PDA

View Full Version : Moja baka


maristella69
09.01.2004., 08:42
Danas bih se rado vratila u školu i pisala sastavak na temu: "Moja baka".
Možda bih se raspisala u nedogled, možda bih samo jednu rečenicu napisala, koja kazuje sve...
Možda je nemoguće opisati tu toplinu koja prati sjećanje na nju, baš danas...



Što znači jednom djetetu - baka? (Kako divna riječ, i skromna i veličanstvena!)

M@3X
09.01.2004., 12:03
:(
Mom dragom baka danas lezi u komi.
To je zena koja mu mnogo znaci.
Odrastao je uz nju i djeda.

Doktori kazu da joj nema pomoci.
Pitanje je dana...
Oni nista ne mogu uciniti...

A u ova dva dana kako joj je pozlilo ponovo smo shvatili kako je doktorima (vecini) ovdje svejedno,koliko nisu dostojni naziva covjek,kako su to cesce monstrumi u bijelim uniformama nego humani ljudi...
Setali su stariju zenu skoro 24 sata izmedju hitne,hirurgije i Paprikovca i niko je nije htjeo uzeti pod svoje,jer "to nije njihova nadleznost,vec onih drugih".

A u nalazima su napisali da pacijent odbija hospitalizaciju! :eek:
Zena koja je pala u nesvijest,zena koju su morali reanimirati,zena koja nije bila u stanju pricati,koja nije bila sposobna hodati na svojim nogama je odbila hospitalizaciju koju joj niko nije ponudio?!?!?! :eek:
Ili je mozda njena cerka,koja je cijelo vrijeme bila s njom,odbila da joj hospitalizuju majku,koju je upravo zbog toga i dovela na hirurgiju (mada joj niko to nije ni ponudio,vec su je slali drugima)?!?!?! :eek:
Nazalost,ovaj "detalj" na nalazima nije uocen odmah,vec su tek doktori u hitnoj o tome obavjestili rodbinu koja je dosla s njom ponovo tamo odakle su i posli - iz hitne pomoci.

Baku su prevezli u manji grad,gdje su je odmah primili u bolnicu (poznanstvo),ali joj nisu mogli pomoci.
Mozda nisu mogli na ovi ovdje,cak i da su pravovremeno reagovali,ali su mogli zeni bar dati nesto da se ne pati 24 sata trpeci uzasne bolove. :(

djidjimidji
09.01.2004., 12:06
maristella69 kaže:
Danas bih se rado vratila u školu i pisala sastavak na temu: "Moja baka".
Možda bih se raspisala u nedogled, možda bih samo jednu rečenicu napisala, koja kazuje sve...
Možda je nemoguće opisati tu toplinu koja prati sjećanje na nju, baš danas...



Što znači jednom djetetu - baka? (Kako divna riječ, i skromna i veličanstvena!)

Ti si jedna draga osoba. :)

maristella69
09.01.2004., 12:38
Moje najdraže biće u cijelom Svemiru je točno prije godinu dana umrlo, ona koja je bila i hrabra i srčana, i pravična i beskompromisna, nije baš bila nježna, bila je stroga ali prepuna ljubavi...borila se za nas kao kvočka i nitko joj ne bi rekao kakav je težak život imala..
Naprosto ne mogu izraziti tu ljubav koju još uvijek prema njoj osjećam, valjda je u tome onaj dio duše koji je vječan..

Ona nije dio mog djetinjstva - ona jest moje djetinjstvo.

Zato danas kada gledam svoju malu djecu kako hrle baki & dedi, kada vidim tu posebnu ljubav koju dobivaju od njih, onda znam da su sretne što dijele takvu Ljubav.

Kako je lijepo imati baku..

lela77
09.01.2004., 13:46
Stvarno mi je drago kad vidim da su ljudi vezani uz bake, i bude mi zao sto moja nije bila takva...:(

Nikako se nismo slagale i cesto je znala namjerno raditi neke stvari samo da me rastuzi...i nije jednom rekla kako vise voli musku djecu odnosno mog brata...takva je bila i prema mojoj mami...i zato mi je mama tim vise draza jer iako je odgajana u takvoj sredini NIKAD, ali NIKAD nije radila razliku izmedju brata i mene...

Druga baka je prilicno daleko i nikad nismo imale priliku zbliziti se...na zalost...

djidjimidji
09.01.2004., 13:54
maristella69 kaže:
Moje najdraže biće u cijelom Svemiru je točno prije godinu dana umrlo, ona koja je bila i hrabra i srčana, i pravična i beskompromisna, nije baš bila nježna, bila je stroga ali prepuna ljubavi...borila se za nas kao kvočka i nitko joj ne bi rekao kakav je težak život imala..
Naprosto ne mogu izraziti tu ljubav koju još uvijek prema njoj osjećam, valjda je u tome onaj dio duše koji je vječan..

Ona nije dio mog djetinjstva - ona jest moje djetinjstvo.

Zato danas kada gledam svoju malu djecu kako hrle baki & dedi, kada vidim tu posebnu ljubav koju dobivaju od njih, onda znam da su sretne što dijele takvu Ljubav.

Kako je lijepo imati baku..

Kažeš da ne možeš izraziti tu ljubav, a ja sam siguran da upravo TU ljubav pokazuješ ljudima oko sebe - iz dana u dan. :) Ta ljubav je dio tebe... i to se vidi. Budi bez brige. To je to. Neki to zovu život.

Rajna
09.01.2004., 14:24
Mene je jedna od baka prakticki odgojila. :) Na zalost, onu drugu sam dosta rjedje vidjala i jednostavno meni nikad nije mogla dostici ovu kod koje sam stalno bila.

Ova baka koju spominjem me je cuvala kad se moja mama vratila na posao - a to je daleke '66. kad sam se ja rodila bilo nakon dva mjeseca. :( Posto sam bila uzasno sklona prehladama a bila je zima, nakon dvije-tri takve prehlade baka je naredila da nocivam kod nje. :) I jako, jako cesto sam nocivala kod nje, sve do svoje 12. godine, kad smo mi dobili veliki stan, pa vise nije bilo smisla.

