View Full Version : Napustanje gnijezda
Koja je po vama optimalna dob da dijete napusti roditeljski dom?
Winona2
13.01.2003., 22:27
mislim da je to nesto individualno....
ali nije lose otici na studij izvan roditeljskog doma...pogotovo ako se ucini coporativno , nekako se bezbolnije prihvati, kao pa idu svi....( ja to iz prica svojih frendica, ja studirala iz rod. doma....a vjecito patila da zivim u stud. domu )
Lavanda
13.01.2003., 22:32
Optimalna bi bila negdje izmedju druge i trece godine zivota, iako neki strucnjaci kazu da je i sedam mjeseci vec dovoljno za osamostaljenje, no ne mogu se dogovoriti. Literatura spominje cak i neke slucajeve kada je jednomjesecna beba iznenada i nicim izazvana napustila dom.
T.C., pa kakvo je to pitanje???????? Mislim da ti nitko ne moze odgovoriti i sloziti se recimo oko 20 godina i 3 mjeseca?!?! A mislim da odgovor, barem u slucaju tebe ili tvojeg djeteta znades i sam.
Lavanda, pitanje sam postavila zato sto zelim cuti sto mislite o tome. Zasto te to toliko pogodilo? Nije li cilj odgoja djece njihovo osamostavljivanje i napustanje gnijezda?
heh... ja sam nakon osnovne zavsil u kao privatnoj skoli ne tako daleko od doma, al.... u redu, nekima to tesko pada, meni nije. jer sam nekako bio slabo vezan za roditelje. a otada sam kuci samo za ferja + poneki weekend. i drago mi je kad dodem doma.
...kao pravo vrijeme mi se cini odlazak na studij. ionako je to vrijeme razilazenja s roditeljima, a i zelje za slobodom, svojim zivotom, samostalnoscu. to je kao polu odlazak. jer tu su ferja, weekendi, njihova soba je jos na istom mjestu, jos su tu mama i tata.... kako godine prolaze, iz nekada brucosa tu su neki novi ljudi. ravni roditeljima.....
kao... ha ha.. bas pricica....
jednostavno mi se to cini tako spontanim da sad ne vidim smisao pisanja..... al nek.... :p
u razvijenim zemljama ljudi odlaze s 18 godina. ili kad počnu raditi.
chiquita
14.01.2003., 13:14
evo ja sam otišla u 26.
i još uvijek mi je strašan bed. :cry:
Hm, da, u razvijenim zemljama djeca napustaju (ili pocinju napustati) roditeljski dom poslije zavrsene srednje skole. Cilj odgoja i othranjivanja djeteta je osposobiti dijete da zivi samo bez roditeljske pomoci. Mislim da se to u Hrvatskoj rijetko dogadja, na stetu djece. Nasoj djeci (preko 19 godina, da ne bude zabune) je vrlo tesko odrasti, jer ih na to nitko ne ohrabruje, pocevsi od roditelja. Zasto je biti odrastao, sposoban, zreo, neovistan covjek/zena nepozeljna (ili u najmanju
ruku cudna) pojava u nasem drustvu? Odvajanje od roditelja koristi djetetu, cak iako dolazi iz sretne, skladne obitelji, pune ljubavi, a da ne govorim o koristi koju dijete ima ako izadje iz nefunkcionalne sredine.
Znam da je (well, mozete me razapeti za ovo "znam" jer roditelj jos nisam) tesko pustiti naseg malog andjela samog u okrutni svijet, ali mislim da o tome treba poceti razmisljati dok su andjelcici jos u pelenama.
