PDA

View Full Version : Kad ljubav nije ljubljena


Pollux
03.12.2002., 13:39
Legendaran FOCUS-ov topic bi se trebao nastaviti i ovdje.

ORGINALNO od Focus-a

Kad ljubav nije ljubljena,onda je ona jedna velika inspiracija za sve koji su "jaki na peru".Ovo zamisljam kao topic-pekmezu gdje mozete uvrstiti sve ono sto pekmezom ljudi nazivaju,a ja to nazivam ljubav nije ljubljena...

Kad-tad
nekad ili nikad
zavoljet ces me...

Pa izvolite :)

FOCUS
06.12.2002., 20:52
Da li sad ja treba da prepisujem onih par stotina pjesama ili da krenem ponovo pisati???
Nisam vise siguran :(

FOCUS
06.12.2002., 21:14
Korakom iznad magle
naisao sam na grijeh svoj
ustajao od mokrace
gdje ga u sljezu kupa
ruka moje pohote.
Ta ista ruka koja igra
damin gambit istine
pritisce sve moje cireve
uvlaci mi istine kroz pore
i pravi mi kanale u svakom
opustjelom sjecanju,
da ih nakvasim suzama
iz kojih sam potekao
kojima su me hranili,
jacali i prokleli,
oni koje sam podigao
korak iznad magle,
dolinu poslije sljezove,
ples poslije gambita,
preostale vizije na koje
su bacali kamenje
i staklo sto prsti
i isjecene podlaktice
i grijeh sto si ga nasla
nije mi tezi od ovoga
pola komada kruha
koji sam sebi posvetim
i prekrizim se redovno
i pomislim na grijeh
ustajao od mokrace
kojeg u sljezu kupas
samo da me podsjetis
na razvezanu maramu
koju sam napunio maglama
svojih skrivenih istina.

"Mene mozete svi citati,samo pojedini
ce uspijeti da me procitaju"

Pollux
07.12.2002., 14:53
Dobro je bas ovako, novi pocetak :)

Nikman?

asa
08.12.2002., 19:30
Super "!!!!!
Uspjeli smo kolonizirati Focusa na samo jedan topic. Jako dobro, dapace odlicno!!!
go focus go :)

FOCUS
09.12.2002., 19:03
:D

FOCUS
09.12.2002., 19:17
Tko mi to ugasi topic i zasto???
Pa eto,ostati cu ovdje,samo mi nepustajte unutra iste te zbog kojih bih da sam vanka.Zabranjen ulaz psima i Asi.....Toliko.

asa
09.12.2002., 20:03
Ja navijam za tebe, a ti meni tako. CCCC, nezahvalniče

FOCUS
09.12.2002., 20:25
Nije li to ideja topica :confused: :confused: :confused:

FOCUS
09.12.2002., 21:06
Kada krocis u mene
spojit cu i vodu i zrak
i zemlju cu spustiti
u tebi na zemlju
da hodas stvarno
samo po njoj
duboko duboko u meni.
Kada krocis u mene
pustit cu sunce na kisu
sirom otvoriti prozore
da te osjetim u mirisu
ovog jesenjeg dana
koji vlada mojom zemljom.
Kada krocis u mene
na pola koplja molitve
u koljenima isklesane
postat ce uslisene
i zatvoriti ce vrata
da nisam sam

FOCUS
11.12.2002., 04:30
Prosuo sam sjecanja
kako si rekla,
izasao sam iz usta njegovih
i prestao biti bol,
prestao biti karijes
tvojoj buducoj kletvi.
Stavio sam na panj glavu
kako si rekla,
Cibela mi se nasmijala
skinula mi sardonix s vrata
oslobodila mi samo strah
u trenu sam opet nestao.
Prestao sam hodati nocima
kako si rekla,
gledao sam kako ti Uran
jede sinove u snovima
naljutio sam tvoje bogove
i bez glave sam te trazio
kako si rekla...

FOCUS
11.12.2002., 04:56
-Putuju li mirisi brze ili sporije od uzdaha?
-Brzina pokreta u grcu odlucuje o tome.
__________________________________________________ __

Nisu sva mora spojena
zato u nama i zive pustinje.
Nisu sve rijeke sa obalama
zato i nemamo granica.
Nisu sva jezera bez toka
zato se i rastajemo.
Nisu svi izvori pitki
zato smo i zedni ljubavi.
Nisu sve suze jos isplakane
zato jedemo luk.

FOCUS
11.12.2002., 05:19
Dosao sam do samoga kraja
nikad blize zvijezdama
nikad dalje u stopama,
uvijen u bljesak
razdvojenih sijamaca.
Tko sam,sto sam,
koliko sam,od koga sam,
stalno sam,samo sam?
Navijen od ramena gore
izdvojen i utiskan
u jednu rijec,
sakrivenu u pecatu.
Nisam tvoj Sadako,
zivjeti necu morati,
u blatnom tragu
tvojih umornih konja
koje si do krvi izjahala,
bez juznjackog sedla
kojeg sam darivao
svakoj prestupnoj godini.

FOCUS
13.12.2002., 03:47
Sapuce mi moja glava
zemljom napunjenih usta
o nekim krugovima
koji nedostaju iznad nje
o nekim zvijezdama
koje su sada dalje
sitnije i manje.
Sapuce mi moja glava
tiho da ruke ne cuju,
kako ona kaze,
jer ruke su ubile
dvije minute
tog bolesnog zivota
koji je postao vjecnost
poput nas
moje glave,mojih ruku,
o kako mi je vruce
o kako bih i tebe
povukao prema dnu.
Sapuce mi moja glava
kako nije mogla misliti
zbog srca podivljalog
tako hladnog,
a tako mi vruce,boze.
Sapuce mi moja glava,
moli me da ne klone,
jer pije se,ariel casti,
piju se mjesavine
lazi i istine,
pije se zbog vrucine,
pije se iz pehara
pije se po sest gutljaja
pa se sest puta nazdravi
sestom culu koje tek sad osjeti...
Sapuce mi moja glava
puna kajanja ustajalog,
samo da si povukao i nju
ne bi sada gorio
od samoce.

FOCUS
13.12.2002., 21:22
Kopamo po mraku
trazimo prije zetve
one kosce jeftine
sto na noc navuku
i preko ramena
i preko tudjih njiva
sedam otkosa,
u otkosu jednom.
Moj ce prvi,
velim ja u mraku,
rasirenih prozora
trazeci zadahe
ugledam tebe
gdje ga guras,
svoje ruke prljas
velim ja u mraku,
sadechi ih uspravno.
Moj ce prvi,
sad se ti deres,
vrane ce mi pomoci,
zatvoriti prozore,
kaznit ce strasila.
Moj ce prvi,
velim ja u mraku,
s bakljom iza tvojih ledja,
nikad nisi dogorila.

FOCUS
14.12.2002., 23:34
To sto sada lezim
premazan svetim uljima
i u Krista se uzdam,napokon,
vele mi poznati glasovi
utonuli i uvijeni u crninu,
dok sjede na hladnom mramoru
uz uklesan moj broj
jedan osam sedam
da sam mogao i ranije doci
da se nije ona, molila nocima
da nije ona, postila danima,
paleci svijece prije spavanja,
trazeci u svakoj zvijezdi znak,
od svakog broda moj glas,
da sve to nije ona...
To sto sada lezim
i sto lijevo od mene piju
za pokoj duse moje,
iste one koja je prezirala
licinke sa vrha drveta,
iste one koja je od korijena,
samo dublje kopala,
iste one koja tek sad svijetla gleda,
zasto za moju dusu piju?
To sto sada lezim
blize tebi nego sebi
obrazima na koljenima
duboko utkanim od klecanja
ispod slike sebi slicne
gospe od cekanja
utkane u crnilo
svih mojih lutanja.

FOCUS
21.12.2002., 01:37
Gledam stranca u ogledalu
i pljunem mu u ruke svaki put
kad pokusa da digne svoj jad
koji mu klize kroz ruke umorne
i kroz prste se izvlaci on,
nestaje prema praznom trgu
na kojem su objesili ogledalo
da svi vide strance u njemu
da se ispljuju sve te ruke,
i da se podignu iz jada oni
koji su pod rukama poklekli,
koji su sudili nasoj ljubavi
objesenoj na praznom trgu
bez opomene s opomenom
bez kraja s krajom
bez nadanja s nadom,
vecom,jacom,tvrdjom,boljom,
ispustenom od tezine,
pokazanom nadom tom,voljom,
da disu crveni obrazi,
da se radjaju rijeci djece,
da se u koracima skrivaju,
da se u skokovima osjete
samo njihovi padovi...
Gledam stranca u ogledalu
i pljunem mu u ruke svaki put
kada jutrom umiva mi lice
i otvara prozore prljave iznutra
da udje zadah sa praznog trga
kome sam darivao mladost.

FOCUS
21.12.2002., 02:36
U kestenu ispod Ivane
zivi jedna soba umorna
napunjena starim sminkama
prelistanim novinama
izlizanim cipelama.
U Ivani od kestena
zivi stomak sav u znoju
od teskog kamenja
progutan zbog imena
njegovog isklesanog.
U stomaku Ivane
prozac tuzan tuca kamen
kesten svaki svinja voli
prste crne imam i ja.

FOCUS
21.12.2002., 03:18
Kad u dlanovima svojim,
ugledam starca naslonjena
na nemir zavezanih zelja
kako gleda u svoje dlanove
i vidi da se svaki znak ispunio
umrijet ce svaki onaj
koji ima ljubavi neljubljene,
umrijet ce sam...
Kada u dlanovima svojim,
ugledam pregrst kose
naslonjene na moj kaput
jedne zime koja je prosla
znat cu da se nocas mrzne,
netko drugi ispred tebe
zaledjen na klupi cekanja
osudjen kao i ja...
Kada u dlanovima svojim,
ugledam starca naslonjena
na nemir zavezanih zelja
kako gleda u svoje dlanove
i gleda u proslost
i gleda u mene,
sirokim ocima sretan
sto ipak nije sam.

FOCUS
28.12.2002., 23:17
Pricam zivote iscrtanih dlanova,
podstanar sam tudjih stanova,
pripadnik drugih klanova,
vezan prosloscu svojih hramova.
Dlanove lizem samo sivima,
zivima,ostavljam da pate
okoncane krajeve kravate,
brojim kao neparne sate,
dane neplodne,
citam godove u podne,
prolaze godine rodne,
u ilovace skrivam krastace,
zabe barama uskratim,
svaki put kad se s puta vratim,
svaki put iz sebe u nju skocim,
mrznju u ljubav pretocim,
budem zaba,baraba i taraba
napukao vez cipela od koze,
kaznjen od tebe.
Sramis li se nekada,jedini Boze,
da li te tebe nekad zagrebe
ljubav prema pecinama,dubinama,
tisinama koje su vladale u njima,
kad nas nije bilo,
kad se samo zbog srece pilo,
kad je drago bilo milo,
kad se srce nije shilo.
Zeljama rudnik busen
iscrpljen,presusen
zatvoren,sad prazan,
jednostrani orgazam,
oznacen znakom opasnosti
nasao sam dvije krajnosti
nitima istim vezane kose
noge bose,od mene te nose,
sva jutra,iste rose,
kupaju tvoje kose,
zelje ih moje,
zele da prose,
nek' se nose...

FOCUS
30.12.2002., 04:42
Mozda ce mi biti lakse
tjesim se vec godinama
ovim tijesnim,nesnosnim,
tjesim se dasvaki ovaj put
kada o tebi progovorim
skinem sa tvojih rijeci zakrpe
koje gole po meni plesu,
umorne od tezine
teske od vrucine,
zovu me i prijete njezno,
a sto ako ti ona dodje,
ako preskoci taj tvoj zid
zidan tvojim imaginacijama
supalj kao svi tvoji pokusaji
da je zaboravis...
A sto ako ti ona dodje?
Mozda ce mi biti lakse
tjesim se vec godinama,
jer sve sam svoje veceri
pretvorio u tvoje,
maliganske,
jer sam svoje ulaske
pretvorio u tvoje izlaske
uranjanja u izranjanja
dane u noci,noci u dane
svu ovu svoju vlagu koja gusi
zamijenio bih za ono malo
suvila iz tvojih usta
koje sam pokusao ljubiti,
a sto ako ti ona dodje,
bore se u meni dvije ruke.
A sto ako preskoci
taj tvoj maglama zidan
godinama naslonjen na tebe
zid koji je podijelio mijesanja
nasih osjecanja i sjecanja.

FOCUS
01.01.2003., 18:09
:top:

FOCUS
10.01.2003., 16:20
Otpio sam zadnji vlak
posao za njim jos brze
manje hrabar,vise snen
zamotan u paket od suza.
Odraz polomljenog zrcala
plavog licitarskog srca
vratiti se nece nikad,
nikad necu niti ja stici taj vlak
kome je dusa davno prodana
meni ili tebi,znas li?

