PDA

View Full Version : Anksiozno depresivni poremećaj - borba bez kemije


stranice : [1] 2 3 4

niknejm13
10.04.2008., 20:39
Iz naslova sve jasno.

Kako je na klasičnoj anksioznosti ošlo sve u vraga, otvaram ovu temu, kao prijedlog, jedne sasvim drukčije ideje rasprave. Rasprave u kojoj ćemo težiti rješenju našeg problema kroz pozitivnu retoriku i kolektivna saznanja, kao i informacije....kako dalje i kako da bude bolje.

NAravno da su pozvani i oni koji piju ljekove da sudjeluju, ali neka mgove i doze ostave za sebe, a tu navedu što im je pomoglo osim kemije.

Lječimo duh i tjelo, kemija će sama popratit...

U zdravom tjelu, zdrav duh!

Iz ove rečenice se može dosta naučiti. Treba vježbati, ne statirati pred monitorom. Treba obogaćivati duh čitanjem, pisanjem i druženjem.

Tu je i moj problem, kako znam da je to rješenje, a ja se ne mičem sa stolca, osjećam se tri puta gore, crne misli me obuzimaju, pa onda nemam snage da se maknem.

Uvijek tražim nešto što će me bedirati. A kad nemam šta, onda zaronimm u sebe....

Zaista pozitivna misao lječi, ali kako je održat i nakon prve samokritike i kritike...

niknejm13
10.04.2008., 20:42
...i da.. kako smo mi anksioničari i veliki egoaši...

ostavimo ego iza sebe, imamo, kolko-tolko, zajednički problem i svi isti cilj....

adios_ayer
10.04.2008., 20:44
U zdravom tjelu, zdrav duh!

Iz ove rečenice se može dosta naučiti. Treba vježbati, ne statirati pred monitorom.



jel se bildaš, ljubavi? ideš li kaj u teretanu? :mig: :cerek:

niknejm13
10.04.2008., 20:49
da bar. Ne kao dabar životinja, već kao želja da to činim.

dushica
10.04.2008., 20:55
Nista mi nije pomoglo osim AD-a. probala fizicke vezbe, autosugestiju, psihoterapiju... sve to i dalje stoji, ali uz AD. onaj koji je bez hemije izlecio depresiju taj ocito nije bio bolestan ko ja.

smemy
10.04.2008., 20:57
niknejm13 netko drugi je trebao (odavno) shvatiti da se ne nalazi na pdf zdravlje niti na temi psihijatrija vec na pdf psihologija i na temi anksioznost te napustiti temu anksioznost a ne ti :(

niknejm13
10.04.2008., 20:58
Nista mi nije pomoglo osim AD-a. probala fizicke vezbe, autosugestiju, psihoterapiju... sve to i dalje stoji, ali uz AD. onaj koji je bez hemije izlecio depresiju taj ocito nije bio bolestan ko ja.

Jebote, ovo je bilo brzo.

Pa, pobogu, 5 post i eto ti ga.

Pa mislim da sam bio jasan u prvom postu. Bez kemije. Ima i doći će i javit će se tko se izlječio bez kemije.

Ajde nemojte zaspamat i ovu temu kao i Anksioznost. Da ulazimo u rasparave.

Drago mi je što si se izlječila, ali ako nemaš savjet kako bez ADa.....Pozdrav!

niknejm13
10.04.2008., 21:01
niknejm13 netko drugi je trebao (odavno) shvatiti da se ne nalazi na pdf zdravlje niti na temi psihijatrija vec na pdf psihologija i na temi anksioznost te napustiti temu anksioznost a ne ti :(


Nisam napustio brod... Nažalost!... Anksioznost je tu, samo što svatko ima pravo pisati pod anksioznost šta hoće, na kraju krajeva to je širok pojam.

Ali, tu je barem naslov malo sužio ono što nas zanima...

Go_ogle
10.04.2008., 21:03
koliko duboko duh može propasti?...probavam ić u dubinu i uskost

niknejm13
10.04.2008., 21:03
koliko duboko duh može propasti?...probavam ić u dubinu i uskost

?

Pojasni.

maple leaf rag
10.04.2008., 21:29
Evo ja mogu rec da sam se izlijecio od strasnih panicnih ataka koje su trajale dosta dugo uza sve ali doslovno sve moguce i nemoguce psihosomatske simptome uz svakodnevno posjecivanje hitne(cesto i u 2,3 sata ujutro:rolleyes:)
Mislim sto da vam recem,ludjacke aritmije po par sati,tresnja,trnjenje udova,tlak,napadi gusenja(sve u jednom napadu) etc etc...a kad nisam imao PA tresla me anxioznost,konstanti strah po cijele dane(tako sam ljeto proveo).Ja mogu reci da sam po prirodi jako osjetljiv i da mi fali(lo)samopouzdanja od malh nogu i sve sam trpio,sve u sebi pogotovo pred neznanim ljudima i mislim da je to uzrok ili jedan od uzroka sto su mi se javile(negdje tijelo mora izbacit to sve).Danas uopce ne razmisljam o njima i svaku neku "normalnu"nervozu uopce ne dozivljavam u smislu "evo sad ce me opet strefit napad"vec smatram to normalnim dijelom zivota.Moze se bez tableta to je sigurno iako nemam zaista nista protiv njih,dapace apaurin me zaista znao smirit(pio ga jedno 15-ak dana,AD nisam pio iako mi ih je psihic preporucio)Ja sam uvjerenja da to nije bolest vec stanje i mislim cak da me to uvjerenje izvuklo iz te situacije.Obavio naravno sve zive pretrage,zadnja bila magnetska glave,jos jednom ponavljam moje iskustvo govori da se uistinu moze izvuci iz ovoga paklenog stanja i ko nije imao PA zaista ne moze shvatiti kakvo je to bespomocno stanje u tom trenutku.

MeTheChaos
10.04.2008., 21:40
Evo ja mogu rec da sam se izlijecio od strasnih panicnih ataka koje su trajale dosta dugo uza sve ali doslovno sve moguce i nemoguce psihosomatske simptome uz svakodnevno posjecivanje hitne(cesto i u 2,3 sata ujutro:rolleyes:)
Mislim sto da vam recem,ludjacke aritmije po par sati,tresnja,trnjenje udova,tlak,napadi gusenja(sve u jednom napadu) etc etc...a kad nisam imao PA tresla me anxioznost,konstanti strah po cijele dane(tako sam ljeto proveo).Ja mogu reci da sam po prirodi jako osjetljiv i da mi fali(lo)samopouzdanja od malh nogu i sve sam trpio,sve u sebi pogotovo pred neznanim ljudima i mislim da je to uzrok ili jedan od uzroka sto su mi se javile(negdje tijelo mora izbacit to sve).Danas uopce ne razmisljam o njima i svaku neku "normalnu"nervozu uopce ne dozivljavam u smislu "evo sad ce me opet strefit napad"vec smatram to normalnim dijelom zivota.Moze se bez tableta to je sigurno iako nemam zaista nista protiv njih,dapace apaurin me zaista znao smirit(pio ga jedno 15-ak dana,AD nisam pio iako mi ih je psihic preporucio)Ja sam uvjerenja da to nije bolest vec stanje i mislim cak da me to uvjerenje izvuklo iz te situacije.Obavio naravno sve zive pretrage,zadnja bila magnetska glave,jos jednom ponavljam moje iskustvo govori da se uistinu moze izvuci iz ovoga paklenog stanja i ko nije imao PA zaista ne moze shvatiti kakvo je to bespomocno stanje u tom trenutku.

ja sam par puta svega imala,i to obicno kad samvec u krevetu bila ( a tek onda pocnu intenzivna razmisljanja :zubo: ) i nis, onda sam se digla i pocelaskakati ko glupaca po sobi , skacem trcim ... po pola sata mozda dulje.. :kava:
a ja sam mislila uvijek da je to viska adrenalina od neznam.. kave i nikotina popijenog/pusenog tokom dana /zivota :cerek: pase to akumuliralo.. hm.. to me drzalo. to sam mislila.. i nebrojeno puta sam se zaklela ne, necu vise piti kave. kuzis, ja sam mislila da je to sve neka kemija. das si neke supstance u tijelo-ergo. tijelo nekak mora reagirat na to. nisam nikad pomisljala da si tijelo moze od psihe to napravit, a sad mije to jasno...
uglavvnom, sad ne pusim vise. kave pijem ( ti?? )
trcim i vjezbam kad stignem , ponekad si znam ottrcati kojih 45 min pa onda jos secem malo i mogu reci da mi je to super . bas pomaze, isptrosi se tijelo i bolje spavam ako nis drugo. i bolje se osjecas,napravis nekaj dobro za sebe.. :mig:
lijekove ne pijem. nisam ja bas za kemije :zubo: izbjegavam lijekove di mogu.
dobro, i ti si se lijecio samo apaurinima? ..
blago tebi , tebi je to trajalo samo jedno ljeto :p ..

bobby-j
10.04.2008., 21:44
ja ću se onda uvuči k vama, u sigurnu luku...jer sam na "anksioznosti" bila kamenovana, kad sam izjavila da se može i bez tableta. :ne zna:

napisala sam to iz osobnog iskustva,a ne zato šta mi je dosadno pa idem malo ljude "prcati",kako je bilo shvačeno.

moj je tata govorio "rad,rad i rad...kako te nije sram cmizdriti, uzmi lopatu u ruke pa nećeš biti depresivna"

lopata-figurativno :mig:

treba raditi na sebi,pa i oko sebe... prije tableta sam bila u komi...s tabletama-nije me ni bilo.

al neću puno, da opet ne bi bilo da pametujem

ljudi, izvucite iz sebe uspavani inat i probajte se boriti... ništa se ne mijenja preko noči, treba biti uporan :grli:

niknejm13
10.04.2008., 21:50
Evo ja mogu rec da sam se izlijecio od strasnih panicnih ataka koje su trajale dosta dugo uza sve ali doslovno sve moguce i nemoguce psihosomatske simptome uz svakodnevno posjecivanje hitne(cesto i u 2,3 sata ujutro:rolleyes:)
Mislim sto da vam recem,ludjacke aritmije po par sati,tresnja,trnjenje udova,tlak,napadi gusenja(sve u jednom napadu) etc etc...a kad nisam imao PA tresla me anxioznost,konstanti strah po cijele dane(tako sam ljeto proveo).Ja mogu reci da sam po prirodi jako osjetljiv i da mi fali(lo)samopouzdanja od malh nogu i sve sam trpio,sve u sebi pogotovo pred neznanim ljudima i mislim da je to uzrok ili jedan od uzroka sto su mi se javile(negdje tijelo mora izbacit to sve).Danas uopce ne razmisljam o njima i svaku neku "normalnu"nervozu uopce ne dozivljavam u smislu "evo sad ce me opet strefit napad"vec smatram to normalnim dijelom zivota.Moze se bez tableta to je sigurno iako nemam zaista nista protiv njih,dapace apaurin me zaista znao smirit(pio ga jedno 15-ak dana,AD nisam pio iako mi ih je psihic preporucio)Ja sam uvjerenja da to nije bolest vec stanje i mislim cak da me to uvjerenje izvuklo iz te situacije.Obavio naravno sve zive pretrage,zadnja bila magnetska glave,jos jednom ponavljam moje iskustvo govori da se uistinu moze izvuci iz ovoga paklenog stanja i ko nije imao PA zaista ne moze shvatiti kakvo je to bespomocno stanje u tom trenutku.

Svaka čast!

Samo mene nekad kad baci... nervoza kada je tjelo brzo a mozak spor... Nekakvo nezadovoljstvo, da li ću opet se vratit na staro ja.

Bio sam jednom donjeo odluku da neću više tragati za starim, već prihvatiti novo stanje. Ali ne mogu ovo prihvatiti i to me ubija i vraća na početak.

Ne mogu posjedovati misao i iznjeti je iz sebe i to me ubija kod aknksioznosti...

A da li si ti sad zadovoljan/na sa ovim stanjem?

maple leaf rag
10.04.2008., 21:50
ja sam par puta svega imala,i to obicno kad samvec u krevetu bila ( a tek onda pocnu intenzivna razmisljanja :zubo: ) i nis, onda sam se digla i pocelaskakati ko glupaca po sobi , skacem trcim ... po pola sata mozda dulje.. :kava:
a ja sam mislila uvijek da je to viska adrenalina od neznam.. kave i nikotina popijenog/pusenog tokom dana /zivota :cerek: pase to akumuliralo.. hm.. to me drzalo. to sam mislila.. i nebrojeno puta sam se zaklela ne, necu vise piti kave. kuzis, ja sam mislila da je to sve neka kemija. das si neke supstance u tijelo-ergo. tijelo nekak mora reagirat na to. nisam nikad pomisljala da si tijelo moze od psihe to napravit, a sad mije to jasno...
uglavvnom, sad ne pusim vise. kave pijem ( ti?? )
trcim i vjezbam kad stignem , ponekad si znam ottrcati kojih 45 min pa onda jos secem malo i mogu reci da mi je to super . bas pomaze, isptrosi se tijelo i bolje spavam ako nis drugo. i bolje se osjecas,napravis nekaj dobro za sebe.. :mig:
lijekove ne pijem. nisam ja bas za kemije :zubo: izbjegavam lijekove di mogu.
dobro, i ti si se lijecio samo apaurinima? ..
blago tebi , tebi je to trajalo samo jedno ljeto :p ..

Trajalo je 2 godine sa oscilacijama,ovo ljeto svakodnevno sam ih prozivljavao,ma kakav sport u to vrijeme,aritmije satima,pokusao igrati tenis,udario dva put lopticu odjednom zujanje,pritisak u glavi,preskakanje srca,kazem napadi su bili prestrasni da sam ovo ljeto isao par puta na ultrazvuk cijelog tijela,vadio krv par puta,na kraju magnetsku napravio,evo vec vise od pola godine sve se povuklo,idem na fitnes,radim,popijem alc.kad mi se pije,redovito se sexam:D...

niknejm13
10.04.2008., 21:52
ja sam par puta svega imala,i to obicno kad samvec u krevetu bila ( a tek onda pocnu intenzivna razmisljanja :zubo: ) i nis, onda sam se digla i pocelaskakati ko glupaca po sobi , skacem trcim ... po pola sata mozda dulje.. :kava:
a ja sam mislila uvijek da je to viska adrenalina od neznam.. kave i nikotina popijenog/pusenog tokom dana /zivota :cerek: pase to akumuliralo.. hm.. to me drzalo. to sam mislila.. i nebrojeno puta sam se zaklela ne, necu vise piti kave. kuzis, ja sam mislila da je to sve neka kemija. das si neke supstance u tijelo-ergo. tijelo nekak mora reagirat na to. nisam nikad pomisljala da si tijelo moze od psihe to napravit, a sad mije to jasno...
uglavvnom, sad ne pusim vise. kave pijem ( ti?? )
trcim i vjezbam kad stignem , ponekad si znam ottrcati kojih 45 min pa onda jos secem malo i mogu reci da mi je to super . bas pomaze, isptrosi se tijelo i bolje spavam ako nis drugo. i bolje se osjecas,napravis nekaj dobro za sebe.. :mig:
lijekove ne pijem. nisam ja bas za kemije :zubo: izbjegavam lijekove di mogu.
dobro, i ti si se lijecio samo apaurinima? ..
blago tebi , tebi je to trajalo samo jedno ljeto :p ..

Čuj, psiha je zajebana stvar. Kod mene je problem kad se nađem u društvu. Nemam strpljenja i lovi me užasna nervoza kada sam u društvu, kao da oću iz kože iskočiti...

Ali da, i ja se nakon tjelovježbe odlično osjećam...

niknejm13
10.04.2008., 21:53
Trajalo je 2 godine sa oscilacijama,ovo ljeto svakodnevno sam ih prozivljavao,ma kakav sport u to vrijeme,aritmije satima,pokusao igrati tenis,udario dva put lopticu odjednom zujanje,pritisak u glavi,preskakanje srca,kazem napadi su bili prestrasni da sam ovo ljeto isao par puta na ultrazvuk cijelog tijela,vadio krv par puta,na kraju magnetsku napravio,evo vec vise od pola godine sve se povuklo,idem na fitnes,radim,popijem alc.kad mi se pije,redovito se sexam:D...

Znači kod tebe su bili samo fizički simptomi? Jesi imao kakvih psihičkih tipa napetosti, pada komunikativnih sposobnosti, sporost razmišljanja ?

niknejm13
10.04.2008., 21:56
ja ću se onda uvuči k vama, u sigurnu luku...jer sam na "anksioznosti" bila kamenovana, kad sam izjavila da se može i bez tableta. :ne zna:

napisala sam to iz osobnog iskustva,a ne zato šta mi je dosadno pa idem malo ljude "prcati",kako je bilo shvačeno.

moj je tata govorio "rad,rad i rad...kako te nije sram cmizdriti, uzmi lopatu u ruke pa nećeš biti depresivna"

lopata-figurativno :mig:

treba raditi na sebi,pa i oko sebe... prije tableta sam bila u komi...s tabletama-nije me ni bilo.

al neću puno, da opet ne bi bilo da pametujem

ljudi, izvucite iz sebe uspavani inat i probajte se boriti... ništa se ne mijenja preko noči, treba biti uporan :grli:

Ovdje su svi dobrodošli, osim ADa. :)

Eto, trudim se da zaživi ovaj topic, ali bez još entuzijasta - teško! :)

Eto entuzijazam - isto nešto što nisam osjetio od pojave ove boleštine...

maple leaf rag
10.04.2008., 22:06
Znači kod tebe su bili samo fizički simptomi? Jesi imao kakvih psihičkih tipa napetosti, pada komunikativnih sposobnosti, sporost razmišljanja ?

Jesam,mislim da ih jos imam samo sto ja brzo razmisljam,brzo jedem,brzo govorim kad sam u drustvu meni ugodnih ljudi ali cim sam kod nekih nepoznatih ljudi jednostavno pazim sto cu reci,kao da nisam to ja,govorim u sebi daj koji ti je k... opusti se ali ne ide,jednostavno mislim da je to nekakva karakterna osobina koja mi smeta ali ne toliko da ne mogu funkcionirati i ne mislim da bi zbog toga trebao piti AD ili nekakva sredstva za smirenje.

niknejm13
10.04.2008., 22:12
Jesam,mislim da ih jos imam samo sto ja brzo razmisljam,brzo jedem,brzo govorim kad sam u drustvu meni ugodnih ljudi ali cim sam kod nekih nepoznatih ljudi jednostavno pazim sto cu reci,kao da nisam to ja,govorim u sebi daj koji ti je k... opusti se ali ne ide,jednostavno mislim da je to nekakva karakterna osobina koja mi smeta ali ne toliko da ne mogu funkcionirati i ne mislim da bi zbog toga trebao piti AD ili nekakva sredstva za smirenje.


Neznam, meni je to najveći problem. Čak i kod nejdražih ljudi mi se dešava da ne osjetim opuštenost i onaj ugođaj dok djelima sa njima svoje doživljaje i misli... Ne osjetim sebe....

Pojma nemam!

Sad me nervira što nemam jasan stav, jasnu misao... kao da je neko zabio špahtlu u mene i dobro me izmješao iznutra....

bobby-j
10.04.2008., 22:15
Ovdje su svi dobrodošli, osim ADa. :)
Eto, trudim se da zaživi ovaj topic, ali bez još entuzijasta - teško! :)
Eto entuzijazam - isto nešto što nisam osjetio od pojave ove boleštine...

ja sam baš danas čitala dnevnik koji sam tu i tamo pisala (doduše zbrkanim rukopisom) u vrijeme mojeg "stanja".

pokušajte voditi dnevnike (zapise)...tek toliko da bar na papiru izbacite svu negativu, crne misli,kažete sve ono što (recimo) ne smijete, ne možete nekome...i da danas-sutra kad se izvučete iz ovog,imate potsjetnik na taj period života.

ja se ne sramim to reči...bilo je kako je bilo.

sjećam se kad sam bacila svu kemiju u kantu...kupila sam malu teku (tvrdih korica, obavezno-jer će vam se desiti da ju milijun puta zafitiljite u zid)

u tu teku sam si zapisivala planove, tipa;(dajem bezvezne primjere)

-upisati neki tečaj-srediti vrt-pospremiti garažu-oprati auto-napravit kućicu za ptice-reči mami u facu da vrijedim puno više nego što mi ona godinama nabada na nos......

i kroz tjedan-dva riješila sam prvu točku od zadanih, ne znam 30...sve polako

ja i samopouzdanje smo bili dva svijeta :lol:
sad me npr. apsolutno mamini komentari ne mogu naživcirati... ako si zabriješ da nešto možeš i da ćeš u nećemu uspjeti i ponavljaš si to iz dana u dan, iz sata u sat--iznenadit ćeš se

i bitno je iz života eliminirati "vampire",one ljude uz koje ti je još gore.

maple leaf rag
10.04.2008., 22:16
Neznam, meni je to najveći problem. Čak i kod nejdražih ljudi mi se dešava da ne osjetim opuštenost i onaj ugođaj dok djelima sa njima svoje doživljaje i misli... Ne osjetim sebe....

Pojma nemam!

Sad me nervira što nemam jasan stav, jasnu misao... kao da je neko zabio špahtlu u mene i dobro me izmješao iznutra....

Ej,meni je to sad mila majka,bio mi je ooogroman problem dok nisam dozivio ovaj problem sa PA,vjeruj nakon toga mi je ovo zanemariv problem a i taj se problem koji imas(a imam ga i ja samo ga ne dozivljavam vise tako)rijesi sa dvije,tri pive:top:

niknejm13
10.04.2008., 22:20
ja sam baš danas čitala dnevnik koji sam tu i tamo pisala (doduše zbrkanim rukopisom) u vrijeme mojeg "stanja".

pokušajte voditi dnevnike (zapise)...tek toliko da bar na papiru izbacite svu negativu, crne misli,kažete sve ono što (recimo) ne smijete, ne možete nekome...i da danas-sutra kad se izvučete iz ovog,imate potsjetnik na taj period života.

ja se ne sramim to reči...bilo je kako je bilo.

sjećam se kad sam bacila svu kemiju u kantu...kupila sam malu teku (tvrdih korica, obavezno-jer će vam se desiti da ju milijun puta zafitiljite u zid)

u tu teku sam si zapisivala planove, tipa;(dajem bezvezne primjere)

-upisati neki tečaj-srediti vrt-pospremiti garažu-oprati auto-napravit kućicu za ptice-reči mami u facu da vrijedim puno više nego što mi ona godinama nabada na nos......

i kroz tjedan-dva riješila sam prvu točku od zadanih, ne znam 30...sve polako

ja i samopouzdanje smo bili dva svijeta :lol:
sad me npr. apsolutno mamini komentari ne mogu naživcirati... ako si zabriješ da nešto možeš i da ćeš u nećemu uspjeti i ponavljaš si to iz dana u dan, iz sata u sat--iznenadit ćeš se

i bitno je iz života eliminirati "vampire",one ljude uz koje ti je još gore.


Da, dnevnik već dugo razmišljam pisati :), a takvih popisa već imam podosta...

A što ti radiš osim što si po forumu, ne mislim konkretno, već onako...

Društvo? ljubav? ia tako to... uopćeno ako ti je bed pisati...

I da, entuzijazam?!

niknejm13
10.04.2008., 22:23
Ej,meni je to sad mila majka,bio mi je ooogroman problem dok nisam dozivio ovaj problem sa PA,vjeruj nakon toga mi je ovo zanemariv problem a i taj se problem koji imas(a imam ga i ja samo ga ne dozivljavam vise tako)rijesi sa dvije,tri pive:top:

Hehehe, piva!

Ma da, ali mislim da je čudno piti pivu na poslu ili na jutarnjoj kavi...

Ma sjetim se sebe, kako sam volio čavrljati satima o potpunim glupostima u svako vrijeme, a sad nakon pola sata grizem usnicu od napetosti. Te jedva čekam da završi razgovor.... A ako oduljim onda se pitam da li ispadam naporan ili nenoramalan....

bobby-j
10.04.2008., 22:28
Da, dnevnik već dugo razmišljam pisati :), a takvih popisa već imam podosta...

A što ti radiš osim što si po forumu, ne mislim konkretno, već onako...

Društvo? ljubav? ia tako to... uopćeno ako ti je bed pisati...

I da, entuzijazam?!

pa radim nešto na internetu,ali neuspješno :D. a na real job se vračam, nadam se uskoro...a ovo drugo; u braku sam, trenutno se bavim stvarima, tipa slikarstvo, pišem knjigu (koju ne planiram objaviti), imam neopisivu želju uzgojiti limun u svom dvorištu (to je dokaz da nisam baš bistra), itd....

društvo...a,pola njih su još samci, pa se negdje traže, a ja nemam više potrebe za izlascima....

ne znam jel te to zanimalo ili sam fulala :)

maple leaf rag
10.04.2008., 22:30
Hehehe, piva!

Ma da, ali mislim da je čudno piti pivu na poslu ili na jutarnjoj kavi...

Ma sjetim se sebe, kako sam volio čavrljati satima o potpunim glupostima u svako vrijeme, a sad nakon pola sata grizem usnicu od napetosti. Te jedva čekam da završi razgovor.... A ako oduljim onda se pitam da li ispadam naporan ili nenoramalan....

Mislim da si jako osjetljiv i da je to potencijalni okidac za PA,jednostavno te pogodi kad najmanje ocekujes,u biti mislim da to ima u jednu ruku malo veze i za egom(da se ne naljutis)u smislu uvijek zelim ispast pametan,ne zelim da neko misli nesto lose o meni jer sam dobra dusa itd itd:ne zna:

niknejm13
10.04.2008., 22:34
pa radim nešto na internetu,ali neuspješno :D. a na real job se vračam, nadam se uskoro...a ovo drugo; u braku sam, trenutno se bavim stvarima, tipa slikarstvo, pišem knjigu (koju ne planiram objaviti), imam neopisivu želju uzgojiti limun u svom dvorištu (to je dokaz da nisam baš bistra), itd....

društvo...a,pola njih su još samci, pa se negdje traže, a ja nemam više potrebe za izlascima....

ne znam jel te to zanimalo ili sam fulala :)

Ma da, uvijek me zanim da vidim profil nas anksioničara i depresivaca, ali dobro, ti si izlječena.
kakvi smo i to. JA se bojim da ću postati samotnjak, budući da izbjegavam društvo, a kad sam u njemu šutim i mutav sam.

Joj i ja sam otvorio jadikovkama ovaj topic...:)

Da li si skroz zadovoljna sobom, emocijama i to?

niknejm13
10.04.2008., 22:39
Mislim da si jako osjetljiv i da je to potencijalni okidac za PA,jednostavno te pogodi kad najmanje ocekujes,u biti mislim da to ima u jednu ruku malo veze i za egom(da se ne naljutis)u smislu uvijek zelim ispast pametan,ne zelim da neko misli nesto lose o meni jer sam dobra dusa itd itd:ne zna:

UU da, imam ego do ibera, ali sam ga uspio nekako staviti u nekakvi kontrolu. Shvatio sam taj problem. ali ne mislim tu da ispadam pametan, već da ne ispadam priglup (kao sad kad mi mozak ne funkcionira)

E i da, nemam PA! Možda mi je to okidač za anksioznost...

bobby-j
10.04.2008., 22:45
ali dobro, ti si izlječena....

pa, ne znam...rekli su mi (dotični)da će mi se ponovo vratiti, pa čekam... i ako se vrati, nije me strah, jer sad znam kako ću se nositi sa tim

prezadovoljna sam...nakon svega što je bilo (osim stanja i obiteljski problemi, gubitak posla,...)

sretna sam jer se sad veselim malim stvarima, prije sam bila ljuta i gubila živce za totalna sranja. sad samo duboko dišem... i kad se desi neka pizdarija, probam iz nje izvuči nešto,bar nešto pozitivno.

ono što je isto kod svih nas (ja mislim bar) je neka trauma, bilo iz djetinjstva, bilo iz kasnijeg perioda...sve se to mora kad-tad manifestirati. zato se kaže da je čovjek od krvi imesa.

kad kažeš da izbjegavaš društvo, to mi je isto poznato. manjak samopouzdanja vjerovatno... pretpostavljam da nisi u braku i to, ali imaš li djevojku?

niknejm13
10.04.2008., 22:49
pa, ne znam...rekli su mi (dotični)da će mi se ponovo vratiti, pa čekam... i ako se vrati, nije me strah, jer sad znam kako ću se nositi sa tim

prezadovoljna sam...nakon svega što je bilo (osim stanja i obiteljski problemi, gubitak posla,...)

sretna sam jer se sad veselim malim stvarima, prije sam bila ljuta i gubila živce za totalna sranja. sad samo duboko dišem... i kad se desi neka pizdarija, probam iz nje izvuči nešto,bar nešto pozitivno.

ono što je isto kod svih nas (ja mislim bar) je neka trauma, bilo iz djetinjstva, bilo iz kasnijeg perioda...sve se to mora kad-tad manifestirati. zato se kaže da je čovjek od krvi imesa.

kad kažeš da izbjegavaš društvo, to mi je isto poznato. manjak samopouzdanja vjerovatno... pretpostavljam da nisi u braku i to, ali imaš li djevojku?

