
teske lance sto te drze

i legao u sunce
da te spali dodirom
zauvijek tako volio
u soli, u snu

enfant
03.08.2012., 17:34
ako ostanes na ivici
znanja cijelog svijeta
ne zaboravi zatvoriti vrata
prije nego zapocne kisa

zatvori i prozore
dobro sakrij se
u prasinu knjiga
tvoje male osvete

ako ostanes na rubu pameti
jos ces se sluziti krikom
jos ces se oriti
bit ces kao munja

ali ne zaboravi
kad zapusu vjetrovi
dusu ce ti ukrasti
opet zavladat ce praznina

i okruzivat ce te
tajanstvenim krugom
ciji bedem bit ce tvrd kao stijena
koja ces postati

enfant
03.08.2012., 22:08
jos jedna noc...
zaplovim kroz njeno more
sve do jutra

enfant
03.08.2012., 22:11
vrijeme je otvoreno
daje me
dobro je...
trajati u tisini...

rnr666
03.08.2012., 22:24
i placem,opet placem
slomila mi je srce i dusu
i opet opet placem....

enfant
04.08.2012., 18:40
pogled u buducnost
i sto je ispred nas....
prosao si kroz vrijeme
jos jednog ocevida
mozda san je kad gledas
mozda smrt je kad se previse predas
uostalom svak je stvoren od pepela i zemlje
i ovdje dolje gaze te
nemirni ideali za koje su neki pali
glavu gore iznad nesrece
kad te najvise gnijece
znao si i mogao
tu si bio
bio si sam, al nisi se krio
nemas imena i ne treba ti...
slobodan si

enfant
04.08.2012., 18:45
umorni koraci
spaljeni oblaci
prolazim granice
tudjeg carstva

sutati kad je najteze
majka mudrost
me je naucila...

enfant
04.08.2012., 18:52
tko je pametan
a tko nacitan
tko je skolovan
a tko potkovan

tko je hrabar
tko je bez grijeha
tko je ljubav
a tko mrznja

tko je leptir
tko je zivot
tko je cvijet
a tko svjetlo

zasto si usamljen
koga je briga
mene jest
ne znam ti pomoci

tko je ukrao nebo
gdje se skrio mjesec
sto je zivot
za tebe je sto?

ivana.mala
04.08.2012., 23:36
sunce je
zijevalo tog dana
pa umorno leglo na vrh brda
rijeku je
spremno dočekala brana
kad htjela je smekšat tla skorena, tvrda

nebo
na otoku
bilo je tamno
na sluh naslonjene
oči daljine
od ruku spletene
riječi za put
nisu do pučine stigle

i moje su misli tražile su izvor
i strah ih je bilo pogledati dolje
pa kao i sunce pošle su na odmor
dok ne dođe neko glađe vrijeme, bolje

sa svih strana samo more
i vjetar
stranci odnijeli su mir
svojim lukama

stranci su
odnijeli mir
svojim lukama

enfant
05.08.2012., 08:43
jutro
bijeli dodiri
zora bez sna
osvaja dan

nekome se zuri
da stigne na vrijeme
....

tisina bez radosti
dosadno cekanje
sunce se javlja
i priziva svijet

mnostvo sicusnih kapljica rose...
u umornoj travi...


trazim puteljak...
jos plesala bih s
liscem jablana

enfant
06.08.2012., 21:06
zelja drevnih zapisa
uspjela sam da odbacim
ceznju daleko sa lica
kao onda nekad....
sjetis li se tajne?
ili zuris u prazno svjetlo
tvoj sad izraz zamisljam
i prizivam te tiho...
niko ne treba znati
gdje je nestala moc
jer kad krene rana jesen
opet tu sam sa tobom...

poraz kao odbacaj...
zar toliko strahujes?
ne nadas se oprostu
koji njegujem...

sive sjene tvojih misli
jos su plesale...
na staklu sjecanja...
grube i podesene
kao boginje....

dok ja, tvoja mozda jesam
u tami izbora

enfant
07.08.2012., 17:55
neprestan izvor dozivljaja
curio je u svjetlo
mozda nisam bila najsigurnija
sjecam se da vjetar udarao
po gromobranima i zljebovima
kisa je stvarala debele brazde u zemlji
osluskivala sam na prozoru
cekala da ce doci iz daljine
naivna kao bice baceno u ralje podijuma
stare anticke gradjevine
i nista se nije pomicalo
samo ja i vrijeme
naglo je padalo samopouzdanje
kaljao se idealizam bojama mraka
bolo me je u prsima
u grlu je bila uhvacena gruda straha
i nista...
i vrijeme...
dosadno otjecanje sutonskih ladja
negdje u nepovrat... sto posto bas tako...
lutanje asfaltima buljookih gradova
intima izdana siromastvom ulica
slomljen duh, na kraju...
romantizam prodanih knjiga
ne znam je li me ometalo
bilo mi je tako svejedno
kao u zamku neke bajke
poraz ionako ocekivan
pljesak ljudi kojima je to bitno
strmoglav pad bez padobrana
bez ijedne ruke supermena
kako otrcano, kao sve te spodobe
koje ustvari nemaju duse
i kojima je drago kad te u ringu
nokautira njihov iskusni
feeling..... koji, kao, nikad ne vara

enfant
07.08.2012., 21:44
odazovi se
nadji nacina
ja vec gubim strast u ocima
dok pijem bol

postoji put do mene
penje se i penje
ionako lutas njime

svijet je to sirok
za te tvoje male snove
i luke vazne primicanja

noc je to bez tame
kao spomenuta sloboda
koju trazis

obecat cu ti jednom
kad se izgubis dovoljno
dio koraka

jer tad osjecas
svu tezinu duse kraj sebe

i nosis je kao
ovaj zapis

enfant
10.08.2012., 19:37
poznajes li tajnu vatre
pucketanje i dim u kojem trazis bozanstvo?
oblak ka negdje...
vjerojatno gol i tuzan
u redovima svjetova
masna je spoznaja
kao ruka zeljna svega
a sad cujes
jer se sjecas... stare rijeci
al lica ne vidis
i da probas zamrziti svoju stvarnost...
jos bi poletio, da umijes
ovako carujes u sebi
kopkas po nutrini, grebes po papirima
i sve je mutno kao tren
u kojem si uhapsen
glasom zivota javio bi se....
ali kako kroz resetke?
nije mnogo jace to sto zoves istina
kako kazes, ti si svjedok...
i ne dises vise od trazenja....
samouk stvor, velikih ambicija
potaknut nicim, niotkud stvoren
slomljen hiljadama pitanja
i nije mi do tebe... mada divim se...
samo tami tvoje smrtnosti...
i nacinu !

enfant
10.08.2012., 20:02
i da nije mrznje te
dal bi rijeci mogle dalje...?
od planina
kroz dubine do istine
dal pobijedila bi ljubav sanje sitne?

i da nije mrznje te
dal bi bili covjek vise
od najmanjeg nevidljivog bica
nezasitnog , nezahvalnog maca?

i da nije patvorena vatra
da je plamen jos onakav kao onda
da je mudrost posvud...
da je zrak laksi
al put je dug... za nase kosti....

ivana.mala
10.08.2012., 20:32
jednom...
kada nakon mnogih ljeta
dođe zima
bit će hladna i duga
ja ući ću
u našu sobu
i živjet ću
od našeg ljeta
i kao nekad
otvoriti vrata slikama

ivana.mala
12.08.2012., 22:18
nasloni se
na prozor hladan
osjeti miris kiše ljetne
zatočene u beskraju
u komad svijeta
i komad sjete
neizrečene
jer ja ne znam
dati mislima slobodu
riječi
u oblake
za duge zore
makar tiho
samo tebi
i kad ne znaš
tko sam
dozivaju kapi
nebo
za sunce
što se kupi
u tvom oku

enfant
13.08.2012., 22:11
na neki nacin
nema presudbe
stajaliste je to
individualno
svak ce doci na svoje
i u to se ne mijesaj
da kazem rijec zabranjenu
zaboravljenu ispod prasine
da me opet ostave
gospodari
da se raskidam ko Isus
ili da me raskidaju
dok jos ima nekog smisla
prilicno sam duboko
neces shvatiti poantu
prozne anarhije
ja sam sjeme koprive
ja sam trn
ja sam oblak
kako da ti prikazem slovom
kad nema nijanse
hodam dok sjedim
putujem dok sijedim
presutit cu....