Umrla je prije sedam godina, a bila je citav mjesec dana jako bolesna (mozdani udar) i nije da je bilo sasvim neocekivano, ali ja sam bila u totalnoj komi. :( Voljela sam je kao dijete vise nego mamu - nazovite me cudnom, ali meni je bilo tako. :) Jednostavno, najvise sam bila s njom.

Sad sam u slicnoj situaciji i sa svojom djecom - baka ih cuva, doduse, ne nocivaju kod nje. Ali baka im je iznad svega, uvijek se njoj zale i obracaju kad im nesto ne stima kod mene. U nekoj drugoj situaciji bih se mozda i ljutila, ali sjetim se sebe i samo se nasmijem, jer sam sretna sto osjecaju ono sto sam i ja nekad osjecala. :) Ne vidim tu nista nenormalno.

Puknuchu
09.01.2004., 15:35
Jedne se bake sjećam samo kao "brašnare" jer je uvijek nešto mijesila, kuhala i pekla, a preko trideset godina je bila u crnini po kojoj su uvijek svjetlucala zrnca brašna...živjela je u Sarajevu sa svojom kćerkom (mojom tetom) i njenom obitelji i fino ih razmazila. Sjećam se i da je imala dugu bijelu pletenicu koju je motala oko glave i vezala crnom maramom...i da je imala 115 kila-uz ta vaganja nje i njezine sestre od 125 kg vezane su neke anegdote koje moj tata izvrsno prepričava. Kada je umrla, u njezinom zavežljačiću (jednoj svilenoj marami) su pronašli slike nas unučadi, a posebno je bila ponosna što je moja seka dobila ime po njoj. Tata mi često govori da ga posjećam na njegovu majku, jedino je bio jako tužan što se i povijest djelomično ponovila te i ja kao i ona ostala udovica vrlo mlada.
Moja druga baka je ludilo od žene-žao mi je ko psu što ne živi blizu, osobito sada kad je slabije pokretna i kad bih joj željela pomoći. Sve praznike sam provodila kod bake i djeda u Bosni i sve moje najdivnije uspomene su vezane uz njih. Puno bi trebalo mjesta za opisati te osjećaje...Drago mi je da sam od te žene naslijedila-naučila hrabrost, odvažnost, tolerantnost...
Volim te staruhice moja :grli:

Amalthea
09.01.2004., 15:45
maristella69 kaže:
Moje najdraže biće u cijelom Svemiru je točno prije godinu dana umrlo ...
Kako je lijepo imati baku..

Moja je baka umrla 5.1.2004. Sasvim iznenada. Isplakali smo tone suza. Jako smo je voljeli. Ali JAAAKO. Ona je bila tako divna, odgojila je gotovo sve unuke (jer su roditelji morali raditi), a i ja sam do 4. godine živjela kod nje. Sve je posvetila obitelji, sve nam je dala. Voljela nas je bezgranično.

Zadnjih 10 godina života, nakon dedine smrti, živjela je s nama. I sad je nema. Stalno očekujem da se naviri u sobu i nasmiješi se, pita ako netko hoće čaja ili keksa...

Baka, volim te i nedostaješ mi. :cry:

Winona
09.01.2004., 15:51
baka je sve :)

Igrala se najljepse igre sa mnom, radila najbolji sladoled na svijetu, mirisala na njeznost i toplinu i....razumijela me :grli:

Marice krasan topic :)

maristella69
09.01.2004., 18:14
I meni užasno nedostaje....tako mi je drago da ste tu vi koje razumijete........................................ .................................:(

Hana_
09.01.2004., 20:06
imam dvije bake i dva djeda i volim ih puno ..ne mogu zamislit kak ce bit kad netko od nih ode :( puno puta razmisljam o tome..i bojim se da im nebude nekaj..moje dejtinjstvo je vezano uz baku ( od mame) ona me cuvala ..zajedno smo papicu radile...strikale :) ..pricala mi je price ..sjecma se jedne koju je ona izmislila i molila sam je uvijek da mi nju prica..kuha kao i druga baka perfektno..i zato me jos uce..jer kad ne bu njih ...nitko mi vise nece radit tak fina jela..

..gledale smo serije na tv ...isle na plac zajedno..zalijevale cvijece...pazila me i mazila..nekad branila od tate :) i dan danas nekad prespavam kod baka...te uspomene ..nadam se da ce ih imat i moja djeca ..tak mi je nekak toplo oko srca kad o tome razmisljam :)

LaPerla
09.01.2004., 21:02
Rastuzila sam se citajuci. Ja se ne sjecam ni jedne bake tako da nemam ta vasa predivna iskustva ali ih mogu zamisliti. najzalosnije sto ni moje dijete nece imati priliku da upozna jednu baku a druga je daleko.

LAMA
09.01.2004., 21:15
Pola djetinjstva sam provela kod dede i bake i kad mi je deda umro jako sam to teško podnijela. U to vrijeme mi se baka jako zamjerila pa sam čak izvadila i njenu sliku iz novčanika. Uz dedu sam se jako vezala jer je postao dementan i završio mjesec dana u Vrapču. Išla sam tamo svaki dan i to mi je jedno od najgorih iskustava u životu, ali znam da ne bi od tamo ni izašao da mama, seka i ja nismo non-stop dolazile. Uvjeti su užasni, kupali smo ga, hranili...Jel možete vjerovati da na odjelu intenzivne njege u Vrapču nisu u mogučnosti dati transfuziju. Nikad neću zaboraviti kad me je jednom u bolnici zagrlio i tako držao i plakao! :(

I kad je pola godine kasnije ležao u Traumi zavezan za krevet jer je trgao katetere iz sebe, a ja sam odlazila plačući. I najviše me boli to što ga se sjećam tako bolesnog i vrlo teško prizivam u sjećanje one lijepe dane. A baki nisam nikad oprostila! :(

mimi2003
10.01.2004., 01:31
Winona kaže:
baka je sve :)

Igrala se najljepse igre sa mnom, radila najbolji sladoled na svijetu, mirisala na njeznost i toplinu i....razumijela me :grli:



moja je baka meni bila sunce poslije kiše, i nabolje biće koje mi je znalo uljepšati najružnij dan:)
......kada je umrla prije 17 g umro je jedan dio mene zauvijek s njom:(
Draga baka hvala ti za sve:) :)

Mayflower
10.01.2004., 02:25
maristella69 kaže:


Ona nije dio mog djetinjstva - ona jest moje djetinjstvo.