FOCUS
22.01.2003., 04:37
Nemoj mi reci da nisi znala,
odlazim sutra u jutro.
Nece me pratiti
prosetat cu.
Ne,nije me strah.
Svi govore o tome
i svi su u nekome strahu,
to je opet samo rat.
A ti.
Lijepo ti stoje naocale,
naravno da cu pisati.
Zasto bi da me pratis,
poseban, ja,tebi,
nesto ipak osjecam.
Mislis li da je i tamo
hladno kao ovdje.
Zar ti je hladno bas toliko,
dodji pod kaput
ako se ne sramis.
Sjecas se haustora
one kuce od kartona.
Ne nego sam ja tebe poljubio.
Stavi ruke izmedju nas,
tako se griju brze.
Jos samo sest sati.
Kada cu se vratiti?
Zajedno sa slobodom.
Poslije pobjede,
na kraju borbe.
Ako te zagrlim
bit ce mi vruce.
I tvoji se dlanovi znoje.
Kako mislis da te skinem.
Vise ti nije hladno.
Ne pravim se naivan.
Ne nisam nevin,
nikad nisam niti bio.
Pa imao sam ih
tri cetiri,a ti?
Nikoga!
Nikada!
Opet me zezas.
Da te poljubim?
Skini naocale prvo.
Nisam rekao i vestu,
rekao sam naocale.
Sigurno da sam dirao grudi,
tvoje su vece,mislim.
Znojim se da.
Imam samo nekoliko sati.
Moram ti ovo reci:
Volim te!
Oduvijek.
I ti mene?
Nikad mi nisi pokazala.
Decki to dublje skrivaju.
Napokon sam ti priznao.
Tko veli da je svakako kraj.
Pa to je opet samo rat.
Proci se.
Kao ona rana kad si pala.
Ja sam te gurnuo.
Imas oziljak?
Gdje je?
Da ga poljubim?
Boze o kako si mekana.
Mirises po proljecu.
Sigurno da cu se vratiti.
Hrabre sreca prati,vele.
Necu se praviti lud.
Svi koje poznam odlaze.
Pa to je opet samo rat.
Zasto se treses?
I ja sam sretan,znas.
Pisat cu ti svaki dan.
Za tebe znam da hoces.
Ispucale mi usne,
to je od vjetra.
Poljubac za kraj?
Pa zar ovo nije pocetak.
Obecavam da cu se vratiti.
Pisat cu svaku noc.
Vidis li onu zvijezdu,
da tu.
Ona je nas kompas.
Pricaj mi preko nje,
prenijet ce mi svaku rijec.
Nisam lud,volim te.
Vratit cu se,
pa to je opet samo rat.

FOCUS
02.02.2003., 03:59
Nisu li svi drhtaji ostali uz mene?
Pokrivena bijelinom ruza nakislih,
modre usne ljubio sam,prekrasno,prekasno.
Nisi imala osjecaj za kraj...
Nisu li svi drhtaji ostali uz mene?
Zgazeni maslacak,vjetrom raznesen,
zavezi mi dusu onako kao kosu,
da pada na stranu,s druge strane,
glas stranca uzivala si u meni...
Nisu li svi drhtaji ostali uz mene?
S podlogom jeze vezao sam sebe,
naci cu miris ruza u zoru...

FOCUS
02.02.2003., 22:26
Sjedinio sam sva neba u sebi
prislonio uho i zacuo dusu
kako trazi odgovore od tebe,
vjesto skrivajuci svoje tragove
da ih ja nikad ne vidim,
da prozivim u jednoj kisi
da izniknu moje kosti
natopljene u cekanjima,
ovog srebrenog kamena
koji proguta sve sto pljunes
i njoj sada kao i meni,
usidrenom na oblaku jednom
visoko sam otkopcao kosulju
rasiren poput pogleda padam
kao kamen tvrd i svezan
oko ruke koja hrani
opet moja cekanja i nestajanja.

FOCUS
11.02.2003., 05:02
Kvrgava ruka pomirenja
stisnula se u saku
spremna da udari
svoju krv.
Zategnut glas iznutra
zadrzi mi raskorak
da padom budem jaci
budem blizi i tebi i sebi.
Nisu li se pokorom sluzili
godovi izgrebanih stabala
stariji za kratko od nas
manjih obima,
manjih lutanja robovi
manjih sjecanja...
Sjecam se svakog jeza
zadivljen u svakoj krizi
prolamaju se vrijednosti
koje crtaju moje kratere
koji su poput tvojih
samo izvajani raskolom.
Usnula ti kvrgava ruka
stisnuta mojim kajanjima
zar je vec podne proslo
pitam zalaske koji dolaze.

FOCUS
12.02.2003., 05:24
Puni su mi oblaci poklona
radujte se nismo zaklani
zaboravljeni ali zivi
kuda su nestali Svi Sveti.
Puni su mi oblaci poklona
naklonjeni u blatu polugoli
krvnike smo suzama nasmijali
u svakoj nasoj sahrani smo bili
zaboravljeni ali zivi.
Puni su mi oblaci poklona
izgrebana koljena me gledaju
ocima poznatih sjena
u njima pupaju cuda
nezaboravljenih ali mrtvih.
Puni su mi oblaci poklona.

FOCUS
16.02.2003., 06:18
Zar samo ja ne vidim
tu prolaznost koja uzmice
koja skace iz crne marame
mameci me halterima
i pokazujuci mi rukom
nabreklu svoju dojku
kao da sam gladan
njenih svitanja ja.
Zar samo ja ne vidim
postrojene poglede
smotanu zastavu u trokut
dvije nejasne suze
plotuna tri i jecaj
one koja je rodila
one sto je nosila
one sto se molila
i Mercu i Babicu.
Zar samo ja ne vidim
siluetu u plahtama
mog kreveta od kamena
od koga su jedino tvrdji
snovi koje sam razbio budan.

FOCUS
21.02.2003., 03:46
Zagledao sam se duboko u Mjesec
uzdisuci jos dublje od tvojih rukopisa
razbacanih po mojim morima samoce
gdje plima raznosi napukle radosti moje.
Umire li opet svemir ispred mojih ociju
ostario i otezao naslanja se na ramena
koja sam iznajmio dvije noci prije tebe,
na kojima sam nosio i nebo danima.
Zagledao sam se duboko u Mjesec
ugledao izgazene staze nase aleje
koju smo sadili u nasim nesanicama
prije nego smo otisli iz nizine
u kojoj su gorjele vatre te proklete
i te tri misli koje sam zavitlao u njih
nisu me nacinile dovoljno otpornim
nisu me ojacale na samom kraju
nisu pronasle u razumu covjeka
umotanog uneprekidne samoce
tumor na studenim sjecanjima
polomljene zivotne klackalice
okrenute prema nalicju Mjeseca
da je bolje vidimo svoje Nikad.

FOCUS
26.02.2003., 18:07
Na prstima odlaze u mrak
tvoje noge prema vratu
na kome se zlato susi
i tvoj ugriz iz pohote
jos ga skriven krasi.
U noc.Uz ta dahtanja
na izgrebanim ledjima
ocekujes jutro u maglama
iscrtanih podocnjaka
umorna i prazna
vracas se na prstima
u plahte svakodnevnosti.
Na prstima ponovo u mrak
odlaze noge tvoje da se sire
pracene nogama umotanim
u plahte svakodnevnosti.

asa
26.02.2003., 21:19
Zakaj mene nitko ne voli?
Zakaj?
Zakaj?
Zakaj?

Tup
Tup
Tup :)

p.s.
tko kaže da nema sira? :)

FOCUS
27.02.2003., 03:34
I ova pjesma nisam ja
zamotana mi samo dusa
u taj papir sa slovima
sto je crven od sljepila
sto je umoran od cekanja
sto je sit laganja
sto je lagan od nespavanja
sto je pun snova
sto iscjepanih misli
razbacanih po stihovima
koji kao pjesma nisu ja
zamotana mi samo dusa
u taj papir istog pjesnika.

FOCUS
28.02.2003., 04:08
Ja samo mogu da volim
zagrljene oblake jeseni
koji koracaju mojim nebom
sivi od iznemoglosti da
zadrze tu hladnu kisu
ispod svojih kaputa.
Ja samo mogu da volim
pospan sloj lisca
sa tog stabla zaborava
koji mi suska imena
u usamljenim koracima.
Ja samo mogu da volim
iskrice svake sretne vatre
u kojima sam osjetio
pucketanja suvih grana
nase yuca palme.
Ja samo mogu da volim
tu izrezbarenu klupu
sa koje sam posmatrao
igraliste bez igraca
u crnom si stojala ti.

FOCUS
06.03.2003., 05:04
U ovom su tijelu sada rusevine
nasle skroviste za svoj san
i zatrpale sve svoje izlaze
koji su dodirnuli podjelu
smrtnika i besmrtnika.
U istim tim rusevinama
ovo tijelo lize zidove
ulijepljene izrezanim snovima
bezvoljno trazi izlaze
kojim smrtnici lome laktove
a besmrtnici na koljenima
struzu od putokaze
oprostenih im grijeha.
Ovo tijelo ove rusevine
ima sad u sebi smrtnika
koji dolazi iz besmrtnosti
nosi san umotan u jauke
bez izlaza da se spase.

FOCUS
08.03.2003., 00:49
I ti sada cekas zalaske
mene su moji vec odnijeli
i rekli mi da si pronasla
zdjelu punu sitosti
na procvalom panju
jos istu jesen.
I rekli su mi da si nestala
s kljucevima svih soba
u kojima smo zatvoreni
disali kroz kljucaonicu
s pogledom na isti sat
na kojem su moje ruke
pokazivale koliko te volim
i koliko sam razapeo zelju
da pogodim isto ta zvona
koja si ostavila po sobama
gdje su boravili tvoji zagrljaju
umotani u moje ruke hladne.

FOCUS
11.03.2003., 03:08
Nikada nisam mogao dugo
hodati bos po sjecanjima
i uvijek bi me peklo prvo
po stopalima koja su postala
tvrda od tih cekanja
neprekidnih skakutanja
i skidanja cipela svaki put
kada ti pokucam i kad otvoris
ta svoja vrata od ebanovine
koja su sva mora ovoga svijeta
pokusala da zadrze,da ne potonu
u grijeh koji ljubi zbog dubine
svakog namjerno ostavljenog.
Nikada nisam mogao dugo
hodati bos po sjecanjima
i uvijek bi me peklo prvo
po stopalima koja su otisla
dosta dugo poslije tebe
i koja su zastajala i okretala se
pomisljajuci na posljedni korak
u svakom slijedecem koraku
zbog koraka tih tvojih
koje ponekad zacujem
ispred vrata od ebanovine
koja su potonula u nama.
Nikada nisam mogao dugo
hodati bos po sjecanjima
i uvijek bi me peklo prvo
po stopalima koja lizem
zbog samo jednog koraka
dugog kao marathon.

Akinetoh blues
16.03.2003., 11:23
Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.

U divljem naletu nasrćem i skačem
I ko crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
čak i ta hladnoća što te čini lijepom.

C.B.

FOCUS
20.03.2003., 02:50
Sjedinio sam sva mora u sebi
rasuo glasnike na sve strane
objavio sam ratove na poljima
gdje raste cvijece to tvoje
koje je zuto od prvih jutara
koje na kraju otpuhnes
razbacas kao misli po nebu
i zaboravis u isti taj tren.
Sjedinio sam sva mora u sebi
jahat ces na suhom valu,
plime su odavno nestale
mjesec je uplakao svoje lice
podario mi je nestajanja
slicna tvojima ali manje bolna
uvijek tren prije svitanja
osjetim vjetar koji te donosi
sa otpuhanog nekad zutog
cvijeta na kome si prespavala
jos jedan moj rat sa poljima
razbacanih misli po nebu
isti tren su zaboravljene.

FOCUS
24.03.2003., 03:39
Tugom umivena uzmicu
lica crnog karnevala
dole niz ulicu nestaju
odnose i zalogaje
poslijednje vecere
koju sam podgrijao
nikad je nisam okusio
izdala si me iste noci.
Isibana mi dusa
do krvi vec godinama
koracam prema brdu
sedam uzavrlih zelja
da me razapnu moji
kao jedra na vjetru
i da trajem i punim
ovu umornu dusu
koja ti je u snu rekla
da si ljubav zaklala
na istom tom panju
na kojem si me nasla.
Tugom umivena uzmicu
lica crnog karnevala
nestaju dolje niz ulicu
pored zida u kojem sam
uzidao dio tebe.

FOCUS
27.03.2003., 19:46
Izgoreni komad ponekad
izvuce osmijeh samo tuznima
koji podsjeti na hladni oltar
zaredjen uvredom na sutnju
i nakloni se tom teretu
sto u krvi put si napravi
i svaki osmijeh tog glumca
pretvori u blagi grc
a saptac mu u lice laze
jer taj tekst nije napisan
i njegovo srce nije istinito
i njegova ramena nisu u ranama
i osmijesi na tuznim licima
nisu parodija na vjernost
koja bi da se smije u lice
svakoj vjecnosti .