Istina, to je napetost koja manifestira progutane patnje, kojih se sad ne možemo ni sjetiti. Moram ih nći i eliminirati. Svaka se bol mora proživjeti... Tek onda ih se oslobađamo.

Suze su tu da se plaču....

bobby-j
10.04.2008., 22:56
Suze su tu da se plaču....

...i poslije toga ti je lakše.

ja sam u tom periodu toliko plakala, ničim izazvana, a najgora stvar mi se desila u jednom trgovačkom centru, pred hrpom ljudi.... svirala je jedna pjesma i meni je to bilo dovoljno da uzmem kutiju s maramicama nasred trgovine i "padnem u očaj" :(

niknejm13
10.04.2008., 23:01
...i poslije toga ti je lakše.

ja sam u tom periodu toliko plakala, ničim izazvana, a najgora stvar mi se desila u jednom trgovačkom centru, pred hrpom ljudi.... svirala je jedna pjesma i meni je to bilo dovoljno da uzmem kutiju s maramicama nasred trgovine i "padnem u očaj" :(


Dejm, kod tebe je onda više bila depra nego anksioznost...

Meni se plače od toga što mi se ne plače na neke pjesme na koje sam nekad rido.

Da budem jasniji, kao da sam postao robot na neke stvari kao naprimjer najdraži film, ili neki guštevi za koje sam izgubio interes.

A opet iza te bezosjećajnosti krije se senzibilac, do kojeg dopire samo bol i žal za prijašnjim - osjećaj koji me boli....

Šta bi ja dao za "takve" suze....

Sada sam zabrinut za pojma nemam šta, a za naprimjer platit račun - booli me briga..

adios_ayer
10.04.2008., 23:09
Pa mislim da sam bio jasan u prvom postu. Bez kemije.

evo, ja ti na recept prepisujem ljubav. :)

e da, kaj je s ljubavnom kemijom? bi te to pokrenulo? za ljubav isto kažu da je kemija...feromoni i te spike... jel se možeš zaljubit ili ti nije ni do toga?

bi li te trglo iz tog anksioznog stanja recimo da te pukne ljubav ili bar neka jača fizička privlačnost prema nekom dobrom komadu (kemija, dakle) :cerek: ???

i inače, vi s depresivno-anksioznim poremećajem, jel vam se stanje popravlja kad se na horizontu pojavi ljubav, netko tko vam se svidi i tako to? jel vas to razmrda, popravlja stanje, makne crne misli?

bobby-j
10.04.2008., 23:15
Dejm, kod tebe je onda više bila depra nego anksioznost...

kod mene je bilo svašta... a period kad NISAM imala osjećaja (uz drugu terapiju :mad:),primjer; baka mi završi u bolnici a ja ni da okrenem broj da pitam kako je.ta bezosjećajnost je bila i okidač da se skinem sa svih sranja... jer sam zakazala u jednom trenutku i posljedice su skoro bile kobne.

strahovi koji su me pratili su bili stvarno :flop:. bio je period kad nisam dva mjeseca ni izašla iz kuće, bojala sam se čak i kupati sama (:rolleyes:), a kad bi zazvonio telefon, stalno sam mislila "evo ga, nešto mi se desilo tati..." užas

ne znam :ne zna:
znam samo da sam sama sebi rekla ;ili ćeš uništit tu kurvu (bolest/stanje) ili će ona tebe...

niknejm13
10.04.2008., 23:18
evo, ja ti na recept prepisujem ljubav. :)

e da, kaj je s ljubavnom kemijom? bi te to pokrenulo? za ljubav isto kažu da je kemija...feromoni i te spike... jel se možeš zaljubit ili ti nije ni do toga?

bi li te trglo iz tog anksioznog stanja recimo da te pukne ljubav ili bar neka jača fizička privlačnost prema nekom dobrom komadu (kemija, dakle) :cerek: ???

i inače, vi s depresivno-anksioznim poremećajem, jel vam se stanje popravlja kad se na horizontu pojavi ljubav, netko tko vam se svidi i tako to? jel vas to razmrda, popravlja stanje, makne crne misli?


hmmm, da ljubav može čuda.

Ali trenutačno ne volim ni sebe, a kamoli da se zaljubim u nekog drugog.

A i prije nisam baš bio zaljubljiv tip. odnosno i kad sam se zaljubio nijen mi se sviđalo što nisam "svoj"! :) znam da glupo zvuči...

Normalno da nam pomogne, malo se zaljubit, ali neznam, još sam relativno nov u ovome....



Ajde ljudi, ja mislim da sam malo razradio novu temu, ali ne želim je prisvojiti. Ajmo još neki - dušu na pregled...:)

adios_ayer
11.04.2008., 00:04
A i prije nisam baš bio zaljubljiv tip. odnosno i kad sam se zaljubio nijen mi se sviđalo što nisam "svoj"! :)



ugh :confused: mucho kompliciran tip!!!

MeTheChaos
11.04.2008., 07:54
hmmm, da ljubav može čuda.

Ali trenutačno ne volim ni sebe, a kamoli da se zaljubim u nekog drugog.

A i prije nisam baš bio zaljubljiv tip. odnosno i kad sam se zaljubio nijen mi se sviđalo što nisam "svoj"! :) znam da glupo zvuči...


hehe, same here. :top: super se zaljubit, to daje jednu novu perspektivu zivotu :cerek: ali kod mene je sad to da si branim bilokakvadublja poznanstva jer me strah da ne otkriju u kakvom sam stvarno stanju sad.. a mozda za neko vrijeme necu biti. ako mi se taj neko svidja i odbijem ga s tm necim,hm.. znam da "ako se nekom svidjas, svidjas mu se i sa maskarom i bez i sa anx i bez anx. " , ali.. dal je to bas tak... ? :kava:
zato obicavam drzati pristojnu distancu. i s prijateljima/icam isto...

drago mi je da niste svi krenuli sa svojim konkretnim problemima koji su u pozadini stanja , ali mene ipak zanima kolki je intenzitet problema..ako me kuzite.. pa da prema tome sudim , dal je stvar u meni ili je biti anksiozan samo algoritam po kojem sva bica funkcioniraju.
oduvijek sam se duboko u sebi smatrala JAKOM ,bez obzira dal se to na povrsini vidlo ili ne. ali oduvijek imam taj socijalni problem, strah od ljudi , bla bla. i nemati bassamopouzdanja.bljak. :kava:

i dalje kaj me zanima, kako steci taj imunitet? dal je bolje drzat distancu od problema , a istovremeno ih rjesavat , ili zarit glavu duboko u njih i stavit ostale stvari ON HOLD za to vrijeem dok se ne rijesi . kaj s onim stvarima koje nisu u tvojoj kontroli? na njih nemres nikak utjecat, njih prihavtit i malo se opet distancirat ? ili ?

fourth
11.04.2008., 08:24
ja ću se onda uvuči k vama, u sigurnu luku...jer sam na "anksioznosti" bila kamenovana, kad sam izjavila da se može i bez tableta. :ne zna:

napisala sam to iz osobnog iskustva,a ne zato šta mi je dosadno pa idem malo ljude "prcati",kako je bilo shvačeno.

moj je tata govorio "rad,rad i rad...kako te nije sram cmizdriti, uzmi lopatu u ruke pa nećeš biti depresivna"

lopata-figurativno :mig:

treba raditi na sebi,pa i oko sebe... prije tableta sam bila u komi...s tabletama-nije me ni bilo.

al neću puno, da opet ne bi bilo da pametujem

ljudi, izvucite iz sebe uspavani inat i probajte se boriti... ništa se ne mijenja preko noči, treba biti uporan :grli:

Znas, ta recenica : kako te nije sram cmizdriti? To je jedna od recenica koje su meni nanijele najvise zla. Nisam smjela plakati jer bi me ispljuskali zbog toga. Sad placem i kad ne trebam ili ne placem kad trebam. Sve naopako. Mislim da je najveca pomoc covjeku u depresiji saslusati ga i dati mu do znanja da si uz njega. Pomoci mu ali u prakticnim stvarima a ne odrzavati predavanja i govoriti mu da je slabic jer place

micamacazg
11.04.2008., 08:53
Danas uopce ne razmisljam o njima i svaku neku "normalnu"nervozu uopce ne dozivljavam u smislu "evo sad ce me opet strefit napad"....

Nije istina, ja nikad nisam unaprijed razmišljala evo sad će me napadaj strefit nego jednostavno iz čistog mira me uhvati neki strah i onda počne...... Ma da sam primjetila da mi se zna dogodit u stresnim danima :ne zna:

Gestapo
11.04.2008., 09:11
Woho, bez kemije ... :s:top:

Danas sam u nekom stanju odsutnosti. Jebem ti posao kada nemas gdje otic meditirat ... :rofl:


Jel Vam se zna desit da se pocnete bezveze smijat, onak iz cista mira nicim izazvani? Sjecam se kada mi se desilo jednom u drustvu ili na predavanju (lik sav ozbiljan kaj predaje, a ja se pocnem trgat od smijeha; i onda me tjera sa predavanja), svi me gledaju kaj je smijesno i traze da im objasnim da se i oni mogu smijat ... :rofl:

mirna1979
11.04.2008., 09:29
joj konačno super tema.... evo ja se borim sa napadajima panike i crnim mislima oko godinu, dvije, tj. nemrem ni sama skužit kad mi je to počelo. Nisam imala žestoke napadaje tipa da sam završila na hitnoj al sam masu puta imala feeling da ću završit u ludari. Ono užasni strahovi od svega i svačega, najgore mi je otić negdje tipa kino, kazalište, vožnja autobusom na duže staze, vožnja autom. E al kad sam solo u autu mi je ok, nekak to uspijem izdržat jer si jednostavno tumačim ok ak mi pozlije bum se sparkala sa strane i urlala, kaj me briga..... ovak kad sam s nekim, pogotovo s onim ljudima koji ne znaju kaj me stepava to mi je koma totalna... ja imama feeling da ću povračat, grozna mučnina i kaos u glavi. E onda mi je puko film i krenula ja kod homeopata, ono da vidim kaj bu mi reko, uglavnom imala sam dva sata razgovor o svemu i ustvari smo dokučili moje traume, dobila sam neke granule za cuclanje, evo sad je cca dva mjeseca prošlo i stvarno ima pomaka, crnih misli ja nemam, jednostavno ne brijem ak mi srce lupa da će me infarkt stepst, nema misli da niš nema smisla, tog sam se riješila, jedino paničnih još ima ali ne tak učestalih, onak vidim da sam aktivnija, pozitivnija. Da dobila sam neke vježbe disanja, za opuštanje i tak. Kavu pijem samo ujutro dalje sam na bezkofeinskoj, trudim se pit puno vode, pišem svoje brije na papir... da, imam dečka kojem sam sve rekla i tu mi je pala jedna tona sa leđa jer više nisam imala snage glumit da sam dobro kad nisam, uglavnom pomaka ima, nisam još ona stara al ima vremena

MeTheChaos
11.04.2008., 09:32
Woho, bez kemije ... :s:top:

Danas sam u nekom stanju odsutnosti. Jebem ti posao kada nemas gdje otic meditirat ... :rofl:


Jel Vam se zna desit da se pocnete bezveze smijat, onak iz cista mira nicim izazvani? Sjecam se kada mi se desilo jednom u drustvu ili na predavanju (lik sav ozbiljan kaj predaje, a ja se pocnem trgat od smijeha; i onda me tjera sa predavanja), svi me gledaju kaj je smijesno i traze da im objasnim da se i oni mogu smijat ... :rofl:

hehe, kako je to super :s :cerek: gledam njih koji se ne smiju i mislim si daj koji ste jadnici , kaj ste tak ozbiljni . i nema veze kaj dobijem opomenu ili sam istjerana van. vi ste u gubitku. vi koji ne znate se smijat..
ma onda mi mos pokazat mali prst i ja se smijem . :kava:

MeTheChaos
11.04.2008., 09:36
dobila sam neke vježbe disanja, za opuštanje i tak. Kavu pijem samo ujutro dalje sam na bezkofeinskoj, trudim se pit puno vode,
nekak imam nepovjerenje prema bezkofeinskoj kavi .. :kava: prirodno je prirodno! :)
a kaj vi mislite , bi bilo bolje da uopce se ne pije kofeina, buduci da on povisuje razinu adrealina blabla, stres i kava nejdu bas skupa.. :ne zna:
nikotin sam izbacila( od njega isto srce brze kuca ! :flop: ) a kave mi se neda bas.ak ozbacim kavu , dat cu si zelenog caja :zubo:

Lila_sun
11.04.2008., 09:38
Jel Vam se zna desit da se pocnete bezveze smijat, onak iz cista mira nicim izazvani? Sjecam se kada mi se desilo jednom u drustvu ili na predavanju (lik sav ozbiljan kaj predaje, a ja se pocnem trgat od smijeha; i onda me tjera sa predavanja), svi me gledaju kaj je smijesno i traze da im objasnim da se i oni mogu smijat ... :rofl:

Dogodi mi se, obicno kad sam neispavana (sto je cesto :rolleyes:), pa samo idu histerije :D Ali onda obicno povucem i red ljudi kraj sebe pa nije bed jer nas se pet hihoce dok profesor pokusava predavati :rofl:

Gestapo
11.04.2008., 09:39
hehe, kako je to super :s :cerek: gledam njih koji se ne smiju i mislim si daj koji ste jadnici , kaj ste tak ozbiljni . i nema veze kaj dobijem opomenu ili sam istjerana van. vi ste u gubitku. vi koji ne znate se smijat..
ma onda mi mos pokazat mali prst i ja se smijem . :kava:

Mladiću sto je smijesno?
Mladiću prestanite se smijat.
Mladiću moje strpljenje je pri kraju.
Mladiću mrš napolje.


:rofl:

Dogodi mi se, obicno kad sam neispavana (sto je cesto :rolleyes:), pa samo idu histerije :D Ali onda obicno povucem i red ljudi kraj sebe pa nije bed jer nas se pet hihoce dok profesor pokusava predavati :rofl:

Je to je jaka shema kada se ostali pocnu za tobom ... a ni sami neznaju zas ...

Ja se pocenam kada sam jako gladan ili umoran ... :D

Lila_sun
11.04.2008., 09:42
hmmm, da ljubav može čuda.

Ali trenutačno ne volim ni sebe, a kamoli da se zaljubim u nekog drugog.

A i prije nisam baš bio zaljubljiv tip. odnosno i kad sam se zaljubio nijen mi se sviđalo što nisam "svoj"! :) znam da glupo zvuči...

Normalno da nam pomogne, malo se zaljubit, ali neznam, još sam relativno nov u ovome....



Ajde ljudi, ja mislim da sam malo razradio novu temu, ali ne želim je prisvojiti. Ajmo još neki - dušu na pregled...:)

Mene znaju uhvatiti ne bas klasicni napadaji panike ali neka stanja anksioznosti, sto mi je brijem sve vec od nespavanja :rolleyes:, i onda koristim one "istocne" metode - koncentracija na dah, ili izvadim iz torbe casopis i zadubim se u njega toliko da zaboravim na sve oko sebe ili jednostavno pokusavam pustit taj strah da prodje kroz mene (da ga detektiram kao obicnu emociju sto i jest a ne nesto sto ce me ubit) a da me ne uvuce u pricu...Radi, bar zasad :kava:

Mislim da ovo sa zaljubljivanjem ima smisla, prvo moras biti svoj da bi se mogao u nekog iskreno zaljubit...

mirna1979
11.04.2008., 09:43
nekak imam nepovjerenje prema bezkofeinskoj kavi .. :kava: prirodno je prirodno! :)
a kaj vi mislite , bi bilo bolje da uopce se ne pije kofeina, buduci da on povisuje razinu adrealina blabla, stres i kava nejdu bas skupa.. :ne zna:
nikotin sam izbacila( od njega isto srce brze kuca ! :flop: ) a kave mi se neda bas.ak ozbacim kavu , dat cu si zelenog caja :zubo:

pa nisam se ja odrekla kave, popijem ujutro prije posla, eventualno oko 11 još jednu ak nemrem doć k sebi al ne više, jednom sam popila 4 kave tokom dana, jebote misla sam da mi Vrapče ne gine

MeTheChaos
11.04.2008., 09:44
Dogodi mi se, obicno kad sam neispavana (sto je cesto :rolleyes:), pa samo idu histerije :D Ali onda obicno povucem i red ljudi kraj sebe pa nije bed jer nas se pet hihoce dok profesor pokusava predavati :rofl:
neispavanost zna biti zakon. ponekad kad ne spavam, imam vise elana i vise osjecaj da zivim! .. hm, mozda to opet uvedem .. sad previse spavam
u sljedeccem zivotu se ocu rodit u nekom savrsenijem tijelu , di se energijom puni na malo inteliggentniji nacin,di se izlucuju otrovne tvari na .. ljepsi nacin. i di se ne treba spavati :zubo: to mi ide na zivce. trosenje vremena na ustrb pametnijim stvarima :zubo: :kava:

Lila_sun
11.04.2008., 09:44
Ma da, uvijek me zanim da vidim profil nas anksioničara i depresivaca, ali dobro, ti si izlječena.
kakvi smo i to. JA se bojim da ću postati samotnjak, budući da izbjegavam društvo, a kad sam u njemu šutim i mutav sam.

Joj i ja sam otvorio jadikovkama ovaj topic...:)

Da li si skroz zadovoljna sobom, emocijama i to?

Mozda zato jer u drustvu nisi autentican, e sad kad krenem s tom pricom :rofl:...Depresija i anksioznost (kao i svi ostali poremecaji) jesu u neku ruku kad organizam ne moze biti sto jest, pa mu je popizditis "zadnja linija obrane". Kao, "ako vec ne mogu biti svoj onda cu bar hiperventilirat" :D

Sto se depresije tice, ona se (osim psihofarmacima :D) dobro lijeci i terapijom koja radi na smislu. Sto je nesto slicno ovom gore...

Gestapo
11.04.2008., 09:45
nekak imam nepovjerenje prema bezkofeinskoj kavi .. :kava: prirodno je prirodno! :)
a kaj vi mislite , bi bilo bolje da uopce se ne pije kofeina, buduci da on povisuje razinu adrealina blabla, stres i kava nejdu bas skupa.. :ne zna:
nikotin sam izbacila( od njega isto srce brze kuca ! :flop: ) a kave mi se neda bas.ak ozbacim kavu , dat cu si zelenog caja :zubo:

Uff, ja si ponekada moram roknut jednu jaku kada mi se pocene spavat usred bijela dana ... ili navecer :D

Alkohol zna pomoci, osjecam se haj ...:D

Lila_sun
11.04.2008., 09:46
neispavanost zna biti zakon. ponekad kad ne spavam, imam vise elana i vise osjecaj da zivim! .. hm, mozda to opet uvedem .. sad previse spavam
u sljedeccem zivotu se ocu rodit u nekom savrsenijem tijelu , di se energijom puni na malo inteliggentniji nacin,di se izlucuju otrovne tvari na .. ljepsi nacin. i di se ne treba spavati :zubo: to mi ide na zivce. trosenje vremena na ustrb pametnijim stvarima :zubo: :kava:

Znam o cemu pricas al to opasno vuce na maniju :D :mig: Meni je neispavanost kronicna tako da mi je daleko od zakona :rolleyes: al da imas nestvaran osjecaj,imas...

S ovim se slazem, "na inteligentniji nacin se izlucuju otrovne tvari i gdje se ne treba spavati"....Prikljucis se na neki akumulator i "ides dalje" ko u onoj Snickers reklami :rofl:

MeTheChaos
11.04.2008., 09:51
pa nisam se ja odrekla kave, popijem ujutro prije posla, eventualno oko 11 još jednu ak nemrem doć k sebi al ne više, jednom sam popila 4 kave tokom dana, jebote misla sam da mi Vrapče ne gine

kad sam tek pocela pit kavu ( 1./2.srednje) sam osjetila u glavi promjenu sa svakim gutljajem, i napravila bi salicu i pila cijelo popodne dok sam ucila , ali bi na kraju ispila samo pola salice..
sad piejm nesvjesno i to moze biti do 3 velike salice ( pola kave/mlijeka) ujutro onako cisto mehanicki. i upalim komp i popijem , i odjednm osjetim :bum ! u glavi mi pritisak.i srce lupa.
ja imam mentalnu fixaciju da bez kave nemrem ucit,pa kad se spremam ucit, onako ritualno napravim kavu , samo da ju imam na stolu pokraj sebe :zubo:
:kava: :kava: :kava: :kava: :kava:

bobby-j
11.04.2008., 11:41
Znas, ta recenica : kako te nije sram cmizdriti? To je jedna od recenica koje su meni nanijele najvise zla. Nisam smjela plakati jer bi me ispljuskali zbog toga. Sad placem i kad ne trebam ili ne placem kad trebam. Sve naopako. Mislim da je najveca pomoc covjeku u depresiji saslusati ga i dati mu do znanja da si uz njega. Pomoci mu ali u prakticnim stvarima a ne odrzavati predavanja i govoriti mu da je slabic jer place

ma, moj tata ti je takav-nije to zlonamjerno...on ti i sad (bez obzira što je već godinama u mirovini) radi,radi i radi...
NJEMU je to svojevrsna terapija, takav je čovjek. tako ne misli na neke svoje "pizdarije". mene smeta što si nikad u životu nije uzeo dva dana i guštao u miru.
slušao je on mene, tješio,al mi je najviše pomogao što me "uposlio".

pojasni mi ; "nisam smjela plakati jer bi me ispljuskali zbog toga..."

na kakvo pljuskanje tu misliš... naravno da je važno imati nekoga da te sasluša...ja sam imala, ali šta je s onima koji nemaju.:ne zna:

fourth
11.04.2008., 12:24
ma, moj tata ti je takav-nije to zlonamjerno...on ti i sad (bez obzira što je već godinama u mirovini) radi,radi i radi...
NJEMU je to svojevrsna terapija, takav je čovjek. tako ne misli na neke svoje "pizdarije". mene smeta što si nikad u životu nije uzeo dva dana i guštao u miru.
slušao je on mene, tješio,al mi je najviše pomogao što me "uposlio".

pojasni mi ; "nisam smjela plakati jer bi me ispljuskali zbog toga..."

na kakvo pljuskanje tu misliš... naravno da je važno imati nekoga da te sasluša...ja sam imala, ali šta je s onima koji nemaju.:ne zna:

Mislim na psihicko i fizicko maltretiranje cijeli svoj zivot. Nismo svi srece da imamo kraj sebe roditelje koji nas razumiju i podrzavaju

bobby-j
11.04.2008., 12:34
Mislim na psihicko i fizicko maltretiranje cijeli svoj zivot. Nismo svi srece da imamo kraj sebe roditelje koji nas razumiju i podrzavaju

fizičko maltretiranje mi je itekako poznato,ali od strane druge osobe.(ne roditelja)

što se tiče moje stare...o tome radije ne bi. s njom sam odavno na distanci.
zbog nje te po tom pitanju razumijem

fourth
11.04.2008., 12:47
Ali najvaznije se maknuti od tih ljudi koji ti nanose zlo, ali mislim bas fizicki maknuti i pokusati zivjeti svoj zivot. Puno je teskoca koje moras pobjediti. Ako si imalo osjetljiv cijeli zivot ces imati odredjene psihicke posljedice ali vazno je shvatiti i priznati da imas problem i krenuti se boriti protiv njega a u jednoj mjeri i nauciti zivjeti s njim

drvnaind
11.04.2008., 12:48
hehe, same here. :top: super se zaljubit, to daje jednu novu perspektivu zivotu


zato obicavam drzati pristojnu distancu. i s prijateljima/icam isto...


oduvijek sam se duboko u sebi smatrala JAKOM ,bez obzira dal se to na povrsini vidlo ili ne. ali oduvijek imam taj socijalni problem, strah od ljudi , bla bla. i nemati bassamopouzdanja.bljak. :kava:
i dalje kaj me zanima, kako steci taj imunitet?


ne smijte se kako sam ovo citirala, ali to je to - kao da sam ja to pisala!:eek:
uf nadam se da ću se postepeno riješit ovog stanja, jer mi ide strašno na živce, osjećam neke pomake u odnosu na to kakva sam prije bila, ali to ide tako sporo pa samo čekam dan kad ću puknut pa napravit nešto što će mi izokrenut život, pokupit stvari i otić negdje, prisilit se da živim život, a ne previše kalkulirat nešto:ne zna:
i da gadno je kad nemaš nikoga da ti pomogne, ljudi su oko tebe a ti si sam jer te nitko ne razumije, strašno..
al eto vidim na forumu nas ima dosta, pa barem znam da nas ima još, nadam se da nas svih čekaju bolja vremena:)

drvnaind
11.04.2008., 12:49
Ali najvaznije se maknuti od tih ljudi koji ti nanose zlo, ali mislim bas fizicki maknuti i pokusati zivjeti svoj zivot. Puno je teskoca koje moras pobjediti. Ako si imalo osjetljiv cijeli zivot ces imati odredjene psihicke posljedice ali vazno je shvatiti i priznati da imas problem i krenuti se boriti protiv njega a u jednoj mjeri i nauciti zivjeti s njim

onda sam ja na pola puta:top:

marinella
11.04.2008., 12:54
ja imam mentalnu fixaciju da bez kave nemrem ucit,pa kad se spremam ucit, onako ritualno napravim kavu , samo da ju imam na stolu pokraj sebe :zubo:
:kava: :kava: :kava: :kava: :kava:

I ja sam takva!! Spremam stručni ispit al mi se ne da učiti iz jednog jedinog razloga-trudim se izbjegavati kavu.. al vidim da ću morati početi ju piti ako mislim ovo položiti. al znam šta me čeka-osjećaj praznog stomak,tremor,dehidracija.a tako ju volim!

MeTheChaos
11.04.2008., 13:28
i da gadno je kad nemaš nikoga da ti pomogne, ljudi su oko tebe a ti si sam jer te nitko ne razumije, strašno..
al eto vidim na forumu nas ima dosta, pa barem znam da nas ima još, nadam se da nas svih čekaju bolja vremena:)

eh, tu imam prigovora. ;) imam faze kad sam onako prijateljski raspolozena prema sebi i drugima ( valjda manicni dio :zubo: disordera ) i onda si mislim.. pa daj mala! ti si samo zabrijavas neke stvari , treba maknut si samo taj oblak s mozga i gledat na pozitivu..
nekak mi ove recenice djeluju na nekaj kaj bi reko alcoholic ( izvini ;) ) - dakle, mene niko ne kuzi, cekam bolja vremena .
cekati ? ... :ne zna: :kava:
mozda da TRAZIs pomoci, da se otvoris i velis nekom kaj te muci .. hm

MeTheChaos
11.04.2008., 13:32
Ali najvaznije se maknuti od tih ljudi koji ti nanose zlo, ali mislim bas fizicki maknuti i pokusati zivjeti svoj zivot. Puno je teskoca koje moras pobjediti. Ako si imalo osjetljiv cijeli zivot ces imati odredjene psihicke posljedice ali vazno je shvatiti i priznati da imas problem i krenuti se boriti protiv njega a u jednoj mjeri i nauciti zivjeti s njim

znas kak je tesko maknut se od izvora napetosti/anx/stresa kad ti nemas ni malo utjecaja na izvor i kad nemas mogucnosti maknut se. mos se onda samo malo povuc i to je to .... :ne zna: zivit onak malo u pozadini

MOLOKAI
11.04.2008., 13:41
Nemojmo generalizirati. Postoji mnogo anksioznih poremecaja.
Panicni poremecaj moguce je lijeciti i samo bihevioristicno-kognitivnom psihoterapijom.
Ali ne u Hrvatskoj, jer je izuzetno malo biheviorista/kognitivaca.

Definitivno dajem prednost psihofarmacima nad psihoanalizom u lijecenju anksioznih poremecaja, ako je izbor ili psihofarmaci ili psihoanaliza.

MeTheChaos
11.04.2008., 13:48
Nemojmo generalizirati. Postoji mnogo anksioznih poremecaja.
Panicni poremecaj moguce je lijeciti i samo bihevioristicno-kognitivnom psihoterapijom.
Ali ne u Hrvatskoj, jer je izuzetno malo biheviorista/kognitivaca.

