PDA

View Full Version : Anksioznost


stranice : 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 [14] 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147

[Ciara]
17.02.2007., 15:30
Pa dobro, ali ne mislim da je anksioznost strahić koji lagano pritišće prsa, a depresija isto to samo jače pritišće...

clarity
17.02.2007., 15:36
mozda je ta tjeskoba zajednicka jednom i drugom... ona je samo pokusala objasniti svoj osjecaj. nisam depresivna pa ne znam.

bluebell
17.02.2007., 17:15
da jer pored toliko fizickih simptoma tesko je shvatiti jednostavnost. psihijatri na zalost ne pomazu pri tome nego naprotiv prepisujuci lijekove ljudi se uvjere da su ''bolesni'' i da su mozda oduvijek bolesni.ulaze u zacaran krug ne samo strahova nego i bavljenja sobom. svoju tremu pred nastup,sramezljivost,normalne strahove, osjecajnost itd sto oduvijek imaju, pripisuju bolesti. a ne misle na to da su prije s tim tremama, osjecajnoscu itd funkcionirali manje vise kao i svi ''normalni''.

ovo si super rekla, sve što napravim, pomislim...čak i sad kad pišem ovo...razmišljam o kontekstu svoje "bolesti"...štogod to bilo...nekad mi se čini kako sam uopće dosada mogla živjeti bez toga....bez tako širokog znanja iz područja psihijatrije, psihologije....bez konstantnog seciranja same sebe...i ovo što se preplavljivanja straha tiče.....najnormalnija sam kad se tako rastroji8m da mislim da ću umrijeti ili završiti u ludari...kad dođeš do onog kritičnog momenta i boriš se za goli život...i kad taj strah nestane...osjetiš se živom ponovo.....sam što je taj put užasno bolan i iscrpljujući

dobardan
17.02.2007., 18:35
Ljudi trebam malu pomoć. Koliko je dobra ideja popiti 2 praxitena u razmaku od nekih 1,5 h? Čeka me jedna dosta stresna situacija i već se dovoljno poznajem da znam kako ću reagirati ( a ne mogu više taj problem odgađati), jači napad panike mi ne gine a 1 praxiten mi baš i ne pomaže kod takvih žešćih napada. Nemam neko bolje riješenje nego uzeti 2. Jel to pametno, mislim, jel se može predozirati s 2 tablete? Boli me briga koliko ću ukomirana biti, bitno da to prođe manje-više ok.
Ne znam puno o lijekovina ni o doziranju a ne želim si napraviti dodatno sranje.
Od sljedećeg tjedna krećem na terapije kod psihijatra pa će mi dati bolje odgovarajuće lijekove od praxitena ali za sad nemam drugog izbora.
Hvala svima:kiss:

No22
17.02.2007., 19:11
Ljudi trebam malu pomoć. Koliko je dobra ideja popiti 2 praxitena u razmaku od nekih 1,5 h? Čeka me jedna dosta stresna situacija i već se dovoljno poznajem da znam kako ću reagirati ( a ne mogu više taj problem odgađati), jači napad panike mi ne gine a 1 praxiten mi baš i ne pomaže kod takvih žešćih napada. Nemam neko bolje riješenje nego uzeti 2. Jel to pametno, mislim, jel se može predozirati s 2 tablete? Boli me briga koliko ću ukomirana biti, bitno da to prođe manje-više ok.
Ne znam puno o lijekovina ni o doziranju a ne želim si napraviti dodatno sranje.
Od sljedećeg tjedna krećem na terapije kod psihijatra pa će mi dati bolje odgovarajuće lijekove od praxitena ali za sad nemam drugog izbora.
Hvala svima:kiss:

Moja preporuka je da odjebeš ta dva praksitena i da mazneš dupli konjak ;)

dobardan
17.02.2007., 19:32
hahah, pošto nisam alkohol probala već 2 godine mislim da bi me dupli konjak ukomirao više nego tablete:D ali idem vaditi krv prije tak da sumnjam da konjak dolazi u obzir, probat ću za neku drugu priliku;)

No22
17.02.2007., 19:39
hahah, pošto nisam alkohol probala već 2 godine mislim da bi me dupli konjak ukomirao više nego tablete:D ali idem vaditi krv prije tak da sumnjam da konjak dolazi u obzir, probat ću za neku drugu priliku;)

Onda je preporuka ova: Sad kad legneš spavati lijepo se opusti, polako diši i oko 100 puta u sebi ponovi riječ: UPOMOĆ, sva Kraljevstva nebeska će se ujediniti da ti pomognu, a praksitene daj nekom drogerašu ;)

leticia
17.02.2007., 19:48
ulaze u zacaran krug ne samo strahova nego i bavljenja sobom. svoju tremu pred nastup,sramezljivost,normalne strahove, osjecajnost itd sto oduvijek imaju, pripisuju bolesti. a ne misle na to da su prije s tim tremama, osjecajnoscu itd funkcionirali manje vise kao i svi ''normalni''.

ja isto nekad mislim da svu tu analizu samog sebe treba poslat kvragu!

Neli
17.02.2007., 21:38
molim vas možete mi reći znate li nekoga tko se sam izliječio, "snagom volje" i rekao sam sebi boli me briga, šta bude bude, suočit ću se sa strahom??
ili možda nekoga tko se toga relativno brzo riješio lijekovima i psihoterapijom?
Ja osobno poznajem ljude koji su bili jednom u životu na psihotretmanu, i nikada više se nisu željeli pojaviti niti konzumirati psihofarmace ( radi se o izlječivim neurotičnim poremećajima - dijagnozama ) - put im je težak,borba prema njihovim riječima traje iz sata u sat, pa iz dana u dan, ali vremenom, nauče svladati neke poteškoće ili se naprosto nositi s njima i danas, kad se povremeno čujemo, sretnemo...svi imaju slične priče - misle da su napredovali više od 50 posto, lakše im je, manje su samokritični...
Postoje ljudi, dijagnoze kod kojih se to može postići i kombinacijama nekih relax tehnika ( ili tome slično ), ili kombinacijom psihoterapija ( ovo uvijek stavljam na 1, mjesto, pa uz ev. psihofarmake kao početnu fazu - tzv. štaku )
(Ovdje, naravno ne mislim na tzv. duševna oboljenja, premda se i kod takvih dijagnoza, uz podršku obitelji, pravilno liječenje i psihotretmanom i psihofarmacima može funkcionirati, raditi, imati obitelj - možda u svojoj okolini i imaš nekog s težom dijagnozom, a da pojma nemaš, ni po čemu to ne bi primjetili na "prvu loptu" )
Sve napisano ne znači da postoje "čudotvorne terapije, lijekovi, terapeuti, čarobni štapići, pilule..."
Za sve u životu, pa tako i za dijagnoze, teškoće, stresove, za početak i na 1. mjestu je "snaga volje" - iz toga, dalje, proizlaze odluke, procesi ( koji su teški u dugotrajni, ali nikako nerješivi ) - ali svakako je "snaga volje" ono što nas, između ostalog i pokreće u svakodnevnici., posebno kad nas očekuje "težak dan".
Veliki pozdrav i smogni snage za promjene - moguće je!!!:top: :top:
:)

Neli
17.02.2007., 21:41
Mnogi ljudi se odlucuju na to da se sami izvuku. Ja sam na ovome forumu procitala puno postova onih koji su se sami borili. Mislim da su to divljenja vrijedni ljudi.
Ja na zalost nisam uspjela sama, pa sam krenula sa AD. Sada sam na njima 3 mjeseca, osjecam se puno bolje, iako ne savrseno.
Tebi zelim puno srece.
Pratim ja tvoje postove, i samo naprijed!!!:top:
:kiss: :kiss:

Neli
17.02.2007., 22:16
Ljudi trebam malu pomoć. Koliko je dobra ideja popiti 2 praxitena u razmaku od nekih 1,5 h? Čeka me jedna dosta stresna situacija i već se dovoljno poznajem da znam kako ću reagirati ( a ne mogu više taj problem odgađati), jači napad panike mi ne gine a 1 praxiten mi baš i ne pomaže kod takvih žešćih napada. Nemam neko bolje riješenje nego uzeti 2. Jel to pametno, mislim, jel se može predozirati s 2 tablete? Boli me briga koliko ću ukomirana biti, bitno da to prođe manje-više ok.
Ne znam puno o lijekovina ni o doziranju a ne želim si napraviti dodatno sranje.
Od sljedećeg tjedna krećem na terapije kod psihijatra pa će mi dati bolje odgovarajuće lijekove od praxitena ali za sad nemam drugog izbora.
Hvala svima:kiss:

Iako sam u pravilu protivnica psihofarmaka, od 2 praxitena se ne možeš predozirati, ali možeš imati neke druge nus pojave - zato ne prakticiraj "takve metode" - i bez dodatnih kombinacija ( alkohola...)
Pokušaj se maximalno skoncentrirati na situaciju koja te očekuje, bilježi sve na papir što misliš da trebaš reći...i u krajnjoj lijniji, ne razmišljaj obrnuto- razmišljaj o rješenju predstojeće situacije - napravi pravi radno-ratni plan sa svim ev. detaljima koji bi se mogli pojaviti u "situaciji koju trebaš riješiti", a ne o potencijalnom napadu panike..
Prije "situacije" pokušaj se maksimalno skoncentrirati na temu, duboko disati i vjerovati u sebe.
Vjerovati u sebe!!!
Možeš ti to, čim si odlučila više ne odgađati, znam da možeš!!!:top: :top: :top:
:)

Neli
18.02.2007., 02:53
Ispričavam se kaj upadam ovako ni vrit ni mimo, ali tema je jaako duga, nisam ju cijelu čitala...
Ima li tu profesionalaca? Naime, zanima me nešto: zakaj tjeskoba i depresija često nekak idu ruku pod ruku? Imam feeling da to ima neku biološku (kemijsku?) osnovu.
Zna mi netko nešto reći o tome?

Hvala
Vrlo je teško jednostavnim, laičkim rječnikom objasniti biološko/kemijske procese koji se događaju u našem organizmu.
Neki autori smatraju da dugotrajni stres ( počev od djetinjstva, kod određenih tipova osoba, u određenim tipovima obitelji...)javlja već kod djece koja se često žale na simptome bolova u trbuhu,glavobolje,manjka energije...povučenosti, kod nekih i pojačane/potisnute agresivnosti, presamokritičnosti, perfekcionizma, zaboravljivosti....i da tu leže sami počeci - predispozicije za kasniju ( smanjenu )toleranciju na stres, životnu svakodnevnicu, probleme.
To naravno ne znači da će sve takve osobe kasnije imati anksioznost ili depresiju, ali određenim testovima već u dječjoj dobi može se dosta detaljno dobiti odgovore na stanje djeteta, pa onda i adekvatne psihotretmane, obiteljsku terapiju...
Naime,zajedničko i kod depresije i kod anksioznosti je poremećaj ( smanjenje ili promjene nivoa ) neuroaktivnih steroida.
Neuroaktivni steroidi su važni endogeni modulatori simptoma anksioznosti i depresije.
ENDOGENO - oznaka za pojave nastale djelovanjem faktora unutar organizma
O kemijskoj osnovi mogu ti nešto reći sa stajališta farmakologije, npr. psihofarmaci koji se daju kod anksiozno-depresivnih poremećaja uglavnom djeluju tako što moduliraju neurotransmisiju putem GABA-A receptora kako bi neuroaktivne steroide doveli u "ravnotežu".
GABA - gaba/amino/butirička kiselina ( aminokiselina ); neurotransmiter koji u različitim dijelovima središnjeg živčanog sustava spriječava prijenos živčanog uzbuđenja s jedne stanice na drugu
NEUROTRANSMITER - tvar koja omogućuje prijenos informacija s jedne živčane stanice ( neurona ) na drugu, odnosno na mišić ili žlijezdu
NEUROENDOKRINI SUSTAV - u svim stanicama živčanog sustava ustanovljeno je prisustvo različitih hormona što ukazuje na usku suradnju između funkcije živčanog sustava i sustava žlijezda s unutarnjim izlučivanjem; oni zajedno kontroliraju fiziološku ravnotežu unutar organizma i tvore biološku osnovu ponašanja i doživljavanja
Pozdrav, i nadam se da sam ti uspjela makar dijelom razumljivo odgovoriti
:)

CF
18.02.2007., 11:54
Pa nisam mislila na obranjivanje od tjeskobe, nego više na preplavljivanje (kao na jednu od metoda liječenja),

pa sama nakana osobe da se liječi njegova tjeskoba uzrokuje mu dodatnu tjeskobu-
znači čovjek se postavi prema tjeskobi kao nečemu čega se mora pod svaku cijenu riješiti i razmišlja da ako je osjeća da je za liječenje -
takav stav mu samo održava njegovu tjeskobu na životu

ili možda nekoga tko se toga relativno brzo riješio lijekovima i psihoterapijom?

kako se osoba koja se nečeg boji može toga riješiti?
to je isto kao da osoba koja jede vrlo preslane palačinke sebi kaže da ne smije osjećati slanoću i da mora gutati takve nejestive palačinke umjesto da ih ispljune proć!

ta osoba ima razloga da osjeća tjeskobu i ima svako pravo na to da je osjeti-
ako razmišlja da je se mora vrlo brzo riješiti - onda će to pojačat tjeskobu i produžiti ju, sakriti ju ispod kože da ostane-
umjesto da je odradi, pohaba i odbaci sa vremenom

CF
18.02.2007., 12:00
Ja osobno poznajem ljude koji su bili jednom u životu na psihotretmanu, i nikada više se nisu željeli pojaviti niti konzumirati psihofarmace ( radi se o izlječivim neurotičnim poremećajima - dijagnozama ) - put im je težak,

al koliko je ok i zdravo da se gutaju tablete koje utječu na kemiju u mozgu?
:confused:
ako osoba nema problema koji bi ozljedili nju ili oko nje- zašto nekoga kljukati tabletama?
ili izvoditi lobotomiju kao što su frances farmer učinili?

ciganka
18.02.2007., 14:00
al koliko je ok i zdravo da se gutaju tablete koje utječu na kemiju u mozgu?
:confused:
ako osoba nema problema koji bi ozljedili nju ili oko nje- zašto nekoga kljukati tabletama?
ili izvoditi lobotomiju kao što su frances farmer učinili?

A koliko je zdravo osjecati totalni bed od jutra do mraka, danima, tjednima, mjesecima? Koliko je zdravo buditi se u znoju, drhtavih ruku i nogu, povracati u kupatilu od nervoze, grciti se tokom cijelog dana, dok milion misli prolaze glavom, sve neugodne, a jedna posebno, da li moram dignuti ruku na sebe da bih se oslobodila ove muke? Koliko je zdravo gledati svoju djecu ocima stranca, ne osjecati nista prema njima, sjediti u neurednoj kuci u istoj odjeci vec dva tjedna, sa neopranom kosom, biti duboko svjestan svega toga a ne moci mrdnuti prstom? Koliko je zdravo ne ustati iz kreveta tjednima, plakati, ne jesti nista cijeli dan?

Antidepresivi su me bukvalno izvukli sa dna...

Sada, tri mjeseca nakon prve tablete, ustajem bez nervoze, ljubim svoju djecu, radim po kuci, kuham bez muke, uredna sam i cista, smijem se sa svojom obitelji, pravim planove, zivim mirno...

"Frances Farmer" mi se duboko urezao u pamcenje.
Bila je nedavno na TV-u ovdje zena jednog poznatog americkog politicara, boluje od teske depresije vec puno godina. Mozes mislit, lijepa, uspjesna, bogata, covjek bi rekao nista joj ne fali. Kaze, probala je sve, nista nije upalilo, iz ocaja se odala alkoholizmu. Sada ide na elektro-sokove i kaze da ju je to spasilo. Poslije njih osjeca se puno bolje, kaze malo izgubi pamcenje o nekim dogadjajima, ali to nije nista kroz sta je prolazila.
Eto, i ono sto nas je najvise sokiralo u filmu nekome spasava zivot. :kiss:

ciganka
18.02.2007., 14:04
Pratim ja tvoje postove, i samo naprijed!!!:top:
:kiss: :kiss:

Hvala Neli, tvoje ohrabrenje mi puno znaci!

Iako se osjecam vrlo dobro, svejedno me s vremena na vrijeme preplavi osjecaj straha da ce se sve vratiti. Relativno brzo se oslobodim tog neugodnog osjecaja, ali mislim da bih puno brze napredovala kada ga ne bih imala. Vjerojatno bi mi psihoterapija pomogla, na zalost nisam jos uvijek u mogucnosti.
Ali, u ozujku idem psihijatru, napokon su se javili, pa cu ga pitati.
Neki dan sam predala 5 zahtjeva za posao, ocekujem neke pozive slijedeci tjedan, drzite mi fige da ostanem cool.:kiss:

ivana2009
18.02.2007., 17:20
imam jedno pitanje..ovako: moram piti asentru poslije doručka i pola poslije podne ali pošto ja uvijek ustajem oko 11 a vikendima i kasnije pa uvijek pijem tako između 12 i 2 prvu a drugu oko 5,6. da li stvarno to moram piti baš ujutro mama mi jkaže da kad je psihijatrica rekla poslije doručka mislila je uglavnom poslije prvog jela...

-gloria-
19.02.2007., 00:31
pa sama nakana osobe da se liječi njegova tjeskoba uzrokuje mu dodatnu tjeskobu-
znači čovjek se postavi prema tjeskobi kao nečemu čega se mora pod svaku cijenu riješiti i razmišlja da ako je osjeća da je za liječenje -
takav stav mu samo održava njegovu tjeskobu na životu

ili možda nekoga tko se toga relativno brzo riješio lijekovima i psihoterapijom?

kako se osoba koja se nečeg boji može toga riješiti?
to je isto kao da osoba koja jede vrlo preslane palačinke sebi kaže da ne smije osjećati slanoću i da mora gutati takve nejestive palačinke umjesto da ih ispljune proć!

ta osoba ima razloga da osjeća tjeskobu i ima svako pravo na to da je osjeti-
ako razmišlja da je se mora vrlo brzo riješiti - onda će to pojačat tjeskobu i produžiti ju, sakriti ju ispod kože da ostane-
umjesto da je odradi, pohaba i odbaci sa vremenom

Pa što onda treba napraviti po tebi?????:confused:

Neli
19.02.2007., 03:25
al koliko je ok i zdravo da se gutaju tablete koje utječu na kemiju u mozgu?
:confused:
ako osoba nema problema koji bi ozljedili nju ili oko nje- zašto nekoga kljukati tabletama?
ili izvoditi lobotomiju kao što su frances farmer učinili?

Ja osobno, kao profesionalka, apsolutno sam protivnica psihofarmaka, i uvijek, na 1. mjesto stavljam psihotretman .
Međutim, kako je osobama s dijagnozama došlo do tzv. disfunkcije bio-kemijske ravnoteže u organizmu, jako je teško nekim osobama s određenim poremećajima , u početku psihotretmana "preživljavati", jer postoji toliko različitih strašnih stanja koja su prošla i prolaze, da ponekad, da bi se makar olakšala početna faza liječenja, i da osoba uopće može funkcionirati u svakodnevnom životu, daju se određeni psihofarmaci kao "štaka", pomagalo koje će im ujedno i "uravnotežiti" biokemiju organizma, a samim tim i olakšati , kod nekih i sate, kod nekih dane..., tjedne...u početku poremećaja i liječenja,kada je osoba preplašena, zbunjena ne zna što joj se događa - da ne spominjem napade panike, gušenja,osjećaj da će umrijeti, tjeskobe,napade plakanja, nezainteresiranosti za sebe i sve oko sebe,osjećaj ne-emocija ( nema nikakvih emocija, ni sreće, ni tuge, samo osjećaj tuposti ), ima ljudi koji mjesecima ne izađu van, ne izađu iz kreveta, problem im je oprati zube, a kamoli neku aktivnost odraditi, ne jedu,...i bezbroj drugih poteškoća s kojima se jako teško boriti
( najčešće ljudi koji nemaju teškoća misle kako su ljudi s poremećajima lijeni, kako bi mogli sve odmah samo kad bi htjeli, nemaju razumijevanja, misle da izmišljavaju...nerazumijevanje obitelji, okoline... jedna je od uobičajenih pratećih i loših pojava - radi se o neznanju, neinformiranosti...)- zato se često sugeriraju i obiteljske terapije.
Tu mislim na kraći period uzimanja psihofarmaka kod neurotičnih poremećaja, koji su izlječivi.Kod nekih dijagnoza, nažalost, uzimanje psihofarmaka je doživotno, iako spadaju u neurotične poremećaje.

Nažalost, postoji i skupina psihotičnih poremećaja, gdje je osoba van realiteta, nije svjesna svoje bolesti, i tu se psihofarmaci ( uz psihotretmane ) ne mogu izbjeći, dapače, u većini slučajeva se piju doživotno.
Kod psihofarmaka ( prepisivanja ) struka bi se trebala držati pravila - je li veća šteta od neuzimanja psihofarmaka u odnosu na korist uzimanja.
Ali, ponavljam, uvijek i na 1. mjesto treba staviti psihotretmane, a ne obrnuto ( psihofarmake)ili zajedno, ako je neophodno, ali nikako bez psihotretmana.
Pozdrav:)

Neli
19.02.2007., 03:38
Hvala Neli, tvoje ohrabrenje mi puno znaci!

Iako se osjecam vrlo dobro, svejedno me s vremena na vrijeme preplavi osjecaj straha da ce se sve vratiti. Relativno brzo se oslobodim tog neugodnog osjecaja, ali mislim da bih puno brze napredovala kada ga ne bih imala. Vjerojatno bi mi psihoterapija pomogla, na zalost nisam jos uvijek u mogucnosti.
Ali, u ozujku idem psihijatru, napokon su se javili, pa cu ga pitati.
Neki dan sam predala 5 zahtjeva za posao, ocekujem neke pozive slijedeci tjedan, drzite mi fige da ostanem cool.:kiss:

Pa naravno da se s vremena na vrijeme preplašiš da će se vratiti - to je normalno, kako se ne bi bojala onih strašnih dana, koji su, srećom, i tvojom snagom volje, upornosti, strpljenja...( uz lijekove i pokoji psihotretman ) prolazila.
Čovjek preboli gripu pa se preplaši prve temperature - da se nije vratila, a kamoli ovo što si ti prošla.
Za posao držim fige - život će ti se promijeniti, ne boj se promjene, ne boj se problema na poslu ( svi ih imamo, i loših i dobrih dana ) - i svi se nekad radi posla osjećamo kao da nas je kamion pregazio.
Zato, samo naprijed, i dalje nastavi kako si ( uglavnom sama ) i rješavala probleme korak po korak!
Ja vjerujem da ćeš ti vrlo, vrlo brzo biti ona prava ti, istinska ti, koja će te ugodno iznenaditi ( već si bila i zaboravila tko si )- sada si se vratila, i svakim danom postaješ ti, jedna i jedinstvena.
I dalje glavu gore, ne daj se, ja znam da ti možeš, želiš i hoćeš!!!
:kiss:

Neli
19.02.2007., 03:41
imam jedno pitanje..ovako: moram piti asentru poslije doručka i pola poslije podne ali pošto ja uvijek ustajem oko 11 a vikendima i kasnije pa uvijek pijem tako između 12 i 2 prvu a drugu oko 5,6. da li stvarno to moram piti baš ujutro mama mi jkaže da kad je psihijatrica rekla poslije doručka mislila je uglavnom poslije prvog jela...
Ne moraš piti rano ujutro, već je bitno popiti lijek poslije jela.Tako, spavalice, ne moraš se radi Asentre buditi u 7 ujutro i na silu jesti.
:)

Neli
19.02.2007., 03:49
da profesionalci to znaju, postojala bi pilula koja u trenu uklanja tjeskobu i depresiju

Nažalost, čarobne pilule ne postoje niti za najobičniji kašalj, a kamoli za neuro ili psiho poremećaje gdje je neravnoteža u biokemijskom smislu.
Farmakologija napreduje, sporo, često i iskorištava bolesnike bilo koje vrste...uostalom, nije zabadav farmaceutska industrija jedna od najjačih gospodarskih grana.
:)

Neli
19.02.2007., 04:26
Pa nisam mislila na obranjivanje od tjeskobe, nego više na preplavljivanje (kao na jednu od metoda liječenja), a što se tiče psihoterapije imam neki osjećaj da to psihići dobrano odugovlače. Pa me zanima samo kome je što pomoglo?
Ovisi na koju vrstu terapije ideš.Postoje dugotrajne, koje mogu trajati godinama i često se ima osjećaj da se ništa na tretmanu nije bitno promijenilo , dogodilo, kao da je uzaludno.
Imaš i drugih tehnika ( gesthalt, bihevior...) koje su brže, konkretnije, ne zadiru pretjerano dugo u djetinjstvo ( onoliko koliko je potrebno za anamnezu, dijagnozu i moderiranje terapije ).
Nije svaka terapija za svaku dijagnozu, ali ako osoba misli da terapeut odugovlači, ili je nezadovoljna, treba porazgovarati o tome s njim, otvoreno mu reći - možda dobije zadovoljavajući odgovor, a možda je i vrijeme za promjenu terapeuta.U svakom slučaju preporučila bih otvoren razgovor.
Kako ne živim u RH, ( iako sam počesto u Zagrebu poslom ) - ne znam što podrazumijevaš pod pojmom "preplavljivanje".
Ako misliš na suočavanje sa situacijama koje su osobi opasne, radi kojih dobiju napad panike, kod raznih fobija...postoje metode terapija suočavanja sa "opasnim situacijama", ali ta metoda nije za svakog i stručnjak treba dobro procijeniti je li osoba (pacijent ) uopće "kandidat/kinja" za takvu metodu liječenja.
:)

Donata
19.02.2007., 05:41
Kako ne živim u RH, ( iako sam počesto u Zagrebu poslom ) - ne znam što podrazumijevaš pod pojmom "preplavljivanje".

Termin nema veze ni s Hrvatskom ni sa Zagrebom, radi se o "floating, facing, acceptance and letting time pass" metodi.

Neli
20.02.2007., 01:23
pa sama nakana osobe da se liječi njegova tjeskoba uzrokuje mu dodatnu tjeskobu-
znači čovjek se postavi prema tjeskobi kao nečemu čega se mora pod svaku cijenu riješiti i razmišlja da ako je osjeća da je za liječenje -
takav stav mu samo održava njegovu tjeskobu na životu

ili možda nekoga tko se toga relativno brzo riješio lijekovima i psihoterapijom?

kako se osoba koja se nečeg boji može toga riješiti?
to je isto kao da osoba koja jede vrlo preslane palačinke sebi kaže da ne smije osjećati slanoću i da mora gutati takve nejestive palačinke umjesto da ih ispljune proć!

ta osoba ima razloga da osjeća tjeskobu i ima svako pravo na to da je osjeti-
ako razmišlja da je se mora vrlo brzo riješiti - onda će to pojačat tjeskobu i produžiti ju, sakriti ju ispod kože da ostane-
umjesto da je odradi, pohaba i odbaci sa vremenom
Svrha liječenja tjeskobe i je razraditi ju, odraditi, pohabati i odbacati!:top:
Ne treba se bojati liječenja i promjena na bolje- ma kako apsurdno zvučalo, ljudi se boje promjena na bolje, jer se naviknu na "loša stanja" i ne znaju -strah ih je kako će se snaći kad se budu osjećali bolje, kad tjeskoba ( ili neki drugi poremećaj ) počne lagano popuštati, prorijeđivati se, nestajati -to je velika životna promjena ( možemo ju usporediti s promjenom mjesta življenja).
Ljudi se boje promjena ( i oni bez dijagnoze ) jer se naviknu na svakodnevnicu, uljuljkaju se i ma kako stanje bilo isto, dosadno, promjene ih plaše, jer nitko ne zna kako ćemo se snaći u budućnosti ( bilo promjena grada, muža, posla, izliječenja...)- sve je to jedna velika neizvjesnost!
Pa uzbuđenje kad idemo na godišnji na novu nepoznatu lokaciju uvijek je pomiješano sa strahom, a kako ne bi se plašili promjene stanja - tjeskobe, bolesti ...što ćemo kad nas prestane stiskati u prsima?
Zato, pokušaj malo stituaciju sagledati iz drugog ugla - ne iz tjeskobe, već sebe bez tjeskobe!
:)

Neli
20.02.2007., 02:36
Termin nema veze ni s Hrvatskom ni sa Zagrebom, radi se o "floating, facing, acceptance and letting time pass" metodi.
Ipak ima malo veze s RH jer nisam u potpunosti razumjela termin "preplavljivanja", obzirom da postoji i metoda tzv. preplavljivanja koja je bazirana na vjerskoj osnovi ( vjerovanju u Boga ).

Metoda suočavanja ( preplavljivanja) kod bihevior tehnhnike;
Pa upravo o toj metodi sam pisala nekoliko postova prije- bihevioralne tehnike ( tehnike promjena ponašanja )- suočavanja sa situacijama s kojima imamo poteškoće, fobije... ( to je termin koji se koristi u ne-vjerskim metodama)
koje se najčešće koriste kod liječenja raznih oblika fobija i nekih poremećaja- što se prije krene s liječenjem, izlječenje je brže i lakše jer osoba ne uđe u tzv. začarani krug fobičnog ili nekog drugog poremećaja ponašanja.
Metoda promjene ponašanja ide postupno, korak po korak, najprije učenjem opuštanja tijela, kontrole fizičke ( tjelesne ) reakcije straha,a potom zamišljanjem ( uz navođenje stručnjaka ) situacija kojih se boji .
Završetak terapije je suočavanje sa situacijama kojih se pacijent plašio, najprije s manjim, potom i sa situacijama kojih se najviše plašio.
Bit metode preplavljivanja strahom je upravo u direktnom , neposrednom suočavanju i izlaganju njemu zastrašujućih situacija.
Pacijent najčešće ostaje u fobičnoj situaciji dok se strah značajno ne smanji.
Metoda je individualna, neki ljudi vrlo brzo riješe strahove - u nekoliko terapija, nekima , naravno, treba duže.

Kognitivna ( spoznajna ) bihevioralna terapija je terapija koja u svojoj osnovi ima preoblikovanje pogrešnog, katastrofičnog...obrasca mišljenja.
Kada pacijent ima točnu predodžbu o svojim problemima, uvjerenje u izliječenje, suradnja i upornost se povećavaju, a samim tim i izliječenje.

Za terapiju "suočavanja" ili "preplavljivanja" potrebno je veliko iskustvo stručnjaka/inje.
Isto tako treba napomenuti da nisu svi pacijenti s fobijama i poremećajima "kandidati" za terapiju"preplavljivanja"- to mora procijeniti stručnjak/inja.
Postoje i duge , brze metode, koje uspješno liječe ovakve tipove poremećaja.
Pozdrav:top:

goranbo
20.02.2007., 05:15
Nažalost, čarobne pilule ne postoje niti za najobičniji kašalj, a kamoli za neuro ili psiho poremećaje gdje je neravnoteža u biokemijskom smislu.
Farmakologija napreduje, sporo, često i iskorištava bolesnike bilo koje vrste...uostalom, nije zabadav farmaceutska industrija jedna od najjačih gospodarskih grana.
:)

Pa ja bi samo predloži da je jedna od najjačih gospodarskih grana, kao i industrija oružja, jer se baziraju izravno na ljudskom strahu. A strah je najjača emocija. I to baš strahu od smrti, neki kazu da je to strah svih strahova (makar se meni to baš ne čini tako, mislim da je to neka greška, al ajde, kod prosječnog čovjela je vjejojatno to to).