enfant
13.08.2012., 22:13
znas da volim
kad mi obecas dio tvojih snova
ljubav, kojom blistas

volim to jako

ali nikad nema te tu kraj mene
da me osjetis
da me ne bolis toliko

i sve sto pokusam
bas sve je uzalud
dzaba mi sav trud
i svi ti ljudi
oko nas

cesto te gledam
dok lutam
a ti, uvijek si
predaleko
od moje stvarnosti

Mariamagdalena
13.08.2012., 22:37
konfuziija.to je ok. Javi kad se pronađeš. To će biti već zanimljivo

Moon River
15.08.2012., 13:50
http://www.youtube.com/watch?feature=endscreen&v=RgoWp8E3Idw&NR=1

Od Kovača do Jevrejske opštine (Sarajevo 2012.)
Ulicama sarajevskim prolazim.
Sve me nešto sjeća na 1984.
Orvelovu.
Olimpijsku.
Osjećam se kao kaldrma,
kojom silazim s Kovača
prema Jevrejskoj opštini
preko nabujale Miljacke,
što je betonom pokriše.
Do pola.
Valjda će mi,valjda će nam,
nekad skinuti
ovaj teret s prsa.
Da mi kamenje
do izražaja dođe.

U Sarajevu povodom "Pjesničkog maratona" 20/21.3.2012.

From Kovači to Jewish Municipality (Sarajevo 2012)

I pass by Sarajevo streets.
Somehow, everything reminds me on 1984.
Orwell.
Olympics.
I feel like the stonestreet
on which I go down
from Kovači
over the snow-melting Miljacka
to the Jewish Municipality,
covred with concrete
up to half.
Hopefully, once they would
remove this burden
of my chest.
Of our chests.
So my stones
come to expression.

On the occasion of the "Poetry Marathon" on 20/21 March 2012i n Sarajevo.

Icaros22
15.08.2012., 19:21
Volim miris od
kave kada ujutro se
ustanem teturajući
mamuran kao slonova noga
neusklađen sa svijetom a opet tako
radostan hod

enfant
16.08.2012., 10:33
cesto me ponese
osjecaj za koji ne zna
a jutra su mutna od mamurluka
otrov hlapi
i da kazem ljubav?....
ali samo se je poigrala
ljubav?... je na ulici
sa tajnom u liscu bora
i mukama u snu

pruzam ruke...
nebo grlim
placem i suze onda teku
tako oduvijek volim...

pa kazem ljubav, u sebi
prosapucem tiho
u sjeni, zasticena od pogleda
u mojim vrtovima sumraka

idem, grlim je
drzim je za ruku... ljubav
nejednaku i pravednu
kad daje odgovore i strpljivo ceka

i sve prima boju zemlje
onu jesenju, smedju
kao divlji kesten

enfant
17.08.2012., 15:39
ne mogu obecati
brzo, sad cu zaboraviti
i ne cekam vise
tvoje ostatke ljubavi

izlazim u noc
pijeskom lako cu do mjeseca
tako ide zivotni hod
a ja posjedujem tajni kod

i da te podignem sa sobom
sve do zvijezda
past ces
nemas krila pod jeftinom robom

slijepo kao reklame
i svjetla na izlazu iz tunela
kao dio zaboravljene tame
sjecas se tog imena Stella

ja i ti, na kraju
izgubljeni i spaseni smo

prolaznici
Hotel Albert
ne spavam
noc je divlja

enfant
24.08.2012., 19:44
u jutru sijedih dogadjaja
u vatri pepeljastih noci
ljubav
i sve manje

otkucaj svemira
ljubav, zar ti?
ovako nenadano...
ljubav, a ja ne mogu vise...

i rodim se opet
izronim sa dna
na povrsinu
gdje ostaje nebo

trenutak zarobljen u vremenu
odsjaj svjetla na prozoru
ljubav, jednom sam sanjala
da ljubav...

metilj
03.09.2012., 19:40
Na sivo-crvenkastim pločama trga
Upravo ispod sata
žutio se jedan limun.
U istom trenutku iz smjera Dolca prolazila je mama držeći za ruku jednogodišnje dijete koje tek što je svladalo hodanje
Mali je odjednom uočio limun, uspio se protegnuti iz maminog stiska i krajnjim naporom ga dohvatiti.
Držao je ogroman limun u ruci i proučavao ga.
- Pusti to!, Baci to odmah!
Mama mu je oduzela limun iz ruke i bacila ga grubo o pod te se otkotrljao par metara.

Limun mi je izgledao kao sasvim dobar.
Možda je nekom slučajno ispao iz cekera.
Podigao sam ga i pregledao prstima da li ima kakvu manu, mrlju, rez, nagnječenje.
Ne, limun je bio sasvim dobar.
Stavio sam ga u džep.
Poslije sam ga oprao i napravio od njega dvije limunade.
Kasnije sam o tome napisao čak i pjesmu.

Mariamagdalena
03.09.2012., 20:05
A ja pronašla pjesmu! Al' neću ju cijediti.Totalno je fina i ovako...:cerek:

ivana.mala
05.09.2012., 20:37
znam
ti ne vjeruješ u ljude
vjeruješ u neka viša bića

oprosti
ja ne znam ih
i ne mogu ti pričati o njima
a to bi te umirilo

oprosti
ja sam samo jedna
što drhti
od dodira
i smiruju me pogledi
na ruke
i kad griješe
i kad me ne grle

pabloPi
12.09.2012., 16:41
Them Eleven

See light and blue
See behind the glue
See rain and death
And courtesly flowered bed

See grace and sky
See lifted soul
And try to die
See way to heaven
All that pieces them eleven

And be strong
And be wrong
And be thin
And be just the skin

All over the place
Embrace
Them Eleven.

prnekokos
14.09.2012., 18:33
Bolje od sebe ne znam.
Zašto me tjeraš da budem netko drugi?
Da noćima na tebe čekam,
da te u zagrljaju dočekam.
Želiš da sve svoje pjesme tebi posvetim
svaku cigaru za tebe upalim,
na svojoj trošnoj koži u znak kraja izgasim.
Želiš moje sumnje, slutnje i strahove,
pretvorit' u svoje okrutne planove.
Dajem ti sve to, čak i srce,
nosi ga, izgubi ga,
kao cigani jeftino ga prodaj.
Uz srce ti dajem i uspomene,
da se nikad ne sjetis mene,
nosi ih na teret svojih leđa.
Onako kao uvijek poluspuštenih vjeđa
pogledaj me, jer to me niti malo ne vrijeđa.
Prodaj me, pokloni me,
ali kao vruću žig uvijek sa sobom nosi me.
I da ovo nije još jedna pjesma ljubavna,
jer za ljubav je potrebno dvoje,
ti si otišao...
A ja?
Ja te više nikad neću smatrati pod moje.
Ti si poput starog nakita,
stavljam te u kutiju uspomena
i zaboravljam...

zagrebačka cura
15.09.2012., 14:58
I hodam ulicom punom sjećanja,
Koja budi u meni stare uspomene,
Uspomene na one sretne dane.
Glavom mi prolaze slike
Male plave djevojčice,
Koja skače preko užeta
Ne zamarajući se sitnicama.
Upravo ovdje, na ovom starom mjestu
Odjekivao je smijeh malog djeteta,
Koje ne misli na sutra.
Njen smijeh stavljao je osmijeh na lica drugih,
Njena znatiželjna dječja pitanja,
Uljepšavala su dan drugim ljudima.
Njena pojava unosila je sunce u život drugima.
I sada, par godina kasnije
Ulicom hoda plava djevojka sličnog izgleda,
Sjećajući se onog iskrenog dječjeg smijeha
Sjećajući se ulice pune razigrane djece.
Gledajući mjesto gdje je bila sretna,
Gdje jese naučila smijati, onako iz srca iskreno
I pitajući se gdje je sve to nestalo?!

Death-of-Art
20.09.2012., 18:00
Pjesmica inspirirana učenjem:

I kaže Kant da promatrajući zbilju
Mi...
Ne možemo zaključiti...
Da Bog ... postoji...
Ali isto tako...znaj...
Ne možeš zaključiti...
Da ... Bog... ne postoji ...

I zato...reci ...reci mi???
Dok krv venama mojim teče poput žive vatre
Što spoznati želi...samo ono što je izvan svakog...
osjetilnog iskustva...
Ooooooooh kako žuuuudim da Te znam...
Ali toliko si transcendentan...
A opet mi kažeš da si imanentan?...
Čemu...kompleksi?...