Amalthea i maristella, primite moje saucesce.

I ja sam odrasla s bakom, kod nje sam spavala do kraja osnovne, hranila me, brinula se, pricala sa mnom...mama i tata su uvijek puno radili a ja sam joj jedina unuka. Ona je u punom smislu moj treci roditelj.
Rodjena sam i odrasla u Zagrebu, a naglasak mi je slicniji onom njenog zavicaja jer me ona odgojila :).
Sad smo daleko jedna od druge i vjerujte mi da se zbog nje najvise i zelim vratiti. Ostarila je... kad vec ne mogu biti s njom, zovem je svaki drugi dan. Puno kosta ali to mi je neophodno; i njoj bude drago. Prije nekoliko godina sam snimila neke njene price, sjecanja iz njenog djetinjstva, iz rata (onog davnog)...
Dirnule ste me u zicu, drage cure kojima je kao i meni biti unuka vazan dio identiteta.

magic
10.01.2004., 10:48
Ja jedva chekam postati baka :cerek:

Da budem kakve su bile moje :cerek:

M@3X
11.01.2004., 16:35
Prije par sati je umrla baka mog dragog. :(

Tesko mi ga je gledati kako place kao malo djete.
Place i sjeca se kako ga je pazila,cuvala dok su roditelji radili,kako je djetinjstvo proveo uz nju i djeda,vise nego uz vlastite roditelje...

:cry:

debelakrava
11.01.2004., 22:07
MENI ZIVI JOS BAKA I DEDA OD MAME...
Najvise sam voljela baku Anu s tatine strane...kako je ta zena bila strpljiva. uvijek me branila pred mamom, kupila i pospremala zamnom, jednom sam je, sjecam se zatvorila na balkon po cicoj zimi jer sam bila ljuta jer mi nije htjelaispeci palacinke (grozno dijete sam bila)...ona se tako smijala da je susjeda cula i na kraju dosla i otvorila joj vrata. baka ana je bila najsladja i najbolja bakica na svijetu. umrla je 1989. godine, dan nakon sto sam joj skuhala svoj prvi caj u zivotu a ona se smjesila i rekla da je predivan (mislim da sam razmutila uvin u toploj vodi...bljak)
deda nikola je mamin tata. jos je ziv. on je covjek koji je prosao najgore putove zivota ukljucujuci onaj koji je vodio prema bleiburgu pa natrag. kako je on pametan...nema toga sto on nezna a nema ni fakultet ni nista. obozavam pricati s njim jer me nadahnjuje njegova vjecna vjera u hrvatsku i ljude...
kad sam bila jako mala bojala sam se mrtvaca. rekao mi je: milose, ne boj se mrtvih ljudi nego samo zivih. obozavam i svog dedu nikolu. nema price koju nezna ispricati, stolice koju nezna napraviti. deda nikola je nekad prije rata imao puno pce4la...otada jako volim pcele...zelim se jednom kad ostarim baviti pcelarstvom. naucio me kako da zavolim zivotinje kao sto su krave, pcele, patke, koze i ovce. nikada nisam pojela nijednu od tih zivotinja...mazila sam ih i nikad nista lose nisam od njih dozivjela. tijekom rata on i bakica su morali bjezati. kupili smo im kucu tu u zg. dedica se jako razbolio, zahvaljujuci dobroj vezi, uspjeli smo mu spasiti zivot i staviti pacemaker. on je i seceras i sada je zbog toga tako smrsavio..neznma sta cu kad njega vise ne bude.
danas sam bila kod njih na rucku. kupila sam mu krizaljke. bio je jako sretan...
eto ja se raspitala...ali zelim zahvaliti tebi maristella jer si postavila predivnu tem7u koja me totalno raznjezila.
pusa svima i njihovim bakama i djedovima

debelakrava
11.01.2004., 22:09
M@3X zao mi je. budi uz dragog. prebolit cete lakse to zajedno. nedavno imah istu situaciju. nisam mogla na sprovod jer sam bila bolesna a sprovod u sibeniku. stalno sam mu slala poruke. i dan danas ih cuva u mobitelu...eto sad malo cmizdrim
pusa

maristella69
12.01.2004., 09:07
Baš se sjetih nje kako je metlom jurila neke derane iz ulice koji su maltretirali nas male curice dok smo se igrale sa svojim posuđem i bebama...:) Bila je elegantna, uvijek dotjerana, nikad crno na sebe nije stavila, ali kada je trebalo braniti svoje piliće - pretvarala se u Nazgula!!:) Nije ju tada bilo briga za damske manire...

Iako je bila stroga, na prvi pogled tvrda, imala je meko i toplo srce, a ono dijete u njoj oslobađalo se u našim igrama u djetinjstvu, sada mi je smiješno pisati, ali znali smo je baciti na kauč i doslovno se rvati s njom, mi male beštijice smo skakale po njoj kao psići po velikom medvjedu a ona se sa nama gušila od smijeha..!!
Jedanput smo je malo jače razljutile, pa nas je jurila po stanu, no na podu je bila neka vrećica, ona je stala na nju i raspala se po podu kaj trula kruška, bijes je iz nje frcao ali dok se digla - mi smo već bile pozaključavane na sigurnom (kupaona - to se uvijek dalo najlakše i najbrže zaključati).:D

Osjećala sam se užasno zaštićeno uz nju, bila je uvijek beskompromisna i nije ju bilo briga hoće li se nekome zamjeriti, pa i mom ocu, dapače.
Poštivali su je svi zbog njenog časnog karaktera, pa čak i oni s kojima se nije slagala po nekim pitanjima..

Prekrasno je šivala i plela, meni je specijalitet bio da je, dok plete, kao, češkam iza uha, a zapravo sam joj kemijskom nacrtala točkice i zvjezdice na uhu. Eh, sve bi bilo zgodna šala da joj to nisam zaboravila oprati prije no što je odjurila u crkvu..! Ajme..:rolleyes: :eek: A kada sam joj potiho pobacala milijun malih papirića po glavi, pa kad se pokrenula - kao da je padao snijeg...