Što se tioče preplavljivanja, te terapija, ili suočavanja, ja mislim da sam gledo na TV-u nešto što je valjda bila priprema za to preplavljivanje ili suočavanje.
Naime, poacijentu su napravili male mehaničke pauke, ili su mu pustili tri-D program s paucima, nako malo karikiranim, da se prvo na taj nacin suoči s njima :)

Mogli su im pustit i onaj lijepi crtić s malim jadnim paučićem. :) :D (tI LJUDI NE ZNAJU KAKVE pauci IMAJU TRAUME od njih :zubo: )

Donata
20.02.2007., 08:18
Metoda suočavanja ( preplavljivanja) kod bihevior tehnhnike;
suočavanja sa situacijama s kojima imamo poteškoće, fobije... ( to je termin koji se koristi u ne-vjerskim metodama)

Nije rijec o vjerskoj metodi (da ne bude zabune) i nije rijec o behavior metodi, "floating" nije suocavanje sa situacijama, jer je poznato da je problem panicnog napadaja sto dolazi iz "vedra neba", cak i dok osoba spava. Behavior tehnike o kojima govoris mogu pomoci kad se razvije obrazac izbjegavanja odredjenih situacija u strahu od eventualnog napadaja, ali se ne mogu izjednaciti s preplavljivanjem..

Kako nekima objasnjenje nije dovoljno jasno, ne samo da nije vjerska metoda, nema nikakve veze niti s iscjeljivanjem, woodoo, samanskim, jos manje bioenergetskim i slicnim metodama, ne morate goli plesati na mjesecini ... jesam nesto zaboravila? (:cese se po glavi: - smajlic, ako nekome opet nije jasno)

tvitica
20.02.2007., 09:13
Prvo pozdrav svima , danas sam na netu tražila informacije o anoksiznosti i
naletila na ovaj forum, nisam mogla vjerovati da toliko ljudi ima problem kao i ja , to jest bar ja mislim da imam taj problem jer do sada nisam se obračala sa svojim problemima nikome pa vas molim za pomoć , ako nije problem.Prije više od godinu dana krenuli su moji problemi.Počelo je sa strašnom nervozom , pojačanim otkucajima srca ,strahom gledanjem u svakoj sitvaciji najgori moguči ishod . Obišla sa doktore koji su ustvrdili da nisam fizički bolesna , kod psihologa nisam išla ,jednostavno me bilo strah , stalno sam bila nervozna ,onda mi bude loše od te nervoze pa se još više uplašim i eto možete mislit šta se onda dešava , nisam bila u stanju sa ljudim okolo razgovarati normalno , samo sam tjela biti sama imala sam osječaj da oni vide kako sam nervozna a to nisam željela.Sada nakon godinu dana kako sam sama svoj doktor , počela sam nerazmišljati tj . neinformirati se o lošim stvarima koje se dešavaju u svijetu i oko me puno mi je bolje, jer kada bi pročitala npr,crnu kroniku, ili pogledala neki film u kojem su scene ubojstva odma bih bila neopisivo loše , nisam mogla funkcionirati kako treba.Sada sam došla u fazu da sam nervozna samo kada me netko naživcira izbaci iz takta ili kada nme nešto muči , makar me povremeno uhvati onaj poznati osječaj tjeskobe ali se nekako nosim stim , ustanem se trčim po sobi napravim nekoliko trbušnjaka samo da zaboravim, jer mislim da je sve to u mojoj glavi i pomaže mi.Jedini problem koji mi je ostao a koji neznam riješiti je strah od samoče, tj . živim a dečkom u kuči njegovih roditelja gdje se neosječam kao doma i kada sam tamo sam odmah sam nervozna ,strah me je jer mi se srce uzlupa , nemogu zaspati.Od ljekova neuzimam ništa osim ponekad persen to su pastile na biljnoj bazi , i za sada mi pomažu.Oprostite što sam ovdje svašta napisala al imala sam potrebu podijeliti svoj problem sa nekima.Oprostite na greškama ..
ako netko ima još kakav savijet volila bi da mi kaže, jer želim ovo pobjediti a mislim da iz dana u dan i uspijevam...pozdrav svima

Neli
20.02.2007., 12:08
Nije rijec o vjerskoj metodi (da ne bude zabune) i nije rijec o behavior metodi, "floating" nije suocavanje sa situacijama, jer je poznato da je problem panicnog napadaja sto dolazi iz "vedra neba", cak i dok osoba spava. Behavior tehnike o kojima govoris mogu pomoci kad se razvije obrazac izbjegavanja odredjenih situacija u strahu od eventualnog napadaja, ali se ne mogu izjednaciti s preplavljivanjem..
Iskreno se nadam da nije metoda preplavljivanja koju rade "iscjeljitelji/ke"!
( Kao na području Njemačke - seanse slične suočavanju, s kombinacijom raznih metoda pomagala, regresije i vjerskih komponenti )
Nemam ništa protiv bioenergije kao metode- uostalom, u Njemačkoj je točno regulirana zakonom, samo kod bioenergetičara/ki se to radi u seansama od po 2 sata, i , obzirom na povrat informacije nisam sigurna kolika je uspješnost, a točnih podataka nema.)
Postoji metoda samopomoći, dr Claire Weekes, koja bi bila još jedna od niza metoda "preplavljivanja".
Bihevior metoda koju sam opisala se radi bez obzira na vrijeme nastanka panike, i nije opisana jedna "seansa" već cijeli proces ( koji može ići u dosta tretmana, ovisno o osobi ).
Naravno da se panika nekad pojavljuje "iznenada"- bez nekog realnog, konkretnog uzroka taj tren, to je u samom opisu dijagnoze.
Ali ta vrst napada panike ( npr,. u snu ) ima svoje realne razloge i razna tumačenja i objašnjenja, ovisno o autoru, iako se o samoj biti razloga većina autora slaže.
Pozdrav:top:

Donata
20.02.2007., 12:13
Ok, idem editirati post i ubaciti da nije rijec o vjerskoj, iscjeljiteljskoj, woodoo, vracarskoj, samanskoj ..... metodi.

Neli
20.02.2007., 12:23
Pa ja bi samo predloži da je jedna od najjačih gospodarskih grana, kao i industrija oružja, jer se baziraju izravno na ljudskom strahu. A strah je najjača emocija. I to baš strahu od smrti, neki kazu da je to strah svih strahova (makar se meni to baš ne čini tako, mislim da je to neka greška, al ajde, kod prosječnog čovjela je vjejojatno to to).

Što se tioče preplavljivanja, te terapija, ili suočavanja, ja mislim da sam gledo na TV-u nešto što je valjda bila priprema za to preplavljivanje ili suočavanje.
Naime, poacijentu su napravili male mehaničke pauke, ili su mu pustili tri-D program s paucima, nako malo karikiranim, da se prvo na taj nacin suoči s njima :)

Mogli su im pustit i onaj lijepi crtić s malim jadnim paučićem. :) :D (tI LJUDI NE ZNAJU KAKVE pauci IMAJU TRAUME od njih :zubo: )
Postoji nekoliko metoda preplavljivanja i/ili suočavanja, ovisi kojom tehnikom se radi i tko ju radi.
Na pacijentu je izbor - što mu se čini upravo za njega najpovoljnije.
:top:

Neli
20.02.2007., 14:14
Nije rijec o vjerskoj metodi (da ne bude zabune) i nije rijec o behavior metodi, "floating" nije suocavanje sa situacijama, jer je poznato da je problem panicnog napadaja sto dolazi iz "vedra neba", cak i dok osoba spava. Behavior tehnike o kojima govoris mogu pomoci kad se razvije obrazac izbjegavanja odredjenih situacija u strahu od eventualnog napadaja, ali se ne mogu izjednaciti s preplavljivanjem..

Kako nekima objasnjenje nije dovoljno jasno, ne samo da nije vjerska metoda, nema nikakve veze niti s iscjeljivanjem, woodoo, samanskim, jos manje bioenergetskim i slicnim metodama, ne morate goli plesati na mjesecini ... jesam nesto zaboravila? (:cese se po glavi: - smajlic, ako nekome opet nije jasno)

Ja sam postala o meni poznatim i najčešćim metodama suočavanja kojima se liječe fobije, neurotični poremećaji, napadaji panike...( od struke, vjerskih, bioenergetskih...)
Za woodoo, šamanske... ne znam, niti sam čula ( premda sam sigurna da i oni imaju "rješenja" za razne probleme, pa tko voli...:cerek: ).
A mislim da sam kod bihevior tehnike bila dosta jasna ( iako se ja više bavim gestaltom - "ovdje i sada" koja isto tako ima tehnike za panične napade ).
Uostalom, ne razumijem zašto takav post.
Ja nemam ništa protiv niti vjerskih niti bilo kojih metoda ako ljudima pomažu (pa poznato je da komune- koje se baziraju na vjeri imaju daleko više uspjeha u liječenju ovisnosti od službene medicine ili srodnih institucija ).
Za ples na mjesečini nisam čula, moram priznati, ni obučeni ni goli, kao metodu liječenja- tko zna, možda i to nekom pomogne.
Sigurna sam da nisi ništa zaboravila , osim najbitnijeg - objasni nam ti što je konkretno metoda preplavljivanja, tko ju radi ...jer očito ja , po običaju, ne znam ( po tvom mišljenju ).
Ne razumijem taj animozitet i ciničnost s tvoje strane kad sam ja u pitanju.
U čemu je problem?
Pa ljudima trebaju informacije, iskustva, razmjena mišljenja...tvoja, moja, svih koji imaju bilo što na ovom pdf-u za reći!
Dodatak.;u Njemačkoj je bioenergija zakonom regulirana ( ne radi se o vračanju )- npr. jedan od zakonskih uvjeta je da iscjeljitelj ne smije dodirivati "pacijenta"- smije , mislim, 3 mm iznad tijela držati ruke najviše.
Pozdrav:kiss:

Donata
20.02.2007., 14:22
Trolas!

Neli
20.02.2007., 14:33
Trolas!

:confused:

ciganka
20.02.2007., 18:14
Prvo pozdrav svima , danas sam na netu tražila informacije o anoksiznosti i
naletila na ovaj forum, nisam mogla vjerovati da toliko ljudi ima problem kao i ja , to jest bar ja mislim da imam taj problem jer do sada nisam se obračala sa svojim problemima nikome pa vas molim za pomoć , ako nije problem.Prije više od godinu dana krenuli su moji problemi.Počelo je sa strašnom nervozom , pojačanim otkucajima srca ,strahom gledanjem u svakoj sitvaciji najgori moguči ishod . Obišla sa doktore koji su ustvrdili da nisam fizički bolesna , kod psihologa nisam išla ,jednostavno me bilo strah , stalno sam bila nervozna ,onda mi bude loše od te nervoze pa se još više uplašim i eto možete mislit šta se onda dešava , nisam bila u stanju sa ljudim okolo razgovarati normalno , samo sam tjela biti sama imala sam osječaj da oni vide kako sam nervozna a to nisam željela.Sada nakon godinu dana kako sam sama svoj doktor , počela sam nerazmišljati tj . neinformirati se o lošim stvarima koje se dešavaju u svijetu i oko me puno mi je bolje, jer kada bi pročitala npr,crnu kroniku, ili pogledala neki film u kojem su scene ubojstva odma bih bila neopisivo loše , nisam mogla funkcionirati kako treba.Sada sam došla u fazu da sam nervozna samo kada me netko naživcira izbaci iz takta ili kada nme nešto muči , makar me povremeno uhvati onaj poznati osječaj tjeskobe ali se nekako nosim stim , ustanem se trčim po sobi napravim nekoliko trbušnjaka samo da zaboravim, jer mislim da je sve to u mojoj glavi i pomaže mi.Jedini problem koji mi je ostao a koji neznam riješiti je strah od samoče, tj . živim a dečkom u kuči njegovih roditelja gdje se neosječam kao doma i kada sam tamo sam odmah sam nervozna ,strah me je jer mi se srce uzlupa , nemogu zaspati.Od ljekova neuzimam ništa osim ponekad persen to su pastile na biljnoj bazi , i za sada mi pomažu.Oprostite što sam ovdje svašta napisala al imala sam potrebu podijeliti svoj problem sa nekima.Oprostite na greškama ..
ako netko ima još kakav savijet volila bi da mi kaže, jer želim ovo pobjediti a mislim da iz dana u dan i uspijevam...pozdrav svima


Evo, dok se nase strucnjakinje zabavljaju educiranjem jedna druge, ja cu ti odgovoriti.
Po opisu simptoma, slozila bih se s tobom, mislim da se radi o anksioznosti.
Vidim da se za sada dobro boris s njom, vjezbanje je super stvar.
Ako osoba osjeca da je nesposobna izvrsavati dnevne obaveze (ili teskom mukom izvrsava)vise od dva tjedna zaredom, znaci da je poremecaj prisutan.
Sto se prije ode kod strucnjaka (psihijatra), to bolje, jer se prije izlijeci.

Ako ti biljni lijekovi pomazu, rekla bih da patis od nekog blazeg oblika anksioznosti. Ja sam takodjer pila neke svakodnevno 3 mjeseca, pa me nikuda nisu dovele, sada sam na antidepresivima, inace imam dijagnozu anksioznost&depresija.

Ako zelis sama u borbu, preporucila bih fizicku aktivnost, citanje, slusanje glazbe, razgovor... Radi one stvari koje te usrecuju, povjeri se svojim najblizima, dati ce ti podrsku. Ipak, mislim da ce strucnjak najbolje procijeniti tvoju situaciju i dati ti odgovarajuce savjete.
Ne brini se kako i sto pises, ovaj forum i je tu za nas...

clarity
20.02.2007., 23:56
@Neli mislim da to ''preplavljivanje'' bi bilo prepustanje napadima panike i anksioznosti, jer kako se suprostaviti iracionalnom strahu.

na pocetku , kad sam odlucila prepustati se anksioznosti vratili su mi se i napadi panike koje nisam imala godinama.bili su tu dan i noc, nije bilo lako i koji put nisam uspijevala i uzimala sam xanax.ali nakon samo nekoliko mjeseci i dalje sa svakodnevnim napadima (sve slabijima i kracima) ja sam danas , prvi put nakon nekih 15 godina isla SAMA i bez xanaxa na vise specijalistickih pregleda.
lijekovi,analiziranje, suprostavljanje(tu ne mislim na suprostavljanje da se izazove anksioznost, nego na otpor, bjezanje ili ignoriranje) samo hrane anksioznost. treba je prihvatiti kao bilo koji drugi osjecaj i naravno negativne misli zamijeniti pozitivnima a to svi vi mozete :)

:kiss: svima. puno ste mi pomogli vasim pisanjem,znanjem, razmisljanjima i iskustvima.

-gloria-
21.02.2007., 09:02
Preplapljivanje
-za samopomoć pod nadzorom
-za brige, jednostavne fobije i strah od nastupa

-proces u kojem se osoba naglo izlaže situaciji koja je u njoj izazvala visok stupanj anksioznosti. Ova tehnika zahtjeva od pojedinca da se više-manje nespreman suoči sa situacijom koja izaziva strah.Ona dopušta svom strahu da je potpuno proguta ili "preplavi". To može uspješno funkcionirati, ali može krenuti i u posve suprotnom smjeru. Činjenica je da ovakav postupak u oslobađanju od strahova može biti vrlo uspješan ako se primjeni uz vašu dozvolu i ako ga nadzire stručna osoba koja ima iskustvo u baratanju ovom tehnikom....

tvitica
21.02.2007., 09:18
Evo, dok se nase strucnjakinje zabavljaju educiranjem jedna druge, ja cu ti odgovoriti.
Po opisu simptoma, slozila bih se s tobom, mislim da se radi o anksioznosti.
Vidim da se za sada dobro boris s njom, vjezbanje je super stvar.
Ako osoba osjeca da je nesposobna izvrsavati dnevne obaveze (ili teskom mukom izvrsava)vise od dva tjedna zaredom, znaci da je poremecaj prisutan.
Sto se prije ode kod strucnjaka (psihijatra), to bolje, jer se prije izlijeci.

Ako ti biljni lijekovi pomazu, rekla bih da patis od nekog blazeg oblika anksioznosti. Ja sam takodjer pila neke svakodnevno 3 mjeseca, pa me nikuda nisu dovele, sada sam na antidepresivima, inace imam dijagnozu anksioznost&depresija.

Ako zelis sama u borbu, preporucila bih fizicku aktivnost, citanje, slusanje glazbe, razgovor... Radi one stvari koje te usrecuju, povjeri se svojim najblizima, dati ce ti podrsku. Ipak, mislim da ce strucnjak najbolje procijeniti tvoju situaciju i dati ti odgovarajuce savjete.
Ne brini se kako i sto pises, ovaj forum i je tu za nas...

Hvala ti na ovome odgovoru i savjetima , što se tiče ljekova ja ih mrzim tabletu za glavu popijem samo kada je bol neizdrživa .Pokušavam na sve načine pomoči sama sebi , i imam osječaj da polako uspijevam.
Jedini problem je što nemam skime podijeliti svoje misli i osječaje, strahove...jer moja okolina to neshvača , misli da to nije nikakav problem.Najljepša hvala

Donata
21.02.2007., 09:19
W :top: Clarity!
Kad netko iznese takvo iskustvo, obicno se poslije zaredaju oni koji ce reci da su njihovi napadaji panike drugaciji, jaci, uz nabrajanje fizickih simptoma, a to jednostavno (ne znaci da nije tesko) rjesenje "floatinga" ti daje mogucnost izlaza iz kruga straha i zivota u strahu od straha.
Do danas, od svih tehnika, floating je najuspjesnija u prevazilazenju panike. Strah s kojim se ne zelis ili ne mozes suociti postaje centar tvog zivota, mislim da nema panicara koji se s time nece sloziti. Za razliku od svih fobicara s kojima im je zajednicki osjecaj straha, panicari se boje samog osjecaja straha i godinama razvijaju sve moguce tehnike da taj strah nikada ne osjete, troseci ogromne kolicine energije na udaljavanje tog osjecaja od svijesti.
Dakle, floating nije nista drugo nego prestati se boriti, predati se strahu, dozovliti napadaju da vas preuzme, suociti se s tim osjecajem straha. To mozete uciniti i postupno behavior tehnikom sistematske desenzitizacije ili uciniti sve od jednom - to je floating.
Za uspjesan floating potrebno je i odredjeno znanje o vlastitom poremecaju, shvatiti koji su to bioloski mehanizmi koji se bespotrebno aktiviraju vlastitim mislima, povremeno u stanju smirenosti vjezbati tehnike disanja koje su jedina pomoc tokom napadaja (jedina autonomna funkcija koju svjesno mozemo kontrolirati, naravno ako nisi neki yogi, pa mozes i vise), ne ocekivati da ces se i anksioznosti rijesiti odmah kao i napadaja, ali sama cinjenica da napadaja vise nema otvara ti mogucnost da poradis i na negativistickom nacinu razmisljanja.

Moja isprika svima radi ponavljanja!

ivana2009
21.02.2007., 14:26
Ne moraš piti rano ujutro, već je bitno popiti lijek poslije jela.Tako, spavalice, ne moraš se radi Asentre buditi u 7 ujutro i na silu jesti.
:)

hvala:kiss:

ivana2009
21.02.2007., 14:33
[QUOTE=Neli;7473478]Svrha liječenja tjeskobe i je razraditi ju, odraditi, pohabati i odbacati!:top:
Ne treba se bojati liječenja i promjena na bolje- ma kako apsurdno zvučalo, ljudi se boje promjena na bolje, jer se naviknu na "loša stanja" i ne znaju -strah ih je kako će se snaći kad se budu osjećali bolje, kad tjeskoba ( ili neki drugi poremećaj ) počne lagano popuštati, prorijeđivati se, nestajati -to je velika životna promjena ( možemo ju usporediti s promjenom mjesta življenja).

meni je upravo tako,ponekad mi se čini...ne ne čini mi se nego se jesam navikla na ta loša stanja i te misli da mi je čudno bez njih kad ih nema onda ih tražim i nemogu zamislitti i ne sjećam se uopće kako je bilo prije,mislim si o čermu ću onda misliti kad ne bude tih misli a što ako ioh se sjetim i opet sve počne ispočetkja itd...

P.S.danas sam se digla u 1:cerek:

ivana2009
21.02.2007., 14:42
obzirom da postoji i metoda tzv. preplavljivanja koja je bazirana na vjerskoj osnovi ( vjerovanju u Boga ).

možeš mi nešto reći više o toj metodi?gdje?kako?

CLARITY=napisala si da negativno misli zamijenim pozitivnima ali što ako negativne mislio su toliko jake da kad i pomisliš nešto pozitivno ovo negativno opwet sve pokvari?...

CF
21.02.2007., 16:57
A koliko je zdravo osjecati totalni bed od jutra do mraka, danima, tjednima, mjesecima? Koliko je zdravo buditi se u znoju, drhtavih ruku i nogu, povracati u kupatilu od nervoze, grciti se tokom cijelog dana, dok milion misli prolaze glavom, sve neugodne, a jedna posebno, da li moram dignuti ruku na sebe da bih se oslobodila ove muke? Koliko je zdravo gledati svoju djecu ocima stranca, ne osjecati nista prema njima, sjediti u neurednoj kuci u istoj odjeci vec dva tjedna, sa neopranom kosom, biti duboko svjestan svega toga a ne moci mrdnuti prstom? Koliko je zdravo ne ustati iz kreveta tjednima, plakati, ne jesti nista cijeli dan?

Antidepresivi su me bukvalno izvukli sa dna...

Sada, tri mjeseca nakon prve tablete, ustajem bez nervoze, ljubim svoju djecu, radim po kuci, kuham bez muke, uredna sam i cista, smijem se sa svojom obitelji, pravim planove, zivim mirno...

"Frances Farmer" mi se duboko urezao u pamcenje.
Bila je nedavno na TV-u ovdje zena jednog poznatog americkog politicara, boluje od teske depresije vec puno godina. Mozes mislit, lijepa, uspjesna, bogata, covjek bi rekao nista joj ne fali. Kaze, probala je sve, nista nije upalilo, iz ocaja se odala alkoholizmu. Sada ide na elektro-sokove i kaze da ju je to spasilo. Poslije njih osjeca se puno bolje, kaze malo izgubi pamcenje o nekim dogadjajima, ali to nije nista kroz sta je prolazila.
Eto, i ono sto nas je najvise sokiralo u filmu nekome spasava zivot. :kiss:

ok ok
u tvom slučaju je onda ok piti tablete. :D
meni osobno ankcioznost se nije ispoljavala toliko tjelesno kao kod tebe,
ja bih stavio možda omjer 70-30 posto, sa 70 posto u kojih ulaze misli i razmišljanja

nisu svi isti i ne reagiraju svi isto na isti način

CF
21.02.2007., 16:58
možeš mi nešto reći više o toj metodi?gdje?kako?

CLARITY=napisala si da negativno misli zamijenim pozitivnima ali što ako negativne mislio su toliko jake da kad i pomisliš nešto pozitivno ovo negativno opwet sve pokvari?...

ja iz osobnog iskustva znam da ako radim upravo ovo : da se "miješam u misli i mijenjam ih u pozitivne" - da tjeskoba se pojačavala i produživala

clarity
21.02.2007., 17:56
ja iz osobnog iskustva znam da ako radim upravo ovo : da se "miješam u misli i mijenjam ih u pozitivne" - da tjeskoba se pojačavala i produživala

ne znam tocno na sto mislis. ja sam mislila na iracionalne misli. kao, banalan primjer ,kad neko ocekuje da ce se dogoditi nesto katastrofalno. ne dozvoliti takvim mislima da vladaju tobom nego ih zamijeniti pozitvnim mislima. moze doci do borbe i moze se pojacati tjeskoba ali eto ti prilike da se prepustis tjeskobi.. i od te velike neugode postane ti ugodno. ali ako ti mislis na normalne misli i osjecaje koji mogu biti negativni, tu se slazem s tobom treba ih pustiti da odrade svoje

clarity
21.02.2007., 18:10
W :top: Clarity!
Kad netko iznese takvo iskustvo, obicno se poslije zaredaju oni koji ce reci da su njihovi napadaji panike drugaciji, jaci, uz nabrajanje fizickih simptoma, a to jednostavno (ne znaci da nije tesko) rjesenje "floatinga" ti daje mogucnost izlaza iz kruga straha i zivota u strahu od straha.


da nazalost svi misle da je njima drugacije i gore, zato je korisno da nauce sve o anksioznosti.ja sam vise puta pisala da sam imala sve moguce simptome. jednom su mi prepisali zajedno dva antidepresiva,dva anksiolitika i antipsihotik. nisam nikad uzela te lijekove nego to pisem jer se zna da lijekovi samo uklanjaju simptome a iz propisanih svi mogu zakljuciti da sam ih imala za prodaju.


Do danas, od svih tehnika, floating je najuspjesnija u prevazilazenju panike. Strah s kojim se ne zelis ili ne mozes suociti postaje centar tvog zivota, mislim da nema panicara koji se s time nece sloziti. Za razliku od svih fobicara s kojima im je zajednicki osjecaj straha, panicari se boje samog osjecaja straha i godinama razvijaju sve moguce tehnike da taj strah nikada ne osjete, troseci ogromne kolicine energije na udaljavanje tog osjecaja od svijesti.
Dakle, floating nije nista drugo nego prestati se boriti, predati se strahu, dozovliti napadaju da vas preuzme, suociti se s tim osjecajem straha. To mozete uciniti i postupno behavior tehnikom sistematske desenzitizacije ili uciniti sve od jednom - to je floating.
Za uspjesan floating potrebno je i odredjeno znanje o vlastitom poremecaju, shvatiti koji su to bioloski mehanizmi koji se bespotrebno aktiviraju vlastitim mislima, povremeno u stanju smirenosti vjezbati tehnike disanja koje su jedina pomoc tokom napadaja (jedina autonomna funkcija koju svjesno mozemo kontrolirati, naravno ako nisi neki yogi, pa mozes i vise), ne ocekivati da ces se i anksioznosti rijesiti odmah kao i napadaja, ali sama cinjenica da napadaja vise nema otvara ti mogucnost da poradis i na negativistickom nacinu razmisljanja.

Moja isprika svima radi ponavljanja!

ne trebas se ispricavati, ovo treba stalno ponavljati !

diavoletta
21.02.2007., 18:23
da je bar jednostavno, kako se čini onima koji takvo nešto nisu doživjeli :mudri:

clarity
21.02.2007., 18:28
diavolettina eto i tebe ovdje:D lakse je i jednostavnije nego sto izgleda...

ciganka
21.02.2007., 18:28
Uvijek sam rekla, svaka cast svima koji imaju toliku snagu i volju da se bore sami, bez lijekova.

Ja sam probala, mjesecima, nije bas islo. Nikada se nisam mogla pomiriti sa svojom A&D, jednostavno me ubijala, morala sam nesto napraviti.

Poslije vise mjeseci mucenja, napokon sam pristala na AD. Na njima sam nesto vise od 3 mjeseca i slobodno mogu reci da sam sasvim ok, samo zahvaljujuci njima. Ono sto je mene najvise opterecivalo su simptomi A&D, a bas su antidepresivi bili ti koji su simptome ublazili. Kada sam se pocela osjecati bolje fizicki, mogla sam krenuti u borbu, tj. truditi se voditi normalan zivot.

Ne znam da li vam je poznato, ja sam imala veliki strah od posla, obaveza.
Kada god bih pomislila da moram krenuti raditi, osjecala bih kako me panika preplavljuje. Prije otprilike mjesec dana sam dobila ponudu za posao, odmah sam se izbedirala i takva ostala 3 dana. Kada sam odbila, osjecala sam se bolje.
A eto danas sam otisla u agenciju na razgovor i testiranje, a nisam morala ni popiti pola anksiolitika. Znam, nije to velika stvar, jos uvijek nisam bila na razgovoru za specifican posao, ali i ovo je veliki korak za mene.

Zato svima koji se dvoume da li krenuti sa terapijom ili ne, a preporucena im je od strucnjaka, uzmite!

diavoletta
21.02.2007., 18:35
diavolettina eto i tebe ovdje:D lakse je i jednostavnije nego sto izgleda...

ejla..a znaš nas..i naše dijagnoze, pa nek te ne čudi što me vidiš i tu.. ;)

p.s. ciganka., šta je AD? odn. A&D? :confused:

clarity
21.02.2007., 18:55
AD antidepresiv
A&D anksiozno depresivni pormecaj

diavoletta
21.02.2007., 19:03
AD antidepresiv
A&D anksiozno depresivni pormecaj

thanx :p

Neli
21.02.2007., 22:11
clarity kaže
;ja sam danas , prvi put nakon nekih 15 godina isla SAMA i bez xanaxa na vise specijalistickih pregleda.


:top: :top: :top: :kiss:
Ovo se zove- snaga volje!
Gotovo si me ostavila bez teksta.:s :s :s :s
:kiss: :kiss: umjesto riječi

Neli
21.02.2007., 22:20
možeš mi nešto reći više o toj metodi?gdje?kako?

Nažalost, o vjerskim metodama vrlo malo znam, znam da postoje i ponešto o načinima-tehnikama ( ako ih tako mogu nazvati ), ali nikoga ne znam koga bih preporučila ( ne poznajem )
Pokušaj se raspitati kod vjerskih institucija, kod svećenika koji drže duhovne obnove - to je na žalost jedino što mi pada na pamet
Možda netko na forumu ima iskustva ili poznaje nekoga za preporuku
:kiss:

Neli
21.02.2007., 22:27
Uvijek sam rekla, svaka cast svima koji imaju toliku snagu i volju da se bore sami, bez lijekova.

Ja sam probala, mjesecima, nije bas islo. Nikada se nisam mogla pomiriti sa svojom A&D, jednostavno me ubijala, morala sam nesto napraviti.

Poslije vise mjeseci mucenja, napokon sam pristala na AD. Na njima sam nesto vise od 3 mjeseca i slobodno mogu reci da sam sasvim ok, samo zahvaljujuci njima. Ono sto je mene najvise opterecivalo su simptomi A&D, a bas su antidepresivi bili ti koji su simptome ublazili. Kada sam se pocela osjecati bolje fizicki, mogla sam krenuti u borbu, tj. truditi se voditi normalan zivot.

Ne znam da li vam je poznato, ja sam imala veliki strah od posla, obaveza.
Kada god bih pomislila da moram krenuti raditi, osjecala bih kako me panika preplavljuje. Prije otprilike mjesec dana sam dobila ponudu za posao, odmah sam se izbedirala i takva ostala 3 dana. Kada sam odbila, osjecala sam se bolje.
A eto danas sam otisla u agenciju na razgovor i testiranje, a nisam morala ni popiti pola anksiolitika. Znam, nije to velika stvar, jos uvijek nisam bila na razgovoru za specifican posao, ali i ovo je veliki korak za mene.

Zato svima koji se dvoume da li krenuti sa terapijom ili ne, a preporucena im je od strucnjaka, uzmite!

Razgovor i testiranje - nije velika stvar ( s pola lijeka )??!!
Hej, to je ogroman napredak:top: :top: :top:
:kiss:
Znaš da ja tebi od početka ponavljam da ti možeš!!!:)

ciganka
21.02.2007., 22:30
Razgovor i testiranje - nije velika stvar ( s pola lijeka )??!!
Hej, to je ogroman napredak:top: :top: :top:
:kiss:
Znaš da ja tebi od početka ponavljam da ti možeš!!!:)

Draga moja Neli, nisam uzela ni mrvicu anksiolitika, pogresno sam se izrazila...
:) :) :)

Neli
21.02.2007., 22:39
[QUOTE=Neli;7473478]Svrha liječenja tjeskobe i je razraditi ju, odraditi, pohabati i odbacati!:top:
Ne treba se bojati liječenja i promjena na bolje- ma kako apsurdno zvučalo, ljudi se boje promjena na bolje, jer se naviknu na "loša stanja" i ne znaju -strah ih je kako će se snaći kad se budu osjećali bolje, kad tjeskoba ( ili neki drugi poremećaj ) počne lagano popuštati, prorijeđivati se, nestajati -to je velika životna promjena ( možemo ju usporediti s promjenom mjesta življenja).

meni je upravo tako,ponekad mi se čini...ne ne čini mi se nego se jesam navikla na ta loša stanja i te misli da mi je čudno bez njih kad ih nema onda ih tražim i nemogu zamislitti i ne sjećam se uopće kako je bilo prije,mislim si o čermu ću onda misliti kad ne bude tih misli a što ako ioh se sjetim i opet sve počne ispočetkja itd...