ZAŠTO LAŽEŠ???
NISI IMANENTAN!

Digao si ruke od svijeta...
Od ovog lijepog cvijeta...
Hoćeš da postanem deist?
A ti provociraj i dalje...
Pa ću biti ateist...

Zašto zbunjuješ me ti?

Priznaj mi...napokon...
Spada li to...pod neki pseudo...
agnosticizam...
Ili jednostavno pod stav...
koji glasi...:
Boli ...
me...
qurac...

Na...na... na... na... na...

Moon River
21.09.2012., 14:08
http://www.youtube.com/watch?v=LRL9pHsJ_nQ

evo jos malo od mene. Srdacan pozdrav

River

ivana.mala
14.10.2012., 20:26
jesen je
to je jedino
što još prijeti zimi
i jedino što me drži
korak od hladnoće
jedino zbog nje
nešto mi se ponekad svidi
i ne da mi da odem
svi ti ljudi
sva lica
u kojima jesen je
svi ti pogledi
nebo prepuno ptica
u meni su
jesen je

Meffisto
16.10.2012., 10:23
mali milion puteva
otvara se milion vrata
otvara se negde iza mene
i vode u neki tudji svijet..
a vidis li moje strahove
vidis li moje oci koje bezglasno govore
one jedino razumiju ovo plavetnilo koje izdisem..

svijet gorcine negde u nama
postace ziva smrt
u nasem svjetu umiru iluzije
a stvarnost je ptica bez krila...
http://static.genspot.com/files/images/amelija/__tfmf_cgrv2v55hzbu1o55nbw3hjqh_74d95fc5-26b5-460a-8885-d9fd996c56d9_0_510.jpg

ivana.mala
05.11.2012., 20:17
hvala Ti
što si me probudio
prije sna
odlučio si
da je prošlo previše vremena
otkad sam te pronašla
u najtamnijem dijelu svemira
postao si moja tajna
moja tišina
u kutu je čekalo svijetlo
na dah
od kojeg će živjeti
hvala Ti
što si me probudio prije sna
u kojem prestala sam disati

elf_dalmatae
07.11.2012., 09:00
@Meffisto - davno stavih na papir nesto slicno...
negdje je zakopano, na drugom kompu. Anyway; lijepa stvar ;)

@Ivana - cestitke na budjenju :o

elf_dalmatae
07.11.2012., 09:02
Nesto, slucajno izvuceno iz naftalina; dedicated to all the victims of the Beslan tragedy. :(


http://www.chinadaily.com.cn/world/images/attachement/jpg/site1/20090902/0013729e48090c080a6d10.jpg


San sam usnio,
u gravrana se pretvorio
(rafali su parali mrak).

Crna krila raširio,
Polje makova vidio
(u bijegu su tražili spas).

Kao i suze, večeras i riječi teku za njih.
Za one što tek djeca su bili.
Majke i očevi slomljenog srca
Zar su oni za što krivi?

U tajgi na Sjeveru dalekom
Kavkazu hladnom, prokletom
Krivi su, jer su živi...



Polje je makova izniklo
Krvlju hranjeno, samoniklo
Trista cvjetova, krvavocrvenih.

Tri stotine duša ugaslih
Lica malenih nevinih
Cvjetova, suzama kupanih.

Gavrani slijeću i odlijeću
Vraćaju svome se proljeću
Gavrani crni, bijeli i sivi.

Tišina u meni caruje
Smrt trista duša oplakujem
Ponekad svi smo mi krivi.

Al' ne kao djeca na Kavkazu
Zamotana u krvavu zastavu
Krivi su, jer su bili živi.

ivana.mala
09.11.2012., 22:22
@Ivana - cestitke na budjenju :o

hvala :)

N3p0prawljiva
10.11.2012., 01:11
Predstava

- Prvi čin, (siječanj)

- Prvi stavak ( svitanje poslije Silvestrova)

- Dijalog ( nema ga)

NEMA!!!!

jer ovo je cirkus u režiji Života, a glavnu ulogu ima Kraljica Tišina.


Ona pogađa u srž,ravno u srce.


Tu nema skrivanja,jer ona otkriva sve što nedostaje,

njeno trajanje je nijemi svjedok moje nevidljivosti.


Prvo sam utihnula,onda sam postala nevidljiva,

da bih na samom tužnom kraju potpuno i nepovratno nestala...


Jeste li ikada osjetili kako strašno zvuči tišina?


Gledam i vidim,a šutim.

Moja duša vrišti, krvari, gori, umire...ali njena uloga je sporedna.

Moje usne su nemilosrdno nepomične, hladne i tihe...jer Tišina je Kraljica.


A ja, tko sam ja u tom bijelom, hladnom, bešćutnom... nepozvanom jutru?



-zadnji čin (spoznaja)

-zadnji stavak ( posljednje riječi...neizrečene..samo osviještene)


Ne,nije moguće...to nisam ja, ne JA !!! Ne vjerujem...to je sigurno neka greška...

Ja nikad ne bih pristala biti.... kukavni podanik,sluga njoj...Kraljici Tišini.

Zastori su se spustili,gle ironije... u tišini.

Nitko ne plješće,ne zove na bis.

Nijema predstava je završila.

Ostavka
10.11.2012., 09:48
@ ivana
krasno

@ N3p0prawljiva
pa zar se nisi sad sama pozvala na bis? :D

Klonan Barbarin
10.11.2012., 10:40
jab se isto sad unaprjed isprićo svima što baš nisam pismen. napiso sam jednu pijesmu jerbo će skoro da bude smak svjeta i onda neće imat ko napisat o tom pijesmu. zato sam se ja prihvatio da unaprjed napišem jednu pijesmu nadahnutu Ovidijevim Metamorfozama, samo nisam ja ipak on da nako sve nadugačko i naširoko drobim, nego ajde ovako nešto manje.

Oda Seji Sexonu u Svemiru 2012
(čovječanstvo nakon smaka svijeta po majanskom kalendaru)

na licu mu val
nabujalog vremena
udara o žal
penje se do tjemena

polegla je kosa
kao klasje žita
vjetar oko nosa
po usnama skita

nekada oštrina
u očima strava
što bijaše silina
sada lijeno spava

očne duplje kunu
tijelo već se trese
zubi blago trunu
trbuh poput kese

što li tu još čini
zašto jošte puzi
drhturi u tmini
jauče u tuzi

kao šišmiš rata
kriješteći bez sluha
odjek ružan hvata
svog umornog duha

svijeta ohologa
što pade s visoka
i bez nekrologa
bez treptaja oka

majmun koji gleda
s prepiljene grane
bez smisla i reda
broji puste dane

usamljeno, bijedno
stvorenje što kisne
promrzlo i žedno
ni riječi da pisne

posve prazne glave
bez imalo uma
vratit stare slave
neuspješno duma

Ostavka
15.11.2012., 18:21
Etilmetilpropilbutil
Dam ti da buš samo šutil
Heksametadeoxycyclotetrapiperipazepam
Da ne kenjaš više i to ti dam
Propranololopentakostaribonukleikitidin
Svaku večer redovito sa svim tim
i zrno dexamathazona
Kapac cloramphenicola
Mrvu acetilsalicila
Protiv svih bacila

Nema fola, nema bola
Dok je nama Amizola
Pranolola, Prozerpina
Metadona, Depakina
Largactila, Pterodaktila
Thorazina, Peptorana
Iznutra, izvana, sa svih strana

Kalinora, bepantena
I muškarac, a i žena
Olxitana, Risperdala
Dabogda ti svaka dala
Seroquela i Zyprexe
Du bist ajne alte hexe

Ajn, cvaj
Policaj
Cimer fraj
Švajneraj

U maglama lorsilana
Popij sa mnom čaj od lana

Moja Lana...