Bila je lijepa baka, srebrno sive kose, lijepog ovalnog lica i malih plavih okica.

Zapravo, obilježila mi je cijeli život...

Zapravo, tek sada shvaćam da me nitko nikada, vjerojatno nikada više, neće s većom pažnjom i ljubavlju slušati i dijeliti tako istinski moje tuge i radosti, bez imalo sebičnosti..
Duboko vjerujem da me to ona tamo gore čuva svojim molitvama i znam da ću jednom, na tko zna koji način, opet osjetiti tu toplinu njene ljubavi..

Od milja smo je zvali Bubby.

Jako je volim.

Winona
12.01.2004., 11:50
krasan post :)

chiquita
12.01.2004., 12:41
ja zapravo nikad nisam imala ni baku ni dedu, onako za pravo. djetinjstvo sam odrasla daaleko od svih njih tak da se nismo nešto pretjerano ni družili.
tatin tata je bio domobran i u ratu se ubio jer nije htio da ga njemci uhvate i muče.
mamina mama je umrla dok je moja mama još cura bila.
maminog tate se sjećam vrlo nejasno i to samo iz 3 slike - sjećam se kad je bio jako bolestan i više nije mogao ustajati iz kreveta pa je ležao u onom starinskom krevetu, kad je umro - mama je bila na rubu sloma i sjećam se da se moralo desiti nešto strašno kad je tako jako plakala (bila sam klinka od 5 godina kad je umro pa sam zaključila da je deda umro) i sjećam ga se sa jedne staare slike gdje je imao guste brčine i zagrlio mog brata...)
a tatina mama....bijedno siromašna starica, kada sam postala svjesna da mi je to bila baka, s velikom grbom na ledjima, nikada nije skidala crninu sa sebe, živjela je u staroj, truloj, trošnoj, drvenoj kućici sa dvije "sobe" sa zemljanim podom, na vrhu ličkog brda (do kojeg se u najgorim zimama nije moglo samo tako doći, sjećam se ko klinka da je znalo biti snijega jaaaako puno, doduše onda sam i bila mala)sjećam se da je u prvoj " sobi" držala razno razne kutijice, za kavom, brašnom itd. i imala je nekakav starinski šporet...a u drugoj sobi je imala onaj staaarinski visoki krevet na koji se jedva mogla popeti koliko je bila mala...
nikada si neću oprostiti što je zadnji put kad sam ju vidla živu, imala sam 9 godina, htjela pokloniti 2 starinske plahte (one tvrde, rukom izvezene) za jednog dana kada ću se udavati, a ja sam to kategorički odbijala i nisam htjela uzeti jer me bilo sram (:bonk: ).
poslje mi je došlo iz dupeta u glavu da je i ona imala osjećaj da se više nikad nećemo vidjeti i da mi je htjela na neki način pokazati me voli i poštuje...
a ja eto tuka kakva jesam to odbila. mora da sam je tada strašno povrijedila...

Winona
12.01.2004., 12:46
da, vjerojatno ti je htjela nesto dati a kako su plahte jedino vrijedno sto je imala ponudila ti je to.

Nemoj si predbacivati, oprosti si kao sto ti je i ona odavno. :)

Moja baka puno hekla, eto tako sam ja "morala" pri svakoj posjeti uzeti heklane stolnjake ( i to one od 3-4 metra duzine, zavjese , tabletice ). Nikad to ne bi stavila na stol, ne volim stolnjake uopce.

Ali stoji u ormaru. Znam da je noci i noci to izradjivala, odusevljavala se mustrama i oblicima...

Puknuchu
12.01.2004., 13:41
Maristella me spominjanjem Nazgula sjetila i na moju baku... u prvoj kući na početku njena sokaka življahu Romi-bilo je tamo uvijek veselo jer ih je bilo ko...Roma :D , a ja sam tada još bila jedinica i imala sam sve barbike, lutke s pločama (sjećate li ih se :) ) i veeeliku ljuljačku koju bi mi objesili na vrata garaže, ali bila sam sama. Dakle tamo su živjeli braća Lajka i Mišo te sestrice Bika (Vesna) i Svjetlana koje sam ja pozivala k sebi na igranje, a moja bi ih bakica (medicinska sestra op.a.) prvo zaprašila svim mogućim prašcima protiv buha, ušiju i slične gamadi...:D
Još uvijek žive u toj kući samo su je malo dogradili i pokrstili se :D :D - al to je jedna druga priča :rofl:

viky
12.01.2004., 15:00
maristella69 kaže:
Moje najdraže biće u cijelom Svemiru je točno prije godinu dana umrlo, ona koja je bila i hrabra i srčana, i pravična i beskompromisna, nije baš bila nježna, bila je stroga ali prepuna ljubavi...borila se za nas kao kvočka i nitko joj ne bi rekao kakav je težak život imala..

maristella69 kaže:
Bila je lijepa baka, srebrno sive kose, lijepog ovalnog lica i malih plavih okica.


Maristella da mi nismo u rodu. I moja je baka prije godinu dana umrla :( Fascinantno je i da opis odgovara. :eek:

maristella69
12.01.2004., 15:33
Viky, :grli: zbog naših premilih bakica!!
Baš čudno zbog koincidencije...