Secundo
15.01.2003., 16:36
Trend na zapadu je da djeca sve kasnije odlaze od roditelja radi HMS-a (Hotel-Mama-Sindrom ;) ). U HR je otezavajuce sto su stanovi dosta skupi u usporedbi sa prosjecnim prihodom, pa je iskusenje veliko ustediti lovu za stan i zato si kupiti najnoviji mobitel, skupe krpice itd.
taj Hotel-Mama-Sindrom od ljudi napravi poluinvalide koji cijeli život traže da se netko brine za njih kao roditelj. najbolje je da klinac ode kad osjeti zov prirode negdje s 19, kasnije mu je sve teže.
kako gledam sad ovo....
nekako mi se cini da je "normalno" da mladi covjek od 18-19
godina trazi samostalnost. jedan pomalo vec samostalan zivot.
cini mi se da djeca tj. mladi koji tesko odlaze odnosno slabo se
snalaze kao sami nisu imali "primjeren" odgoj.
ovo mislim najozbiljnije.
toliko
T.C. kaže:
Koja je po vama optimalna dob da dijete napusti roditeljski dom?
osobno mislim, onda kad osjeti da bi trebalo otiči i osamostaliti se... neko dijete se osamostali s 10, neko s 15, neko s 19 godina a netko ni s 30 nije samostalan...
ja imam dvoje dijece i nekad mi se čini da je sin od 7 godina samostalniji od kčeri koja ima 9 godina. Mislim da je optimalna dob 18 - 19 godina. Nemam niš protiv da ostanu sa mnom do osnivanja svoje obitelji, odluku o tome prepuštam njima.
PinkyBubble
16.01.2003., 11:19
Ja sam otišla s 18 jer me ranije nisu pustili.:rolleyes:
kad mu krila dovoljno ojačaju da može samostalno letjeti
Ja sam zgiljala sa 18 iako to zapravo nisam htijela tako da mi je bilo koma.... da sam onda mogla napraviti drukciji izbor ne bi me se otarasili tako lako :D
Shtefitza
18.01.2003., 17:12
Kako se mogu prisjetiti svojih "ljetovanja", tek sa 19 godina sam bila dovoljno odgovorna i samostalna. Prije toga mislim da je prerano. A poslije toga je postalo prenaporno zivjeti zajedno sa roditeljima (isto sam studirala i zivjela s roditeljima).
Q-master
18.01.2003., 18:25
Ja smatram da roditelji trebaju od malih nogu djecu učiti da budu samostalna i ne zabranjivati im neke stvari zato jer se "bojimo za njihovo dobro". Vraga, svaki roditelj se boji dana kad će mu sin ili kći reči više te ne trebam. A taj dan če doći bez obzira šta mi mislili u kojoj bi se godini to trebalo dogoditi!:top:
hahndorf
29.01.2003., 19:40
Pretpostavka za otici od roditelja je da je dijete dovoljno zrelo i samostalno da ne donosi odluke na vlastitu stetu. Osobno sam otisao sa 16 (skola) jer sam znao sta zelim postici. I nimalo nisam zazalio. Sa starcima i bracom/sestrama sam se vidjao samo preko ferija. I to je bilo previse. Dosadno.
Tu vrstu samostalnosti pri donosenju odluka ne vidjam nazalost kod vlastite djece. I moracu poraditi na tome.
Ohrabrujuce je sto ovdje (down under) postoje manje vise svi uvjeti da djeca u kasnijim tinejdzerskim godinama odu od staraca, pri tom mislim na mogucnost da se sami i ranije kuce. I to uglavnom jest trend. Takodjer, djeca mogu sa 16 g otici od staraca (npr kaze da ga/nju starci maltretiraju) a drzava im daje neku lovu, s kojom kad se udruze s par drugih, iznajme sebi kucu ili neki smjestaj pa zive zajedno. Ima tu i zloupotreba sistema no to je druga prica.
Ovdje je inace dosta prisutno da 'omladinci', ne samo studenti nego i zaposleni, zajedno zive u iznajmljeniom smjestaju i dijele troskove stanovanja (shared accomodation). I to cesto da se prethodno i ne znaju, jave se na oglas i onda ih zivi po nekoliko u istoj kuci.