P.S.danas sam se digla u 1:cerek:
Pokušaj ne razmišljati o godinama koje su pred tobom, već o onome što je sada, ovaj tren
Budućnost nam je svima neizvjesna, imali dijagnoze ili ne, ono što znamo je sadašnjost, trenutak upravo sad.
Poteškoće, kao i bilo koji životni problemi, rješavaju se korak po korak, sa zadanim ciljevima , planom ( npr. rada, obaveza...) za danas, i tako dan po dan - rješavaš dio po dio, u skladu s mogućnostima, snagom, voljom...
I nemoj si zadavati prevelike ciljeve- kreni s malim, realnim, ostvarljivim stvarima, ali konkretnim-precizno odredi što ćeš danas učiniti za sebe ( u bilo kojem pogledu )- ništa životno veliko
Borba ide iz dana u dan, i kako budeš uspijevala rješavati zadani cilj, tako će i tijek misli biti drugačiji, a i samopouzdanje će rasti.
Samo uporno,polako i strpljivo naprijed!!!
:kiss:

Neli
21.02.2007., 22:41
Draga moja Neli, nisam uzela ni mrvicu anksiolitika, pogresno sam se izrazila...
:) :) :)

:kiss: :kiss: :kiss: :kiss: :kiss: :kiss: :kiss:
To se zove - koračić do izlječenja, da te ne preplašim da si se izliječila slučajno! ( zezam te malo )- moraš ostaviti malo "migrene" za svaki slučaj, da te odmah ne upregnu
Već po tvojim postovima se vidi ogroman napredak-kada drugima odgovaraš.
Ja tebi pisala da znam da možeš, priznaj da mi u početku nisi baš vjerovala!

dr. diego
21.02.2007., 23:32
ljudi moram vam se malo pohvalit..upoznao sam jednu divnu curu, ivana se zove..otvoreniju curu nisam upoznao,a uz to je i zgodna i pametna:top: baš sam sretan zbog toga:cerek: eto toliko....:kiss:

clarity
22.02.2007., 00:00
baš sam sretan zbog toga:cerek:
:top: :cerek:

Neli
22.02.2007., 01:18
ljudi moram vam se malo pohvalit..upoznao sam jednu divnu curu, ivana se zove..otvoreniju curu nisam upoznao,a uz to je i zgodna i pametna:top: baš sam sretan zbog toga:cerek: eto toliko....:kiss:

E, pa samo dobre vijesti zadnjih nekoliko postova
Ovaj pdf postao rasadnik "uspjeha"
Samo ti ljubi i uživaj
:)

ciganka
22.02.2007., 15:42
[QUOTE=ivana2009;7491835]
Pokušaj ne razmišljati o godinama koje su pred tobom, već o onome što je sada, ovaj tren
Budućnost nam je svima neizvjesna, imali dijagnoze ili ne, ono što znamo je sadašnjost, trenutak upravo sad.
Poteškoće, kao i bilo koji životni problemi, rješavaju se korak po korak, sa zadanim ciljevima , planom ( npr. rada, obaveza...) za danas, i tako dan po dan - rješavaš dio po dio, u skladu s mogućnostima, snagom, voljom...
I nemoj si zadavati prevelike ciljeve- kreni s malim, realnim, ostvarljivim stvarima, ali konkretnim-precizno odredi što ćeš danas učiniti za sebe ( u bilo kojem pogledu )- ništa životno veliko
Borba ide iz dana u dan, i kako budeš uspijevala rješavati zadani cilj, tako će i tijek misli biti drugačiji, a i samopouzdanje će rasti.
Samo uporno,polako i strpljivo naprijed!!!
:kiss:


Bas to!

Mi sa poremecajem ne vidimo drvece od sume, opterecuje nas buducnost, gledamo sebe u globalu, a ne usredotocujemo se na male stvari u svakodnevnici. Greska!
Hajde da pravimo male korake, od jutra kada ustanemo i spremimo krevet, operemo zube, popijemo kavu, spremimo se i ako ne napravimo niti jednu drugu stvar u toku dana, dobro smo poceli.
Naravno, mogu ja sada pametovati kada se osjecam ok. I meni je trebalo puno mjeseci da dodjem do ovdje, puno muke, osjecaja neizvjesnosti, ocaja...
Neli zna, ona me je pratila od prvog dana mog prijavljivanja ovdje.:kiss:
Ipak, ako netko misli da izlaza nema, ima ga!
Istina, put je dug, oporavak tezak i cesto nevidljiv, dogadjaju se padovi. Poremecaj je tako grozan da svi mi s nestrpljenjem ocekujemo da nam bude bolje odmah. Tko tako misli, a i ja sam, jako dugo, biti ce mu puno teze oporaviti se. Strpljenja, strpljenja... :kiss:

ciganka
22.02.2007., 15:48
:kiss: :kiss: :kiss: :kiss: :kiss: :kiss: :kiss:
To se zove - koračić do izlječenja, da te ne preplašim da si se izliječila slučajno! ( zezam te malo )- moraš ostaviti malo "migrene" za svaki slučaj, da te odmah ne upregnu
Već po tvojim postovima se vidi ogroman napredak-kada drugima odgovaraš.
Ja tebi pisala da znam da možeš, priznaj da mi u početku nisi baš vjerovala!


Priznajem, priznajem...:confused:

Vjeruj mi, bilo je dana, tjedana, mjeseci, kada sam bila uvjerena da se nikada necu izvuci, da cu cijeli zivot provesti u muci.

Vec sam pisala, ali moram opet, tebi posebno zahvaljujem na savjetima, podrsci, ohrabrenjima... :kiss:

Nadam se da mi nitko ne zamjera moj optimisticni ton, ali kako sam dijelila s vama svoje najgorije trenutke, moram i ove dobre...

Amsteer
22.02.2007., 19:17
Ne znam kako da počnem, već dvije godine osijećam kako me strah paralizira i nedozvoljava mi normalno funkcioniranje...s tim da je kulminirao zadnjih 11 dana koliko već nisam izišla iz stana niti si čula uopće sa ljudima. Prošlu fakultetsku godinu sam izgubila a ni sad mi ne ide najbolje...živim s dečkom koji je počeo uočavati da nešto nije u redu ali ja se i dalje svim silama trudim da izgledam ok.
Uočavam kako se brinem za svaku sitnicu i tako ugrožavam svoj odnos s drugim ljudima jer nemam objektivnu i čistu sliku događaja.Bojim se da će ovakvo stanje potrajati a ja nemam snage sama se boriti sa strahom.
Nadam se da ćete mi pomoći...

ciganka
22.02.2007., 20:12
Ne znam kako da počnem, već dvije godine osijećam kako me strah paralizira i nedozvoljava mi normalno funkcioniranje...s tim da je kulminirao zadnjih 11 dana koliko već nisam izišla iz stana niti si čula uopće sa ljudima. Prošlu fakultetsku godinu sam izgubila a ni sad mi ne ide najbolje...živim s dečkom koji je počeo uočavati da nešto nije u redu ali ja se i dalje svim silama trudim da izgledam ok.
Uočavam kako se brinem za svaku sitnicu i tako ugrožavam svoj odnos s drugim ljudima jer nemam objektivnu i čistu sliku događaja.Bojim se da će ovakvo stanje potrajati a ja nemam snage sama se boriti sa strahom.
Nadam se da ćete mi pomoći...

Hej Amsterdamgirl, dobrodosla!

Jesi li isla lijecniku? Ako te ti tvoji strahovi sprijecavaju da normalno funkcioniras vise od 2 tjedna zaredom (spavanje lose, prehrana poremecena, nervoza, bezvoljnost, crne misli...) onda bi trebala na razgovor sa specijalistom.
U medjuvremenu si probaj pomoci sama, recimo sto ne probas razgovarati sa svojim deckom o tome, otvori mu se, poslije ce ti biti lakse. Mozda pred sobom imas neki problem koji te paralizira podsvjesno, iskren i otvoren razgovor ti moze pomoci da jasnije sagledas sliku sebe.
Nemoj se samo zatvarati u sebe, to ti nece pomoci. Probaj izici van u setnje, cisto malo da se razgibas, odi s prijateljicom na kavu...
Toliko...

Amsteer
22.02.2007., 20:24
prije neka 3mj sam bila kod psihijatra( ne privatnog) koji me poslušao svega 5 min i propisao mi cipralex, pola tablete svako jutro, ja sam to uzimala pa prestala...otada sam doživjela nekakav šok...i stanje se pogoršalo...u toliko što sam paralizirana , duhovno i mentalno...tako da mi se kave s prijateljima čine nemoguće...razmišljala sam o razgovoru s dečkom ali ne znam što bih mu rekla, kako bih počela...jer sve ovo mi je nerazumljivo...osijećem se vrlo nepokretno...svaki put kada dečko skuži da sam loše ja se rasplačem i razgovor krene u drugom smjeru...tako da uvijek nekakav vanjski čimbenik ispadne uzrok mom nezadovoljstvu i anksioznosti...ne znam koliko bi mi psiholog mogao pomoći...od ovih državnih se grozim a privatni je za moj studentski džep malo preskup...

clarity
22.02.2007., 20:46
zasto si prestala sa cipralexom?

utisana
22.02.2007., 21:22
[ NI ja ne osjecam vise nista,sve mi je svejedno.Nemam volje za nista.Dajte mi milijun kuna i to me nece usrecit vise od 2 minute.Zar ce to tako ostati zauvijek???

Amsteer
22.02.2007., 21:29
zasto si prestala sa cipralexom?

ni sama ne znam točno zašto, smatrala sam da mi ne pomaže...u biti ne znam točan odgovor...stanje se nije previše mijenjalo bar ja tako mislim...trebala sam za dva tjedna doći na kontrolu ali nisam otišla...imala sam osjećaj da mi treba razgovor s nekim jer mi se toliko frustracije i nesigurnosti u samu sebe nakupilo...a onaj psihijatar nije baš bio raspoložen za razgovor i traženje uzroka mom nezadovoljstvu i depresiji...

utisana
22.02.2007., 21:30
Ja idem kod psihica i ne znam koliko mi pomaze....U prsima samo sta mi ne pukne,ne mogu do zraka,..izderem se na djecu zbog sitnice pa im se poslije ispricavam,poslije padnem u bad...Ne vidim smisao zivota,druzenje me smeta,nezaposlena sam pa ne vidim nikakvu perspektivu....da li mi nesto moze pomoc?Samo bih spavala.osjecam se ko zadnja niskoristi

diavoletta
22.02.2007., 21:40
malo prekompleksna tema, za dati jednostavan odgovor :( :tuzni:

utisana
23.02.2007., 08:36
..i mrzio sam se(mislim da se jos uvijek unistavam na puno nacina),uzivo u patnji melankoliji,bas se i ne sjecam svega,al sam volio ljude,zene pogotovo,razgovori su me zamarali i bili mi dosadni,povrsni i preformalni,bio sam romantican i hipersenzibilan sa fantasticnom tolerancijom na sve,ljudsko bolesno samoljublje i "prizemne"uzitke...i bla bla vla....sad sam u dilu sa vragom i nije lose,s tim da ne cinim lose,samo se sprdam sa ljudima za njihovo dobro,po prvi put uvjeren u sigurnost i pravednost...nekad malo dvojim oko necega,al to brzo rijesavam..
Dobro mi je sa sobom,uglavnom,kad mi jako dosadi odem medju ljude se zezat,nekad pomislim da li je to posteno i moralno,ali nisam ja kriv,dajem se dok mogu izelim,cesto se sjetim davoljeg odvjetnika i simpathy for the devil od stonesa,ratova,smicalica i ljudske zlobe,pohlepe....
Mogu vam predlozit neke knjige,jednostavne ali ne i dosadne zbog toga,nadasve mudre...uglavnom sinteze i misli nekih "velikih ljudi"...
IPAK CETE BITI NAJPONOSNIJI NA SEBE AKO SAMI NADJETE PUT DO SRECE I MIRA
..stvarno mi je bed sto ovoliko pisem ipak tema anksioznost "me uzme":s ...i uvijek ce buditi uspomene na puno toga sto "zdravi "nece okusiti...necu vise ovako dugo
Ako se netko osjeca u skripcu,bez nade i vjere a ne zeli "javno"nek mi se javi na PM...ne bih htio da mi se ponovi Povrh svega nimat straja,ne zelim pisati bez veze i povrata informacija,fakat to ne zelim!!!!!!!!!:bljak:


Pis,pisi sve sto nam moze pomoci.Ja imam osjecaj da ce mi prsa prasnut,koliko mi je napeto.Idem kod psihica,nesto mi je pomogao-sad vise ne razmisljam da cu ostati sama i da bi bilo najbolje da se ubijem.Ali napeta sam ko puska,sve me smeta a nist ne MOGU poduzeti,Samo pi.dim

ivana2009
23.02.2007., 11:07
Nažalost, o vjerskim metodama vrlo malo znam, znam da postoje i ponešto o načinima-tehnikama ( ako ih tako mogu nazvati ), ali nikoga ne znam koga bih preporučila ( ne poznajem )
Pokušaj se raspitati kod vjerskih institucija, kod svećenika koji drže duhovne obnove - to je na žalost jedino što mi pada na pamet
Možda netko na forumu ima iskustva ili poznaje nekoga za preporuku
:kiss:

ok,hvala:kiss:

PUPA16
23.02.2007., 11:55
Pis,pisi sve sto nam moze pomoci.Ja imam osjecaj da ce mi prsa prasnut,koliko mi je napeto.Idem kod psihica,nesto mi je pomogao-sad vise ne razmisljam da cu ostati sama i da bi bilo najbolje da se ubijem.Ali napeta sam ko puska,sve me smeta a nist ne MOGU poduzeti,Samo pi.dim

Gle,jos uvijek sam u strahu,ne druzim se bas sa nikim,osim sa curom....sve mi smeta i mrzim i dalje sve..meni se godina glava rasprsavala,bizarna bol,sada je jos neugodni pritisak pri vrhu.Misljenje o puno stvari sam promjenio,napose o krivnji,ne krivim se za nista,ili daleko manje,pokusavam ne krivit niti druge,premda je tesko,uglavnom izbjegavam sve moguce konflikte i susrete.I dalje me strah radit i ne radim nista,starci mi kupuju cigarete i cedevitu,hehe.Pizde naravno,pizdim i ja ali CEKAM,Strpljenja imam sve vise a strahova bilokoje vrste sve manje premda mi je cesto frka otic do knjiznice ili bilocega,ali odem,nije ugodno ali manje je gadno nego prije.Vjerujem da cu ubrzo ostat apsolutno bez svih strahova.Amen.
Kad ostanem bez straha malo cu se vise aktivirat javno.Do tada ce mi se iskristalizirat neke stvari,bit cu sigurniji u neke izjave i necu pisat velikim slovima i u boji:)
Ne bojte se.NIceg!!
Nije lijepo mrzit svojudjecu i parntnera,ali je jos ruznije potiskivat agresiju,bar po meni...i to je samo dionica na putu do ljubavi,malo bolje,kvalitetnije nego neuroticne prisile da se "voli" bliznjeg svoga.:kiss:

:top:

ivana2009
23.02.2007., 12:37
Pokušaj ne razmišljati o godinama koje su pred tobom, već o onome što je sada, ovaj tren
Budućnost nam je svima neizvjesna, imali dijagnoze ili ne, ono što znamo je sadašnjost, trenutak upravo sad.
Poteškoće, kao i bilo koji životni problemi, rješavaju se korak po korak, sa zadanim ciljevima , planom ( npr. rada, obaveza...) za danas, i tako dan po dan - rješavaš dio po dio, u skladu s mogućnostima, snagom, voljom...
I nemoj si zadavati prevelike ciljeve- kreni s malim, realnim, ostvarljivim stvarima, ali konkretnim-precizno odredi što ćeš danas učiniti za sebe ( u bilo kojem pogledu )- ništa životno veliko
Borba ide iz dana u dan, i kako budeš uspijevala rješavati zadani cilj, tako će i tijek misli biti drugačiji, a i samopouzdanje će rasti.
Samo uporno,polako i strpljivo naprijed!!!
:kiss:

pokušat ću..
:kiss:

Amsteer
23.02.2007., 12:40
meni krivnja također igra veliku ulogu u životu i koči me u "normalnom funkcioniranju"...teško mi je izaći, družiti se s drugim ljudima iako sam prije bila jako društvena...hrabra...javno nastupala pjevala...danas mi je sve to veliki problem i teret...osim s dečkom... osjećam kako gubim tlo pod nogama...osjećam veliku krivnju za svaku stvar koja me se izravno ili neizravno tiče...

PUPA16
23.02.2007., 12:58
Exclamation Dia (a)gnosis(sveprozimajuca spoznaja)
Quote:
PUPA16 kaže:
Moram potražit nalaze i misljenje psihijatra i psihologa,ne mogu naci sad a ne zelim napamet,pa cu potrazit malo.Jutros sam trazio ali ne mogu naci
Dijagnoza utisak/Somatoformni poremećaj F 45
Nozofobija F 45,2,psihogena glavobolja F 45.4 -psihijatar
Dijagnoza/Cephalea vascularis,Anksiodepresivni poremećaj-neuropsihijatar
KBC REBRO PSIHIJATAR

NALAZ I MISLJENJE PSIHOLOGA
Phihologijska obrada je učinjena na traženje psihijatra.Sa ispitanikom se uspostavlja adekvatan kontakt.Tijekom razgovora se saznaje o smetnjama iz anksioznog kruga koje povremeno imaju karakteristike paničnog poremećaja.
Rezultati testiranja govore o neurotskom poremećaju kod osobe rigidne strukture ličnosti,koja razvija anksioznost u svim uvjetima koji odstupaju od optimalnih.Kako je anksioznost visokog intenziteta ona se ili somatizira ili može doći,ili može doći do razvoja blažeg oblika opsesivno-kompulzivnog i fobičnog ponašanja.Aktualno dominirajuća depresivnost javlja se kao reakcija frustrativno netolerantne osobe na eksternalna i internalna ograničenja.
KBC REBRO PSIHOLOG

Jos jedan nalaz psihijatra.PRIVATNI ZAGREB

Pupa16: rodjen 1976,iz Siska,nezaposlen,neozenjen,dolazi na razgovor zbog psihičkih smetnji koje ima unazad tri godine.

anamnestički:nema psihijatrijskih bolesnika među bližom rodbinom,drugo dijete od dvoje iz cjelovite obitelji u kojoj je otac dominantna autoritarna figura.

Rani razvoj uredan;početkom puberteta postao je neveseo,nesiguran i nespontan;družio se sa ljudima s osjećajem da više daje nego dobiva,socijalna distanca je bila njegova potreba koja ga je do sada(2003)(moja opaska) održala i bez partnerskih iskustava.

Pred tri godine dobio je glavobolju,bio je napet i nije se mogao smiriti s velikim dozama malih trankvilizatora.Javljao se psihijatru,uzimao Prozac,Sulprid,Lexaurin,Seroxat i P Praxiten uz psihoterapiju bez nekih većih efekata poboljšanja.

Radi se o osjetljivoj,narcistički strukturiranoj osobnosti sklonoj perfekcionizmu koja ima velike zahtjeve prema sebi a i prema drugima;zbog frustracije tih zahtjeva često je nesretan.
Simptomatski sve nalikuje na jezgrovnu neurozu,inače je separacija i individuacija,jezgrovna problematika,tema na koju se trreba terapijski usmjeriti.

Uzima praxiten i prozac 20 mg zadnja tri tjedna.

Dg.(dijagnoza) F 60
Th.Eglonyl forte tab
Prozac liquid
Praxiten 15 2x1 po potrebi dodati do 4 dnevno
_________________
fali mi jos nekoliko nalaza,psihijatra u sisku od 2004,sumnjala je ili na depresiju ili na poremecaj osobnosti
i jos nalaz od psihijatra iz 2001 kad je pocelo,on je napisao dijagnozu anksio-depr
i neurologa iz zg,tu sam radio ct,eeg i doppler k.žila kraljeznice i glave..dijagnota anks-depr poremecaj
i nalaz jos jednog neurologa iz zgba privatnog,ansioznost

Uglavnom sam prestao uzimat sve lijekove jer mi nisu bas nesto pomagali,a vjerovao sam nekim tezama psihoanaliticara da je bas ta napetost ,"neizdrzivost" i drama potrebni...naravno zbog patnje i bola sam se cesto vracao lijekovima ali ih opet prestajo uzimat.Sad ih godinama ne uzimam,a zadnjih nekoliko mjeseci sam uvjeren da je to bio odlican potez,pakao je pakao,i gadan je ali nije neizdrziv,samo nakon njega dolazis do raja.
neka svatko radi kako mora,misli i hoce ali ja vise ne uzimam niti andol,ali doslovno,vec sam pisao i sada sam potpuno uvjren da su simptomi vec sama zavrsna faza bolesti,ne pocetna,bilo ti simtomi uvidu temerature ili u vidu grcenja misica,tahikardije ili psihogene glavobolje,tijelo je pametnije daleko od nas svakog bilo pojedinacno,bilo kolektivno.
ja npr. godinama ne mogu mislit od pritiska u glavi,ali fuckas misljenje,tek sada polako uvidjam.
Fuckas sve,fuckas moje "bolesne" ambicije i "moja" snovidjenja o kojecemu..iluzije sve a za iluzijama ne vrijedi zalit ma kakve one bile.

Istina jedino vrijedi,za valja i ginut ako treba..sve dok se covjek ne uvjeri i da je ona iluzija.
Uglavnom,ja sam paraliziran,nemocan i dovodi do depresije izmedju ostalog,napravio sam sve sto sam mogao i umio i sad sam se uvjerio da ne mogu ja tu nista napravit,bar za sada,i mirujem,aktiviram se koliko mogu,pricam koliko mogu,cesto pretjeram,silim ali me tijelo zacas vrati,umorim se i OK,sta imam kojeg vraga laprdat,zastupat teze,uvjeravat i branit misljenje.....

Uglavnom,jos nije vrijeme da pocnem "propovjedat",jos se moram strpit,biti miran i razjarivat podsvijet.
Sta ljude zanima!!??Da li je psihicka bolest izljeciva?!Moje misljenje je da je,da to naravno,da nije naravna samo nasa predozba o naravnom.Ljude zanima sta im je cinit!?Moje misljenje ja da nista ne treba cinit,i da je to najdivnije od svega,u nama se vec cini,cinilo se i cinit ce se,cinilo bi se i bolje i vise da smo svi zajedno i prije bolesti manje cinili i manje htjeli i zahtijevali od sebe.tako nekako.

Druga stvar,mozda jos znacajnija,je da bi naprimjer prije jako dvojio da li ovako ,nesto napisati,da li sam nesto pogrijesio,da cu mozebitno nekog povrijedit krivo savjetujuci,da li ce sebi na neki nacin nanijeti kakvu stetu objavljivanjem ovakvih intima i sl.sad manje marim oko toga,tlaka je a i sebi osjecam sve vecu sigurnost,stabilnost,nazovimo to hrabrost.Ne znam vi recite sta mislite i kako vam se cini.
Suosjecam sa svakim,svako se osjetio "nadljudski" strah i patnju,svako se dodatno osamio jos vise od drugih ljudi zbog neopisivog iskustva.Ali treba ici do kraja,premda je nejasan cilj,treba ici do kraja ne pokrecuci se sa mjesta.
U nekim stvarima sam se jako malo promijenio,u neku ruku sam isti kao sto sam i uvijek bio bez obzira na "borbu" sa anksioznoscu,na trpnji i sl izraze koja neminovno mijenja covjeka ali promjena o koju ja cekam znaci konacnu i trajnu promjenu,slobdu i nesputanost i neustrasivost,promjena pred kojom sam prije strahovao,promjena za koju sam vjerovao da mozda znaci moju smrt..sad znam da je ta "smrt" jos jedna iluzija uma.To je prava promjena i jedina za koju znam i u koju vjerujem,to je ujedno i jedino zdravlje i pravo stanje stvari o kojj se prica na ovom topicu i koja se prizeljkuje.To je ujedno i onaj povratak " na staro" o kojem masta svaki bolesnik koji sa nostalgijom gleda na prosla vremena u kojima je bio "zdrav" i kojima je "normalno" funkcioniru u drustvu.
Jel sam previse toga napiso!?

za sve koji zele znati vise ja predlazem da posjete Literarni kutic na topicu knjizevnost od Ivana Contea Bajamontea.
Ja sam jos uvijek umoran i pomalo zamucenog uma od pritiska.
I kazem,ne mogu vam trenutno sad ponudit nesto spektakulano,osim malo iskrenosti,onoliko koliko sam prema sebi iskren,ali vjerujem da cu uskoro imat neke konacne odgovore,eto,svako dobro svima:rolleyes:

ciganka
23.02.2007., 16:04
prije neka 3mj sam bila kod psihijatra( ne privatnog) koji me poslušao svega 5 min i propisao mi cipralex, pola tablete svako jutro, ja sam to uzimala pa prestala...otada sam doživjela nekakav šok...i stanje se pogoršalo...u toliko što sam paralizirana , duhovno i mentalno...tako da mi se kave s prijateljima čine nemoguće...razmišljala sam o razgovoru s dečkom ali ne znam što bih mu rekla, kako bih počela...jer sve ovo mi je nerazumljivo...osijećem se vrlo nepokretno...svaki put kada dečko skuži da sam loše ja se rasplačem i razgovor krene u drugom smjeru...tako da uvijek nekakav vanjski čimbenik ispadne uzrok mom nezadovoljstvu i anksioznosti...ne znam koliko bi mi psiholog mogao pomoći...od ovih državnih se grozim a privatni je za moj studentski džep malo preskup...

Studiras, znaci...
Kako ti ide faks, mozes li polagati ispite?
Mislim da si napravila gresku sto si odbacila Cipralex (BTW, to je i moj AD), ali vjerojatno nisi znala da se poboljsanje moze ocekivati tek nakon nekoliko tjedana do mjesec dana uzimanja. Naravno, uvijek postoji mogucnost da ti taj AD ne odgovara, pa onda moras poceti sa drugim. Sve je to individualno, nekom neki AD pase.
Uglavnom, izljecenje od A&D (ako je to tvoja dijagnoza) nije lako niti brzo, potrebno je imati puno strpljenja i raditi na sebi svakodnevno.
U mom slucaju ja sam bila totalno paralizirana od simptoma A&D: nervoza, rano budjenje, drhtanje ruku, pritisak u prsima, grcenje misica, gubitak apetita, crne misli (cak i o samoubojstvu), mucnina i povracanje ujutro, totalna bezvoljnost, umor, strahovi, gubitak koncentracije...
Navecer bi se sve malo smirilo tako da sam mogla malo odahnuti i nesto pojesti. Eto, tako sam se ja osjecala mjesecima, samo ne u danima kada bih uzela anksiolitik, tableta bi me smirila, ali trudila sam se da ih uzimam sto rjedje jer kod njih uvijek postoji mogucnost da se navuces.
Kada sam napokon odlucila poceti sa AD (sredina Studenog) znala sam da ne mogu ocekivati nikakve rezultate par tjedana barem. Naravno, kada se pocne sa AD, dolazi do nuspojava: pojacana nervoza, znojenje, drhtanje, mucnina, vrtoglavice... Sve sam to znala i bila sam pripremljena, ali nije bilo nista strasno. Bila sam na dozi od 10 mg 7 tjedana, situacija se poboljsavala, ali sam svejedno imala padove. Onda mi je doza povisena na 20 mg, sada ih pijem vec puna 2 mjeseca, osjecam se skroz normalno, simptomi su se skroz povukli, ali bas svi, i ja mogu funkcionirati. Cak se prijavljujem i na oglase za posao, sto mi je prije bila nocna mora.
Dakle, u mom slucaju je pogodjeno bas u sridu sto se tice antidepresiva, kod psihologa sam bila svega tri puta, prekinula sam iz financijskih razloga, ali vjerujem da sam nastavila, da bih se jos prije oporavila.
Naravno, nije sve jos uvijek gotovo, mozda nikada nece biti gotovo, jer mislim da nikada necu moci zaboraviti sve te mjesece muke i patnje, uvijek cu imati strah da mi se sve ne vrati, ali ja za sebe danas mogu reci da se osjecam lijepo, svaki dan, vec skoro mjesec dana.
Pisem ovo svoje iskustvo zato sto vam zelim pokazati da AD nisu nikakav bauk, pomazu, meni su pomogli. I piti cu ih dokle god treba, zauvijek, ako treba, spasili su me.
Naravno, rad na sebi je jako bitan. Kako? Pa, neki ljudi ce istrcati 10 km, dok ce drugi prosetati par minuta oko zgrade, neki ce obojati cijeli stan, dok ce drugi samo spremiti krevet, nije bitno koliko, bitno je napraviti nesto, svaki dan.
Ja sam isla u setnje, slusala sam radio, pisala dnevnik, rjesavala krizaljke, plivala, javljala se na forum, cak pocela i slikati, i na sve to sam se tjerala, svaki dan nesto. Korak po korak...

Izvinjavam se na dugom postu...

ciganka
23.02.2007., 16:15
meni krivnja također igra veliku ulogu u životu i koči me u "normalnom funkcioniranju"...teško mi je izaći, družiti se s drugim ljudima iako sam prije bila jako društvena...hrabra...javno nastupala pjevala...danas mi je sve to veliki problem i teret...osim s dečkom... osjećam kako gubim tlo pod nogama...osjećam veliku krivnju za svaku stvar koja me se izravno ili neizravno tiče...

Osjecaj krivnje je strasan...
Ja sam se osjecala krivom za sve, cak sam sebe krivila i za ovaj poremecaj. Najgorije mi je bilo kada sam mislila da ne volim svoju djecu, taj osjecaj me razdirao...
Nisi kriva, ni za sto! Kao sto je vec netko pisao ovdje, kada osoba slomi nogu, ne moze nista, to se jednostavno dogodi. Tako je i sa nama, slomili smo nogu u "glavi", treba vremena da kost zacijeli. Probaj razmisljati na takav nacin.
Zaboravila sam dodati nesto jako vazno u prijasnjem postu a to je razgovor i podrska. Posto nisam bila u finacijskoj mogucnosti da idem psihologu, ja sam zaposlila muza... Svaki dan sam razgovarala s njim, on me ohrabrivao, slusao...
Podrska i razumijevanje okoline je jako vazna...

ciganka
23.02.2007., 16:18
Ja idem kod psihica i ne znam koliko mi pomaze....U prsima samo sta mi ne pukne,ne mogu do zraka,..izderem se na djecu zbog sitnice pa im se poslije ispricavam,poslije padnem u bad...Ne vidim smisao zivota,druzenje me smeta,nezaposlena sam pa ne vidim nikakvu perspektivu....da li mi nesto moze pomoc?Samo bih spavala.osjecam se ko zadnja niskoristi

Ja vjerujem da razgovor sa psihologom pomaze, ali to je na duze staze. Ono sto mi zelimo je da nas ne soraju ti simptomi A&D...

Mozda su u tvom slucaju potrebni neki lijekovi. Pitaj psihologa.