viky
12.01.2004., 17:53
Maristella i tebi :grli:
Nisam te bas puno citala, uglavnom postamo na razlicitim mjestima, ali imala sam sasvim drugaciju sliku u glavi. Vidis kako se covjek prevari. Ovi postovi su toliko puni topline i osjecajnosti tako da se potpuno slazem sa djijimijijem koji kaze da si draga osoba. (ne samo zbog koincidencije)
M@3X zao mi je zbog tvog decka i znam kako mu je tesko. Ali iskreno iscekivanje da do tog trenutka dode, kada znas da povratka nema usudila bih se reci da je jos i gore. Istina, iako ne vjerujemo pretjerano u cuda nekako podsvjesno se nadamo da ce se dogoditi. Sada bas nema rijeci koje bi ga utjesile, osim onih da njegova baka barem vise ne pati. Meni to nije pomagalo, ali me je ipak donekle smirivalo.
Jos i danas, godinu dana nakon bakine smrti mogu se potpuno sjetiti njenog glasa, nacina na koji govori i hoda i toliko detalja. Sretna sam zbog toga i ne zelim da nestane iako me nekada, a najcesce je to prije sna (ne mogu ovo objasniti) odjednom zatrpa cijela gomila sjecanja bas na te stvari, ne na dogadaje, nego na njen govor, hod, pokrete i jako postanem tuzna sto ih vise ne mogu cuti i vidjeti.
Vjerujem da je sada na puno ljepsem mjestu i da od nekud, ma gdje to bilo gleda mene.
Moram prestati jer su mi dosle suze. :(

magic
12.01.2004., 19:40
Zar vi nekoga procjenjujete kao dragu osobu zato shto zhali za svojom pokojnom bakom :confused: Zato shto ima njezhna i dirljiva sjecanja :confused:

Ma dajte, molim vas...

Napisala sam...zhelim biti svojoj unuchadi baka onakva kakve su moje bile meni...

Ali njihova je smrt-odlazak jest prirodan proces :)

U meni nema zhaljenja :) One uvijek postoje u meni :)

Zhaliti mogu samo kad netko premlad umre...ali nechija baka...pa to je normalan slijed...zhivot :)

Proshlo sam ljeto skoro umrla. Ne bih ni trenutka zhalila da sam 'otishla' da je moja zadaca bila gotova..no moj sin ima 15 godina, dakle josh mu trebam, zato sam stekla snagu.

No one su bile nashe BAKE, rjeshile su sve svoje zadace...pustimo ih da pochivaju u miru :)

Tija
12.01.2004., 19:54
mene je moja baka prošle godine nazvala i rekla da mi ima neš dati....dala mi je pijat iz kojeg me hranila kad sam bila mala.:D
Negdje sam ga pospremila, možda sam i bacila, nemam pojma ali mi apsolutno niš ne znači. Ne sjećam se iz čega me hranila, ne sjećam se nijednog zagrljaja niti pročitane priče. Sjećam se samo vječnog prigovaranja da sam plačljiva.:rolleyes: Mislim:rolleyes:
I dan danas, kad na rijetke petke odem k njoj, mom mužu priča kako sam staaalnooo plakala. :rolleyes: I još uvijek se ne pita zašto.:rolleyes: Bah!!! I sjećam se da je više voljela brata nego mene. On nije bio plačljiv:D

Sreća da je moja mama napravila pomak 300 godina naprijed u odnosu na nju i sreća da je ona sad prekrasna baka. Ne prigovara i rado čita priče i rado ide u šetnju i spušta se niz tobogan:)

Winona
12.01.2004., 21:18
Zar vi nekoga procjenjujete kao dragu osobu zato shto zhali za svojom pokojnom bakom Zato shto ima njezhna i dirljiva sjecanja

da.

No one su bile nashe BAKE, rjeshile su sve svoje zadace...pustimo ih da pochivaju u miru

nasa topla sjecanja ih ne sprecavaju u tome.

verica
12.01.2004., 21:28
I ja sam provodila puno vremena kod bake i dede kad sam bila klinka, ali je deda taj koji mi je ostao u ljepšem sjećanju jer mi je on pričao priče, igrao se sa mnom i vodio me na zabavna mjesta kao što su Nama, Gornji grad i Autobusni kolodvor.

Baka je bila stroga i istjerivačica pravde i istine, i uvijek je bila zaposlena i dosta ozbiljna pa nije baš imala vremena za igru. No, isto tako se sjećam kako je (za razliku od mojih roditelja) uvijek bila na mojoj strani pred drugima - jednom je išla sa mnom u školu da me opravda jer sam zakasnila.

Moja baka je još uvijek živa, ali kao da je umrla prije desetak godina zajedno s dedom. Depresivna je i stanje joj je sve gore i gore, sada uglavnom samo plače nad svojim životom koji zaista nije bio baš lagan.

debelakrava
12.01.2004., 22:48
baka - nazgul :lol: lude ste
bake su zaaakon.
djedovi isto.
a ja imam i macku kod bake i dede...aha!:o

viky
12.01.2004., 23:41
Slazem se sa Winonom u oba odgovora.

lela77
13.01.2004., 08:57
Hvala Bogu na Tijinom odgovoru-vec sam mislila da samnom nesto ne stima...svi vi pisete lijepo o bakama i ja sam pomalo ljubomorna na taj osjecaj...:)

M@3X
14.01.2004., 10:58
debelakrava kaže:
M@3X zao mi je. budi uz dragog. prebolit cete lakse to zajedno. nedavno imah istu situaciju. nisam mogla na sprovod jer sam bila bolesna a sprovod u sibeniku. stalno sam mu slala poruke. i dan danas ih cuva u mobitelu...eto sad malo cmizdrim
pusa
:kiss:
Ova tri dana bili smo skoro non-stop skupa.
Navece,dan kad je baka umrla,sjedili smo zajedno u sobi i znala sam da mu je tesko,ali je to pokusavao potisnuti...
Podstakla sam ga da prica o tome i da ne krije kako se osjeca,sve je to normalno i suze su za ljude...
Pricali smo do dugo u noc i plakali.

Pricao je kako su ga baka i djeda cuvali i kako je kao djete bio vise vezan za njih nego za roditelje,koji su radili.
Kako su to bili ljudi starog kova,koji su uvijek ispred sebe stavljali srecu svoje djece i unucadi i mnogo se zrtvovali za njih,tiho,bez rijeci,bez ukazivanja na to sto su cinili za sve.
Njega su voljeli mozda i vise i toplije od drugih jer je prvo unuce.
Cak i pred samu smrt baka je mislila na druge,ne na sebe.
U onim bolovima,kad je bila pri svijesti,napomenula je da se od penzije koju treba dobiti ovaj mjesec odvoji svota za praunuka,da djete ima za slatkise (to je cinila za zivota svaki mjesec).
Moj dragi je pricao kako je i djeda od svoje penzije,kad je on bio mali,njemu uvijek odvajao 20 dinara za dzeparac.
Vodio ga je sa drugim unucima u neku kucicu,gdje su se svi igrali na cistom vazduhu,kraj rijeke i uzivali u djedovim pricama.
Kad je djed umro to mu je tesko palo,a jos teze jer sve to nije imao s kim podijeliti. :(

Jako mu je bilo tesko jer je baka par dana pred smrt zamolila njegovu majku (koja je svaki dan isla kod bake,brinula o njoj i kuhala joj) da kupi pile i spremi ga onako kako on voli,pa ga pozove jedan dan na rucak.I nije,jadna,docekala taj rucak. :cry:
Dan nakon njene smrti stigla je i cestitka za Novu godinu od njegove sestre koja je trenutno u Americi,koju baka vise nije mogla vidjeti.