Rekoh da ovdasnje drustvo pruza uvjete za samostalan zivot mladjem narastaju, sto s balkanskog aspekta ponekad ispada neprihvatljivo i preslobodno. I problemi nastaju kad roditelji, dosli negdje s Balkana (isto vrijedi za juznoeuropsko/mediteransku/ili arapsku regiju), bukvalno ne dozvoljavaju slobodu svojoj djeci. Dapace bilo je slucajeva da (znam slucaj dvije cerke blizanke 18-19 g) djeca tuze roditelje zbog uhodjenja i onemogucanvanja da vode vlastiti zivot. Bojim se da je i vecina roditelja porijeklom iz Hrvatske (kao i u samoj Hrvatskoj) istih patrijarhalnih nazora i skloni su vezivati djecu za sebe. Valjda zbog vlastitog straha - tko ce ih dohraniti? Pa zato upropaste buducnost vlastitoj djeci. Sto djeci na kraju samo steti jer tesko sticu nezavisnost koja je apsolutno neophodna u zivotu.
Vera Pavladoljska
01.02.2003., 10:18
Sto prije to bolje, inache se pretvori u sanjivog androida:), shalu na stranu, "pticice" mislim da treba pomalo pogurati prema van shto prije, jer je to za njihovo dobro.
Ja sam relativno kasno otihsla totalno od staraca;jesam izbivala povremeno duzhe vrijeme, zbog posla, pa faks, ali sam se vracala doma.
Sto ranije to bolje,naravno, ako su materijalni uvjeti takvi da se to mozhe izvesti.Iako, danas jako teshko.
:)
Mistifying_me
02.02.2003., 15:14
hmmm tesko je odgovoriti na ovo pitanje jer to zavisi od osobe do osobe. sto se mene tice, najbolje je otici nakon srednje skole, na studij i sl.
ja sam imala priliku da sa 15 odem od kuce kao u neku vrstu koledza u drugom gradu, medjutim nisam htjela. kakvi, nema sanse. jos sam bila vezana za mamicu :D a mozda je razlog i to sto sam prilicno svojeglava a moji su mi sve ugadjali pa nisam htjela da se toga odreknem... hehehe ne znam, mozda :rolleyes: ;)
nije mi ni sad bas lako palo al eto, navikne se covjek :top:
Karakala
03.02.2003., 22:09
Ma rano je sa 19. :(
Eventualno studij u drugom gradu.
Di ces sam s 19... Ljudi moji.
Mistifying_me
03.02.2003., 22:41
pa to i je to. al sta cu, kao sto sam vec rekla navikne se covjek na sve, pa i na to da bude daleko od doma i od svoje porodice... aaajoj sad sam u bedu...necu vise da pisem o ovome :cry:
hocu kuciiiii!!! ima li ovo veze sa pms-om? :D
Karakala
04.02.2003., 00:09
Haha.
Vi cure uvijek volite sve pripisivati PMS-u. :B
Ja sa 20 ne znam kamo bi da moram dva dana od roditelja.
Nije stvar u nesnalaženju.
Lako bi se ja snašao. Stvar je u ljubavi, u toplom odnosu moje mame, tate prema meni. Mom odnosu prema njima.
Ima li ista ljepse od toplog obiteljskog gnijezda dok ja ne stvorim vlastito? Kad se vracas, a netko te ceka...
Kad poljubis roditelje za laku noc, a oni sretni kao mala djeca kad ima poklonis cokoladu. :)
Kad mi mama na stol stavi jedno 298 tanjura razne hrane da njen sin slučajno ne bi bio gladan nakon treninga.
Kad idem s tatom ujutro nedjeljom na lov, premda sam spavao 2 sata, a ne volim lov i imam utakmicu popodne...
Sve je to predivno. Sve je to obitelj. S velikim S. Velikim srcem.
Karakala kaže:
Haha.
Vi cure uvijek volite sve pripisivati PMS-u. :B
Ja sa 20 ne znam kamo bi da moram dva dana od roditelja.
Nije stvar u nesnalaženju.
Lako bi se ja snašao. Stvar je u ljubavi, u toplom odnosu moje mame, tate prema meni. Mom odnosu prema njima.
Ima li ista ljepse od toplog obiteljskog gnijezda dok ja ne stvorim vlastito? Kad se vracas, a netko te ceka...
Kad poljubis roditelje za laku noc, a oni sretni kao mala djeca kad ima poklonis cokoladu. :)
Kad mi mama na stol stavi jedno 298 tanjura razne hrane da njen sin slučajno ne bi bio gladan nakon treninga.