Definitivno dajem prednost psihofarmacima nad psihoanalizom u lijecenju anksioznih poremecaja, ako je izbor ili psihofarmaci ili psihoanaliza.

dobro, svako imasvoje,i super je to da ljudi imaju na izbor. mos si birat.pako voli nek izvoli. samo .doktori bi samo lijecili simptome . evo ti lijekovi pa se lijeci.a izvor bolesti ostane di je i kakav je. kad se prestane s terapijom, problemi se vrate, a za vrijeme same terapije, problemi su jos uvijek tu , samo je covjeku zamagljena percepcija i obrada podataka i kaj vec ... :ne zna: pa misli da se bolje nosi s problemima.
kad se vec ide na lijekove, onda kombinacija drugs+theraphy kod psihologa .. :ne zna:

mirna1979
11.04.2008., 13:49
ajd mi recite kak se borite protiv paničnih kad vas zakuca u nekoj nezgodnoj situaciji, kaj radite onda, kak misli okrenut na pozitivu ? evo mene frka jer ću bit kuma uskoro i po glavi mi se motaju totalna sranja :(:(

cherryblossomgirl
11.04.2008., 13:54
Panicni poremecaj moguce je lijeciti i samo bihevioristicno-kognitivnom psihoterapijom.
Ali ne u Hrvatskoj, jer je izuzetno malo biheviorista/kognitivaca.


evo ja sam živi primjer paničara izliječenog KBT-om :)

Gestapo
11.04.2008., 13:56
ajd mi recite kak se borite protiv paničnih kad vas zakuca u nekoj nezgodnoj situaciji, kaj radite onda, kak misli okrenut na pozitivu ? evo mene frka jer ću bit kuma uskoro i po glavi mi se motaju totalna sranja :(:(

Duboko disi, i probaj zazmiriti te si vizualizirati nekaj lijepo (nes sto te relaksira). Kada si takav sklop uvjezbas i pocnes ga primjenjivati panicni ce nestati, barem je kod mene upalilo. :mig:

cherryblossomgirl
11.04.2008., 13:59
ajd mi recite kak se borite protiv paničnih kad vas zakuca u nekoj nezgodnoj situaciji, kaj radite onda, kak misli okrenut na pozitivu ? evo mene frka jer ću bit kuma uskoro i po glavi mi se motaju totalna sranja :(:(

mislim da smo već pričali o ovome, al svejedno...

ja sam nedavno bila na vjenčanju, sigurna da ću se srušit usred izgovaranja zavjeta....eto, toliko sam bila emotivno angažirana! :)

i rekla sam si pa šta, nek se srušim, neću bit ni prva ni zadnja!

naravno, nisam se srušila, i kad je to prošlo skroz sam se smirila za nešto vremena :)

mene u tim strašnim trenutcima uvijek drži pomisao da su ti fizički simptomi zapravo potpuno bezazleni (kolikogod ih mi prestrašno osjećamo) i da mi od njih neće ništa biti.
i onda se trudim distrakcijom odvratiti misli na nešto drugo. te vježbe distrakcije koje sam dobivala od psihologice su mi mjesecima bile toliko naporne da sam navečer mrtva lijezala u krevet od cijelog dana prisilnog odvraćanja misli od onog koje dolaze spontano.
ali izgleda da je to bio dobar recept.
jer vježbe su umanjivale simptome, oni su bivali sve rjeđi, strah je jenjavao. i imaš svoje pozitivno iskustvo kako se nosit s takvim situacijama što smanjuje strah od eventualnog recidiva (zato i kažu da je kbt efektivnija od lijekova, jer se oslanjaš samo na sebe, svoju snagu).

cherryblossomgirl
11.04.2008., 14:04
Duboko disi, i probaj zazmiriti te si vizualizirati nekaj lijepo (nes sto te relaksira). Kada si takav sklop uvjezbas i pocnes ga primjenjivati panicni ce nestati, barem je kod mene upalilo. :mig:

ejla :mig:

meni to duboko disanje nikad nije pomagalo, čak štoviše, još više bih se bila uspaničila :rofl:

čitala sam u nekoj literaturi da za paničnog napada mozak tijelu šalje informacije da si u opasnosti i onda počinju svi ti simptomi pripreme za "borbu ili bijeg", uglavnom srce počinje nabijat, brže dišemo jer nam za borbu ili bijeg treba višak kisika. e sad, u toj knjizi pisalo je da trebamo te simptome probat svest na minimum, između ostalog smanjit broj udisaja na način da dok dišemo brojimo na ovaj način:

udisaj - 1, 2, 3
izdisaj - 1, 2, 3, 4

dakle, trudit se disat kao da je sve normalno, što polakše, to bolje....

cherryblossomgirl
11.04.2008., 14:16
ma, moj tata ti je takav-nije to zlonamjerno...on ti i sad (bez obzira što je već godinama u mirovini) radi,radi i radi...
NJEMU je to svojevrsna terapija, takav je čovjek. tako ne misli na neke svoje "pizdarije". mene smeta što si nikad u životu nije uzeo dva dana i guštao u miru.
slušao je on mene, tješio,al mi je najviše pomogao što me "uposlio".


tvoj tata i moja mama bi se jako dobro složili :kava:

mirna1979
11.04.2008., 14:17
i onda se trudim distrakcijom odvratiti misli na nešto drugo. te vježbe distrakcije koje sam dobivala od psihologice su mi mjesecima bile toliko naporne da sam navečer mrtva lijezala u krevet od cijelog dana prisilnog odvraćanja misli od onog koje dolaze spontano.
ali izgleda da je to bio dobar recept.
jer vježbe su umanjivale simptome, oni su bivali sve rjeđi, strah je jenjavao. ).

pa to mene najviše j...., te šugave misli, e i onda mi zna bit super pa si ja zabrijem uf kak mi može bit super pa moja panika draga mi fali i onda kreće tulum u glavi :tulum::tulum:

cherryblossomgirl
11.04.2008., 14:19
pa to mene najviše j...., te šugave misli, e i onda mi zna bit super pa si ja zabrijem uf kak mi može bit super pa moja panika draga mi fali i onda kreće tulum u glavi :tulum::tulum:

koliko dugo već imaš strah od paničnog i jake simptome? meni su bili prošli za nekih 5 mjeseci....i dalje me nekad tresu nemiri, al sad su to više nekakve depresivne epizode i anksioznost. više me nije strah paničnog.

mirna1979
11.04.2008., 14:26
koliko dugo već imaš strah od paničnog i jake simptome? meni su bili prošli za nekih 5 mjeseci....i dalje me nekad tresu nemiri, al sad su to više nekakve depresivne epizode i anksioznost. više me nije strah paničnog.

oko godinu dana .... :(:(:(

cherryblossomgirl
11.04.2008., 14:29
oko godinu dana .... :(:(:(

ma bit će bolje, vjeruj mi....

samo polako...strpljenja i dobre volje :top:

i još da kažem da sam ja prvih par mjeseci redovito, par puta tjedno oodlazila psihologu, ne znam koliko ti radiš na tom području, ali meni je iznimno pomoglo.

Gestapo
11.04.2008., 14:30
ejla :mig:

meni to duboko disanje nikad nije pomagalo, čak štoviše, još više bih se bila uspaničila :rofl:

čitala sam u nekoj literaturi da za paničnog napada mozak tijelu šalje informacije da si u opasnosti i onda počinju svi ti simptomi pripreme za "borbu ili bijeg", uglavnom srce počinje nabijat, brže dišemo jer nam za borbu ili bijeg treba višak kisika. e sad, u toj knjizi pisalo je da trebamo te simptome probat svest na minimum, između ostalog smanjit broj udisaja na način da dok dišemo brojimo na ovaj način:

udisaj - 1, 2, 3
izdisaj - 1, 2, 3, 4

dakle, trudit se disat kao da je sve normalno, što polakše, to bolje....

Ahoj :D

Nisam nikad brojao, al prvo kaj bi napravio je uvijek bilo duboko disanje ... brijem da sam ja dosta duboko udisao i izdisao ... sjecam se da sam se cuo ko parna lokomotiva prilikom toga ... :rofl:

Najvece olaksanje bi osjecao kada bi otvorio i provirio kroz prozor tj. jedino onda bi poceo osjecati ono pravo olaksanje, svjez zrak ...

Ostane ti leden znoj i treses se ... al ti ostane neki lijep osjecaj kada prode. Jel primjetio netko? :D

cherryblossomgirl
11.04.2008., 14:33
Ostane ti leden znoj i treses se ... al ti ostane neki lijep osjecaj kada prode; olaksanje. Jel primjetio netko? :D

da :) osjećaj otprilike kao onaj kad ti prestanu menstrualni bolovi nakon sati i sati mučenja :cerek:

ali ti to ne bi znao....:D

mirna1979
11.04.2008., 14:37
ma bit će bolje, vjeruj mi....

samo polako...strpljenja i dobre volje :top:

i još da kažem da sam ja prvih par mjeseci redovito, par puta tjedno oodlazila psihologu, ne znam koliko ti radiš na tom području, ali meni je iznimno pomoglo.

nisam išla psihologu, bi da mi neko preporuči nekog ok, sa homeopatom sam pričala o tome, idem tamo svaki mjesec , sad kolko to može zamjenit nekog psihologa :ne zna::ne zna::ne zna:

Gestapo
11.04.2008., 14:38
da :) osjećaj otprilike kao onaj kad ti prestanu menstrualni bolovi nakon sati i sati mučenja :cerek:

ali ti to ne bi znao....:D

Suosjecam se ... :rofl:

cherryblossomgirl
11.04.2008., 14:46
nisam išla psihologu, bi da mi neko preporuči nekog ok, sa homeopatom sam pričala o tome, idem tamo svaki mjesec , sad kolko to može zamjenit nekog psihologa :ne zna::ne zna::ne zna:

pa nemoj čekati skrštenih ruku, ako osjećaš da bi rado podijelila neke stvari sa stručnom osobom - raspitaj se malo, ako ništa tu na forumu, i trk do psihića!

ja sam se sva tresla kad sam okretala broj psihologa, ali znala sam da moram to napraviti za sebe.

i to mi je bio pravi potez :)

cherryblossomgirl
11.04.2008., 14:47
Suosjecam se ... :rofl:

hvala :lol:

cherryblossomgirl
11.04.2008., 14:52
pokušajte voditi dnevnike (zapise)...tek toliko da bar na papiru izbacite svu negativu, crne misli,kažete sve ono što (recimo) ne smijete, ne možete nekome...i da danas-sutra kad se izvučete iz ovog,imate potsjetnik na taj period života.


hm.....kod mene je bila sasvim suprotna stvar.

cijeli život sam pisala dnevnike. kad me strefio prvi panični, od tog trenutka nisam više napisala nijednu riječ.

toliko su mi se zgadile vlastite msili, toliko nisam više znala tko sam i kamo idem, toliko sam bila izgubila vjeru u sebe, da sam se bojala sama sebe i svojih misli....
misli su mi kolale glavom 500 na sat i svaku teoriju koja bi mi se javila u glavi bih istog trena i oborila - od cijelog tog košmara, ne znam što bih uopće stavila na papir....

mirna1979
11.04.2008., 14:56
pa nemoj čekati skrštenih ruku, ako osjećaš da bi rado podijelila neke stvari sa stručnom osobom - raspitaj se malo, ako ništa tu na forumu, i trk do psihića!

ja sam se sva tresla kad sam okretala broj psihologa, ali znala sam da moram to napraviti za sebe.

i to mi je bio pravi potez :)

ma krivo si me skužila, ne čekam skrštenih ruku, veliki pomak mi je i homeopat, ak si iz Zg-a slobodno preporuči na pm

cherryblossomgirl
11.04.2008., 14:58
ma krivo si me skužila, ne čekam skrštenih ruku, veliki pomak mi je i homeopat, ak si iz Zg-a slobodno preporuči na pm

nisam iz zgb.

a što radiš s homeopatom, na koji način ti pomaže? još nije nitko to spomenuo, čini mi se..

MOLOKAI
11.04.2008., 15:07
evo ja sam živi primjer paničara izliječenog KBT-om :)

super
ja se mislim baviti kbt
za par godina :top:

mirna1979
11.04.2008., 15:10
nisam iz zgb.

a što radiš s homeopatom, na koji način ti pomaže? još nije nitko to spomenuo, čini mi se..

slično ko s psihologom, pričaš o svemu i svačemu, učenje o samokontroli, disanju i tak, užasno puno ljudi se tome okrenulo, kod ove moje moraš čekat bar mjesec dana za prvi pregled

cherryblossomgirl
11.04.2008., 15:17
super
ja se mislim baviti kbt
za par godina :top:

nadam se da ćeš biti dobra ko moja psihologica :top:

drvnaind
11.04.2008., 16:02
nekak mi ove recenice djeluju na nekaj kaj bi reko alcoholic ( izvini ;) ) - dakle, mene niko ne kuzi, cekam bolja vremena .
cekati ? ... :ne zna: :kava:
mozda da TRAZIs pomoci, da se otvoris i velis nekom kaj te muci .. hm

ne, ništa takvo :rofl:
pomoć sam tražila, nisam zadovoljna ni sa odnosom prijatelja ni obitelji prema mojim problemima...to je ono sve nabrzinu, pravi se da nije ništa....
a što se tiče psihologa/psihijatra bila-vidjela, to je pogotovo sramota koliko se treba čekati za termin, na kraju ti prepišu tablete i to je to
zato mi se sviđa šta je otvorena ova tema - BEZ lijekova, sve što sam htjela je par savjeta, smjernica, razgovor s nekim da sagledaš probleme s objektivnije strane.

a što se tiče čekanja, čekanje mrzim, ali valjda tako to kod mene ide ne kužim, jer svaki put kad se angažiram za nešto recimo da to nije to ili ispadne:flop: zanima me što to radim krivo - govorim općenito za sve.

Lila_sun
11.04.2008., 16:26
Panicni poremecaj moguce je lijeciti i samo bihevioristicno-kognitivnom psihoterapijom.


Nije istina :rolleyes:, kako li samo volite monopolizirati psihoterapijsko podrucje :mig: Postoje vise vrsta terapija koje ga mogu lijeciti OSIM kbt-a i psihoanalize poput integrativne, kognitivno analiticke, fenomenoloske itd.

fat slut
11.04.2008., 16:59
bavljenje nekom fizickom aktivnoscu pomaze i meni da se osjecam bolje, ali problem nece nestati tako. ja sam uvjerena da upadam u kojekakva stanja jer me neke stvari muce u zivotu, samo sto nisam svjesna toga (sto me tocno muci).

zanima me mogu li ici besplatno psihologu/psihijatru/kome vec? treba mi pomoc, al ne dam gadne pare za to.

drvnaind
11.04.2008., 17:09
privatnici se plaćaju a ovo ostalo (klinike, bolnice...)ne, samo prvo doktorici po uputnicu
sretno

fat slut
11.04.2008., 17:17
hvala. samo, morat ce to pricekat jer studiram u zg i ne znam bas hocu li skoro kuci. a dotad cu riknit. :D

cherryblossomgirl
11.04.2008., 17:22
hvala. samo, morat ce to pricekat jer studiram u zg i ne znam bas hocu li skoro kuci. a dotad cu riknit. :D

još bolje ako si student.
imaš u zagrebu studentski savjetovališni centar u kojem rade psiholozi koji besplatno rade sa studentima :)

fat slut
11.04.2008., 17:53
još bolje ako si student.
imaš u zagrebu studentski savjetovališni centar u kojem rade psiholozi koji besplatno rade sa studentima :)

stvarno?
a di je to? di trebam ic?

aleksandra
11.04.2008., 17:54
evo da i ja napisem koju rijec...ovo ljeto sam dobila PA i imala sam par teskih napadaja, dosta puta bila na hitnoj primala infuzije i tako to...isla jednom kod psihicke koja mi dala helex i rekla da meni nije nista :rolleyes:...od tada sam rekla vise kod nje ne idem mogu ja to sama, sama se sa time boriti...al sta se dogodilo uz sve to dobila sam i taj strah koji mi je prisutan gdje god idem, cim moram ic u grad u kupovinu bilo di mene ulovi strah da mi ne dode lose da se ne onesvjestim, osjecam se skroz nestabilno kad negdi idem...tako da sam upala u tezu fazu skoro pa uopce ne izlazim iz kuce, u kuci se osjecam sigurno, idem van iskljucivo sa ljudima kojima vjerujem i u koje imam povjerenja, sama nikako..smetaju me strasno kafici ne podnosim ih...mrzim taj osjecaj kad trebam negdi ic, taj osjecaj prisutnosti straha i stalno misljenje na to sta ako me ulovi napadaj, sta ako mi sta bude, dan mi se sastoji od toga da non stop u svijesti mislim na taj strah bez obzira sta PA odavno nisam imala.....jedan jako jako tezak osjecaj...i slazem se onaj tko ovo nije prozivio ne moze razumjet takvo stanje psihe i tijela.imam velike promjene raspolozenja, cesto placem,neukusna sam, cesto sarkasticna i cinicna prema ljudima i pitam se zasto radi cega i donjela sam zakljucak da je to radi toga sto sam kupila u sebe, drugi su mi uvik bili na prvom mjestu i to je veliko priznanje za mene, primjetila sam da mi je ovo stanje vise izrazeno kad sam u PMS-u, ima dana kad bi sebi tila iskocit iz koze, al nekako prevladam taj dan jer sama sebi kazem moras bit jaka, ti to mozes, mada cesto ne vjerujem u te rijeci izgovorene kad me to bas capi..kemiju necu da pijem niti da cujem za nju..sad sam trenutno na jednoj terapiji kod bioenergeticarke i mogu rec da mi jako pomaze...pocela sam sa manjom dozom straha izlazit stovise pocela sam uzivat u izlascima, mada znam da to jos nije gotovo i da ce trebat jos dosta vremena da se toga rijesim, al vjerujem u sebe i vjerujem u to da sama sebi mogu pomoc i da se iz ovoga mogu izvuc bez tableta...:)

aleksandra
11.04.2008., 18:08
ajd mi recite kak se borite protiv paničnih kad vas zakuca u nekoj nezgodnoj situaciji, kaj radite onda, kak misli okrenut na pozitivu ? evo mene frka jer ću bit kuma uskoro i po glavi mi se motaju totalna sranja :(:(

i ja sam u desetom mjesecu bila kuma i isto razmisljala kao ti, ujutro prije frizera na dan vjenjcanja sam doma plakala od muke i straha sta cu ako mi dode lose sta...i onda sam odlucila bit cu jaca mogu ja to...pa sam u sebi molila samo da izdrzim crkvu, proslo super, pa samo da izdrzim prvi ples proslo odlicno i tako sam se dobro provela na tom piru da ti ne mogu opisat sama sam sebe zacudila...jedino moje objanjenje je da sam bila okupirana drugim stvarima i jednostavno nisam mislila na strah, na paniku i sve je proslo u najboljem redu a mozda mi je cak dobro dosao i ona casa sampanjca koju sam popila pa me opustila :rofl:...skupi hrabrosti, vjeruj u sebe, jer ti to mozes prevladat :kiss:
ja sam tada imala samo PA a tek prije par tri mjeseca sam dobila i anksioznost...sa PA sam se naucila nosit, pocmem mislit na nesto ljepo, zaokupim se necim pa prode jer me ne lupi svaki put jako, al odavno PA nisam imala i nadam se da necu vise...al ovo me izluduje ponekad imam osjecaj da cu poludit

MeTheChaos
11.04.2008., 19:01
hm.....kod mene je bila sasvim suprotna stvar.

cijeli život sam pisala dnevnike. kad me strefio prvi panični, od tog trenutka nisam više napisala nijednu riječ.

toliko su mi se zgadile vlastite msili, toliko nisam više znala tko sam i kamo idem, toliko sam bila izgubila vjeru u sebe, da sam se bojala sama sebe i svojih misli....
misli su mi kolale glavom 500 na sat i svaku teoriju koja bi mi se javila u glavi bih istog trena i oborila - od cijelog tog košmara, ne znam što bih uopće stavila na papir....

eh , da... :kava: pisanje dnevnika nejde... bar meni
moja sestra je imala F32 ( ;) ) to je depresivni poremecaj. i ona ima valjda 20 dnevnika od tih 2 godine kolko se borila s tim.
ja? meni to nejde. pisala sam dnevnik od osnovne ali sad... nissta . ponekad se prisilim pisat , ali nalazim sebe kak pisem neke recenice koje bi recimo pisala neka normalna osoba, i na to se trosi neki mentalni napor , ali u pozadini mozak zapravo nastavlja brijati svoje brije. misli se ne kristaliziraju. i na kraju ispada da sam napisala stranice i stranice a da nisam ispisala ono zbog cega sam i pocela pisati , a to je da dokumentiram , crno na bijelo, svooje stanje.
ponekad znam razmisljati i razmisljati ..mogu satima tak. i na kraju se onak .. osvijestim.. :cerek: i pitam sama sebe: ajde definiraj sad kaj si razmisljala. i - neznam! :zubo:
i sad sam sebi bas neki dan zadala "terapiju" da mozak kontrolira sam sebe tj da se pratim o cemu razmisljam i da znam u svakom trenu definirat misli - recimo da me neko pita o cem mislim , da mu to mogu rijecima prenijeti.. :kava:

bobby-j
11.04.2008., 22:50
tvoj tata i moja mama bi se jako dobro složili :kava:


:raspa: onda? da ih spojimo i spasimo se..nikad nije kasno

bobby-j
11.04.2008., 23:00
hm.....kod mene je bila sasvim suprotna stvar.
cijeli život sam pisala dnevnike. kad me strefio prvi panični, od tog trenutka nisam više napisala nijednu riječ.
toliko su mi se zgadile vlastite msili, toliko nisam više znala tko sam i kamo idem, toliko sam bila izgubila vjeru u sebe, da sam se bojala sama sebe i svojih misli....
misli su mi kolale glavom 500 na sat i svaku teoriju koja bi mi se javila u glavi bih istog trena i oborila - od cijelog tog košmara, ne znam što bih uopće stavila na papir....

a slikanje? uzmeš kistove i udri, bacaš po papiru misli i strahove...eno mojih slika gore na tavanu..bio mi je jednom gore električar i pita on mene, onako blijed; "šta vam je to?!...kakav je to stil?!?!" :lol:...završio je posao u 10 minuta i pobjegao

cherryblossomgirl
11.04.2008., 23:17
pocela sam sa manjom dozom straha izlazit stovise pocela sam uzivat u izlascima, mada znam da to jos nije gotovo i da ce trebat jos dosta vremena da se toga rijesim, al vjerujem u sebe i vjerujem u to da sama sebi mogu pomoc i da se iz ovoga mogu izvuc bez tableta...:)

da, dobro si to napisala.....strah jenjava, a zašto onda ne misliti da će potpuno iščeznuti jednog dana?! :ne zna:

ja se iskreno nadam da hoće.
svima nama. :)

cherryblossomgirl
11.04.2008., 23:20
:raspa: onda? da ih spojimo i spasimo se..nikad nije kasno

pa....ako misliš na spajanje u smislu sparivanja, mislim da to neće ići jer je moja mama još uvijek u sretnom (:confused:) braku, ali mogli bi ih spojiti da jedan drugome pričaju o redu, radu i disciplini....

u biti....hm....to bi bilo gubljenje vremena, pusta naklapanja. možda da pričaju dok grade kuću.
moju mamu bi to usrećilo :D

cherryblossomgirl
11.04.2008., 23:22
a slikanje? uzmeš kistove i udri, bacaš po papiru misli i strahove...eno mojih slika gore na tavanu..bio mi je jednom gore električar i pita on mene, onako blijed; "šta vam je to?!...kakav je to stil?!?!" :lol:...završio je posao u 10 minuta i pobjegao

wahhaahahaa :lol:

slikaj nam jedan rad pa pošalji :mig:

eh, oduvijek sam žalila što nemam apsolutno nikakvog talenta za slikanje jer mi se to čini kao predivan sport/hobi/aktivnost....al šta ću, ne možeš uvijek najbolje gene pokupit....:(

marinella
11.04.2008., 23:24
Ja sam trenutno mišljenja da se nikada u potpunosti neću "izliječiti" samo "zaliječiti". Toliko od mene.

cherryblossomgirl
11.04.2008., 23:29
Ja sam trenutno mišljenja da se nikada u potpunosti neću "izliječiti" samo "zaliječiti". Toliko od mene.

pa nije ni to tako loše.

glavno je da čovjek može normalno funkcionirati i da mu anksioznost ne oduzima mogućnost da ostvari svoje snove :)

bobby-j
11.04.2008., 23:29
eh, oduvijek sam žalila što nemam apsolutno nikakvog talenta za slikanje ...:(

:eek: kakav talent...pa nemam blage veze o crtanju, kad ti kažem da se čovjek prestrašio. a u osnovnoj školi me profesor par puta UPOZORIO jer je mislio da pravim budalu od njega...počela sam slikati samo zbog tog sranja

i sad kad nešto naslikam, muž veli :baš je krasno... to je gljiva?
ja kažem, ne :o to je DRVO.

ot: i moja majka je još u braku...zato mi je tata danas javio da mu je šečer opet 28 :D (uz inzulin)

cherryblossomgirl
11.04.2008., 23:36
:eek: kakav talent...pa nemam blage veze o crtanju, kad ti kažem da se čovjek prestrašio. a u osnovnoj školi me profesor par puta UPOZORIO jer je mislio da pravim budalu od njega...počela sam slikati samo zbog tog sranja

i sad kad nešto naslikam, muž veli :baš je krasno... to je gljiva?
ja kažem, ne :o to je DRVO.

ot: i moja majka je još u braku...zato mi je tata danas javio da mu je šečer opet 28 :D (uz inzulin)

:rofl:

al bitno je da se tebi sviđa to što naškrabaš.
meni se ne sviđaju moji pokušaji :eek:
a i bilo bi me sram pokazat to bilo kome...

aha, ti to zakamufliraš u nekakvu apstrakciju?! :D:lol:

bobby-j
11.04.2008., 23:57
:rofl:

al bitno je da se tebi sviđa to što naškrabaš.
meni se ne sviđaju moji pokušaji :eek:
a i bilo bi me sram pokazat to bilo kome...

aha, ti to zakamufliraš u nekakvu apstrakciju?! :D:lol:

u početku sam tako izbacivala sve...tako da su slike bile :horor:
i nije mi baš ni bilo važno dal će mi se svidjet ili ne, bilo mi je bitno da nešto radim ...a poslije su došle malo ljepše...

:lol:da, ja kažem, a čujte, to vam je slika koju možete okrenuti ovako,ovako ili ovako, to vam je najnovija apstrakcija i rijetki to razumiju. jedna "ljepša" visi u kuhinji...i dan danas svi misle da se radi o cvijetu...a ja slikala anđela :rolleyes:

niknejm13
11.04.2008., 23:58
hehe, same here. :top: super se zaljubit, to daje jednu novu perspektivu zivotu :cerek: ali kod mene je sad to da si branim bilokakvadublja poznanstva jer me strah da ne otkriju u kakvom sam stvarno stanju sad.. a mozda za neko vrijeme necu biti. ako mi se taj neko svidja i odbijem ga s tm necim,hm.. znam da "ako se nekom svidjas, svidjas mu se i sa maskarom i bez i sa anx i bez anx. " , ali.. dal je to bas tak... ? :kava:
zato obicavam drzati pristojnu distancu. i s prijateljima/icam isto...

drago mi je da niste svi krenuli sa svojim konkretnim problemima koji su u pozadini stanja , ali mene ipak zanima kolki je intenzitet problema..ako me kuzite.. pa da prema tome sudim , dal je stvar u meni ili je biti anksiozan samo algoritam po kojem sva bica funkcioniraju.
oduvijek sam se duboko u sebi smatrala JAKOM ,bez obzira dal se to na povrsini vidlo ili ne. ali oduvijek imam taj socijalni problem, strah od ljudi , bla bla. i nemati bassamopouzdanja.bljak. :kava:

i dalje kaj me zanima, kako steci taj imunitet? dal je bolje drzat distancu od problema , a istovremeno ih rjesavat , ili zarit glavu duboko u njih i stavit ostale stvari ON HOLD za to vrijeem dok se ne rijesi . kaj s onim stvarima koje nisu u tvojoj kontroli? na njih nemres nikak utjecat, njih prihavtit i malo se opet distancirat ? ili ?


Mene zanima kako bi prošli anksioznitičari prije recimo 50 godina, da li bi bili u ludari?

micamacazg
12.04.2008., 08:17
evo da i ja napisem koju rijec...ovo ljeto sam dobila PA i imala sam par teskih napadaja, dosta puta bila na hitnoj primala infuzije i tako to...isla jednom kod psihicke koja mi dala helex i rekla da meni nije nista :rolleyes:...od tada sam rekla vise kod nje ne idem mogu ja to sama, sama se sa time boriti...al sta se dogodilo uz sve to dobila sam i taj strah koji mi je prisutan gdje god idem, cim moram ic u grad u kupovinu bilo di mene ulovi strah da mi ne dode lose da se ne onesvjestim, osjecam se skroz nestabilno kad negdi idem...tako da sam upala u tezu fazu skoro pa uopce ne izlazim iz kuce, u kuci se osjecam sigurno, idem van iskljucivo sa ljudima kojima vjerujem i u koje imam povjerenja, sama nikako..smetaju me strasno kafici ne podnosim ih...mrzim taj osjecaj kad trebam negdi ic, taj osjecaj prisutnosti straha i stalno misljenje na to sta ako me ulovi napadaj, sta ako mi sta bude, dan mi se sastoji od toga da non stop u svijesti mislim na taj strah bez obzira sta PA odavno nisam imala.....jedan jako jako tezak osjecaj...