Od trifluoprazina
S malo metilalanina i
I zericom phenotiazina
Kljucat ćeš ko ptica fina

Il' belladona, bez pardona

Uz to apipiprozola
S malo parazola
Depakote
Tko mi tebe ote
Deivalproex
Bolji neg' sex
Equetro oral
Fellatio total
Lamictal
Kao fraktal
Lamotrigine
Babe frigidne
Symbiax
Odjebi faks
Tryptofan
Po cijeli dan

Valproična kiselina
Prozaična k'o istina
Citaloprama uzmi sama
Remerona za ubit slona
I još k tome cvrcni selegilina
Šumi, šumi, aqua špina

Natežem ti tkivo živo
Nemoj da ti bude krivo
Evo noža, moja Roža
Sviđa mi se tvoja koža
Zoloft, mače
Zulufi mi zrače
Izbija mi brada,
Netko će da strada
Tienes un cigarillo muy fino
S time paše crno vino
Tjeme crno, tjeme sivo
Može uz to još i pivo

Alprazolam
nabijem te tam

Desvenlafixine
Ajd ne jebi sine

E moj Ćiro,
I ti s' prolup'o

Butilheksilbenzoat
Drkomlat

At

Mat

Mater

I Oca

I Sina...

I Duha...

AMEN

Ostavka
15.11.2012., 18:27
Ovu posljednju bi trebalo zamisliti odsviranu u punk aranžmanu... :D

AngelRipper
27.11.2012., 19:12
Jeeeeeeer

naši su vozovi brži nego japanski

A naši satovi točniji neg' švicarski

Proizvodnja u nas probija sve granice

Samo dobre vijesti pune naslovne stranice

I kurci su u nas veći neg' u crnaca

Pojam inflacija davno izbačen iz rječnika

Mi i kad' seremo sve miriši po ružama

Živimo u rock svijetu bez narodnog radija

Stotinama godina nije bilo ratova

Tu nema korupcije, naša vlast je poštena

Penzije su naše preko milijun dolara

Nigdje nikoga da kopa po dnu kontejnera

Uvozimo Švabe, Šveđane i Amere

Nek' rintaju za nas, nek' nam peru prozore

Zato udarnički kreče ova akcija

Živio nam Balkan i balkanizacija

Ostavka
29.11.2012., 17:06
biografija građanina 4273/21

građanin 4273/21
rodio se onaj tjedan
kad je donijeta uredba predsjednika
Urbroj 3814/23 Klasa 467/01-01-35/13, 334 broj očevidnika
o bezodvlačnom izvlaštenju biotehnološke imovine
koju su s istim nadnevkom objavile narodne novine
on je živio svoj život povučeno
i nije se ponašao previše učeno
samo je jednom u životu poželio svirati gitaru
s još jednim takvim sumnjivim tipom u paru
policija je uhitila i njega i tog tipa
i obojici im u mozak ugradila po dva čipa
da im ne padaju opet na pamet takve stvari
dobili su obojica i pendrecima po tintari
a državna je služba za procjenu kapaciteta
utvrdila da grđ. 4273/21 bolje leži proizvodnja pašteta
u PIK-u pod vodstvom stanovitog Todora
kojem se jako sviđala tamnoplava odora
pa je tjerao sve radnike da je nose
a radnice da ispod plave šapke ošišaju kose
građaninu 4273/21 su stavili šljem
s elektrodama tako da je ostao nijem
a da svejedno uprava zna što misli
i elektronskim su ga opasačem stisli
da stalno vode brigu o njemu i kuda se kreće
iako ih baš nije bilo briga za to smeće
i dali su mu, za glavu, neke tablete
od kojih je noću sanjao šarene rakete
njemu se tako nije živjelo, ali imao je sva prava
građanina punopravnog i ispravnog stava
po članku tom i tom, stavak taj
nije sam sebi imao pravo dosuditi kraj
a država je imala obvezu držati ga na životu
i pobrinuti se da sukladno odluci Ž-35-nj doživi stotu
i da mu s klasom i urbrojem zatim odmjeri prikladan lijes
te mu sukladno odluci državnog vijeća da injekciju za stres
i na to jednu drugu, još puno veću
od koje je u tren oka doživio vrhunsku sreću
i otegnuo istovremeno blaženopočivše papke
zakovrnuo očicama ispod službene šapke
službeno vozilo odsviralo mu je i odslužilo opijelo
službeni robot grobar je spalio sivkasto tijelo
i odnio pepeo među neke druge strojeve
što obračunavaju troškove ukopa i evidentiraju brojeve
a sve to u svrhu što bolje službene statistike
za ljetopise šarene s koricama od PVC plastike.

Lucia Joyce
29.11.2012., 17:53
ova je stravična i istinita. jako dobro. iako ti je prethodna bila poletnija. :D

ultramundane
30.11.2012., 17:28
2 za tango. (Svirač... i plesačica.)

u ritmu vrućeg tanga!!!
oko tebe klizim,
kao paun
- naoštrena najšarenijim krilima,
uvlačim te u sebe

sviraš mi
zalizan si i ružan
... (meni si predivan)
znojiš se, lice ti je ozbiljno

gledaš u moje bose noge
u moj šos koji pleše u vjetar oko mene
moje ruke koje se pletu
moju kosu koja miriše na kišu
pokisle crvene ruže

uplela sam se u tebe
dišemo u istom ritmu
naš jedan jedini zajednički zrak

tako smo se zapleli zajedno
u neku najljepšu ljubavnu pjesmu
koja nema kraja

ashes animae
01.12.2012., 15:11
In me
Profoundly down below my soul
Are placed stairs made of paper
Every step i take is heavier and they bend they bruise too easily
They led to the gate
Well hidden gate
The room is absent of light
Moonlit cant brake trough
Sun cant touch…
Everything is broken
Everything is fragile
Only constant thing i an old wooden chest
Covered with yellowish lace

A perfect secret keeper
A perfect memory keeper
The chatty story teller
For anyone who wants to listen

Opener of adventurous other worlds
And decades of forgotten lifes
Letters postcards diaries photographs
Dreams poured into words
In one particular wooden chest

A perfect secret keeper


Valjda vam ne smeta što je na engleskom.

ultramundane
06.12.2012., 10:32
mr. mind games

voliš se igrati
voliš, cim cim
sim sim
tam tam

(tako mi mlijeka u praŠKu)
bacit ću te jednom na pod :503: takvom žestinom
da ćeš misliti da je noć dan a dan noć
da su zvijezde plave nebo žuto
(a sunce blu)

pa ćemo tada razgovarati
mr. mind games

ultramundane
06.12.2012., 12:28
i crave for wisdom
of stupid retard people

i crave for kiss
of the unknown lover

i crave for felicity
in my miserable life

i'm the stupid stupid :504:unatic
wanting impossible
ultra mundane...

nothing happens
my senses almost dead
red-zone in my mind

i'm a warrior
without the sword
and animal
without fucking
killer instinct

i
am
virgo
without
the

sinner

ultramundane
06.12.2012., 22:21
zašivena lutka

krpica mi viri iz lijeve ruke
končić iz desne noge
igla mi je zabodena u vrat
konac mi leti oko glave

izvadi mi crvene niti iz srca
izvadi mi tri iglice iz nakovanja stremena čekića
zašij mi rane
da mi ne ulazi tuga u pore

zakrpana lutka
jeftinim koncem
bakinom vunom
debelom bijelom
zamotana u kutiji
bez zraka bez svjetla

lijepa
ružna
zgodna
malena
igračka
lutka
čvarak
stejk
kurac od ovce

krpica mi viri iz lijeve ruke
končić iz desne noge
igla mi je zabodena u vrat
konac mi leti oko glave

ultramundane
12.12.2012., 22:25
Pitalica Strave

sve me boli jer trčim na mjestu
a nema smisla jer sam pokvareno đubre
>od istine se ne može pobjeći<

mrzim svoju opsesiju
mrzim svoj egocentrizam
koji je ustvari refleksija
stravične nesigurnosti

ničega se više ne bojim
nikakvih tuđih pogleda nikakvih osuda
samo sam sama sebi
najveća fobija

kakva sam to ja uopće osoba
koja živi ovdje sa svima vama
i potpuno bezveze zauzimam
nečije mjesto

da napravim nešto od sebe,
meni to nema smisla

ja ću radije krasti bogu dane
a vragu kidati rogove

ultramundane
12.12.2012., 23:32
Otiđi tisuću milja daleko od mene
i dok odlaziš ne osvrći se
ni nasmijana ni tužna

Ne osvrći se više nikad:504::504: (drama)
tvoj svaki pogled unatrag
stvara mi ožiljke i bore kao lice starice

Toliko je duboko ušla u mene
u moje tijelo u moje biće - nada koja me truje
i sa njom se ne mogu nositi

Nikada neću progutati laž
jer sam gladna istine i samo istine
ljubavi i samo ljubavi