Kad idem s tatom ujutro nedjeljom na lov, premda sam spavao 2 sata, a ne volim lov i imam utakmicu popodne...
Sve je to predivno. Sve je to obitelj. S velikim S. Velikim srcem.
Predivno!:)
Bi li bio moj sin:D
Salim se, predivno:)
Karakala
05.02.2003., 00:18
Ne. Nije predivno. Normalno je. :D
Jako sam se neugodno iznenadio kad sam citao postove gore. Kao da ih nisu pisali ljudi. :(
Ima li iceg postojanijeg i covjeku bitnijeg od njegove obitelji? Prijatelji, poslovi - sve to je u životu nažalost prolazno; jedini što ti zauvijek ostaje jest obitelj.
slazem se!
Dirnuo me tvoj post kao roditelja! Nadam se da cu i ja obaviti tako uspjesan posao kao i oni:)
Sto se tice moje curice nadam se da ce napustiti gnjezdo kad bude zaista spremna, nadam se da joj se nece zuriti, ne zato sto je zelim samo za sebe, vec zato sto se nadam da ce osjecati isto sto i ti:)
Ali sto bude bude ona je zauvjek MOJE DJETE :)
Uljepsao si mi vecer!
ako su sposobna da se sami brinu o sebi, da placaju svoj stan i rezije, da rade... onda mogu ic kad zavrse skolu. upravljaju svojim zivotom i prisustvo roditelja samo moze smetat... onda je to na obostrano zadovoljstvo :) ali obavezno na nediljni rucak svi skupa!!!!
Što prije to bolje to govorim iz svog iskustva ja sam još
uvijek sa starcima i nikako da shvate da ja sa svojih puno
godina mogu samostalno razmišljati i donositi odluke bez
njihovog uplitanja.
Za njih sam sa svojih 35 godina u nekim situacijama još
uvijek premala a kad napravim neku psinu onda se nemogu
nacuditi da to može pasti na pamet jednoj zreloj ženi;)
ovisi. ja sam zeljela s 14 godina u svicarski ili engleski internat pa me mama i tata nisu dali :D
jako mi je zao sto nakon srednje nisam bila u prilici zivjeti u domu... otisla sam od kuce sa 22, nakon faxa, meni osobno kasno.
iako imam divnu obitelj s kojom uzivam provoditi vrijeme, samostalnost je ocito dobra za mene i moj razvoj (kao covjeka). stjecuci one osobine koje donosi samostalnost, ljudi koji se vole ne gube nista :)
Mistifying_me
25.02.2003., 21:16
da, ne mora znaciti da ce se izgubiti obiteljske veze ako dijete ode od kuce i roditelja. to je normalan proces odrastanja. ne znaci da ih sad manje volim ako ne zivim s njima, naprotiv, jako mi nedostaju, al sta je tu je. zato mi bude 100 puta ljepse kad ih nakon nekoliko dana ponovo vidim, i kada smo svi skupa, kao obitelj. :)
Nekom nije preporucljivo ni sa 70 god da ode iz kuce ako je nesposoban zivjeti sam .
Mogu vam reci za Italiju gdje je problem skolovanja, zaposljavanja, stanovanja, pa onda sklapanja braka i osamostaljivanja prisutan.
To se sve skupa nadovezuje jedno na drugo i u Italiji imate veliki broj djece od 20 ili 30 ili vise godina koja zive skupa sa roditeljima.
Svicarska je naprednija po tom pitanju jer tamo ako dokazes da te roditelji nisu u mogucnosti skolovati Kanton ti daje naknadu za stanovanje i stipendiju .
Pa se onda mladi udruze po 2 ili 3 i unajme stan u gradu studiranja.
Internati su poznati u svicarskoj i to je prvi stupanj osamostalivanja.
Nakon toga obicno mladi se vise i ne vracaju kod roditelja vec sami nastave zivjeti i raditi.
vBulletin® v3.8.4, Copyright ©2000-2013, Jelsoft Enterprises Ltd.