Primjetila sam da strašno puno ljudi baš ima tu fobiju od izlazaka, dok naprimjer ja se sigurnije osjećam kad sam s nekim, i baš kad me ulovi PA imam potrebu za izaći iz stana jer imam osjećaj da me sve stisće u stanu i da ću eksplodirat :confused:

micamacazg
12.04.2008., 08:18
Ja sam trenutno mišljenja da se nikada u potpunosti neću "izliječiti" samo "zaliječiti". Toliko od mene.

Potpisujem :top:

niknejm13
12.04.2008., 15:08
Normalno da nećemo nikad to izlječiti....

bitno je što napraviti da živimo "normalno" dalje...

Kako integrirati to u život...

Ja sad kad razmislim sjetim se i da sam prije imao anksio depr. faza u životu koje sam pretrgno, ostavio iza sebe radom i druženjem, međutim ovo je prvo da ni to ne mogu normalno raditi i zato sam potražio pomoć.

Da li ću opet moći biti isti...neznam...biti normalan, odnosno opušten.... neznam, ali drugog osim borbe - nema!

Što je borba?

Samospoznaja, rad na sebi, fizička aktivnost? Sve? neznam...

Neznam ni što sam znao...:)

MeTheChaos
12.04.2008., 18:25
Primjetila sam da strašno puno ljudi baš ima tu fobiju od izlazaka, dok naprimjer ja se sigurnije osjećam kad sam s nekim, i baš kad me ulovi PA imam potrebu za izaći iz stana jer imam osjećaj da me sve stisće u stanu i da ću eksplodirat :confused:

to je mozda zato kaj dok si sama sa sobom si skroz koncentrirana na svoje misli/probleme a dok si s nekim onda zaboravis na to. taj neko te razgovorom odvuce od tvojih misli.. :ne zna:
a neki znaju da se s svojim mislima moraju boriti i onda se boje ic van jer znaju da su kakti cudni iznutra pa si misle da ce ih oni"normalni" dozivjet retardiranima.. tak nekak . ja sam ..hm.. kombinejšn :kava:

MeTheChaos
12.04.2008., 18:28
Mene zanima kako bi prošli anksioznitičari prije recimo 50 godina, da li bi bili u ludari?

kaj se ti to sprdas s mojim postom :p
:kava:
prije 50 godina , kak bi moj tata reko , ljudi su bili preokupirani radom, zabavom, zajednickom gradnjom pruge u bivsoj jugi itd :zubo: pa nisu imali KAD razviti anx. arbajt maht fraj :zubo:

micamacazg
12.04.2008., 18:39
to je mozda zato kaj dok si sama sa sobom si skroz koncentrirana na svoje misli/probleme a dok si s nekim onda zaboravis na to. taj neko te razgovorom odvuce od tvojih misli.. :ne zna:
a neki znaju da se s svojim mislima moraju boriti i onda se boje ic van jer znaju da su kakti cudni iznutra pa si misle da ce ih oni"normalni" dozivjet retardiranima.. tak nekak . ja sam ..hm.. kombinejšn :kava:

:mudri:

Ma ja se uopće ne zamaram, već me jednom PA lupio na poslu i niko mi nije zamjerio ni reko da sam luda tak da me zaboli ak me negdje vani ulovi :rolleyes: pomirila sam se s tim, danas me npr uhvatio u jednom dućanu u koji obožavam ići jer je krcat oblekom :cerek: i kak je bilo zagušljivo mislila sam da ću se ugušit i krenuli su svi simptomi, počela sam neurotično kopat po krpetinama :rofl: samo da ne mislim na to i uspjelo mi je :cerek: taman sam krenula po helex u džep i kad ono prošlo samo od sebe, srećom nije bio full jaki. Ali sam ponosna zbog toga. Došla sam doma, najela se i odspavala 3 sata. Navečer idem s društvom van, držte mi fige da bu sve ok :)

UnExpected
12.04.2008., 18:46
Normalno da nećemo nikad to izlječiti....

Oprosti, a zašto bi to bilo normalno???
Uz takvo razmišljanje sigurno nećeš!

Netko ti je rekao da je neizlječivo? Ili si ti stručnjak pa znaš?
U biti, razmišljate isto kao i Dvojba od koje ste pobjegli, samo što ona misli da mora cijeli život piti AD a vi ostali ne želite ali mislite da je neizlječivo.

Anksioznost i depresija su POSLJEDICE. Nađite uzrok, maknite uzrok, nestat će posljedica. As simple as that.

Ako možete i želite funckionirati bez lijekova (ja sam prošla depresiju i poremećaj prehrane bez ijedne tablete prije 10-ak godina), super. Ali to ne znači da vam preostaje samo preživljavanje i pisanje po forumu i savjeti tipa fizaička aktivnost i čaj od kamilice.

Vidim da se puno spominju psiholozi, pa da razjasnim:

1.ako imate dijagnozu, treba vam liječnik
2.psiholozi nisu liječnici i nisu kvalificirani za psihopatologiju
3. postoji nešto što se zove psihoterapija - a njome se prvenstveno bave psihijatri koji su završili specijalizaciju iz psihoterapije, znači psihijatri - psihoterapeuti (ne svi psihijatri)
4. to što su psihijatri ne znači da će vas staviti na lijekove, nego će vas liječiti psihoterapijom
5. postoje neki psiholozi koji su prošli obuku iz određenih psihoterapija - pa ako baš želite psihologu, to mora biti onaj koji se dodatno educirao, magistrirao kliničku psihologiju i završio dodatne psihoterapijske edukacije - obični psiholozi, sa završenim 4-godišnjim studijem nisu educirani ni za savjetovanje, a kamoli za terapiju ljudi koji imaju neki psihički poremećaj poput depresije (s tim da su terapije koji oni provode više usmjerene na promjene u ponašanju i razmišljanju, a ne dubinske / usmjerene na promjene emocija - psihoanalitički orijentirane)


Znači, nisu psihijatri oni koji vas šopaju tabletama a psiholozi oni koji vas slušaju i pričaju s vama. To je zabluda i neinformiranost.

Toplo od srca preporučam da potražite psihoterapeuta.

MeTheChaos
12.04.2008., 18:53
ahhahah, sad sam se sjetila kak je meni bilo na ispitu na 2, godini , kad su mi tek krenuli . mozda je to bil ono drugi ili ptreci cak po redu, a ja nisam znala kaj mi je tocno, nisam znala da je to PA . jer sam popila prije sata kavu s automata. i ja si mislim to mi je od toga. a cisto moguce ( ja uvijek trazim krivca u necem kaj sam napravila.. vjerojatno je to zato kaj ZANm da sam nekaj krivo napravila/nekaj propustila napravit..itd.) taj dan recimo sam vec ujutro popila kavu 1 i onda jos drugu na faksu pijem ( wrong! veli meni mozak) dalje. ispit mi je. a nisam bas puno ucila ( wrong! veli meni mozak) i tak... :zubo:
.. e da , di sam stala.. pisem ja ispit,i meni pocne brujat u glavi, srce lupati. nemrem se skoncentrirati .. strah.. gledam oko mne svi zamisljeni , pisu, ja nemogu ni gledat test , kamoli da se koncentriram da citam tekst na engleskom, da skuzim kaj.. i ono, kaj sam inace znala, sad nisam znala.. i gledam na sat.. trta me. kaj sad.. i sve mi je gore i gore.. neznam do kad mogu zdrzat .. dal mi se stanje popravlja ili ide na gore.. mislim si ako mi bude jos samo truncicu gore- nista , ja dizem ruku i pitam profu ako mogu van, bas me briga za ispit. aj bok. .. . :kava:
nesjecam se na kraju kak je sve zavrsilo, mislim da sam se prislilila nekak ostati, nasrajbat nekaj. na kraju sam dobila 3 pismeni i 4 na kraju ( jer sam bila dobra na nastavi cijelu godinu , pa.. :cerek: )
mica maca sretno vani danas :top:

gospa noris , ja pokusavam radit na sebi i uklanjanju uzroka u svrhu uklanjanja posljedice. spremam se ic kod PSIHHOTERAPEUTA ( tak pise na vratima na Rebru , evo , pa da ne upotrebljavam psihijatar i psiholog , koje tebe zivciraju :p ) , ali nisam sigurna kolko bi meni to pomoglo . isla sam davno zbog poremecaja u prehrani. doduse , terapije nisu dugo trajale , ali slusaj, meni to nije puno pomoglo. JA sam si pomogla.. tak da :ne zna:

micamacazg
12.04.2008., 19:03
.. e da , di sam stala.. pisem ja ispit,i meni pocne brujat u glavi, srce lupati. nemrem se skoncentrirati .. strah.. gledam oko mne svi zamisljeni , pisu, ja nemogu ni gledat test , kamoli da se koncentriram da citam tekst na engleskom, da skuzim kaj.. i ono, kaj sam inace znala, sad nisam znala.. i gledam na sat.. trta me. kaj sad.. i sve mi je gore i gore.. neznam do kad mogu zdrzat .. dal mi se stanje popravlja ili ide na gore.. mislim si ako mi bude jos samo truncicu gore- nista , ja dizem ruku i pitam profu ako mogu van, bas me briga za ispit. aj bok. .. . :kava:
nesjecam se na kraju kak je sve zavrsilo, mislim da sam se prislilila nekak ostati, nasrajbat nekaj. na kraju sam dobila 3 pismeni i 4 na kraju ( jer sam bila dobra na nastavi cijelu godinu , pa.. :cerek: )
:rofl:
mica maca sretno vani danas :top:


Hvala :rock: al ću se naplesat večeras :cerek:

UnExpected
12.04.2008., 19:10
gospa noris , ja pokusavam radit na sebi i uklanjanju uzroka u svrhu uklanjanja posljedice. spremam se ic kod PSIHHOTERAPEUTA ( tak pise na vratima na Rebru , evo , pa da ne upotrebljavam psihijatar i psiholog , koje tebe zivciraju :p ) , ali nisam sigurna kolko bi meni to pomoglo . isla sam davno zbog poremecaja u prehrani. doduse , terapije nisu dugo trajale , ali slusaj, meni to nije puno pomoglo. JA sam si pomogla.. tak da :ne zna:

Super. Ma nije da me to osobno živcira, nego mislim da ljudi ne znaju, pa rade krivo, idu kojekakvim psiholozima koji uopće nemaju licencu za tak nešto nego otvaraju nekakve obrte, a kasnije se čude zakaj im nije bolje.

Što se psihoterapije tiče, to je dugačak proces i kad kažem dugačak, mislim dugačak. Treba ti dobar terapeut s kojim ćeš kliknuti i onda 2,3 godine barem. Redovitih odlazaka.
Ja sam si isto sama pomogla tada, jer nisam znala da postoji netko tko mi može pomoći, ni da je to neka bolest.

cherryblossomgirl
12.04.2008., 19:14
Anksioznost i depresija su POSLJEDICE. Nađite uzrok, maknite uzrok, nestat će posljedica. As simple as that.


ovo zvuči jako lijepo, ali ja sam se malo pogubila u tom procesu.

ne znam jesam li uopće našla uzrok, a kamoli dal sam ga maknula (valjda nisam jer da jesam anksioznost bi se valjda već bila povukla)...

pričala sam s psihoterapeutkinjom mjesecima o svojim problemima i od tada sam dosta i napredovala, ali panika nije nestala, ona se samo transformirala u povremenu anksioznost i povremenu depresiju.
nekad mislim da sam napredovala jer ipak od paničnih napada nisam mogla funkcionirati, a danas normalno funkcioniram, a nekad molim boga da se panika vrati samo da ne osjećam ono tupilo, besmisao i beznađe koje me obuzme, iliti crne misli.

gospa noris, kak je tekao tvoj put oporavka? koliko je trajao? jesi li danas potpuno psihički zdrava il su ostali neki relikti anksioznosti?

maple leaf rag
12.04.2008., 19:19
Nije istina, ja nikad nisam unaprijed razmišljala evo sad će me napadaj strefit nego jednostavno iz čistog mira me uhvati neki strah i onda počne...... Ma da sam primjetila da mi se zna dogodit u stresnim danima :ne zna:

Pa i mene je iz cista mira hvatao strah ali to je samo jedan od simptoma anksioznosti,ja kazem da sad imam normalne nervoze na koje vise ne obracam paznju dok bi mi prije svaka i normalna nervoza prozrocila strah i paniku.Pa ti se super i drzis kad nemas strah od straha a on je jedan od glavnih simptoma a ja bi rekao konstantnih simptoma anksioznosti,zapravo zacarani krug.

MeTheChaos
12.04.2008., 19:25
meni ponekad funkcionira ono:mah, meni nis nije. to malo kaj imam, kaj ti je to, pa ja sam sasvim normalna.. i onda dobim neku ono dozu hormona srece i bude dobro nekih sat-dva :zubo: ali onda se vratim onim mislima. i velim sebi : pa daj, nemres samo tak pod tepih stavljat neke stvari.aj.. :kava:
veli meni mama, pa ignoriraj ..recimo , probleme s tatom ,dok ides ucit. ali nije to bas tak lako, ne ne .. :kava:
sednem za knjigu i buljim u papir s nekim crno tiskanim slovima.. koji k to pise.. :zubo:
pardon. jadikujem . . :kava:

Gestapo
12.04.2008., 19:57
Sjecam se da je prije strah znao biti tako velik kada bi isao negdje, dosao bi do pola puta ili bio ispred odredista, i onda si velim ma idem kuratz unutra i odem doma. Prevalis sat vremena puta i onda odes doma zbog straha ili panike ... :rofl:

micamacazg
12.04.2008., 20:22
Pa ti se super i drzis kad nemas strah od straha a on je jedan od glavnih simptoma a ja bi rekao konstantnih simptoma anksioznosti,zapravo zacarani krug.

Imala sam ga, ali sad odkad se lječim i idem na psihoterapije taj strah se povukao, primjetila sam to u proteklih mjesec dana :s ajd barem neki pomak :D

maple leaf rag
12.04.2008., 20:45
Imala sam ga, ali sad odkad se lječim i idem na psihoterapije taj strah se povukao, primjetila sam to u proteklih mjesec dana :s ajd barem neki pomak :D

Mislim da si na dobrom putu da ti se i ostali simptomi povuku:top:

matija-123
12.04.2008., 21:50
Ja se odnedavno, po 4. put u zadnjih 7 godina, borim sa gadnim anksiozno-depresivnim poremećajem. Prva dva puta sam taj očaj prošla bez lijekova, ne znam kako mi je uspjelo, odakle mi toliko hrabrosti i volje, sad mi se to čini gotovo nemogućim. 3. put sam pila Zoloft (do unazad 2-3 mjeseca) i evo me ponovno uhvatilo. Još dvojim hoću li se ponovno vratiti na Zoloft ili da ovaj put pokušam izgurati sama. U svakom slučaju, ludim. Ono čega me je strah je da više nikad neću moći normalno funkcionirati bez AD-a.

UnExpected
12.04.2008., 21:56
pričala sam s psihoterapeutkinjom mjesecima o svojim problemima i od tada sam dosta i napredovala, ali panika nije nestala, ona se samo transformirala u povremenu anksioznost i povremenu depresiju.
nekad mislim da sam napredovala jer ipak od paničnih napada nisam mogla funkcionirati, a danas normalno funkcioniram, a nekad molim boga da se panika vrati samo da ne osjećam ono tupilo, besmisao i beznađe koje me obuzme, iliti crne misli.

gospa noris, kak je tekao tvoj put oporavka? koliko je trajao? jesi li danas potpuno psihički zdrava il su ostali neki relikti anksioznosti?

Ajmo ispočetka.

Znači, mjeseci psihoterapije. Ali to ti nije ni izbliza dosta! Trebala bi nastaviti s time, ići jednom tjedno bar godinu dvije ako ne i dulje.
Malo je nespretno to s uzrocima i posljedicama, kao što veliš dobro zvuči, ali...
Čak i kad nađeš uzrok, što zapravo i nije preteško, jer u principu su više manje uzroci zajednički (meni je bilo dosta prokopati internet, razne članke i case studies o psihosocijalnom razvoju, psihoanalitičkim terapijama i sl), pitanje je što sad? Psihoterapiji nije toliko cilj baviti se uzrocima, jer činjenica da ti nešto možeš racionalno shvatiti i da znaš uzrok još uvijek ne uklanja posljedicu. Cilj terapije je u tome da tamo gdje je napravljena šteta u tvom emocionalnom životu krene tu štetu popravljati. Nema šanse da ćeš nakon par razgovora ili čak par desetaka razgovora imati mjerljive i opipljive rezultate. Tu se više radi o suptilnim promjenama i tek nakon par mjeseci ili godinu, ako kreneš sebe uspoređivati sa sobom od prije godinu dana, možeš vidjeti u čemu je razlika. Ali promjene koje nastaju nisu površne promjene već u temeljima, i zato je to dobro.
Vrlo pojednostavljeno - tijekom odrastanja može se dogoditi to da kroz interakciju s roditeljima izrastemo u stabilne, sigurne, samopuzdane ljude koji imaju povjerenja u život, sebe i okolinu te generalno pozitivna očekivanje od života. Ili da nas ti isti roditelji učine nesigurnima, strašljivima, punima nepovjerenja, ovisnima ili distanciranima, nervoznima ili agresivnima. Naravno, u kombinaciji s našim karakterom, okolnostima i tako dalje. Neki potiskuju, neki se brane povlačenjem, neki agresivnošću, neki glumom - jedno prema van, a iznutra raspad. Do trena kad si odrasla osoba i naizgled je sve ok, jer si se da preživiš služio svim nesvjesnim taktikama i strategijama, no sve te potisnute emocije i nerazriješeni konflikti u jednom trenutku krenu izbijati na površinu kroz naizgled neobjašnjive simptome.
No sve to se može pomalo riješiti kroz upornu terapiju, kroz odnos s psihoterapeutom koji simbolički predstavlja roditelja (govorim u ovom slučaju o psihodinamskim / psihoanalitičkim terapijama) no taj roditelj, za razliku od vlastitog potiče ono najbolje i zdravo u osobi i postupno je oslobađa tih emocionalnih ožiljaka, strahova, nepovjerenja, blokada itd.
Samo razglabanje o problemu je čak tu manje bitno koliko je bitan taj odnos s terapeutom. Ima tu puno podsvjesnog i ne bih dublje ulazila jer ipak nisam stručnjak.


Dalje, napravila si jako veliki napredak i nemoj ni spominjati da želiš natrag panične napade!:eek:
Ali nastavi dalje, nemoj sad stati. Ako te muči depra i tjeskoba, idi dalje na terapiju pa čak možeš i kombinirati s nekom malom dozom lijekova ako ti terapeut preporuči (nemojte mi odmah skočiti za vrat - ja mislim da to može biti korisno da se osobu osposobi za lakše podnošenje psihoterapije, ne kao lijek već kao privremena pomoć)


Kaj se mene tiče, već sam rekla - nisam ni znala da je to bolest, trajalo je sve skupa oko godinu dana, možda dulje ako dodam poremećaj prehrane, no bilo je to prije 11 godina pa se stvarno ne sjećam više svih detalja, a prošlo je nekako spontano, kad sam malo po malo počela sređivati životne okolnosti.
I kako jedna stvar vodi drugoj, jedna manja pobjeda vodi drugoj, nisam ni primijetila kad je sve to prošlo.

Ako ćemo gledati s medicinskog stajališta, potpuno sam zdrava. Nisam depresivna, nisam anksiozna, nemam panične napde, nemam fobije, hranim se normalno, radim i funkcioniram.
Danas sam i puno opuštenija i pozitivnija, manje se brinem i živciram, sigurnija sam u sebe i otvorenija.

No, mislim da može i bolje. Još mogu kod sebe naći neke negativne emotivne obrasce, još se povremeno ulovim da sam prema sebi prekritična i da se ubijam u pojam ili da me povrijede stvari koje me ne bi trebale povrijediti, da se osjećam nesigurno ili da ne mogu ljudima vjerovati, da se oslanjam samo na sebe i onda me to živcira, da razbijam glavu stvarima koje drugi ljudi nonšalantno zaobilaze.

Iz tih razloga idem na psihoterapiju - ja to zovem rad na sebi.

cherryblossomgirl
12.04.2008., 22:59
Ajmo ispočetka.

Znači, mjeseci psihoterapije. Ali to ti nije ni izbliza dosta! Trebala bi nastaviti s time, ići jednom tjedno bar godinu dvije ako ne i dulje.
Malo je nespretno to s uzrocima i posljedicama, kao što veliš dobro zvuči, ali...
Čak i kad nađeš uzrok, što zapravo i nije preteško, jer u principu su više manje uzroci zajednički (meni je bilo dosta prokopati internet, razne članke i case studies o psihosocijalnom razvoju, psihoanalitičkim terapijama i sl), pitanje je što sad? Psihoterapiji nije toliko cilj baviti se uzrocima, jer činjenica da ti nešto možeš racionalno shvatiti i da znaš uzrok još uvijek ne uklanja posljedicu. Cilj terapije je u tome da tamo gdje je napravljena šteta u tvom emocionalnom životu krene tu štetu popravljati. Nema šanse da ćeš nakon par razgovora ili čak par desetaka razgovora imati mjerljive i opipljive rezultate. Tu se više radi o suptilnim promjenama i tek nakon par mjeseci ili godinu, ako kreneš sebe uspoređivati sa sobom od prije godinu dana, možeš vidjeti u čemu je razlika. Ali promjene koje nastaju nisu površne promjene već u temeljima, i zato je to dobro.
Vrlo pojednostavljeno - tijekom odrastanja može se dogoditi to da kroz interakciju s roditeljima izrastemo u stabilne, sigurne, samopuzdane ljude koji imaju povjerenja u život, sebe i okolinu te generalno pozitivna očekivanje od života. Ili da nas ti isti roditelji učine nesigurnima, strašljivima, punima nepovjerenja, ovisnima ili distanciranima, nervoznima ili agresivnima. Naravno, u kombinaciji s našim karakterom, okolnostima i tako dalje. Neki potiskuju, neki se brane povlačenjem, neki agresivnošću, neki glumom - jedno prema van, a iznutra raspad. Do trena kad si odrasla osoba i naizgled je sve ok, jer si se da preživiš služio svim nesvjesnim taktikama i strategijama, no sve te potisnute emocije i nerazriješeni konflikti u jednom trenutku krenu izbijati na površinu kroz naizgled neobjašnjive simptome.
No sve to se može pomalo riješiti kroz upornu terapiju, kroz odnos s psihoterapeutom koji simbolički predstavlja roditelja (govorim u ovom slučaju o psihodinamskim / psihoanalitičkim terapijama) no taj roditelj, za razliku od vlastitog potiče ono najbolje i zdravo u osobi i postupno je oslobađa tih emocionalnih ožiljaka, strahova, nepovjerenja, blokada itd.
Samo razglabanje o problemu je čak tu manje bitno koliko je bitan taj odnos s terapeutom. Ima tu puno podsvjesnog i ne bih dublje ulazila jer ipak nisam stručnjak.


Dalje, napravila si jako veliki napredak i nemoj ni spominjati da želiš natrag panične napade!:eek:
Ali nastavi dalje, nemoj sad stati. Ako te muči depra i tjeskoba, idi dalje na terapiju pa čak možeš i kombinirati s nekom malom dozom lijekova ako ti terapeut preporuči (nemojte mi odmah skočiti za vrat - ja mislim da to može biti korisno da se osobu osposobi za lakše podnošenje psihoterapije, ne kao lijek već kao privremena pomoć)


Kaj se mene tiče, već sam rekla - nisam ni znala da je to bolest, trajalo je sve skupa oko godinu dana, možda dulje ako dodam poremećaj prehrane, no bilo je to prije 11 godina pa se stvarno ne sjećam više svih detalja, a prošlo je nekako spontano, kad sam malo po malo počela sređivati životne okolnosti.
I kako jedna stvar vodi drugoj, jedna manja pobjeda vodi drugoj, nisam ni primijetila kad je sve to prošlo.

Ako ćemo gledati s medicinskog stajališta, potpuno sam zdrava. Nisam depresivna, nisam anksiozna, nemam panične napde, nemam fobije, hranim se normalno, radim i funkcioniram.
Danas sam i puno opuštenija i pozitivnija, manje se brinem i živciram, sigurnija sam u sebe i otvorenija.

No, mislim da može i bolje. Još mogu kod sebe naći neke negativne emotivne obrasce, još se povremeno ulovim da sam prema sebi prekritična i da se ubijam u pojam ili da me povrijede stvari koje me ne bi trebale povrijediti, da se osjećam nesigurno ili da ne mogu ljudima vjerovati, da se oslanjam samo na sebe i onda me to živcira, da razbijam glavu stvarima koje drugi ljudi nonšalantno zaobilaze.

Iz tih razloga idem na psihoterapiju - ja to zovem rad na sebi.

kao prvo, hvala na opsežnom odgovoru.

što se tiče moje psihoterapije, radilo se o kbt i mi smo prvenstveno radile na samom poremećaju, tj. uspostavljanju kontrole nad simptomima i rad na pozitivnim mislima.
išla sam na terapiju 2-3 puta tjedno nekoliko mjeseci.
psihologica je bila jako zadovoljna mojim napretkom i nakon nekog vremena ja sam rekla da bih sad malo o stvarima za koje mislim da su uzrok takvom mojem stanju. onda smo prevrnule cijeli moj život - od roditelja, ljubavne situacije, očekivanja od same sebe itd.
taj prekid terapije je nekako došao sam po sebi - kad sam se stavila na noge, povratila malo vjere u sebe i psihologica me "uvjerila" da su moja razmišljanja normalna i da možda čak tražim probleme tamo gdje ih nema, razlaz je došao kao prirodna stvar i meni i njoj.

a onda su s vremenom došle opet nove situacije koje su mi pojačale anksioznost, opet neki moji obrasci ponašanje koji me plaše, pa čak i kad ih nema ja znam da mogu opet izaći van ako se ukaže prilika za to. u biti, strah od same sebe.

ne znam, možda bih trebala nastaviti s terapijom, ali malo mi se to čini smiješno jer bih onda cijeli život mogla hodati kod psihologa koji će mi podizati samopouzdanje kad naiđe neka poteškoća, a uvijek će ih vjerojatno biti.
potražila sam stručnu pomoć kad sam došla u fazu da nisam mogla normalno funkcionirati i tada mi je bila zaista potrebna.
a i znam što mi psihologica ima reći na temu mojih problema.
samo je pitanje kako ću se ja u svojoj glavi i srcu prema tome postaviti.

ti svih tih 11 godina posjećuješ psihologa ili...?

kako mi je drago čuti kada netko kaže da nije više anksiozan a nekad je bio :cerek: to mi ulijeva nadu da ću i ja jednom biti ona stara :)

cherryblossomgirl
12.04.2008., 23:12
Sjecam se da je prije strah znao biti tako velik kada bi isao negdje, dosao bi do pola puta ili bio ispred odredista, i onda si velim ma idem kuratz unutra i odem doma. Prevalis sat vremena puta i onda odes doma zbog straha ili panike ... :rofl:

i, meni je znalo biti tako, samo što se ja gotovo nikad nisam okretala i vraćala doma nego išla i prepuštala se sudbini :D

mislim da mi se zato relativno brzo i popravilo stanje, jer nisam dala strahu prilike da se razbukta. i svako novo iskustvo da sam preživjela mi je bilo temelj za buduće podvige :top:

cherryblossomgirl
12.04.2008., 23:17
Ja se odnedavno, po 4. put u zadnjih 7 godina, borim sa gadnim anksiozno-depresivnim poremećajem. Prva dva puta sam taj očaj prošla bez lijekova, ne znam kako mi je uspjelo, odakle mi toliko hrabrosti i volje, sad mi se to čini gotovo nemogućim. 3. put sam pila Zoloft (do unazad 2-3 mjeseca) i evo me ponovno uhvatilo. Još dvojim hoću li se ponovno vratiti na Zoloft ili da ovaj put pokušam izgurati sama. U svakom slučaju, ludim. Ono čega me je strah je da više nikad neću moći normalno funkcionirati bez AD-a.

žao mi je što ti se stalno vraća.

a reci, jel postoji nešto što je okidač tim recidivima, kao npr. stres ili neke posebne situacije koje te muče ili se poremećaj vrati sam od sebe?

jesi kad išla na psihoterapiju?

aleksandra
13.04.2008., 00:32
i, meni je znalo biti tako, samo što se ja gotovo nikad nisam okretala i vraćala doma nego išla i prepuštala se sudbini :D

mislim da mi se zato relativno brzo i popravilo stanje, jer nisam dala strahu prilike da se razbukta. i svako novo iskustvo da sam preživjela mi je bilo temelj za buduće podvige :top:

a mene to bas muci, ja se prestrasim i posustanem, ima dana kad bi isla naprijed unatoc strahu i ogromno pritisku u glavi koji mi sve to stvara, a ima dana kad jednostavn pokleknem i ne mogu napravit taj jedan korak nego se vratim doma...i nikad ne idem nigdi sama osim do ducana koji mi je odma ispod kuce...mene bas fali te odvaznosti i hrabrosti...jos uvjek tj vecinom strah zna bit jaci od mene, al opet u jednom napredujem a to je u izlascima vani, sama sebe tjeram vani i zna mi bit tako ljepo i takvi uzitak unatoc strahu prije izlaska i tokom izlaska..i to mi je ono sta me gura dalje i govori mi da ide na bolje

UnExpected
13.04.2008., 00:52
taj prekid terapije je nekako došao sam po sebi - kad sam se stavila na noge, povratila malo vjere u sebe i psihologica me "uvjerila" da su moja razmišljanja normalna i da možda čak tražim probleme tamo gdje ih nema, razlaz je došao kao prirodna stvar i meni i njoj.

ne znam, možda bih trebala nastaviti s terapijom, ali malo mi se to čini smiješno jer bih onda cijeli život mogla hodati kod psihologa koji će mi podizati samopouzdanje kad naiđe neka poteškoća, a uvijek će ih vjerojatno biti.
potražila sam stručnu pomoć kad sam došla u fazu da nisam mogla normalno funkcionirati i tada mi je bila zaista potrebna.
a i znam što mi psihologica ima reći na temu mojih problema.
samo je pitanje kako ću se ja u svojoj glavi i srcu prema tome postaviti.

ti svih tih 11 godina posjećuješ psihologa ili...?