Amsteer
23.02.2007., 19:32
Studiras, znaci...
Kako ti ide faks, mozes li polagati ispite?
Mislim da si napravila gresku sto si odbacila Cipralex (BTW, to je i moj AD), ali vjerojatno nisi znala da se poboljsanje moze ocekivati tek nakon nekoliko tjedana do mjesec dana uzimanja. Naravno, uvijek postoji mogucnost da ti taj AD ne odgovara, pa onda moras poceti sa drugim. Sve je to individualno, nekom neki AD pase.
Uglavnom, izljecenje od A&D (ako je to tvoja dijagnoza) nije lako niti brzo, potrebno je imati puno strpljenja i raditi na sebi svakodnevno.
U mom slucaju ja sam bila totalno paralizirana od simptoma A&D: nervoza, rano budjenje, drhtanje ruku, pritisak u prsima, grcenje misica, gubitak apetita, crne misli (cak i o samoubojstvu), mucnina i povracanje ujutro, totalna bezvoljnost, umor, strahovi, gubitak koncentracije...
Navecer bi se sve malo smirilo tako da sam mogla malo odahnuti i nesto pojesti. Eto, tako sam se ja osjecala mjesecima, samo ne u danima kada bih uzela anksiolitik, tableta bi me smirila, ali trudila sam se da ih uzimam sto rjedje jer kod njih uvijek postoji mogucnost da se navuces.
Kada sam napokon odlucila poceti sa AD (sredina Studenog) znala sam da ne mogu ocekivati nikakve rezultate par tjedana barem. Naravno, kada se pocne sa AD, dolazi do nuspojava: pojacana nervoza, znojenje, drhtanje, mucnina, vrtoglavice... Sve sam to znala i bila sam pripremljena, ali nije bilo nista strasno. Bila sam na dozi od 10 mg 7 tjedana, situacija se poboljsavala, ali sam svejedno imala padove. Onda mi je doza povisena na 20 mg, sada ih pijem vec puna 2 mjeseca, osjecam se skroz normalno, simptomi su se skroz povukli, ali bas svi, i ja mogu funkcionirati. Cak se prijavljujem i na oglase za posao, sto mi je prije bila nocna mora.
Dakle, u mom slucaju je pogodjeno bas u sridu sto se tice antidepresiva, kod psihologa sam bila svega tri puta, prekinula sam iz financijskih razloga, ali vjerujem da sam nastavila, da bih se jos prije oporavila.
Naravno, nije sve jos uvijek gotovo, mozda nikada nece biti gotovo, jer mislim da nikada necu moci zaboraviti sve te mjesece muke i patnje, uvijek cu imati strah da mi se sve ne vrati, ali ja za sebe danas mogu reci da se osjecam lijepo, svaki dan, vec skoro mjesec dana.
Pisem ovo svoje iskustvo zato sto vam zelim pokazati da AD nisu nikakav bauk, pomazu, meni su pomogli. I piti cu ih dokle god treba, zauvijek, ako treba, spasili su me.
Naravno, rad na sebi je jako bitan. Kako? Pa, neki ljudi ce istrcati 10 km, dok ce drugi prosetati par minuta oko zgrade, neki ce obojati cijeli stan, dok ce drugi samo spremiti krevet, nije bitno koliko, bitno je napraviti nesto, svaki dan.
Ja sam isla u setnje, slusala sam radio, pisala dnevnik, rjesavala krizaljke, plivala, javljala se na forum, cak pocela i slikati, i na sve to sam se tjerala, svaki dan nesto. Korak po korak...

Izvinjavam se na dugom postu...

prošlu godinu na faksu sam izgubila upravo zbog problema vezanih za strah, preopterećenost svakom sitnicom me paralizira...također sam odbila puno poslova koji su mi se nudili preko student-servisa zbog nerazumljivog napadaja panike i straha...koje sve ovo vrijeme vješto skrivam...al više ne mogu...osjećam se kao da sam u zatvor strpala samu sebe

hvala ti na ovim dugim postovima...dapače..s veseljem ih čitam...

ivana2009
23.02.2007., 19:46
ne znam što mi se događa uopće se ne sjećam da li sdam jučer popila onu polovicu AD-a a sad se ne sjećam gdje mi je druga pločica tih tableta jedna mi je n stolu dvi sam popila a ove četvrte se uopće ne sjećam..
a opet mi se svakakjve misli i osjećaji vrzmaju glavom ali barem više ne plačem šzo me pomalo plaši..

Neli
23.02.2007., 23:32
[ NI ja ne osjecam vise nista,sve mi je svejedno.Nemam volje za nista.Dajte mi milijun kuna i to me nece usrecit vise od 2 minute.Zar ce to tako ostati zauvijek???
Kune nikoga ne mogu usrećiti.
I, ne, ništa ne mora biti zauvijek, ali nešto moraš za sebe pokušati poduzeti.
Premalo podataka pa ne mogu biti konkretnija-u svakom slučaju "ljepota je u oku promatrača"- tako je i sreća u nama, nesreća u nama, nezadovoljstvo...sve je u nama...
I nitko to umjesto nas ne može riješiti.
Samo mi, sami , za sebe, uz nečiju pomoć.Objektivnu.
Teško je nesretnome primjetiti svjetlo, ali uz pomoć, polako, nauči, najprije teško, jer nezadovoljstvo ( u najvećem broju slučajeva - opet ponavljam, premalo podataka ), ako traje duže vremena, postane navika, način/stil života.
To se može promijeniti, ali za to se sama trebaš zauzeti, i o tome odlučuješ ti-želiš li promjene, želiš li pomoć, želiš li mijenjati način života...
Pozdrav:)

Neli
23.02.2007., 23:41
Exclamation Dia (a)gnosis(sveprozimajuca spoznaja)
Quote:
PUPA16 kaže:
Moram potražit nalaze i misljenje psihijatra i psihologa,ne mogu naci sad a ne zelim napamet,pa cu potrazit malo.Jutros sam trazio ali ne mogu naci
Dijagnoza utisak/Somatoformni poremećaj F 45
Nozofobija F 45,2,psihogena glavobolja F 45.4 -psihijatar
Dijagnoza/Cephalea vascularis,Anksiodepresivni poremećaj-neuropsihijatar
KBC REBRO PSIHIJATAR

NALAZ I MISLJENJE PSIHOLOGA
Phihologijska obrada je učinjena na traženje psihijatra.Sa ispitanikom se uspostavlja adekvatan kontakt.Tijekom razgovora se saznaje o smetnjama iz anksioznog kruga koje povremeno imaju karakteristike paničnog poremećaja.
Rezultati testiranja govore o neurotskom poremećaju kod osobe rigidne strukture ličnosti,koja razvija anksioznost u svim uvjetima koji odstupaju od optimalnih.Kako je anksioznost visokog intenziteta ona se ili somatizira ili može doći,ili može doći do razvoja blažeg oblika opsesivno-kompulzivnog i fobičnog ponašanja.Aktualno dominirajuća depresivnost javlja se kao reakcija frustrativno netolerantne osobe na eksternalna i internalna ograničenja.
KBC REBRO PSIHOLOG

Jos jedan nalaz psihijatra.PRIVATNI ZAGREB

Pupa16: rodjen 1976,iz Siska,nezaposlen,neozenjen,dolazi na razgovor zbog psihičkih smetnji koje ima unazad tri godine.

anamnestički:nema psihijatrijskih bolesnika među bližom rodbinom,drugo dijete od dvoje iz cjelovite obitelji u kojoj je otac dominantna autoritarna figura.

Rani razvoj uredan;početkom puberteta postao je neveseo,nesiguran i nespontan;družio se sa ljudima s osjećajem da više daje nego dobiva,socijalna distanca je bila njegova potreba koja ga je do sada(2003)(moja opaska) održala i bez partnerskih iskustava.

Pred tri godine dobio je glavobolju,bio je napet i nije se mogao smiriti s velikim dozama malih trankvilizatora.Javljao se psihijatru,uzimao Prozac,Sulprid,Lexaurin,Seroxat i P Praxiten uz psihoterapiju bez nekih većih efekata poboljšanja.

Radi se o osjetljivoj,narcistički strukturiranoj osobnosti sklonoj perfekcionizmu koja ima velike zahtjeve prema sebi a i prema drugima;zbog frustracije tih zahtjeva često je nesretan.
Simptomatski sve nalikuje na jezgrovnu neurozu,inače je separacija i individuacija,jezgrovna problematika,tema na koju se trreba terapijski usmjeriti.

Uzima praxiten i prozac 20 mg zadnja tri tjedna.

Dg.(dijagnoza) F 60
Th.Eglonyl forte tab
Prozac liquid
Praxiten 15 2x1 po potrebi dodati do 4 dnevno
_________________
fali mi jos nekoliko nalaza,psihijatra u sisku od 2004,sumnjala je ili na depresiju ili na poremecaj osobnosti
i jos nalaz od psihijatra iz 2001 kad je pocelo,on je napisao dijagnozu anksio-depr
i neurologa iz zg,tu sam radio ct,eeg i doppler k.žila kraljeznice i glave..dijagnota anks-depr poremecaj
i nalaz jos jednog neurologa iz zgba privatnog,ansioznost

Uglavnom sam prestao uzimat sve lijekove jer mi nisu bas nesto pomagali,a vjerovao sam nekim tezama psihoanaliticara da je bas ta napetost ,"neizdrzivost" i drama potrebni...naravno zbog patnje i bola sam se cesto vracao lijekovima ali ih opet prestajo uzimat.Sad ih godinama ne uzimam,a zadnjih nekoliko mjeseci sam uvjeren da je to bio odlican potez,pakao je pakao,i gadan je ali nije neizdrziv,samo nakon njega dolazis do raja.
neka svatko radi kako mora,misli i hoce ali ja vise ne uzimam niti andol,ali doslovno,vec sam pisao i sada sam potpuno uvjren da su simptomi vec sama zavrsna faza bolesti,ne pocetna,bilo ti simtomi uvidu temerature ili u vidu grcenja misica,tahikardije ili psihogene glavobolje,tijelo je pametnije daleko od nas svakog bilo pojedinacno,bilo kolektivno.
ja npr. godinama ne mogu mislit od pritiska u glavi,ali fuckas misljenje,tek sada polako uvidjam.
Fuckas sve,fuckas moje "bolesne" ambicije i "moja" snovidjenja o kojecemu..iluzije sve a za iluzijama ne vrijedi zalit ma kakve one bile.

Istina jedino vrijedi,za valja i ginut ako treba..sve dok se covjek ne uvjeri i da je ona iluzija.
Uglavnom,ja sam paraliziran,nemocan i dovodi do depresije izmedju ostalog,napravio sam sve sto sam mogao i umio i sad sam se uvjerio da ne mogu ja tu nista napravit,bar za sada,i mirujem,aktiviram se koliko mogu,pricam koliko mogu,cesto pretjeram,silim ali me tijelo zacas vrati,umorim se i OK,sta imam kojeg vraga laprdat,zastupat teze,uvjeravat i branit misljenje.....

Uglavnom,jos nije vrijeme da pocnem "propovjedat",jos se moram strpit,biti miran i razjarivat podsvijet.
Sta ljude zanima!!??Da li je psihicka bolest izljeciva?!Moje misljenje je da je,da to naravno,da nije naravna samo nasa predozba o naravnom.Ljude zanima sta im je cinit!?Moje misljenje ja da nista ne treba cinit,i da je to najdivnije od svega,u nama se vec cini,cinilo se i cinit ce se,cinilo bi se i bolje i vise da smo svi zajedno i prije bolesti manje cinili i manje htjeli i zahtijevali od sebe.tako nekako.

Druga stvar,mozda jos znacajnija,je da bi naprimjer prije jako dvojio da li ovako ,nesto napisati,da li sam nesto pogrijesio,da cu mozebitno nekog povrijedit krivo savjetujuci,da li ce sebi na neki nacin nanijeti kakvu stetu objavljivanjem ovakvih intima i sl.sad manje marim oko toga,tlaka je a i sebi osjecam sve vecu sigurnost,stabilnost,nazovimo to hrabrost.Ne znam vi recite sta mislite i kako vam se cini.
Suosjecam sa svakim,svako se osjetio "nadljudski" strah i patnju,svako se dodatno osamio jos vise od drugih ljudi zbog neopisivog iskustva.Ali treba ici do kraja,premda je nejasan cilj,treba ici do kraja ne pokrecuci se sa mjesta.
U nekim stvarima sam se jako malo promijenio,u neku ruku sam isti kao sto sam i uvijek bio bez obzira na "borbu" sa anksioznoscu,na trpnji i sl izraze koja neminovno mijenja covjeka ali promjena o koju ja cekam znaci konacnu i trajnu promjenu,slobdu i nesputanost i neustrasivost,promjena pred kojom sam prije strahovao,promjena za koju sam vjerovao da mozda znaci moju smrt..sad znam da je ta "smrt" jos jedna iluzija uma.To je prava promjena i jedina za koju znam i u koju vjerujem,to je ujedno i jedino zdravlje i pravo stanje stvari o kojj se prica na ovom topicu i koja se prizeljkuje.To je ujedno i onaj povratak " na staro" o kojem masta svaki bolesnik koji sa nostalgijom gleda na prosla vremena u kojima je bio "zdrav" i kojima je "normalno" funkcioniru u drustvu.
Jel sam previse toga napiso!?

za sve koji zele znati vise ja predlazem da posjete Literarni kutic na topicu knjizevnost od Ivana Contea Bajamontea.
Ja sam jos uvijek umoran i pomalo zamucenog uma od pritiska.
I kazem,ne mogu vam trenutno sad ponudit nesto spektakulano,osim malo iskrenosti,onoliko koliko sam prema sebi iskren,ali vjerujem da cu uskoro imat neke konacne odgovore,eto,svako dobro svima:rolleyes:

Hvala na postu, i ne odustaj!
:)

Neli
23.02.2007., 23:48
ne znam što mi se događa uopće se ne sjećam da li sdam jučer popila onu polovicu AD-a a sad se ne sjećam gdje mi je druga pločica tih tableta jedna mi je n stolu dvi sam popila a ove četvrte se uopće ne sjećam..
a opet mi se svakakjve misli i osjećaji vrzmaju glavom ali barem više ne plačem šzo me pomalo plaši..

Uobičajeno, kad se krene s uzimanjem psihofarmaka, krenu i promjene u organizmu - tijelo se mora naviknuti.
Jednako kao i misli, a gospodarica svojih misli si ti.
Plaše te promjene, bilo koje vrste, i to je uobičajeno ( svi se bojimo promjena ).
Sada je "krizni moment", i sada se ne odustaje.Stanje u kojem se sada nalaziš će proći, ali ga i ti moraš malo "pogurati" ( ništa se ne može samo od sebe riješiti )!
Sada je bitno ne odustati-sada kad je teško.Nakon toga ide lagano olakšanje, predah, ali i osjećaj da si uspjela jedan korak naprijed.
To je jako dobar osjećaj, i radi njega vrijedi dalje!
Ako si u "zaboravnoj fazi"- piši, zabilježi na papir!
:) :kiss:

Neli
24.02.2007., 00:02
meni krivnja također igra veliku ulogu u životu i koči me u "normalnom funkcioniranju"...teško mi je izaći, družiti se s drugim ljudima iako sam prije bila jako društvena...hrabra...javno nastupala pjevala...danas mi je sve to veliki problem i teret...osim s dečkom... osjećam kako gubim tlo pod nogama...osjećam veliku krivnju za svaku stvar koja me se izravno ili neizravno tiče...
Prevelika očekivanja, preveliki zahtjevi koje sami sebi zadajemo-jedno vrijeme uspijeva, ali, negdje mora eksplodirati.
Ti si očito pred eksplozijom koju još uvijek uspješno potiskuješ i skrivaš.
Ništa od tvojih tegoba nije palo s neba ili došlo iznenada.
Ti si ( kao svi mi ) samo išla naprijed i nisi primjećivala/registrirala sebe.
Sada je vrijeme okrenuti se k sebi .
Popni se na stolac u kutu sobe gdje boraviš i promatraj situaciju.
Razmisli, što se događa u tebi taj tren, što nije u redu, što fali na slici koju vidiš, što bi promijenila, izokrenula, maknula, dodala...
I gdje i kako si ti - kako sebe u toj sobi vidiš iz te perspektive.
Sve što ti je palo na pamet zapiši.
Neka to bude tvoj početak.
Pozdrav:)

ivana2009
24.02.2007., 13:56
, ali ga i ti moraš malo "pogurati" ( ništa se ne može samo od sebe riješiti )!:) :kiss:
kako misliš to "pogurati"? znam da se ne može samo od sebe riješiti...ali sve što ja sada mogu je ne odustati od terapije a ne pada mi napamet da odustanem iako imam malo vjere trenutačno

btw:hvala:kiss:

PUPA16
25.02.2007., 07:03
Hvala na postu, i ne odustaj!
:)
ja sam odustao,hehe i zakon je
pustis ladje neka tonu,maznes sodu bikarbonu:D :top:

Amsteer
25.02.2007., 07:47
Prevelika očekivanja, preveliki zahtjevi koje sami sebi zadajemo-jedno vrijeme uspijeva, ali, negdje mora eksplodirati.
Ti si očito pred eksplozijom koju još uvijek uspješno potiskuješ i skrivaš.
Ništa od tvojih tegoba nije palo s neba ili došlo iznenada.
Ti si ( kao svi mi ) samo išla naprijed i nisi primjećivala/registrirala sebe.
Sada je vrijeme okrenuti se k sebi .
Popni se na stolac u kutu sobe gdje boraviš i promatraj situaciju.
Razmisli, što se događa u tebi taj tren, što nije u redu, što fali na slici koju vidiš, što bi promijenila, izokrenula, maknula, dodala...
I gdje i kako si ti - kako sebe u toj sobi vidiš iz te perspektive.
Sve što ti je palo na pamet zapiši.
Neka to bude tvoj početak.
Pozdrav:)

pokušat ću iako je najteže sagledati samu sebe, to znam jer sam mnogo puta, skoro svaki dan pokušavala i još pokušavam dokučiti gdje je zapelo i zašto sam se počela tako iscrpljujuće povlačiti u sebe...katkad mi se prosvjetli i ukaže kako je ustvari lagano i lijepo živjeti ali to nažalost prekratko traje...negdje sam pročitala da je anksioznost bolest "pretjeranog zabrinjavanja"...eto moj problem je u tome što svaku sitnicu želim držat pod nekakvom kontrolom što je iscrpljujuće i besmisleno, znam ali teško se od toga "odviknuti"...

hvala...

back to black
25.02.2007., 19:52
Ha,ljudi moji,evo se i ja pridružujem ovom neveselom,ali životnom forumu.Pratim vas već neko vrijeme,i mogu vam reći da se prepoznajem u svakom od vas,pomalo:-),pa eto...Ja sam dugogodišnji pillser(šta je-tu je),navukoše me.šta doktići,psihići,ponajviše vlastiti kukavičluk.Odmah da me upoznate:pijem,ali ne volim ih piti(koje ironije),borim se,sad više-sad manje uspješno,i naravno,znam da IT"S ALL A STATE OF MIND,ali kako to da te vlastiti um može toliko dugo mučiti???Uživa li pri tom?Da ne budem ironična,ali već se nagomilalo vremena,i lijekova,dr.....a,opet na početku-opet taj temeljni strah uzima sate i dane,čini mi se da nisam ništa pametnija,samo opreznija glede lijekova...radi AD-a:-(((Baš smo neki sretnici,a možda...boje biti pijan nego star.Zeka,malo sam upilala.Šaljem pozdrav!

ivana2009
25.02.2007., 20:06
naravno,znam da IT"S ALL A STATE OF MIND,ali kako to da te vlastiti um može toliko dugo mučiti???Uživa li pri tom?

kad bi znali odgovor na to pitanje mislim da ovaj topic ne bi ni postojao

dr. diego
25.02.2007., 20:17
kad bi znali odgovor na to pitanje mislim da ovaj topic ne bi ni postojao

i bilo bi nam dosadno :lol: :kava:

back to black
26.02.2007., 09:33
Da ne bi bilo zabune,ne pijem alkohol,već sam se navukla na pilule.(možda je i bolje ovo prvo,ne znam).Evo,konkretnije,u 17.god.imala sam neku frku s zdravljem(pokazalo se bezazleno,iako je dr.reagirala neprimjereno-doslovce je bacila stetoskop,kako li se već zove,jer je nešto grdo škripalo oko srčeka,i izjavila"kako to u životu nije čula"?!-pa sad ti ostani normalan nakon toga.Usljedile su moje panične faze(to je ionako čučalo u meni,a eto ta epizoda je bila okidač,valjda),trpanje apaurinčinama,beta-blokatorima,jer mi je dr.Shrink(ne rugam se,al malo zamjeram našoj praksi),dijagnosticirao "pretjeranu osjetljivost"...naravno,to sam znala i osijećala i kao dijete,i moji su skužili da im se rodilo ustrašeno dijete,ali nije bilo oko toga frke.Doma,sve normalno(pa sad kopaj do uzroka,nešto nagađam,ali sad to nije ni bitno).Enivej,moja utrka s pillsevima počinje s 17,a sad imam dugogodišnje iskustvo s lijekovima,dr.-ićima,neki su bili manje,neki više dobri,ali su na moje upiranje pisali recepte,dok se nisam navukla(apaurini),imala sam i gadnu krizu,a nisam ni znala da sam postala otporna(užasa:-( na njih),i od tada pijem i antidepresive u kombinaciji s bentodijazepinima,s kojih me sad pokušava moj novi dr.maknut(uz pomoć drugog antidepresiva).Situacija,nevesela,3.dan(jučer,imal a sam neku manifestaciju-kao lagano žarenje u prsima,prošlo je,ali ja sad ne mogu kontaktirat dr.da li nastaviti uzimati taj novi antidapresiv(Citalon)-a otprije Calixta i Lecotam.Ma UŽAS,sram me i priznat,osjećam se zagađeno...Kakogod,to je sažetak povijesti moje bolesti,a kako vidim,ovdje mogu dobiti i insant-savjet(više znanja-manje predrasuda),i to je dobro,Neli ,i Vama se obraćam za savjet.Sad sam na dnu vala,inače sam zabavnija,vjerujte mi:-)...

back to black
26.02.2007., 15:46
Danas sam dežurna ovde,izgleda...nisam vam ulovila sat kad ste najfrekventniji.However,uspjela sm uvrebati svog dr.(čudesa)Kaže da je moguća pojava navedenog simptoma(već znam,pitam se koji je sljedeći),pa nastavljamo s lijekom.Ko da imam izbora...Sorry,ako sam dosadna...Čini mi se da je lakše oplovit svijet,nego dočekat neke promjene,kad si previše fokusiran na to,ko ja.Strpljenje donosi ruže:-)

ciganka
26.02.2007., 16:27
Danas sam dežurna ovde,izgleda...nisam vam ulovila sat kad ste najfrekventniji.However,uspjela sm uvrebati svog dr.(čudesa)Kaže da je moguća pojava navedenog simptoma(već znam,pitam se koji je sljedeći),pa nastavljamo s lijekom.Ko da imam izbora...Sorry,ako sam dosadna...Čini mi se da je lakše oplovit svijet,nego dočekat neke promjene,kad si previše fokusiran na to,ko ja.Strpljenje donosi ruže:-)

Evo ciganke da ti se javi, ali na zalost ne znam citati iz dlana.

Koliko sam uspjela procitati, opet si na AD. Pa sta?
Je li ti bilo dobro dok si prije bila na njima? Ako je, samo pici dalje.
Mozda ces imati priliku procitati moje postove, tu sam od ... pa otprilike sredine listopada prosle godine, bila u totalnom bedu. Sada sam vise od 3 mjeseca na AD, Cipralex, osjecam se dobro.
Kao sto si rekla, strpljenje donosi ruze, a to je pogotovo todno za nas poremecaj. Rezultati su spori i slabo vidljivi, soraju nas nuspojave, ali na kraju dana (pa dobro, mjeseca), pozitivan rezultat je tu, kod nekih vise, kod nekih manje.
Ja sam ti inace veliki zagovornik AD-a, mene su bukvalno izvukli sa dna.

Sto raditi kada je bed? Ja sam pokusala puno toga, odvuce paznju na kratko, pa se opet vrati. Ipak, preporucujem slusanje radija, iako sam imala strasno losu koncentraciju, ipak bih valjda podsvjesno pocela slusati.
Ako mozes, uvijek kada te uhvati, skreni misli na bilo sto drugo...
Toliko od mene za sada, zurim kod kiroprakticara.

BTW, dobrodosla!

back to black
26.02.2007., 18:00
Hvala,ali kvaka je i(najviše)u tome što se za 10-ak dana morar vratiti na posao bistre i hladne glave,a nekako sumnjam da ću se uspjet stabilizirat.Eh,da mi je mjesec,znam da bi kulerskije ovo podnijela,a ovako imam dojam da sam ko tempirana bomba koju treba deaktivirat što prije...

back to black
27.02.2007., 09:22
Uglavnom,jos nije vrijeme da pocnem "propovjedat",jos se moram strpit,biti miran i razjarivat podsvijet.
Sta ljude zanima!!??Da li je psihicka bolest izljeciva?!Moje misljenje je da je,da to naravno,da nije naravna samo nasa predozba o naravnom.Ljude zanima sta im je cinit!?Moje misljenje ja da nista ne treba cinit,i da je to najdivnije od svega,u nama se vec cini,cinilo se i cinit ce se,cinilo bi se i bolje i vise da smo svi zajedno i prije bolesti manje cinili i manje htjeli i zahtijevali od sebe.tako nekako Mogu li dodati da je i Fromm rekao da su ljudi koji su razvili neki oblik nervoze,ustvari-jedini zdravi ljudi.Opravdava to činjenicom kako je moderan svijet tako ustrojen,da na njega naprosto moraš odreagirat nekakvom reakcijom.Netko će se ubijat poslom,netko sportom...a,netko će se na trenutak i zamislit-tada uviđa da mu se to,kakav je svijet,i što se od njega očekuje,nimalo ne sviđa.E,sad je pitanje da li će,i koliko uspješno krenuti s borbom,ili potiskivanjem.Moje mišljenje je da smo svi bolesni u određenoj mjeri,zavisno koliko jako reagiramo na svoje predodžbe o sebi,svom egu...Slažem se,s gore navedenim da se treba "pustiti",sve se iskristalizira kad to možeš,samo kliziš niz struju,umjesto da se opireš.Samo,virevi su problem(slikovito):E

back to black
27.02.2007., 09:41
ja sam odustao,hehe i zakon je
pustis ladje neka tonu,maznes sodu bikarbonu:D :top:

Svaka čast ko to može,mislim,navrijeme si shvatio da ti još nije kasno:D Jer kad se predugo naslanjaš na štaku,puknut će,i trebat će ti nova.I tako unedogled.Treba,ljudi,oprezno s ljekarijom...kad jednom navikneš,i ne primjećuješ koliko te okupiralo:mad: (tako je bar samnom bilo),a sad mi se čini teška ekskluziva otkačit se s njih(trebalo bi mi par
mjeseci rehabilitacije-ko celebrity-ima)-a ko to može sebi priuštit?:confused:
Da ne pilam predugo,još sam i nova tu,pa da me ne zavolite:kiss: ,a šta bi bila šteta...stvarno hoću naglasit da u Krajnjoj Nuždi,ne linijom manjeg otpora uzimate ljekove,jer vam se lako može dogodit da postanete otporni:E ,a to vam ne želim,nikome.

nukac
27.02.2007., 11:58
Eto, ja sam isto ko i Ciganka na Cipralexu, oko tri mjeseca.

Najgori je bio prvi mjesec. Moje nuspojave su bile: 2 tjedna potpunog gubitka apetita. Cak mi je povremeno znalo ici i na povracanje. OK, nisam se baš silio jesti, uglavnom sam jeo proteinske pločice. Samo da mi želudac se ne stisne potpuno. Zatim, tu su bili ti napadaji straha. Svako malo me je bilo strah, ali niceg posebnog. Samo osjecaj straha. I najgora stvar - osjecaj pothladjenosti. Prvih mjesec dana mi je bilo užasno hladno. Spavao sam pokriven s 2 poplona i dekom i još sam ponekad znao drhtati od hladnoće.

Na svu sreću, sve te nuspojave su prestale. Nakon mjesec dana, polako sam se počeo osjećati sve bolje i bolje. Još uvijek to nije potpuno dobro, ali svaki dan sve više napredujem. I baš ono što je Neli već par puta naglasila, kao i svi ljudi, neki dani su super, a neki dani su malo lošiji. Ne možeš biti super svaki dan.

Uglavnom, nekako sam primjetio da na neki način treba kontrolirati osjećaj sreće. Naime, zna mi se desiti dan da se osjećam užasno sretno. Ali taj dan me onda košta, jer se nakon toga dva dana osjećam nesretno. Ko da taj jedan dan izlučim previše serotonina, pa treba par dana da se on nakupi. Zato treba se kontrolirati, i ne se potpuno prepustiti osjećaju sreće...

I u oporavku mi pomažu odlasci u teretanu, kao i slušanje muzike. Trenutno mi najviše paše muzika bez riječi, jer se na taj način ne prepuštam previše emocijama, samo slušam ritam. Zato preporučam klasičnu glazbu. Meni je super i techno glazba... :top:

Eto, pozdrav svima na AD.

E da, i zaboravio sam reći da nisam uzimao Helex/Xanax zajedno s AD, pokušao sam bez toga. Išlo je... :)

PUPA16
27.02.2007., 12:18
Uglavnom, nekako sam primjetio da na neki način treba kontrolirati osjećaj sreće. Naime, zna mi se desiti dan da se osjećam užasno sretno. Ali taj dan me onda košta, jer se nakon toga dva dana osjećam nesretno. Ko da taj jedan dan izlučim previše serotonina, pa treba par dana da se on nakupi. Zato treba se kontrolirati, i ne se potpuno prepustiti osjećaju sreće...



tako je,inace kontroliramo nesrecu,strah,paniku,tugu ocaj,tj. prikrivamo naravno,ne ides od covjeka do covjeka i govoris da ti je bed,kazes nekom ali se osjecas jos gore nakon toga...zato polako i sa srecom i sa tugom
u mitu o Sv.gralu neki jungovski orijentiran psihoterapeut(knjiga ON/ONA,Robert Johnson) kaze da ne trebamo zavoditi emocije a niti biti od njih zavedeni ...ja se slazem,samo mir i MIR,kad je frka MIR,kad je sreca MIR,ja sam prije znao "trcat" za dobrim osjecajem ali cijena koju sam drugi dan placao osjecajem depresije bila je prevelika.Unazad godinu ili dvije idem mravljim koracima.Polako,"uzeo" sam si vremena na pretek:top: :top:

nukac
27.02.2007., 13:23
tako je,inace kontroliramo nesrecu,strah,paniku,tugu ocaj,tj. prikrivamo naravno,ne ides od covjeka do covjeka i govoris da ti je bed,kazes nekom ali se osjecas jos gore nakon toga...zato polako i sa srecom i sa tugom
u mitu o Sv.gralu neki jungovski orijentiran psihoterapeut(knjiga ON/ONA,Robert Johnson) kaze da ne trebamo zavoditi emocije a niti biti od njih zavedeni ...ja se slazem,samo mir i MIR,kad je frka MIR,kad je sreca MIR,ja sam prije znao "trcat" za dobrim osjecajem ali cijena koju sam drugi dan placao osjecajem depresije bila je prevelika.Unazad godinu ili dvije idem mravljim koracima.Polako,"uzeo" sam si vremena na pretek:top: :top:

Bas tako, malim koracima naprijed. Ne praviti previse planova za buducnost...

Ja uglavnom vise ne pravim previse planova, pustim da me nosi struja.... I tako se najbolje osjecam, jer nema neispunjenih ocekivanja... Samo iznenadjenje, kad stvari zavrse dobro.

back to black
27.02.2007., 13:44
[QUOTE=nukac;7554796]
Uglavnom, nekako sam primjetio da na neki način treba kontrolirati osjećaj sreće. Naime, zna mi se desiti dan da se osjećam užasno sretno. Ali taj dan me onda košta, jer se nakon toga dva dana osjećam nesretno. Ko da taj jedan dan izlučim previše serotonina, pa treba par dana da se on nakupi. Zato treba se kontrolirati, i ne se potpuno prepustiti osjećaju sreće...
Ali,kada pokušavaš kontrolirati,to može značiti i izbjegavati biti TI,i stvara ti rascjep između onog kako treba biti i kako jeNe znači da svi moraju znati kako ti je,ali,ako ti je npr.sad dobro,PA NEKA JE:cerek: Svakako ti je nakon dobrog raspoloženja silazna putanja,i opet natrag.To je krivulja života,ne znam zašto bi se uzdržavao,ili imao krivnju.Svi ti osjećaji su ionako varavi,pa bolje da ljepši potraju.Naravno,ne mislim na zavaravanja i pretjerivanja...:flop: Nekako bit neutralan,promatrat sebe,i ne uzimat se za ozbiljno,a ni druge:cool: Život je sam po sebi težak,pa ga treba uveseljavati!Sve je dobro,dok vidiš da ima smisla...A,jesam se opet uzfilozofirala...Svako pretjerivanje vodi lošem,ali smjeha i dobre vibre nikad dosta,npr.meni je draga:LJUBAV SE NE GUBI KAD SE DAJE;ONA SE UMNAŽA:kiss:

ciganka
27.02.2007., 17:48
Bas tako, malim koracima naprijed. Ne praviti previse planova za buducnost...