Idi,
Umri posljednja nado,
da te ne moram golim rukama ubiti.

ultramundane
16.12.2012., 21:43
bad touch. (http://www.youtube.com/watch?v=v8tyehOb5dE)

SVAKI PUT NAKON TEBE
UHVATI ME LUDILO
MAŠTAM O TVOJIM PREPONAMA
ONE SU U MOJOJ GLAVI
IZAZIVAČI KARIJESA ----------->ilustracija http://yoursmiles.org/tsmile/want/t2824.gif (http://yoursmiles.org/t-want.php)

SVAKI PUT NAKON TEBE
MOJE SE ŠIFRE RAZJEBU
NE ZNAM GUKNUTI NIŠTA OSIM

mmmopsm:no:mesijmma
mmmmpomhm:no:hota

PREPLAŠENA
ZaJaPuReNa
CRVENA
O TEBI MISLIM
KAO DA SI MI JEDINI SVIJET
KOJI IMAM

TRESEM SE NA SVAKI ZVUK
I ČEKAM DA ME SE
SAMO NA TREN
SJETIŠ

desant
17.12.2012., 03:52
bijeli zidovi, ili žuti, drvena stolica
i stol klimavi, ugodna okolica
jedan, dvoje ljudi, prazan papir
i olovka sjedi, božanski obzir
kad bi barem mogli, uza sve
i zvijezde dosegli, da vrijeme zaustave
i da papir prazan, moja olovka
i stol izrezan, nemamo nastavka

desant
17.12.2012., 03:58
jednog dana, ma glupo je i reći,
eto, života ću se odreći
tako ispričana, ova priča kaže
da je meni to i draže
ali, stvar je riješena, nema tu zašto
pa nije sigurno nizašto
a smrt nasmiješena, eno ju, pjeva
na kraju krajeva
na kraju krajeva

desant
17.12.2012., 03:59
kako živjeti
život bez ljubavi
kako skrivati
srce od naravi
odjednom pukne
pa vrijeme stane
razum umukne
a duša, duša nastane
kako onda živjeti
ako su ovo uvjeti
kako onda skrivati
srce koje treba šivati?

tikvicaa
17.12.2012., 23:07
Hoću li te osluškivati u šumu suhog javorovog lišća?
Hoću li te vidjeti u borama i brazdama kore starog drveća?
Hoćeš li mi se ukazati među zvijezdama?
Hoću li te vidjeti u mjesecu?
Tvoje bijelo lice u oblaku..
Čuti i tvoj pjev u pjevu golubica..
Čuti i tvoj let u letu ptica..

Vidjeti te kako plešeš sa tisuću vjetrova
Kako kao val putuješ morima

Hoću li o tebi zauvijek misliti u mislima?
Hoćeš mi se javiti u snovima?

Jer u mom srcu ti nisi umrla.
I dođi ćeš i stići češ,
Kao sunce u zoru, kao val u moru, kao vjetar što me zaziva..

Pokaži mi samo sjenkama
Blijedim, ali jasnim siluetama..
Da vječnost ipak negdje postoji,
I da ćemo se opet voljeti...

metilj
16.01.2013., 18:09
Pogled

Sve sam zaboravio
i sjećam se tek kroz maglu.
I okuse i boje i mirise, sve kroz maglu
Zaboravio sam.
I mjesta i vremena i ljude.
I događaje mnoge
lijepe, a nasreću i ružne
Zaboravio sam i što sam želio, čemu sam se nadao, i što sam sanjao
I ono što me brinulo i ono što me veselilo.
I datume, i rođendane, i proslave i bolesti
Sve
Sjećam se samo.
Jednog sunčanog hladnog siječanjskog dana.
Kad je cijeli grad mamurno spavao opijen Novom godinom.
Tada me naglo prođu trnci, svaki put kao onda.
Jer opet izroni tvoj bezvremenski pogled.
U kojem je ostalo sve čega se sjećam.

MadLukeM
16.01.2013., 20:08
jednog dana, ma glupo je i reći,
eto, života ću se odreći
tako ispričana, ova priča kaže
da je meni to i draže
ali, stvar je riješena, nema tu zašto
pa nije sigurno nizašto
a smrt nasmiješena, eno ju, pjeva
na kraju krajeva
na kraju krajeva

Nije loše. :)
Dobronamjeran savjet: pripazi na duljinu slogova kod rime ako želiš postići određeni ritam.

MadLukeM
16.01.2013., 20:12
Ime pjesme je "Nedovršena pjesma", iz osobnih razloga. :)

Ljubav je kao vlak što nekud žuri.
Pokušaš ga zaustavit'
al' često kraj tebe samo projuri.

Koje je odredište toga vlaka?
Sigurno stanica svjetla
no moja stanica puna je mraka.

Da odem na neku stanicu drugu
pa da čekajući tamo
nakratko zaboravim tu zlu tugu?

Ili da pričekam drugi u tami?
Jednako mračan i tužan
pa da zajedno putujemo sami...

ivana.mala
25.01.2013., 21:57
noćas me
gledaj kako stojim
noćas ti budi putnik
koji će rasuti vjetar
posvuda
ja ću disati
put srca
posvuda
i dugo ću tako stajati...

noćas me
gledaj kako udišem
raspi vjetar
kao da sam jedina
što igdje stoji

možda će proći noć
i još jedna
dugo ću tako stajati
raspi vjetar posvuda

Lord Baelish
27.01.2013., 14:31
Jadnici

Vremenost postoji li
Ako nismo vječni
Pitkost života ,što je to?
Kad Ja Sebe ne razaznaje
Gdje je djetinja čistoća
Gdje je kristalna jasnoća
Iluzorna, a divna
Potjerana u maglu
Udavila ju Mudrost
Prošlost ne spoznajemo
Mjerilo ne postoji
A vremenost
Nastanila se
U utrobama proždrljivih
Kukaca
U brabonjke stvarnost
Pretvorila se

ivana.mala
04.02.2013., 20:27
smrznuti
ispod kišobrana
sa svake strane neka strana
svaka neko ime dobije
hodamo
onom gdje nije tama
hodamo
zašto ne miču se ulice?
zastajem
ispod kišobrana
puštaš me - ovo je vaša strana
pitam
zar su tako tijesne ulice?
kiša
ispod kišobrana
sa svake strane neka strana
možda da smo stali
makle bi se ulice

Abadon
05.02.2013., 21:30
Psalmus IX

Dove Fiat Lux
Fiat Uno, Quatro
Ubique
Torino Sindone Crucifixus
Mortus, Coitus
Lapsus Tuberosus
Labdanum Galbanum Oleum
Lancôme
Ouroboros Sharp Ararat
Calix Sanguinis
Euphrasius Basiliscus Plumifrons
Epimen Taurus Toshiba Tetrahedron
Cumulus, Cumulonimbus
Blixa Ontologica Tumorosa
Tenebrae Opium Collapsus Morbus
Morbidum Animum Gravum
Totus Tuus
Fungus

MadLukeM
05.02.2013., 23:01
Psalmus IX

Dove Fiat Lux
Fiat Uno, Quatro
Ubique
Torino Sindone Crucifixus
Mortus, Coitus
Lapsus Tuberosus
Labdanum Galbanum Oleum
Lancôme
Ouroboros Sharp Ararat
Calix Sanguinis
Euphrasius Basiliscus Plumifrons
Epimen Taurus Toshiba Tetrahedron
Cumulus, Cumulonimbus
Blixa Ontologica Tumorosa
Tenebrae Opium Collapsus Morbus
Morbidum Animum Gravum
Totus Tuus
Fungus

:rofl: :rofl:

psihomehanicar
09.02.2013., 02:00
Sumorno jutro, sumorno veče
sumorni dani su iza mene
Umrtvljen i nikakav već duže vrijeme
klečim u sebi dok prolazi dan

Samo je sivilo oko mene
sive su zgrade, nebo i put
sivi su ljudi, njihove duše
bježe od sebe, nemaju kud

Sumorno jutro i sumorno veče
Na svakom početku zaželim kraj
Da dođe što prije i san mi donese
Da sumornu stvarnost sad zamijeni san

Ni ovaj dan ne čini se boljim
Praznina duše guši mi dah
Duša se bori al' proslost boli
i sve što ostaje je nemir, strah

Da li će ovome doći kraj?
Šta je to potrebno da promjeni stvar?
Kada bih znao, bar kada bi'mog'o
da duši vratim pređašni sjaj

I danas idem kao i juče
Što brže ka kraju jer nada još spava
Korak mi prati prijatelj stari
Svu tugu moju, osjeća, shvata

Na kraju tog dugoga, tužnoga puta
Na samom cilju ugledah nju
Oko mi stade a srce zaigra
Gorčina duše napusti ju

Te žive oči, ta crna kosa
taj osmjeh što ne skida sa lica svog
Kako je lijepa, kako je divna
Kako bih volio biti s njom

Nije mi rekla kako se zove
dugo sam stajao, posmatrao ju
Sa svakim pokretom bila je ljepša
a svakim osmjehom bliže srcu mom

Da sam mogao zaustavio bih vrijeme
nek vječnost ostane u trenu tom
Sve što mi treba tu bih našao
u njenom pogledu, djevojci toj

Ona je posebna, neobično draga
čim sam ju ugled'o znao sam to
Kao da sam dugo baš nju čekao
Kako baš sada, zašto baš tu?