A sad od kraja.

Ne, idem na psihoterapiju oko godinu dana. Nije da mi treba, nego baš želim. Želim promijeniti neke stvari kod sebe kako bi mi život bio potpuniji, slobodniji i ispunjeniji.
I da, nisam nikad bila anksiozna, nego depresivna. Ne znam doduše da li poremećaj prehrane ide pod anksioznost, nisam pitala. Ali po ovome što opisuju ljudi na anksioznosti, to nisam bila.

Što se kbt terapije tiče, već sam napisala - ona nije koncentrirana na promjenu emotivnih obrazaca. Recimo da se zadražava na površini. Ne kažem da nije kosrisno - ali ako i dalje imaš simptome (koji sad vuku na depresiju), onda bi se ipak trebala pozabaviti tim emotivnim dijelom.

Mislim da te psihologica "otpilila" jer je njena terapija došla do iscrpljenja - sad ti stvarno može samo ponavljati isto.
No vi niste ni počele psihoanalitičku terapiju, niti je ona za to osposobljena - stalno govoriš psaihologica, dakle pretpostavljam da nije psihijatrica/psihoterapeutkinja.

Terapija (psihoanalitička) nije jednokratna injekcija samopouzdanja koje padne čim se makneš od terapeuta, već kako sam već napisala liječi iznutra, jača te kao osobu, razrješava te konflikata i oslobađa potisnute emocije, zato su rezultati dugotrajni, no do njih se dolazi polako.
Ne trebaš ići 3 puta tjedno, jednom je dovoljno.

UnExpected
13.04.2008., 00:54
taj prekid terapije je nekako došao sam po sebi - kad sam se stavila na noge, povratila malo vjere u sebe i psihologica me "uvjerila" da su moja razmišljanja normalna i da možda čak tražim probleme tamo gdje ih nema, razlaz je došao kao prirodna stvar i meni i njoj.

ne znam, možda bih trebala nastaviti s terapijom, ali malo mi se to čini smiješno jer bih onda cijeli život mogla hodati kod psihologa koji će mi podizati samopouzdanje kad naiđe neka poteškoća, a uvijek će ih vjerojatno biti.
potražila sam stručnu pomoć kad sam došla u fazu da nisam mogla normalno funkcionirati i tada mi je bila zaista potrebna.
a i znam što mi psihologica ima reći na temu mojih problema.
samo je pitanje kako ću se ja u svojoj glavi i srcu prema tome postaviti.

ti svih tih 11 godina posjećuješ psihologa ili...?



Kod psihologa nisam nikad bila i ne namjeravam. Idem kod psihoterapeuta, smatram da su jedino oni kvalificirani.

Idem oko godinu dana. Nije da mi treba, nego baš želim. Želim promijeniti neke stvari kod sebe kako bi mi život bio potpuniji, slobodniji i ispunjeniji.
I da, nisam nikad bila anksiozna, nego depresivna.

Što se kbt terapije tiče, već sam napisala - ona nije koncentrirana na promjenu emotivnih obrazaca. Recimo da se zadržava na površini. Ne kažem da nije korisno - ali ako i dalje imaš simptome (koji sad vuku na depresiju), onda bi se ipak trebala pozabaviti tim emotivnim dijelom.

Mislim da te psihologica "otpilila" jer je njena terapija došla do iscrpljenja - sad ti stvarno može samo ponavljati isto.
No vi niste ni počele psihoanalitičku terapiju, niti je ona za to osposobljena - stalno govoriš psihologica, dakle pretpostavljam da nije psihijatrica/psihoterapeutkinja. KBT rade u pravilu psiholozi i to im je krajnji domet, no to je više neki life coaching nego prava psihoterapija.

Terapija (psihoanalitička) nije jednokratna injekcija samopouzdanja koje padne čim se makneš od terapeuta, već kako sam već napisala liječi iznutra, jača te kao osobu, razrješava te konflikata i oslobađa potisnute emocije, zato su rezultati dugotrajni, no do njih se dolazi polako.
Ne trebaš ići 3 puta tjedno, jednom je dovoljno.

Indikativno je ovo što si napisala da znaš što ti psihologica ima za reći o tim problemima - i tu je bitna razlika između razgovaranja i prave psihoterapije. Već sam napisala ranije da to što znaš otkud to dolazi i što su problemi, da je to na racionalnom nivou i pričanje o tome nije liječenje. Liječenje mora dotaknuti emotivni nivo, razglabanje ne liječi. Zato bi bilo dobro potražiti pravog psihoterapeuta (ne psihologe).

micamacazg
13.04.2008., 08:03
Evo da se javim, preživjela sam izlazak i to bez kapi alkohola :) ma da mi je u par navrata došlo loše i vrtilo mi se i baš sam bila nervozna, i još sam si sama sebi govorila e nećeš večeras i nije me lupio PA ali sam skroz bila nekak nervozna. Još kad sam vidjela druge kako su zgaženi, pijani, pa čak i klinci od 15, 16 god bilo mi je još gore :ne zna: Ali čim sam došla doma i bacila se u krevet bilo mi je bolje.A i nisam nosila helex sa sobom, prvi put u životu, baš da vidim hoću li izdržati, i jesam, iako sam u nekim momentima mislila da ću krepat :rolleyes:
Jedino što mi se poremetilo spavanje, došla sam u 3 doma a u pol 8 sam se već probudila :confused:
Eto to je to ukratko, nije bilo kak sam zamišljala da će biti, ali izdržala sam, ako ništa drugo onda bez alkohola :top:

Amsteer
13.04.2008., 10:03
ja sam zadnjih par dana u totalnoj komi, sve si mislim proći će ovo ludilo al ne prolazi, strah je neprestano prisutan, sve mi je veliki napor pa vjerojatno ljudima oko sebe izgledam kao ljenguza,sinoć sam otkantala dogovor jer me uhvatila panika pa poslije ogroman osjećaj krivnje....tablete sam odbacila prije nekoliko mjeseci jer mi nisu pomagale......

venezia
13.04.2008., 10:48
ja sam zadnjih par dana u totalnoj komi, sve si mislim proći će ovo ludilo al ne prolazi, strah je neprestano prisutan

I šta ti to govori?
Zbroji 2 i 2.
Prije nekoliko mjeseci odbacila si tablete, a sada si u "totalnoj komi", "ludilo ne prolazi", "strah je neprestano prisutan". I ne obraćaš se ni dalje liječniku? Zaliječit ćeš se na forumu ili će se neko čudo desiti iz vedra neba?

Vrati se liječniku i liječi se, probajte pronaći terapiju koja ti odgovara, ali ne igraj se na svoju ruku srednjeg vijeka i ne poigravaj se tako sa svojim zdravljem. To što činiš sama sebi neodgovorno je i samodestruktivno.

Sama si se igrala boga, sama si ordinirala ili prekidala terapiju, bacila lijekove u smeće i bila uvjerena da ti "znaš" najbolje što ti treba. A rezultat toga je da sada kažeš da si u totalnoj komi i ludilu od straha. Pravac - liječnik. Teško ti se pomiriti s tim (izgleda), no postoje ljudi koji o tome znaju više od tebe i koji su educirani da ti pomognu. A ako nisi bila zadovoljna s jednim, ne znači da nećeš s drugim, ali ne trapaj sama po mraku.

matija-123
13.04.2008., 11:07
žao mi je što ti se stalno vraća.

a reci, jel postoji nešto što je okidač tim recidivima, kao npr. stres ili neke posebne situacije koje te muče ili se poremećaj vrati sam od sebe?

jesi kad išla na psihoterapiju?

Mislim da je stres u pitanju. Općenito, živim prebrzo, a ne znam se nositi s tim tempom.

Uvijek ista priča, mjesecima se nosim sa stresom, a onda me preko noći lupi tjeskoba i sumanute misli koje nemaju nikakve veze sa mojim stvarnim problemima. Kao da mi glava bježi u u ludilo od svih stvari koje sam uporno potiskivala.

Išla sam na terapiju, ali nisam mogla nastaviti zbog financijske situacije. Bio mi je problem putovati jer u mjestu u kojem živim nema "kvalitetnog" psihologa ni psihijatra.

cherryblossomgirl
13.04.2008., 11:08
Terapija (psihoanalitička) nije jednokratna injekcija samopouzdanja koje padne čim se makneš od terapeuta, već kako sam već napisala liječi iznutra, jača te kao osobu, razrješava te konflikata i oslobađa potisnute emocije, zato su rezultati dugotrajni, no do njih se dolazi polako.
Ne trebaš ići 3 puta tjedno, jednom je dovoljno.

Indikativno je ovo što si napisala da znaš što ti psihologica ima za reći o tim problemima - i tu je bitna razlika između razgovaranja i prave psihoterapije. Već sam napisala ranije da to što znaš otkud to dolazi i što su problemi, da je to na racionalnom nivou i pričanje o tome nije liječenje. Liječenje mora dotaknuti emotivni nivo, razglabanje ne liječi. Zato bi bilo dobro potražiti pravog psihoterapeuta (ne psihologe).

koliko sam ja upućena u te stvari (a nisam previše), psihoterapeut je osoba koja je završila obuku u nekoj od terapija (kbt, psihoanaliza, hipnoterapija, itd.), a može biti psiholog ili psihijatar. zato ne znam zašto moja psihologica ne bi ujedno bila i psihoterapeut (pošto je educirana za provođenje kbt).

da, ona je vjerojatno sa mnom napravila sve što je mogla, sumnjam da je učila i psihoanalizu jer je vrlo mlada a već ima kbt, tako da sumnjam da ima obje.

da, sve što kažeš ima smisla, sve je to meni jasno na racionalnoj razini, ali ono duboko u meni ostaje isto i netaknuto.
kakogod, meni je za ovu godinu bilo dosta psihologa pa ću se sad malo odmoriti i promisliti sve u globalu, vidjeti malo mogu li se sama s tim izboriti, pa ako baš ne bude išlo....

cherryblossomgirl
13.04.2008., 11:14
a mene to bas muci, ja se prestrasim i posustanem, ima dana kad bi isla naprijed unatoc strahu i ogromno pritisku u glavi koji mi sve to stvara, a ima dana kad jednostavn pokleknem i ne mogu napravit taj jedan korak nego se vratim doma...i nikad ne idem nigdi sama osim do ducana koji mi je odma ispod kuce...mene bas fali te odvaznosti i hrabrosti...jos uvjek tj vecinom strah zna bit jaci od mene, al opet u jednom napredujem a to je u izlascima vani, sama sebe tjeram vani i zna mi bit tako ljepo i takvi uzitak unatoc strahu prije izlaska i tokom izlaska..i to mi je ono sta me gura dalje i govori mi da ide na bolje

eto, tako kako se natjeraš da izađeš van i bude ti lijepo, tako se natjeraj i na druge stvari i stvarno vjeruj da će ti nakon par minuta/sati kad se smiriš isto tako biti lijepo i bit ćeš ponosna što si se odvažila ići usprkos strahu.

prva stepenica ti je dućan, neka ti druga bude radno mjesto/faks, treća prijateljica, četvrta grad itd.

znam kako je to jer sam ja nekad ko u polusnu sva prestravljena lutala gradom, a danas hodam slobodna ko ptičica. sve se to može, samo treba malo hrabrosti.

i bitno je da znaš da ti se stvarno ništa ne može dogoditi u zdravstvenom smislu. ti simptomi su potpuno bezazleni (osim što će te umoriti za poludit) :ne zna:

cherryblossomgirl
13.04.2008., 11:17
Mislim da je stres u pitanju. Općenito, živim prebrzo, a ne znam se nositi s tim tempom.



a ne bi li možda mogla skinuti dio tereta sa sebe?

ipak je zdravlje najvažnije....

smemy
13.04.2008., 11:56
Znači, mjeseci psihoterapije. Ali to ti nije ni razlikuobrasce, još se povremeno ulovim da sam prema sebi prekritična i da se ubijam u pojam ili da me povrijede stvari koje me ne bi trebale povrijediti, da se osjećam nesigurno ili da ne mogu ljudima vjerovati, da se oslanjam samo na sebe i onda me to živcira, da razbijam glavu stvarima koje drugi ljudi nonšalantno zaobilaze.

Iz tih razloga idem na psihoterapiju - ja to zovem rad na sebi.


ne slazem se s tobom jer iz ovog sto si napisala bas svi (mislim na ljude bez ovog poremecaja) bi trebali ici na psihoterapiju tj analizu a mislim da za to nema potrebe, svatko radi na sebi kako mu odgovara i bez psihoterapeuta, ljudi ''rastu'' jer je to normalan proces.
koliko se analizirala i htijela to, nikad neces biti savrsena.
ne slazem se ni oko onog sto pises za psihijatre i psihologe jer nazalost i mnogi psihijatri rade psihoterapiju bez dodatne educiranosti i to najcesce analiticke terapije (nepotrebne kod anksioznosti) dakle slazemo se da treba ici kod psihoterapeuta bio on psihijatar ili psiholog.
kbt je vise nego dobra kod anksioznosti i panicnih napada. dugogodisnje analize po meni su, kao i lijekovi, bijeg od suocavanja i bijeg od sadasnjosti zato mislim da ne pomazu u lijecenju anksioznosti i pa. mislim da (a to sam primjetila kod meni bliskih osoba ) mogu i stetiti jer se pacijent ili klijent oslanja previse na nekoga (psihoterapeut) ili nesto (tabletica) iz vana sto odgadja onaj ''klik'' u glavi da moze i mora sam i da sve ovisi o njemu samom.

smemy
13.04.2008., 12:05
I šta ti to govori?
Zbroji 2 i 2.
Prije nekoliko mjeseci odbacila si tablete, a sada si u "totalnoj komi", "ludilo ne prolazi", "strah je neprestano prisutan". I ne obraćaš se ni dalje liječniku? Zaliječit ćeš se na forumu ili će se neko čudo desiti iz vedra neba?

Vrati se liječniku i liječi .

venezia a da procitas naslov ovog topica?? ''.....bez kemije!'' ovdje su ljudi ''ludi'' ali ne i glupi tako da nikom ne treba tvoje pametovanje.

deedeedee
13.04.2008., 12:11
misli na psihoterapiju.

matija-123
13.04.2008., 12:38
a ne bi li možda mogla skinuti dio tereta sa sebe?

ipak je zdravlje najvažnije....


Znam, ali "kasno" mi je boriti se s tim kad me trenutno drma derealizacija. Sad se trebam prvo toga rješiti, a onda se uhvatiti razloga koji su me doveli u ovo stanje.

Naravno, ako ikad uopće dođem sebi.

venezia
13.04.2008., 12:55
venezia a da procitas naslov ovog topica?? ''.....bez kemije!'' ovdje su ljudi ''ludi'' ali ne i glupi tako da nikom ne treba tvoje pametovanje.

Draga smemy! Ovoj je curi jako loše ("u totalnoj sam komi i ludilu od straha") i oprosti, ali lingvističke nijanse tipa "vidi što piše u naslovu" joj neće pomoći. Nemoj biti licemjerna i egoistična, zato što tebi tako paše da bi mogla neometano filozofirati. Takvim ljudima potreban je liječnik, a ne nekakva smemy s foruma.

Ili je ti možda misliš izliječiti šamanskim tehnikama, a možda tek tu i tamo nekim pokličem "samo hrabro!"?!

fat slut
13.04.2008., 12:59
ne znam sta vi mislite, al ja bi ovo vrijeme zadnjih dana okrivila. ne negiram da netko ima ozbiljnih problema, al, jebote, zadnjih dana su svi ludi. :D

niknejm13
13.04.2008., 13:04
kaj se ti to sprdas s mojim postom :p
:kava:
prije 50 godina , kak bi moj tata reko , ljudi su bili preokupirani radom, zabavom, zajednickom gradnjom pruge u bivsoj jugi itd :zubo: pa nisu imali KAD razviti anx. arbajt maht fraj :zubo:


Ne sprdam se. Ozbiljno mislim.

Ja, nažalost, ne mogu pristati na život posao-kuća!
Tražim ono vrijeme koje me ispunja ako osobu, kreativno mišljenje koje mogu elaborirati prijateljima, sučeljavanje mišljenja, duhovitost... na kraju krajeva predođba mene kao osobe drugma. Rječit i elokventan jesam bio, ali nakon ove pošasti - :ne zna:...

Ima nešto u arbacht macht frei... Ali samo ako se osoba ne pretvori u radnog robota...

mirna1979
13.04.2008., 13:07
joj ljudi ja bila danas u crkvi i izdržala sam cijelih sat vremena tj. cijelu misu, malo mi je u početku bilo muka i borba dal da izađem il ne al reko ma nema šanse, onda bi me to totalno ubilo u pojam. evo baš sam si nekak ponosna, mislim da se fakat potrebno suočavat sa strahovima step by step, ovisno kolko si u k.... , meni nije recimo bed otić u dučan, banku,,, moj slijedeči korak je odlazak u kino pa da onda vidim ko će koga :lol::lol:

niknejm13
13.04.2008., 13:11
Oprosti, a zašto bi to bilo normalno???
Uz takvo razmišljanje sigurno nećeš!

Netko ti je rekao da je neizlječivo? Ili si ti stručnjak pa znaš?
U biti, razmišljate isto kao i Dvojba od koje ste pobjegli, samo što ona misli da mora cijeli život piti AD a vi ostali ne želite ali mislite da je neizlječivo.

Anksioznost i depresija su POSLJEDICE. Nađite uzrok, maknite uzrok, nestat će posljedica. As simple as that.

Ako možete i želite funckionirati bez lijekova (ja sam prošla depresiju i poremećaj prehrane bez ijedne tablete prije 10-ak godina), super. Ali to ne znači da vam preostaje samo preživljavanje i pisanje po forumu i savjeti tipa fizaička aktivnost i čaj od kamilice.

Vidim da se puno spominju psiholozi, pa da razjasnim:

1.ako imate dijagnozu, treba vam liječnik
2.psiholozi nisu liječnici i nisu kvalificirani za psihopatologiju
3. postoji nešto što se zove psihoterapija - a njome se prvenstveno bave psihijatri koji su završili specijalizaciju iz psihoterapije, znači psihijatri - psihoterapeuti (ne svi psihijatri)
4. to što su psihijatri ne znači da će vas staviti na lijekove, nego će vas liječiti psihoterapijom
5. postoje neki psiholozi koji su prošli obuku iz određenih psihoterapija - pa ako baš želite psihologu, to mora biti onaj koji se dodatno educirao, magistrirao kliničku psihologiju i završio dodatne psihoterapijske edukacije - obični psiholozi, sa završenim 4-godišnjim studijem nisu educirani ni za savjetovanje, a kamoli za terapiju ljudi koji imaju neki psihički poremećaj poput depresije (s tim da su terapije koji oni provode više usmjerene na promjene u ponašanju i razmišljanju, a ne dubinske / usmjerene na promjene emocija - psihoanalitički orijentirane)


Znači, nisu psihijatri oni koji vas šopaju tabletama a psiholozi oni koji vas slušaju i pričaju s vama. To je zabluda i neinformiranost.

Toplo od srca preporučam da potražite psihoterapeuta.

Prekrasan post, kao i jedan drugi poslje na koji si odgovorila Cherryblossomgirl!

Ali nažalost sam onda pročitao da nisi bolovala od anksioznosti :(

Jaka pošast, a u kombinaciji sa deprom čini ubojit napadački dvojac, kojeg se nebi posramio niti jedan klub lige prvaka, dapače mislim da bi zabili sto golova, koliko su opasni...

Meni se depra javila, kao odgovor na anksio jer sam se razočarao u sebe i u moju nemogućnost nevladanja situacijama radi anksio.

U pravu si, treba vjerovati u izlječenje i ja duboko u sebi vjerujem, ovo je površina trenutačno što govori da neće.

Ali, bojim se da su mi živci opasno načeti, a živčane stanice su neobnovljive :(

I još jedna stvar... Također sam mišljenja da su ljekovi štaka, koju odbaciš kad prohodaš normalno.

niknejm13
13.04.2008., 13:16
Draga smemy! Ovoj je curi jako loše ("u totalnoj sam komi i ludilu od straha") i oprosti, ali lingvističke nijanse tipa "vidi što piše u naslovu" joj neće pomoći. Nemoj biti licemjerna i egoistična, zato što tebi tako paše da bi mogla neometano filozofirati. Takvim ljudima potreban je liječnik, a ne nekakva smemy s foruma.

Ili je ti možda misliš izliječiti šamanskim tehnikama, a možda tek tu i tamo nekim pokličem "samo hrabro!"?!


Ma nemojte mi sad usrat topic (ne prisvajam ga), svađom.

Rekli smo da su svi dobrodošli, ali težimo rješenju i savjetima bez ADa.
Dapače, volio bih da sudjeluju i pilsomani, ali neka tu iznose ono što im je pomoglo osim ADa. AD 50% djeluje kao placebo... Neki kamen koji je tu i uvijek će biti, a i opipljiv je :)

Ali nećemo sad o ADu, uostalom mogla si joj datti savjet preko PMa za AD.

Ali sve u svemu mislim da si dobro detektriala problem, a ona bi trebala poraditi na tome da se postepeno skine sa ADa.

smemy
13.04.2008., 13:17
Draga smemy! Ovoj je curi jako loše ("u totalnoj sam komi i ludilu od straha") i oprosti, ali lingvističke nijanse tipa "vidi što piše u naslovu" joj neće pomoći. Nemoj biti licemjerna i egoistična, zato što tebi tako paše da bi mogla neometano filozofirati. Takvim ljudima potreban je liječnik, a ne nekakva smemy s foruma.

Ili je ti možda misliš izliječiti šamanskim tehnikama, a možda tek tu i tamo nekim pokličem "samo hrabro!"?!


a zasto mislis da si pametniji/a od nje? zasto mislis da je djevojka glupa i da ne zna sto radi/zeli? zasto osporavas ili joj predbacujes da je ostavila terapiju? mislis da ona ne zna da postoje lijecnici pa i hitna sluzba?
ne znam ti ali ja sam bila ''u totalnoj komi i ludilu od straha'' pa evome tu, ziva i zdrava i bez glupih savjeta.
ne znam di si ti vidio/la moje filozofiranje ili moje pokusaje necijeg izlijecenja :ne zna:
ovo je forum, diskusije se vode na temu... ako nisi znao ili znala, inace si off topic sto je ''kaznjivo''. tako da ako mislis da je u zivotnoj opasnosti ili da je glupa posalji joj pp.

niknejm13
13.04.2008., 13:21
a zasto mislis da si pametniji/a od nje? zasto mislis da je djevojka glupa i da ne zna sto radi/zeli? zasto osporavas ili joj predbacujes da je ostavila terapiju? mislis da ona ne zna da postoje lijecnici pa i hitna sluzba?
ne znam ti ali ja sam bila ''u totalnoj komi i ludilu od straha'' pa evome tu, ziva i zdrava i bez glupih savjeta.
ne znam di si ti vidio/a moje filozofiranje ili moje pokusaje necijeg izlijecenja :ne zna:
ovo je forum, diskusije se vode na temu... ako nisi znao ili znala, inace si off topic sto je ''kaznjivo''. tako da ako mislis da je u zivotnoj opasnosti ili da je glupa posalji joj pp.


Gore napisao....
Svoj ego i smemy i venezia u drugi plan.
Nemojte se kao Sanader i Milanović tu jebati za ko šta i zašto. Nismo tu zato..

Nemojte sjebati topic
Ego - zajebite...

venezia
13.04.2008., 13:31
Nickname, ne bum ti ja sjebala tvoj topic, ne beri brigu. Malo se prelako uskomešate, jedino to mogu primijetiti u svojim rijetkim posjetima na ovu i slične teme.


ovo je forum, diskusije se vode na temu...

Svaka čast diskusijama, ali ako je nekom psihički toliko loše čavrljanje mu neće pomoći, a za diskusije nije ni sposoban.



Ali nećemo sad o ADu, uostalom mogla si joj datti savjet preko PMa za AD.

Ali sve u svemu mislim da si dobro detektriala problem, a ona bi trebala poraditi na tome da se postepeno skine sa ADa.

Ja joj ne mogu savjetovati AD, jer ga ne uzimam niti sam ga uzimala. Ja joj samo savjetujem da ode liječniku umjesto što se toliko EVIDENTNO MUČI, jer smatram da nema potrebe za tim. Mislim da je to da ode liječniku legalan, a i sasvim dobar i pametan savjet.

niknejm13
13.04.2008., 13:34
Nickname, ne bum ti ja sjebala tvoj dragi topic, ne beri brigu. Malo se prelako uskomešate.



Svaka čast diskusijama, ali ako je nekom psihički toliko loše čavrljanje mu neće pomoći, a za diskusije nije ni spsosoban.


nije moj! Hvala što nam nećeš sjebati topic!

AJDE DA SAD ZAVRŠIMO SA TIM...

venezia
13.04.2008., 13:44
nije moj! Hvala što nam nećeš sjebati topic!

AJDE DA SAD ZAVRŠIMO SA TIM...

Editirala sam se. Nema potrebe pisati "dragi" topic, jer znam da ti sigurno nije drago što si u takvom stanju. Dok smatraš da se sam možeš hendlati, pristajem na sve diskusije.
Ako pak netko napiše da je u komi, da mu je jako loše i da je totalno preplavljen strahovima, ne odobravam da se sam muči i da ga se još i podržava u tome da ne ide doktoru, psihijatru, whatever, i da se sam muči, jer to smatram neodgovornim savjetima.

evelyn
13.04.2008., 13:53
Pozdrav!Psihologica mi je rekla da imam veliku neurozu,anksioznost...Znam odkuda je sve to počelo,makar sam ja i ranije očigledno imala "potencijala" kao osoba da budem anksiozna,neurotična itd.,ali ipak kulminiralo je sve sa uzasnim svadjama u vezi,nepovjerenjem,nezadovoljstvom...i svaki put kada bi se makla iz te veze sam možda bila taj tren manje zivčana jer se nisam svadjala i stalno doživljavala nešto ružno,ali nisam se dobro osjećala,nego depresivno...idem i na autogeni trening i osjećam se samo tužnije,kao da histeriju i bijes zamijeni žalost i tjeskoba...imam osjećaj da ću puknut...ne mogu se više tako osjećati ,najradije bi ponekad zaista bila mrtva...

fourth
13.04.2008., 14:04
a mene to bas muci, ja se prestrasim i posustanem, ima dana kad bi isla naprijed unatoc strahu i ogromno pritisku u glavi koji mi sve to stvara, a ima dana kad jednostavn pokleknem i ne mogu napravit taj jedan korak nego se vratim doma...i nikad ne idem nigdi sama osim do ducana koji mi je odma ispod kuce...mene bas fali te odvaznosti i hrabrosti...jos uvjek tj vecinom strah zna bit jaci od mene, al opet u jednom napredujem a to je u izlascima vani, sama sebe tjeram vani i zna mi bit tako ljepo i takvi uzitak unatoc strahu prije izlaska i tokom izlaska..i to mi je ono sta me gura dalje i govori mi da ide na bolje

Panicni napadaji u posljednje vrijeme kod mene su uzeli maha. Meni npr, pomaze kad sama sebi u tom trnutku kazem: Vrti ti se i osjecas da ces pasti ali ne moze ti se nista dogoditi. Neces umrijeti, neces pasti i sve ce to zavrsiti uskoro. Pricala sam s nekim ljudima koji imaju slicne probleme i jos od nikoga nisam cula da se stvarno srusio ili da mu se desilo bilo sto slicno. Isto tako (posto mene to hvata u velikim prostorima punim ljudi) znam promatrati te ljude i gledajuci ih razmisljam kako 80% njih ima ili je imalo slicne probleme. Svi smo vise manje sje... i to je cinjenica.

Matach
13.04.2008., 14:32
Ja mislim da imam neku vrst anksioznosti......