Ja uglavnom vise ne pravim previse planova, pustim da me nosi struja.... I tako se najbolje osjecam, jer nema neispunjenih ocekivanja... Samo iznenadjenje, kad stvari zavrse dobro.

Tako je, dan za danom, zaboraviti na velike planove, poglede u buducnost, razmisljanje o proslosti. Samo danasnjica.
Naravno, lako je sada brbljati kada se osjecam bolje, prije je bilo svacega.

Moje nuspojave slicne tvojima, i sada nekad osjetim hladnocu, a znojim se:confused:
Uglavnom, stanje se puuuuuuno popravilo zahvaljujuci AD-u.
Ima padova, ima. Bas me u nedjelju uhvatilo, neka mucnina, vrucina u prsima, nervoza, a i jucer je bio neki glup dan. Kao sto ti kazes, kako koji dan, vise dobrih nego losih.
Danas sam bila u agenciji na testiranju i razgovoru za posao, ne radim vec 8 mjeseci, zbog poremecaja. Proslo dobro, iako mi je par puta palo na pamet da se vratim kuci neobavljena posla. Sada mi je drago da nisam, mozda nesto ispadne, iako jos uvijek imam strah od obaveza.

nukac
27.02.2007., 18:33
Ma nestat ce i taj strah od obaveza... Samo trebas si dati vremena... :top:

I sam znas da s tim AD sve ide polako... :D

[Ciara]
28.02.2007., 00:47
Prošli sam tjedan uspjela poraziti napad panike. Sama samcata. Nakon prilično burnog dana na autobusnoj me stanici opalio ko uteg od 16 tona i u trenutku kad sam osjetila slabost kako se širi kroz tijelo, noge kako mi klecaju, slika pred očima kako se muti i opće stanje bunila kako mi obuzima ono malo razuma...Rekla sam Dosta je! Jebe mi se više i za strah i za gluposti i padanje u nesvijest i da li baka u tramvaju osjeti da sam luda i da li ću počet skakat ljudima po glavi i da li ću, jel, bacat banane s jebene katedrale i da li je moje postojanje samo privid, loša predstava. Z a b o l i m e.......I, da skratim, takve neke slične stvari počele su mi prolazit glavom. Ponavljala sam si da u životu nisam napravila baš ništa što se oprostiti ili popraviti ne može, da ovo ne zaslužujem, da sam od straha jača i da ga mogu kontrolirati jer dolazi iz mene i sama ga potenciram....

Kad sam došla doma, još u nekom highu, ispričala sam mami (koja se jadna uplašila čim je čula napad panike jer ne shvaća kako to mene ne prolazi...) i ta mi je noć bila grozna. Užasna. Ne znam kako sam uopće uspjela zaspati. Svaki tren je bio zadnji prije potpunog ludila. Tisuće misli i slika iz najcrnje kronike zamislive. A ujutro, bonaca.

I od tada nekako mi se čini da je moj oporavak krenuo malo konkretnijim, stabilnijim smjerom. Mada, još sam nekad miljama daleko od sigurnosti obale (uf pomorske metafore, bljak), ali svjetionik me nije potpuno oslijepio (ha? :D )

Kad osoba koja sebe mrzi i potkopava na toliko razina ovo kaže, jebemu, onda to nešto i znači. Priuštite si lijepu riječ za samog/samu sebe, natjerajte se da pomislite da ste baš super, neuništivi, osjećajni, zgodni, načitani, izdržljivi, glasni, dobri.....šta god vas napaljuje. :top:

I nije mi jasno kako to uopće uspijevam, ali od kraja rujna (od zadnjeg Xanaxa) nisam popila ama baš niti jednu tabletu za smirenje... A doma imam 2 (DVIJE!) pune (PUNE?!) kutije! Pa eto i meni jedan :s

Mislila sam još baljezgat, al preumorna sam...

Donata
28.02.2007., 07:12
;7563509']Prošli sam tjedan uspjela poraziti napad panike. Sama samcata. Nakon prilično burnog dana na autobusnoj me stanici opalio ko uteg od 16 tona i u trenutku kad sam osjetila slabost kako se širi kroz tijelo, noge kako mi klecaju, slika pred očima kako se muti i opće stanje bunila kako mi obuzima ono malo razuma...Rekla sam Dosta je!
I od tada nekako mi se čini da je moj oporavak krenuo malo konkretnijim, stabilnijim smjerom...

Vazno je barem jedan napadaj proci s takvim stavom, jednostavno prestati se svim silama boriti da sto prije odstranis simptome od sebe, kada ih prihvatis kao tjelesne simptome i nista vise, samo tjelesne simptome bez ikakve katastroficne interpretacije istih, onda se mozes polako poceti udaljavati od te struje panike prema mirnim vodama (evo i mene s morskom temom). To ne znaci da koji puta neces imati nagovjestaja panike, ali ako si jednom prosla kroz paniku, moci ces ponovno. Poradi na negativistickom razmisljanju i dozvoli da vrijeme koje prolazi pomogne, izljecenje je tesko moguce preko noci.

back to black
28.02.2007., 10:28
[/COLOR][QUOTE='[Ciara];7563509']Prošli sam tjedan uspjela poraziti napad panike. Sama samcata.
To je super!ad to jednom iskusiš,znaš da strah nije nepobjediv!:s Samo se nemoj obeshrabrit ako ti se strah vrati,jednostavno se prisjetiš kako se zadnji put sve lijepo završilo,pa ako i ne uspije,kojiput,nema veze,to ti je sve uvelike vezano za tvoje psihofizičko stanje,ko baterija-ako si puna snage,volje,želje,ogorčenosti,nije bitno...sve ti je lakše,i obrnuto.Bilo bi najbolje kad bi u pričuvi uvijek bilo te snage,a to je teško.Zato treba malo"raditi na sebi,i na mentalnoj higijeni"-ništa senzacionalno,ne da ti to bude centar svijeta i glavna preokupacija,ali samo da naučiš njegovu "taktiku",pa ti njega zaskočiš,prije nego on tebe.I,da-drži se podalje od "psihičkih vampira"-ljudi koji ti kradu energiju,nameću ti se uvjerenjima,jednostavno Help Yourselfish,kad izgubiš prevelik obzir za babe u busu,i kolačenje očiju,shvatiš da si sebi najvažnija na svijetu(iako te ni rođena mater neće uvijek razumjet)-na dobrom si putu!ps-kad bi sve ovo mogli primjenit,uvijek-bili bi nenormalni,zato,strpljenja...:top:

ciganka
28.02.2007., 13:50
Way to go, Chiara!

Imas moje divljenje, prozivljavati tako nesto a ne posegnuti za tableticom!

Ima nekog inata u tebi, sigurna sam da ce od sada i napadi panike biti u panici...

nexxia
28.02.2007., 16:02
Nazalost, i ja sam jedna od onih koji su proživjeli panicni napad :(

Živjela san poprilicno burnim životom. Neustrašiva, avanturisticna, uvijek sam bila ona koja bi htjela isprobarti nešto novo. Alkohol je bio obavezan svaki vikend, a nekad i cesce. Ljubavi sam imala, ali sam bila premlada da se za nekoga ozbiljno vežem.

Jedno jutro me pogodilo. Osjecaj ne zelim niti opisivati. Oni koji su doživjeli, znaju o cemu pricam. Par dana nakon toga sam se doslovno borila sa tim. Pokušavala sam se smiriti na sve moguce nacine. Na srecu, uspijela sam. No, strah je prisutan, ali u skroz malim kolicinama.

Sa vremena na vrijeme, me znalo ''uhavtiti'', obicno kada sam sama u sobi, ali to brzo potisnem i nikad nisam opet doživjela taj strašani napad.

Sad, 2 god nakon toga, osjecala sam, u periodu od mjesec dana, stezanje u podrucju prsne kosti, koje je bilo sve jace iz dana u dan. Još sam osjecala laganu drhtavicu, lagani nemir i mantavicu. Navecer bi se bez ikakvog razloga digla 2 sata nakon što sam zapsala, i tad bi osjecala lagani nemir. Nista prestrasno, al mi smeta.

Sve je kulminiralo jednog dana uz jako lupanje srca. Nema govora o panicnom napadu, ali je isto strasno neugodno, samo na drugi nacin. Otišla sam na hitnu. EKG, tlak, krvni nalazi - uredni. Našopali su me ipobrufenom i normabelom, i poslali doma. Sad uzmen prije spavanja normabelu, i cini mi se da sam malo mirnija.

Stezanje je prestalo, ali lagani nemir je svaku noc prisutan. Zaspem uredno i bez razloga se dignem 2-3 sata nakon - nemirna. Uz normabelu se svejedno tad probudim, ali lakše zaspem. (ne iskljucujem placebo efekt :D)

Istina, prije godinu dana sam se jako nervirala i bilo mi je teško jer sam nosila ''teret'', ali baš u zadnjih par mjeseci živim skroz normalnim životom. Ne pijem, ne pušim, hranim se zdravo, treniram, itd. Nikakvih problema nemam u obitelji, i sl.

Ne vidim razlog zašto me pogodilo baš sad. No, ocito to tako ide, jer citam da su i drugi imali slicna iskustva, ali svako tijelo je prica za sebe.

Citala san svašta po netu i ocito da sam anksiozna, ali jedini razlog tome koji mogu donijeti jest prijašnji panični + neki problemi i situacije nakon toga.

Ne znam koliko ce me držat ovo stanje, ali samo se nadam da ce brzo proci.

Vidim da ljudi iznose svoje priče, pa eto, da i ja iznesem svoju :)

Dobrodošao je svaki komentar i/ili savjet :)

ciganka
28.02.2007., 16:28
Nexxia, kao sto si vjerojatno procitala, anksioznost se moze pojaviti i bez nekog ociglednog razloga. Ipak, dobro promisli, imas li neki problem ili zadatak pred sobom, bez obzira koliko mali, koji bi te mozda uznemiravao?

Vidim da se dosta dugo dobro nosis sa panicnima, pa bih predlozila da se probas sama srediti. Ako ne ide, posjeti psihijatra, pomoci ce ti.

Ja sam vec vise od 3 mjeseca na AD, a moji pocetni simptomi su bili slicni tvojima, samo sto ja nikada nisam imala panicni. Rano budjenje, nervoza, drhtavica, gubitak apetita, znojenje, gubitak koncentracije, crne misli, bezvoljnost, to su ti uglavnom simptomi anksioznosti i depresije.
Mene je to mucilo svakodnevno dobrih 5-6 mjeseci dok napokon nisam odlucila krenuti sa AD.
Sada sam dobro, ima vec vise od mjesec dana, krize su rijetke.
Jos uvijek nemam neku posebnu volju za radom, ali vjerujem da ce i to doci s vremenom.
Zato, ako smatras da ti simptomi remete zivotni ritam, kreni strucnjaku po pomoc.

Ane feary
28.02.2007., 16:46
ej,ljudi danas mi9 je jedan od sritnijih dana s obziron da san sasvim slućajno skontala ovaj forum,da san ga skontala prije možda bi mi bilo upola lakše se borit, a ako ništa drugo barem bi znala šta se to samnom događa. Uglavnom patim od anksioznosti,one panično depresivne, već otprilike 4 godine,ispoćetka sasvim normalne,one svakodnevne kao brige za škilu,ocjene,ispitivanje...,a prije dvi ipo godine je poćela uništavat moju psihu i duševno zdravlje.Nisam znala šta mi je pa sam najprije mislila da je uzrok neka fizička bolest,tako sam bila po svim mogućim doktorima koji nisu imali pojma šta mi je,čak sm bila i kod psihologice koja je mislila da to nije baš izraženo i da je vezano sa stresom u školi.....bla,bla da ne duljim zivotnu priću,prije možda malo manje od godinu dana otiška sam psihijatru,bila sam na rubu iscrpljenosti,ludila,samoubojstva,sloma živaca tkz. pucala sam po šavovima (barem vama nemoram objašnjavat kako je bilo grozno).Od tog dana mi se smirilo,poćela sam s helexom 2 tjedna i zoloftom 6 mjeseci.oko 10.11. sam prestala sa ljekovima,bilo mi je super i bila sam cila ponosna na to šta sam je pobjedila.Ta sreća je prekinuta prije možda tjedan dana,poćelo je sa normalnom PMS nervozom,tada je i uskoćila krvava svađa sa (mislila sam) najboljom prijon i od toga šoka i iznerviranosti (barem se tješim da je od toga,a vrlo je moguće da i nije anx ne triba imat baš neki motiv) mi se vratila.
U subotu me je tako jako uhvatila da sam mislila da ču se raspast i ja i sve oko mene,naravno lupanje srca,suha usta,bol i napetost u kićni,pritisak u malom mozgu,strah o gubljenja nadzora nad sobom i ludosti....znate i sami koji je to osjećaj,sretna sam šta san vidila ovaj forum jer do sada nisam prićala s nikim ko ima anx.Možda je neko u mojoj blizini i ima ali se skriva iza maske nervoznog smješka i šutljivosti.Tu subotu me mama nagovorila da izađem,nakon 2 sata san je tila zovnit da dođe po mene ali izdržala sam tako šta san se nalivala alkoholon dok mi nije umrtvija mozak,ali zato sutradan me su 3 helexa jedva spasila.totalno sam oćajna jer sam mislila da sm je pobjedila,ali sad pomišljam na samoubojstvo ako mi se opet svakodnevno bude vračala.....nemogu to više izdržat.Inaće sam hipersenzibilna,mirna osoba,umjetnički talentirana,prirodna i opuštena u društvu dok me ne napadne.neznam da li je ovo neka manja kriza nakon ljećenja ili šta ali samo želim da se ne vraća.jučer sam bila super raspoložena ali nisam mogla zaspat,oko 5 sati ujutro nakon cjele noći nemira u krevetu,napala me je jako i nisam se nikako mogla smirit,fala bogu mama je bila uz mene pa sam nakon helexa i tješenja uspila zaspat...MRZIM TAJ OSJEĆAJ!!!!!!!!!!Samo se plašim šta bi mogla sebi napravit,iman nekad stvarno nagon da dignem ruku na sebe ali znam da nesmin zbog staraca,uništilo bi ih,a i moram priznat da mi je negdi duboko u sebi žao uzet sebi život.SAMO ŽELIN DA SVE BUDE KO I PRIJE!!!!!! Evo nekih ulomaka iz mog dnevnika kad sam bila pod anksioznosti:
"...osjećam bol,onu bol koja nije fizićka,a zapravo je.Razdire me duševno,sljepa sam,ruke su mi teške i nemam motorike.Mrtva glava-mrtvo tjelo.Zašto?Odgovor ne znam.Pojavilo se i tako ostalo.Nekad je manje,a nekad jako veliko.Jedino u životu što želim i za što se molin je da prestane,da oprt dišem punim plućima i da udišem život,život bez boli.Želim pomoć,želim se riješit toga,tražim je i dobivam,ali da li je to ona prava,ne znam koliko ću izdržati...Skrivam se i skuliram pred ljudima dok jednog dana ne puknem i ne naudim sebi.Bojim se,bojim se jako da bi to moglo bit ako se nešto ne promjeni. Možda je ovo normalno,možda neka adolescentska kriza,odrastanje,spoznaja života,smrti...događa li se ovo svakome,a meni je malo izražajnije??? moram misliti da je ovo prolazno,da ću imati dobar život barem što se ovog tiće,da će prestati i da ću se s pobjedničkim podsmjehom sjećati na najgore dane. Želim da prestane i da mi Bog pomogne,želim da nestane i da se nikada ne vrati,želim zaboraviti i biti jaka,želim normalno živit i biti sretna,želim sve zaboraviti i spoznati sebe,želim biti optimist i vesela,želim živjeti punim plučima i vjerovati u sebe i stvarnost,živjeti život i imati vjeru,želim biti normalna........inaće,ako ne neželim se ni osječati.... (tako sam se tješila i osječala u najgorim trenutcima) a ako ikoga zanima imam još ovakvih izravnih misli u dnevniku pa mogu napisat....
Poželite mi molim vas da se ne vratim opet na medikamente i da mi se općenito ne vrati ta najgora bolest....
Ja vama svima koji mislite da imate preporučujem da se što prije javite strućnim osobama za pomoć,vama što se lićite da vam dobro ide ljećenje,a vama šta ste se izlićili da van se nikad,ali ama baš nikada ne vrati tj to naravno želim svima,da je pobjedite i iskorjenite.....
Nadan se da nisan upilala ovin poston,vidin da san u zaostatku 134 stranice,pa evo nadoknađivan

dobardan
28.02.2007., 18:05
Ane, skroz sam u tvom postu prepoznala sebe.
Nemam još neku dijagnozu jel tek sutra idem na prvi razgovor s psihijatrom. Do prije 2 mjeseca sam nekako gurala dalje uz strašnu samokontrolu i praxiten ali više ne ide ni tako. Doma me baš i nisu ozbiljno shvaćali dok prije par tjedana nisam skroz pukla i raspala se pred svim ukućanima te rekla da mi je više dosta svega, umorna sam od stalnog straha i paničnih napada, jednostavno me ubijaju i oduzimaju svaki atom snage. Ponekad poželim da bi najradije da me nema, da nestanem ali uvijek imam dečka koji me digne i trgne iz takvog razmišljanja. Ne bi rekla da sam depresivna ( možda i jesam ali to ne prepoznajem ) ali tužna svakako. Nemam više sebe ni život kakav sam imala, veseli me još uvijek puno stvari ali to veselje traje koliko i kratak osmjeh jel onda kroz glavu proleti " što ako..." i tu prestaje dobro raspoloženje. U biti najviše od svega sam ljuta što sam dopustila da mi stvari izmaknu kontroli, što sam se pretvorila u osobu koju ne poznajem:mad:
Hoću ići van s prijateljima a ne čim me netko nekuda pozove smišljam sve moguće izgovore da ne odem, hoću ući u jebeni Konzum bez grča i mučnine, hoću sama otići do grada, sjesti na klupicu u parku i uživati u sunčanom danu, želim realizirati planove koje imam za budućnost.....hoću natrag svoj život!!!
I nema šanse da odustanem, nikada! Sutra kod psihića vjerojatno neće proći bez panike i problema ali baš me briga, pomoći će mi, ako se bilo što desi na pravom sam mjestu. Strah me ali jedva čekam, osjećam da je sutra konačno neka prekretnica, vjerojatno mala ali bitno je da nešto poduzimam i da kreće na bolje. Želim se osjećati normalnom i baš sve ću uložiti u to da to postignem.
Pusa svima :kiss:

Samantha
28.02.2007., 18:55
Ne znam sto mi se dogodilo odjednom...probudila se ujutro i spoznala da se cudno osjecam,kao nikad do sad,nekakva cudna previranja po tijelu,razmisljanja...dijagnoza F43..na xanaxu nekih 10-ak dana.

ovo su moja prva upoznavanja s ovim stanjem,uzasnim...ne znam koliko cu izdrzati ovako,ovo je za mene strasno,dovodi me do ruba...

bila sam dobro prvih 7 dana od pocetka terapije,al bas dobro..i samovoljno,glupo znam,pomislim da mi ne treba tableta i taj dan ih ne popijem i sve ok,al sutradan uzas,napad tjeskobe,znojenja,lupanje srca...pomislila sam ako sad ne poluidim umrijet cu...i bilo me uzasno strah.strah od onoga sto ce uslijediti,a uslijedilo je da sam popila xanax i smirila se.

Procitala sam doista na ovom topicu,ne znam koliko nas ima...daj mi recite....koliko dugo se lijecite?jel ovo bolest cesta,postoci?kako funkcionisete,obavljate li svoje obaveze?mene je ovo totalno blokiralo..nemam volje ni za cim.

sto se to dogodilo u meni,odjednom?ima lim ovome kraja...bojim se svog narednog vremena koje dolazi,a obude oivakvo.
zeljna sam sebe,one stare....

nexxia
28.02.2007., 19:15
Ciganka :), ja se stvarno nadam da ce sve prestati,a ako mi se nastavi mjesec-dva, mislim da bi trebala potražit pomoc.

Tebi, i svima što slicne stvari proživljavamo, želim sve najbolje. Stvarno nam nije lako.

Trenutno osjecam iscrpljenost, bunilo u glavi, cijela sam smantana, lagano drhtim.. i to traje vec mjesec dana - konstantno.

Je li normabela uopce adekvatna za takvo stanje?

dobardan
28.02.2007., 19:18
Samantha, nažalost ali dobrodošla:kiss:
Odgovorit ću ti onoliko koliko i sama znam.
Anksioznost je pri samom vrhu po učestalosti poremećaja, čini mi se da sam negdje pročitala da oboli jedna od 75 osoba.
Moji problemi traju 2 godine, liječenje počinjem tek sada. Ne funkcioniram nikako, bolest te jednostavno paralizira, kvaliteta života nikakva, obaveze sam sve nekako kroz ovo vrijeme odbacila ( blago meni bez brige i pameti:rofl: ) nekako me previše izmori svakodnevna borba s glupim i jedva podnošljivim simptomima i kućanski poslovi koje jednostavno moram obaviti koliko god mi loše bilo.
Ne znam jel ima tome kraja, sigurno će ga biti ako sami tome stanemo na kraj jel smo to stanje i uzrokovali sami.
Rado bi ti rekla da je to sigurno samo prolazna faza, možda imaš kakvih problema, pod stresom si...ali nemam pojma kako će se stvari kod tebe razvijati, ja ti od srca želim da je samo prolazno...ako nije onda suosjećam s tobom i pripremi se na veliku borbu :mirko:
Svi ovdje prolazimo kroz isti drek pa znamo kak ti je.
Neću ti ni reći da će ubrzo biti bolje da te ne zavaravam kao što sam sebe jel sada mi je 100 puta gore nego na početku.
Svakako potraži pomoć psihijatra dok je sve još u početku, nemoj čekati kao ja dok ti voda ne dođe do grla....
Jedno znam - umrijeti od toga nećemo, znam, nije neka utjeha ali šta se može:D

Samantha
28.02.2007., 19:21
dobardan kako da si pomoc zatrazila tek nakon dvije godine?

dobardan
28.02.2007., 19:28
Prvo nisam znala što mi se događa, onda kada su me na forumu uputili na ovu temu i skužila šta mi se događa trebalo je uvjeriti moje doma da mi treba pomoć. Mama je stalno forsirala na preglede srca ( zbog lupanja ), doktorica mi stalno trubila da sam samo živčana a stari redao razgovore za posao na leđa ( s kojima je sve počelo) a ja se osjećala sve gore i sve uplašenijom.
Naime, kod nas u gradu nema psihijatra a ja nemam vozačku tako da je ključno bilo da mama shvati šta mi se dešava i da mi pomogne.
Sad napokon shvaća, pitala me čak jel smije sutra samnom u ordinaciju kod psihijatra ( pošto idem prvi puta), želi čuti šta će ovaj reći i da zna kako da mi još više olakša život i pomogne mi.
A da ne ispadne samo mama kriva i ja sam odugovlačila na početku, mislila sam da je samo prolazna faza i da imam dovoljno samokontrole, snage i hrabrosti da stanje popravim sama.
Koja zabluda:flop:

Samantha
28.02.2007., 19:35
Koliko treba xanaxu da nas napravi ovisnim o njemu?
plasim se cinjenice da moj zivot ovisi o toj tabletici.
meni koja nikad nisam popila nista za smirenje u zivotu.nije mi trebalo.
sto je sad ovo...a znam da sam bila izlozena stresu,zdrastvenim problemima u obitelji,sve je to proslo...valjda ce i ovo ,ako je posljedica toga.

Ane feary
28.02.2007., 19:36
nexxia nemoj pit normabele,navuć ćeš se a oni su kratkoroćno riješenje koje navlaći s vrimenom sve da uzimaš sve veće kolićine,a sigurno si zamantana i spava ti se,a to ti je jer normabel ne lići nego trenutno smiriva.

Dobardan, tvoja rećenica "...što ako..." (što ako opet napadne) je sve prisutna,ako se imalo osjećam tužno bojim se otići i do dućana,a kamoli negdi drugo.I ja želim natrag svoj život,stvarno želim živit slobodno nezatoćena u mislima i tjeskobi.

Ljudi mislite li vi da ljudi koji ne dožive jaći napadaj anksioznosti (pod blaži smatram onaj kao strah prije javnog nastupa,odgovaranja...) mogu razumiti našu psihićku i fizićku bol???
Ja mislim ne da ne mogu, nego nebi virovali kad bi je osjetili na sekund!! Razgovarala sam sa psihijatricom,moram opet pit zolofte (preporućujem ih,nisu navlakuša,ne debljaju,a može se ćak popit i koja ćašica alkohola,naravno uz određeni vremebski razmak) i malo helekse dok se ne prođe kriza.

BORITE SE LJUDI ,MORA BITI BOLJE!!!!!

Ane feary
28.02.2007., 19:47
Stvarno mi nije jasno da svi ti doktori opće prakse nemogu skontat da se radi o anksioznosti nakon šta vide da je sve sa fizićkin zdravljem u redu. Tako se bojim da me većeras ne uvat ko i sinoć,jako se bojim,ali se nadam da neće,popila sam helex.ali opet.....:flop:

back to black
28.02.2007., 21:04
Joj,koliko dječice večeras na ovom forumu(šala)...Pa,ovo stanje (nervoze,panike,umišljanja raznorazna...) je tako tipično za adolescentsku dob(koja se može produžiti i unedogled-JER TKO NA OVAKVOM SVIJETU ŽELI POSTATI ODGOVORNA I ODRASLA OSOBA???)Ne treba nam nikome, posebni razlog za razne šize-pa,samo pogledajte dnevnik-i DOSTA VAM JE!:confused: Ovaj puca ovde,oni krade onde,voze ko kreteni,a terorizam i epidemije?!!:eek: Pa,iskreno,danas nije lako odrastati,i ako roditelji nemaju izuzetno strpljenje prema svom derištu,naravno da će se ono naći u škripcu.A,bome i roditelji,vjerujte mi,jer sam roditelj,ali bome još uvijek i derište-pa sam upućena:cool: Nije važno šta je bilo,kopanje po rani ne pomaže da zacijeli-samo se ne opterećujte previše,sve će doć na svoje(ofucano,ali istinito).Kad sam imala prvi panični imala sam 6?!A,sad imam skoro još i 30.Borila sam se sa strahovima od djetinjstva,premda se ne sijećam uzroka...Jednostavno se rodiš malo ZEZNUTIJI,tankoćutniji:confused: I,sad,nakon pročitane tone literature za samopomoć,savjeta terapeuta,ljekova(nužno zlo ponekad:E ),bioenergetičara,mogu samo zaključit da sami sebi najbolje možemo pomoć,uz malo osluškivanje nutrine,malo vesele dokolice,hobija,društva,-prebacivanja fokusa na najmilije,i polako,bez brzanja-živjeti sada i ovdje(pomalo budistički),tren po tren,uživati u sitnicama(koliko slijepih bi dalo svo bogatstvo da može ugledat nebo,zvijezde...a mi taj luksuz imamo za badava...),pa se nemamo pravo posve bunit,sve dok imamo VOLJE za životom,možemo sve(skoro sve,nema veze):p KAŽU DA VOLJA UMIRE POSLJEDNJA...:kiss:

Amsteer
28.02.2007., 22:25
Kao što sam već bila pisala kod mene se strah intenzivno počeo javljati prije dvije godine...a kulminirao je prije neka dva tjedna koliko nisam izašla iz stana...prije dva dana sam morala otići na fax po potpise...to jutro je bilo strašno...plakala sam kad sam shvatila da MORAM ići vani, strah je bio veličine neba...noge su mi klecale...osjećala sam se kao zombi...koji ne osjeća ništa osim nervoze i straha...izašla sam vani i skretala poglede od ljudi, uvijek imam osjećaj da ljudi vide što mi se događa...i da misle da nisam baš svoja:cool: ...uglavnom nekako sam to sve izdržala nakon čega sam se vratila doma iscrpljena i umorna...nesposobna za išta osim analiziranja svakog pogleda, pokreta i još koječega. Jutra su mi najgora, već u krevetu me hvata panika koja mi ograniči čitavi dan...paralizira me...ne razmišljam razborito i čisto...svaka sitnica me ljuti, tužna sam zbog ovoga u što sam se pretvorila...koliko sam paralizirana:flop: malo stvari me veseli i ništa mi se neda..ustvari za ništa nemam hrabrosti.....pokušavam samu sebe hrabriti i shvatiti da je to sve u mojoj glavi...da ovo ništa nije stvarno...da se otelo previše kontroli i da ću od sutra promijeniti način življenja i razmišljanja...a onda dođe to sutra i onda iznova shvaćam da sam "kao prvo i prvo obično jadno malo drvo"...

[Ciara]
28.02.2007., 23:20
ciganka - :D Barem sam se podsjetila da se na svoju nepokolebljivu prgavost mogu osloniti kao konstantu i da će me nekad izvući i iz govna. :top:

nexxia
01.03.2007., 10:28
Ja se još uvijek nadam da mi je sva ova mantavica od mojih problema sa vratnom kralježnicnom (tješim se, a šta mogu :zubo: ).

Stanje nemira (i cega vec ne..), je pretežno pod kontrolom, ali opreza nikad dosta. Normabele poprilicno smiruju stanje, ali cim ih jedan dan nisam popila, opet sam bila na mukama :zubo:. Vidim i sama da ne mogu bit na njima stalno, jer me ne lijece, vec na tren smiruju. To je znak da cu ipak morat kod psihica. Evo, ic cu popodne po uputnicu. Pa šta bude - bude.

Je li moguce nakon raznoraznih terapija, psihića... opet uhavtit oni stari ritam života?

Ljudi moji, neka vas obuhvate lijepe misli. Mora bit bolje, jer gore ne može ;)

back to black
01.03.2007., 10:45
e,ljudi,nažalost znate kako se odlazak u psihijatra u nas doživljava ko nešto za "nenormalne",to sam na vlastito koži iskusila(pogledi osoblja ispod oka,i prolaznika,kad bi pročitali šta piše na pločici vrata ispred kojih čekam-maltene kao da su kriomice tražili rogove na glavi mi,ili čekali da zakolutam na njih),malograđanština i licemjerje su tu najupadljiviji.Ali,jednostavno ne smiješ dozvolit da te obeshrabri to nerazumijevanje.Često baš oni kojma je pomoć psihijatra najpotrebnija,na to frkću,i,ne znam,izmlate ženu i djecu,zapiju pola birtije,bace bombu...Stigmatizirali su tu med.granu,koja je čovjeku,ruku na srce najpotrebnija.Dobro sam čula nekidan:"slavni(vani )kad idu psihijatru,dobiju etiketu ekscentrika,šta je i poželjno,a kod nas jadnika...:brukica:?!

Ane feary
01.03.2007., 11:18
nexxia problem sa vratnom kralježnicom ti nije sigurno.Ja sam visoka 182 izrasla sam u godinu dana,imala prometnu...bla bla..bila na svim mogućim terapijama i maserima a prestala me je bolit onoga dana kad sam poćela lićit anksioznost i sad kad mi se opet vratila uvatila me i kićma.