Krivi se sto nije baki i djedu ispunio jedinu zelju koju su imali,jedino sto su od njega trazili...
Rekli su da bi voljeli vidjeti njega da se ozeni,da ima svoju porodicu,pa da mogu umrijeti s mirom. :cry:
I oboje su umrli prije toga.
Pokusala sam mu objasniti da su oni znali da bi on to uradio da je mogao,ali uslovi nisu dozvoljavali.Oni su znali da je on sretan i sigurno ga ne krive zbog toga,to je nesto na sta on nije mogao uticati.

Proslo je bilo tri sata noci kad je uplakan zaspao kraj mene. :(

M@3X
14.01.2004., 11:24
Tesko mi je gledati ga tako slomljenog.
Cijelu noc je bdio pored bakinog kovcega preksinoc (12 navece) pa je sinoc zaspao i buncao. :(
Uzeo je bakin stap za uspomenu.

Neobicno mi je kad vidim muskarca od skoro 32 godine kako je bespomocan kao djete,slomljen...
Stalno mi zahvaljuje sto operem sudje i pospremim malo,te pomognem njegovoj mami. :(
Uz sve ovo,ona je morala doktoru jer je pronasla otvrdnuce na dojci i doktori su skepticni.
Nesreca nikad ne dolazi sama...

viky kaže:
Nisam te bas puno citala, uglavnom postamo na razlicitim mjestima, ali imala sam sasvim drugaciju sliku u glavi. Vidis kako se covjek prevari. Ovi postovi su toliko puni topline i osjecajnosti tako da se potpuno slazem sa djijimijijem koji kaze da si draga osoba. (ne samo zbog koincidencije)
M@3X zao mi je zbog tvog decka i znam kako mu je tesko. Ali iskreno iscekivanje da do tog trenutka dode, kada znas da povratka nema usudila bih se reci da je jos i gore. Istina, iako ne vjerujemo pretjerano u cuda nekako podsvjesno se nadamo da ce se dogoditi. Sada bas nema rijeci koje bi ga utjesile, osim onih da njegova baka barem vise ne pati. Meni to nije pomagalo, ali me je ipak donekle smirivalo.
Ovo je virtualni svijet u kojem imamo samo djelice informacija...
Njemu je jos tesko prihvatiti da je nema.Kad je vidio u kovcegu rekao je da je djelovalo kao da spava i da sve nekako ocekuje da ce se probuditi i nesto reci,mada zna da je umrla.
Sinoc je takodje spomenuo kako jos nije svjestan da je ona zaista umrla i da je nema vise,da je vise nikada nece vidjeti. :(

Ja nazalost nemam takvo bogatstvo sjecanja na svoje bake.
Oba djeda su mi umrla kad su roditelji bili mali.Jedno je ostalo u stomaku od par mjeseci siroce,a drugo je imalo jedva par mjeseci kao beba.Oba djeda nose isto ime,a to ime,malo izmijenjeno,nosi i moj brat (roditelji su htjeli dati identicno,ali su se na neki nacin bojali "prokletstva" smrti u dvadesetima).
Mamina majka,a moja baka,je bila divna zena.Umrla je kad sam ja imala 7 godina.
Sjecam je se,pomalo maglovito,ali neke 'sitnice' pamtim.
Ona me je grlila,radovala se kad dodjem,kupovala mi bombone i slatkise,osjecala sam da me voli i te topline se jos uvijek sjecam.
Nazalost,posto je zivila daleko,nismo isli kod nje tako cesto.
Oceva majka je sasvim drugi tip zene.
Nikada me nije zagrlila!
Jedino sto bih ja nju poljubila u obraz kad smo dolazili kod nje i to je bilo sve od naseg fizickog kontakta.
Ona je ostavila mog oca i ostalu svoju djecu kod moje prabake,a njihove bake s oceve strane,koja je bila stara i bolesna zena,jedva pokretna i preudala se - i to tako da je toj djeci (u kuci u koju je dosla) bila i ujna i maceha!
Prije nego sto je napustila svoju djecu popalila je sve slike njihovog oca i unistila sve sto je mogla biti uspomena na njega.
Moj otac je neke stvari sakrio u jastuk,ali i njih je nasla i unistila (vjerovatno je primijetila da djete previse pazi na jastuk).
Vise puta sam slusala price kako je moj otac,sa tada oko 4 godine,stajao na sred livade i plakao,sav musav,bespomocan,gledajuci majku kako odlazi,udaje se...
To mi je pricala cerka covjeka koji se ozenio bakom (a koji je mom ocu bio tetak),koja kaze da nikada nece moci iz glave izbiti tu sliku mog oca (ona je tada bila starija).
Mog oca je baka nakon toga vidjela tek kad je vec odsluzio vojsku i bio svoj covjek.
Otac je bio zeljan ljubavi i sve joj je oprostio,tolike godine nevidjanja (iako su bili u blizini).
Medjutim,ona nikad nije imala ni trun osjecaja ni za njega ni za nas,unucice.Umrla je prija par godina.