Koncert je počeo, stala je kraj mene
Rekla je, da se upoznamo, zovem se Olja
Ovo do mene je Teodora, kako se zoveš?
Aleksandar

Nedugo zatim ostali smo sami
Oko nas muzika, ljudi i mrak
Malo smo pričali, više se smijali
Sve je slutilo na dobar kraj

Koncert je trajao, gužva, galama
razdvojili smo se samo na tren
Kada sam došao nije je bilo
Kuda je otišla, zašto, gdje?

Taj ten blagi, nijanse tamne
te oči svjetle pune života
te usme medne i ruke nježne
sve što mi treba, Olja je

Sve što sam želio od ove noći
postaje ona, iznenada
svi ovi ljudi, sva ova svjetla
su sada ništa a ona sve

Slika se stvara kako je ljubim
spuštam se tiho nih čvrsti struk
grli me strasno, odlučno, smjelo
osmjehom kaže, ostani tu

U ovom transu, vrijeme mi teče
sve oko mene je nebitna stvar
samo da dođe, da je opet sretnem
tih tamnih očiju da ugledam sjaj

Kada će već sve ovo da stane
u binu gledam a vidim nju
Ljudi idite, put mi oslobodite
Potrebna mi je, želim ju

U jednom času sve se pogasi
Na Ušću buka, koraka zvuk
Svi se raziđoše, samo ja ostadoh
na drugoj strani ugledah nju

Pogled mi luta po cijelom tijelu
mašta se budi, zastaje dah
da li da priđem do patika tih rozih
zagrlim ju snažno, poljubim u vrat

Dođoh do nje, ona se okrenu
zasija osmjeh, zvjezdani sjaj
Pa gdje si ti, reče mi srećno
Možda i ona, čeka, ko zna?

Taj osmijeh lijepi, izbora nemam
Ova noć će biti moja i njena
Ona me mami, možda i želi
usnama mojim podarit sjaj

Duša mi lebdi po majskom vjetru
U ovoj igri želim i nju
Priđi mi slobodno, želim te beskrajno
Činiš me srećnim, ljubavi pun

Tržni centar je prva stanica
s koje krećemo u neki klub
u kom će se desiti, ono što čekamo
poljupci strasni, zagrljaj čvrst

Neko dolazi, kažu da idu
i ona je s njima, mijenja se plan
Šta se to dešava, zašto me napušta
sve gubi smisao, ostajem sam

Svo vrijeme ju gledam, ponekad zastane
okrene glavu, kao da zna
da bez njenog prisustva, sreća ne postoji
ona je posebna, nezamjenjiva

Odlazi sve dalje, već se i ne vidi
pratim je pogledom, gledam u nju
Da li će mo se ponovo opet negdje sresti?
Kako da znam kad nije tu

Bezvoljno idem Brankovim mostom
Ispred mene je golgotski put
Tuga me slama, boli i peče
Ona je posebna, želim ju

Čime da zamijenim te zelene oči
Što iskrenim pogledom razgone mrak
Kako da izbrišem te prelijepe osmijehe
bisrernih zubi Božanski sjaj

I sakog' dana, uvijek ista želja
Prilazim joj lagano, ljubim i znam
Ona me voli, iskreno, beskrajno
Svaki moj pokret unaprijed zna

ultramundane
09.02.2013., 13:13
pjesma za aljošu.

:tulum:


ALJOŠA.

vrati se doma, skuhala sam ti bijele gaćice
a sada ih skini :klopa:

Aljošica vrati se domeka,
kulen sam ti zdimila na tavanu
i šunku i kozji sirek. Smrdljivi luk je na stolu
i crno vino sam ti ulila u kriglicu.

Skinula sam haljinu i bijelu podsuknju
i vunene čarape koje mi je
mama heklala.

ŽDERI, rumeni se.
budi zdrav
- da me poslije možeš baciti na zid
kraj kamene peći
stisnuti me tvrdim bedrima
dignuti mi suknju
lizati vrat
žvakarati posvud.
http://yoursmiles.org/tsmile/want/t2825.gif (http://yoursmiles.org/t-want.php)
Aljošica, dođi,
raskomoti se, jedi,
Pij! - žderi.http://yoursmiles.org/tsmile/want/t2802.gif (http://yoursmiles.org/t-want.php) još,
i još.

TheProvense
11.02.2013., 11:52
..stvara mi ožiljke i bore kao lice starice..
jako mi se sviđa ovaj stih..
svaka pohvala za njega..

Hoću li te osluškivati u šumu suhog javorovog lišća?
Hoću li te vidjeti u borama i brazdama kore starog drveća?
Hoćeš li mi se ukazati među zvijezdama?
Hoću li te vidjeti u mjesecu?
Tvoje bijelo lice u oblaku..
Čuti i tvoj pjev u pjevu golubica..
Čuti i tvoj let u letu ptica..

Kako kao val putuješ morima

Hoću li o tebi zauvijek misliti u mislima?
Hoćeš mi se javiti u snovima?

Jer u mom srcu ti nisi umrla.
I dođi ćeš i stići češ,
Kao sunce u zoru, kao val u moru, kao vjetar što me zaziva..

Pokaži mi samo sjenkama
Blijedim, ali jasnim siluetama..
Da vječnost ipak negdje postoji,
I da ćemo se opet voljeti...


jako lijepo..ali bold bi promijenila u "vidjeti"..
nježnije, dublje i mudrije mi zvuči..
ali, zaista, jako lijepa pjesma..
ponajviše mi se sviđaju prva dva stiha..
"Hoću li te osluškivati u šumu suhog javorovog lišća?
Hoću li te vidjeti u borama i brazdama kore starog drveća?" i "Pokaži mi samo sjenkama
Blijedim, ali jasnim siluetama"..

Moon River
20.02.2013., 13:14
http://doznajemo.com/knjiga/?p=3159


Pun mjesec, san i ti

Dok slušam Betovenovu “Mjesečevu sonatu”
koju dofejsbučih do zastarjelih slušalica
priključenih na moj kompjuter,
s leđa i dopire zvuk davne pjesme
Nine Spirove “Eden baknež”, podloge
u modernom makednoskom filmu reditelja Mančevskog
što opet nerealno i realno spaja i razdvaja.

Umoran od očaja što pritišće
hronično iziritirana crijeva jedva čekam
da se izvučem iz ove rutine.
Ne znam koliko će
pun mjesec pomoći u tome.

Možda zainat hoće samo da dokaže
da su ga jadnog nabijedili
da zla čini kad nam se pokaže u punom sjaju.
Baš ću večeras spavati dobro.
Možda te budem sanjao.
Kud ćeš bolje?


Poklon forumovcima - Moon River

pirata
02.03.2013., 22:13
Ovo je moj literalni prvijenac što sam napisao u 2. srednje.


Kad je Ona tražila slobodu

U osvit naljepšeg dana, koračala je ona livadom, vikala je, gorljivo, bez tragova slave " Kraj! Kraj!“. Spotaknula se, a njena preveć otmjena figura složi se na rosnu travu, "evo ti zemljo posljednji glas moje sudbine". Na um njen slete sjećanja ljepoga, izgubljenog, satranog, " Izgubila sam" zagromio je sumorni alt, i zlo se prestrašilo. Beznadno, koračala je ona livadom, tražila je samo miran san, "Sloboda" dodao je posljednji drhtaj uvenulog cvijeta, tek ga je jeka ponovila,a ona, ona je prešla u oblake.