FOCUS
31.03.2003., 18:50
Po tamnoj strani istine
bosi hodaju spomenici
istim nasim koracima
putuju s nalicjem
svjetlijim od nasih lica
osudjeni na vjecnost
sijedu i nespretnu.
Po tamnoj strani istine
odlutamo samo nocima
zapalimo svijecu sjecanja
i sretni odahnemo

FOCUS
01.04.2003., 07:20
Izmedju dva brda
prve i druge vatre
zakopan lezi covjek
umotan u lovore.
Pokraj rijeke dvije
prve i druge skele
rasirene ruke ima
zena koja ga ceka.
Iznad dvije zvijezde
prve i druge staze
smiju se dvije duse
daleko su od tijela
vise one ne pate.

FOCUS
03.04.2003., 05:01
Spakovao sam istinu
u kofer mudrosti
i kupio kartu
za zaborav.
Odsjeo sam
samo noc
napuklih misli
i budan.
Vratio sam istinu
napustio zaborav
na koferu mudrosti
sjedim nasmijan.
Sebe slijedim
u svakim novim
putovanjima.

FOCUS
03.04.2003., 22:35
Jucer mi dan ponovo zaplaka
razvezanog pupka podignuh
svoj zavezljaj iz tvog krila
i zamislih u sebi jednu notu
koja me ponese sa tvog oblaka
na ostru stijenu osude
krivio sam svaki stub
na kome si izgradila carstvo
umotano bijelim ruzama.
Danas mi dan ismija jucer
za sutra ga i ne pitah
znao sam da ce nota
pronaci necji jug zbog mene
na kome cvjetaju isto ruze
bijele poput duse djeteta
istog onog kojeg je nota
ispustila od tezine.
Jucer mi dan ponovo zaplaka
razvezanog pupka podignuh
trecu notu u zaborav.

FOCUS
06.04.2003., 06:57
Po bespucu umorno
klica sjeme zedno zla
plodnom vodom zalijevano
umrljano krvlju rugalice
sedmu vrstu donose
da i nju iskapi plamen
prenosen rukama
nepremosten pogled
i sagledan unatrag
i iskrivljen zbog ikone
suzama pozlacene
govore i o vremenima
samo bez baruta
i plavog tog dima
koji ispuni ravnicu
razblazi zadahe
posjeti im snove
i pokrijeih na odlasku
nemaju istu majku
ocevi im vise na istom javoru
pozdravljaju i oni kolonu
da i nju iskapi plamen
sedmu vrstu donose
okvirenu u ikone.

FOCUS
06.04.2003., 17:36
Na poljima lavande
odmaraju se pomirenja
nasutih alegorija
nasih punih usta
kamenjem hranjeni
svakom suzom
lavande nas skrivaju
i pri svakom dijeljenju
passe ti zalijepim
kamen si okacim
lavande zamirisu
kraljice moja
ja blefiram.

FOCUS
09.04.2003., 17:50
Predajem ti svoje ruke
zajedno sa kljucevima
naseg grada bez prozora
odavno spakovanih kofera
dise jedva cujno moj eho
naslonjen na ogradu
i glasa da pusti
niti krik pobjede
i tri usklicnika
mijenjam za upitnike
da ispunim samo jednu zelju
govore li jos o nama breze
tople bijele kore
dodiruju mi moje srce
presano u tvom herbarijumu
da se povratim jos jednom
naslonim na istu ogradu
zazvizdim onu sonatu
kojom sam sebe tjerao
mozes ti to
mozes ti to
a dlanovi se znoje
pljuvacka lijepi za nepce
a ako se ne okrene
a ako se ne nasmije
a ako procitam prezir
hocu li uspjeti zazivjeti
urezati njeno ime ponovo
bjele su kore brezine
njeno lice ima osmijeh
sad tek znam da imam
srce nabijeno na ogradi.

FOCUS
09.04.2003., 21:15
Mozda i ljubim svoje sljepilo
poznatom ulicom zagrljeni
nasi koraci odudaraju
i neiscrpna sucut nas
okrece ka kolotecinama
nismo se nalizali boja
pa pamet nas razdvaja
vise nego sto smo vezani
i bez njihovih kopita
smo stizali na vrijeme
i mjesali se na paleti
i pored raskola likova
svaki sa svojim kistom
i sa svojim sljepilom
zazivjeli smo ravnicu
koja nas je obdarila
svim onim cudima
koje izadju iz Golgote
i svakog od nas zapita
vjerujes li u beskraju ljubav
ili si zakrzljao monoman
koji se suspregne i izdigne
pod tudjim si bicem
i svaki nastavak tvog sna
njoj ce produziti zivot
vjerujes li u beskrajnu ljubav
ako ljubis svoje sljepilo
i sucut koju sakrivas
drhti sama od sebe.

FOCUS
17.04.2003., 17:00
bit ces moj gost


imam tijelo ulijepljeno
nije poput tvoga
stradivari violine
sto skici od bola
i puni mi usi
cvileci nad sumrakom
i svaku klicu nade
zapitam nad bezdanom
hoce li njeni potomci
nositi pecat AS
i hoce li biti zeljni
zagrljaja koje dijelis
svakom tom svom jastuku
kojeg grizes kao jabuku
i od kojeg trazis odgovore
u nocima prosutih zelja
i bit ces moj gost
u carstvu pokisla lica
poklanjam samo neumitno
i zavaravam da sam Arkadija
jer to nisam jos zavrijedio
i nudim ti svoje gljive
kentaurske i natopljene
sluzima mojih beonjaca
od kojih sam stalno opijen
i izvrgavan svijetlu
na kojem nemam pravo
i pozivam te u snovima
i bit ces moj gost
za istim stolom od ebanovine
imat cemo omlet kajanja
svako u svom koritu
docekat cemo starost
i poznat zvuk violine
opstat ce u nama
bunker ja nisam
pun borovih iglica
ulijepljeno tijelo jesam
slika bez okvira
tamno plava


...znam da negdje dises I...a

FOCUS
22.04.2003., 04:29
Kad se umoris od lutanja
i prekoracis u tren crtu
zemlje svoje prije ukopa
napuni sakom lijevi dzep
a desnom rukom pokazi put
i donesi sve istine meni
na ulazu mojeg modula
stoji kuka za sjene
okaci na nju svoju sjenu
zemlju iz dzepa stavi na stol
lijevo je tunel od svjetlosti
svi osmijeha ukradenih
pronadji svoj medju prvima
okreni se ogledalu
pogledaj si dobro u oci
i reci mi da me volis
sad se nagni preko gljive
i dohvati sve kljuceve
taj izlizani zadrzi
kreni tunelom polako
ne boj se osmijeha
moji nisu ukradeni su
kad osjetis moj dah
zastani na tren
zatvori oci i stisni zube
sapnut cu ti tajnu
utisnut cu ti poljubac
zadrhti ako moras
ja sam se stegao u grcu
ljubav voli da se sali
ljubav nece u kaveze
sad pogledaj
vidis li kutiju od bambusa
stari loker na njoj
izlizanim kljucem otvori
pogledaj svoju istinu
nasmijanu poput moje
u tudjem tunelu vecem

FOCUS
24.04.2003., 21:26
Moja je pustos poznata
svim koracima sto kroce
i zavire u moju tisinu
da okuse kestenje
sa mojih grana
i ruke si zaprljaju
i usta umazu
pa me hvale i slave
kako sam ukusan
i kako su slucajno
sasvim slucajno
polomili granu.
Moja je pustos poznata
licima bez osmijeha
koji cuju samo klavir
koji podijeli dobro i zlo
obojana crnim i bijelim
sva polja iste muzike
pa me hvale i slave
kako sam sa sluhom
i kako su slucajno
sasvim slucajno
pokidali jednu tipku.
Moja je pustos poznata
rijecima koje su klele
plakale zbog mojih
divile se svakoj misli
pa me hvale i slave
kako imam misao
i kako su slucajno
sasvim slucajno
moju misao prokleli
i pustos mi poklonili.
Moja je pustos poznata
svim njeznostima redom
koje su se napile iz duse
pa me hvale i slave
kako mi je dusa poput pisma
i kako su slucajno
sasvim slucajno
zaplakali i umrljali smisao
svih mojih recenica
koje moram da zivim.

Romantica
29.04.2003., 10:52
Svaka ti čast. Doista imaš talenta.
Ne govorim ti to bez veze tek onako da nešto kažem nego stvarno tako mislim.
Tekstopisac sam i pišem pjesme za naše ozvođače i iskreno ti kažem da si pravi.:s
Puno uspjeha u daljenjem radu. Nadam se da će jednog dana tvoja zbirka pjesama ugledati svjetlo dana.

FOCUS
30.04.2003., 01:29
Hvala na komplimentima (sad se malo crvenim). I ja se nadam da ce zbirka jednog dana ugledati svijetlost.Do tada citacemo se ovako, a uzivati podjednako isto.Uljudan pozdrav.


Mozda i ljubim svoje sljepilo
poznatom ulicom zagrljeni
nasi koraci odudaraju
i neiscrpna sucut nas
okrece ka kolotecinama
nismo se nalizali boja
pa pamet nas razdvaja
vise nego sto smo vezani
i bez njihovih kopita
smo stizali na vrijeme
i mjesali se na paleti
i pored raskola likova
svaki sa svojim kistom
i sa svojim sljepilom
zazivjeli smo ravnicu
koja nas je obdarila
svim onim cudima
koje izadju iz Golgote
i svakog od nas zapita
vjerujes li u beskraju ljubav
ili si zakrzljao monoman
koji se suspregne i izdigne
pod tudjim si bicem
i svaki nastavak tvog sna
njoj ce produziti zivot
vjerujes li u beskrajnu ljubav
ako ljubis svoje sljepilo
i sucut koju sakrivas
drhti sama od sebe.

FOCUS
30.04.2003., 01:30
Pogrebni ples ovo moji udovi
nikada nisu zeljeli da znaju
pa opet tu pokraj rijeke
koracaju u povorci slutnje.
Danas nestaju licioci
stvoritelji zastalih sjenki
koje su zagrljene zatekli
utisnuli u platno pozude
izguzvano istu tu noc.
Sigurno se nece otkriti
tajnu presadjenog srca
zakopanog u grmu hortenzije
sto oplakuje povorku
sakrivenog lica
i mase mu od srca
nenaviknute jos duse
da nestajenje postoji
usavrsavano kidanje
rasipanje iz oholosti
i svi grijesi poznati
nisu razlog odlaska.
Ono to zna.
Pogrebni ples ovo moji udovi
nerado drze ritam
koji je na kraju budjenja
dugog kao zivot
ispitam u svakom koraku
svoje licioce
nose li oni mene
nasmijem se potajno
znajuci da nisam.

FOCUS
30.04.2003., 01:30
Zatvorene utrobe
zalijevam cvijece
slijep od cudesa
skamenjenih vrata
gdje ulazi glavom
pravo bez ramena
strijela pravde
naklonjena svjetlost
mojoj prasini
darivao sam sebe
vec jedanput
i ostao prikovan
na poledjini vrata
znak za lutalice
putokaz nevremenu
prolaz tisini
o zasto postoje ograde
glasovi u spiralama
odjekujemo poput placa
nesudjene skice
izumrle zenke
potpun razum i potop
dopiru do nas
zatvorene utrobe
zalijevam cvijece
slijep od cudesa
naslikan oblak
zut kisobran

FOCUS
01.05.2003., 14:55
Spakovao sam istinu
u kofer mudrosti
i kupio kartu
za zaborav.
Odsjeo sam
samo noc
napuklih misli
i budan.
Vratio sam istinu
napustio zaborav
na koferu mudrosti
sjedim nasmijan.
Sebe slijedim
u svakim novim
putovanjima.

FOCUS
01.05.2003., 14:56
Tjena nasmijanim prozorima
okiceni su vam krajevi
iznutra jos je noc.
Skupim cesto pljuvacku
izbacim je poput psovke
pored ceste onako uz kraj
da ne spotaknem opet
namjernog prolaznika
pokislog do koze
krvavi slap
Tjena nasmijanim prozorima
okiceni su vam krajevi
iznutra jos je noc.
Predjem na drugu stranu
da ne pokisnem i ja
pljuvacka ostane uz kraj
a gdje sam sad ja.