Zao mi je sto mamina mama nije pozivila duze.Za nju me vezu samo fine uspomene,mada su pomalo neodredjene i maglovite,jer sam bila mala.

debelakrava
14.01.2004., 19:10
rasplakala si me...opet
tvoj je decko jedna predivna osoba...to je tako lijepo kad je muskartac dovolkjno zreo da pokaze emocije...a ti sretnica jer ih dijeli upravo s tobom...
proci ce i tuga...znam da hoce...
moj je deda danas bio kod mene. on nema penziju jer je radio u bivsoj YU pa sad zivi od onog sta mu mama i teta daju. trebao bi dobit 400kn neke socijalne pomoci. rekao je da ce mi za diplomu dat pola svoje penzije. ja sam rekla hvala i otisla u sobu i plakala sat vremena.
najgore je kad dobri ljudi ispaštaju tuđe gluposti. bljak. rekla sam dedi da cu mu kupit mercedesa kad narastem. to sam mu rekla kad sam imala 6 godina a on se i danas togsjeca i prepricava to kao neku super foru. znam da ovo nije topic o dedama nego o bakama al morala sam to spomenut
M@3X, jos jednom, zao mi je...bit ce sve u redu. pusa ogromna

Mayflower
14.01.2004., 19:25
debelakrava kazˇe:

najgore je kad dobri ljudi ispasˇtaju tu?e gluposti. bljak. rekla sam dedi da cu mu kupit mercedesa kad narastem. to sam mu rekla kad sam imala 6 godina a on se i danas togsjeca i prepricava to kao neku super foru. znam da ovo nije topic o dedama nego o bakama al morala sam to spomenut
M@3X, jos jednom, zao mi je...bit ce sve u redu. pusa ogromna

Ma kako ne...i o dedama i o bakama. Pisala bih o dedama da ih imam, no obojica su umrli - jedan kad sam imala osam godina, drugi prije nego sto sam se rodila.

sanny
21.01.2004., 01:41
Baka ma divna rijec za moju baku!

Od tate mama ne da je bila i jos uvijek je divna osoba. Sa njom sam bila i dan i noc. Kuhala mi sto sam htijela u po noci da sam htijela kolace ustala bi i bez problema to ucinila. Vodali me po parku, kupovali stvarcice, dizali video kazete i gledali samnom crtice iako to za njih i nije bas nesto sto bi oni gledali.

Provodila svaki dan sa njima mama bi me tamo vodila svaki dan, a tata nije imao nikakve odnose sa njima iako su njegovi roditelji. Kad sam malo veca bila onda bi sama isla njoj i nocila. Smijale bi se skupa spavale radile frizure jedna drugoj zezale dijeda i puno divni memorija je bilo tu.

Vidjela je nisam 11 godina i jako je bolno. Skoro sam dobila njen broj telefona pa je cijeli razgovor prosao u plakanju, bolje receno razgovora nije ni bilo. Ona je jako bolesna sada sto se kaze ceka dan kad ce se pozdraviti sa zivotom, ali sam joj ja rekla da me ceka i da nema te sile da ode a da mene nevidi. Tako da sada ona ceka, a i mogla bi da doceka mene ove godine pred kraj ili iduce na pocetku.

Svako ljeto od mog rodena provodila sam sa njom, a moji bi isli na provode na more po mijesec ili dva.

Sijcam se kada su mi kupili bicikl imala sam samo 4 godine, zabijala sam se u sva vrata pa bi mi oni bicikl snijeli sa 5 kata van. Svako malo bi mi dosadilo vozanje oko zgrade pa bi ih zvala da me ponovo na 5 kati vode i nose bicikl, onda opet ajmo dole dosadno u stanu, ma joj vucala sam ih gore dole 100 puta na dan. Dosadana sam i ja bila!(ko bi mene za unuku Boze moj)

E sada imam dijete 6mj. je star, tu imam samo svoje mamu,tatu,brata i to je to. Prije par mijeseci sam odlucila da krenem raditi, oni su ga cuvali par dana i nakraju im je zlo doslo jer sam ga dovodila u 6am, a moja mama spava do 12 i slicno.
Tako me to naljutilo, ali rekla sam ok mozda se nebi ni ja budila. Za posao pisi propalo. Iduci put sam ih zamolila da mi ga pricuvaju da odemo van na nekoliko sati ja i muz sa par prijatelja oni su tek tako bez problema odbili jer nezele da moj mali probudi mog brata (njegovog ujaka).

Ludilo svaki put kada ih pitam odbiju, a onda kazu mi njega kada se pozelimo doci cemo kod vas i vidjet ga na pola sata i slicno. Svaki put imaju neku ispriku ili way out. To me tako ljuti sto se kaze prvo im je unuce nije niko duzan ali boze moj sve bake i dijedovi su divni a moga dijeteta su rogati davoli sa repovima.

Uvijek se sijetim svoje bake, oni su mene mogli ostavljati cijelo ljeto kod nje, mogu reci cijeli 12 godina sam bila kod nje, a kada je red na moje dijete bar par sati da bude kod njih ah to je onda teseta prica.

Eto nisam vjerovala u to da ima dobri i losi baki i dijedova, ali sam se sama uvjerila u to. Mislim nisam nesto specialno ni ocekivala moj zivot sa njima nije isto bio raj, prije receno da je bio pakao.

Uzivajte u dobrim bakama dok ih imate i dok su vam pri ruci nemojte ih koristiti i zamjeriti, budite sretni da ih imate i da su tako divni sjaje od dobrote.

:top:

maristella69
21.01.2004., 10:27
Sanny, s obzirom kakvi su bili roditelji - teško je za očekivati da budu dobri baka&djed...:(
Otkuda to u ljudima?!:confused:
Ali ti si pobjednik, jer to zlo nisu uspjeli prenijeti na tebe.

edith
24.08.2010., 12:51
danas mi je umrla baka :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry:

HAL3
24.08.2010., 14:46
danas mi je umrla baka :cry:

Žao mi je :(
Hrabro je isprati :(

Agata1979
24.08.2010., 16:45
danas mi je umrla baka :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry: :cry

jako mi je žao :( i moje saućešće
moja baka je umrla krajem 2003 i od tada nemam hrabrosti pogledati svoju snimku svatova ili bilo koji album u kojem su njene slike jer se odmah rasplačem
jučer sam slučajno našla neki stari cd sa slikama i stavila ga u lap da ga pogledam i odmah na prvoj slici ona nasmiješena, odmah sam se rasplakala, užasno mi fali...