S.M.

karolina-lina
06.03.2013., 18:45
Spuštala se noć. Sve oko mene bilo je utišano. Čuo se samo otkucaj sata koji je odjekivao prostorijom. Promatrao sam ono crno ništavilo u sobi. Sjetih se da je na stolu petrolejska lampa. Iz džepa izvadim šibice, upalim jednu da posvjetlim put ka' stolu. Ugasila se. Nije ni čudno, jer prozor je bio otvoren, a vani je puhao jak vjetar. Doteturam do prozora i zatvorim ga. Upalio sam lampu i sjeo na trošni kauč koji je gledao prema stoliću. Na njemu se nalazio dnevnik koji sam s takvom radošću ispunjavao dok nisam bio sam, dok sam još imao obitelj. Prašina se već bila nakupila na njega. Ustavši, teškim koracima krenem po njega. Osjećao sam da me noge svakim korakom sve više izdaju. Primivši ga, preplavio me neki čudan osjećaj. Još sam malo u tišini razmišljao, skoro ne maknuvši se s mjesta, ne bi li odagnao tenutne misli iz glave. Napokon, okrenuo sam prvu ispisanu stranicu koja je govorila o mome djetinjstvu. Bilo mi je ugodno čitati tako stare stvari pune dragih sjećanja. Prelistavši par straica više, našao sam još jednu dragu uspomenu. Bio je to tekst u kojem sam pisao o rođenju moje, sada pokojne sestrice. Volio sam ju, no nikada joj to nisam znao pokazati. Način na koji me ona voljela i na koji je to pokazivala, ponekad me činio i tužnim, jer joj nikada nisam znao uzvratiti tu beskrajnu ljubav, a trebao sam. Trebao sam naučiti ljubiti ljude, a pogotovo naučiti ljubiti nju. Oovo ovdje bijaše moja posljednja uspomena. Dalje nisam ni čitao. Nije bilo potrebe, jer sam shvatio ono što sam morao, a to je da koliko god mislio da sam bio sam, trebao sam se okrenuti, pogledati još jednom i prigrliti one koji me uvijek čekaju raširenih ruku.

plavi-safir
06.03.2013., 22:22
Večeras sam tu..
krhka,kakav sam bila nekada..
Raspustila sam kosu,namazala usne
i natočila vino..
On daje sjaj očima..
Večeras nisam stara,azubi su mi kristalno bjeli..
Plamen je u mojim rukama
Ako te dotaknem,osjetit ces zar..
Večeras sam ono sto sam trebala biti sve godine
Ne okrznuta situacijama,borama,tegobama
Ne narusena brigama,depresijom i strijama..
Večeras sam djevojka
koju su voljeli,
koja je umjela voljeti..
Smijati se salama
i bubamari na dlanu
Koja je prstom upirala u oblake..
Nosim crveno i žarko
bas kao nekada..
Da,sve je večeras kao nekada..
Sutra cu opet biti
ono u sto me pretvorile
godine sa tobom,
Naše pobjede, porazi
i strategija da se ljubav nameće..
Kao oronuli zid
boja moga lica,
stotinu finih bora oko očiju
i sjenčani pogled
sa odrazom tuge..
Sutra cu piti kavu,zavezati kosu
i povesti nasu kći na igraliste,
gegajući se u starim tenisicama
sa zaključanim vratima od srca,
ledenim očima
i mislima koje ne idu k tebi..

ultramundane
09.03.2013., 23:09
otrov
zemlja
pepeo
amen

moj grobek nalazi se u trideset
osmom redu odozgora kad uđeš
s lijeve strane kroz pohabana inox vrata
groblja skreneš desno
do teteca štefa.

crvene ruže, bijele ruže.
prevrnute bijele svijeće
(nije voljela kič).

sretna sam
spavam

osjećam-ništa.

rodim se
-udah
umrem
-izdah:ne zna:

ivana.mala
10.03.2013., 02:11
kad postaneš trenutak
čitav svemir postaje vrijeme
sa svilenim koricama beskonačnosti
na njima piše
bez vremena
bezvremenski
su svi oni sati
u kojima nismo bili tren
napamet ti govorim
sve već izrečeno
namjerno šutim
sve već prešućeno
ti samo misliš
da sam bila
ono što sam postala
kao kap kroz korice
provlačim se
kroz svaku stranicu
tražim trenutak
u kojem nema vremena
i pitam te
koliki bi svemir morao biti
da ga vidiš
ili barem pogledaš

Moon River
12.03.2013., 15:44
http://doznajemo.com/knjiga/sadrzaj-limene-kutije-nihada-mesica-rivera-mekike-i-vasina-torta-za-sva-vremena/

Aage
14.03.2013., 12:26
Zanimaju me vaši komentari na ovu moju, i može li tko otkriti alegoriju, zanima me jer je možda 'preskrivena':

SLIKA

Sjena neurednog cvijeća:
Ljubičastog, crvenog, žutog.
Razbacano li je od trava
Silnih, vidim iznad sjene, što mu jeste
Mana jedina.

Razbacana travulja ta
I šareno cvijeće koje
Melem za oči jest,
a za Nos hrana,
oba u istoj teći stoje.
Dok druga omanja teća
Samcata diše bez travulja,
bez hrane za Nos,
Bez ičeg.

Tko li će mi reći
kojoj je prijatnije teći?
Što li će k narcisu, u prvoj
teći, i travulja napasna
Poput namamljene pčele koja
ubija smisao i njemu
I ljubičici, jer nije li
Njihovo da uljepšavaju?!
A čemu druga teća
Stoji prazna, jer nije li
Njezino da ima cvijeće?!

Je li teća sebi može birati bilje?

Na uglu zida stoji
Slika.
Na njoj teće te dvi,
a ispod slike piše Julia Rowntree.
Ja bum pitao Juliu kojoj teći
prijatnije je.
Na uglu zida stoji slika.

Moon River
24.03.2013., 12:22
http://doznajemo.com/knjiga/sadrzaj-limene-kutije-nihada-mesica-riveradvije-kile-ljubavi/

Sjećanje na majku.

kety05
02.04.2013., 09:20
Nitko


Ja slutim, da sam necim taknuta
Ko dahom, al neznam cime,
U meni sada sve je tiho,
Ja cekam tvoj znak da se javi.

Srce i razum razlicitu melodiju sviraju,
koju da slusam, kojoj da se divim,
sve mi riječi nepoznate, strane,
Uzdah mi muzika jedina poznata.

Tada je tesko pronaci rijeci prave,
Za zivotnu stazu ne postoji vodič,
zovem andjele rajskim zvukom,
nek mi pokazu put, nek me odvedu.

I dok kazaljke u mome srcu otkucavaju
posljednje stihove moje slobode,
u ritmovima tvojih koraka,nestajem,
postajem sjena, postajem nitko.

By Kety

Moon River
05.04.2013., 13:27
http://www.youtube.com/watch?v=o50ExU5e4gg&feature=youtu.be

Dvije kile ljubavi - River

janick gers
16.04.2013., 17:00
Samo dišem

sve je moje nestalo
ničega više nema
i duhom sam klonuo
polumrtav, drijemam

ja samo dišem
i ništa više
ni ne trzam
dok me tuku hladne kiše

savjest se izgubila
stradali su snovi
morem neke pustoši
upropašten plovim

ja samo dišem
tragove skrivam i brišem
osuđen na patnju
dok tonem sve tiše

život me izmorio
ljubav je stradala opet
srce mi je zgaženo
kao da sam proklet

ja samo dišem
bijedne stihove pišem
uzalud trud
nema me više

16.04.2013.

ivana.mala
16.04.2013., 22:08
danas
samo oblak
ruke su dotakle sunce
s one strane
gdje smo se nekad skrivali
dok ne bi nestali
dok ne bi postali netko
danas tu sam sama
ničim se ne držim za zemlju
danas...
sam samo nitko određen
i ne znam tko ću biti sutra

noćas...
ću sanjati
da sam ljubav
ničim neću dirati zemlju
ničim
sve do jutra
a onda ne znam
tko ću postati
ne znam
tko ću biti sutra