Kad pomislim na nešto "ružno" ili neugodno počne mi srce lupati i dlanovi mi se znojiti. Kad npr. zazvoni telefon uspaničim se , srce mi počne lupati ....ista stvar mi se događa kad čujem zvono na vratima.
Kad je član obitelji doživio moždani udar tresao sam do dolaska hitne pomoći. Često imam osjećaj pritska tj. mučnine u želucu kombiniran s znojenjem dlanova i nabijanjem srca, a pogotovo na faksu ili kad moram nazvati nekog (npr. vodoinstalatera) općenito nekog koga još ne poznajem.....
Inače u društvu nemam problema....nisam zatvoren u sebe....volim fešte s odabranim ljudima.

What's wrong with me? Da li su ovo simptomi anksioznosti? Dal je ozbiljno?
Što mi je činiti?

aleksandra
13.04.2008., 14:58
Panicni napadaji u posljednje vrijeme kod mene su uzeli maha. Meni npr, pomaze kad sama sebi u tom trnutku kazem: Vrti ti se i osjecas da ces pasti ali ne moze ti se nista dogoditi. Neces umrijeti, neces pasti i sve ce to zavrsiti uskoro. Pricala sam s nekim ljudima koji imaju slicne probleme i jos od nikoga nisam cula da se stvarno srusio ili da mu se desilo bilo sto slicno. Isto tako (posto mene to hvata u velikim prostorima punim ljudi) znam promatrati te ljude i gledajuci ih razmisljam kako 80% njih ima ili je imalo slicne probleme. Svi smo vise manje sje... i to je cinjenica.

i mene u ogromnim trgovackim centrima, u kaficima (u koje vise ne idem) uglavnom gdje je prostor velik i ima previse ljudi...nekidan sam bila u trgovacki centar (samu sebe natjerala i naravno sa dragim jer ne mogu sama strah me:() bilo mi je tesko prvih pet minuta i osjecala sam mantavicu i slabost al cim je ti prvi dio prosao osjecala sam se odlucno i bilo mi je super (unatoc malo pritsiku u glavi ) i time sam amo rec sebi dokazala da mogu, za u kafice jos nisam spremna al valjda cu i do toga doc...naime mene je PA i to gadni ulovio upravo u kaficu i valjda zato imam fobiju od tih prostora...ja sam svjesna toga da mi nece bit nista, al hebiga cim me to capi ja se prestrasim i onda jednostavno mozak ne misli nece ti bit nista, nego mi kaze bjezi...i kad to napravim ljuta sam na samu sebe jer znam da mi nista nebi bilo, al hebiga to je nesto sta trenutno zna bit jace od mene :tuzni:

aleksandra
13.04.2008., 15:03
Ja mislim da imam neku vrst anksioznosti......

Kad pomislim na nešto "ružno" ili neugodno počne mi srce lupati i dlanovi mi se znojiti. Kad npr. zazvoni telefon uspaničim se , srce mi počne lupati ....ista stvar mi se događa kad čujem zvono na vratima.
Kad je član obitelji doživio moždani udar tresao sam do dolaska hitne pomoći. Često imam osjećaj pritska tj. mučnine u želucu kombiniran s znojenjem dlanova i nabijanjem srca, a pogotovo na faksu ili kad moram nazvati nekog (npr. vodoinstalatera) općenito nekog koga još ne poznajem.....
Inače u društvu nemam problema....nisam zatvoren u sebe....volim fešte s odabranim ljudima.

What's wrong with me? Da li su ovo simptomi anksioznosti? Dal je ozbiljno?
Što mi je činiti?

meni su ovo bili simptopi od PA :( srce mi se uztuce (na hitnoj su mi jednom mjerili otkucaje srca bili su 135 :eek: to kad me lupija PA), oblije me hladan znoj, muka kombinirana u zelucu, gusenje...ne zelim te strasit al moje misljenje je da vjerovatno imas lagane panicne napadaje

fourth
13.04.2008., 15:26
Samo se nadam da me nece uhvatiti u autu jer neznam kako cu onda. Sto je najgore znam nekad sjediti s frendicom na kavi (bas u trgovackom centru) i to me uhvati. S njom sam ok ali nije da mi je najbolja frendica da joj mogu reci cuj ja imam filing da cu umrijeti. Proglasiti ce me ludom

matija-123
13.04.2008., 15:35
Ja stvarno ne znam što izabrati. Gadno se mučim bez AD-a, a ne znam koliko ima smisla stalno ih uzimati.

fourth
13.04.2008., 15:38
Nisam jos pokusavala s nikakvim ljekovima, trudim se bez toga. Najveci domet mi je persen, cisto da smanjim malo onaj onu napetost u zelucu

aleksandra
13.04.2008., 15:55
Samo se nadam da me nece uhvatiti u autu jer neznam kako cu onda. Sto je najgore znam nekad sjediti s frendicom na kavi (bas u trgovackom centru) i to me uhvati. S njom sam ok ali nije da mi je najbolja frendica da joj mogu reci cuj ja imam filing da cu umrijeti. Proglasiti ce me ludom


mene jednom ulovilo u autu i to bas na okuki i stvarno ne znam kako sam ostala pri sebi i to odvozila kak treba, sama sebi sam se cudila, sto misli mi je proslo kroz glavu al sam nekim cudom ostala pribrana :ne zna:...meni su rekli da pomaze da cim te copi pocmes mislit na nesto sasvim drugo, zaokupit se necim...meni to nekad pomane nekad ne ovisi...E a vidis ja ne idem nigdi s osobama kojima ne mogu rec sta mi je...ljudi s kojima ja idem vani i u koje ja imam povjerenja znaju sta je i kako i samim time je meni lakse...a to za proglasit ludom ponekad ja samam sebe smatram ludom radi ovoga :(

aleksandra
13.04.2008., 16:00
Ja stvarno ne znam što izabrati. Gadno se mučim bez AD-a, a ne znam koliko ima smisla stalno ih uzimati.

pa izaberi ono s cim se ti osjecas bolje i s cime mislis da ces lakse prec to...:).
ja ne zelim uzimat tu kemiju jer nekako jos vjerujem da cu sama to uspit rijesit...sve zivo cu pokusavat samo da tablete ne moram pit...al to sam ja..

Gestapo
13.04.2008., 16:00
Inace kak stojite sa dobivanjem vozacke jest imali problema prilikom polaganja/voznji; panika, koncentracija... ? Ja sutra idem prvi put vozikat po gradu, bas me zanima ocu se uspjet skoncentrirat na promet i upute instruktora ... :D

aleksandra
13.04.2008., 16:06
Inace kak stojite sa dobivanjem vozacke jest imali problema prilikom polaganja/voznji; panika, koncentracija... ? Ja sutra idem prvi put vozikat po gradu, bas me zanima ocu se uspjet skoncentrirat na promet i upute instruktora ... :D

ja sam polozila godinu dana prije neg sam dobila PA i anksioznost...jednom sam vozila auto i ulovija me PA i od tada za volan nisam sjela..strah me...

fourth
13.04.2008., 16:06
Inace kak stojite sa dobivanjem vozacke jest imali problema prilikom polaganja; panika, koncentracija... ? Ja sutra idem prvi put vozikat po gradu, bas me zanima ocu se uspjet skoncentrirat na promet i upute instruktora ... :D

Nije da te plasim ali ja sam na ispitu voznje imala problema s panikom. Treba krenuti a meni noga na kvacilu trese se ko luda. Tip mi je 3 puta rekao kreni. Krenula sam ali pala sam ispit. Drugi put isto a treci put odvozila bez greske, dobila pohvale od njih. Instrutor me je samo pogledao i rekao: Ne kuzim ja tebe nista, sad odvozis savrseno a prije pola sata na probi katastrofa. Pomoglo je sto sam na ispitu izbjegavala gledati ocjenjivaca koji je sjedio iza i samo kao fol pogledavala na retrovizor.

cherryblossomgirl
13.04.2008., 16:13
Inace kak stojite sa dobivanjem vozacke jest imali problema prilikom polaganja/voznji; panika, koncentracija... ? Ja sutra idem prvi put vozikat po gradu, bas me zanima ocu se uspjet skoncentrirat na promet i upute instruktora ... :D

hehe...ako budeš katastrofa u prometu, nemoj to odmah pripisati anksioznosti. ja sam u to vrijeme bila savršenog psihičkog zdravlja, a.... :cerek: bolje da ne kažem iz koje sam položila :D

u svakom slučaju, sretno!

fourth
13.04.2008., 16:16
Bitno je NE IZBJEGAVATI SITUACIJE KOJE TE PLASE. Sto mislis kako sam ja prezivjela 4 god. faksa i izlazenja na ispite? Pa znala sam 5 puta prije toga ici na wc, imala osjecaj da cu povratiti, srusiti se, ali nisam se dala. Danas znam da je to dobar potez, ojacala sam.

aleksandra
13.04.2008., 16:18
Bitno je NE IZBJEGAVATI SITUACIJE KOJE TE PLASE. Sto mislis kako sam ja prezivjela 4 god. faksa i izlazenja na ispite? Pa znala sam 5 puta prije toga ici na wc, imala osjecaj da cu povratiti, srusiti se, ali nisam se dala. Danas znam da je to dobar potez, ojacala sam.

upravo to :s tako lako reci a tako tesko napraviti...al kad to budem u potpunosti mogla znat cu da sam 60 posto izljecena

fourth
13.04.2008., 16:25
Ma 85%

Gestapo
13.04.2008., 17:15
ja sam polozila godinu dana prije neg sam dobila PA i anksioznost...jednom sam vozila auto i ulovija me PA i od tada za volan nisam sjela..strah me...

Steta para kad gledas, das pare za vozacku i onda ne vozis ... nek ide netko sa tobom ak te strah, pa se zamjenis ak pocnes panicariti; zamolis nekog. I tak si malo po malo vracas samopuzdanje. Ja bi iz principa vozio auto, sam da ne trebam onima papcima u zetu placat kartu. :D

Nije da te plasim ali ja sam na ispitu voznje imala problema s panikom. Treba krenuti a meni noga na kvacilu trese se ko luda. Tip mi je 3 puta rekao kreni. Krenula sam ali pala sam ispit. Drugi put isto a treci put odvozila bez greske, dobila pohvale od njih. Instrutor me je samo pogledao i rekao: Ne kuzim ja tebe nista, sad odvozis savrseno a prije pola sata na probi katastrofa. Pomoglo je sto sam na ispitu izbjegavala gledati ocjenjivaca koji je sjedio iza i samo kao fol pogledavala na retrovizor.

Blago tebi, bitno da si prosla. :top:

hehe...ako budeš katastrofa u prometu, nemoj to odmah pripisati anksioznosti. ja sam u to vrijeme bila savršenog psihičkog zdravlja, a.... :cerek: bolje da ne kažem iz koje sam položila :D

u svakom slučaju, sretno!

Ma dobro sutra su tek poceci voznje, ima jos do finala. Mene vise brine da auto ne skrsim, jel znam nekada biti prelezeran/odsutan (tipa bas me briga za sve), govori mi se nesto a ja u nekom svom filmu. :rofl: Kod mene ti je sve obicno suprotno teske situacije podnosim dobro, a oko onih sitnih/banalinih se previse nerviram; stas fenomen. :D

Ajd reci iz koje si polozila, mozda te za par mjeseci preteknem? :rofl:

Hvala. :mig:

fourth
13.04.2008., 17:22
Ako i skrsis auto osiguranje placa. Budi bez brige, to mi je bilo prvo pitanje na voznji.

Gestapo
13.04.2008., 17:24
Ako i skrsis auto osiguranje placa. Budi bez brige, to mi je bilo prvo pitanje na voznji.

Uff onda dobro, budem naso neku grabu pa da provjerim jel istina.:rofl:






Hvala na informaciji. :mig:

cherryblossomgirl
13.04.2008., 17:47
Ma dobro sutra su tek poceci voznje, ima jos do finala. Mene vise brine da auto ne skrsim, jel znam nekada biti prelezeran/odsutan (tipa bas me briga za sve), govori mi se nesto a ja u nekom svom filmu. :rofl: Kod mene ti je sve obicno suprotno teske situacije podnosim dobro, a oko onih sitnih/banalinih se previse nerviram; stas fenomen. :D

Ajd reci iz koje si polozila, mozda te za par mjeseci preteknem? :rofl:

Hvala. :mig:

ja sam mu gumu jednom uništila, i to na ispitu. bio je lud. :lol:

ajoj, ne bi rekla, sram me :D

Gestapo
13.04.2008., 17:56
ja sam mu gumu jednom uništila, i to na ispitu. bio je lud. :lol:


Znam jednog kaj je za vrijeme polaganja auto i komisiju smjestio u grabu. Izlazi on iz auta i za njim komisija malo krvava i potresena ... a lik ih gleda i smije se, te ih upita jel sam proso? :rofl:

ajoj, ne bi rekla, sram me :D

Onda ok.:D

matija-123
13.04.2008., 18:37
Inace kak stojite sa dobivanjem vozacke jest imali problema prilikom polaganja/voznji; panika, koncentracija... ? Ja sutra idem prvi put vozikat po gradu, bas me zanima ocu se uspjet skoncentrirat na promet i upute instruktora ... :D

Ja sam vozački položila još dok sam bila na terapiji sa Zoloftom, bez ikakvih problema. Mislim da bih i sad mogla polagati, ne vjerujem da bi me uhvatila panika, ali mi je zato koncentracija puno lošija.

Amsteer
13.04.2008., 20:06
I šta ti to govori?
Zbroji 2 i 2.
Prije nekoliko mjeseci odbacila si tablete, a sada si u "totalnoj komi", "ludilo ne prolazi", "strah je neprestano prisutan". I ne obraćaš se ni dalje liječniku? Zaliječit ćeš se na forumu ili će se neko čudo desiti iz vedra neba?

Vrati se liječniku i liječi se, probajte pronaći terapiju koja ti odgovara, ali ne igraj se na svoju ruku srednjeg vijeka i ne poigravaj se tako sa svojim zdravljem. To što činiš sama sebi neodgovorno je i samodestruktivno.

Sama si se igrala boga, sama si ordinirala ili prekidala terapiju, bacila lijekove u smeće i bila uvjerena da ti "znaš" najbolje što ti treba. A rezultat toga je da sada kažeš da si u totalnoj komi i ludilu od straha. Pravac - liječnik. Teško ti se pomiriti s tim (izgleda), no postoje ljudi koji o tome znaju više od tebe i koji su educirani da ti pomognu. A ako nisi bila zadovoljna s jednim, ne znači da nećeš s drugim, ali ne trapaj sama po mraku.


slažem se s tobom u potpunosti,al se ne bih složila da stalno visim na forumu i tu tražim pomoć...više čituckam i kroz probleme drugih pokušavam shvatiti što mi je uistinu.........
samo što sam ja bila na AD nekoliko mjeseci i ništa mi nije pomoglo, imala sam i strahove i PA, ne znam više šta da radim, totalno sam iskomirana a da situacija bude još bolja prije pola mjeseca sam počela raditi i u stalnoj sam interakciji s ljudima što meni jako teško pada.......prije svakog odlaska na posao uhvati me užasna panika i pod ogromnim stresom idem na posao...imam ogroman osjećaj krivnje i to me ubija......ne znam šta da napravim...ponekad mislim da ću se zauvijek buditi sa strahom i panikom, sve je to jedan začarani krug koji me svakodnevno proždire:rolleyes:dosta mi je isforsiranih situacija u kojima glumim da sam dobro a iz svake situacije samo želim pobjeći.......
oprostite na malo podužem postu:)

matija-123
13.04.2008., 20:15
oprostite na malo podužem postu:)

Kome se ispričavaš? Ovo je slobodna zemlja i slobodan forum. :)

Ne mislim da je ta panika nešto s čim se ne bi mogla sama boriti, ali ako ti je već toliko loše zašto ne potražiš pomoć?

Gestapo
13.04.2008., 20:23
Bog te, tek sam sada skuzio da mi je danas dan prosao normalno, bez ikakvih simptoma. Cak sam i skoncentriran za razliku od jucer ... :rofl::s

Amsteer
13.04.2008., 20:41
Kome se ispričavaš? Ovo je slobodna zemlja i slobodan forum. :)

Ne mislim da je ta panika nešto s čim se ne bi mogla sama boriti, ali ako ti je već toliko loše zašto ne potražiš pomoć?

ma tražila sam ja pomoć dva puta i propisivan mi je cipralex i helex al mi to ništa nije pomagalo, mislila sam da mogu sama....al sad više ne znam.......šta napraviti, studiram al od polaganja ispita ništa, isforsirala sam samu sebe i ponekad imam dojam da se družim s prijateljima kako ne bih iznevjerila to "prijateljstvo" jer ipak ne mogu se zatvoriti u stan i ne izlaziti nigdje ali ni ovo nema smisla, sve isforsirano, glumljenje da sam dobro a ja samo želim pobjeći iz situacije.........jako sam napeta, non-stop pod pritiskom (najvjerojatnije imaginarni pritisak)....nikad opuštena pa misli i osjećaji nedefinirani....kao robot koji se navikao na osmijehe, na komunikaciju.......JEDNOM JE NIKNEJM REKAO :NE OSJEĆAM ONO ŠTO GOVORIM........dosadili mi suhoparni osjećaji....ne mogu se prepoznati

venezia
13.04.2008., 20:49
slažem se s tobom u potpunosti,al se ne bih složila da stalno visim na forumu i tu tražim pomoć...više čituckam i kroz probleme drugih pokušavam shvatiti što mi je uistinu.........
samo što sam ja bila na AD nekoliko mjeseci i ništa mi nije pomoglo, imala sam i strahove i PA, ne znam više šta da radim, totalno sam iskomirana a da situacija bude još bolja prije pola mjeseca sam počela raditi i u stalnoj sam interakciji s ljudima što meni jako teško pada.......prije svakog odlaska na posao uhvati me užasna panika i pod ogromnim stresom idem na posao...imam ogroman osjećaj krivnje i to me ubija......ne znam šta da napravim...ponekad mislim da ću se zauvijek buditi sa strahom i panikom, sve je to jedan začarani krug koji me svakodnevno proždire:rolleyes:dosta mi je isforsiranih situacija u kojima glumim da sam dobro a iz svake situacije samo želim pobjeći.......
oprostite na malo podužem postu:)

Ne, nisam ti ni u jednom trenutku rekla da STALNO visiš na forumu, jer ni nema uostalom toliko tvojih postova ovdje, prema tome po čemu bih to mogla zaključiti? Referirala sam se samo na tvoj današnji post - htjela sam ti reći da sada, kada ti je opet teško i loše, prvenstveno trebaš nešto poduzeti za sebe, mislila sam na nešto konkretnije od jadanja na forumu, kao odlazak liječniku (što ne znači da ti kažem da se prestaneš tu jadati, dapače - istresi se, izjadaj se).

Neki valjda pod tim automatski zaključuju da ja tebe silim da uzimaš AD protiv svoje volje, dakle "odlazak liječniku" neki ovdje automatski poistovjećuju s uzimanjem AD-a. Nigdje ne piše da bi ti svaki psihijatar odmah ordinirao AD, pogotovo ako bi ti rekla da ti 3 mjeseca nisu djelovali ili ako bi ti izričito rekla da ih ne želiš uzimati.

Uostalom na sličnim temama pročitala sam da se neki liječe isključivo psihoterapijom, jer ne žele uzimati AD, iako, koliko ja znam, kao najbolja terapija za anksiozno-depresivni poremećaj smatra se kombinacija AD-a i psihoterapije. No, isto tako, koliko znam, nijedan psihijatar ne može prisiliti nekoga da uzima AD ako on to neće. (Ipak, od makar konzultiranja s psihijatrom ne možeš ništa izgubiti).

Ali, svakako, u kriznim i teškim zdravstvenim situacijama (jer ti stradavaš psiho-fizički, ne samo psihički: svi ti panični napadi, strahovi itd. sigurno se odražavaju i fizički na tebe, tvoje tijelo, tvoj organizam, ne možeš normalno i optimalno funkcionirati, dakle nije tu samo riječ o tvojoj psihi i raspoloženju, nego i tijelu i cijelom organizmu - patiš višestruko) smatram da je najbolje obratiti se liječniku.

Postoji više mogućnosti:
- možda ti je prepisan AD koji nije dobar za tebe (očito nije profunkcionirao) i mogla si se konzultirati s psihijatrom da ti ga promijeni
- možda ti treba i kvalitetna psihoterapija
- jesi li provjerila hormone, štitnjaču i tako to?
- ukoliko osjećaš animozitet prema psihijatrima i lijekovima, jesi li pomislila o kakvom dobrom psihologu obučenom za pomoć u takvim stvarima?

Da skratim...sve je to bolje od toga da sjediš sama i nemoćna i eventualno samo na forumu dobivaš savjete da trebaš "raditi na sebi", trte-mrte.

Svatko treba raditi na sebi, to je tako normalno i o tome uopće nema diskusije.

Ali, u ovako zdravstveno teškoj situaciji, jer ne možeš reći da to nije, da te ne tlači i ne muči i ugrožava ti normalan život, smatram da je itekako pametno obratiti se stručnjacima. Naravno, malo raspitivanja tko je dobar i tko dobro radi svoj posao, neka preporuka, sve to nije naodmet.

Amsteer
13.04.2008., 21:05
Ne, nisam ti ni u jednom trenutku rekla da STALNO visiš na forumu, jer ni nema uostalom toliko tvojih postova ovdje, prema tome po čemu bih to mogla zaključiti? Referirala sam se samo na tvoj današnji post - htjela sam ti reći da sada, kada ti je opet teško i loše, prvenstveno trebaš nešto poduzeti za sebe, mislila sam na nešto konkretnije kao odlazak liječniku.

Neki valjda pod tim automatski zaključuju da ja tebe silim da uzimaš AD protiv svoje volje, dakle "odlazak liječniku" neki ovdje automatski poistovjećuju s uzimanjem AD-a. Nigdje ne piše da bi ti svaki psihijatar odmah ordinirao AD, pogotovo ako bi ti rekla da ti 3 mjeseca nisu djelovali ili ako bi ti izričito rekla da ih ne želiš uzimati.

Uostalom na sličnim temama pročitala sam da se neki liječe isključivo psihoterapijom, jer ne žele uzimati AD, iako, koliko ja znam, kao najbolja terapija za anksiozno-depresivni poremećaj smatra se kombinacija AD-a i psihoterapije. No, isto tako, koliko znam, nijedan psihijatar ne može prisiliti nekoga da uzima AD ako on to neće. (Ipak, od makar konzultiranja s psihijatrom ne možeš ništa izgubiti).

Ali, svakako, u kriznim i teškim zdravstvenim situacijama (jer ti stradavaš psiho-fizički, ne samo psihički: svi ti panični napadi, strahovi itd. sigurno se odražavaju i fizički na tebe, tvoje tijelo, tvoj organizam, ne možeš normalno i optimalno funkcionirati, dakle nije tu samo riječ o tvojoj psihi i raspoloženju, nego i tijelu i cijelom organizmu - patiš višestruko) smatram da je najbolje obratiti se liječniku.

Postoji više mogućnosti:
- možda ti je prepisan AD koji nije dobar za tebe (očito nije profunkcionirao) i mogla si se konzultirati s psihijatrom da ti ga promijeni
- možda ti treba i kvalitetna psihoterapija
- jesi li provjerila hormone, štitnjaču i tako to?
- ukoliko osjećaš animozitet prema psihijatrima i lijekovima, jesi li pomislila o kakvom dobrom psihologu obučenom za pomoć u takvim stvarima?

Da skratim...sve je to bolje od toga da sjediš sama i nemoćna i eventualno samo na forumu dobivaš savjete da trebaš "raditi na sebi", trte-mrte.

Svatko treba raditi na sebi, to je tako normalno i o tome uopće nema diskusije.

Ali, u ovako zdravstveno teškoj situaciji, jer ne možeš reći da to nije, da te ne tlači i ne muči i ugrožava ti normalan život, smatram da je itekako pametno obratiti se stručnjacima. Naravno, malo raspitivanja tko je dobar i tko dobro radi svoj posao, neka preporuka, sve to nije naodmet.

kao prvo hvala ti na konkretnom i konstruktivno napisanom odgovoru, možda je glupo što sam tako olako odbacila AD koji sam uzimala 3 mjeseca ali cijelo vrijeme samu sebe uvjeravam da će sutra biti bolje, da ću se ja sama "izlječiti" da ću otići i opustiti se u prirodu i svi moji problemi će biti kao rukom riješeni.......hahaha.......ovo je razdolje kad se opet "svega nakupilo" al ja ne znam kako riješiti svoje probleme jer ne znam čega to mene toliko strah, zbog čega mi srce lupa kao ludo i zašto sam pod stalnim stresom (DA MI JE OVO NETKO REKAO PRIJE 2 GODINE NE BIH TO MOGLA POJMITI).....mislila sam da će sve proći kad se "suočim" s problemom, kad nadjem posao kad...kad....al ništa se nije riješilo, osjećam još više straha nego prije.......:confused:

matija-123
13.04.2008., 21:35
ma tražila sam ja pomoć dva puta i propisivan mi je cipralex i helex al mi to ništa nije pomagalo, mislila sam da mogu sama....al sad više ne znam.......šta napraviti, studiram al od polaganja ispita ništa, isforsirala sam samu sebe i ponekad imam dojam da se družim s prijateljima kako ne bih iznevjerila to "prijateljstvo" jer ipak ne mogu se zatvoriti u stan i ne izlaziti nigdje ali ni ovo nema smisla, sve isforsirano, glumljenje da sam dobro a ja samo želim pobjeći iz situacije.........jako sam napeta, non-stop pod pritiskom (najvjerojatnije imaginarni pritisak)....nikad opuštena pa misli i osjećaji nedefinirani....kao robot koji se navikao na osmijehe, na komunikaciju.......JEDNOM JE NIKNEJM REKAO :NE OSJEĆAM ONO ŠTO GOVORIM........dosadili mi suhoparni osjećaji....ne mogu se prepoznati

I meni je tako nekako. Živim prema sjećanju. Ne ide mi se na posao i najradije bih dala otkaz zbog panike koja me uhvati ujutro kad se spremam izaći iz kuće, ali ipak odem na posao jer sam tako radila "dok sam bila normalna". Ili, sad, najradije bih izletila iz kuće i od muke trčala u nepoznato dok ne umrem, ali i dalje živim po šabloni koje se sjećam otprije; večeram, malo surfam, idem se okupati, pa u krevet. Ne znam do kad tako.

UnExpected
13.04.2008., 22:16
koliko sam ja upućena u te stvari (a nisam previše), psihoterapeut je osoba koja je završila obuku u nekoj od terapija (kbt, psihoanaliza, hipnoterapija, itd.), a može biti psiholog ili psihijatar. zato ne znam zašto moja psihologica ne bi ujedno bila i psihoterapeut (pošto je educirana za provođenje kbt).

da, ona je vjerojatno sa mnom napravila sve što je mogla, sumnjam da je učila i psihoanalizu jer je vrlo mlada a već ima kbt, tako da sumnjam da ima obje.

da, sve što kažeš ima smisla, sve je to meni jasno na racionalnoj razini, ali ono duboko u meni ostaje isto i netaknuto.
kakogod, meni je za ovu godinu bilo dosta psihologa pa ću se sad malo odmoriti i promisliti sve u globalu, vidjeti malo mogu li se sama s tim izboriti, pa ako baš ne bude išlo....

Pa može i psiholog biti educiran za psihoterapiju, ali ne za svaku, a pritom oni nisu liječnici a anksioznost je bolest.
Ja mislim da u tvom slučaju psihoterapija nije bila potpuna i nije trajala dovoljno dugo i da bi bilo bolje da ju je provodio liječnik.

Ti odlučuješ za sebe, nije sporno, no šteta da se mučiš sama oko stvari kad bi ti bilo puno lakše da ti netko pomogne. Zašto bi se osjećala loše i zašto bi trpila nepotrebno?

UnExpected
13.04.2008., 22:25
ne slazem se s tobom jer iz ovog sto si napisala bas svi (mislim na ljude bez ovog poremecaja) bi trebali ici na psihoterapiju tj analizu a mislim da za to nema potrebe, svatko radi na sebi kako mu odgovara i bez psihoterapeuta, ljudi ''rastu'' jer je to normalan proces.

koliko se analizirala i htijela to, nikad neces biti savrsena.

dugogodisnje analize po meni su, kao i lijekovi, bijeg od suocavanja i bijeg od sadasnjosti zato mislim da ne pomazu u lijecenju anksioznosti i pa. mislim da (a to sam primjetila kod meni bliskih osoba ) mogu i stetiti jer se pacijent ili klijent oslanja previse na nekoga (psihoterapeut) ili nesto (tabletica) iz vana sto odgadja onaj ''klik'' u glavi da moze i mora sam i da sve ovisi o njemu samom.

Ne mislim da bi svi trebali ići, naravno, ali eto ja idem jer mislim da mi treba, iako nemam nikakav poremećaj. No imala sam, a živim jako stresno i zato idem.

Savršenstvo ne očekujem, ni od sebe ni od drugih, ali mislim da mogu živjeti bolje i ne da mislim, nego znam, da kod mene postoje mnogi potisnuti osjećaji koji mi život čine mnogo manje ugodnim nego što bi mogao biti.