Yehane
24.08.2010., 16:59
Edith, moje saučešće... Ja sam se maloprije vratila sa sprovoda svoje, znam kako ti je...
Drži se i budi hrabra!
Stalno mislim na nju sad, posebno zadnjih dana...

zoro007
24.08.2010., 22:02
..je moja druga majka
još u kući imam njenu žensku torbu sa sitnicama koje je nosila..to su slike od nas najmilijih koje su sve izlijepljene od njenih poljubaca, privjesak, labello, češalj, zdravstvenu knjižicu i osubnu..
ah da, tu je negdje i pletivno, nezavršene čarape, bojim se nastaviti ih štrikati, ma sigurno ću nešto zbrčkati. i puno toga još..a nema dana kad ne pomislim na moju veliku učiteljicu, a mrtva je već 11 godina. i da, na samrti je čekala na mene..a dijelilo nas je preko 600km..tri sata kasnije je izdahnula..ja sam je kupala i stavljala u lijes..bdijela kao luda u sobi koja je mirisala na smrt.
ni od rođene majke nisam iskusila tu bezuvjetnu ljubav..neka joj je laka crna zemlja.

saučešće draga edith :grli:

firefly_
01.09.2010., 12:02
svaka čast onima kojima bake nešto znače. ja svoju mrzim. sve me na njoj živcira,ne znam zašto. kao dijete sam ju obožavala,ali kako sam odrastala, jednostavno sam je počela mrziti. ona ne može normalno otvarati vrata, jede gore od svinje, ne govori normalno nego se dere gore od pauna, provocira mi tatu, svima govori o svojoj bolesti... s drugom bakom se puno bolje slažem :)

svastamorac
01.09.2010., 15:10
Moja baka je super baka, prabaka :) Puno puta to zaboravim, ignoriram a ne bih smjela...ima 84 godine, puna je života i razumijevanja za sve...idem do nje iz ovih stopa :w

zoro007
01.09.2010., 15:19
svaka čast onima kojima bake nešto znače. ja svoju mrzim. sve me na njoj živcira,ne znam zašto. kao dijete sam ju obožavala,ali kako sam odrastala, jednostavno sam je počela mrziti. ona ne može normalno otvarati vrata, jede gore od svinje, ne govori normalno nego se dere gore od pauna, provocira mi tatu, svima govori o svojoj bolesti... s drugom bakom se puno bolje slažem :)

ne znam koliko je stara tvoja baka, no pitam se da li su neke stvari koje navodis vezane uz starenje..
lupa vratima i glasno prica - da nije nagluha, ljudi koji slabo cuju ne primjete koliko su glasni
ok..ovo s jelom..bit ce da to prije nisi primjecivala

isto tako neke psihicke promjene se desavaju u starosti, neke su povezane s hormonskim smetnjama.

nemoj misliti da je zadnjih par godina s mojom bakom bilo jednostavno..bila je jako placljiva a i situacija nije bila jednostavna, ali znam da te promjene imaju veze s procesom starenja...

Mrs.B
01.09.2010., 21:59
kao i svi imam 2 bake, ali potpuno različite u karakteru i odnosu prema nama.

seka i ja kad kažemo "baka" mislimo na našu predragu baku, koja nam je kao druga mama. mene je čuvala dok nisam mogla u vrtić, brinula se za mene i seku dan i noć kada je trebalo, kad smo bile bolesne i zdrave. dolazila je preko cijelog grada i po kiši i snijegu da nas čuva i skuha nam ručak. i nastavila je s tom praksom i kad smo obje bile punoljetne, jednostavno joj je prešlo u naviku a i kako je deda umro jednostavno smo joj popunjavale dan. kolko nam je kolača i torti ispekala, kolko nam je priča ispričala i pletenica isplela... nemogu joj nikako za to zahvaliti. kad sam bila mala sam joj obećala da ću ju gurati u kolicima kad bude stara i voditi ju u šetnje. hvala bogu još je relativno zdrava tako da treba samo naše društvo, a ne i pomoć.


inače, baka i ja slavimo rođendan na isti dan, ja sam joj prva unuka i došla sam joj ko poklon za rođendan i mislim da je naš odnos time još posebniji. evo za par dana slavimo, ja 24 ona 79. :cerek: prije godinu i pol smo slavile zajedničkih 100 (22,5+77,5) :cerek:

drugu baku uvijek u razgovoru nazivamo "baka X". vidimo je jednom godišnje, nikada nije bila brižna i dobra, da li zbog udaljenosti ili zbog karaktera. ali ne mogu reći da sam ikada zbog toga sojećala neki nedostatak jer moja Baka je sve to višestruko nadoknadila. svako dijete bi trebalo imati takvu baku :cerek: mogla bi o njoj i njenoj dobroti i svemu što je za mene napravila do sutra pisati. nadam se samo da će ostati s nama još dugo da moje curica upozna svoju predivnu prabaku kako treba i da je se može cijeli život sjaćati.


moja sućut svima koji su izgubili svoje voljene bake!

kjava
01.09.2010., 22:18
ja volim svoju baku jako, ali ona više voli moju sesričnu! jbg..... već smo i ja i sestrična udane , ali i dalje postji to rivalstvo između mene i nje zbog babe!

nemam pojma
02.09.2010., 08:07
Ja o svojoj ne mogu pisati jer, iako sam više života bez nje, nego s njom, preteško mi je sjećanje.
Bako, volim te :)

ivicazg
02.09.2010., 12:05
bok cure,ja sam Martina,i ja i buraz smo odrasli sa bakom.starci su radili a baka nas je čuvala(deda je rano umro pa je ona bila u penziji).ne znam ni jednog ružnog dana iz djetinjstva,baka nam je bila super.sada je ona prabaka i samnom je doma(ja sam na porodiljnom) i igra se i čuva mog Petra kao što je i nas čuvala.vrijedi više nego zlato i uopće si neznam zamisliti dan bez nje.svaki dan pijemo kavice,šetamo se skupa i kad jednom dođe dean da je neće biti,neznam kak ću to preživjeti:ne zna:volim ju najviše i trudim se svaki dan to joj pokazati!:Wsvim bakama i prabakama!