Ljudi danas iden u školu,samo da me ne uvati i da izdržim do većeras,natabletirat ću se,ali vidim ni to mi ne pomaže baš nešto.
pozdrav

ivana2009
01.03.2007., 14:14
ja sam totalni lažov!!!!!!!!! izuzmimo činjenicu da mi se i dalje misli i razni osjećaji vrzmaju glavom,tjeskoba, malo manje ali ipak ih ima...što je i dalje koma jedina dobra stvar je u tome što toliko ne plačem ja sam totalni lažov...
psihijatrica me pita da li imam prijatelje da li se opsjećam usamljeno ja joj odogovorim da imam i da se ne osjećam usamljeno.ali unatoč mojim prijateljima i njihovoj potpori koji su pored mene koliko mogo biti(a to je dosta puno hvala Bogu) ipak se osjećam usamljeno i samo,sve me guši...
:cry: :cry:

back to black
01.03.2007., 14:37
ja sam totalni lažov!!!!!!!!! izuzmimo činjenicu da mi se i dalje misli i razni osjećaji vrzmaju glavom,tjeskoba, malo manje ali ipak ih ima...što je i dalje koma jedina dobra stvar je u tome što toliko ne plačem ja sam totalni lažov...
psihijatrica me pita da li imam prijatelje da li se opsjećam usamljeno ja joj odogovorim da imam i da se ne osjećam usamljeno.ali unatoč mojim prijateljima i njihovoj potpori koji su pored mene koliko mogo biti(a to je dosta puno hvala Bogu) ipak se osjećam usamljeno i samo,sve me guši...
:cry: :cry: Draga Ivana(ako smijem),mislim da nemaš zašto bit stroga prema sebi;pa šta ako i slažeš tako benignu stvar(vjerojatno ne želiš da te tvoja dr.sažaljeva,ili si jednostavno-htjela prikazati stvari boljima nego jesu).Pa,mnogima se tako nešto čini najnormalnijim slagat?!Možda samo nisi bila raspoložena za razgovor,pa šta?!!Samo ti budi iskrena prema sebi,pa svi lažemo:zubo: ,čak i s najboljom namjerom,pa neće se zemlja prestat vrtit radi toga.Heh,da je to toliko velik grijeh,svijet bi bio krasno mjesto za sve(nebi bilo mjesta za veće grijehove).;) Ne luduj...

ciganka
01.03.2007., 14:46
Anksiozni, dobrodosli na ovaj forum!

Kao sto vidite, ima nas ovdje dosta, ja pratim ovaj forum od jeseni prosle godine, lijecim se AD-om i povremeno anksioliticima vec vise od 3 mjeseca.
Vidim da ste sve vi cure dosta mlade, i ja sam imala napade nervoze (pri tome ne mislim na nervozu pred ispite) i depresije od osnovne skole, cini mi se.
Naravno, od tada je proslo puno godina da bi mi se tek prosle godine ustanovilo da imam A&D.
Svima bih preporucila odlazak doktoru, trazite uputnicu za psihijatra. Sve im iskreno ispricajte, oni ce vam pomoci.
Nemojte dozvoliti da vam se to odugovlaci, sto se prije pocnete lijeciti (psiholog, lijekovi, rad na sebi), brze ce vam biti bolje. Kao sto osjetite i same, poremecaj moze izgledati prilicno tezak, mislim na simptome nervoze, gubitka apetita, sna i koncentracije, bezvoljnosti, crnih misli, povracanja, umora i svega ostalog, ali sve ce to proci, uz pravilan pristup.

onli
01.03.2007., 15:34
Pijem AD bez anksiolitika sad oko 4 mjeseca....koliko toliko mi se vratio mir....
jedino još uvijek imam noćne more...ali svaki ružan san shvaćam kao pročišćenje....

Zanimljivo je što su mi ljudi oduvijek govorili kako sam smirena, uvijek vesela, nikad u depri...blago tebi....! Kako ljudi kratko vide...

Trenutno se pokušavam riješiti, uz štaku zvanu tableta, svih tereta koji su se nakupili tijekom mojih najvećih kriza i radim na sebi u smislu da ispunjavam svaki slobodan trenutak nečim što volim(...šišam...učim svirati gitaru...vozim bicikl po šumi....penjem po stijenama...uživam s ljudima koji me nasmijavaju i opuštaju)

Trudim se biti što bolja osoba jer i na taj način primam pozitivnu energiju natrag.....Sad mogu reći ...u svakom zlu neko dobro ....naučila sam se manje živcirati, imati ispunjeniji život, manje osuđivati druge zbog njihovih djela, karaktera ili izgleda...jer sve to nije bitno...bitno je biti zadovoljan sobom i smijati se svaki dan od srca...

ciganka
01.03.2007., 15:35
Pijem AD bez anksiolitika sad oko 4 mjeseca....koliko toliko mi se vratio mir....
jedino još uvijek imam noćne more...ali svaki ružan san shvaćam kao pročišćenje....

Zanimljivo je što su mi ljudi oduvijek govorili kako sam smirena, uvijek vesela, nikad u depri...blago tebi....! Kako ljudi kratko vide...

Trenutno se pokušavam riješiti, uz štaku zvanu tableta, svih tereta koji su se nakupili tijekom mojih najvećih kriza i radim na sebi u smislu da ispunjavam svaki slobodan trenutak nečim što volim(...šišam...učim svirati gitaru...vozim bicikl po šumi....penjem po stijenama...uživam s ljudima koji me nasmijavaju i opuštaju)

Trudim se biti što bolja osoba jer i na taj način primam pozitivnu energiju natrag.....Sad mogu reći ...u svakom zlu neko dobro ....naučila sam se manje živcirati, imati ispunjeniji život, manje osuđivati druge zbog njihovih djela, karaktera ili izgleda...jer sve to nije bitno...bitno je biti zadovoljan sobom i smijati se svaki dan od srca...

:top: :top: :top:

Ane feary
01.03.2007., 20:42
Onli,svaka ćast,ljudi tek kad dožive anxioznost skontaju kakva je radost "normalnog" rutinskog življena,a mi želimo samo to nazad.

Evo poćinje treća noć od prvog nočmog napada (inaće su svi bili po danu,noću bi mogla mirno spavat,sada obrnuto),malo me trta nisan navikla kao na ove dnevne,ali osjećam borbeni duh u sebi,ako dobro prođe ova noć imat ću više vjereu sebe....u školi mi je bilo više manje dobro s obzirom na nadolazeće maturantske obveze :flop:
danas sam imala super razgovore sa dvi profesorice i pedagogicom, mogu samo bogu zahvalit što u školi imam ljude koji me potpuno razumju i koji će bit uz mene ako me tamo uhvati.
Ovo mi je drugi put da se ljećim od ovoga,ponestaje mi snage,ali moram,moram bit jala i pobjedit je kao što će te i vi svi...

Arhanđel
01.03.2007., 21:37
Može li mi tko preporučit dobrog psihijatra ili psihologa u Splitu?

dobardan
01.03.2007., 22:32
Prošao i prvi razgovor s psihijatrom danas. Sve je bilo ok, osjećala sam se bolje poslije iako mu je pristup bilo malo čudan. Posramiti me zbog problema, imam osjećaj da bi mi najradije rekao da me treba nalemati po guzici. Nije to neki problem, psihić je mlad i prilično zgodan:D
koliko kužim iz papira koji mi je dao dijagnoza mi je F 40 ( šta god to značilo)
Dobila sam lijekove Xanax 0,25 mg i Seroxat 20,0,0 mg
Tak, valjda će biti bolje:)

Izgubljena u Svemiru
01.03.2007., 23:21
Nisam shvaćala šta je to "anksioznost" dok nisam legla u krevet i pola noći se doslovce tresla. Ne da nisam mogla spavati, nego sam molila Boga (a inače sam ateist) samo da me pusti, da prestane...jebeno grozna stvar!

azrail
02.03.2007., 10:33
Zanimljivo je što su mi ljudi oduvijek govorili kako sam smirena, uvijek vesela, nikad u depri...blago tebi....! Kako ljudi kratko vide...


meni baš suprotno,stalno mi govore kako nebi trebala bit namrgođena i zašto sam stalno tako depresivna,na meni se sve vidi čak me to nije ni briga ja svoju depresiju otvoreno iskazujem kao obranu da oni koji ju nemogu shvatit mi ni ne prilaze jer se boje ili ni ne razumiju tako u startu eliminiram sve one koji nebi mogli samnom izdržat.. il sam si opet nešto zabrijala neznam uglavnom moja depra je svima vidljiva jer se meni to neda skrivat a ni nemogu a možda bi i željela jer me neki put zbog svega toga sram i osjećam se jadno..baš mi je nedavno frendica rekla da se ljudi mijenjaju i jedino da ja ostajem u toj svojoj depresiji i da kako mi se da tako živjet i mene je to ful povrijedilo pa sam pomislila da samo loše utječem na druge,i da širim negativnu energiju i da sam monstruozna i čudovišna stvarno sam se grozno osjećala i to sam joj i rekla jer me naživcirala da bi se ona onda ispravila i rekla da takav moj nastup drugima daje do znanja da se oni osjećaju kao da mi nisu dovoljni da me motiviraju pa da taj moj stav daje do znanja drugima "jebite se svi niste dovoljno dobri da bi ja bila motivirana za suživot s vama"..eto i da je istina i jedno i drugo i da sam ja loša i da se oni osjećaju nemogućni u odnosu samnom u svakom slućaju je sranje.. mrzim depresiju..

mareee
02.03.2007., 11:49
ej.dugo nisam bila na ovom forumu jer sam mislila da sam sve probleme uspjesno savladala.na zoloftu sam kakve pola godine a uzimam i helex.vec sam se pocela kljukat s tim tabletama jer mi dju neki osjecaj sigurnosti.idem i redovno na psihoterapiju i to mi je super.no medjutim i dalje imam strah od nekih nepoznatih ljudi i stalno sam u brizi sto ako me pred njima uhvati moj famozni napad panike.oni naravno vise nisu kao sto su znali biti,ali bude totalna neugodnost,cijelo lice mi poflekavi od toga ma strasno.nije mi bed pred ljudima koji znaju o cemu se radi ali ovo...vec sutra moram ici na jedan dogovor i sad se pitam sto ako mi se to dogodi,a nema misje rupe u koju da se zavucem???vec se lagano ponasam tako da izbjegavam raznorazne situacije i ljude.ajme meni,najlakse mi je kad me nitko ne zna pa ako se i dogodi nije toliki bed.vec sam umorna od svega toga,kad se sjetim zivota prije svega ovoga...gdje je nestao???pozdrav svima koji se s ovim bore jer onaj ko to nije dozivio nikada to ne moze shvatiti!

dobardan
02.03.2007., 11:53
Treba, pomoć oko uzimanja lijekova koje sam dobila.
Iako mi je psihijatar prepisao xanax doktorica mi je dala zamjenski Misar ( nikad čula za njega). Nemam pojma kada i koliko ga trebam uzimati, jel samo po potrebi? Koliko ja kužim iz škrabotina na kutiji piše 1,1,2 ( jel to jedna ujutro, popodne, i dvije navečer?) Malo mi se to puno čini:eek:
I dobila sam seroxat, valjda pijem 1 ujutro ( na kutiji piše 1,0,0)
Eto ako netko zna neka me uputi da me brljam nešto bezveze.

Recimo ako se koji dan super osjećam jel moram uopće piti i jednu tabletu ili je na početku stvar terapije pa uzimam svaki dan preporučenu dozu ioako se osjećala dobro?

Ane feary
02.03.2007., 12:36
Može li mi tko preporučit dobrog psihijatra ili psihologa u Splitu?

Ova je žena mene spasila....
Vjera Munitić (psihijatar-psihoterapeut)
dubrovačka 65,Split
tel. 382-884
Više je nekako specijalizirana za mlade i dugo je radila s mladima,tako da je stvarno super.Baš zbog toga san otišla u nje jer jako dobro razumi sve probleme,a i sve ,ali ama baš sve joj možeš reć....nema straja...:top:


Dobardan, to tribaš obavezno pitat u dr. ili u ljekarni,to su jako ljekovi koji se daju u malim dozama i treba bit oprezan i discipliran s njima,ako želiš da sve bude uredu.Ako ti je terapija takva onda ih moraš uzimat svaki dan,bez obzira na stanje.u tome je i stvar terapije da ispoćetka uzimaš stalno,pa ti s vremenom smaniva,zavisi o tvog stanja.


Mareee!!!! ista moja prića,pola godine na zoloftu i helexu po potrebi i sada nakon 3 miseca ne uzimanja kriza totalna....malo se vratilo...sad sam opet na njima...a šta ćeš,ma sve bi napravila da mi se vrati stari život,ko i vi svi,sigurno....:mad: :mad:

ciganka
02.03.2007., 13:55
Samo naprijed sa lijecenjem, puno ste vec napravili sto ste zatrazili pomoc.
:) :) :)

ivana2009
02.03.2007., 18:44
Samo naprijed sa lijecenjem, puno ste vec napravili sto ste zatrazili pomoc.
:) :) :)

:top: :)

onli
02.03.2007., 18:56
Kaže se kad ti je najteže nasmiješi se...jer kad se smiješ zbunjuješ onaj dio sebe koji ne možeš kontrolirati... mislim da kad se osjećaš depresivno i uglavnom to jasno pokazuješ drugima da ujedno to jasno pokazuješ i sebi i kao da si kažeš "mala nema ti spasa, takva si kakva si i ne možeš se promijeniti...trud je uzaludno opterećenje"

Želiš da te drugi prihvate depresivnu jer si se već sama takvu prihvatila?!

Meni se u biti sviđa glumiti sreća...jer na kraju gluma postane stvarnost...sviđa mi se baljezgati gluposti...praviti "budalu" od sebe i nasmijavati druge ljude ili ih začuditi svojim izjavama...uz takvu mene svi se osjećaju opušteno....a i ja s njima! Najgore je puno misliti što ćeš kome reći!To je i moja terapija uz lijekove....



na meni se sve vidi čak me to nije ni briga ja svoju depresiju otvoreno iskazujem kao obranu da oni koji ju nemogu shvatit mi ni ne prilaze jer se boje ili ni ne razumiju tako u startu eliminiram sve one koji nebi mogli samnom izdržat.. il sam si opet nešto zabrijala neznam uglavnom moja depra je svima vidljiva jer se meni to neda skrivat a ni nemogu a možda bi i željela jer me neki put zbog svega toga sram i osjećam se jadno....

azrail
03.03.2007., 12:36
Kaže se kad ti je najteže nasmiješi se...jer kad se smiješ zbunjuješ onaj dio sebe koji ne možeš kontrolirati... mislim da kad se osjećaš depresivno i uglavnom to jasno pokazuješ drugima da ujedno to jasno pokazuješ i sebi i kao da si kažeš "mala nema ti spasa, takva si kakva si i ne možeš se promijeniti...trud je uzaludno opterećenje"

Želiš da te drugi prihvate depresivnu jer si se već sama takvu prihvatila?!

Meni se u biti sviđa glumiti sreća...jer na kraju gluma postane stvarnost...sviđa mi se baljezgati gluposti...praviti "budalu" od sebe i nasmijavati druge ljude ili ih začuditi svojim izjavama...uz takvu mene svi se osjećaju opušteno....a i ja s njima! Najgore je puno misliti što ćeš kome reći!To je i moja terapija uz lijekove....

a iskreno nemam pojma šta ja sebi želim dokazat i želim li uopće si nešto dokazat..ima nešto i u tome da želim da drugi prihvate moju depresiju jer neželim negirat ono što jesam a i ona je nažalost dio mene..a slažem se i ja u ovome za smijeh,baljezganje i glupiranje to i jesu jedne od boljih stvari po meni al nije život baš uvijek smiješan nevolim kad imam osjećaj da bi trebala bit vedra a to nisam ili kad mislim da sam loša jer tako doživljavam stvari samo to..

Amsteer
03.03.2007., 13:12
a iskreno nemam pojma šta ja sebi želim dokazat i želim li uopće si nešto dokazat..ima nešto i u tome da želim da drugi prihvate moju depresiju jer neželim negirat ono što jesam a i ona je nažalost dio mene..a slažem se i ja u ovome za smijeh,baljezganje i glupiranje to i jesu jedne od boljih stvari po meni al nije život baš uvijek smiješan nevolim kad imam osjećaj da bi trebala bit vedra a to nisam ili kad mislim da sam loša jer tako doživljavam stvari samo to..


meni je također jako teško u odnosu sa ljudima kad im pokažem svoje "stanje"...to se događa kada se nemam snake stalno smješkati kako nitko ne bi ništa primjetio...iako to često radim...jer moja namrštenost i nezadovoljstvo često zbunjuje i odvlači ljude.....citirat ću Ivu Andrića :
"kada bi ljudi znali kakav je za mene napor bio živjeti
oprostili bi mi svo zlo koje sam im ucinio i svo dobro koje sam im propustio uciniti..."I.Andric: Znakovi pored puta

dobardan
03.03.2007., 13:27
Prvi dan uzimanja Seroxat-a, loše se osjećam, nervozna sam jako i mučno mi je.
Čitala sam da privikavanje traje nekih 2-3 tjedna, valjda ću izdržati, moram.
U biti više od svega sam uplašena zbog svih tih tableta
Znam da je na početku gadno ali da će kasnije biti puno bolje, samo da što prije počne djelovati.

ciganka
03.03.2007., 13:49
Prvi dan uzimanja Seroxat-a, loše se osjećam, nervozna sam jako i mučno mi je.
Čitala sam da privikavanje traje nekih 2-3 tjedna, valjda ću izdržati, moram.
U biti više od svega sam uplašena zbog svih tih tableta
Znam da je na početku gadno ali da će kasnije biti puno bolje, samo da što prije počne djelovati.

Dobardan, pa uzmi si anksiolitik, dobila si ga, zar ne? Smirit ce te, lakse ces pregurati tih par prvih tjedana.
Imas pravo, iz pocetka je gadno, ali kasnije bude bolje. Probaj otici u setnju, nesto raditi, bilo sto, pisi na ovom forumu, mozes se prijaviti i na ovaj:
http://www.depresija.org/forum/index.php?

Hajde, drzi se, poslije par tjedana bude bolje.

dobardan
03.03.2007., 14:49
Jesam, uzela sam jedan Misar iako sam mislila da ih neću ni taknuti ali eto....
Barem mi je sad bolje. mislila sam večeras malo u izlazak s prijateljima ali sumnjam, nemam baš volje za drženje s hrpom ljudi, izaći ću s dečkom u šetnju po kvartu i s mamom se valjati od smijeha gledajući "Doru";)
Na taj forum " depresija" sam se logirala već 2 puta i opet sam zaboravila nick i lozinku:D ali redovito čitam šta ljudi pišu, možda treći puta bude uspješniji

Hvala na podršci ciganko:kiss:

Astrice
03.03.2007., 14:52
Ako imaš validaciju možda uspiješ al zapiši si negdje nick i pass.

ciganka
03.03.2007., 16:02
Za one koji me nisu pratili, ljetos mi je dijagnosticirana A&D, a jace simptome sam pocela osjecati jos proslo proljece, a mozda jos i prije, samo nisam obracala paznju.
Proslo ljeto je bilo najgorije, rano budjenje, nervoza, znojenje, drhtanje, grcenje misica, gubitak apetita, koncentracije, volje, crne misli, od jutra do mraka. Samo bih se navecer mogla malo opustiti i nesto pojesti, malo gledati TV. Nista me nije zanimalo i nista me nije moglo pokrenuti.
Nisam koristila nikakve lijekove osim Ativan 0.5 mg svaki drugi dan. Valjala sam se po krevetu nekoliko dana, da bih negdje u osmom mjesecu krenula sa jutarnjim setnjama. Obavljanje dnevnih duznosti mi je jako tesko padalo, od obicnog ustajanja ujutro do kuhanja. Posto imam obitelj, znala sam da moram pa sam se svaki dan tjerala da napravim barem osnovno.
Ne moram vam pricati da sam se totalno zapustila, znalo se dogoditi da kosu ne operem i po 10 dana, stalno sam hodala u jednom te istom. U par mjeseci sam omrsavila 8 kila. Nisam se jako borila, ali evo sto sam radila: obavezno ustajanje rano ujutro, spremanje dorucka, odvozenje djece u skolu (vozna autom mi je uvijek prijala, pri tome bih slusala radio, znalo mi je privlaciti paznju), onda ravno na jezero u setnju koja je trajala oko sat vremena skoro svaki dan, slusanje mp3, vracanje kuci, spremanje, pisanje dnevnika, ponekad slikanje, razgovor, kuhanje... Nije puno, ali bilo je jako tesko.
Par puta sam posjetila psihologa, ali posto je bilo jako skupo, odustala sam iako mi je prijalo.
Negdje u jedanaestom mjesecu sam osjetila da gubim snagu i odlucila sam poceti sa AD-om. Dobila sam Cipralex 10 mg, pila sam ga 7 tjedana, bilo je malo bolje, ali uz ceste krize. Povecano mi je na 20 mg, na njima sam vec 2 mjeseca i osjecam se dobro. Krize ponekad dodju, ali brzo prodju.
Nedavno sam se pocela javljati na oglase za posao, sto mi je prije bila prava muka, toga sam se najvise bojala. Mozda mi slijedeci tjedan ispadne jedan kratki ugovor, vidjet cemo.
Moja reakcija - bez straha. Najveci uspjeh do sada!

dobardan
03.03.2007., 23:48
ciganko i mene posao i razgovori za posao najviše muče, to mi je noćna mora ali nadam se da ću i to svladati kao i ti:)
svaka čast, super napreduješ:top:

Nekako mi je čudan ovaj Misar. Uopće ne kužim kad počinje djelovati, samo se nakon pola sata osjećam dobro ( čitaj normalno ) i počnem biti pričljiva.
Kad sam pila praxiten znala sam u sekundi kad počinje djelovati jel me je umrtvio, dobiješ onaj teleći izraz lica i spava mi se.
Navikla sam na to da me praxiten pukne a Misar ne osjećam, nekako mi to ne ulijeva sigurnost koliko god to glupo zvučalo.

Gadan je ovaj Seroxat, najviše problema imam s povraćanjem, svaki puta kad zijevnem digne mi se želudac "do grla" , jedva čekam da to prođe:)

back to black
04.03.2007., 09:43
[/B]Negdje u jedanaestom mjesecu sam osjetila da gubim snagu i odlucila sam poceti sa AD-om. Dobila sam Cipralex 10 mg, pila sam ga 7 tjedana, bilo je malo bolje, ali uz ceste krize. Povecano mi je na 20 mg, na njima sam vec 2 mjeseca i osjecam se dobro. Krize ponekad dodju, ali brzo prodju.
Nedavno sam se pocela javljati na oglase za posao, sto mi je prije bila prava muka, toga sam se najvise bojala. Mozda mi slijedeci tjedan ispadne jedan kratki ugovor, vidjet cemo.
Moja reakcija - bez straha. Najveci uspjeh do sada![/B]To je napredak!Krize ćeš sve manje primjećivat,postat će sporedna stvar u tvom životu.Samo se ne zapuštaj...:top:

ciganka
04.03.2007., 13:15
Gadan je ovaj Seroxat, najviše problema imam s povraćanjem, svaki puta kad zijevnem digne mi se želudac "do grla" , jedva čekam da to prođe:)


Izdrzi, proci ce za par tjedana. :kiss:

ciganka
04.03.2007., 13:16
[/B]To je napredak!Krize ćeš sve manje primjećivat,postat će sporedna stvar u tvom životu.Samo se ne zapuštaj...:top:[/COLOR]

Hvala! :kiss:

ciganka
04.03.2007., 13:20
[/B]To je napredak!Krize ćeš sve manje primjećivat,postat će sporedna stvar u tvom životu.Samo se ne zapuštaj...:top:[/COLOR]

Hvala! :kiss:

Ma to sam ja pisala vise za one kojima je trenutno jako tesko, da vide da nas ima kojima je bolje, malo ohrabrenja.
Tako su mene hrabrili kada sam dosla na ovaj forum sva izbedirana.
Znaci, odgovor na pitanje koje sam i sama toliko puta postavljala - izlaza ima!

Naravno, daleko je to sve od savrsenog, ali, ima li savrsenog zivota?

nowhere_fast
04.03.2007., 16:01
ne znam sad koliko je ispravno postavljati ovo pitanje ovdje, ali ne želim otvarati novu temu. uglavnom, može li mi netko reći kakve su posljedice neredovitog uzimanja lijekova za depresiju/anksioznost, u mom slučaju zolofta?

back to black
04.03.2007., 18:48
ne znam sad koliko je ispravno postavljati ovo pitanje ovdje, ali ne želim otvarati novu temu. uglavnom, može li mi netko reći kakve su posljedice neredovitog uzimanja lijekova za depresiju/anksioznost, u mom slučaju zolofta?

Mislim da kod bilo kakavog antidepresiva,neredovito uzimanje poništava,ili smanjuje učinak terapije.Tako,ili piješ ili ne,ali OBAVEZNO redovito-to je sredstvo da bi postigla olakšanje tj.cilj.Anksiolitici su nešto drugo,nijh više po potrebi,i ovisno o njoj.Ovo ti piše i u uputama,mislim,ako ne,opet zato jer se podrazumijeva.Ako ti ne paše,promijeni ga,ali,moraš znat da početak terapije s ad-ima jest najteži dio,jer treba koji tjedan,dva(individualno),da počne lučit rezultate.Ovde se traži UPORNOST.SRETNO!!!:)

back to black
04.03.2007., 18:59
Hvala! :kiss:

Ma to sam ja pisala vise za one kojima je trenutno jako tesko, da vide da nas ima kojima je bolje, malo ohrabrenja.
Tako su mene hrabrili kada sam dosla na ovaj forum sva izbedirana.
Znaci, odgovor na pitanje koje sam i sama toliko puta postavljala - izlaza ima!

Naravno, daleko je to sve od savrsenog, ali, ima li savrsenog zivota?

Znam,nego,eto,sjetila sam se da si mi ti prva izrazila dobrodošlicu(nije bilo davno),pa sam dodala komentar više kao podršku tvom tekstu.:kiss:

nowhere_fast
04.03.2007., 19:25
Mislim da kod bilo kakavog antidepresiva,neredovito uzimanje poništava,ili smanjuje učinak terapije.Tako,ili piješ ili ne,ali OBAVEZNO redovito-to je sredstvo da bi postigla olakšanje tj.cilj.Anksiolitici su nešto drugo,nijh više po potrebi,i ovisno o njoj.Ovo ti piše i u uputama,mislim,ako ne,opet zato jer se podrazumijeva.Ako ti ne paše,promijeni ga,ali,moraš znat da početak terapije s ad-ima jest najteži dio,jer treba koji tjedan,dva(individualno),da počne lučit rezultate.Ovde se traži UPORNOST.SRETNO!!!:)
dobro, ako je nedjelovanje samog lijeka jedino što se dogodilo (a i osjetila sam to) onda ok. mislila sam da će se prije raditi o nečemu sličnom nuspojavama vezanim za uzimanje samog lijeka ili nešto slično. hvala.

Ane feary
04.03.2007., 20:13
Ej tila bi vas pitat ima li iko baš iskustva sa noćnim napadajima.meni je u 3 godine bio samo jedanput,a zadnjih 5 većeri me bude oko 3-4 oni najveći,takve prije nisan imala.oni dnevni dolaze pomalo,ne opali odma jaki napadaj,a u noćnoj me probudi onaj gigantski!!!popijen ja helex 0,25,prije spavanja a normalno i kad me probudi,pa zna li iko bi li tribala popit možda više ili šta...je*e me...grrrrr
I TO,DA,NAJVAŽNIJE
VELIKO PITANJE!!!!!
MOLIM VAS RECITE MI JEL ZNATE DA LI SE OD ANKSIOZNOSTI MOŽE SKROZ ALI BAŠ SKROZ IZLIĆITI???MENI JE NA ZOLOFTIMA BILO DOBRO 6 MISECI S MALIN KRIZAMA,PRIJE 2 MISECA SAN BILA SUPER,TADA SAN I PRISTALA IH PIT,KAD ETO TI JE OPET!!!!!!MOŽE LI SE IZLIĆIT TAKO DA NEMAŠ NI KRIZA NI NAPADAJA VIŠE I DA JE ZABORAVIŠ ZA OSTATAK ŽIVOTA.....
JER AKO NEMOŽE,MENI SE STVARNO OVAKO NE DA ŽIVIT.........TUŽNO ALI ISTINITO....

Ane feary
04.03.2007., 20:23
Malio je glupo šta san napisala da ako se nemože ozdravit da ću se ubit.....neću,previše se volin,za to i želin ozdravit...da ne bi priplašila ove kojima su simtomi tek poćeli,pa da ne bi pomislili da se ljudi ubijaju od toga....NEMA CRNIH MISLI,NEMA SAMOUBOJSTAVA,NEMA NIĆEGA RUŽNOG.....
samo podrška da će sve biti kao i prije....

Medo Winnie
04.03.2007., 21:32
Pozz svima, eto našla sam se među vama, ali nešto drugačiji problem. Toliko se jako bojim smrti i visokog tlaka tj. svih uzroka smrti da me od tog lovi panika (lupanje srca, znoje se dlanovi, imam osjećaj lebdenja, bliskosti sa smrti...). Nekad se bojim ući i u veće dućane (kao i mnogo vas) da mi se tamo nešto ne dogodi tj. tamo teško dišem... Ima li netko s tim istim strahovima da znam da nisam jedina!?????:zubo:

[Ciara]
04.03.2007., 22:01
Ja sam imala poprilično problema s hipohondrijom. Svako malo bi me primila neka boljka i tako sam imala sve od leukemije do AIDS-a, baš sve, a zbog bolova u prsima sam, nakon 4 i pol godine, prestala pušit, dakle toliko me prestrašilo. Vrlo brzo nakon prestanka pušenja bolovi su bili sve rjeđi, a kratko su se pogoršali kad sam ponovno počela pušiti - dakle jasno je da je riječ bila o umišljenim bolovima čiji sam intezitet sama pojačavala. Ali sad znam da je hipohondrija bila izraz, usudila bih se reći samo jedan od simptoma tjeskobe koja sa zdravljem i nema direktne veze. Zato ćes se morati zapitati čega se zapravo bojiš jer hipohondrija mi, iz današnje perspektive izgleda ko mila majka s obzirom na to što sada proživljavam.

smeky
04.03.2007., 22:04
Pokusao sam traziti preko searcha ali nisam nasao na forumu, pa moram pitati.
Da li je tko upoznat s metodom stanovitog Charlesa Lindena, da li je tko isprobao, cuo da li funkcionira,da li uspjeva ili je to beskorisno???

Medo Winnie
04.03.2007., 22:25
;7620151']Ja sam imala poprilično problema s hipohondrijom. Svako malo bi me primila neka boljka i tako sam imala sve od leukemije do AIDS-a, baš sve, a zbog bolova u prsima sam, nakon 4 i pol godine, prestala pušit, dakle toliko me prestrašilo. Vrlo brzo nakon prestanka pušenja bolovi su bili sve rjeđi, a kratko su se pogoršali kad sam ponovno počela pušiti - dakle jasno je da je riječ bila o umišljenim bolovima čiji sam intezitet sama pojačavala. Ali sad znam da je hipohondrija bila izraz, usudila bih se reći samo jedan od simptoma tjeskobe koja sa zdravljem i nema direktne veze. Zato ćes se morati zapitati čega se zapravo bojiš jer hipohondrija mi, iz današnje perspektive izgleda ko mila majka s obzirom na to što sada proživljavam.


Možda jesam hipohonder, ali ne volim ići lječnicima. Recimo sjedim u bircu i pričam s nekim i samo se najedanput zamislim i osjetim taj pritisak u prsima, taj strah, lupanje srca...to me opet dovodi do straha od smrti jer svi ti osjećaji su mi kao da mi je smrt za vratom...užasan osjećaj :E

[Ciara]
04.03.2007., 22:31
Hipohondrija, i uopće strah od fizičkih simptoma, ja to zajedno trpam (možda ne bi trebala), je snažno povezana s tjeskobom. To je doduše moje mišljenje i moje iskustvo, pa ga uzmi s rezervom, ali znam koliko je teško kad misliš da gubiš kontrolu nad tijelom i da gledaš smrti u oči, samo što to nikad, ali baš nikad nije istina. Znam po sebi kako mi se tjeskoba pojača čim osjetim da me nešto boli jer upotpunjuje moju iskrivljenu sliku o sebi kao robi s greškom, kao bolesnoj osobi....I ja sam takve stvari doživljavala i sama i u socijalnim situacijama, a ono što mi je u ovim drugima pomoglo - otišla bih na wc i tamo si mantrala da je sve ok....znam, zvuči strašno blesavo, ali ja ne pijem lijekove pa mi je to često jedini način da se smirim.