Psihoterapija je inače sve samo ne bijeg od suočavanja i bijeg od sadašnjosti, a neka te ne zavara riječ analiza - jer terapija je prvenstveno usmjerena na promjene, na jačanje iznutra i na postizanje emotivne stabilnosti a ne na beskonačno analiziranje prošlosti. Psihoterapeut je tu da te dovede do stanja kad ćeš se osloniti na sebe a ne na njega. No da bi to znali, potrebno je to iskusiti, ili malo više pročitati i informirati se, ne samo kroz šablonizirane prikaze u filmovima i serijama.:mig:

cherryblossomgirl
13.04.2008., 22:39
Zašto bi se osjećala loše i zašto bi trpila nepotrebno?

pa ja čak vjerujem u to da čovjek nije na svijetu da bi se samo zabavljao i osjećao high.....uostalom, osjećala sam se high cijeli život, zašto bih se sad razbahatila čim su mi jedna-dvije godine u banani? :ne zna:

a isto tako vjerujem da poslije kiše dolazi sunce i da će i moje jednom opet zasjati, sa ili bez psihijatra :)

UnExpected
13.04.2008., 22:43
Prekrasan post, kao i jedan drugi poslje na koji si odgovorila Cherryblossomgirl!

Ali nažalost sam onda pročitao da nisi bolovala od anksioznosti :(

Jaka pošast, a u kombinaciji sa deprom čini ubojit napadački dvojac, kojeg se nebi posramio niti jedan klub lige prvaka, dapače mislim da bi zabili sto golova, koliko su opasni...

Meni se depra javila, kao odgovor na anksio jer sam se razočarao u sebe i u moju nemogućnost nevladanja situacijama radi anksio.

U pravu si, treba vjerovati u izlječenje i ja duboko u sebi vjerujem, ovo je površina trenutačno što govori da neće.

Ali, bojim se da su mi živci opasno načeti, a živčane stanice su neobnovljive :(

I još jedna stvar... Također sam mišljenja da su ljekovi štaka, koju odbaciš kad prohodaš normalno.


Pa mislim da nije bitno jesam li ili nisam imala anksioznost, sve ono što mislim i o čemu pričam može se primijeniti na oboje. Imala sam depresiju, poremećaj prehrane i jedan panični napad (nehotice izazvan pogrešnim lijekom za alergiju) - tako da imam i to iskustvo.

Ne brini se za neobnovljive živčane stanice. Ono što ti uzrokuje tjeskobu su malo pobrkani živčani putevi, a to se i te kako može promijeniti, stvaranjem novih. Tome služi psihoterapija.

Čitala sam tvoje postove i vidm da je ono što te najviše muči komunikacija s drugima i to što misliš da više ne možeš biti dovoljno duhovit, snalažljiv, opušten u razgovorima.

To dolazi iz toga što si prekritičan prema sebi i previše usmjeren na sebe. Pomoglo bi ti između ostalog, kad bi znao da su svi ljudi puno više usmjereni na sebe, nego na tebe ili bilo koga drugoga i da se sigurno ne bave analiziranjem tvojih dosjetki.
Zatim, pomoglo bi ti i da shvatiš da si u društvu prijatelja i da te oni prihvaćaju kao osobu i kao prijatelja te da nisi na natjecanju iz duhovitosti ili na testu inteligencije.
I zatim, pomoglo bi ti da se zapitaš - što se najgore može dogoditi ako neko vrijeme ne budeš najzanimljivija i najduhovitija osoba u društvu. Ništa!

Možda je tvom mozgu dosta tog pritiska koji si sam sebi nametnuo i zato je krenuo u štrajk. Možda ti šalje poruku da se probaš opustiti, da povjeruješ da te okolina voli i prihvaća takvog kakav jesi - i kad sipaš viceve i kad šutiš.

Imaš pravo i biti glup, ako to želiš.
Onog trena kad se prestaneš s tim opterećivati, kad si dozvoliš biti i šutljiv i nezanimljiv i shvatiš da to ne znači da si manje vrijedna osoba, tada će ti se, paradoksalno, vratiti i ta tvoja komunikativnost, duhovitost, štogod.

UnExpected
13.04.2008., 22:49
pa ja čak vjerujem u to da čovjek nije na svijetu da bi se samo zabavljao i osjećao high.....uostalom, osjećala sam se high cijeli život, zašto bih se sad razbahatila čim su mi jedna-dvije godine u banani? :ne zna:



Hm, hm... a zašto ne? Zato jer je plemenito osjećati se loše? Ili zato jer je korisno osjećati se loše? Za koga? Ako je tebi loše netko drugi će biti sretniji? Zato jer neka religija ili filozofija promovira da smo svi grešni i da se žrtvovanjem i patnjom moramo iskupiti?
Što je dobro u tome da se osjećaš loše? Ili, što je loše u tome da si sretna, smirena i ispunjena?

(iz ovog što si rekla, kao wannabe psiholog amater rekla bih da kod tebe postoji nekakav osjećaj krivnje, kao da misliš da ne zaslužuješ biti sretna, ili stalno sretna...? ne zamjeri mi na pretencioznosti, no ako si išla na kbt, onda ti je jasno kuda vode ovakva uvjerenja)

Vidiš, ja mislim da su osjećaji smjernica. Dok se osjećam dobro, znači da sam na dobrom putu, na putu zdravlja, sreće, rasta i razvoja. Kad se osjećam loše, to je signal da radim nešto što mi šteti, nešto što me blokira u mojim nastojanjima. Znači tada želim otkriti, koje su to misli ili akcije dovele do toga da se osjećam loše i radim štetu sama sebi.

Ja vjerujem u ovo: zdravlje je moje prirodno stanje. (depresija i anksioznost nisu zdravlje)

niknejm13
13.04.2008., 22:56
Hmm, ali ja nevjerovatno dobro detektiram kad je netko u ovakvom stanju kao ja. Možda sam baš zato i kod sebe na tome inzistiarao da ne budem. Možda malo previše. Naprimjer uvijek bih detektirao kad je nekome neugodno ili da je malo udaren. Mene živcira, što trenutačno izgovorim rečenicu nevjerovatno glupu. Zamisli da neko sinkronizira Beverly Hills. Eto takve rečenice izgovaram, koristeći komformističke riječi i mišljenja. I to zato da ne šutim, anksioznost mi ne da da šutim.

Što se tiče anksioznosti... Prebolio blaži obik depre prije 5 godina.... Depra i anksioznost su dva svjeta... anksioznost ti neda biti sam, a ni u društvu - uvijek si između toga dvoje nikad na čisto.... U biti u anksio si uvijek između nečega, a nikad konkretno negdje.... :)

Neznam. Najrađe bi da me neko primi za ruku i odvede negdje gdje ću se konkretno izlječiti....:D

cherryblossomgirl
13.04.2008., 23:07
Hm, hm... a zašto ne? Zato jer je plemenito osjećati se loše? Ili zato jer je korisno osjećati se loše? Za koga? Ako je tebi loše netko drugi će biti sretniji? Zato jer neka religija ili filozofija promovira da smo svi grešni i da se žrtvovanjem i patnjom moramo iskupiti?
Što je dobro u tome da se osjećaš loše? Ili, što je loše u tome da si sretna, smirena i ispunjena?

(iz ovog što si rekla, kao wannabe psiholog amater rekla bih da kod tebe postoji nekakav osjećaj krivnje, kao da misliš da ne zaslužuješ biti sretna, ili stalno sretna...? ne zamjeri mi na pretencioznosti, no ako si išla na kbt, onda ti je jasno kuda vode ovakva uvjerenja)

Vidiš, ja mislim da su osjećaji smjernica. Dok se osjećam dobro, znači da sam na dobrom putu, na putu zdravlja, sreće, rasta i razvoja. Kad se osjećam loše, to je signal da radim nešto što mi šteti, nešto što me blokira u mojim nastojanjima. Znači tada želim otkriti, koje su to misli ili akcije dovele do toga da se osjećam loše i radim štetu sama sebi.

Ja vjerujem u ovo: zdravlje je moje prirodno stanje. (depresija i anksioznost nisu zdravlje)

ne, ne mislim da ima ništa loše u osjećaju sreće, ali ako trenutno nisam sretna, neću lupati glavom o zid nego prihvatiti da sam trenutno nesretna. kako je svijet pun nesreće, nisam nikakav izuzetak, ima i ljudi koji su puno gore prošli od mene i to mi ne daje pravo da budem nezadovoljna.
uvijek može biti gore.

osjećaj krivnje.....osjećam ga povremeno, ali tek otkad sam anksiozna, prije nikad. ne znam dolazi li to u paketu sa svim lošim osjećajima koje anks.-depresija nosi ili bih se trebala dublje pozabaviti tim osjećajem.

vidiš, tu je razlika. ja ove poremećaje ne smatram bolestima, nego baš poremećajima, kako su definirani u stručnoj literaturi.
a još bolje reći - stanjem duha kao posljedicom nekih događanja.

Cocaine Nights
13.04.2008., 23:28
Pa može i psiholog biti educiran za psihoterapiju, ali ne za svaku, a pritom oni nisu liječnici a anksioznost je bolest.

Psiholog može biti educiran za svaku psihoterapiju. Pa i za psihoanalizu. Neki pravci u psihoterapiji su i u potpunosti osmišljeni od strane psihologa.

Točno psiholozi nisu liječnici, oni su psiholozi. Za razliku od liječnika psiholog ne može prepisivati šarene tabletice, iako u npr. SAD-u, ako je prikladnog kliničkog usmjerenja može i to.

Koliko je anksioznost bolest, dalo bi se rapravljati, uglavnom se govori o psihološkom distresu ili o poremećaju ako ometa svakidašnje funkcioniranje, prije nego o bolesti.

cherryblossomgirl
13.04.2008., 23:30
Neznam. Najrađe bi da me neko primi za ruku i odvede negdje gdje ću se konkretno izlječiti....:D

evo, mogu ti ja ponuditi jedno takvo mjesto?

pošto je prošla ponoć, a sutra je radni dan i ostali smo solo na temi, ja te uzimam za rukicu i vodim na spavanje... :)

niknejm13
13.04.2008., 23:35
evo, mogu ti ja ponuditi jedno takvo mjesto?

pošto je prošla ponoć, a sutra je radni dan i ostali smo solo na temi, ja te uzimam za rukicu i vodim na spavanje... :)

Uuu može, ali samo ako ćeš me pokliti agugugu gagaga....

:)

Rosary
13.04.2008., 23:36
Koliko je anksioznost bolest, dalo bi se rapravljati, uglavnom se govori o psihološkom distresu ili o poremećaju ako ometa svakidašnje funkcioniranje, prije nego o bolesti.

sorry, šta je to psihološki distres?
i kako nastaje anksioznost? tj. je li posljedica stresa ili onako urođeno, slabiji živci?

cherryblossomgirl
13.04.2008., 23:39
Uuu može, ali samo ako ćeš me pokliti agugugu gagaga....

:)

:lol:

ma poklit cu te, bez blige :) ali ne smiješ hlkati!


laka noćica depresivci moji, anksiotičari i paničari!

Cocaine Nights
14.04.2008., 00:07
sorry, šta je to psihološki distres?
i kako nastaje anksioznost? tj. je li posljedica stresa ili onako urođeno, slabiji živci?

Stres sam po sebi nije negativna stvar. Kad govorimo o negativnom stresu, onda govorimo o distresu.

I jedno i drugo. Visoka količina stresa će kod svake osobe dovesti do anksioznosti. Anksioznost je u stvari normalno stanje i svi je doživljavaju. Međutim kod nekih osoba će određeni podražaj prije uzrokovati anksioznost ili veću količinu anksioznosti nego je to slučaj kod ostatka populacije. Tako da je to kombinacija i jednog i drugog, iako ne bi govorio o "slabom" živčanom sustavu, već prije o različito osjetljivom živčanom sustavu. Interesantan je slučaj "slobodno lebdeće anksioznosti" gdje ne postoji neki zamjetljiv podražaj, međutim anksioznost je prisutna (ne znači da podražaj zapravo i ne postoji).

mirna1979
14.04.2008., 08:40
a ja više niš ne razumijem, evo ja npr. nemam više crnih misli tipa da će me stepst infarkt il da će se neš loše desit, nemam više osjećaj da niš nema smisla što me najviše ubijalo u pojam, fakat tu vidim pomake velike. mene muči ta šugava panika, al ne u smislu da me strah infarkta jer mi srce lupa (čak ni ne lupa tolko nepodnošljivo) nego me je frka da se ne zbljujem u situacijama kad nemrem pobjeć na wc, te jebene mučnine me ubijaju u pojam :(:(:(:(

bobby-j
14.04.2008., 08:52
Sto je najgore znam nekad sjediti s frendicom na kavi (bas u trgovackom centru) i to me uhvati. S njom sam ok ali nije da mi je najbolja frendica da joj mogu reci cuj ja imam filing da cu umrijeti. Proglasiti ce me ludom

:) svi spominju te trgovačke centre...tko zna koliko smo puta sjedile/ili sjedimo jedna pored druge, a to ni ne znamo.

a ovo "proglasit će me ludom"...toga sam se i ja bojala :(
ali s tim si samo pogoršavamo...nitko ovdje nije lud... moje su susjede tako podmuklo znale gledati u mene i podsmjehivati se...jer se tračalo,pogotovo u zatucanom kvartu. i to me znalo ubijati čak i više od stanja u kojem sam bila.:mad:

al onda sam rekla sam sebi, ma samo me gledajte :ne zna:,ko vas ****.
ako mi nije dobro, kaj bi me trebalo biti sram toga :ne zna:

uostalom,ja sam upoznala par ljudi sa istim problemom i mogu reči da bi prije dala ruku u vatru za njih, nego za neke koji, navodim "nemaju takve probleme":rolleyes:

UnExpected
14.04.2008., 09:25
vidiš, tu je razlika. ja ove poremećaje ne smatram bolestima, nego baš poremećajima, kako su definirani u stručnoj literaturi.
a još bolje reći - stanjem duha kao posljedicom nekih događanja.

Ma ne mislim ni ja da su to bolesti, slažem se da su poremećaji.
I još ću nadopuniti ovo tvoje - ne samo kao posljedice nekih događanja, nego naše interpretacije tih događanja, prvo misaone a zatim i emotivne.


No patnja je svakako prisutna, a ne vidim ni jedan razlog zašto bi podnosila patnju. Samo zato jer je drugima gore? Osobno, neću se uspoređivati s njima nego sama sa sobom. Ako se ne osjećam dobro, bez obzira je li to rezultat nekih stravičnih događaja, ili niza nakupljenih malih stresova - prvenstven mi je cilj da si pomognem i olakšam.

UnExpected
14.04.2008., 09:33
Psiholog može biti educiran za svaku psihoterapiju. Pa i za psihoanalizu. Neki pravci u psihoterapiji su i u potpunosti osmišljeni od strane psihologa.

Točno psiholozi nisu liječnici, oni su psiholozi. Za razliku od liječnika psiholog ne može prepisivati šarene tabletice, iako u npr. SAD-u, ako je prikladnog kliničkog usmjerenja može i to.

Koliko je anksioznost bolest, dalo bi se rapravljati, uglavnom se govori o psihološkom distresu ili o poremećaju ako ometa svakidašnje funkcioniranje, prije nego o bolesti.

Pa da, teoretski može, no regulacija i praksa navedenog u Hrvatskoj je takva da (ispravi me ako griješim) - psiholozi ne mogu upisati postiplomski iz psihoterapije na MEF-u, niti se primarno bave psihoterapijom, a oni koji se bave registriraju nekakve obrte jer zakonski nije regulirano i tu se pod psihoterapiju može dobiti svašta.
Dok to ne bude riješeno, jedina adresa na koju bih se obratila je psihijatar-psihoterapeut.

Cocaine Nights
14.04.2008., 11:55
Pa da, teoretski može, no regulacija i praksa navedenog u Hrvatskoj je takva da (ispravi me ako griješim) - psiholozi ne mogu upisati postiplomski iz psihoterapije na MEF-u, niti se primarno bave psihoterapijom, a oni koji se bave registriraju nekakve obrte jer zakonski nije regulirano i tu se pod psihoterapiju može dobiti svašta.
Dok to ne bude riješeno, jedina adresa na koju bih se obratila je psihijatar-psihoterapeut.

Mislim da ne mogu, kao što niti liječnici ne mogu upisati postdiplomski iz psihologije. Ne bave se niti liječnici primarno psihoterapijom, već oni koji se za to odluče, slično je i s psiholozima. U Hrvatskoj je zakon o psihoterapiji tek u izradi tako da psihoterapija kao takva trenutno nije nikako regulirana. Više o prijedlogu zakona i o krovnoj psihoterapijskoj udruzi može se saznati na http://www.spuh.net/.

Naravno tvoje je pravo svoje povjerenje dati osobama za koje smatraš da su najkompetentnije za tvoj problem.

enky
14.04.2008., 12:16
Po sadašnjem zakonu, psihoterapeut sa dozvolom za rad u Hrvatskoj, može postati završeni radni terapeut, psihijatar ili teolog, nakon što, naravno, završi neki, a po izboru, post-diplomski studij iz psihoterapije/psihoanalize.

mirna1979
14.04.2008., 12:22
a daj se držite teme, o ovim vašim teorijama si otvorite novu temu pa tam imajte debate, fakat ste sad malo zabrijale

*Fay*
14.04.2008., 12:23
Ne bave se niti liječnici primarno psihoterapijom, već oni koji se za to odluče, slično je i s psiholozima.

Ne razumijem.
A sta onda rade psihijatri koji nisu osposobljeni za psihoterapiju (ne mislim pod tim samo psihoanalizu, da ne bude zabune, nego jos x psihoterapeutskih pravaca i tehnika)? :confused: Nije li psihijatrima upravo psihoterapija nekakav primarni zadatak rada, a propisivanje lijekova tek uzgredno?
Sta onda uopce rade psihijatri koji se ne bave psihoterapijom (ili nisu za nju osposobljeni)? Samo propisuju lijekove? :eek:

UnExpected
14.04.2008., 12:48
Mislim da ne mogu, kao što niti liječnici ne mogu upisati postdiplomski iz psihologije.

Neš ti problema. Postdiplomski iz psihoterapije ionako podrazumijeva svladavanje znanja iz psihologije, jedno bez drugog ne može. I onaj tko se specijalizira, već je specijalizirao psihijatriju, a tijekom specke radi s pacijentima i radi na sebi. Pa kad jednom postane psihoterapeut, ima iza sebe svo potrebno medicinsko, psihološko psihijatrijsko i terapijsko znanje te godine iskustva.

Dok postdiplomski iz psihologije nikog ne osposobljava za psihoterapiju.

Znam da si psiholog, ili na putu da to postaneš, pa shvaćam tvoja nastojanja da zastupaš struku, ali mislim da tu ima još jako jako puno posla.
Medicinari su se bolje organizirali.

UnExpected
14.04.2008., 12:53
Nije li psihijatrima upravo psihoterapija nekakav primarni zadatak rada, a propisivanje lijekova tek uzgredno?:

Nažalost, ne. Psihoterapija dolazi kao subspecijalizacija tek nakon specke iz psihijatrije (možda može i paralelno)

Sta onda uopce rade psihijatri koji se ne bave psihoterapijom (ili nisu za nju osposobljeni)? Samo propisuju lijekove? :eek:

Psihijatri koji se ne bave psihoterapijom dosta rade sa pacijentima iz kategorije psihoza, šizofrenija i sl, koje liječe uglavnom farmakoterapijom, a istu prepisuju i depresivcima i paničarima.

enky
14.04.2008., 13:04
Neš ti problema. Postdiplomski iz psihoterapije ionako podrazumijeva svladavanje znanja iz psihologije, jedno bez drugog ne može...

Na žalost, u ovom djelu nisi u pravu, no ostaviti ću Cocaine Nihgts-u da to bolje objasni.

Pozdrav

Cocaine Nights
14.04.2008., 14:46
Ne razumijem.
A sta onda rade psihijatri koji nisu osposobljeni za psihoterapiju (ne mislim pod tim samo psihoanalizu, da ne bude zabune, nego jos x psihoterapeutskih pravaca i tehnika)? :confused: Nije li psihijatrima upravo psihoterapija nekakav primarni zadatak rada, a propisivanje lijekova tek uzgredno?
Sta onda uopce rade psihijatri koji se ne bave psihoterapijom (ili nisu za nju osposobljeni)? Samo propisuju lijekove? :eek:

Da, uglavnom se bave dijagnozom i farmakoterapijom.

Cocaine Nights
14.04.2008., 15:09
Neš ti problema. Postdiplomski iz psihoterapije ionako podrazumijeva svladavanje znanja iz psihologije, jedno bez drugog ne može.

Ne podrazumijeva, možda podrazumijeva nekakvo znanje iz psihopatologije, ali nikako cjelokupne psihologije. Za to postoji studij psihologije, koji traje 5 godina.

I onaj tko se specijalizira, već je specijalizirao psihijatriju, a tijekom specke radi s pacijentima i radi na sebi. Pa kad jednom postane psihoterapeut, ima iza sebe svo potrebno medicinsko, psihološko psihijatrijsko i terapijsko znanje te godine iskustva.

Koliko traje ta subspecijalizacija i u kojem psihoterapijskom pravcu se postane specijaliziran nakon postdiplomskog iz psihoterapije?

Dok postdiplomski iz psihologije nikog ne osposobljava za psihoterapiju.

Točno za to postoje međunarodno priznate psihoterapijske škole (gestalt, BKT, psihoanalitička, itd.), a njih mogu pohađati i psiholozi i psihijatri koji tek nakon završetka i dobivanja certifikata te škole postaju psihoterapeutima. Osobno više vjerujem tim međunarodno priznatim pravcima nego specijalizaciji iz psihoterapije pri Medicinskom fakultetu u Hrvatskoj u trajanju od dvije godine..

*Fay*
14.04.2008., 15:11
Da, uglavnom se bave dijagnozom i farmakoterapijom.

Pa to mi djeluje malo jadno. :(
Kaj nije?

UnExpected
14.04.2008., 15:29
Ne podrazumijeva, možda podrazumijeva nekakvo znanje iz psihopatologije, ali nikako cjelokupne psihologije. Za to postoji studij psihologije, koji traje 5 godina.

Osobno više vjerujem tim međunarodno priznatim pravcima nego specijalizaciji iz psihoterapije pri Medicinskom fakultetu u Hrvatskoj u trajanju od dvije godine..

Nitko s MEF-a nije postao psihoterapeut nakon specijalizacije od 2 godine. Nego nakon te specke, višegodišnjeg prolaženja vlastite analize, višegodišnjeg usavršavanja i rada s pacijentima i tek nakon toga bi dobili titulu psihoterapeuta. Informiraj se malo bolje prije nego počneš s paušalnim opaskama.

Također, s obzirom da sam do informacija došla uživo, od ljudi koji JESU psihoterapeuti i koje cijenim te za koje točno znam kakav su put prošli i kakve rezultate i znanstvene karijere ostvarili (i doma i vani), dopustit ćeš mi da ta saznanja smatram relevantnijim od forumskih upisa ljudi koji tek studiraju.

Također sam primijetila da su psiholozi i oni koji bi to htjeli postati skloni omalovažavati psihijatre, a to stvarno nije u redu, niti stoji. "Nekakvo znanje iz psihopatologije"?! Mislim da bi nečijem egu dobro došlo malo ispuhivanja...

Cocaine Nights
14.04.2008., 15:34
Nitko s MEF-a nije postao psihoterapeut nakon specijalizacije od 2 godine. Nego nakon te specke, višegodišnjeg prolaženja vlastite analize, višegodišnjeg usavršavanja i rada s pacijentima i tek nakon toga bi dobili titulu psihoterapeuta. Informiraj se malo bolje prije nego počneš s paušalnim opaskama.

Nisi odgovorila u kojem pravcu psihoterapije nakon svih tih analiziranja i usavršavanja budu educirani, tj. dobiju certifikat?

Također i psiholog koji se odluči biti psihoterapeut prolazi isti taj put, osim što ne ide na tu specku od dvije godine na MEF-u, nego ima svoju specku na psihologiji.

UnExpected
14.04.2008., 15:37
Evo kako izgleda razvojni put jednog psihoterapeuta:

Od 1987. – 1990. specijaliziram psihijatriju u Kliničkom bolničkom centru (...) u Klinici (...), a nakon položenog specijalističkog ispita (1990.) radim kao specijalist psihijatar na Kliničkom psihoterapijskom odjelu (...).
Poslijediplomski studiji iz Psihoterapije upisujem 1987., a 1992. magistriram s temom iz grupne psihoterapije.
Tijekom specijalizacije iz psihijatrije započinjem i edukacije iz više psihoterapijskih tehnika te sam završio edukaciju iz grupne analize, obiteljske i partnerske terapije i psihoanalitičke psihoterapije. Ujedno sam i edukator i supervizor iz navedenih psihoterapijskih tehnika.
Temu doktorske disertacije obranio sam 1995. iz područja (...)

2000. godine stekao sam status užeg specijalista iz psihoterapije.

Znači, od 1987. do 2000. trajala je specijalizacija da bi osoba dobila status specijalista psihoterapeuta.
Malo više od dvije godine, ne čini li ti se?

Cocaine Nights
14.04.2008., 15:43
Pa to mi djeluje malo jadno. :(
Kaj nije?

Pa, ovisi u tom slučaju je psihijatar stručnjak za farmakoterapiju. S obzirom na broj različitih lijekova i prateće nuspojave te nalaženja pravog lijeka za pravu osobu te pravilno dijagnosticiranje, to je složen posao. Ako žele mogu se i dodatno educirati u psihoterapiji pa postati psihoterapeuti i na taj način pomagati.

UnExpected
14.04.2008., 15:47
Poliklinika je Referentni centar za psihoterapiju Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske.
Osnovna djelatnost Poliklinike je psihoterapija. Teorija na kojoj se bazira psihoterapijski rad u Klinici jest psihoanalitička teorija. Tijekom 30 godina rada Klinike i 50 godina rada psihoterapijskog odjela iskristalizirale su se sljedeće psihoterapijske tehnike: psihoanaliza, psihoanalitička terapija, grupna analiza, partnerska i obiteljska terapija, psihoanalitička psihodrama, hipnoza, autogeni trening, kratka dinamska psihoterapija, liaison psihoterapija i neke druge neanalitičke terapije.
(...)
Svi članovi tima Poliklinike završili su ujedno i edukaciju iz grupne analize. U ovome su treningu tijekom šestogodišnje izobrazbe sudjelovali i stručnjaci iz Velike Britanije. Kasnije je razrađen cjelovit program izobrazbe iz grupne analize koji potpuno odgovara treningu u Institutu za grupnu analizu u Londonu. U okviru Poliklinike osnovan je i Institut za grupnu analizu Zagreb koji djeluje prema standardima prihvaćenim u većini ostalih europskih instituta.
Poliklinika za psihoterapiju ima razrađen program izobrazbe i iz partnerske i obiteljske terapija.
Psihoterapiju proširujemo i na druga medicinska područja. To smo uspjeli vrlo dobrim razvojem liaison psihoterapije koja je bazirana na psihoanalitičkim dostignućima i koju upravo instaliramo u mnoge klinike Kliničkog bolničkog centra

Cocaine Nights
14.04.2008., 15:53
Evo, od 1987. do 2000. trajala je specijalizacija da bi osoba dobila status specijalista psihoterapeuta.
Malo više od dvije godine, ne čini li ti se?

To je primjer pravog psihoterapeuta koji je završio i naknadne edukacije iz međunarodnih psihoterapijskih pravaca (u ovom slučaju grupna analiza i druge). Ja sam govorio o "psihoterapeutima" koji su samo završili poslijediplomski specijalistički studij iz psihoterapije te stjecali praksu u ustanovama, želeći naglasiti kako po meni to nije dovoljno za biti psihoterapeut. Ovo je primjer psihijatra koji se dovoljno školovao.

Opet, naglašavam da isti put, tj. stjecanje edukacija iz psihoterapija može proći i psiholog. Sve osim tog specijalističkog poslijediplomskog studija na MEF-u, ali postoji sličan poslijediplomski studij na psihologiji.

xxgopoxx
14.04.2008., 17:54
I ja sam se našao u ovoj temi. Moja zadnja dijagnoza je Sy anksioso-depresivum. Terapija Cipralex (10mg ujutro) i Helex (0,25 mg tri puta dnevno). Cipralex ne pijem, helex samo prije spavanja, svaki drugi, treći dan jer nemogu zaspati (osim kad popijem čišicu-dvije alkohola :) Sve je počelo pred koje 3 godine i to otežanim disanjem. Nakon toga prestajem pušiti, radim sve moguće kontrole; krvna slika uredna, hormoni štitnjače u granicama normale, EKG uredan, RTG pluća i srca OK, bris nosa OK, Bronhoprovokacija OK. Uz sve to meni počinju PA. Obično se događaju kod nekih neizbježnih situacija i radovito kad sam okružen masom nepoznatih (al nije uvijet) osoba (npr. kad moram riješiti kupce na poslu, kad čekam na red u FINI, u banci, u dučanu...), a popračeni su ubrzanim radom srca, crvenilom u licu, osjećajem da ću se srušiti. U zadnje mi se vrijeme sve to još više pogoršalo; najvjerojatnije zbog prekida s curom nakon 6 i pola godina veze i 2 godine zajedničkog života. Zbog svega toga psihičkoga kraha, u zadnje vrijeme počinjem se bavit rekreacijom (u zdravom tijelu, zdrav duh). Al danas mi se nakon 12 pretrčanog kruga počelo dešavat nešto čudno sa srcem; osjećaj kao da puma zrak, kao da preskače 10 sekundi (neznam kako drukčije to opisati), naravno prepal sam se. To mi je sad već treći puta da mi se događa tokom rekreacije (prvi puta u vojsci pred 8 godina, pa na tenisu pred 3 godine i danas).