FOCUS
01.05.2003., 14:57
Pa prokleo sam obje ruke
na pepelu zazelio da otpadnu
onako u lanac vezane
koji se sjao u mojem mraku
i nisam isprosio ja tvoju laz
nisam se niti zakleo rukama
za istim stolom smo sjedili
sa razlicitim apetitima
jeli smo tvoje poglede osmijehe
svjest nisam odmah primjetio
vracala se iznemogla
vukla je svoje noge iz blata
koje je bilo vise zivo
od svih mojih iskakanja
koje je om najavio
nisam sklon prorocima
jedva im se u sator zavucem
ali svi su mi rekli isto
svi su mi najavili poraz
bitke davno izgubljene
i sad pozelim da sam grom
onako sav sjajan u snazi
da puknem u prvo drvo
da mu prebrojim godove
da ga sprzim do boli
i ostavim uz put
kao putokaz za brodolom
nasukan i to duboko

FOCUS
07.05.2003., 17:53
Ja ne pripadam ovdje
i moje staze su prekopane
ulazi mi nemir u osvanuce
i zivuce me glave bude
sretna su ti mora
prepuna kamena obala
od krikova sebe i necujem.
Ja ne pripadam ovdje
i moje breze su lisene
jesenjskih tuznih jutara
izmoljenih koraka
razbacanog lisca
koje me budi
i koje mi govori
sretne su ti ruze
oplakanih svjetova
na njima se umire
o nama se sanja.
Ja ne pripadam ovdje
i moje su dubine sigurne
dno mi je julska rupa
iz koje iskakujem spolja
ovo je samo moj san.
Ja ne pripadam ovdje

FOCUS
07.05.2003., 17:55
Nocas sam opet pricao u snu,
bjezi li to i moja dusa?
Misevi brodove mijenjaju cesto,
ja samo,od luke do luke.
Pricao sam glasno,vikao,
nije li to samo ruzan san?
Opet se otvara nebo,
opet se uzima zrtva,
opet mi te kradu,mrsavu,
tako sitnu,tako laku,
a tesku meni...
Na srcu i licu, masku
nosio jos nisam,a
karneval to zahtjeva.
Stojat cu sa strane dok
povorka prodje,
dok jecaj pjesmu nadglasa.
Utjecu li sve rijeke
u jedno more?
Nocas sam opet pricao u snu,
bjezi li to i moja dusa?
Bjelom horizontalom hode
samo oni s ljubavlju,
bjele ruze nikad
suzama oprati necu.

FOCUS
07.05.2003., 17:56
Neka nam oproste nasi bogovi
njihovu smo krv ispijali oholi
njihova smo tijela gazili cizmom
molitvu u kletvu presvukli
svaki strah pojelo je prokletstvo.
Neka nam oproste nasi bogovi
na izvoru proslosti izdisu krizevi
glogove smo zubima naostrili
zemlja nam je niza od istine.
Neka nam oproste nasi bogovi
prinoseci zrtvu dajemo lazi
skriveni pogledi guraju osakacene
topimo se grijesni spokojno
ispljuvani iznutra nam obrazi
svaki se davi u svom zalogaju
kajanjem se skrivamo od sunca.
Neka nam oproste nasi bogovi
maglama su udavili iskone
iskrenost smo ismijali zbog boje
sebe smo stadom ucinili
lutamo pasnjacima sami
svatko po svojim bez ljubavi.
Jezicima koje neposjedujemo
moc govora samocom ubijamo
vecu ljubav od djeteta nemamo.
Neka nam oproste nasi bogovi
gerber voli da uvene u vazi
ja mu ljepotu sad tek vidim
slijep u stadu gorke nam lazi
grijesne duse pod noge njima.
Neka nam oproste nasi bogovi...

FOCUS
09.05.2003., 19:10
Poklopili smo tijela
kao kazaljke na satu
ponoc je...
Pokusavas mi biti bliza
pokusavam biti dublji
vise od ove rijeci
vise od svake misli
na ledjima kornjace
trazimo karavane
i nismo sinovi pustinje
mada oci nase ne vide
od pjeska ove istine
suhe i skrte
nase su i pustinje
nase su kolijevke prazne
nase su ekstaze
danima udaljene
nama su kise plodne
nesudjene i ne kvase
se pupoljci na vratu
samo suha rijec
umotana u olovo
i grudi tvoje nisu
dine koje cu osvajati
koje ce vjetar raznositi
po mojim rukama oblikovati...
Poklopili smo tijela
kao kazaljke na satu
ponoc je...

FOCUS
13.05.2003., 19:09
Od ruke do ruke prenose nijemo
megaloman se kiselo osmijehuje
na taj komad isjecenog nailona
kojeg vjetar redovno ponese
i kao svaki zmaj on poleti
visoko iznad nas na zemlji
i zategne svoje uze slobode
zeljan viseg od visine
pa ga zaboli tijelo zbog cvora
pa pokusa letjeti lijevo
pa pokusa letjeti desno
pa zamoli vjetra da jace puse
da ga ponese sa sobom
prema zalascima planetarnim
pa zaplace svaki put
kada ga spuste na zemlju
poljubi svoj cvor i
suzama ga raskvasi.
Od ruke do ruke prenose nijemo
isjecen komad nailona
naviknut na visine svezane
oci mu ne vidis
u njima se krije zivot
prepuna neba obojana tugom
on sva preletjeti ne moze.
Mozemo li mi?

FOCUS
20.05.2003., 04:05
Sve se osim groblja smanjuje
posljednji plotuni paraju moja sjecanja
nadgrobne ploce bez lica
prepoznam im osmijehe
vidim svoje djelove u njima
sjete li se one ponekad nas
u praznim casama kad muzika
nadjaca nasu bol skrivenu
prepoznam ih u svitcima
prepoznam ih po pramenovima
prepoznam ih u svom dnevniku
koji i zivi zahvaljujuci njima
cesto se stegnem u grcu
stisnem zube kao prvu noc
ako ne provirim nestat ce opet
i sva milovanja istih sjena
i nije ih pucanj ubio
i nije im metak skinuo osmijeh
i nije mi rat ruke prekrizio
i sto ce mi ruke moje
kad rukovanja vise nema
i sto ce mi vise oci
kad ih zive ne vidim
i sto ce mi moj osmijeh
zalijepljen na ovo lice
tuznog klovna uplakana
i sto ce mi sjecanja
ove ovce bez krpelja
i sve se osim groblja smanjuje
nadgrobne ploce bez lica
na svakoj od njih
moja tuga pociva
na svaku od njih
posadim drvo zivota
i sebe zalijem
zbog vas i zivim...

FOCUS
20.05.2003., 04:05
Zaboli me zapad jutrom
i pomoli se taj bog u meni
na sred nekog bulevara
nepoznatog skretanja
gdje sam iskakao
kao padobran iz covjeka
nasumice obnoc
prije nego se pojave
sestre sjevernog neba.
Zaboli me i istok u sumrak
i pomoli se bog u meni
i baci mi saku pijeska
i posije mi oluju
da me oci ostave
i krenu ka jugu
gdje su vrane nestale.
Zaboli me i istok i zapad
i pomoli se bog u meni
potrazi tog covjeka
na igli kompasa
gdje peca u moru
nasmijanih lica.

FOCUS
20.05.2003., 04:06
Marsiramo preko glave covjeka
kao da smo i bez glava sami
i osjetimo da kosti im pucaju
pod nasim kostima u koraku.
Nisu to sad zastave krive
tudje rijeci su pojeli nepoznati
nase kletve zvacemo sami
zalijevamo ih i suzama
lakse se gutaju ako smo skupa.
I u isto vrijeme rezimo kao psi
lanac nam govori koliko daleko
smijemo gledati i imamo horizont
i sami cujemo urlike njihove
i lanci im zvece poput nasih
i zubi im ostri poput nasih
i vjernost im pati kao nasa
i za kost se bore isto i oni
daju im krv kao i nama
svijeze meso da trgaju
udaraju ih gdje ih boli
zive ih dave zivi da se bore
da iz vrata istisnu zivot
samo da nas jednom potapsu
dok sjede zajedno i piju
u nasim borbama vide oni sebe
sebe mi ne vidimo u njima
gdje su oni gdje smo mi
vratova poklanih zubi krvavih
marsiramo preko glave covjeka
kao da smo i bez glava sami.

FOCUS
20.05.2003., 04:07
Spokoj napustene zemlje
spokoj u napustenim ljudima
spokoj medju mrtvima gore
koji su zakopani dole
bez imena i prezimena
osam znamenki broj
dan mjesec i godina.
Isao sam do njih cesto
Tomin je tamo u kutu
Markov malo desno od njega
moj je trebao biti lijevo.
Nikad nisam zapalio cigaru sam
stavio bih i njima sa strane
onako uz drustvo da zapale.
Opusak bi uvijek bacio
da im stara ne vidi.
Ispricao sto ima u gradu
kada sam dobio sina
iza njega i drugoga
pa tko se potukao
tko se ozenio
tko je jos gore kao oni
tu dole zakopan samo malo dalje.
Zapalio bi i svijecu
na placi i lampion
pitao bi za susjede
sa petkog,drugog,treceg
moga sa osmog
kako zive jesu li gladni,
imaju li ciste vode
odvoze li redovno smece
da li se sastaju ponekad
i rugaju nasim patnjama
prezivljenim slabostima
strahom i prokletstvom.
Nikad nisam bio sam
sjedeci sa vama sat ili dva
gledajuci grobove te od mramora
tople osmijehe na hladnom kamenu
koji mi redovno na rastanku vele
svaki zid ima visinu
ako je ne preskocis...
Spokoj napustene zemlje
spokoj u napustenim ljudima
spokoj medju mrtvima gore...

FOCUS
20.05.2003., 15:43
na ramenu proneses sutnju
ganut u halucinacijama kraj
ostavi mi sudje neoprano
cudim se tisini nocima poslije.
I na ramenu proneses sutnju
jednodnevne leptire ispratim
dugo poslije gledam taj prah
stojeci na pragu ispred svjetlosti
podignem obrvu spojenih otoka
ispratim svaki tvoj zalazak.
I na ramenu proneses sutnju
nadjem ravnotezu na koljenima
kao dvorac od pijeska sacekam
plimu doneses u koracima.
I na ramenu proneses sutnju
obecas jos veci povratak
na tracnicama odvojenih svjetova
zaboravljene potpetice
nikada zavrsenog plesa
izdignem se svaki put kad
na ramenu proneses sutnju.

FOCUS
20.05.2003., 15:43
Bojim se probuditi djecaka
sigurnog sna u predgradjima mojim
bez zurnog pokreta kojim odlazi
od sebe do tebe tracnicom
i ne gleda on vise dole
ravnoteze je poremetio
i zivot poput cirkusa odlazi
u neki novi grad nasmijan.
Bojim se probuditi djecaka
mojim snovima nestvarnim
zapoceti mu pricu pred noc
i zapustenim zvijezdama oteti
ono malo niskog neba
i poplasiti golubove spasa
zakasnjele na posljednju veceru
i gledati trinaesto prase za stolom
kako mu ruke jos ljubi i pere.
Bojim se probuditi djecaka
duboko sam iskopao svoje bunare
da me njegova zedj ne probudi
i moja glad da ga ne povede
opet preko susnih polja tuznih.
Bojim se probuditi djecaka
dok jos spava u meni.

FOCUS
21.05.2003., 19:06
Zamisljen nad rupom
pomirenih gospodara
utovljeno gledam
noge koje se ne sire
ruke koje ne stezu
dah nije iznemogao
i noc je opet dan
i dan je samo dan
i glad nije sita od prasine
i zedj se radja na izvoru
pa viknem preko ramena
ako mi dolazis iza ledja
da sam ostao bez sjaja
da sam izguzvao kosulje
iskocio iz oklopa tijesna
i da sam ranjiv na suze
i da sam suzama ranio
navukao camac na ramena
i prehodao jezero samoce
proslu zimu po tankom ledu
i vjecno sad imam proljece
potrgao sam rukave
svezao narandze njima
morao sam ih otrgnuti
morao sam opet jesti
kiselog okusa prve
zadnje su sladje
savjest me sad proganja.
Zamisljen nad rupom
pomirenih gospodara
strah me u nju uskociti
bez oklopa sam tijesna
ranjiv zbog samoce
narandze mi mirisu
samo na bol.

FOCUS
21.05.2003., 19:06
Istjerao sam sebe na sumrak
gubeci boje jasnije se vidim
taj kaput pored puta moga
nije skrojen da grije tijelo
skrivajuci lice stitimo druge
zaposlimo svaku novu misao
odaberemo si samo kraj.
Istjerao sam i tebe na sumrak
da prepoznas tamnu stranu dana
stvorena samo za poklone
poklanjas mi kaput sudbine
bez ovratnika bez rukava
ne mogu stiti sada tebe.
Istjerao sam i sumrak iz nas
da vidi stvarnost zidanu izvana
priviknem ga bez kaputa
priviknem ga i bez boja
ali nece bez mog lica.

FOCUS
23.05.2003., 21:00
Bolestan mi i ovaj stih opet
orgija mojim mislima Kibela
i prislanja svoj kamen crnila
s timpanom u ruci mi govori:
"Obuci zensku haljinu
procitaj njene misli
zavedi sve svoje ratnike
pogledaj kralju u oci
koliko te zeli
pijan bez mudrosti
tijesnih gaca od satena
mozes li pozeljeti vise"?
Bolestan mi i ovaj stih opet
izmedju njenih lavova
prste svoje lizem
noge njene ljubim
imaju li sve kraljice
pozudu vrijedniju od krune?
Bolestan mi i ovaj stih opet
raspet u naklonnu snosaja
krik zagusen ispusta moj ego
zabijen u hrastova vrata
sedmi po redu
spreman na cekanja
zedan a pijem iz bunara
sedmi po redu
nisam nedjelja
sa sest svjedoka
rasklopljenih viteza
curimo po redu
orgija Kibela...
Obuci zensku haljinu
procitaj njene misli,
nema moci bez nozeva
krvari i sada
izmedju lavova...