Aage
16.04.2013., 23:49
Samo dišem

sve je moje nestalo
ničega više nema
i duhom sam klonuo
polumrtav, drijemam

ja samo dišem
i ništa više
ni ne trzam
dok me tuku hladne kiše

savjest se izgubila
stradali su snovi
morem neke pustoši
upropašten plovim

ja samo dišem
tragove skrivam i brišem
osuđen na patnju
dok tonem sve tiše

život me izmorio
ljubav je stradala opet
srce mi je zgaženo
kao da sam proklet

ja samo dišem
bijedne stihove pišem
uzalud trud
nema me više

16.04.2013.
dobra.

janick gers
17.04.2013., 06:58
dobra.

hvala.

janick gers
17.04.2013., 08:57
JA TE ČEKAM

kad presložiš stvari u svojoj lijepoj glavi
i shvatiš da od ljubavi nema jačeg lijeka
javi se meni, znaš da te čekam

kad pobijediš svoje strepnje i strahove
i patnja postane uspomena, blijeda i daleka
okreni moj broj, jer znaš da te čekam

kada se sjetiš svih mojih riječi
odzvanjaju u tebi kao glasna jeka
bez straha se javi, znaš da te čekam

kad jednom nadjačaš bol i priprijetiš osmjehom
u snovima te vjerno prati moja silueta
javi se slobodno, ti znaš da te čekam

kad ispliva ljubav iz tebe kroz sve ove nedaće
ako prođe godina bolna i pola vijeka
ipak se javi jer samo tebe čekam

kad vratiš vjeru da dobro ipak pobjeđuje
poletiš mi u zagrljaj kao nabujala rijeka
tu sam za tebe, znaš da te čekam

janick gers
17.04.2013., 09:05
KADA ME NEBO DOČEKA

tražim bijeg od ove stvarnosti
previše patim i znam da imam za čim
toliko je teško, ne mogu opisati
nikako ne vidim izlaz ni drugi način

kako bi bilo ljubavi da malo požurim na nebo
tu sam te možda upoznao u pogrešno vrijeme
i da te čekam na oblaku bijelom sa bocom vina
gore gdje ne postoje prepreke ni barijere

tada bi imali vječnost pred nama za ljubav i pažnju
konačno probali, kušali istinsku sreću
smijali se, ludovali kroz vrtove rajske
sve s tobom želim, bez tebe ne mogu i neću

ne želim dušo ispasti previše sebičan
ali nemoj dozvoliti da predugo čekam
uzalud meni i vječnost i sve čari nebeske
što će mi oblaci meki kad tebe mi nema

ako ovo pročitaš, molim te ne brini
pusti da patim, neka, misli na sebe
samo sam imao potrebu misli izbaciti
i reći ti da mi je užasno teško bez tebe

nadam se da ću te ipak uskoro imati
sve si što želim, zlato moje milo
znaš da bih učinio sve da budeš kraj mene
čekam te, na kojem god to svijetu bilo

janick gers
17.04.2013., 12:13
POTREBA

upornost se navodno isplati
i kažu da sreća hrabre prati
nikada nisam bio kukavica
pa zašto toliko patim?

i pričaju vrijeme sve liječi
meni je svakim danom sve gore
sreća kod mene ne stanuje
od snova imam samo more

ono što želim nije nadohvat ruke
oko mene samo tuga i muke

obriši suze i proći će
a ja ipak sve dublje tonem
fali mi, ne mogu si pomoći
sav sam razbijen i slomljen

i nisam nikad toliko plakao
mada znam da je toga vrijedno
samo želim da mi se vrati
drugo je sasvim svejedno

ono što želim nije nadohvat ruke
a treba mi jako, poput sigurne luke

janick gers
17.04.2013., 12:18
MOJA

sve je drugo izgubilo i vrijednost i smisao
kao da sam cijeli život tebi pjesme pisao
samo me smiri i reci da me voliš

samo bih tebi u nevolji i strahu ruke pružao
i lako bih te osmjehom i slatkom rječju razoružao
samo me smiri i reci da me voliš

podigni glavu i trgni se, vodim te ravno do pobjede
obriši suze i vjeruj mi, pruži mi ruke umorne
samo me smiri i reci da me voliš

kad bi znala što radim i kakav sam kad mi je teško
i da imam malo svetište, koje posjećujem često
samo me smiri i reci da me voliš

znam da osjećaš isto, ali se ne usudiš i bojiš
a ja te želim ohrabriti, za mene samo ti postojiš
samo me smiri i reci da me voliš

i volim svaki tvoj osmjeh, i suzu, samo kad se javiš
tada osjetim bliskost, a kad te nema ja se pretvaram i pravim
samo me smiri i reci da me voliš

toliko si mi potrebna, kad te nema okus mi je gorak
samo onako životarim, ne mogu napraviti korak
samo me smiri, reci da me voliš, reci da si moja

janick gers
17.04.2013., 14:18
DEVETI ŽIVOT

opaki mačak, mačorčina
sada je slomljen, izranjavan

svih devet života odlaze jedan po jedan
zadnji ga je udarac tuge koštao barem sedam

mesožder, frajer i beštija
sad jedva stoji na nogama

na startu udijele ih devet, prema svima su dosljedni
on kači dušu o klin i završava posljednji

mazan, veliki, pufasti
sad grca u svojoj nemoći

do jučer je imao dugih života devet
sad je od svega već umoran i samo sanja krevet

zaigran kad prede, pa jako zareži
kao riba na suhom, zapetljan u mreži

nekad bi tražio, molio živote nove
tužna ljubav mu je ubila svih devet i snove

janick gers
17.04.2013., 16:03
Spas

Ljubavi daj mi odriješene ruke
Da razbijem tvoj strah u tisuću komada
I bacim ga duboko u neku provaliju
Nek se tamo polomi, ostane i strada

Daj mi ljubavi zeleno svijetlo
Da dobro prebijem tvoju nesigurnost
Slomim joj vrat bez imalo milosti
Zatražim ispriku za svaku njenu glupost

Samo mi ljubavi pokaži prstom
Gdje se uvukla ta tvoja golema tuga
Složit ću je na pod, nek je ispere kiša
A naša će srca obasjati duga

Ne boj se ljubavi, samo mi reci
Koja te patnja još tišti i muči
Sve ću ih redom brzo postrojiti
Dijeliti pljuske, izvlačiti uši

A kada te svega toga oslobodim
Riješim te lako brige i muke
I vidim suze u tvojim očima
Ti ćeš mi pružiti promrzle ruke

janick gers
17.04.2013., 19:51
Tajna ljubav

Ljubav pobjeđuje sve
Ukroćuje olujna mora
Naše su duge, nemirne noći
Naši su sumrak i zora

Ljubav slijedi trag srca
Sve prepreke olako ruši
Na put nam ništa ne može stati
Nosimo sreću u duši

Moje si zabranjeno voće
Moja si ljubav tajna
Sa svakim pogledom, dodirom tvojim
Stvara se priča bajna

Moj si najljepši poklon
Dragulj, nagrada sjajna
I dok sva mora ne presuše
Nek traje naša ljubav tajna

janick gers
18.04.2013., 12:01
Samo mi molim te reci

ako još misliš na mene i osjećaš ljubav
i sa mojim ti imenom započinje dan
ako još uvijek pojačavam ritam tvog srca
molim te, reci mi da znam

ako te još raznježi svako moje "dobro jutro"
i često ti nepozvan dolazim u san
ako još kapne poneka suza zbog mene
podijeli sa mnom, reci da znam

ako još ponekad noću maštaš o meni
i osjetiš želju kakvu osjećam i sam
i tijelo ti trzne zbog mene onako kao nekad
pusti sve, reci mi da znam

ako se zapitaš često gdje sam, što radim
mislim li na tebe,utučen i sam
pa me poželiš stisnuti dok prođe sva tuga
samo se javi, reci da znam

ako ti zatreba opet moja blizina
zbog velike tuge srce ti se slama
sjeti se mojih riječi, da možemo zajedno
ne muči sebe, reci da znam

i ako odlučiš napokon dignuti glavu
jer bez mene ti svaki trenutak postaje grozan
ja bih ti pjevao sve što si željela
nasmiješi se i reci mi da znam

ako imaš još mjesta za mene u svojoj duši
sve što poželiš, slobodno kažeš i ja ti dam
ne boj se ničega dok sam uz tebe
samo mi molim te reci da znam

ako ne možeš izdržati jer ti užasno falim
budi hrabra i smjela, neka te ne bude sram
tu sam za tebe, uporno čekam
samo mi ljubavi reci da znam