[Ciara]
04.03.2007., 22:41
Zapravo, da se jasnije izrazim, počela sam o hipohondriji jer si spomenula visoki tlak, a htjela sam ti pokazati da su po meni tjeskoba i hipohondrija usko povezane, čak da je hipohondrija nekad simptom tjeskobe...Tako da po meni hipohondrija i može i ne mora biti težak problem, pogotovo ako nije vezana za tjeskobu.

[Ciara]
04.03.2007., 22:42
Ne znam koliko je ovo bilo jasnije.........ali nadam se da je barem malo pomoglo.....uf.....nije moj dan....ma nije moje desetljeće ;)

Medo Winnie
04.03.2007., 22:55
Thanks :kiss: , kužim kaj hoćeš reći!!! Hebeno se bojim tih napadaja i te bliskosti sa smrti, mene kad to ulovi strašno sam nemirna i moram se maknuti s tog mjesta gdje sam tada i odmah mi je nešto bolje, samo taj nemir (kao pred test) ostaje u meni i onda si ponekad popijem persen forte da me bar malo smiri. Imam tahikardiju tu sam uvidjela da ju imaju gotovo svi, ali ja pijem neke tablete za to jer liječnik misli da će me tablete koliko na fizičkoj toliko i na psihičkoj bazi smiriti i u pravu je.

[Ciara]
05.03.2007., 00:04
Taj nemir je vjerojatno ta tjeskoba koja paniku i uzrokuje negdje duboko, ostalo je samo okidač, zato ti i nije nužno bolje kad se makneš....Ne želim ti davati i ideje i obično ne volim pisati u detalje šta je mene sve točno mučilo, ali ja sam se strašno bojala neko vrijeme raka, panika me lovila u autu, probadalo me sve i svugdje...al mislim da su epizode s AIDS-om i hepatitisom i najurnebesnije - kad sam mislila da mi se nos sam od sebe povećao (i to je u mojoj glavi bilo sasvim logično) bile vrhunac besramno glupe i totalno neosnovane panike. Prije bi takve misli u meni počele, sazrijele i nestale, ne bi me mučile baš po cijele dana pa bi se sve nešto smirilo do iduće opsesije. Ali otkad sam baš izrazito anksiozno-depresivna one mnogo teže padaju i, da se ponovim, potvrđuju lošu predodžbu o samome sebi. I zato su zamka s kojom se treba što prije naučiti nositi sama, recimo, tahikardija, koju može izazvati i štucanje... Dobro razmisli kolike su šanse da ti nakon pregleda kod doktora, ekg-a i svega ostaloga nešto zaista ne valja sa srcem. Ok, teško je tako razmišljati kad te čopi što znam i sama jer kad sam imala prvi iznimno težak napad panike srce mi je probijalo zvuni zid, a tlak brojao četiri znamenke pa sam bila uvjerena da ću se, u najboljem slučaju, onesvijestiti. A nisam ni to.. i gle čuda, još sam tu. Polako, ništa se neće preko noći promijeniti i nemoj to niti očekivati, a ako misliš da ne možeš sama na kraj moraš pronaći nekoga u koga imaš povjerenja...sad prijatelj, psihijatar, dečko, bog.....to je na tebi.
U svakom slučaju, :)

Medo Winnie
05.03.2007., 00:13
Hvala ti što se trudiš i što me na neki način razumiješ. Kod doktora je potvrđeno da je srce ok osim tih bezopasnih tahikardija koje mi momentalno smiruju tablete (sad si me malo prepala). To je panika...i već sam si zakazala psihijatra, tako da će nadam se ići na bolje :) A potporu ti je teško naći jer je svima to smiješno zato i jesam ovdje jer ste tu svi slični meni...

mislim...
05.03.2007., 00:16
medo , jesi li religiozna

[Ciara]
05.03.2007., 10:23
Kao što sam napisala, tahikardije su ništa, fizički ih može uzrokovati bilo što a najčešće psiha. Zato ti i kažem, nemoj pustit samu sebe da postaneš kroničan anksiotičar ako to još nisi. I neka si se uplašila jer bolje je da se svega ovoga plašiš. To govori i o tome da imaš super šanse oporavit se brže od nekih od nas jer ako nisi dosad indoktrinirana u tjeskobni model razmišljanja čitanje o tuđim simptomima i problemima moglo bi te samo navesti da ih i sama usvojiš kao svoje. Nekad stvarno nije toga vrijedno previše se baviti tuđim problemima.

[Ciara]
05.03.2007., 10:37
Ja ti pristupam na ovaj način jer mi se čini da znam u kojoj si fazi i mislim da je bolje da se sad ubrzano posvetiš rješavanju tog problema koji je posve rješiv. Forum ti ovdje neće puno pomoć, moraš se sama za to pobrinut, ali stick around....Možda netko ima puno bolji savjet za tebe...Najbolje što ti ja mogu savjetovat je da držiš obje noge čvrsto na zemlji, ne daj glavi previše u crne oblake i ne opterećuj se nepotrebno svime što pročitaš ovdje.

ciganka
05.03.2007., 14:58
Koliko sam ja citala, hipohondrija se javlja kada je pred nama neki problem koji ne znamo kako rijesiti. Primjer: pocela sam imati probleme na poslu sa jednom osobom koja me je na neki nacin maltretirala (bullying) i ja sam to previse uzela k srcu. Nisam znala kako da to rijesim posto sam vec bila prilicno nesigurna u sebe sto se posla tice, pocelo me je opsjedati. Otprilike u isto vrijeme su se javili neki simptomi bolova u prsima, gubitka apetita, lupanja srca i ostalog. Zabrijala sam si da imam rak pluca (dugogodisnji pusac), dakle, usljed mojih problema na poslu pojavila mi se hipohondrija, kojoj sam bila sklona i prije.
Kazu da je pojava hipohondrije u takvim slucajevima u stvari linija manjeg otpora, jer, sto su problemi na poslu u usporedbi sa mogucim rakom pluca? Mi izmisljamo zdravstvene probleme da bi stvarne zivotne probleme stavili u drugi plan.

ciganka
05.03.2007., 15:07
ciganko i mene posao i razgovori za posao najviše muče, to mi je noćna mora ali nadam se da ću i to svladati kao i ti:)
svaka čast, super napreduješ:top:

Da, sada to sve zvuci lagano, ali vjeruj, mjesecima sam se osjecala kao ti.

Cim bi mi posao pao na pamet, ja bih dobila anksiozni napad, bila sam sigurna da nikada necu moci poceti raditi.
Mislim da su kod mene najvise posla napravili AD i vrijeme, a mozda i moj nacin razmisljanja u posljednje vrijeme. Prije bih znala gledati u buducnost i kukati: Jao, kako cu ja raditi jos 30 godina?
Sada se uglavnom usredotodujem na stvari koje trebam napraviti u slijedecih sat vremena, vjeruj mi, pomaze.
Opet ponavljam, ni to nisam mogla prije, misli o buducnosti bi me jednostavno opsjedale. Zato, samo strpljivo naprijed, uz pravilnu terapiju i rad na sebi, doci ce i tvoje vrijeme. :kiss:

ciganka
05.03.2007., 15:08
Znam,nego,eto,sjetila sam se da si mi ti prva izrazila dobrodošlicu(nije bilo davno),pa sam dodala komentar više kao podršku tvom tekstu.:kiss:


:top: :top: :top:

ciganka
05.03.2007., 15:15
I TO,DA,NAJVAŽNIJE
VELIKO PITANJE!!!!!
MOLIM VAS RECITE MI JEL ZNATE DA LI SE OD ANKSIOZNOSTI MOŽE SKROZ ALI BAŠ SKROZ IZLIĆITI???....

Iskreno, ne znam!

Citala sam dosta o tome na internetu i forumima, kazu da moze. Eh, sad, mislim da moras biti jako uporan i raditi na sebi svakodnevno.

Ali, znas sto, to nije toliko ni vazno! Ja jos uvijek imam blazu anksioznost svaki dan, ali nista strasno. Misljenja sam da ako ne smeta jako, dobro je.
Mozda ne zvuci previse ohrabrujuce, ali posto sam proslo ljeto dotakla samo dno poremecaja, vjeruj mi, sada mi je lijepo.:kiss:

ivana2009
05.03.2007., 15:50
Iskreno, ne znam!

Citala sam dosta o tome na internetu i forumima, kazu da moze. Eh, sad, mislim da moras biti jako uporan i raditi na sebi svakodnevno.

Ali, znas sto, to nije toliko ni vazno! Ja jos uvijek imam blazu anksioznost svaki dan, ali nista strasno. Misljenja sam da ako ne smeta jako, dobro je.
Mozda ne zvuci previse ohrabrujuce, ali posto sam proslo ljeto dotakla samo dno poremecaja, vjeruj mi, sada mi je lijepo.:kiss:

drago mi je zbog tebe:kiss:

ciganka
05.03.2007., 15:52
Pokusao sam traziti preko searcha ali nisam nasao na forumu, pa moram pitati.
Da li je tko upoznat s metodom stanovitog Charlesa Lindena, da li je tko isprobao, cuo da li funkcionira,da li uspjeva ili je to beskorisno???

Probaj se informirati na ovom forumu: http://www.depresija.org/forum/index.php?act=idx

Imaju Linden metodu na Biblioteci, kazu neke cure da im je jako pomoglo.

ciganka
05.03.2007., 15:53
;7623959']
Najbolje što ti ja mogu savjetovat je da držiš obje noge čvrsto na zemlji, ne daj glavi previše u crne oblake i ne opterećuj se nepotrebno svime što pročitaš ovdje.

:top: :top: :top:

Medo Winnie
05.03.2007., 17:02
medo , jesi li religiozna

Nisam baš, znam da sam religiozna ne bi se toliko bojala smrti, ko god ima vjeru u sebi lakše to proživljava. Ili si nešto drugo htjela reći sorry :)

Medo Winnie
05.03.2007., 17:06
Koliko sam ja citala, hipohondrija se javlja kada je pred nama neki problem koji ne znamo kako rijesiti. Primjer: pocela sam imati probleme na poslu sa jednom osobom koja me je na neki nacin maltretirala (bullying) i ja sam to previse uzela k srcu. Nisam znala kako da to rijesim posto sam vec bila prilicno nesigurna u sebe sto se posla tice, pocelo me je opsjedati. Otprilike u isto vrijeme su se javili neki simptomi bolova u prsima, gubitka apetita, lupanja srca i ostalog. Zabrijala sam si da imam rak pluca (dugogodisnji pusac), dakle, usljed mojih problema na poslu pojavila mi se hipohondrija, kojoj sam bila sklona i prije.
Kazu da je pojava hipohondrije u takvim slucajevima u stvari linija manjeg otpora, jer, sto su problemi na poslu u usporedbi sa mogucim rakom pluca? Mi izmisljamo zdravstvene probleme da bi stvarne zivotne probleme stavili u drugi plan.


Ima i u tome nešto, imam sada dosta stresne probleme pa me i ulovio opet taj glupi osjećaj straha i panike...imam mnoge planove u životu nakon što riješim ove stresne stvari i bojim se što ako mi se nešto desi i to sve što imam u planu ne doživim...Ja paniku skužim u startu i nekad ju uspijem pobjediti, ali kad ne uspijem dovodi me do te ružne pomisli što ako...

Ane feary
05.03.2007., 17:36
Iskreno, ne znam!

Citala sam dosta o tome na internetu i forumima, kazu da moze. Eh, sad, mislim da moras biti jako uporan i raditi na sebi svakodnevno.

Ali, znas sto, to nije toliko ni vazno! Ja jos uvijek imam blazu anksioznost svaki dan, ali nista strasno. Misljenja sam da ako ne smeta jako, dobro je.
Mozda ne zvuci previse ohrabrujuce, ali posto sam proslo ljeto dotakla samo dno poremecaja, vjeruj mi, sada mi je lijepo.:kiss:

Ja sam se malo obeshrabrila jer san se ja kao izlićila,pila san ljekove oko 7 miseci i 3 miseca poslje uzimanja se vratila:flop: :flop: ,sad san opet na zoloftima (ti zolofti jel zna iko jesu li oni dosta jaki ili dosta blagi,jer vi svi spominjete neke druge,pa neznam).Sad sam postala malo nesigurna iako mi se fala Bogu stanje malo popravilo,iako tu blažu iman svaki dan,ali kao šta kažeš nije ništa naspram velikih.Ma dat ću sve od sebe samo da je više neman,ovako živit ne mogu, iscrpljuje me,a mislin da nisan puno zaglibila pa da bi se mogla izvuč.
Drž te se!:kiss:

nexxia
05.03.2007., 20:40
jel tko zna za psihijatra Franica (Split)?

Amsteer
06.03.2007., 11:37
spada li anksioznost u bipolarne poremećaje...i što to točno znači..???:)

ciganka
06.03.2007., 14:23
Ja sam se malo obeshrabrila jer san se ja kao izlićila,pila san ljekove oko 7 miseci i 3 miseca poslje uzimanja se vratila:flop: :flop: ,sad san opet na zoloftima (ti zolofti jel zna iko jesu li oni dosta jaki ili dosta blagi,jer vi svi spominjete neke druge,pa neznam).Sad sam postala malo nesigurna iako mi se fala Bogu stanje malo popravilo,iako tu blažu iman svaki dan,ali kao šta kažeš nije ništa naspram velikih.Ma dat ću sve od sebe samo da je više neman,ovako živit ne mogu, iscrpljuje me,a mislin da nisan puno zaglibila pa da bi se mogla izvuč.
Drž te se!:kiss:

Bas sam jutros na TV-u gledala prilog o anksioznosti i panicnim napadima, kazu da jedan u 5 ljudi dobije taj poremecaj, nisam mogla vjerovati da je tako puno. Prica je bila o jednom covjeku, sportasu i uspjesnom poslovnom covjeku, odjednom mu se desilo usred sastanka, uhvatio ga pn. Od onda se lijeci i lijekovima i psihoterapijom, kaze svjestan je cinjenice da se nikada nece u potpunosti oporaviti, ali da to barem ima po kontrolom. Ovo je prvi puta da sam bas sluzbeno cula da se anksioznost ne moze izlijeciti, malo me strecnilo.
Pa, cula sam da dosta ljudi koristi Zoloft, ja osobno ne, ali mislim da je to kao i svaki drugi antidepresant. Ne znam koliko miligrama uzimas na dan, ja 20.
Koliko dugo si na njima?
Imas pravo, i ja mislim da sam se mogla puno prije izvuci da nisam dugo cekala da krenem po pomoc, tj. u mom slucaju nisam imala pojma da je to to.
Sad, sto je tu je, treba dobro grebat da se izvucemo.

dobardan
06.03.2007., 14:29
Da se malo javim...
4 dan pijenja seroxata, zlo živo:E
Baš mi je teško vjerovati da će mi pomoći lijek od kojega mi je trenutno gore nego ikada. Ali svi kažu da im je pomogao pa onda moram vjerovati da će i meni.
Malo mi pomaže Misar ali stalno sam loše, pogotovo ujutro, anksioznost na vrhuncu.
Ne znam jel bi lupala glavom u zid ili sve bacila u smeće:flop:
ali neću, budem izdržala, mogu ja to :mirko:

Eto tak, morala sam se malo izjadati, svojima doma već idem na živce

Nina82
06.03.2007., 15:32
http://www.forum.hr/showthread.php?t=200630

Ljudi....neznam koliko vas je procitalo ovo......zanima me vase misljenje what do to next.......
Svakako se nadam da ce Neli nesto rec.....moze i na pm......

sussana
06.03.2007., 15:55
Ne, netrebaju vam ljekovi, ja sam uspjela bez ljekova! Znaci da mozete i vi! Samo je potrebna jaka volja kao i kod svega! I ja sam bila na rubu i imala suicidne misli,pa sam se cak i alkoholu htjela odati,mislila sam da bi mogla se pocet drogirat samo da nestanu odvratna stanja u kojima sam bila...ali nekako s vremenom, a i promjenila sam misljenje uz neke knjige i informacije pa i uz ovaj i jos neke Forume sam shvatila da ja to mogu samo da se treba potrudit! I kad sam odlucila bilo je tesko ispocetka ali malo pomalo anksioznost je prestala, ne zauvjek, ona je jos tu u situacijama u kojim sam se najvise i bojala ali ne toliko kao prije sada se znam kontrolirat... pocela sam se baviti plesom,ubiti ucinila sam ono sto sam oduvjek htjela raditi i to me ispunilo, zatim puno sam slusala muziku da nemislim na grozne misli koje su mi se motale po glavi i izazivale strahove...suocila sam se s svojim strahovima, trudila sam se otici do u supermarket sama ( to prije nikada nisam smjela) ili na javno mjesto,kafic, banku...ali sada mogu ,napokon (mislim u sebi) jer dugo je trajalo i stvarno te 3 ipol godine pakla su bile teske ali sad ih gledam kao nesto sto je iza mene... nikada nikakve tablete nisam pila, na forumu su mi mnogi preporucili da pijem tablete, ali nisam htjela jer sam vjerovala da ce proci i proslo je...

ivana2009
06.03.2007., 17:06
Ne, netrebaju vam ljekovi, ja sam uspjela bez ljekova! Znaci da mozete i vi! Samo je potrebna jaka volja kao i kod svega! I ja sam bila na rubu i imala suicidne misli,pa sam se cak i alkoholu htjela odati,mislila sam da bi mogla se pocet drogirat samo da nestanu odvratna stanja u kojima sam bila...ali nekako s vremenom, a i promjenila sam misljenje uz neke knjige i informacije pa i uz ovaj i jos neke Forume sam shvatila da ja to mogu samo da se treba potrudit! I kad sam odlucila bilo je tesko ispocetka ali malo pomalo anksioznost je prestala, ne zauvjek, ona je jos tu u situacijama u kojim sam se najvise i bojala ali ne toliko kao prije sada se znam kontrolirat... pocela sam se baviti plesom,ubiti ucinila sam ono sto sam oduvjek htjela raditi i to me ispunilo, zatim puno sam slusala muziku da nemislim na grozne misli koje su mi se motale po glavi i izazivale strahove...suocila sam se s svojim strahovima, trudila sam se otici do u supermarket sama ( to prije nikada nisam smjela) ili na javno mjesto,kafic, banku...ali sada mogu ,napokon (mislim u sebi) jer dugo je trajalo i stvarno te 3 ipol godine pakla su bile teske ali sad ih gledam kao nesto sto je iza mene... nikada nikakve tablete nisam pila, na forumu su mi mnogi preporucili da pijem tablete, ali nisam htjela jer sam vjerovala da ce proci i proslo je...

svakla ti čast:top: ali ne mogu svi tako i nije lako

Maddie
06.03.2007., 18:10
otkrila sam svoj problem
panični poremečaj s agorafobijom+depresija
depresija nije strašna u depresiju me upravo baca ta panika,strah od ludila,sve više zatvaranje u kuću
poremečaj mi se čini stvarno prestrašan,bila sam optimist,al sad kad sam to saznala,neznam šta da radim to mi se čini tako bezizlazno:confused:

[Ciara]
06.03.2007., 19:08
@ Nina - Lijepo je pročitati da je sav vaš zajednički trud počeo davati rezultate! I dečko ti ima pravo, uspjeh je tim veći kad znaš da si ga izborio sam, a ne pomoću kemije. Sigurno mu nije bilo lako nakon dugotrajnog uzimanja lijekova ponovno se osloniti na samog sebe. I te pokidane veze koje spominje...ja se toga strašno bojim. No dobro sad, da se ne bacim u bed...oboje vam želim da se probijete kroz ovo što prije!

Hana_
06.03.2007., 21:51
vjerojatno su neki od vas bolje upuceni u rad psihijatra, pa me zanima koliko traje senasa/razgovor kod doktora te koliko sat vremena otprilike kosta? ako se naravno ide privatniku ..hvalaaaaaaa

ciganka
06.03.2007., 22:26
Da se malo javim...
4 dan pijenja seroxata, zlo živo:E
Baš mi je teško vjerovati da će mi pomoći lijek od kojega mi je trenutno gore nego ikada. Ali svi kažu da im je pomogao pa onda moram vjerovati da će i meni.
Malo mi pomaže Misar ali stalno sam loše, pogotovo ujutro, anksioznost na vrhuncu.
Ne znam jel bi lupala glavom u zid ili sve bacila u smeće:flop:
ali neću, budem izdržala, mogu ja to :mirko:

Eto tak, morala sam se malo izjadati, svojima doma već idem na živce

Samo se ti jadaj. i ja sam se jadala mjesecima...:confused:

Iako mene nuspojave nisu bas mucile, dosta sam citala o tome. Trebalo bi se smiriti nakon 2-3 tjedna. Hajde, izdrzi...
Ali slusaj, ako ti i nakon tog perioda bude jako lose morat ces opet kod lijecnika, u nekim slucajevima se mora krenuti sa nekim drugim AD, ali sam cula da kod promjene AD-a nema nuspojava.
Probaj izici u setnju, slusati radio, okupirati se bilo cim, samo da ti skrene paznju. Nije lako, znam...

ciganka
06.03.2007., 22:28
Ne, netrebaju vam ljekovi, ja sam uspjela bez ljekova! Znaci da mozete i vi! Samo je potrebna jaka volja kao i kod svega! I ja sam bila na rubu i imala suicidne misli,pa sam se cak i alkoholu htjela odati,mislila sam da bi mogla se pocet drogirat samo da nestanu odvratna stanja u kojima sam bila...ali nekako s vremenom, a i promjenila sam misljenje uz neke knjige i informacije pa i uz ovaj i jos neke Forume sam shvatila da ja to mogu samo da se treba potrudit! I kad sam odlucila bilo je tesko ispocetka ali malo pomalo anksioznost je prestala, ne zauvjek, ona je jos tu u situacijama u kojim sam se najvise i bojala ali ne toliko kao prije sada se znam kontrolirat... pocela sam se baviti plesom,ubiti ucinila sam ono sto sam oduvjek htjela raditi i to me ispunilo, zatim puno sam slusala muziku da nemislim na grozne misli koje su mi se motale po glavi i izazivale strahove...suocila sam se s svojim strahovima, trudila sam se otici do u supermarket sama ( to prije nikada nisam smjela) ili na javno mjesto,kafic, banku...ali sada mogu ,napokon (mislim u sebi) jer dugo je trajalo i stvarno te 3 ipol godine pakla su bile teske ali sad ih gledam kao nesto sto je iza mene... nikada nikakve tablete nisam pila, na forumu su mi mnogi preporucili da pijem tablete, ali nisam htjela jer sam vjerovala da ce proci i proslo je...


Svaka ti cast!

Ja sam se pokusala izboriti bez lijekova, mucila sam se 5-6 mjeseci i na kraju sam svejedno pocela s njima. Sada mi je drago, fizicki simptomi A&D su se skoro skroz povukli, mogu normalno funkcionirati.

ciganka
06.03.2007., 22:30
otkrila sam svoj problem
panični poremečaj s agorafobijom+depresija
depresija nije strašna u depresiju me upravo baca ta panika,strah od ludila,sve više zatvaranje u kuću
poremečaj mi se čini stvarno prestrašan,bila sam optimist,al sad kad sam to saznala,neznam šta da radim to mi se čini tako bezizlazno:confused:

Znam da trenutno ne mozes vjerovati, ali nije bezizlazno.
Sada kada znas o cemu se radi, vrijeme je da se krene... u borbu protiv tog odvratnog poremecaja.
Sretno!:kiss:

panta
07.03.2007., 00:26
elem znam da je sigurno bilo milijun slicnih ako ne i istih postova al jednostvno ne mogu procitat 130 i kusur strana pa izvinite.
uglavnom depresije sam se rijesila, idem na faks imam predivnu vezu divne prijatelje i predobre starce ali (dakako da je ali:zubo: ) gotovo svaku vecer se preznojavam i hiperaktivna sam a ne mogu nista konkretno skoncentrirano napravit zvci su mi pretanki dobivam kad sam bas puno nikakva crvene mrlje po prsima i dakako preznojavanje i lupanje srca i pritisak u plucima. i koliko god bila umorna cesto cim padne noc hiperaktinost krece. poremecaj spavanje seze daleko pa i psih kaze da ne moze tek tako proc idem na psihoterapije pijem stabilizatore (zato i ne zaspem vise u 6 nego oko jedan dva tri pa funkcioniram danju) i imam s kim pricat al trebaju mi prakticni savijeti od ljudi koji su to prezivili il jos prezivljavaju. srecom nisam nikad imala pravi napad panike al nije zabavno nakon napornog i dobrog il loseg, svejedno, dana doc kuci u rasulu cak vise fizickom nego psihickom jer nemam neke strasne misli tokom tih preznojavanja osim u stilu daj zeno sredi se vise sta je sad:zubo:. normabel mi rekla psiha da mogu pit do dva dnevno al ne zelim se navuc na to pa pijem bas kad vidim da cu probdit noc ako ne popijem, recimo jedan tjedno sta mislim da je okej. znaci ukratko sta da radim :D da odem trcat oko kvarta sta ce ubit svaku nezdravu hiperaktivnost da dubim na glavi il objasnjavam plucima da su zdrava a ja planiram jos dugo zivit i da ne stiskaju?
fala:D

Lycann
07.03.2007., 00:30
;7643021']@ Nina - Lijepo je pročitati da je sav vaš zajednički trud počeo davati rezultate! I dečko ti ima pravo, uspjeh je tim veći kad znaš da si ga izborio sam, a ne pomoću kemije. Sigurno mu nije bilo lako nakon dugotrajnog uzimanja lijekova ponovno se osloniti na samog sebe. I te pokidane veze koje spominje...ja se toga strašno bojim. No dobro sad, da se ne bacim u bed...oboje vam želim da se probijete kroz ovo što prije!

Oboje ? MI ne postojimo vise....tako da...probiam se sam :)

Marguerite
07.03.2007., 01:25
Koliko sam ja citala, hipohondrija se javlja kada je pred nama neki problem koji ne znamo kako rijesiti. .

Imala tih problema. Navodno, javljaju se uglavnom u situacijama koje si ti opisala. U svakom slucaju, izuzetno cesto kada se nadjemo pred velikim promjenama u zivotu. Mene je snaslo kad sam zavrsila faks. Izmucila sam citavu porodicu, a jedna me ljekarka, nakon ko zna kojeg puta da sam joj se pojavila u ordinaciji, gotovo bukvalno izbacila van, ali i rekla sta misli o mom problemu. Prije par godima sam slucajno pogledala francuski film "Tangi" i ismijala se...samoj sebi

RomanCRO
07.03.2007., 10:47
Pozdrav,
evo da i ja opisem svoj oblik anksioznosti.
Meni je to pomjesano s klaustrofobijom.
Napadaj mi se priblizavjau i situacijama tipa skucenog prostora, ali i recimo kad jednostavno ne mogu izaci van na zrak.
Npr. idem kod frenda koji stanuje na 10-tom katu i eto opasne situacije. naravno idem pjeske jer ne mogu u lift :))
I onda jednom kad sam u stanu, svata me tjeskoba, da ce me uhvatit napad.. da necu moc izac na zrak... da su mozda vrata od ulaza zakljucana... pa mi se tako desi da se sjurim pjeske dolje i dodjem do zraka.
Kad se i NE sjurim, tjeskoba je tolka da gore u samom stanu ne mogu funkcinirati, gledati tv, zadrzati koncentraciju i sl. nego samo mislim dal ce me uhvatiti i dal cu uspjeti van AKo me uhvati.
Ima li ko slicna iskustva ?

back to black
07.03.2007., 12:36
elem znam da je sigurno bilo milijun slicnih ako ne i istih postova al jednostvno ne mogu procitat 130 i kusur strana pa izvinite.
uglavnom depresije sam se rijesila, idem na faks imam predivnu vezu divne prijatelje i predobre starce ali (dakako da je ali:zubo: ) gotovo svaku vecer se preznojavam i hiperaktivna sam a ne mogu nista konkretno skoncentrirano napravit zvci su mi pretanki dobivam kad sam bas puno nikakva crvene mrlje po prsima i dakako preznojavanje i lupanje srca i pritisak u plucima. i koliko god bila umorna cesto cim padne noc hiperaktinost krece. poremecaj spavanje seze daleko pa i psih kaze da ne moze tek tako proc idem na psihoterapije pijem stabilizatore (zato i ne zaspem vise u 6 nego oko jedan dva tri pa funkcioniram danju) i imam s kim pricat al trebaju mi prakticni savijeti od ljudi koji su to prezivili il jos prezivljavaju. srecom nisam nikad imala pravi napad panike al nije zabavno nakon napornog i dobrog il loseg, svejedno, dana doc kuci u rasulu cak vise fizickom nego psihickom jer nemam neke strasne misli tokom tih preznojavanja osim u stilu daj zeno sredi se vise sta je sad:zubo:. normabel mi rekla psiha da mogu pit do dva dnevno al ne zelim se navuc na to pa pijem bas kad vidim da cu probdit noc ako ne popijem, recimo jedan tjedno sta mislim da je okej. znaci ukratko sta da radim :D da odem trcat oko kvarta sta ce ubit svaku nezdravu hiperaktivnost da dubim na glavi il objasnjavam plucima da su zdrava a ja planiram jos dugo zivit i da ne stiskaju?
fala:D
E.draga Panta-o,nema ti tu puno praktičnih savjeta od drugih,svako za sebe nađe način da se nosi s time(šta god da to je),šta jednome prolazi,drugome nije.To i je problem,šta bi se i lijekovi i pristup pojedincu trebali bazirat na individualnom pristupu,ali to je,zasad,nažalost,tek budućnost...:mad: Vidim da ti s prilično humora gledaš svoj problem,šta je,za početak dobro.Moj ti je savjet da ignoriraš simptome,njih brate-uvijek ima napretek(najčešće su lažni,ali...u tom ije problem,valjda).Tko zna što je zapravo uzrok,iako na površini sve izgleda ok?Za to ti treba vojska doktora i inih,ili da duboko zaroniš,pa preispitaš svoj život:eek: ...Svakako,nije jednostavno,ali najbolje je (opet,po mom) pomalo ignorantski uzimat život,i ne dat problemu da raste,malo rada na sebi,u svakom pogledu,i da,fizička aktivnost je zbilja melem za dušu,i lakše se zaspe poslije...:rolleyes:

Lycann
07.03.2007., 13:09
GLE ljudi sve te vase brije,strahovi,paranoje,fobiee.....to je sve plod vase maste koliko got se to vama cinilo u datom trenutku !!!!

procitajte moj post http://www.forum.hr/showthread.php?t=200630 i puno prije cete sami sebi pomoc ako shvatite DA :
PANICAN NAPAD I FOBIJE SU PLOD LJUDSKE MASTE,NISTA OD TOGA NIJE REALNO !!!! NE POSTOJI PANICNI NAPAD KOJI CE VAS GLAVE STAJATI !!! RIJESITE SE TOGA !!! JEDINO STO CE VAS I DRUGE UBIT JE AKO OSTANETE U TOME !!!! VJERUJTE MI !!! :) :) :)

[Ciara]
07.03.2007., 13:14
Oboje ? MI ne postojimo vise....tako da...probiam se sam

Ooook, ali ja sam mislila na sve ono vrijeme kada ste se, jel, zajedno borili jer shvaćam da je teško, ali presudno priznati da ne možeš sam i tražiti pomoć, ali konkretnu, ne samo da se jadaš nekome i osjećaš da svoj čemer tovariš na leđa drugima...E pa ja sam u prijelaznoj fazi skupljanja snage da potražim stručnu pomoć što me, unatoč velikoj šansi da ću osjetit olakšanje, prestravljuje. Hm, zaboravila sam poantu ovo posta...mah

RomanCRO
07.03.2007., 13:19
GLE ljudi sve te vase brije,strahovi,paranoje,fobiee.....to je sve plod vase maste koliko got se to vama cinilo u datom trenutku !!!!

procitajte moj post http://www.forum.hr/showthread.php?t=200630 i puno prije cete sami sebi pomoc ako shvatite DA :
PANICAN NAPAD I FOBIJE SU PLOD LJUDSKE MASTE,NISTA OD TOGA NIJE REALNO !!!! NE POSTOJI PANICNI NAPAD KOJI CE VAS GLAVE STAJATI !!! RIJESITE SE TOGA !!! JEDINO STO CE VAS I DRUGE UBIT JE AKO OSTANETE U TOME !!!! VJERUJTE MI !!! :) :) :)

Naravno da postoji ! Pogledaj malo medicinske encikklopedije. Mozes past u sok i bez infuzije umrijeti.. jednako tako ti srce moze otkazati jer ti se puls popne na XY...
Dakle stvarno "napad panike" moze usmrtiti.