FOCUS
28.05.2003., 15:36
log on

Na pragu sjedi ovlasten pecat
nasih zaceca ispod zvona
najavljenih glasnikom bez nogu
zivoti dolaze otvorite prozore
neka nas grijesi nasi vide.
Mrznja je slijepa,slijepa je ljubav
spoticemo noge trazeci sebe
svaki se dodir u ranu pretvara
zacet ispod kestena plod
nije svinja u pocetku
prljav od grijeha prosuta
gnojan od laznih kajanja
mekoputan sto bez sunca
sto bez svjetla spasa...
Na pragu sjedi ovlasten pecat
spreman da sazna za pomirenja
otvara sebe treba da samo
otkupi iznos samo jedne suze
ukljuci se u njen tok
log on...

FOCUS
06.06.2003., 04:06
Sigurno je vec jutro,
plavim ohladjen korak moj
nesiguran u samog sebe,
odlazi u krevet.
Duboko u snu,
korak moj,umoran,
nastavlja da koraca,
maraton je igra za jake,
za njega,korak moj,
kasni godina vec mnogo.
Ljubav je obicno slijepa,
slijep je i korak moj,
Queenovom rapsodijom vodjen,
narusen muk pospanih plocnika,
korak moj,dragonfly,bogomoljko,
uzmi me u zagrljaj samrtni,
jer ova glad me ubiti nece,
necu ni zedan umrijeti,
znam da cu umrijeti sam.
Bit cu ti jedan u nizu,
na lobanji od srebra-crtica,
urezana daleko prije nas.
Plavim ohladjeno jutro,
rosom umivene ruze,
korakom koracam jos u snu,
gladan gladi,zedna mi zedj,
misao mi na toj lobanji jos,
imena sa nje,prepoznajem li,
prepoznajem li svoje medju njima,
prepoznajem li ja sebe,
korak moj,
ljubav,
prepoznajem li ja samo jutra,
plavim ohladjena jutra,
mirise,
ruze bijele mirisu,
drugacije od crvenih....

FOCUS
06.06.2003., 04:11
Nije to bio bijeg od tebe,
laki koraci plocnike miluju
duze nego sto sam mogao ja tebe,
mogao sam i duze da nije straze,
visoke kule, pijeskom napunjena vremena,
bez strasti kriju lazi kovane,
iskrenom ljubavlju mucene,
bez strasti oguljene monologe,
govorim masama,
opsade opsluzujem danima,
sebe u njima imam,
satima....
Nisam pobijegao opet od tebe,
ostao sam ja,
otisao je onaj koga ti nepoznas,
onaj koji brine za kraj,
koji krajeve spaja,
suglasnike boli naglasavam,
posebne namjene, ispisujem mramore,
pokazujem srce kisnim danima,
onix je mek za njega,
Brac je njegova koljevka,
srca sam nemirna zaspao stojeci,
gledajuci njega dok odlazi,
gledajuci tebe koja cekas,
koja molis srcem za srce kameno,
kule se blize poslije ponoci,
mjesec ispruza horizontale,
kako kome,pokazuje ceste,
bez putokaza polazis,
pratis samo breze slomljene,
bijele vizije traju duze od vremena,
ides za njima,
ides ispred njih,
obicno sama,
kao i ja sad,
sama zbog sebe,
mene....
Laki koraci plocnike miluju,
duze nego sto sam mogao ja tebe.

FOCUS
10.06.2003., 18:02
Govorimo o spoticanjima
ranjenih koljena nasmijani
svijesni da moras izaci nocas.
Tamo kuda odlazis sama
bog ne postoji i ljubav ne zivi
cuvat ce te sjecanje na ogradu
koju nismo preskocili skupa.
Vrijeme nam istice kroz pijesak.
Satovi razlicitim brzinama cure.
Tamo kuda odlazis sama
bog ne postoji i ljubav ne zivi
cuvat ce te moji okovi
pismoznanci naslute svaki kraj.
Govorimo o spoticanjima
ranjenih koljena nasmijani
nasim koljenima koja nece doci.
Govorimo o spoticanjima...

FOCUS
11.07.2003., 21:33
TKO SMO

Prepoznajem sebe u stvorovima
ponos nam redovno lomi grane
natjera nas u bol do korijena
i nezaleci sebe nezelimo druge
blizu i oko nas na odjek
da se necujemo
da umiremo sami u tisini
ima li je prije smrti.
Prepoznajem sebe u stvorovima
uvijek zelimo vise od sada
i proguramo se kroz gomilu
kao noz presjecemo venu
pustimo si krv u vazu
cvijece ce nam donijeti prijatelji
isti su nam poklonili i noz.
Prepoznajem se u stvorovima
i zakucam zorom na vrata
prislonim uho da cujem uzdah
ne zelis me vise osjetim
i ostanem jos koji tren pripijen
celo naslonim i sjetim se
krv u vazi sacuvao sam
cvijece cu si donijeti sam.

FOCUS
11.07.2003., 21:33
Poklanjam dusu trazeci osmijehe
sedam kontinenata poznam
i mislim da sam ih sve prehodao
i svakog upitao za tebe
poznaju li tvoja lutanja iz dosade.
Krenuo sam bez razloga do tebe,
vrati mi moje igracke
godinama poslije sam opet trazio,
vrati mi sve moje knjige
otimala si moje osjecaje oholo,
vrati mi sve moje suze,
sve one namjerne oziljke od stakla
sve one ismijane pijane slike
sva guranja ruku u torbu punu smrti
i ove dane koje provodim u trazenju
nesiguran u svoje povode
svoja lutanja sto proizlaze iz tvojih nestajanja
tvojih odgurivanja i sitnih kradja
namjernih gazenja ispod stola
nenavikla mi dusa na osmijehe
kontinentima trazi vece iskone od tvojih
umorna moli,prosi,trazi
vrati mi moje igracke
vrijeme je da idem kuci
noc dolazi...

FOCUS
11.07.2003., 21:36
Oslanjamo se nemocni goli
plodova svojih prepuni
na kolac glogov sto nas drzi
i da ne padnemo na zemlju
na kojoj ce plodovi trunuti
i da ne odletimo sa zemlje
gdje plodove nece moci jesti
oni koji koracaju kroz nase stope
oni koji gledaju kroz nasa djela
oni koji u oktavama placu
kojim se prasta
kojima se grudi nude same
kojima se suze redovno brisu
i svaka ta kap poput olova
stvori neku novu figuru
koja otpuze u mrak
gdje izraste covjek od kamena
pun otrcanih poprsja
u kojima je sakriven letak srama
i puna paluba pozdrava
napijen streljacki stroj pogrda...
Oslanjamo se nemocni goli
jedno na drugo svatko u svojoj boli
gledajuci u tribun koji nam dolazi
pun otrovnih grana kojim na nas mase.
Svojih ste plodova prepuni
svojih ste zrelih istina teski
ja cu da razglasim vjetru
vjerovati ce vise njemu nego meni.

FOCUS
24.07.2003., 17:46
Noci su postajale svijetle
nasi dani zatamljeni
i pune oci te prasine
sagorijele kosti
prepeceno meso
a glad nikad veca.
I sto u meni
i sto u tebi
zagrebe dok pustinja
puni nam nase oci
istine slijepi siti smo bili
sebe i drugih
naviknuti na jutro
topli kakao
nekoliko posljednih stranica
procitanog romana
lazne imperije
nismo zivjeli bas
i nismo se smijeli smijati
sramoti nesreci patnji
koliko smo sada veci
koliko se poznajemo
bolje sad vidimo u mraku
kuca do moje to gori
bolje sad vidimo u mraku.

FOCUS
24.07.2003., 17:47
Evo razvezanog pupka smijem se
ponovo cu biti rodjen nocas
i skupiti ce se prijatelji da slave
zaliti ce me opet vodom svetom
ruke koje gelere mi vade
i celo mi sad brisu i tesko disem
ponovo se na zemlju privikavam.
Ponovo sam rodjen nocas
ali slavlje vise ne postoji
prijatelje su odnijeli na krilima
cudne ptice prekrasnoga perja
i ociju poput tame iz koje dolazim
zar vise nemam nikoga u rovu
dubokom poput brazde na mozgu
sirokom samo za ili ti ili ja.
Ponovo sam rodjen nocas
samo da sagledam svoju smrt
isprekidane misli kroz pucnjavu
jer netko opet nocas slavi
i kroz maglu sagledam u nebo
ptice kruze svezane za vrat
prijatelji mi se osmijehuju toplo
osjecam stisak ruku toplih
nisam sam vise u svom rovu
dublja mi brazda samo na glavi
i odvezan pupak kojem se smijem.
Ponovo sam rodjen nocas.

FOCUS
24.07.2003., 17:51
prolaznost

Dolaze u menopauzama
na nasute nase obale
neke tudje kise ljubomore
i padaju samo danima
i prolaze kroz svaki dojam
da se samo nastave
bez kraja kao i jesen
kome to treba pred spavanje
postelju guzvaj samo svoju
kisama operi prozore
i nije svaka jesen bez smisla
razuzdane konje smo prodali
sami sada vucemo plugove
i sami setamo obalom
prema zalasku kroz jesen
stici ce i zima na vrijeme
da pokrije nase tragove
na zemlji izgazenoj
od zivota...

FOCUS
09.08.2003., 06:00
Ponavljam svoje ispovijedi
iskren samo svjetionicima
koji poput strazara
cuvaju mora od grijeha
i navlace na moju samocu
svjetlo puno prevara
neistina i lazi
ulijepljenih nocnih kraljica
jednodnevnih leptira
i prah taj osjetim
na prstima gluhim
bez smisla za muziku
njihov ples prozivim
svoj stih sam dopunim
njihovu glad zasitim
svoj uzdah preslusam
i sjednem na kamen
uronjen u zivu zelju
da se pomjerim necu
jer urok mi ispod nokta
govori o slijedecih sedam
jos tezih od proslih
veci sam sebi nego sto jesam
tezi sam tebi od sudbine
koje ce me noci uspavati
koje cu leptire svjetlom navesti
ponavljaam svoje ispovijedi
iskren samo svijetionicima.

FOCUS
09.08.2003., 06:25
Stigao sam istu noc
kroz oblake namrstene
i obecao ispred vrata
da kljuc nije u rukama
otkrivenih provalnika
i da nije istina vrijedna
njihovog straha od mene.
Zato me se ne plasi
izguzvana moja sjeno
koja poput papira
sa pogresnim stihom
zavrsis u kosari
presucenih lazi
od pjesnika kroz vrijeme
naucis da izbjegnes
svoje slabosti nijeme
koje jadne sute i mule
negdje duboko u sebi
koje napises velikim slovom
i kazes da su tvoje
i ismijes ih lagano
bolno bez opreza
znajuci sam sebe
i objavis glasnicima
koji se pocnu klanjati
koji pronadju sebe
i puni duha pronesu
kraljevstvom nasim
i svi se naslade
i svi se oblizu veseli
jer se tako ne zovu
a svi se prisjete u krevetu
posljednih stihova
pronadju sebe
i potraze nekoliko zasto
i potraze nekoliko zato
nesigurni u smisao
pospani od sigurnosti
pomisle da je to o kralju
jer samo je on ocit
jer samo je on ohol
jer samo on laze
jer samo on smije
njemu se ne prasta
kad dodje pred kralja
jer on na koljenima
nije gledao koljena
nisam to ja to je kralj
i dodje jutro
prvo usporeno
drugo kao i obicno
trece se vec zaboravi
jer glasnici ne rade vjecno
i stihove ne pisu isti
izguzvane sjene zive
bacamo ih sebi u oci.

FOCUS
20.08.2003., 05:51
Zaklonio sam se iza tebe
da spasim svoju samocu
sa poljupcem bez rijeci
odgurnuo sam smisao zivota
i prodao svoj lik u strahu
od neljudske maske.
Zaklonio sam se iza tebe
nezavrsen i bezvrijedan
komad sam ljusture
umotane u veliku zelju
duzan koliko i dug
sa osjetom srama
zivim na vodi i dimu
i sanjarim o obali mora
gdje blatnjavih nogu
setaju nasa bespuca.
Zaklonio sam se iza tebe
zaklonila si me ti sama
zamisljena nad procijepom
ovog sivog oblaka
koji mi stoji nad glavom
samo da me podsjeti
da nisam ispunio zelju
da sam nezavrsen
da sam uplasen stvor
koji nocu samo koraca
nekim izumrlim rijecima
koje mi dodju iz stomaka
jer sad sam te gladan
vise nego jucer znam.
Zaklonio sam se iza tebe
da spasim svoju samocu
i lizao bih stopla sada
onim blatnjavim nogama
kojim koracaju nasa bespuca.

pmanitas
27.08.2003., 23:42
"I opet dođoh, da me kao pseto
Na pučini strasne čipke vodaš,
Da gaziš moje, svoje srce prodaš
I zabavljaš se, gledajući sve to."

FOCUS
29.08.2003., 04:05
Pokoran sam sin bez majke
sacuvan pored kolijevke
proklet u svakoj gladnoj noci
na novinama presvlacen
tu hranjen nikad dojen
bez uspavanki uspavan
psovkom jutrom budjen.
Pokoran sam sin majke
prvim koracima sutao flase
ljubio oceve sve svoje
svi koji su ljubili mi majku
mrzio oceve sve svoje
svi koji su je tukli
govorili da je pseto
slicno meni samo vece
i gledao joj ravno u oci
kao da se necega ona plasi
u tom njenom zamrlom plesu
i da sva ta bol nije samo bol
i da zrtva mora da se prinese
svaku noc bas kad sam gladan
i kad pozelim da smo sami
pokuca na vrata tudji vrisak
vrijedniji od moga placa
potrci bas kao pseto u taj stisak
i pocne da cvili da stenje
da spominje boga
da ga hvali k'o da je od stijene
pripijen uz njeno more
i da joj valove ukroti
u skripi kreveta od drace
i da zaboravi na moju glad
na moju obecanu igracku
i na kraju ponovo ona zaplace
i gledam je ravno u oci
kao da se boji mene koji dolazim
kao da sam jedan od oceva
stvor izrezan samo da osjeti bol
da zna ima li zivota jos u njemu
jer on je stijena a ona je more
ja sam bit ce samo pjena
na vrhu zapjenjena i razbijena
u virove njenog nemirnog mora
u koje brodovi uplovljavaju i isplovljavaju
i gledam je ravno u oci
kao da se boji mene koji dolazim.

FOCUS
01.10.2003., 14:06
Nisam uzdah pun cimeta
simetrijom zalizana kosa
pretjerano namirisan vrat
stegnut u zutu kravatu
mekanih uznojnih ruku
naviknutih na pedikere
na prsten sa pecatom klana
na osam razlicitih vilica
i isto toliko zlica
na predugackom stolu
praznom kao jutro
umiru mu dani kao i moji
i znam se nalokati
i znam se nalomiti
i znam se naloviti
i znam se naloziti
i znam se naludovati
i znaju me nalupati
i sakama i pogledom
i baciti pod stol
prazan kao i jutro
jer i vas i nas
poste restante
on zove u sumrak.

FOCUS
08.10.2003., 05:14
Koga ti sada gledas,
sitnog na sjevernom nebu
i kome ti sada trpas
u ruke bijeli oleander
da se zamisle svjetovi
izmakli ispod kapuljace
tog mrtvog strazara
na mrtvoj strazi
ispred stare kapele
punoj nasih obecanja
radosnih pogleda
tako bliskog neba.
Koga ti sada gledas,
prozivana ikono
u saci tamjana
gdje samo padamo
svaki put zeleci vise,
svaki put moleci te za kraj
na modrim koljenima
nema mjesta za strah
na modrim usnama
nema mjesta poljupcu
u modrim ocima
nema vise suza
u njemu u nama
zivi neka druga jad.
Koga ti sada gledas,
unutar zidina naseg sna
ispred stare kapele
pune nasih obecanja
radosnih pogleda
tako bliskog neba...

FOCUS
14.10.2003., 05:38
Pred sam kraj dana shvatis
da poljupci nisu sporazum
olako prebaceni preko stolice
i da zelene carape poklonjene
nisu nista drugo no znak
isti onaj sto ga dobiju laste
pred polazak na jug.
Pred sam kraj dana shvatis
da plavetnilo uvijek svuce
prekrivac sa tijela tame
i pronese ga u mislima
dugim redovima pamuka
i pognutim ljudima na njima
svrgnut sam sa tvoga trona.
Pred sam kraj dana shvatis
nenaviknute korake na lisce
usporene ispod tvog prozora
zelene zbog nekog drugog
samo nam vrijeme prolazi....

FOCUS
23.10.2003., 05:16
Ironijom napunjena usta
nisu zedna ljubavi
ni ti snjegovi oko vrata
nisu tu da te dave
niti da rashlade
usijanu glavu
previse podignutu
od ponosa do oblaka
samo nos ti prkosi
i osjeti da sam tu
s praznom casom
utisnutim tvojim usnama
ironijom napunjena usta...

FOCUS
12.11.2003., 06:55
Neprimjetno odlazim
i citam vec na stubovima pise
da se trazi pas po opisu i imenu
podsjeca me na izglodanu proslost
tu kost bez mesa i zivota
redovno umotanu u onu istu mashnu
zadimljenih poljubaca i nekog
jeftinog ruza od zaljubljenog prodavaca
koji se redovno u ponoc pretvara u svodnika
i kojeg skidas sa grudi prije nego sto dodjem
iz svakodnevnog lova bez plijena,
jer ove noge vise mladost ne nose,
jer ovaj pogled ne otkriva zrtvu,
jer ovi zubi nisu vise smrtni...
Neprimjetno odlazim
i citam vec na stubovima pise
da se daje i nagrada u novcu
za tako olinjalog i starog psa
samo da se vrati vlasniku jer pati
nije li to strah,savjest ili ljubav.
Gdje ce sada Lesi?
Odluci se.

FOCUS
27.11.2003., 06:22
Nisam usamljen ako sam sam
uvijek mi netko odgovori znakom
mahanjem ruke,psovkom,
bjezi mi peno iz dvorista
dosta mi je i preko glave
slusati takve kao ti!
I nisam zaboravio put domu
naklonim se svakom vecem
i pokoran hodam po tudjim
kao da sam ja vlast neka
i samo cekam priliku
da ti ukradem iz ociju pa,
cak iz svojih ukradem vidjeno
pa podjelim opet drugima
jer moje je da nemam
i moje je da se ne umorim.
Nisam usamljen ako sam sam
na ledjima pretezno lezim
naslonjen na staru gitaru
s kojom se i raspricam
i kojoj zaplacem skriven
i koja me odvede na suho
i pokaze mi toplotu
izdisucih nota koje nisu moje
"Dobar dan gospodine
mogu li vam ponijeti stvari
ja sam prosijak
to je bio i moj stari..."
Nisam usamljen ako sam sam
i nisam zaboravio put domu
kao razvezan buket sam ruza
idem niz rijeku dok ne potonem.

FOCUS
08.12.2003., 06:44
Nisam svoj jer sam stroj
zacinjen lovorom pobijede
i presoljen od mora pomirenja
iz kojeg me iscupa Svarog stari
i podari mi novu snagu
i zamijenim svoj plac
ponovo za kovani mac
kojim ti krv zatrujem
pokusam da ubijem
i shvatim da opet ratujem
a obecao sam da necu
da cu sutjeti glumiti svijecu.
Nisam svoj jer sam stroj
naviknut da ratuje
koji ne zna da se raduje
da ima snove da putuje
moja glava u kutu je
okrenuta prema zidu
ne vidi kako idu
tvoje tanke ruke
da me rijese moje muke.


(odavno nisam pisao rimu)

young
08.12.2003., 12:38
Živjela si u meni
jednu vječnost
dugu i hladnu
skrivena i tiha
Bez imena.

Jedna tvoja iskra
jedan dah
jedna nada
i ponovo sam rođen
Iz pepela.

I kad Smrt me dotakne
i kad glas mi uzme
ponovo ću pjevati tebi
Kao mali slavuj
U magli.

lonely flowe
21.12.2003., 22:38
- Kraljica Moraye -

Stojim na prozoru, gledam u noć
Vjetar donosi nečujne krike
Tama nada mnom ima čudnu moć
Pred očima lebde mnoge slike

Mračne sjenke prema meni gmižu
Samo ih naslućujem, ne vidim
Sve bliže i bliže meni stižu
U magli osjećam smrdljivi dim

Stojim na prozoru, gledam u noć
Ona zove me tajnim imenom
Traži me, želi znati kad ću doć
Moj život smatra samo obmanom

Ali u njem ne postoje idile,
Ne dok Tama vlada ovim svijetom
Sve boli su se u more slile
A ja, hoću l' postat mu nevjestom?

Stojim na prozoru, gledam u noć
Hladnoća uvlači se u kosti
Taj osjećaj boli hoće li proć
il' će ko bodež srce probosti?

Ona žudi samo za osvetom,
Ta Tama kojoj ne poznajem lik
U potrazi za mnom, luta svijetom
Bez obzira kako bio velik

Stojim na prozoru, gledam u noć
Kiša počinje san ispirati
Idem, premda ne znam kamo ću poć
Znam, Tama je tu...vječno me prati

I traži me, doziva imenom
Njen šapat vječno u mojoj duši
Smatram li i ja ovaj život snom?
Stvarnost me svojim rukama guši...
:(

FOCUS
24.12.2003., 01:24
Srecne Blagdane svima onima koji ponekad svrate na ovaj podforum,a posebne zelje onima koji navrate na ovaj topic.Poseban pozdrav moderatorima,a carici naklon.
:W :W :W :W :W :W :W :

FOCUS
07.01.2004., 19:19
Pitamo za gradove ljude
cudinh zadaha odgovore
dobijamo lutajuci tako
svim bespucima prohodnim
i u kanalaima nije samo krv
ona sto tece poslije uvrede
pa se prenosi koljenima
koja sad lice na stopala
i ljudi su mali sitni
poput panjeva za klanje
nekih novih pilica
isto tako glupih
isto tako uzgojenih
pod nekom sijalicom
koja nije sunce
koje nismo ni sami upoznali
a trazimo neke gradove
obucene u sive kapute
i mislimo kako nas
rasirene ruke tamo cekaju
kao sto smo mi docekali
ta ista koljena
sto sad lice na stopala
i sto sretna sad hodaju
sve zbog panjeva.

tofu
10.01.2004., 00:39
DAN

(oko 8 h)
Tvrdokorne kvrge
Zaustavljaju krvarenje srca
Garant sam ranjena
Izigrana

(oko 9 h)
Doktor mi je donio metar gaze
Sterilne
Na njoj ležim i gledam praznu križaljku
Zaboravila sam riječi

(u 10 i 14)
"Moraš se ustati!"
Čujem na radiju
Moram na biro po pečate
Po vrhnje i jaja

(oko 10 i 30)
Sigurna sam da dišem
Osjećam strujanje prašine
Cvrkut radijatora
Zatvorene prozore

Sami smo

Nikada nije bilo jednostavno

Moram prestati suziti
Odgovori su jednostavni
Još jednostavniji

(oko 13 h)
Gledala sam dugo umjetne tratinčice u prodavaonici kave, tamo pored tržnice. Tratinčice od plastike iz kinder jaja, ali puno ljepše. Onaj čovjek s bradom do dna grla tražio me kunu. Prodavačica dvadeset kuna za trideset deka prvoklasne.
Pa da, bojim se spavati. Strah me puno toga.
Prošetat ću još parsto metara po buri, dok ne razbistrim dijoptriju prostora. Prebrojit ću još jednom pločice ispred pošte i uplatiti listić lota. Puno još posla.

(oko 16 h)
Kol'ko vas je!!!
Previše
Bar pet milijardi viška – stranaca

(oko 23 h)
Mislim na tebe

(oko 01 h)
Mislim na sebe

(u 03 h)
Kuham kavu – i džezvu

FOCUS
10.01.2004., 04:51
Izadji na cestu mokru
i bosih nogu potrazi
tragove svoje prije kise
i vidjet ces da nestaju
isto kao i rijeci bolne
izrecene uz grmljavinu
kao da su svi prokleti
pa se jedu i glodju
jos gladniji i bijesniji
pa zapomazu skupa
kako je nepravda tu
kako ni njega vise nema
kako se gubi i vjera
koja im i nije tradicija
s kojom su se sazivjeli
koju su,misle,sazvakali
i naprosto ispljunili
jedno drugom u lica
koja su se znala i poljubiti
koja su imala i osmijeh
kojeg je kisa isprala
kao i tragove na cesti
koje sada trazis
trazeci samog sebe
vrijedi li to ipak
samo za jesen u dusi

FOCUS
10.01.2004., 05:05
Sahrana u tijeku

Prepariran osmijeh
vjecni prolaznik u sandalama,
postanak s nestankom,
zut kao kisobran,
s odlaskom zaboravljen,
kao obecanje,
kao sjecanje,
pogazena zakletva,
prekinuta apstinacija,
porusen totem,
od nadcovjeka,
do necovjeka,
vjecni prolaznik u sandalama,
ispisana kisom povorka,
za skiturom koraca,
bar jednom da sam prvi,
opet si ispred mene,
ispod mene,
ispod zemlje,
mene....

FOCUS
10.01.2004., 05:08
Prali smo noge,
lavande su ulazile,
bili smo tihi,
sami u toku.
Sedmi smo dan,
opet ukrali,
od njega ukrali,
sedmi dan.
Nasao sam put,
u toku tom,
tih kao i mi,
bolest sirenja.
Prestao je zrak,
dan jos kraci,
vratih se sam,
prljavih nogu.

FOCUS
02.02.2004., 17:54
O na odlazi i ostavlja
sve nase pozdrave
u nekakve spomenare
da se vise sjetimo mi nje
nego ona sto sjetit ce se nas
u predsoblju u kojem je sad
daleko iznad ovog podruma
blizu glavne sobe osvijetljene.
Ona odlazi uz glazbu i plac
pomijesane case istim napitkom
da li zbog gorcine ili sudbine
nevidimo im u dno
a vidimo kad daleko
i zamisljamo da se poznajemo
i sjetimo se uvijek kasno
da zaboravimo i da zaboravljamo
dok mozemo rukama dirati
dok mozemo ocima vidjeti
dok mozemo upijati svim culima
dobrotu,ljubav i sjaj.
Ona odlazi jos ovo jutro
bez kave i cigarete na kraju
uz nekakvu opustenost
nekakav ponos koji nemamo
neke ljude koje ne prepoznaje
i neke ljude koji su izasli iz nje.
Ona odlazi i ostavlja nas sve
svakog u svojim sjecanjima
svakog u svojim grijesima
koje bi pokupila da smije
koje bi otplatila da moze
koje bi svojim svijetlom ohrabrila
i po svome nacinila
jer malo je ipak mracno medju nama
koji ostajemo u podrumu
i koji kao krompiri proklijamo
pa lozu prosirimo
pa pozelimo opet na njivu
punu sunca i topline
punu iste te visine
u koju odlazis danas ti
i ostavljas nas spresane
djeteline u ovom
herbarijumu zivota.


-Nek' ti je svjetlost vjecna...

FOCUS
05.02.2004., 06:14
Probudi se jutro prije jutra
i zaplace nad travnjacima
i nekim krzljavim ruzama
koje ne samo da bodu
nego upijaju i krv
pa onako opako crvene
napiju se jos i rose te
pa me cekaju zajedno s njim
da prosetam i da ispod oka
bacim pogled ja na njih
pljunem i pozurim negdje
u neku kamenu osamu
gdje mogu da vrisnem
i da se zacrvenim vise od njih.
Probudi se jutro prije jutra
da pospremi sve iza noci
koja je lumpovala i lomila
neka sjecanja koja nisu njena
neke stolice potpuno prazne
i neke case bez dna
umorne od praznjenja
prljave od punjenja
svih mojih lazi
i istina koje su isto lazi
svih mojih istina
i lazi koje su isto istine.
Probudi se jutro prije jutra
i zakaci mi sunce iznad glave
bas namjerno jer ono zna
u mraku sam samo sam.

FOCUS
08.02.2004., 06:53
On sad lezi kao spomenik
namjenjen samo jednoj samoci
na nekom nedovrsenom goblenu
punom nekih rupa kao jada
kroz koje procuri mokraca
i zadah koji pozdravi veselo
sakriven pogled u mraku
tih ociju tako slijepih.
On sad bjezi prema Leti
kamenjem njenim u dzepovima
potpisanim zagrljajima
prepisanim poljupcima
kada nisi vise prvi
koji mozes tada biti.
On sada kao i sat
da potraje duze bio bi lazan
kuca tiho jedva zivo
broji sate dane broji Bogu
kao model na kraju sezone
skinut sa izloga potpuno gol
ceka da ga vrati tamo iz mrtvih
u one mrtve sto nemaju bol...

FOCUS
08.02.2004., 21:32
Od sjemena neke trave sam postao
sto se kosi samo na mjesecini
da sporije raste od korova.
Postao sam od sjemena neke trave
na nekoj livadi pored neke rijeke
koja tece prema nekoj lazi
i koja se u vecu jos laz ulijeva
i pretvara u more od lazi.
Od sjemena trave neke postao sam
zedan pored rijeke gladan pored zemlje
i zedan i gladan prognan sa livade
sto se kosi samo na mjesecini.
Sjeme neke trave od koje postao sam
trave bez cvijeta mirisa i boje
trave zbog koje placem nocas
sto se kosi samo na mjesecini...

FOCUS
26.03.2004., 05:55
NEXT DOOR

Srce u galopu
rucak na stolu
kasnim li ja
ili kasni ovaj sat
i ne gledam vise
i ne osjecam manje
svu tu glad sto se cijedi
sa nasih krovova
pod nase prozore
u tudjoj kuci
nismo ludji od njih
i nisam namjerno
i stigao jos nisam
i vec kucam jer znam
da pogresna vrata
nisu mi izgovor
i samocu na stolu
podijeliti necemo
srce u galopu
rucak na stolu
kasnim li ja
ili kasni ovaj sat.

FOCUS
26.03.2004., 06:09
U karnevalu prepoznam istinu
i svaku masku isprobam
sam se sebi nasmijem
sam sebe uplasim
osjetim i zivotinju
kad se probudi
i kad zaplace neko dijete
i kad se nasloni pijanac
uz neku ogradu
i pogleda u neki prozor
u neku masku lijepu
osjetim i bolesnog
u krevetu bez nade
i kurvu sto uzdise
kao da prija bas svaki put
i one bez cilja
samo sto koracaju
kao da se ne moze bez njih
i hrabre sto se plase
i samo sretnim se zovu
trenutno voljene
poneke zaboravljene
ispijene radnike
smirene ribare
izgubljene mornare
pse lutalice
pse tragace
studente bez dzepova
samce u osami
u lancima muzeve
u masnicama zene
stare kosti prozivljene
plac neke bebe
svirca sto note krade
slikara uzbudjenog
modela iskrivljenog
sportistu sa stakama
planinara u Slavoniji
sebe medju njima
ovo nije Rijeka
ovo se zivot zove

FOCUS
18.04.2004., 08:07
drvo za vjesanje III

Osuneceni necji pogledi
Poslije kise na povrsini
Natopljeni ne samo gorcinom
Svezanom za gnojne kesice
Sto progovore nekad muklo
O tom tovaru sto se nosi
Na ledjima poput nasih
Punom nekih osuda kovanih
Pa pocne da se plasi
Kao I svatko od nas
Kako ce se razliti po njedrima
I od uha do uha
Samo to nesnosno kajanje
Zbog kojeg zurimo u koracima
I zbog kojih se pokrecu jos brze
Bijeze kao kokoske bez glave
Osudjene na nedjeljnu juhu
Istih nasih ledja ispovijedjenih
U krvavim koljenima pamtimo svaki grijeh
I otimamo se za batakom
Jer ima za njega I tebe
I od krila necu poletjeti
I biti iznad sebe ne mogu
Mada trazim pojasniti glupost
Svakom novom prispjelom
Kamenu sa iste litice
Necu pomoci da I on kresne
Zapali oko sebe neku granu
Na kojoj bi mogao ja da visim.

FOCUS
18.04.2004., 08:07
Uh,ovu sam napisao na engleskom,pa ako tko ugleda gresku neka mi ne uzima za zlo:


OVER TREE


I’m a just a man without hope
By surprise I’ve been awaken
With hands full of a rope
Before I knew, I was taken.
I’m a just a man without hope
Born for a reason
My answer was nope
Not just for one season.
I’m a just a man without hope
Higher that this tree
Waiting for a judgment to be revoke
I’m hanging do you see ?

FOCUS
18.04.2004., 08:08


Puna su mora praznih skoljki
Ulice su pune praznih ljudi
Praznih rijeci puna su usta
Stvoreni smo u praznini

young
18.04.2004., 20:49
Možda je praznina- suština
Možda je praznina- punina
Možda je negativ- pozitiv.

FOCUS
23.09.2004., 18:19
Proshek

Progovorim tek ponekad
zemlju podsjetim na laz
prozvane casnike zasramim
razvodnjena vina suzama
pomijesam u sebi gorcinu
zapjevam poput ptice
krila pocupana zbog tebe
zapljesce mi svijest
podigne se savijest
nisu mi godine pomogle
da ti se prinesem uz uho
i odlozim ti mir za starost
predlozim tlocrt primirja
nepotpisan sam zadnjim stihom
stvoren od gline covjek
nije nista drugo no vrc
napunjen do vrha
razvodnjena vina suzama
uokviren prije nego nacrtan

FOCUS
23.09.2004., 18:20
LICA III

Govore mi u lice ljudi bez lica
u drugom licu mnozine
kao da sam ja taj netko
koji moze pokazati lice
i uprijeti kaziprstom
u kaziprst na pusci
sto nisani po nasoj grani
drveta za vjesanje
svih tih cula umrlih
a zivi jesmo
u prokletom opstanku
govore isto i meni
nadnaravno me hvale lazi
zagubi svoju stihiju
postani pitom pri klanju
kaziprst te nece obiljeziti
zatvorit ce lica nakon presuda
bez lica mi govore ljudi
u drugom licu mnozine
i znam da lazu me
jer umirem samo ja u njima

FOCUS
23.09.2004., 18:20
LICA II

Tisine
uznemirene ptice opozivaju
prerane pokusaje leta
i svaka na svom kamenu
ceka nesto iz zavjeta
razmrvljeno nebo odskace
pod koracima stranica zivota
i kao da se otvori sredinom
poveze zaracene strane
napuni im zavoje ranama
i svatko svoje ponese
zalijeci mrznjom prenesenom
sadjenom pored prave staze
nekih slonova davnih
postalih od magarca
nasmijesena lica opet promicu
kratkih rukava stoji tisina
naslonjen mi zadah odaje bol
ranama su se lijecili kovani macevi
lijevani pod kisom istog neba
skinuti lanci sadjeni kolcevi
da mi jesmo ti isti janjci
od mokrih pasnjaka dolazi zlo

FOCUS
23.09.2004., 18:22
EXODUS

Na procelju sabranih misli
dah kao i uzdah ne odaje strah
zasicen nekakvim krvavim polenom
zatvara zadnju poru ovog lista
isprana lica isprana nalicja
nemirne cijevi masu na odlasku
brze stoko,kurvo daj mi se
uplakana djeca prljavih ruku
traze suknju svoje majke
kud' se guras smradu mali
smijeh jecaj strah bol orgazam
slike se dijele kao oznacene karte
da li smo djeca bozja bas svi
i da li smo slika njegova
okacena na praznom zidu
prazne sobe pune praznih dusa
bez pozdrava najdrazi odlaze
zadrzi nam svjetlo jos malo
bolje se vidimo u mraku
dolazimo li na svijet zaista sretni
ili rode ceprkaju po govnima

FOCUS
28.09.2004., 17:01
rubovi


Sivo mi krilo u sramu
tugoljubno se nasmijem
tezak pod stolicom pucam
odmarajuci svoje sapate
gledaju me opet mora
tvoje oci tamne
nasmijani rubovi usana
blagi na dodire kore
ove noci zalaze u starost
koja ce na moja polja doci
i pitati me istim ovim glasom
kojim me pita savijest
kojim me pita razum
kojim me pita dusa
ima li pitomih korala
na dnu tog tvoga sna
iz kojeg se jecaj prvi budi
pa se pita susjed
desna polovina kreveta
sto li zivi u sebi ta glava
vodi li ona moju glavu
za kosu ili ruku
zamislim se na pitanje
i odgovorim na glas
slegnutim ramenima
zakleo bih se sada
ovako jos budan
na isti taj san
i na isti taj jecaj
iz kojeg izlazi osmijeh
nasmijani rubovi usana.

FOCUS
28.09.2004., 17:02
Na krizanju istina i lazi
stoji covjek kao znak
osluskuje limenu glazbu
uz vjetar dolaze jauci
netko se oprasta ponovo.
Na tim skarama suda
stoji covjek kao znak
popisan od svakog psa
savijan od pijanih lupanja
bez dozvole likovi udaraju
svaki sa svojom sudbinom
praznim i punim dzepovima
misle kako je o_n tu
i kako je o_n taj koji mora
sjediniti sva ta mora
po kome plutaju i lutaju
razbacane glave bez ramena
i kako se svi vesele svaki put
kad giljotina zacvili dok pada
netko se oprasta ponovo.
Raspet covjek kao znak
ceka svoju istinu
iz krvi zaklanog jarca
pun tragova
blatnjavih nogu sude mu ljudi
na krizanju umora
svih istina
pretvorenu u veliku laz
iz koje se rodila istina
covjek kao znak.

FOCUS
28.09.2004., 17:03
Prvo su je podigli na ruke
i okrenuli prema mjesecu
odakle je dopirala glazba
nejasnih valova neke samoce
nanizanih na isti kamen mudrosti
okrunjen tajnama skoljki
i vremenom sacinjenim od pijeska
raznosenog vjetrom od lazi
sve do mojih iscekivanja
zatvorenih vrata otvorene knjige
poput sna nekog snaznog
bez sanovnika nadolazim
na znacenja bez smisla
neko tijelo kao vioncelo
naslonjeno na moje rame
u ritmu se njise opusteno
ja ga vodim jer ga volim
korak po korak nikad prije
bez nota nisam svirao
rapsodija sam sam od sebe
ispunjena do kraja mjesta
aplauzi i uzvici neke mase
sto se hrani mojom tugom
ocima psece-smedjim
koje gledaju kako odlazi
tijelo tvoje poput vioncela
naviknuto da se naslanja
svakom novom skladbom
na nekog novog svirca...

FOCUS
28.09.2004., 17:03
Zatocena je mladost jedne ljubavi i
naviru sjecanja po vrhovima od snijega
sto koracaju drzeci se za ruke
bez vidnih tragova bez glasa.
Punih sedamnaest godina i devet dana
bezbroj nekih zaboravljenih sati
izlazaka i zalazaka sunca
dozivanja i lajanja na mjesec
nije bilo toliko tesko kao sad
dok koraca pored nje.
Zazidana njena mladost
sacinjena od gomile cekanja
od gomile odbijanja
od gomile prstenja,zlata
zudnih pogleda iste te gomile
nije jos bilo tesko kao sad
dok koraca pored njega.
Korak po korak ali unatrag
dolaze do samog pocetka
sjecaju se iste ruze
zbog koje nestala ljubav
i zbog koje je udario psa
koji je upregao njenog oca
u isti plug kao i bracu
i koji je otkinuo ruzu
gazeci je skidao
gadeci ga gledala u oci
i kad je pao na nju
i kad je pao pored nje
zazidana mladost jedne ljubavi
koraca tren iznad snijega
koji prekriva sve godine cekanja
i stvara otvoren horizont
nebo i zemlja su opet zajedno.

FOCUS
28.09.2004., 17:05
karneval


U karnevalu prepoznam istinu
i svaku masku isprobam
sam se sebi nasmijem
sam sebe uplasim
osjetim i zivotinju
kad se probudi
i kad zaplace neko dijete
i kad se nasloni pijanac
uz neku ogradu
i pogleda u neki prozor
u neku masku lijepu
osjetim i bolesnog
u krevetu bez nade
i kurvu sto uzdise
kao da prija bas svaki put
i one bez cilja
samo sto koracaju
kao da se ne moze bez njih
i hrabre sto se plase
i samo sretnim se zovu
trenutno voljene
poneke zaboravljene
ispijene radnike
smirene ribare
izgubljene mornare
pse lutalice
pse tragace
studente bez dzepova
samce u osami
u lancima muzeve
u masnicama zene
stare kosti prozivljene
plac neke bebe
svirca sto note krade
slikara uzbudjenog
modela iskrivljenog
sportistu sa stakama
planinara u Slavoniji
sebe medju njima
ovo nije Rijeka
ovo se zivot zove

FOCUS
12.10.2004., 05:58
Akord u mo'm molu

Pozovu me i sad
ali samo ponekad
sumorne kise
ispod moga oblaka
zadrhte kad zacuju
kako mi prilaze prijeteci
kao u pjesmi bez nota
i sviraju na gitari bez sluha
samo na jednoj zici
kao da su samo pitanja tvoja
odgovori i ti ponekad
ispusti tu palicu
orkestar sam ja raspustio
i vinari praznih dzepova
jos zive od mojih ispijanja...
Pozove me i sad
ali samo ponekad
pregrst ranjenih ramena
grubih laktova i koljena
stotinu puta zakleta na sutnju
neka slatka bol koju uvijek odsviras
kao i gitaru na jednoj zici...

tisina
12.10.2004., 22:06
Kad je ljubav tisina
oci se sklapaju
same i umorne
misli putuju daleko
u snovima
cudnim i dalekim.
Kad ljuba govori
rjecima tisine
kad muk zavlada
mislima,tamnom
bojom krivnje
oci placu
kad ljubav,
postaje tisina
gasi se zar
osjecanja davnih
i bludnih.
Pogled tuzan
i blijed,osmjeh
gubi sjaj
goorom tisine ljubav se gasi!
Govor ljubavi je pustos kad
izgubi ljubav..

FOCUS
29.11.2004., 13:31
PALETA

Danas zapocinjem zivot
iznemogao od hodanja
neispavanih lutanja
slijep od trazenja
potpuno sam ispunjen
bez neke vece ljubavi
za bilo koga
niti za sebe je nemam
ali znam da trazenje
nije niti spas
niti bolje od sakrivanja
samo nekoliko boja
mozes istisnuti na paletu
ako ih promijesas pravilno
nemoras traziti drugu svijetlost
osim sebe...

FOCUS
13.12.2004., 03:20
Bezvrijedna su nam ogledala
spontano rusimo stupove srama
tko jos slici svome liciocu
neka istupi odmah sad
ne zbog pogrda neke tudje slave
te mutne boje neba iznad nas
nego zbog sramote svoje golotinje
vuka umorna od glodanja tog mesa
s jednom mislju sto ce poslije jesti
Bezvrijedna su nam ogledala
iskrivljena istina nasminkanih sjena
napisana uzvodno da se teze procita
zvone nam zvona sa svih strana
mutimo boje neba iznad nas
mora su nam samo za plutanja
i sve bas sve se osim groblja smanjuje
i dan si kratimo samo zato
bolje se vidimo u mraku
tko jos slici svome liciocu
neka istupi odmah sad...

FOCUS
13.12.2004., 13:45
Progovorim tek ponekad
zemlju podsjetim na laz
prozvane casnike zasramim
razvodnjena vina suzama
pomijesam u sebi gorcinu
zapjevam poput ptice
krila pocupana zbog tebe
zapljesce mi svijest
podigne se savijest
nisu mi godine pomogle
da ti se prinesem uz uho
i odlozim ti mir za starost
predlozim tlocrt primirja
nepotpisan sam zadnjim stihom
stvoren od gline covjek
nije nista drugo no vrc
napunjen do vrha
razvodnjena vina suzama
uokviren prije nego nacrtan

FOCUS
13.12.2004., 13:49
Sivo mi krilo u sramu
tugoljubno se nasmijem
tezak pod stolicom pucam
odmarajuci svoje sapate
gledaju me opet mora
tvoje oci tamne
nasmijani rubovi usana
blagi na dodire kore
ove noci zalaze u starost
koja ce na moja polja doci
i pitati me istim ovim glasom
kojim me pita savijest
kojim me pita razum
kojim me pita dusa
ima li pitomih korala
na dnu tog tvoga sna
iz kojeg se jecaj prvi budi
pa se pita susjed
desna polovina kreveta
sto li zivi u sebi ta glava
vodi li ona moju glavu
za kosu ili ruku
zamislim se na pitanje
i odgovorim na glas
slegnutim ramenima
zakleo bih se sada
ovako jos budan
na isti taj san
i na isti taj jecaj
iz kojeg izlazi osmijeh
nasmijani rubovi usana.

FOCUS
17.01.2005., 02:57
Na nijemim grudima tvojim
redovno osvanem budan
udaljen samo uhom osluskujem
otkucaje neke stvarnosti
kao poboznu recenicu
izrecenu u nekom veselju
sto likove sretne
podsjeti i rastuzi
kao da sam kameleon
prikacen u skrtom kamenjaru
a ne na nijemim grudima tvojim
koje i upitam za tebe
i da li te ponekad vidi
i potpisem se na prozoru
zamagljenom od uzdaha
noci su skrte topline
i utociste kao bez majke
zaronite u kvrgave ruke
gdje besciljno trlja oci
kao da ce vidjeti prikazu
nestalu u samom rodjenju
i na njenim grudima kao i tvojim
bez apetita budan sam lezao
stvarao nekakve krugove
kao da bacam kamenje
na mirnu povrsinu vode
nekog izgubljenog mora
nedostaju mi tudja stradanja
da bih bolje upoznao sebe
trebam gaziti jos dugo
i na koljenima traziti
znakove po putu do zalaska
i na koljenima traziti
oprostaje od svih koji prodju
i na koljenima traziti
izgubljenu rijec sto donosi san
na nijemim grudima tvojim
redovno osvanem budan
i sam...

FOCUS
20.01.2005., 04:32
Ogrnut poljupcima u lance vezane,
bio sam svjedok suda o meni,
mrsava nada,kratkih rukava,
ima li pravde,Boga,ljubavi,
ili sve to nevjera guta.
Hladna klupa,hladna lica iza nje,
sebe da sudim,sebe da branim,
zrelost,razum,
krv sanjara pokazati necu,
necu zube,
necu lose strane,
Mr.Perfect,Kaligula svojih snova,
sebe da sudim ili branim...
Brojao sam samare,brojao sam poljupce,
vage do tebe skorpio sreo jos nisam,
nisam za izdahe,uzdahe gusim,
krike nadvisujem,pjesme pocinjem,
gladi plesom stisavam,
umornu dusu dojim,
na tvojim grudima bih da sam,
u tvoje okove bacen,
kriv ili ne,
sa maskom od celika,
brazde pokazati ionako necu,
livade moje ostat ce puste,
stoku ce plasiti sa njima.
Da sudim sebe ili branim,
da naudim ili nanesem,
jesam li odvise,jesam li zaista,
trn sebi, teret oku,
brdo stijene,saka jada,
poslije suda znat cu vise,
znat cu sebe,prepoznati se necu,
dnom vezan,dubinom nekom gonjen,
tjeran,guran,sputavan,
mazen prije svega,
sudim ili branim,
volim i zelim da volim,
imam i posjedujem,dva kraja,
jedan sud,kazna teska kao dvije,
dozivotno cu gledati ruze,
iz daleka,distance,molitve,
uklete barke,ronioci,
suze se piju iz pehara,
nikad prvi,nikad drugi,
na mjestu sam,zedan,
suze se piju iz pehara,
branim ili sudim,
pobjedjen ili pobjednik,
sebi ne mogu da sudim,
sebe necu da branim,
u poljupce ogrnut,
lancima vezani stenju,traze,
tijelo ih primiti nece,
lice ih odguruje,
ruzama okrenut,bjelim,
sa distance,zalijevam,
placem,koritom spasa,
dozivotnom teskom kao tvoje dvije,
Hagom sebe zovem,
placem nad zivima,
molim za mrtve.
Poljupcima sebe zovem,
vezanim nogama nevjerujem,
klecanja sam mrzio,
brzi rad srca,
zaustavljeni dah,
da si sudim ili da se branim,
da se kacim,otkacim ili samo smracim,
prodjem,zaklopim,zaboravim,
u lancu tom vezan s poljupcem kao
tockom na i,kao i svaki moj kraj,
cetiri slijede,
sudim ili branim ....

FOCUS
20.01.2005., 04:41
Nestajem kao otok
naslonjen na laktove
kroz te prljave prozore
jeftinih klasa
tracnicama
opet odose te dvije
umorne noge moje
naslonjene na koljena
koja nisu nazdravljala
svojim casicama
na svadbama
na gozbama
svih tih godina
koja su protutnjala
na prstima
na prstima
tiho
opet
zatvaram nemir
dok nestaje
osmijeh
ukraden
pobijedjen sam
na tracnicama
na pragu
tracnica ili
zivota
jesam

FOCUS
21.01.2005., 03:34
Otkud ti da
dolazis opet
davno ispijena
kao kakva mast
na kvrgavim rukama
nikad te dosta nije
i otkud ti da
dolazis opet
tek poslije prve
prazne
boce bez poruke
praznog
pogleda u sjetu
praznom
covjeku se i ukaze
nekakvo cudo
slicno izdaleka tebi
i otkud ti da
dolazis opet
nisu li navike bile moje
i kuja bez mlijeka
i ona sa njim
nikad djetetu nije
nista osim majka
i svaka tudja kost
u nekom mesu mom
nosi uvijek istu bol
zaprican cuvar prevaren
nijem zaplace svaki put
ako te ugleda prije nego ja
glasno mi govori
rukama mase
usta mi zatvara
psovka nije prevara
i otkud ti da
dolazis opet
bez note iz zaborava
moja se pjesma cuje
samo zbog muka tvog.

FOCUS
24.01.2005., 04:04
Kad ulazim

uvijek se zatvore

tudje predstave zasute

i muk okace na prozore

kao da kuga nece pred Boga

a od koga je dosla samo

rasirenih ruku docekana

isto kao nekad i ja

nije proklet ovaj grad

ljudi su ga sagradili

nije proklet ovaj grad

cigla cesta crijep

cista na srcu

slijepac s kistom

a kome da se vratim

koga osim njih imam

odgovora u osami nemam

i sutke se svucemo

u sramu stidnih dlaka

splovila ugase svijetla

sudare se neki ledenjaci

oponasamo samo odrasle

i sutke se obucemo

zavirimo istini ispod oka

nekakav zalogaj ostavim

i sam gladan kao pseto

usporim korak ubrzam dah

na rukama osjetim miris pohote

u glavi osjetim prazno sadjenje

zatrazim od zivota nekad nesto i vise

karameliziranu opaticu

blok bonova sita uma

gladna srca mirisem ruke

od pohote ulijepljene prste

zaredi me na grijeh vjecni

necu se radovati osim na kraju

FOCUS
25.01.2005., 05:03
Mislim da je vrijeme da ugasim ovaj topic star 5 godina i da se vise posvetim pisanju blogova.Bit cu prisutan naravno i na MLK,a moderatoricu zamoljavam da ovo zakljuca.Forum je bio predivan nacin oglasavanja dok nije stigao blog.Forum to i dalje ostaje ali vise za dialoge i za raspravu.Za moje piskaranje ako je tko zainteresiran http://poezija.blog.hr/
Voli vas Focus
Konec