Jel i to možda bio PA, jel to možda kako povezano sa anksioznošću, jel se događa još kome?

I ja također imam taj socijalni problem, strah od ljudi i manjak samopouzdanja.

cherryblossomgirl
14.04.2008., 19:28
nego me je frka da se ne zbljujem u situacijama kad nemrem pobjeć na wc, te jebene mučnine me ubijaju u pojam :(:(:(:(

ooo, ne brini, nećeš se ti izrigati :D

mene je strah od povraćanja mučio mjeeeseeeciiiimaaa, i zamisli - nisam nijednom povratila :mig:
sve ti je to u glavi, pa čak i ta mučnina (osim ako nisi nešto bolesna) je vjerojatno umišljena...

meni se strah od povraćanja zadržao najdulje od svih simptoma iz razloga što me povraćanja strah oduvijek, a anksioznost je samo potencirala strah.

jedno vrijeme mi je stvarno bilo slabo gdjegod bih se maknula, stalno sam mislila da ću povratit, sve živo mi se gadilo, nisam mogla ni jest, držala sam ruku na ustima, a hodala naokolo s knedlom u grlu :(

al nisam nijednom :bljak: pa nećeš ni ti. to je samo još jedan od dosadnih simptoma :)

Gestapo
14.04.2008., 19:37
ooo, ne brini, nećeš se ti izrigati :D

mene je strah od povraćanja mučio mjeeeseeeciiiimaaa, i zamisli - nisam nijednom povratila :mig:
sve ti je to u glavi, pa čak i ta mučnina (osim ako nisi nešto bolesna) je vjerojatno umišljena...

meni se strah od povraćanja zadržao najdulje od svih simptoma iz razloga što me povraćanja strah oduvijek, a anksioznost je samo potencirala strah.

jedno vrijeme mi je stvarno bilo slabo gdjegod bih se maknula, stalno sam mislila da ću povratit, sve živo mi se gadilo, nisam mogla ni jest, držala sam ruku na ustima, a hodala naokolo s knedlom u grlu :(

al nisam nijednom :bljak: pa nećeš ni ti. to je samo još jedan od dosadnih simptoma :)

Meni je tak svako jutro, jednostavno nemrem jest ujutro. Ili pojedem do pola i imam osjecaj da ak jos zagrizem da cu povratiti. :D Srecom pa je samo ujutro.:)

A i apetit mi je vrhunski, brijem da mogu cijeli dan izdrzat sa samo jednim sendvicom bez da osjetim glad. :D

cherryblossomgirl
14.04.2008., 21:59
A i apetit mi je vrhunski, brijem da mogu cijeli dan izdrzat sa samo jednim sendvicom bez da osjetim glad. :D

joj, nemoj da ja opet počnem o svojim kilama :rolleyes:

tako i ja, uopće ne osjećam potrebu za hranom....

evo, neku večer išla van i od silnog spremanja zaboravila da moram jesti.
došla u grad i sinulo mi da nisam niš jela od ručka, tj. od cca 13h.
i onda gnjavila ekipu da ide sa mnom tražit nešto otvoreno za prigrist nešto....:D

Gestapo
14.04.2008., 22:12
joj, nemoj da ja opet počnem o svojim kilama :rolleyes:

tako i ja, uopće ne osjećam potrebu za hranom....

evo, neku večer išla van i od silnog spremanja zaboravila da moram jesti.
došla u grad i sinulo mi da nisam niš jela od ručka, tj. od cca 13h.
i onda gnjavila ekipu da ide sa mnom tražit nešto otvoreno za prigrist nešto....:D

Ajde da bacimo neke usporedbe reci kilazu?:rofl:

aleksandra
14.04.2008., 22:17
Meni je tak svako jutro, jednostavno nemrem jest ujutro. Ili pojedem do pola i imam osjecaj da ak jos zagrizem da cu povratiti. :D Srecom pa je samo ujutro.:)

A i apetit mi je vrhunski, brijem da mogu cijeli dan izdrzat sa samo jednim sendvicom bez da osjetim glad. :D

i meni je to bilo na kraju sam isla na gastroskopiju i ispostavilo se da imam gastritis..i gastritis i PA sam dobila u paketu :zubo:

Tiare Flower
14.04.2008., 22:58
Meni je tak svako jutro, jednostavno nemrem jest ujutro. Ili pojedem do pola i imam osjecaj da ak jos zagrizem da cu povratiti. :D Srecom pa je samo ujutro.:)


To ti je nervoza želuca od anksioznosti (a tipična je baš za jutarnji obrok).

mirna1979
15.04.2008., 08:09
ooo, ne brini, nećeš se ti izrigati :D

mene je strah od povraćanja mučio mjeeeseeeciiiimaaa, i zamisli - nisam nijednom povratila :mig:
sve ti je to u glavi, pa čak i ta mučnina (osim ako nisi nešto bolesna) je vjerojatno umišljena...

meni se strah od povraćanja zadržao najdulje od svih simptoma iz razloga što me povraćanja strah oduvijek, a anksioznost je samo potencirala strah.

jedno vrijeme mi je stvarno bilo slabo gdjegod bih se maknula, stalno sam mislila da ću povratit, sve živo mi se gadilo, nisam mogla ni jest, držala sam ruku na ustima, a hodala naokolo s knedlom u grlu :(

al nisam nijednom :bljak: pa nećeš ni ti. to je samo još jedan od dosadnih simptoma :)

a jel ima kakvih pripravaka da se sprijeći ta mučnina, evo u nedjelju navečer ja gladna ko kreten i odem s dečkom na pizzu, naručim pizzu i uopće mi se ne jede, odmah mučnina i jedva sam pojela par kriški i fuj.... ima nekaj za smirenje želuca, to me tolko iritira jer brijem da mi ta mučnina uzrokuje panični

bobby-j
15.04.2008., 08:22
a jel ima kakvih pripravaka da se sprijeći ta mučnina, evo u nedjelju navečer ja gladna ko kreten i odem s dečkom na pizzu, naručim pizzu i uopće mi se ne jede, odmah mučnina i jedva sam pojela par kriški i fuj.... ima nekaj za smirenje želuca, to me tolko iritira jer brijem da mi ta mučnina uzrokuje panični

probaj sa čajem od kadulje (žalfija), dobro, ja imam gastritis, pa meni to smiruje želudac, ali možda ti može pomoći.

niknejm13
15.04.2008., 08:51
Neki dan se uhvatio kako sam smiren... kao u stara vremena...

Oduševljen time, počeo razmišljati kako sam opušten, te krenuo pričati, te se truditi biti opušten još više... i na kraju postao nervozan jer se nisam mogao još opustiti i uhvati me anksioznost....:(

kakav panj, ali ne možeš protiv sebe...

Ima li nade ljudi? :)

mirna1979
15.04.2008., 09:12
Neki dan se uhvatio kako sam smiren... kao u stara vremena...

Oduševljen time, počeo razmišljati kako sam opušten, te krenuo pričati, te se truditi biti opušten još više... i na kraju postao nervozan jer se nisam mogao još opustiti i uhvati me anksioznost....:(

kakav panj, ali ne možeš protiv sebe...

Ima li nade ljudi? :)

Ma ima Nade, a Nada je ...... ma to se i meni uredno dešava, ono joj kak sam super danas i onda stalno razmišljam o tome kak sam super i kak bi tak stalno mogla bit super i onda si nakon takvog silnog razmišljanja nabijem glupu paniku na vrat. KOZA, KOZA, KOZA

Red alert
15.04.2008., 12:10
prije par dana naišla sam na ovu temu i baš me zainteresirala, samo zbog nje sam se odlučila registrirati, jer se i sama već neko vrijeme dvoumim kako dalje: na AD ili bez AD-a. anksioznost, pa i depresija su tu.
ne znam puno ni o AD-ima ni o uspjehu liječenja bez njih.

ponadala sam se da ćete ovdje voditi argumentiraniju raspravu sa više primjera, a ne da će se topic pretvoriti zapravo u chatanje gdje se niš bog zna šta pametno nema za saznati.

MORAM PRIZNAT DA SAM RAZOČARANA!

ima li tu netko upućen tko bi naveo neke linkove, ali vrijedne, argumentirane, zašto NE liječenje s AD-ima, jesu li oni štetni i koliko su štetni i za šta su štetni.
ili, s druge strane, jel štetnije za organizam ovak trpiti bez njih, svaki se dan patiti sa strahovima, tjeskobom?

vidim da tu ima nekih psihologa koji jako dobro pišu (i voljela bih da češće pišu), recimo cocaine nights - voljela bih da više pišeš!

ali dajte, osim tog bezveznog chatanja, nekaj argumentirano napišite, zašto ZA zašto protiv AD-a. kakve primjere znate tko se liječio s njima, a tko se IZliječio bez njih.

ajmo ljudi, please malo ozbiljnije o tome.

mirna1979
15.04.2008., 12:40
prije par dana naišla sam na ovu temu i baš me zainteresirala, samo zbog nje sam se odlučila registrirati, jer se i sama već neko vrijeme dvoumim kako dalje: na AD ili bez AD-a. anksioznost, pa i depresija su tu.
ne znam puno ni o AD-ima ni o uspjehu liječenja bez njih.

ponadala sam se da ćete ovdje voditi argumentiraniju raspravu sa više primjera, a ne da će se topic pretvoriti zapravo u chatanje gdje se niš bog zna šta pametno nema za saznati.

MORAM PRIZNAT DA SAM RAZOČARANA!

ima li tu netko upućen tko bi naveo neke linkove, ali vrijedne, argumentirane, zašto NE liječenje s AD-ima, jesu li oni štetni i koliko su štetni i za šta su štetni.
ili, s druge strane, jel štetnije za organizam ovak trpiti bez njih, svaki se dan patiti sa strahovima, tjeskobom?

vidim da tu ima nekih psihologa koji jako dobro pišu (i voljela bih da češće pišu), recimo cocaine nights - voljela bih da više pišeš!

ali dajte, osim tog bezveznog chatanja, nekaj argumentirano napišite, zašto ZA zašto protiv AD-a. kakve primjere znate tko se liječio s njima, a tko se IZliječio bez njih.

ajmo ljudi, please malo ozbiljnije o tome.

prvo to kaj si razočarana sa samim topicom me strašno pogodilo u srčeko :rofl:
drugo ovdje ljudi pričaju kak se bore svakodnevno sa svojim strahovima bez kemije i kak su uspjeli prebrodit taj strah ako su ga prebrodili, mene recimo zanima kak su to uspjeli, ne zanimaju me glupa naklapanja oko štetnosti i ne štenosti AD, a btw preporučam da odeš na temu anksioznost i obratiš se Dvojbi za savjet oko uzimanja AD, ona ih krka već poduže vrijeme pa mislim da je tu maher da ti objasni "pozitivne" strane uzimanja AD. Ili si otvori novu temu za i protiv AD i nemoj kavarit kolko tolko normalnu temu koja mi pomaže da se nosim sa paničnim, hvala

Red alert
15.04.2008., 12:44
prvo to kaj si razočarana sa samim topicom me strašno pogodilo u srčeko :rofl:
drugo ovdje ljudi pričaju kak se bore svakodnevno sa svojim strahovima bez kemije i kak su uspjeli prebrodit taj strah ako su ga prebrodili, mene recimo zanima kak su to uspjeli, ne zanimaju me glupa naklapanja oko štetnosti i ne štenosti AD, a btw preporučam da odeš na temu anksioznost i obratiš se Dvojbi za savjet oko uzimanja AD, ona ih krka već poduže vrijeme pa mislim da je tu maher da ti objasni "pozitivne" strane uzimanja AD. Ili si otvori novu temu za i protiv AD i nemoj kavarit kolko tolko normalnu temu koja mi pomaže da se nosim sa paničnim, hvala


hvala na uputama, krasna dobrodošlica po kojoj mogu samo zaključit da ti je jako loše.
"umovi" poput tvojeg me ni ne zanimaju, ovdje ima ljudi koji su znatno stručniji, npr. cocaine nights kojeg sam spomenula i čije mi je tekstove užitak čitati.

i ja tebi isto tako mogu reći da ako ti se chata otvoriš temu za chatanje.

mirna1979
15.04.2008., 12:58
hvala na uputama, krasna dobrodošlica po kojoj mogu samo zaključit da ti je jako loše.
"umovi" poput tvojeg me ni ne zanimaju, ovdje ima ljudi koji su znatno stručniji, npr. cocaine nights kojeg sam spomenula i čije mi je tekstove užitak čitati.

i ja tebi isto tako mogu reći da ako ti se chata otvoriš temu za chatanje.

ma micica draga ak me misliš vređat na osnovu poremećaja kojeg imam onda si blago rečeno ti ta koja ima bolestan um. Ponavljam tema je anksiozno-depresivi poremećaj-borba bez kemije, znači da ljudi ovdje komuniciraju kak se bore bez kemije, razumiješ???????

Red alert
15.04.2008., 13:00
ma micica draga ak me misliš vređat na osnovu poremećaja kojeg imam onda si blago rečeno ti ta koja ima bolestan um. Ponavljam tema je anksiozno-depresivi poremećaj-borba bez kemije, znači da ljudi ovdje komuniciraju kak se bore bez kemije, razumiješ???????

ne, ne razumijem, nije ovo chat-tema.
kako se to borite, jer ne vidim da je nekome dobro ovdje?
samo je jedna ženska pisala kak ide psihoterapeutu.
vidim da samo chatate. osim par iznimaka.

ako je ovo tema "borba bez kemije" onda imam pravo pitati da netko tko je možda stručan ili stručniji od većine objasni zašto BEZ kemije, ali argumentirano, a ne samo s onim "zato što se meni tak hoće".

bobby-j
15.04.2008., 13:11
hvala na uputama, krasna dobrodošlica po kojoj mogu samo zaključit da ti je jako loše.

pa šta ti je krivo napisala :ne zna:
dala ti je savjet da odeš na temu anksioznost,jer su tamo stručniji po tom pitanju.:mig: a to jel njoj loše... nije zgodno nagađati

i da, bilo bi dobro da pročitaš tu temu (anksioznost) od prve, do zadnje strane...nekima je ,naime, jako pomogla :klopa:

mirna1979
15.04.2008., 13:14
ne, ne razumijem, nije ovo chat-tema.
kako se to borite, jer ne vidim da je nekome dobro ovdje?
samo je jedna ženska pisala kak ide psihoterapeutu.
vidim da samo chatate. osim par iznimaka.

ako je ovo tema "borba bez kemije" onda imam pravo pitati da netko tko je možda stručan ili stručniji od većine objasni zašto BEZ kemije, ali argumentirano, a ne samo s onim "zato što se meni tak hoće".

pa pročitaj cijelu temu od početka do kraja, pročitaj temu anksioznost, pročitaj postove od bobby-j, od cherryblossomgirl. a kaj se chatanja tiče ak imam neki problem koji me muči kao što su recimo mučnine i stalna nervoza u želucu onda ću to i pitat i neko će mi valjda odgovorit pa ak ti to smeta komentara nemam

bobby-j
15.04.2008., 13:18
jao...mirna,srce,kud si mene spomenula :D

sad će opet počet paljba po meni...:lol:

mirna1979
15.04.2008., 13:22
ma sam nek krene, ja sam u niskom startu :klopa::Snajper::Snajper::Snajper:

fourth
15.04.2008., 13:24
ne, ne razumijem, nije ovo chat-tema.
kako se to borite, jer ne vidim da je nekome dobro ovdje?
samo je jedna ženska pisala kak ide psihoterapeutu.
vidim da samo chatate. osim par iznimaka.

ako je ovo tema "borba bez kemije" onda imam pravo pitati da netko tko je možda stručan ili stručniji od većine objasni zašto BEZ kemije, ali argumentirano, a ne samo s onim "zato što se meni tak hoće".

Ajd samo odj... s ove teme ako ti nije po gustu. Te tvoje ispade ne moramo trpjeti. Meni je tema super i puno mi pomaze samo to sto vidim da se svi borimo s istim stvarima. To je borba BEZ KEMIJE. Ako ti je do nekih sukoba otvori si temu pod tim naslovom. Zbog ovog sam i otisla s teme anksioznost. Ljudi kao ti izgleda svoju anksioznost ispoljavaju na ovakvim mjestima.

bobby-j
15.04.2008., 13:26
kako se to borite, jer ne vidim da je nekome dobro ovdje?

a,ova gore izjava...mislim, tek si došla, ovo ti stvarno nije trebalo :flop:

Red alert
15.04.2008., 13:27
kaj se chatanja tiče ak imam neki problem koji me muči kao što su recimo mučnine i stalna nervoza u želucu onda ću to i pitat i neko će mi valjda odgovorit pa ak ti to smeta komentara nemam

je, pa kaj tebi onda smeta da ja pitam ono kaj mene zanima, kako sam to postavila u svom prvom postu.

ako se ti možeš nadat da će tebi netko odgovorit na pitanja o tvojoj mučnini i stalnoj nervozi u želucu, onda se i ja imam pravo nadat da će se pojavit netko stručniji, tko, recimo, zna više od većine ovdje, tko će mi argumentirano i stručno odgovorit zašto za zašto protiv ad-a.

i ne razumijem u čemu je problem ili ti misliš da je ova tema samo tvoja i recimo samo još od neke štefice i marice s kojima si ti spikaš, i da samo na ono kaj tebe zanima netko treba odgovarat.

a ja sam sasvim u okviru ove teme, jer bih i sama nekako radije ostala u okvirima borbe bez tzv. "kemije", samo nisam sigurna da li sam u pravu ili sam tek neupućena (i puna predrasuda). zato bih voljela da me netko uvjeri (ili razuvjeri), ali netko tko ima nešto znanja oko toga, a ne bezvezna rekla-kazala.

Red alert
15.04.2008., 13:31
Ajd samo odj... s ove teme ako ti nije po gustu. Te tvoje ispade ne moramo trpjeti.

ne pada mi napamet.
ne trpite vi nikakve moje ispade, nego vas nekoliko stvara ispade i reagira više nego freaky na moje sasvim jasno, normalno i argumentirano pitanje.

moj post nije bio nikakav "ispad", vaše reakcije na njega su ispadi.

mirna1979
15.04.2008., 13:50
ne pada mi napamet.
ne trpite vi nikakve moje ispade, nego vas nekoliko stvara ispade i reagira više nego freaky na moje sasvim jasno, normalno i argumentirano pitanje.

moj post nije bio nikakav "ispad", vaše reakcije na njega su ispadi.

ma oprosti pročitaj si svoj prvi post na ovoj temi, evo nekih tvojih ispada: strašno sam razočarana, ali dajte, osim tog bezveznog chatanja, please malo ozbiljnije o tome.... nastup ti je "fenomenalan" pa onda ne znam kakvu dobrodošlicu očekuješ ovdje

fourth
15.04.2008., 13:55
Hoces da ti kazem kako bez kemije. Evo ovako: Usla sam jutros u interspar. Jos u kuci me krpao krivi film. Ali krenula sam pa makar se srusila pred svima tamo. Doasla pred Interspar, mucnina, usla unutra, ostajem bez zraka, imam osjecaj da nisam sasvim prisutna, ali idem dalje. Srce lupa ko ludo, vrtoglavica...! Ja razmisljam: ''Ne smijem pomisliti da mi je slabo jer je onda gotovo'', pa razmisljam: ''gle ovo tu mogla bih to kupiti, sad kad dodjem kuci spremit cu to i to za rucak, ali prije toga cu otici do frendice na kavu, bas me zanima kako je ona...moram joj nesto ispricati...'' Srce i dalje lupa ali se nedam. Dolazim na blagajnu. Hvata me panika jos gore. Gledam u stvari koje je kupio covjek ispred mene, vadim mobitel i citam poruke od jucer, razmisljam o desetim stvarima... Barem se trudim razmisljati. Izlazim vani, sjedam u auto. Prezivjela sam jos jedan panicni napad!

UnExpected
15.04.2008., 13:55
To je primjer pravog psihoterapeuta koji je završio i naknadne edukacije iz međunarodnih psihoterapijskih pravaca (u ovom slučaju grupna analiza i druge). Ja sam govorio o "psihoterapeutima" koji su samo završili poslijediplomski specijalistički studij iz psihoterapije te stjecali praksu u ustanovama, želeći naglasiti kako po meni to nije dovoljno za biti psihoterapeut. Ovo je primjer psihijatra koji se dovoljno školovao.

Opet, naglašavam da isti put, tj. stjecanje edukacija iz psihoterapija može proći i psiholog. Sve osim tog specijalističkog poslijediplomskog studija na MEF-u, ali postoji sličan poslijediplomski studij na psihologiji.

Pa ja mislim da svaki psihijatar koji se odluči za to prolazi isti ili sličan put kao ovaj kojeg sam navela (tj. da se to podrazumijeva).

Što se psihologa tiče, uz pretpostavku da prođe takvu edukaciju kakvu ti spominješ, što i gdje takav može raditi, danas, u Hrvatskoj?
Ja znam npr. da psiholozi rade na u bolnicama na psihološkom testiranju i čula sam za onu žensku koja je osnovala Hrabri telefon - ona je psiholog.

UnExpected
15.04.2008., 14:01
ovdje sam pročitala valjda stotine opisa paničnih napada u supermarketima, trgovačkim centrima i kafićima.

Međutim, iako često idem i u kafiće i u trgovačke centre i općenito sam stalno negdje vani, nikad, ali baš nikad nisam vidjela osobu s paničnim napadom. A ne vjerujem da nije bilo nijedne, nikad.

Zato, ako vas brine da će drugi primijetiti i misliti da ste ludi i tko zna što imama dobru vijest - ne vidi se, ne kuži se. Ja baš volim promatrati ljude i u zadnje vrijeme mi često ta tema s PA padne na pamet,ali to se fakat ne kuži.

Red alert
15.04.2008., 14:02
ma oprosti pročitaj si svoj prvi post na ovoj temi, evo nekih tvojih ispada: strašno sam razočarana, ali dajte, osim tog bezveznog chatanja, please malo ozbiljnije o tome.... nastup ti je "fenomenalan" pa onda ne znam kakvu dobrodošlicu očekuješ ovdje

to nisu nikakvi ispadi, imam pravo reći da sam očekivala više, a ne ugl. chatanje na ovoj temi...mislim da vidiš stvari kojih nema, ne vidim zašto bi netko tako jako trebao biti osjetljiv na riječ "razočaran", "ozbiljnije" i sl., na bilo kojoj temi.

ne namjeravam se ovdje dalje ekskluzivno s tobom dopisivati, jer to je daljnje zachatavanje. ti mi i tako nemaš šta reći na temu onoga što mene zanima, zar ne?

mirna1979
15.04.2008., 14:04
Hoces da ti kazem kako bez kemije. Evo ovako: Usla sam jutros u interspar. Jos u kuci me krpao krivi film. Ali krenula sam pa makar se srusila pred svima tamo. Doasla pred Interspar, mucnina, usla unutra, ostajem bez zraka, imam osjecaj da nisam sasvim prisutna, ali idem dalje. Srce lupa ko ludo, vrtoglavica...! Ja razmisljam: ''Ne smijem pomisliti da mi je slabo jer je onda gotovo'', pa razmisljam: ''gle ovo tu mogla bih to kupiti, sad kad dodjem kuci spremit cu to i to za rucak, ali prije toga cu otici do frendice na kavu, bas me zanima kako je ona...moram joj nesto ispricati...'' Srce i dalje lupa ali se nedam. Dolazim na blagajnu. Hvata me panika jos gore. Gledam u stvari koje je kupio covjek ispred mene, vadim mobitel i citam poruke od jucer, razmisljam o desetim stvarima... Barem se trudim razmisljati. Izlazim vani, sjedam u auto. Prezivjela sam jos jedan panicni napad!

ma svaka čast, stvarno je bitno suočavat se sa time i misli usmejravat u totalno druge stvari pa bile i one totalno blesave, tak treba mozak odgajat. Ja se trudim zbrajat i oduzimat :rofl: al je nekad ludilo u glavi prejako pa mi baš nejde:flop::flop:

fourth
15.04.2008., 14:05
ovdje sam pročitala valjda stotine opisa paničnih napada u supermarketima, trgovačkim centrima i kafićima.

Međutim, iako često idem i u kafiće i u trgovačke centre i općenito sam stalno negdje vani, nikad, ali baš nikad nisam vidjela osobu s paničnim napadom. A ne vjerujem da nije bilo nijedne, nikad.

Zato, ako vas brine da će drugi primijetiti i misliti da ste ludi i tko zna što imama dobru vijest - ne vidi se, ne kuži se. Ja baš volim promatrati ljude i u zadnje vrijeme mi često ta tema s PA padne na pamet,ali to se fakat ne kuži.

Nije bitno jeli drugi kuze. Grozno je ono sto ti osjecas, osjecas da dolazi nesvjestica pa te strah da ne padnes i da se ne razbijes ili nedaj boze da se ne probudis. To je iracionalan strah, iako znas da se od toga nece nista desiti bojis se. To je isto kao da te netko stavi u kvez sa morskim psom i da ti kaze da ti se nista nece desiti jer je pas istreniran.

mirna1979
15.04.2008., 14:13
ti mi i tako nemaš šta reći na temu onoga što mene zanima, zar ne?

ne, ja sam lepa, glupa i poremečena :gitara:

fourth
15.04.2008., 14:21
Ajd red alert postavi neko pitanje pa cemo ti odgovarati!

Red alert
15.04.2008., 14:30
Hoces da ti kazem kako bez kemije. Evo ovako: Usla sam jutros u interspar. Jos u kuci me krpao krivi film. Ali krenula sam pa makar se srusila pred svima tamo. Doasla pred Interspar, mucnina, usla unutra, ostajem bez zraka, imam osjecaj da nisam sasvim prisutna, ali idem dalje. Srce lupa ko ludo, vrtoglavica...! Ja razmisljam: ''Ne smijem pomisliti da mi je slabo jer je onda gotovo'', pa razmisljam: ''gle ovo tu mogla bih to kupiti, sad kad dodjem kuci spremit cu to i to za rucak, ali prije toga cu otici do frendice na kavu, bas me zanima kako je ona...moram joj nesto ispricati...'' Srce i dalje lupa ali se nedam. Dolazim na blagajnu. Hvata me panika jos gore. Gledam u stvari koje je kupio covjek ispred mene, vadim mobitel i citam poruke od jucer, razmisljam o desetim stvarima... Barem se trudim razmisljati. Izlazim vani, sjedam u auto. Prezivjela sam jos jedan panicni napad!

morala sam otići..evo me.

khm, žao mi je kaj se mučiš s paničnim napadima (ali naravno drago mi je kaj ih nadvladaš). ja nemam panične napade, ali mi je i anksioznost više nego dovoljna, jer ona ne dolazi tu i tamo (kao panični) nego je manje-više stalno prisutna. a i depresivnost onda, naravno, za koju ne mogu reći jel bila prije anksioznosti ili je njena posljedica (ili je, obratno, anksioznost njena posljedica).

zašto si odlučila boriti se s tim "bez kemije"? jesi bila kod nekog doktora ili psihića?

inače, čitala sam da se panični napadi lakše i brže izliječe od anksioznosti (tko ima oboje obično prvo izliječi panične napade, a tek dosta nakon toga anksioznost). i čitala sam da je za panične napade dobra kbt.

niknejm13
15.04.2008., 14:41
Red alert Ova tema se normalno odvija. Ti si došla i 15 postova je offtopic. Mislim da je ipak problem u tebi. JA (namjerno ti pišem boldano, jer je razlog otvaranja teme upravo svađe, kakve ti sad potenciraš, na temi Anksioznost) otvorio temu sa ciljem kakva tema upravo je. To je chat sa primjerima iz praktičnih uvjeta, sa dobrodošlicom struke.
O svemu se priča osim iz naslova. Da li tražiš čovjeka koji je operirao nogu da ti samo govori o struci, Ne već o procesu oporavka

TI nećeš odlučivati, uostalom kao ni ja što da se piše. Imaš PM i pitaj kokaina što hoćeš, uostalom, volio bih da ga pitaš preko teme, a za tvoje kritičke osvrte o temi me zaboli Qrac.

Dobrodošla si dok se normalno razgovaraš, dapače!

A sad zanemarimo naš ego i pišimo dalje. AKo ima još nejasnoća da ne spamamo obrati mi se na PM...