[Ciara]
07.03.2007., 13:23
Koliko je vjerojatno da netko "umre od straha"? Mislim da su šanse minimalne i da je tako nešto moguće u vrlo ekstremnim situacijama gdje je izvor straha fizički prisutan...Uostalom, ako se netko smrzne kad ugleda auto kako mu se približava, da li to znači da ga je "ubio strah"...ili auto?

RomanCRO
07.03.2007., 13:27
;7651761']Koliko je vjerojatno da netko "umre od straha"? Mislim da su šanse minimalne i da je tako nešto moguće u vrlo ekstremnim situacijama gdje je izvor straha fizički prisutan...Uostalom, ako se netko smrzne kad ugleda auto kako mu se približava, da li to znači da ga je "ubio strah"...ili auto?

ajmo ponovo.... ne umire se od "straha".. nego od anafilaktičkog šoka, prestanka rada srca i slicno...

šasa da umres od toga je dosta velika....tak nebitno dal si pala u šok jer si vidjel morskog psa koji otvara usta - ili si MISLILA da si vidla morskog psa...

tebe je usmrtio ŠOK.

[Ciara]
07.03.2007., 13:30
Pa dobro, koliko ljudi umire od anafilaktičkog šoka?

[Ciara]
07.03.2007., 13:32
I još nešto, šta misliš da si postigao pišući ljudima koji se s iracionalnim napadima jakog straha svakodnevno susreću da će ih to, u šansama 1:100000000 ili koliko već, stajati glave? Doslovno....

RomanCRO
07.03.2007., 13:33
;7651875']Pa dobro, koliko ljudi umire od anafilaktičkog šoka?

tema je ankioznost... pravo pitanje je koliko ih umre od tog soka - a da je isti izazvan panicnim napadom, odnosno anksioznoscu....

no zakljucak se odnosio na tipa koji je gore rekao da napad panike ne moze REALNO ubiti....a MOZE i to vrlo realno....

RomanCRO
07.03.2007., 13:35
;7651906']I još nešto, šta misliš da si postigao pišući ljudima koji se s iracionalnim napadima jakog straha svakodnevno susreću da će ih to, u šansama 1:100000000 ili koliko već, stajati glave? Doslovno....


ja sam odgovarao tipu koji pise KRIVO..... dakle nisam se probudio ujutro i rekao idem strasiti ljude nego je lik napisao da to sve nije REALNO i da su fobije sam tak --- a time PODCJENJUJE svakog s problemom na ovom forumu

Nina82
07.03.2007., 13:36
Naravno da postoji ! Pogledaj malo medicinske encikklopedije. Mozes past u sok i bez infuzije umrijeti.. jednako tako ti srce moze otkazati jer ti se puls popne na XY...
Dakle stvarno "napad panike" moze usmrtiti.

Prestani tako razmisljati......za tvoje dobro ti govorim.........
Dokle got imas takve misli,nazalost neces se rijesiti anksioznosti.........
Mogla bi i ja razmisljati na nacin da ce me auto strefiti cim izadjem na cestu......... PAZI I TO JE REALNA MOGUCNOST!!!!
A kaj bi dobila s tim razmisljanjima??????
Prestani listati medicinske knjige,i trazi rijesenje u SEBI!!!!!!!!!!!! :kiss:

Nina82
07.03.2007., 13:40
Oboje ? MI ne postojimo vise....tako da...probiam se sam :)

A jebat ga......svi mi imamo svoje granice....pogotovo u toleranciji.......
Ja sam "nekadasnje" davno presla.......ali 2 god cekanja...nadanja....davanja......bez primanja stvari koje meni trebaju premasuje SVE moje granice......i nekadasnje i sadasnje!!!!!
Tako da ono..........PRECJENIH se ocito...........
I jos jedna stvar.......sama sam si kriva za sve....tako da ne krivim nikoga osim sebe same!!!!
Mozda ce neka druga biti pametnija od mene......:top:

[Ciara]
07.03.2007., 13:40
Anksioznost je poremećaj u kojem su oboljeli svjesni svoga problema, odnosno svjesni su toga da imaju problem. Uvjerena sam da je većina nas i u trenucima najgoreg negdje duboko su sebi svjesna da je napad samo privid i simptom naših problema inače bi svi bili ne anksiotičari već psihotičari...i ne bi uspjevali nikad držati strah pod kontrolom ili ga smanjiti.
Dakle, misliti da ćeš umrijet od straha, pa čak i ako te povijest bolesti navodi da su ti šanse dobre, je kao misliti da si ste sreće da se avionom zabiješ u spilju koja će te odvesti do Zemljine jezgre gdje živi rasa mutiranih robova....

RomanCRO
07.03.2007., 13:45
Prestani tako razmisljati......za tvoje dobro ti govorim.........
Dokle got imas takve misli,nazalost neces se rijesiti anksioznosti.........
Mogla bi i ja razmisljati na nacin da ce me auto strefiti cim izadjem na cestu......... PAZI I TO JE REALNA MOGUCNOST!!!!
A kaj bi dobila s tim razmisljanjima??????
Prestani listati medicinske knjige,i trazi rijesenje u SEBI!!!!!!!!!!!! :kiss:

Bitno je znati činjenice. Ako te netko fila s KRIVIM podacima da je tako NEMOGUCE umrijeti - onda to isto nije pravi put. Treba znati ISTINU.

RomanCRO
07.03.2007., 13:46
;7652057']Anksioznost je poremećaj u kojem su oboljeli svjesni svoga problema, odnosno svjesni su toga da imaju problem. Uvjerena sam da je većina nas i u trenucima najgoreg negdje duboko su sebi svjesna da je napad samo privid i simptom naših problema inače bi svi bili ne anksiotičari već psihotičari...i ne bi uspjevali nikad držati strah pod kontrolom ili ga smanjiti.
Dakle, misliti da ćeš umrijet od straha, pa čak i ako te povijest bolesti navodi da su ti šanse dobre, je kao misliti da si ste sreće da se avionom zabiješ u spilju koja će te odvesti do Zemljine jezgre gdje živi rasa mutiranih robova....

Ali tko prica o tome da čes umrijeti od straha ? Daj shavti poantu mog posta

Tip je napisao da je NEMOGUCE UMRIJETI OD NAPADA PANIKE.... to je KRIVA INFORMACIJA.

I točka ! Ne hodam ja svijetom misleci kako cu umrijeti od straha.

Samo ispravlja NETOČAN NAVOD - shvati to tako ako hoces :)

Lycann
07.03.2007., 13:47
DOKAZI MI DA JE NETKO UMRO OD PANICNIH NAPADAJA !!!

RomanCRO
07.03.2007., 13:48
;7652057']Anksioznost je poremećaj u kojem su oboljeli svjesni svoga problema, odnosno svjesni su toga da imaju problem. Uvjerena sam da je većina nas i u trenucima najgoreg negdje duboko su sebi svjesna da je napad samo privid i simptom naših problema inače bi svi bili ne anksiotičari već psihotičari...i ne bi uspjevali nikad držati strah pod kontrolom ili ga smanjiti.
Dakle, misliti da ćeš umrijet od straha, pa čak i ako te povijest bolesti navodi da su ti šanse dobre, je kao misliti da si ste sreće da se avionom zabiješ u spilju koja će te odvesti do Zemljine jezgre gdje živi rasa mutiranih robova....


i zadnja recenica ti nije tocna.. zasto izjednacujes nesto sto ne postoji - te robove

s sansom od 1:100...... ako imas srcanih tegoba i puls ti predje 150.... ni priblizno iste sanse.

Sta mislis zasto voze na hitnu ljude u napadu ?? Zato sto je to "nist" ?

[Ciara]
07.03.2007., 13:51
Ali koja je razlika umrijeti od straha ili napada panike koji je...pa strah??? Umrijeti od šoka izazvanog strahom ili šoka izazvanog panikom koju izaziva strah? Tell it to me like I'm a two year old... Ozbiljno sad, ovdje se treba što jasnije izražavati iako nije uvijek lako u žurbi, ali nije fer nabacivati se tvrdnjama za kojem očito nemaš nešto konkretnije argumente, a znaš koliko si i sam vjerojatno osjetljiv na sugestiju... To je moja poanta, za tvoju nisam sigurna

RomanCRO
07.03.2007., 13:58
;7652229']Ali koja je razlika umrijeti od straha ili napada panike koji je...pa strah??? Umrijeti od šoka izazvanog strahom ili šoka izazvanog panikom koju izaziva strah? Tell it to me like I'm a two year old... Ozbiljno sad, ovdje se treba što jasnije izražavati iako nije uvijek lako u žurbi, ali nije fer nabacivati se tvrdnjama za kojem očito nemaš nešto konkretnije argumente, a znaš koliko si i sam vjerojatno osjetljiv na sugestiju... To je moja poanta, za tvoju nisam sigurna

Kako nemam argumente ?? Da ljude u napadima panike voze u hitno to nije argument ?? to izmisljam a ustvari im kazu "ma pusti ih nije im nist" ?
Dakle to je argument

Ne kuzim ono pitanje za strah ?! Kakve ima veze jel strah, panika, ili XX... poanta je da stvar niej BEZAZLENA.. to je moja poanta.

A kad ti netko fontom od 30 napise TO NIJE REALNO - znaci da je egoist koji se sprda s tvojim vrlo realnim problemom. U ovom slucaju s problemom ljudi na ovom forumu, ukljucujuci mene. To je moja poanta.

[Ciara]
07.03.2007., 14:00
s sansom od 1:100...... ako imas srcanih tegoba i puls ti predje 150.... ni priblizno iste sanse.

Sta mislis zasto voze na hitnu ljude u napadu ?? Zato sto je to "nist" ?

Kada sam imala umjeren napad panike imala sam tlak 150/90....Kada sam imala najteži nisam ni mjerila jer sam bila u grad u sred noći kad me pokosilo, ali procjenjujem da mi je puls narastao na barem 170, ako ne i više. Stražnjim dijelom glave su mi prolazili trnci, bilo je je nenormalno mučno, vrtilo mi se, popila sam litru vode i usta su mi se odmah osušila, mantalo mi se pred očima ponekad, samo sam vidjela u glavi hitnu, i bolničare kako me oživljavaju i prijatelje kako plaču, pa mamu kako plače i tisuće paničnih misli.....Da nije bilo dvoje osoba koje su me pomogle smirit možda bi se nešto od toga i dogodilo, ali nije i nakon prestanka napada sam ostatak noći i hodala, ponašala se normalno, bila sam samo jako iscrpljena i strah me bilo zaspati....Tako da se mogu pohvaliti da znam šta je to kad misliš da te toliko strah da će ti herc otkazat....Ali to nije realno...I kada to shvatiš nema šoku mjesta. U šoku ostanu ljudi koji su doživljali fizičke traume. Ovi ostali se našopaju lijekovima koji smiruje i nema šoka jer se i strah povlači..

[Ciara]
07.03.2007., 14:02
ali anksioznost ostaje pa će se strah i panika vraćati, ali to, po meni, i nema baš puno veze sa šokom, nego emocionalnim problemima

RomanCRO
07.03.2007., 14:05
;7652389']Kada sam imala umjeren napad panike imala sam tlak 150/90....Kada sam imala najteži nisam ni mjerila jer sam bila u grad u sred noći kad me pokosilo, ali procjenjujem da mi je puls narastao na barem 170, ako ne i više. Stražnjim dijelom glave su mi prolazili trnci, bilo je je nenormalno mučno, vrtilo mi se, popila sam litru vode i usta su mi se odmah osušila, mantalo mi se pred očima ponekad, samo sam vidjela u glavi hitnu, i bolničare kako me oživljavaju i prijatelje kako plaču, pa mamu kako plače i tisuće paničnih misli.....Da nije bilo dvoje osoba koje su me pomogle smirit možda bi se nešto od toga i dogodilo, ali nije i nakon prestanka napada sam ostatak noći i hodala, ponašala se normalno, bila sam samo jako iscrpljena i strah me bilo zaspati....Tako da se mogu pohvaliti da znam šta je to kad misliš da te toliko strah da će ti herc otkazat....Ali to nije realno...I kada to shvatiš nema šoku mjesta. U šoku ostanu ljudi koji su doživljali fizičke traume. Ovi ostali se našopaju lijekovima koji smiruje i nema šoka jer se i strah povlači..


Ti sad predpostavljas dapanika nastupa od straha od SMRTI - usljed tog šoka.
AKo me kuzis ?
Znaci realno je sansa MALA da ces umrijeti od toga - pa zakljucujes da ces se brzo smiriti.

TO je ok - ako je to UZROK tvog prvobitnog napada panike !

Ako ti je recimo uzrok klaustrofobija (a ne strah od smrti), i nadjes se u napadu i NE MOZES se izvuci iz tog prostora - onda je napad panike dugotrajan - i traje. Ne pomaze ti to sto ustvari srce moze izdrzati puls 200.

Ovo tvoje funkcinira u strahu od smrti usljed panike. Ako me kuzis?

RomanCRO
07.03.2007., 14:07
;7652427']ali anksioznost ostaje pa će se strah i panika vraćati, ali to, po meni, i nema baš puno veze sa šokom, nego emocionalnim problemima

no dobro, zasto nitko moj slucaj ne komentira :) sad smo se zakvacili na ovo :)

Lycann
07.03.2007., 14:10
A kad ti netko fontom od 30 napise TO NIJE REALNO - znaci da je egoist koji se sprda s tvojim vrlo realnim problemom. U ovom slucaju s problemom ljudi na ovom forumu, ukljucujuci mene. To je moja poanta.

font je 5 kao prvo...kao drugo SA NIKIME SE JA NE SPRDAM ...CITAJ MALO BOLJE ...IMAM PANICNE NAPADAJE 4 GOD !!!

i da...nitko nigdje u svijetu nije umro od napada panike...

a to sto kazes da ce klaustrofobicnu osobu prati i prati napadji u malom zatvorenom prostoru,da....ali nece umrijeti od toga....nakon nekog vremena,ovisno o samoj osobi,vidjet ce da nakon svega toga ne dolazi nista,i da je jednostavnije se opustit !!!

Donata
07.03.2007., 14:15
no dobro, zasto nitko moj slucaj ne komentira :) sad smo se zakvacili na ovo :)

Zato jer si bio zlocest i bespotrebno isprepadao one koji su vec dovoljno sami isprepadani! Panicni napadaj je kulminacija straha s kojima ti ljudi zive i nema veze sa situacijama iznenadnog i jakog soka.

kjara
07.03.2007., 14:18
font je 5 kao prvo...kao drugo SA NIKIME SE JA NE SPRDAM ...CITAJ MALO BOLJE ...IMAM PANICNE NAPADAJE 4 GOD !!!

i da...nitko nigdje u svijetu nije umro od napada panike...

a to sto kazes da ce klaustrofobicnu osobu prati i prati napadji u malom zatvorenom prostoru,da....ali nece umrijeti od toga....nakon nekog vremena,ovisno o samoj osobi,vidjet ce da nakon svega toga ne dolazi nista,i da je jednostavnije se opustit !!!

uuuh, vjerujem da si trenutno siguran u svoje razmisljanje i da si jako siguran u sebe, zelis da svi razmisljaju kao ti i uporno ponavljas svoje iluzije, ali shvati to su samo iluzije a ti moras jos puno papati mlijeka da bi naucio sto je panicni napad.

[Ciara]
07.03.2007., 14:20
Pazi, razlika između napada panike i šoka.
Ono što ja znam - šok se najčešče dešava kod npr. prometnih nesreća i osoba u šoku može i ne mora pokazivati znakove straha, već samo npr. smanjenu kognitivnu ili motoričku sposobnost... Ako grješim ispravi me slobodno, ne čitam medicinske knjige....
Za razliku od tog tipa šoka, tu je napad panike koji se može pojaviti bilo kad i bilo gdje i biti neovisan o trenutnim vanjskim faktorima ili se čak može činiti da nema nikakvog opravdanja za njegovu pojavu (što ja smatram nemogućim). Tijekom napada panike mijenja se ravnoteža u mozgu i prevladavaju strah, nemir, tjeskoba, crne misli, vrtoglavica, nesvjestica, mučnina, i td. svi znamo kako to ide...

A tu je i famozni "anafilaktički šok" koji je, ako misliš da se može izazvati i napadom panike, najekstremnija razina u kojoj se posve gubi svaka veza s realnošću, dolazi do mentalnog preopterećenja, mozak i živčani sklop podivljaju i počnu svašta lučiti....srce ne može držati korak i...tup

Kolike su šanse da ti, ja ili bilotko ovdje samo tako izgubimo dodir sa stvarnošču i, iako smo inače fizički zdravi, umremo uslijed šoka?

Naravno da znam da se ljude u napadu panike često hospitalizira jer imaju vrlo ozbiljne simptome, koje sam i sama doživjela, ali misliš da nije istina da su i oni (kao što sam i ja bila) ipak dovoljno prizemljeni da makar posumnjaju da svi ti simptomi proizlaze iz njihova straha i da ih panikom samo pojačavaju? Mislim da bi inače ko muhe padali da nije tako

RomanCRO
07.03.2007., 14:20
font je 5 kao prvo...kao drugo SA NIKIME SE JA NE SPRDAM ...CITAJ MALO BOLJE ...IMAM PANICNE NAPADAJE 4 GOD !!!

i da...nitko nigdje u svijetu nije umro od napada panike...

a to sto kazes da ce klaustrofobicnu osobu prati i prati napadji u malom zatvorenom prostoru,da....ali nece umrijeti od toga....nakon nekog vremena,ovisno o samoj osobi,vidjet ce da nakon svega toga ne dolazi nista,i da je jednostavnije se opustit !!!


kako nije umro od napada panike ?? umro je od soka UROKOVANIM napadom panike.. ako to ne znas, onda je upitno sto si radi sve te godine....

ponavljam.. nece umrijeti od STRAHA nego od otkazivanja srca..... ajde si pogledaj u enciklopediju kolko netko s srcanim tegobama moze izdrzat puls 200

RomanCRO
07.03.2007., 14:22
Zato jer si bio zlocest i bespotrebno isprepadao one koji su vec dovoljno sami isprepadani! Panicni napadaj je kulminacija straha s kojima ti ljudi zive i nema veze sa situacijama iznenadnog i jakog soka.

?!? šok je stanje koje MOZE usljediti nakon napda panike....a ne mora...ja ne govorim o šoku kad ti netko kaže BU a je iznenadni šok... nego o medicinskom stanju šoka kad čovjek moze umrijeti od recimo od metka u ruci - sto nije opasna ozljeda - ali pada u sok i umire

RomanCRO
07.03.2007., 14:24
;7652726']Pazi, razlika između napada panike i šoka.
Ono što ja znam - šok se najčešče dešava kod npr. prometnih nesreća i osoba u šoku može i ne mora pokazivati znakove straha, već samo npr. smanjenu kognitivnu ili motoričku sposobnost... Ako grješim ispravi me slobodno, ne čitam medicinske knjige....
Za razliku od tog tipa šoka, tu je napad panike koji se može pojaviti bilo kad i bilo gdje i biti neovisan o trenutnim vanjskim faktorima ili se čak može činiti da nema nikakvog opravdanja za njegovu pojavu (što ja smatram nemogućim). Tijekom napada panike mijenja se ravnoteža u mozgu i prevladavaju strah, nemir, tjeskoba, crne misli, vrtoglavica, nesvjestica, mučnina, i td. svi znamo kako to ide...

A tu je i famozni "anafilaktički šok" koji je, ako misliš da se može izazvati i napadom panike, najekstremnija razina u kojoj se posve gubi svaka veza s realnošću, dolazi do mentalnog preopterećenja, mozak i živčani sklop podivljaju i počnu svašta lučiti....srce ne može držati korak i...tup

Kolike su šanse da ti, ja ili bilotko ovdje samo tako izgubimo dodir sa stvarnošču i, iako smo inače fizički zdravi, umremo uslijed šoka?

Naravno da znam da se ljude u napadu panike često hospitalizira jer imaju vrlo ozbiljne simptome, koje sam i sama doživjela, ali misliš da nije istina da su i oni (kao što sam i ja bila) ipak dovoljno prizemljeni da makar posumnjaju da svi ti simptomi proizlaze iz njihova straha i da ih panikom samo pojačavaju? Mislim da bi inače ko muhe padali da nije tako


slicno ovom sto si opisala kod nesrece.. tog aje bilo dosta u ratu.. npr dobije metak u nogu - nista opasno.. neces iskrvavit, ali ti odma daju infuziju jer mozes upast u sok.. vidis svoju krv.. metak u nozi.. srce ti pocne lupat.. padnes u sok i TUP

samo kazem da isto tako od napadaj apanike mozes past u soka ko se ne IZVUCES iz SITUACIJE koaj je uzrokovala sok....

npr. ti patis od otvorenog prostora, stavimo te na livadu - to izazove napad panike - i dalje si na livadi-.- napad je dugotrajan - tup !

ako mozes pobjec u kucu onda ti prestane napad - i nema soka.. tako nekako

[Ciara]
07.03.2007., 14:30
Mislim da se fizička trauma (pogotovo u ratu, pazi malo koje primjere daješ jer rat je kategorički neusporediv s bilo čime) ne može izjednačavati s psihičkim pritiskom kojeg vršiš na sebe kad se nalaziš u frustrirajućoj situaciji a koji dolazi iz nutrine i toga si, možda smanjeno (ali ipak dovoljno), svjestan.
Zato postoje inače i više vrsta šokova, pa i više vrsta paničnih i anksioznih poremećaja jer ne može se sve to baš posve izjednačavati...

Donata
07.03.2007., 14:32
Neka me netko prosvijetli koje veze ima anafilakticki sok ili sok uslijed gubitka krvi s napadajima panike?

[Ciara]
07.03.2007., 14:33
I mene je, koja patim od straha od ludila, strah zatvorenih ili prenapućenih prostora. I što je prostor manji to po mene gore...Dakle, mogu te donekle razumijeti, ali ako misliš da će te klaustrofobija dovesti do stanja šoka i potencijalno do smrti, to mi je malo tužno...

[Ciara]
07.03.2007., 14:33
Neka me netko prosvijetli koje veze ima anafilakticki sok ili sok uslijed gubitka krvi s napadajima panike?

Ja sam mislila da je anafilaktički šok nešto vezano za reagiranje tijela na alergiju, dakle :D

RomanCRO
07.03.2007., 14:34
Neka me netko prosvijetli koje veze ima anafilakticki sok ili sok uslijed gubitka krvi s napadajima panike?


Ajde si ponovo procitaj sto sam napisao. Gdje sam napisao USLJED GUBITKA KRVI ?'

Cak sam napisao NEMA OPASNOSTI DA ISKRVARIS - no to nije bilo dovoljno nego opet ovo.
Dakle NECES iskrvarit.. iams krvi DOVOLJNO i padas u sok !

A poveznica je STRAH !
U oba slucaja padas u sok zbog STRAHA a ne fizike opasnosti !

U jednom slucaju ti anksioznost uzrokuje taj strah koji te odvodi u sok...
a u drugom gledas metak u nozi i BOJIS se za svoj zivot (koji fizicki nije ugrozen) i opet padas u sok zbog STRAHA

RomanCRO
07.03.2007., 14:35
;7652918']Ja sam mislila da je anafilaktički šok nešto vezano za reagiranje tijela na alergiju, dakle :D

hm...pa ak je metak u nozi alergija onda da :)
i sam asi navela primjer da padnes u sok nakon prometne.. a tu nema alergije kolko ja znam :)

RomanCRO
07.03.2007., 14:38
;7652910']I mene je, koja patim od straha od ludila, strah zatvorenih ili prenapućenih prostora. I što je prostor manji to po mene gore...Dakle, mogu te donekle razumijeti, ali ako misliš da će te klaustrofobija dovesti do stanja šoka i potencijalno do smrti, to mi je malo tužno...

MIslim da ce me fobija odvest u stanje napada panike - sto se i desilo :) dakle tocno mislim.

A ne znam kako ti - mene kad uhavti ta panika ja se ne bojim smrti jer nemam VREMENA za to. Samo gledam kako cu se izvuc iz tog stanja.

Dakle ako je to stanje uzrokovano u skucenom autu - samo gledam kako cu izac.
PANIKA - znas sto je panika :))) Ako je izmejdu mene i "slobode" krdo slonova - totalno nebitno - ja idem kroz njih jer sam u panici.
I onda me ubije krdo slonova :) nadam se da ces to moc primjenit na realnu situaciju.

Ako te uhvati panika u javnom busu i ti moras izac te sekunde onda skaces kroz prozor busa - jer bus nije na stanici :)
Sad nije se to meni desilo ali znam kome je :)
Skoro ga pogazio auto :)

[Ciara]
07.03.2007., 14:43
Ma ne, ja sam se kad si spomenuo anafilaktički šok sjetila kako sam čula da se taj izraz spominje kao posljedica jake alergijske reakacije, ono, opali te pelud a ti se zbediraš iako znaš da nećeš umrijet, al ti je svejedno bed pa crkneš

[Ciara]
07.03.2007., 14:45
Sigurno je vjerojatnije da te ubije panika u smislu da od straha napraviš nešto nepromišljeno i glupo nego da te ubije panika tako da ti srce stane

RomanCRO
07.03.2007., 14:49
;7653056']Ma ne, ja sam se kad si spomenuo anafilaktički šok sjetila kako sam čula da se taj izraz spominje kao posljedica jake alergijske reakacije, ono, opali te pelud a ti se zbediraš iako znaš da nećeš umrijet, al ti je svejedno bed pa crkneš

vjerojatno moze i tako :) po onoj staroj.. ako je lose - sigurno je istina, ako je dobro - ne mora bit :D :D

RomanCRO
07.03.2007., 14:50
;7653077']Sigurno je vjerojatnije da te ubije panika u smislu da od straha napraviš nešto nepromišljeno i glupo nego da te ubije panika tako da ti srce stane

APSOLUTNO !

Ali ako si dozivjel paniku, svjesna si da radi SVE da se rijesis uzroka.
Ako tebi panika dodje sama od sebe - bez nekog uzroka - posljedice - onda vjerojatno mozes sjest i ne zans sta da radis - i trpis paniku... i samim tim nema straha od daljnjih posljedica

No ako ti na 10tom katu ponestane zraka... i jedini izlaz vidis u otvorenom prozoru - onda je to vrlo zajebano.

[Ciara]
07.03.2007., 14:59
Kakve to veze ima sa šokom? Ima prije sa psihozom nego šokom... Da, panika ubija, i ubija i "normalne" ljude u jednakoj mjeri...Jer od panike oglupiš. A moj je cilj ne dopustiti panici da me svede na slinavog idiota. Da li skakanjem kroz prozor pokazuješ manjak samokontrole ili gubitak dodira s realnosti ili manjak pameti zbog nedostatka kisika??? Ja bi rekla, sve pomalo...razmisli malo na taj način kad te primi, možda panici staneš na rep.

Lycann
07.03.2007., 15:00
MIslim da ce me fobija odvest u stanje napada panike - sto se i desilo :) dakle tocno mislim.

A ne znam kako ti - mene kad uhavti ta panika ja se ne bojim smrti jer nemam VREMENA za to. Samo gledam kako cu se izvuc iz tog stanja.

Dakle ako je to stanje uzrokovano u skucenom autu - samo gledam kako cu izac.
PANIKA - znas sto je panika :))) Ako je izmejdu mene i "slobode" krdo slonova - totalno nebitno - ja idem kroz njih jer sam u panici.
I onda me ubije krdo slonova :) nadam se da ces to moc primjenit na realnu situaciju.

Ako te uhvati panika u javnom busu i ti moras izac te sekunde onda skaces kroz prozor busa - jer bus nije na stanici :)
Sad nije se to meni desilo ali znam kome je :)
Skoro ga pogazio auto :)


samo mi reci...koliko dugo si u tome ?

RomanCRO
07.03.2007., 15:14
;7653292']Kakve to veze ima sa šokom? Ima prije sa psihozom nego šokom... Da, panika ubija, i ubija i "normalne" ljude u jednakoj mjeri...Jer od panike oglupiš. A moj je cilj ne dopustiti panici da me svede na slinavog idiota. Da li skakanjem kroz prozor pokazuješ manjak samokontrole ili gubitak dodira s realnosti ili manjak pameti zbog nedostatka kisika??? Ja bi rekla, sve pomalo...razmisli malo na taj način kad te primi, možda panici staneš na rep.


IMa veze..... jer ako nema prozor aoko tebe mozes u toj panici ostat pola sata grebuci po zidovima - sto onda moze dovesti do soka organizma i tup !

RomanCRO
07.03.2007., 15:16
samo mi reci...koliko dugo si u tome ?


otkad sam se kao mali... ispod 5g gusio i kad je hitna dolazila po mene...samo onda nisam znao da to ima svoje ime

RomanCRO
07.03.2007., 15:18
;7653292']Kakve to veze ima sa šokom? Ima prije sa psihozom nego šokom... Da, panika ubija, i ubija i "normalne" ljude u jednakoj mjeri...Jer od panike oglupiš. A moj je cilj ne dopustiti panici da me svede na slinavog idiota. Da li skakanjem kroz prozor pokazuješ manjak samokontrole ili gubitak dodira s realnosti ili manjak pameti zbog nedostatka kisika??? Ja bi rekla, sve pomalo...razmisli malo na taj način kad te primi, možda panici staneš na rep.

vidis ja imam drukciji nacin sprecavanja panike :) Nadjem "kljuc" i on mi pomogne da ne dodje do panike.
Npr. u autu sam i vidim da bi me mogla uhvatit panika - ali pogledam uokolo i vidim da mogu izac iz auta kad god hocu. Znaci I AKO ME UHAVTI - nije bad ! ... sto rezultira da se ne bojim pa nema ni panike :)

Znaci ja si prije situacije "pronadjem izlaz" koji me rjesava straka - jer AKO SE DESI, UVIJEK MOGU KROZ TAJ IZLAZ - pa ni ne mislim na to.

Zajebano je kad nemam izlaz.. e onda je sansa za napad velika.

[Ciara]
07.03.2007., 15:19
Daj se spusti malo, da vidiš kako je na ovom planetu... ej, analiziraj malo scenario koji si upravo iznio i zamisli koje su šanse da se nađeš na 10. katu bez prozora, bez ikoga i ičega da te smiri, bez stepenica, bez dizala.....Sjećaš se aviona i rase podzemnih mutanata? šanse su ti tu negdje...

[Ciara]
07.03.2007., 15:22
Da, tehnički možeš izaći iz auta kad god hoćeš...Tehnički možeš izaći iz auta i kad ide 100 na sat, završit pod kotačima, doživotno paraliziran u najboljem slučaju. Mislim da ti je logika malo zastranila. Ne mora izlaz značit smrt ili bar doživotnu invalidnost.

RomanCRO
07.03.2007., 15:24
;7653559']Daj se spusti malo, da vidiš kako je na ovom planetu... ej, analiziraj malo scenario koji si upravo iznio i zamisli koje su šanse da se nađeš na 10. katu bez prozora, bez ikoga i ičega da te smiri, bez stepenica, bez dizala.....Sjećaš se aviona i rase podzemnih mutanata? šanse su ti tu negdje...

cuj scenarij da lift stane dok sam u njemu - i ne mogu van - mi se desio valjda 10 puta u zivotu :))))) tak da je to vrlo izgledno :)

zato ne koristim vise lift :)

Sto se tice 10kata to je ok....samo mi je daleko spustat se... jebate to traje 5 minuta, preskaces steng.e.. oglavnom oko 5-tog kata se prospes ko pickica jer pokusavas cim prije sici.. pa si recimo slomis ruku i bezveze si u sranju.. i zbog cega ? nekakve usrane anxioznosti :cry: :cry: