Anksioznost

[malo zbunjena]

[QUOTE=Estee;12905179]Daj mi, molim te, reci gdje to piše da su ginko tablete za strahove, negdje si to čitala ili u uputama? Ja to nikad nisam čula.



piše u uputama, ne bih pisala da sam to negdje čula ili smislila.

[Estee]

Daj mi, molim te, reci gdje to piše da su ginko tablete za strahove, negdje si to čitala ili u uputama? Ja to nikad nisam čula.



piše u uputama, ne bih pisala da sam to negdje čula ili smislila.

Nisam ni mislila da si smislila, nego me zanima, jer i ja isto pijem prirodno sredstvo (Activin H). Bila sam se raspitivala ovih mjeseci za ta prirodna sredstva, ali mi nitko nije rekao za ginko. Baš me zanima, još ću se malo raspitati...

evo, otkad sam sam počela piti seroxat 20mg prošlo je oko 25 dana i primjećujem djelovanje. Puno manje sam anksiozna, na mahove čak jako sretna.


Baš mi je drago zbog tebe.
Ali, daj molim te nemoj piti! Budi malo disciplinirana, pa radi se o tvojoj glavi! ;)

[malo zbunjena]

[QUOTE=Estee;12906677]Nisam ni mislila da si smislila, nego me zanima, jer i ja isto pijem prirodno sredstvo (Activin H). Bila sam se raspitivala ovih mjeseci za ta prirodna sredstva, ali mi nitko nije rekao za ginko. Baš me zanima, još ću se malo raspitati...

samo kažem što sam pročitala, popila sam jučer te dvije i nisu mi baš najbolje djelovale samo su mi stvorile još veću nervozu jedino što tamo također piše da bi se trebale koristiti dulje vrijeme za rezultate ali ja bih prvo porazgovarala sa dr. to su tabl. za cirkulaciju pa me zanima što ako ipak nije problem u cirku. kakav ti je aktivin ja sam jednom popila tu jednu i srce mi počelo malo ubrzano kucati pa sam se uplašila i nisam više pila.

[Estee]

samo kažem što sam pročitala, popila sam jučer te dvije i nisu mi baš najbolje djelovale samo su mi stvorile još veću nervozu jedino što tamo također piše da bi se trebale koristiti dulje vrijeme za rezultate ali ja bih prvo porazgovarala sa dr. to su tabl. za cirkulaciju pa me zanima što ako ipak nije problem u cirku. kakav ti je aktivin ja sam jednom popila tu jednu i srce mi počelo malo ubrzano kucati pa sam se uplašila i nisam više pila.

Sigurno se trebaju dulje koristiti za neke rezultate, sa svime je tako, ništa od toga ne djeluje nakon jedne-dvije tablete. Jedino što znam za ginko je samo to da su za cirkulaciju, a ne znam da li usput još na nešto djeluju (kao npr. na strahove). Znam da ih piju i neki stariji ljudi, koji imaju problema s pamćenjem, one kao malo i "osvježavaju" mozak kad počneš seniliti :mig:.

O svom iskustvu s Aktivinom H već sam puno pisala, pa pogledaj malo. Mogu reći da je meni bio dobar, imam dojam da je pomogao, jer eto dosta sam dobro nakon nekoliko mjeseci uzimanja. Ali počeo je pomagati tek nakon 3 tjedna uzimanja (tako i u uputama piše), a još bolje nakon 5-6 tjedana...Nisam imala tih iskustava da mi srce ubrzano tuče kad ga uzmem. Mislim da ti to i nije od Aktivina, nego općenito bila si u anksioznom stanju, onda srce tako i tako ubrzano tuče, a od jednog Aktivina ti se stvarno stanje nije moglo popraviti. Strpljenja, za sve treba više vremena, pitaj doktoricu za sve i vjerujem da će naći neko rješenje koje je optimalno za tebe. :)

[Tina83]

da, potpuno te razumijem.
ja ne pijem lijekove, nekako imam osjećaj da mi u tome nema puno smisla.
još sam relativno dobro, znači funkcioniram u svakodnevnom životu pa ne želim navlačiti još i ovisnost za vrat.
a i ne primjećujem baš da su ljudima svi problemi riješeni kad se stave na terapiju pa onda....

a nekako i vjerujem da čovjek nije na zemlji da bi se samo radovao pa sam ovo razdoblje prihvatila kao nekakav put ka boljoj sebi, koji je bolan i težak, ali nije za cijeli život.
znači, krizica koja će proći, samo treba strpljenja.

skužila sam da je stvarno najbolji način prevladavanja takvih stanja distrakcija.
odvratiti misli na bilošto, samo se ne zakopavati u svoje labirinte teških misli.
ići u šetnju, kao ti npr., družiti se s pozitivnim ljudima, učit/radit, i sl.
sve je to teško i oduzima puno energije, ali sve je bolje od očajavanja, ono nas samo dovodi u gore stanje.

Naravno...ja sam sto puta rekla i ovdje na Forumu i psihijatru da to što me hvata toliko i ne utječe na mene..hvataju me crne misli,tjeskoba,nemir...ali kad me uhvati borim se... najteže mi je kad krenem u grad,ali opet idem,ne ostajem kući.. Nego eto odlučila sam se opet za lijekove jer su mi i prvi put pomogli,da totalno zaboravim što je to..kao da nikada nije ni postojalo..
toliko bih volila ne misliti na to uopće... Ništa..danas sam već bolje... :)
Proći će i to...

[dea2607]

Bok, eto javljam vam se nagon gotovo mjesec dana.Ja sam evo 4 mj. na Zoloftu, snalazim se u životu kako je god moguće, sutra imam prvi razgovor za posao.Moram negdje počet, jer me je ova anksioznost jako vratila unazad.Inače panični napadaji su se smanjili još ponekad počnu u okolnostima kada je sve novo i nepoznato, ali pomirila sam se s tim da će kako su došle tako i proć.Moj najveći problem je još uvijek depersonalizacija, još je prisutna, iako u manjoj količini ali dovoljno da me zamara i da mi ponekad neda dobro funkcionirati.Shvatila sam da jako punu stvari moram u životu promijenit i ono naj važnije napokon početi pozitivno rasmišljat u tome mi pomaže psihoterapija koju ću mislim uvijek imati kao oslonac u svom životu, jer ipak lakše je kad imaš kojekakav oslonac.Puno čitam knjige o samopomoći koje uistinu mogu pomoći, stoga svima preporučujem knjigi Kako iscoijeliti duh i tijelo, stvarno je dobra.Znam da ovdje ima ljudi ko ja i želim vam svima puno uspijeha.Ništa negativno- ali lakše je kad postoje ljudi ko ti.Mni je ovaj forum puno pomogao, i odgovorio na mnoga pitanja.P.S. glavu gore valjda će i za nas napokon izaći sunce nakon ovih kišnih i tmurnih dana.

[dea2607]

P.S. Zaboravila sam napomenut kako su mi puno pomogle tibetanske vježbe, disanja i pokreta, pa ako je tko iz Rijeke i to ga interesira te misli da će mu pomoći neka se javi pa ću mu objasnit gdeje može otići na semina r i potrebne detalje.Vježbe su odlične i u mnogo čemu pomažu ne samo kod depresije već i kod drugih bolesti i problema.Pozdarav

[marinella]

uf ja se polako navlačim na Sanvale i xanax! nekako sam nervozna,nemam mira ni strpljenja! ubija me ova situacija u kući,mama sa mnom ne komunicira ima 20 dana i sigurno pretpostavlja da sam i sad s njim. al ne mogu vjerovati kako može netko svom vlastitom djetetu zabranjivati da bude sretan. samo zato jer je dečko iz jednog grada koji njoj ne odgovara zbog mješanog stanovništva,jer najvažnije je što će svijet reći na to! hebem ti svijet sama krojim svoj život,ja ga živim a ne oni! a da sutra dogovorim kontrolu?vrijeme je,a meni se ne da.

[Maltretator]

A jesi na antidepresivima? Ovaj Sanval i Xanax je nezahvalna kombinacija.

[sasast]

evo, otkad sam sam počela piti seroxat 20mg prošlo je oko 25 dana i primjećujem djelovanje. Puno manje sam anksiozna, na mahove čak jako sretna. često idem van i i dalje pijem, znam da ne bih smjela, ali ne mogu da ne pijem, jedino što sam primjetila je da sam pojačano agresivna, ali to kad se baš jako napijem, imam poriv da nekoga istučem i gledam ljude kao da želim da me netko krivo pogleda pa da reagiram, ali uvjerena sam da ću to počet kontrolirati. mučnine sam imala samo par dana. imam seksualnu želju, ali ne reagiram na podražaj, ne mogu ni masturbirati, ali ne smeta mi to tako jako.
za sad sam zadovoljna obzirom da nije prošlo ni mjesec dana. nadam se da će biti još bolje s vremenom...

Bice ti sigurno jos bolje!!!
Ja sam na Seroxatu vec tri mjeseca i preporodio sam se!!!Ne mogu da ti opisem koliko mi je zivot kvalitetniji!!!:)
Imam i ja problem sa cugom(ono vikendom)ali za sada nemam nekih posebnih negativnih efekata,nadam se da ce tako i potrajati!!!!!
Sto se trice sexa i ja sam imao problema prvih mjesec-dva ali sada je sve super!!!!
Vratices se ti u normalu!!!Puno pozzzzzz:):):)

[Maltretator]

Hebemu sex, ja kad svršim na seroxatu ko da mi se razlije blagi mentol po mozgu :), jel još netko ima takve senzacije?

[sasast]

Hehehehhehee,ima nas jos!!!!!!

[mala1307]

molim te napiši mi koje tablete uzimaš i nakon koliko vremena ti je bolje? ja pijem zoloft 3 mj. a nakon odlična dva mjeseca u zadnje vrijeme sam opet nervozna i napeta i traži mi da popijem još helex. jel to pogoršanje stanja ili ???????

[marinella]

molim te napiši mi koje tablete uzimaš i nakon koliko vremena ti je bolje? ja pijem zoloft 3 mj. a nakon odlična dva mjeseca u zadnje vrijeme sam opet nervozna i napeta i traži mi da popijem još helex. jel to pogoršanje stanja ili ???????

i ja sam takva nakon tri mjeseca Seroxata. ma zagovorim ja sutra kontrolu pa ću vidjeti. al mislim da će mi samo reći: simptomi-nesanica,netrpljenje do određenog susreta,nedostatak apetita-ma mala ti si zaljubljena! :D (malo šale na svoj račun nikad nije škodilo :mig:)

[cherryblossomgirl]

Odi spavat, ispričat ćemo ti sutra šta je sve bilo (ili puls)!!!:)

hej nikky,
ajde pričaj brzo, što sam sinoć propustila?!

kako si mi? što je danas na repertoaru - depra ili anksioznost? :mig:
ja cijeli dan bila na faksu pa mi tako lakše - najgore je kad sam doma cijeli dan, samo prevrćem po glavi, a crne misli se gomilaju.

ljudi me uvijek usreće i s ljudima se osjećam najnormalnije (za razliku od tebe, ha?) pa mi ugodno društvo uvijek pomogne.

piši, piši, ..........kolko pivica si danas maznuo?

bokić :p

[cherryblossomgirl]

Hebemu sex, ja kad svršim na seroxatu ko da mi se razlije blagi mentol po mozgu :),

:lol::lol::lol:

is that good or bad?!

[Maltretator]

Zbunjujuće? Ostaneš zapitan. :) :) :)

[cherryblossomgirl]

a šta se možeš pitati? svršio si, to je to :)!!!

[Maltretator]

a šta se možeš pitati? svršio si, to je to :)!!!

Pa otkud mentol u glavi! :)

[cherryblossomgirl]

Pa otkud mentol u glavi! :)

aha...

sorry, al ne mogu se poistovjetit s tobom :ne zna: nemam pojma o kakvom metolu pričaš :lol:

[uplasen]

sinoc nisam spavao ili sam spavao mozda sat vremena , ne sjecam se ni ja ... :( ...

[MATEA]

......strah.......postoje ljudi koji kako narod kaže mole Boga za strah...tj.mole da čovjeku koji se nečega prepao bude lakše.....a svi imamo strah pogotovo mi pod etiketom aneksioznosti.....ti ljudi koji mole.....i kršćani a drugi vjera obično čovjeka koji je pod strahom izmjere...tj.od njegove glave do vrha pstiju....i tu dužinu prenesu na širinu...tj kad raširite ruke od jednog do drugog srednjeg prsta.....dužine bi se trebale preklopiti i biti iste...što su one nejednačije kažu u vama je strah veći......ja sam bila cijeli pedalj viša nego šira prije mjesec dana......da imam samo centimetar.....nevjerojatno al istinito...:rolleyes:

[niknejm13]

hej nikky,
ajde pričaj brzo, što sam sinoć propustila?!

kako si mi? što je danas na repertoaru - depra ili anksioznost? :mig:
ja cijeli dan bila na faksu pa mi tako lakše - najgore je kad sam doma cijeli dan, samo prevrćem po glavi, a crne misli se gomilaju.

ljudi me uvijek usreće i s ljudima se osjećam najnormalnije (za razliku od tebe, ha?) pa mi ugodno društvo uvijek pomogne.

piši, piši, ..........kolko pivica si danas maznuo?

bokić :p

Sinoć je bilo ludilo, svi smo se goli dopisivali. Ali ti nitko neće priznati :)
Ja evo neriješeno danas. Osjećam se vrlo, vrlo - eventualno! Što bi rekli na 101-ici!

Standardno me depra drži, a i kad se pokušam i uspijem malo iskobeljati uzme me anksioznost!

Kao da sam u alkatrazu. ako i pobjegneš iz zatvora, još uvijek te čeka kilometar hladnog nemirnog mora...

:) nisam danas pive dirao, radi se hebi ga!

Kao i ti osjećam se bolje dok radim nešto, samo što onda nakon nekog vremena skužim da sam robot bez emocija, a to mi nije cilj. Da je uzeo bih pilseve (imam osjećaj da ću dobiti repliku na ovo...)

[cherryblossomgirl]

Sinoć je bilo ludilo, svi smo se goli dopisivali. Ali ti nitko neće priznati :)
Ja evo neriješeno danas. Osjećam se vrlo, vrlo - eventualno! Što bi rekli na 101-ici!

Standardno me depra drži, a i kad se pokušam i uspijem malo iskobeljati uzme me anksioznost!

Kao da sam u alkatrazu. ako i pobjegneš iz zatvora, još uvijek te čeka kilometar hladnog nemirnog mora...

:) nisam danas pive dirao, radi se hebi ga!

Kao i ti osjećam se bolje dok radim nešto, samo što onda nakon nekog vremena skužim da sam robot bez emocija, a to mi nije cilj. Da je uzeo bih pilseve (imam osjećaj da ću dobiti repliku na ovo...)

naravno da ćeš dobiti repiku, zloćo jedna - dopisivali ste se goli, a mene niste zvali! :mad:
da se to više nije ponovilo!

uglavnom, razumijem te u potpunosti, ali strpljenje bi trebao biti jedan od naših najjačih saveznika u ovome.
ja sam napokon shvatila da se stvari stvarno ne rješavaju preko noći :s
tako da moraš prihvatiti taj kilometar hladnog nemirnog mora.

kako to misliš da nakon nekog vremena skužiš da si kao robot bez emocija?
vjerojatno je to ono kad se osjećaš ravnodušno pa te to prestraši. barem se ja tako nekad osjećam....

[back to black]

......strah.......postoje ljudi koji kako narod kaže mole Boga za strah...tj.mole da čovjeku koji se nečega prepao bude lakše.....a svi imamo strah pogotovo mi pod etiketom aneksioznosti.....ti ljudi koji mole.....i kršćani a drugi vjera obično čovjeka koji je pod strahom izmjere...tj.od njegove glave do vrha pstiju....i tu dužinu prenesu na širinu...tj kad raširite ruke od jednog do drugog srednjeg prsta.....dužine bi se trebale preklopiti i biti iste...što su one nejednačije kažu u vama je strah veći......ja sam bila cijeli pedalj viša nego šira prije mjesec dana......da imam samo centimetar.....nevjerojatno al istinito...:rolleyes:

od brade?:confused:
bemu, nemam metar...zanimljivo:kava:

[niknejm13]

naravno da ćeš dobiti repiku, zloćo jedna - dopisivali ste se goli, a mene niste zvali! :mad:
da se to više nije ponovilo!

uglavnom, razumijem te u potpunosti, ali strpljenje bi trebao biti jedan od naših najjačih saveznika u ovome.
ja sam napokon shvatila da se stvari stvarno ne rješavaju preko noći :s
tako da moraš prihvatiti taj kilometar hladnog nemirnog mora.

kako to misliš da nakon nekog vremena skužiš da si kao robot bez emocija?
vjerojatno je to ono kad se osjećaš ravnodušno pa te to prestraši. barem se ja tako nekad osjećam....

Ma ne, repliku sam mislio recimo od nekoga jer pljujem pilseve...

Tvju repliku znam da ć dobiti (što mi je i drago):)

Znam i ja da se ne rješavaju preko noći, zato ih i rješavam preko dana...:)

MA neznam. Nedruštven sam postao, što me najviše boli, a i kad izadjem nije to - to!

Što se tiče robota bez emocija, mislio sam baš na tu ravnodušnost, nema onog ushita i entuzijazma kad radiš ili kad si u društvu. Da si sretan što si sa prijateljima, kad pričaš nešt ispunjen. itd...

Normalno da ću biti strpljiv, na kraju krajeva anksioznost mi je puuno bolje od prije mjesec i pol, ali sad mi se javila depra.

I istina je što je Pupa mislim negdje napisao.... Nekad se zaželim A. jer sam se osjećao živ...

[cherryblossomgirl]

Ma ne, repliku sam mislio recimo od nekoga jer pljujem pilseve...

Tvju repliku znam da ć dobiti (što mi je i drago):)

Znam i ja da se ne rješavaju preko noći, zato ih i rješavam preko dana...:)

MA neznam. Nedruštven sam postao, što me najviše boli, a i kad izadjem nije to - to!

Što se tiče robota bez emocija, mislio sam baš na tu ravnodušnost, nema onog ushita i entuzijazma kad radiš ili kad si u društvu. Da si sretan što si sa prijateljima, kad pričaš nešt ispunjen. itd...

Normalno da ću biti strpljiv, na kraju krajeva anksioznost mi je puuno bolje od prije mjesec i pol, ali sad mi se javila depra.

I istina je što je Pupa mislim negdje napisao.... Nekad se zaželim A. jer sam se osjećao živ...

joooooj kužim te totalno :(

ja izlazim, trudim se bit update-ana, ali nije to ni približno mojoj osobi od prije.
divljoj, razuzdanoj, istinski sretnoj, .....

ipak, trudim se ne očajavati jer od toga nema nikakve koristi.

evo upravo čitam na netu link anksioznost.net gdje pišu kako treba u potpunosti prihvatiti svoje simptme i predat im se.
priviknut se na svoje stanje i ne očajavat "zašto nije ovako ili onako". pripremit se da će trebati vremena, ali imati na umu da ćemo se izliječiti do kraja.

a sad čekaj dvojbinu repliku :mig:

[niknejm13]

joooooj kužim te totalno :(

ja izlazim, trudim se bit update-ana, ali nije to ni približno mojoj osobi od prije.
divljoj, razuzdanoj, istinski sretnoj, .....

ipak, trudim se ne očajavati jer od toga nema nikakve koristi.

evo upravo čitam na netu link anksioznost.net gdje pišu kako treba u potpunosti prihvatiti svoje simptme i predat im se.
priviknut se na svoje stanje i ne očajavat "zašto nije ovako ili onako". pripremit se da će trebati vremena, ali imati na umu da ćemo se izliječiti do kraja.

a sad čekaj dvojbinu repliku :mig:

da to je u totalnoj suprotnosti od psihoanalize...

Psihoanaliza nas uči da je anks i depresija površina, a ispod površine je bit, a ona seže u naše djetinjsstvo i prošlost. A ako nju sredimo i površina je mirnija...

Mislim da sam sa pathfinderom otvorio tu temu, ali čini se da je i pathfinder izgubio path do tud pa ga nema nešto...

Ne očajavam ni ja, ali me tupilo i smušenost u glavi ubija...

KAd se i izlječimo treba graditi samopouzdanje, ili ide obrnuto?!

[cherryblossomgirl]

da to je u totalnoj suprotnosti od psihoanalize...

Psihoanaliza nas uči da je anks i depresija površina, a ispod površine je bit, a ona seže u naše djetinjsstvo i prošlost. A ako nju sredimo i površina je mirnija...

Mislim da sam sa pathfinderom otvorio tu temu, ali čini se da je i pathfinder izgubio path do tud pa ga nema nešto...

Ne očajavam ni ja, ali me tupilo i smušenost u glavi ubija...

KAd se i izlječimo treba graditi samopouzdanje, ili ide obrnuto?!

da, psiholanaliza se fokusira na djetinjstvo i prošlost, a kognitivno-bihevioralni pristup na sada i danas, što mi je čak i prihvatljivije jer svatko ima slabije ili jače traume iz djetinjstva i gdje bi se stiglo kad bi se sve to išlo analizirat u detalje?

ipak, u bilježnici iz psihologije sam nedavno našla lekciju o tjeskobi i panici, kaže freud da ona nastaje kad čovjeka napuste svi obrambeni mehanizmi pa ostane "gol".....po toj logici, bolje se i zavaravat i potiskivat i racionalizirat i negirat, nego se suočit sam sa sobom jer - eto panike iza ugla!
u biti to mi je i logično, uvijek sam smatrala da su očiti obrambeni mehanizmi karakteristika malo primitivnih ili bleskastih ili neinteligentnih ljudi, a ljudi koji se kreću na ovoj temi su upravo čista suprotnost, ne daje se zavaravati ničim.
zato ih je valjda i strefilo sve ovo.
ali isto tako imaju šanse da postanu bolje, sretnije i kompletnije osobe, baš zahvaljujući ovom iskustvu.

a samopouzdanje - ono bi trebalo rasti usporedno s našim radom na sebi, s našim oporavkom i nestankom simptoma.

kako stojiš s osjećajem krivice, osjećaš li ga ikad?

[niknejm13]

da, psiholanaliza se fokusira na djetinjstvo i prošlost, a kognitivno-bihevioralni pristup na sada i danas, što mi je čak i prihvatljivije jer svatko ima slabije ili jače traume iz djetinjstva i gdje bi se stiglo kad bi se sve to išlo analizirat u detalje?

ipak, u bilježnici iz psihologije sam nedavno našla lekciju o tjeskobi i panici, kaže freud da ona nastaje kad čovjeka napuste svi obrambeni mehanizmi pa ostane "gol".....po toj logici, bolje se i zavaravat i potiskivat i racionalizirat i negirat, nego se suočit sam sa sobom jer - eto panike iza ugla!
u biti to mi je i logično, uvijek sam smatrala da su očiti obrambeni mehanizmi karakteristika malo primitivnih ili bleskastih ili neinteligentnih ljudi, a ljudi koji se kreću na ovoj temi su upravo čista suprotnost, ne daje se zavaravati ničim.
zato ih je valjda i strefilo sve ovo.
ali isto tako imaju šanse da postanu bolje, sretnije i kompletnije osobe, baš zahvaljujući ovom iskustvu.

a samopouzdanje - ono bi trebalo rasti usporedno s našim radom na sebi, s našim oporavkom i nestankom simptoma.

kako stojiš s osjećajem krivice, osjećaš li ga ikad?


Ne, nikad! Sjećam se da mi je i psiho to napisao i rekao da ni malo ne osjećam krivnju...
Hmm, meni pomaže analiza, nekako radim reviziju svog života, malo me živcira jer sam sad na djelu sa roditeljima, koji su predobri i prepažljivi. Pa m ise ne da trabunjat a moram. Ima i tu nešto jer sam već sa 16 godina prerastao njihovu logiku i odgajao se sam. Međutim, pasala mi je njihova ljubav i pažnja, te sad kad sam ih i prerastao izgubio sam tu sigurnost i to je vjerovatno isto malo poguralo anksioznost....

...ali uglavnom neda mi se pričati o roditeljim a koji su dali sve od sebe koliko su znali, pa iako su djelomično krivi ostavio bih ih postrani...ali psih. neda... majku mu...


Ha istina. Što kompleksniji i inteligentnij, eto više problema...
Treba

[cherryblossomgirl]

Ne, nikad! Sjećam se da mi je i psiho to napisao i rekao da ni malo ne osjećam krivnju...
Hmm, meni pomaže analiza, nekako radim reviziju svog života, malo me živcira jer sam sad na djelu sa roditeljima, koji su predobri i prepažljivi. Pa m ise ne da trabunjat a moram. Ima i tu nešto jer sam već sa 16 godina prerastao njihovu logiku i odgajao se sam. Međutim, pasala mi je njihova ljubav i pažnja, te sad kad sam ih i prerastao izgubio sam tu sigurnost i to je vjerovatno isto malo poguralo anksioznost....

...ali uglavnom neda mi se pričati o roditeljim a koji su dali sve od sebe koliko su znali, pa iako su djelomično krivi ostavio bih ih postrani...ali psih. neda... majku mu...


Ha istina. Što kompleksniji i inteligentnij, eto više problema...
Treba

da, i ja tako nekako osjećam. nema smisla tražiti uzroke u roditeljima kad ionako svatko griješi na ovaj ili onaj način. a moji su uvijek bili nježni i pažljivi, iako strogi i perfekcionisti, pa ih ne mogu osuđivati čak ni da hoću.

a imaš pravo tu kod gubljenja sigurnosti....tako se i ja osjećam. prijelazno razdoblje u kojem mi "sjeda" da svoje probleme neću riješiti tako da se izjadam mami....i da ona nema čarobna rješenja za sve moje nedoumice.....
koliko imaš godina, ako se smije znati :mig:?

ovo zadnje nisam skužila....."treba"....što tko gdje kada?

opet sam se rastegla tu do kasno....uf......:rolleyes:

[Dvojba]

Netko je otvorio topic s temom Strah od pregleda/Doktora.
Odmah sam se sjetila sebe. Ja godinama nisam išla liječniku zbog straha od pregleda. I to nisam imala strah od dijagnoze (za to mi se fućkalo) nego nisam mogla podnijeti da mi liječnik mjeri tlak ili sluša srce. Tad sam znala da će otkriti da sam anskiozna i panična jer će čuti kako mi srce udara i kako mi krvni tlak raste do abnormalnosti. Sve drugo sam mogla podnijeti - injekcije, vađenje krvi, bilo kakvu bol, ali tlakomjer i slušalice...brrrrr

[Dvojba]

joooooj kužim te totalno :(

ja izlazim, trudim se bit update-ana, ali nije to ni približno mojoj osobi od prije.
divljoj, razuzdanoj, istinski sretnoj, .....

ipak, trudim se ne očajavati jer od toga nema nikakve koristi.

evo upravo čitam na netu link anksioznost.net gdje pišu kako treba u potpunosti prihvatiti svoje simptme i predat im se.
priviknut se na svoje stanje i ne očajavat "zašto nije ovako ili onako". pripremit se da će trebati vremena, ali imati na umu da ćemo se izliječiti do kraja.

a sad čekaj dvojbinu repliku :mig:

Nema Dvojbine replike. Dvojba to sve prošla, probala prihvatiti , prepustit se, ma što sve nisam činila i izvodila....knjiga ova, knjiga ona, spoznaje, duhovnosti, samoanalize,....Dvojba je predugo čekala i nije primijetila da upada sve dublje u sranja. Kad je Dvojba spoznala, skoro se ukokala :D

[niknejm13]

da, i ja tako nekako osjećam. nema smisla tražiti uzroke u roditeljima kad ionako svatko griješi na ovaj ili onaj način. a moji su uvijek bili nježni i pažljivi, iako strogi i perfekcionisti, pa ih ne mogu osuđivati čak ni da hoću.

a imaš pravo tu kod gubljenja sigurnosti....tako se i ja osjećam. prijelazno razdoblje u kojem mi "sjeda" da svoje probleme neću riješiti tako da se izjadam mami....i da ona nema čarobna rješenja za sve moje nedoumice.....
koliko imaš godina, ako se smije znati :mig:?

ovo zadnje nisam skužila....."treba"....što tko gdje kada?

opet sam se rastegla tu do kasno....uf......:rolleyes:

Ma htio sam nešto napisati, pa dopisah gore i zaboravi to obrisati.... To ti je ta anks. nešto radiš prestaneš nakratko i zaboraviš na to....:)

Mislio sam napisati što treba, ali onda sam skužio da nemam blage. Znam da treba misliti pozitivno, a kako, pojma nemam... Drago mi je jedino da vjerujem u oporavak...

[cherryblossomgirl]

da, pa meni dan-danas neugodno kad me doktorica sluša, a meni srce kuca ko da će mi ko zna šta napravit tamo u ordinaciji :)
al sve manje se obazirem na takve stvari.

a i pročitala sam negdje da doktori uvijek zanemaruju taj postotak simptoma (lupanje srca, tlak i sl.) koji pripisuju strahu od pregleda.
znači, sve je to za ljude :)

[cherryblossomgirl]

Nema Dvojbine replike. Dvojba to sve prošla, probala prihvatiti , prepustit se, ma što sve nisam činila i izvodila....knjiga ova, knjiga ona, spoznaje, duhovnosti, samoanalize,....Dvojba je predugo čekala i nije primijetila da upada sve dublje u sranja. Kad je Dvojba spoznala, skoro se ukokala :D

suosjećam s tvojim očajem, al ovaj post mi je stvarno izmamio osmjeh na lice :) a sad sam ga još jednom pročitala pa umirem od smijeha :lol:

naravno, razumijem da tu ništa nije smiješno.

[niknejm13]

da, pa meni dan-danas neugodno kad me doktorica sluša, a meni srce kuca ko da će mi ko zna šta napravit tamo u ordinaciji :)
al sve manje se obazirem na takve stvari.

a i pročitala sam negdje da doktori uvijek zanemaruju taj postotak simptoma (lupanje srca, tlak i sl.) koji pripisuju strahu od pregleda.
znači, sve je to za ljude :)


Ja grizem usnu kad me nervoza čopi u trenutcima kad trebam naoko izgledati miran pred drugima....

Sve je za ljude, osim drugih ljudi :)

Bote, već sam 4 sata za kompjuterom, kako neću biti depresivan!?

[Dvojba]

Ja grizem usnu kad me nervoza čopi u trenutcima kad trebam naoko izgledati miran pred drugima....

Sve je za ljude, osim drugih ljudi :)

Bote, već sam 4 sata za kompjuterom, kako neću biti depresivan!?

Nisi od toga depresivan. Tebi je forum, kao i većini nas ovdje kao dobar AD. Uz ugodne razgovore malo naraste i serotonin ( kao recimo dok uživaš u dobroj čokoladi, kolačima) pa se čovjek odmah bolje osjeća :)

[Dvojba]

suosjećam s tvojim očajem, al ovaj post mi je stvarno izmamio osmjeh na lice :) a sad sam ga još jednom pročitala pa umirem od smijeha :lol:

naravno, razumijem da tu ništa nije smiješno.

:D:mig:

[niknejm13]

Nema Dvojbine replike. Dvojba to sve prošla, probala prihvatiti , prepustit se, ma što sve nisam činila i izvodila....knjiga ova, knjiga ona, spoznaje, duhovnosti, samoanalize,....Dvojba je predugo čekala i nije primijetila da upada sve dublje u sranja. Kad je Dvojba spoznala, skoro se ukokala :D



A Di si onda otišla:rofl:

[niknejm13]

Nisi od toga depresivan. Tebi je forum, kao i većini nas ovdje kao dobar AD. Uz ugodne razgovore malo naraste i serotonin ( kao recimo dok uživaš u dobroj čokoladi, kolačima) pa se čovjek odmah bolje osjeća :)

MA znam, ali prije sam se doista zgražao kako netko može na netu visit satima, a ne se družiti recimo u kafiću uz pivo irazgovor...

[Dvojba]

da, pa meni dan-danas neugodno kad me doktorica sluša, a meni srce kuca ko da će mi ko zna šta napravit tamo u ordinaciji :)
al sve manje se obazirem na takve stvari.

a i pročitala sam negdje da doktori uvijek zanemaruju taj postotak simptoma (lupanje srca, tlak i sl.) koji pripisuju strahu od pregleda.
znači, sve je to za ljude :)

Je vraga, meni doktor nije zanemario taj postotak simptoma (lupanje srca). Jednom davno, kao još mlada cura, dobila sam upalu pluća. I odležala ja to mjesec dana, jelte, i kad sam ozdravila, trebala sam još jednom poslikat pluća. I odem ja, fino opuštena, ništa ne sluteći, obavim sve to, kad doktorica kaže: čekajte, niste još gotovi, moram vam poslušati pluća :eek::eek:
E kad je to rekla, a meni srce istog trena počne lupati BUM, BAM, BUM, BAM...Ebate život. Doktorica sluša i ušima nevjeruje. Kaže ona: pa što je vama, što vam je to sa srcem? A ja onako, u već predinfarktnom stanju, sva izvan sebe kažem: Ma ne znam, to me sad nešto strefilo.
Ona trči po drugu doktoricu i čujem je kako joj u hodniku govori: Daj uzmi slušalicu i hitno dođi, ovo moraš čuti, imam jednu pacijenticu kojoj jako lupa srce. Ajme majko mila, kad sam to čula, a moje srce još jače BUUUM, BAAAM,...Ulazi i ova druga doktorica sa slušalicama, meni došlo da izletim kroz zatvoreni prozor. Obje se čudom čude, prva piše uputnicu za kardiologa s naznakom za Hitno, ova druga me sluša slušalicama i lovi se za glavu, a ja molim Boga da ne pozovu i treću doktoricu, jer to neću preživjeti.
Uputnicu sam bacila u smeće, nisam htjela da to pročita moja doktorica opće prakse.
Divno iskustvo :D

[Dvojba]

MA znam, ali prije sam se doista zgražao kako netko može na netu visit satima, a ne se družiti recimo u kafiću uz pivo irazgovor...

To ti je tamna strana tehnologije - otuđenje.

[niknejm13]

To ti je tamna strana tehnologije - otuđenje.

Uh, nećemo i tu temu načinjati, jer trenutačno jedino i mogu iskreno komunicirati ovim putem (nažalost)...

Ali da, otuđenje je ozbiljan problem i mislim daje jedan od bitnijih preteča depre...

[nyam]

pozdravljam vas nacijo,

vec danima pokusavam da uspostavim ravnotezu sa sobom, ali
noci postaju toliko nepodnosljive, da u trenutku pomislim da
prekinem sa ovim zivotom. jasno mi je kako je ovo sto pisem pateticno,
ali bolovi su nepodnosljivi. vec danima imam i fizicke bolove, kao sto je sada,
dok pisem, prisutna bol u nogama, dok sjedim ili stojim.

ne koristim antidepresive. isla sam dva puta k psihologu, jednom prije
pet godina, i kroz vrijeme smo se jako sprijateljili, i tako smo prekinuli
taj odnos pacijent-psiholog. inace je uvazen psiholog, ali stvari
su izmedju nas ispale drugacije.
zatim, prije nekoliko mjeseci sam isla k psihologu opet, ali nekako
mi je bilo presmijesno biti sa njom, jer se sve svodilo na diskusiju
o ovim i onim stvarima.

uglavnom, jos uvijek prolazim sa svojom anskioznoscu, vec godinama,
ali balansiram je kroz neke aktivnosti i rad. medjutim u posljednje vrijeme,
cini mi se da nemam snagu da se pomaknem s mjesta.
jako sutim, i ne trudim se da ne budem teatralna, pa da demonstriram
svoju tjeskobu i te stvari.

takodjer, obavljam svoje obaveze, i neke stvari pokusavam uskladiti..
ali sve to cinim sa nekom nesnosnom tjeskobom, vakumiranom glavom,
i dok hodam... nekako mislim da je period, i da ce proci, a onda
slijeduje druga misao da cu naprosto da se povucem...
osciliram.

ako pokusam razgovarati sa nekim, potapsaju me po ramenima,
i daju, zahvaljujem Bogu, rijeci podrske da cu brzo to prevazici,
jer imam puno iskustva iza sebe.

no ja... ja vise ne mogu...

[cherryblossomgirl]

Je vraga, meni doktor nije zanemario taj postotak simptoma (lupanje srca). Jednom davno, kao još mlada cura, dobila sam upalu pluća. I odležala ja to mjesec dana, jelte, i kad sam ozdravila, trebala sam još jednom poslikat pluća. I odem ja, fino opuštena, ništa ne sluteći, obavim sve to, kad doktorica kaže: čekajte, niste još gotovi, moram vam poslušati pluća :eek::eek:
E kad je to rekla, a meni srce istog trena počne lupati BUM, BAM, BUM, BAM...Ebate život. Doktorica sluša i ušima nevjeruje. Kaže ona: pa što je vama, što vam je to sa srcem? A ja onako, u već predinfarktnom stanju, sva izvan sebe kažem: Ma ne znam, to me sad nešto strefilo.
Ona trči po drugu doktoricu i čujem je kako joj u hodniku govori: Daj uzmi slušalicu i hitno dođi, ovo moraš čuti, imam jednu pacijenticu kojoj jako lupa srce. Ajme majko mila, kad sam to čula, a moje srce još jače BUUUM, BAAAM,...Ulazi i ova druga doktorica sa slušalicama, meni došlo da izletim kroz zatvoreni prozor. Obje se čudom čude, prva piše uputnicu za kardiologa s naznakom za Hitno, ova druga me sluša slušalicama i lovi se za glavu, a ja molim Boga da ne pozovu i treću doktoricu, jer to neću preživjeti.
Uputnicu sam bacila u smeće, nisam htjela da to pročita moja doktorica opće prakse.
Divno iskustvo :D

al dvojba, meni se čini da ti nikad nisi prihvatila tu svoju anksioznost, ti o njoj govoriš s takvim zazorom.
kažeš da si pokušala prihvatit svoje stanje, ali meni se čini da uistinu nisi, jer u suprotnom se ne bi tako ponašala, nego bi rekla doktorici da si panična i da ti zato nabija srce i situaciju okrenula na svoju stranu.
kasnije si opet bacila uputnicu u smeće, kao da je to nekakva sramota da imaš panični poremećaj.
ako te nije sram ovdje pričati kako si bolesnik na terapiji, zašto te je bilo sram reći doktorici da imaš problema s panikom, ali da radiš na tome?

ok, ako još nisi kužila što ti se događa, mogu razumijeti tvoje ponašanje, ali ako si već znala s čim se nosiš, onda je takvo ponašanje pomalo djetinjasto, se slažeš sa mnom?

[Dvojba]

al dvojba, meni se čini da ti nikad nisi prihvatila tu svoju anksioznost, ti o njoj govoriš s takvim zazorom.
kažeš da si pokušala prihvatit svoje stanje, ali meni se čini da uistinu nisi, jer u suprotnom se ne bi tako ponašala, nego bi rekla doktorici da si panična i da ti zato nabija srce i situaciju okrenula na svoju stranu.
kasnije si opet bacila uputnicu u smeće, kao da je to nekakva sramota da imaš panični poremećaj.
ako te nije sram ovdje pričati kako si bolesnik na terapiji, zašto te je bilo sram reći doktorici da imaš problema s panikom, ali da radiš na tome?

ok, ako još nisi kužila što ti se događa, mogu razumijeti tvoje ponašanje, ali ako si već znala s čim se nosiš, onda je takvo ponašanje pomalo djetinjasto, se slažeš sa mnom?

E mila moja, ne razumiješ. Teško je nekom reći da mu je djetinjstavo ponašanje - pa nije mi se ta priča jučer dogodila. Ja sada imam 45 /46godina i znam mnogo o svojoj bolesti, a tada, kao jako mlada cura kako navodim u postu, dakle imala sam negdje oko 22 g. (dakle, prije punih 23 godine, neki među vama tada su se tek rodili :)) bila sam užasnuta svojim stanjem i skrivala sam ga pred svima, zbog straha od osude okoline. Ja tada čak nisam znala što je to panični poremećaj niti da ga imam. Znala sam samo da sam anskiozna i da se po tome razlikujem od drugih ljudi. Smatrala sam to svojim strašnim hendikepom i bilo me je užasno sram bilo kome govoriti što je meni. U moje vrijeme čak liječnici opće prakse nisu znali što je to panični napadaj ili anksioznost. Evo ti primjera: Kad sam se kao mlada cura zaposlila, anksioznost je bila primjetna drugim ljudima oko mene - neki su čak izbjegavali druženje samnom misleći da nisam sva svoja. Tražila sam kod dr. uputnicu za psihologa - ona me pitala što mi je. Ja sam rekla da patim od raznih strahova u različitim situacijama. Ona me pogledala i nasmijala se i rekla: ma vi to folirate, nije vama ništa. Na kraju sam samoinicijativno otišla u Vinogradsku bolnicu i tražila dežurnog psihologa za pomoć. Kada me je pitao zašto nemam uputnicu, sve sam mu ispričala.
Ja i dan danas, u vrijeme računala na kojem možeš naći sve o svojim simptomima i bolestima, educirati se i sl, naći ljude koji pate isto kao ti, jaaako pazim kome ću pričati da imam anskioznost, depresiju i PA. Jer ako ja o tome mnogo znam, to ne znači da i drugi, zdravi ljudi znaju o tome na moj način. I dalje vlada stigma kad su psihički poremećaji posrijedi. Ne pada mi napamet to pričati okolo samo zato da bih ja sebi rekla: e, vidiš Dvojba, prihvatila si svoju bolest. S time si u našem društvu debelo mogu naštetiti, čak izgubiti svoj posao. Jednom mi se to i dogodilo, pa ne bih više riskirala.
U tih 30 godina moje anskioznosti, došla sam u fazu prihvaćanja svoga stanja i dubljeg shvaćanja što je meni zapravo. U tome mi je pomogla literatura, interneta tada nije bilo. I živjela sam s anskioznošću godinama, uza sve moguće tehnike samopomoći. I možda bih i dalje s njom živjela bez tableta, da mi se prošle godine nisu svakodnevno događale stresne situacije koje su pogoršale moje stanje, natovarile mi PA i depresiju. Ostalo znaš.

[Anais]

pozdravljam vas nacijo,
vec danima pokusavam da uspostavim ravnotezu sa sobom, ali
noci postaju toliko nepodnosljive, da u trenutku pomislim da
prekinem sa ovim zivotom. jasno mi je kako je ovo sto pisem pateticno,
ali bolovi su nepodnosljivi. vec danima imam i fizicke bolove, kao sto je sada,
dok pisem, prisutna bol u nogama, dok sjedim ili stojim.
ne koristim antidepresive. isla sam dva puta k psihologu, jednom prije
pet godina, i kroz vrijeme smo se jako sprijateljili, i tako smo prekinuli
taj odnos pacijent-psiholog. inace je uvazen psiholog, ali stvari
su izmedju nas ispale drugacije.
zatim, prije nekoliko mjeseci sam isla k psihologu opet, ali nekako
mi je bilo presmijesno biti sa njom, jer se sve svodilo na diskusiju
o ovim i onim stvarima.
uglavnom, jos uvijek prolazim sa svojom anskioznoscu, vec godinama,
ali balansiram je kroz neke aktivnosti i rad. medjutim u posljednje vrijeme,
cini mi se da nemam snagu da se pomaknem s mjesta.
jako sutim, i ne trudim se da ne budem teatralna, pa da demonstriram
svoju tjeskobu i te stvari.
takodjer, obavljam svoje obaveze, i neke stvari pokusavam uskladiti..
ali sve to cinim sa nekom nesnosnom tjeskobom, vakumiranom glavom,
i dok hodam... nekako mislim da je period, i da ce proci, a onda
slijeduje druga misao da cu naprosto da se povucem...
osciliram.
ako pokusam razgovarati sa nekim, potapsaju me po ramenima,
i daju, zahvaljujem Bogu, rijeci podrske da cu brzo to prevazici,
jer imam puno iskustva iza sebe.
no ja... ja vise ne mogu...
naravno da možeš, ali ti se u ovom očajnom trenutku tako čini i vjeruješ u to.
i prije pet godina ti se slično događalo, ali tada očito nisi bila spremna ući dublje u sebe, u svoje strahove, u svoja uvjerenja, već je sve završilo ležernim razgovorom s psihologom (?).
ukoliko ti je jako teško, obrati se psihijatru, predložit će ti i propisati terapiju. uz lijekove ćeš lakše prebroditi ovo i imati snage za 'pogled u sebe'.
a moguće je i da imaš nasljednu predispoziciju - zašto si ne pomoći ljekovima?
ukoliko se ne radi o tome, već neurozama koje su rezultat životnih uvjerenja i fiozofije, odgoja i događaja u našim životima, uzmi si vremena i posveti ga sebi - uspori, čitaj, idi u prirodu, vježbaj, slušaj glazbu, radi male stvari koje te vesele

[Anais]

U moje vrijeme čak liječnici opće prakse nisu znali što je to panični napadaj ili anksioznost. Evo ti primjera: Kad sam se kao mlada cura zaposlila, anksioznost je bila primjetna drugim ljudima oko mene - neki su čak izbjegavali druženje samnom misleći da nisam sva svoja. Tražila sam kod dr. uputnicu za psihologa - ona me pitala što mi je. Ja sam rekla da patim od raznih strahova u različitim situacijama. Ona me pogledala i nasmijala se i rekla: ma vi to folirate, nije vama ništa. Na kraju sam samoinicijativno otišla u Vinogradsku bolnicu i tražila dežurnog psihologa za pomoć. Kada me je pitao zašto nemam uputnicu, sve sam mu ispričala.
kad pročitam takvo nešto, uvijek pomislim, što bi sa mnom bilo, da mi se to dogodilo sa dvadeset godina, na faksu - tada još nismo imali kući kompjutere i internet :rolleyes: :eek: užas...
srećom, kad sam ja 'dobila' anks-depr. poremećaj nakon stresnog događaja, mogla sam sve pronaći na netu, dijeliti iskustva s drugim ljudima i mislim da mi je to puno sve olakšalo - kad znaš da se to ne događa samo tebi i da postoje slična iskustva, razno razni forumi..
tako da, Dvojba, svaka čast tebi i svim ljudima koji su se osjećali "sami u tome", različiti, neshvaćeni :s

[Dvojba]

kad pročitam takvo nešto, uvijek pomislim, što bi sa mnom bilo, da mi se to dogodilo sa dvadeset godina, na faksu - tada još nismo imali kući kompjutere i internet :rolleyes: :eek: užas...
srećom, kad sam ja 'dobila' anks-depr. poremećaj nakon stresnog događaja, mogla sam sve pronaći na netu, dijeliti iskustva s drugim ljudima i mislim da mi je to puno sve olakšalo - kad znaš da se to ne događa samo tebi i da postoje slična iskustva, razno razni forumi..
tako da, Dvojba, svaka čast tebi i svim ljudima koji su se osjećali "sami u tome", različiti, neshvaćeni :s

Hvala najljepša na razumijevanju.

[nyam]

Anaism hvala sto se javljas. nekada poslijepodne sam citala postove
ostalih s slicnim iskustvom, i mislim kako zna biti neugodno.
okruzenje cesto ne moze shvatiti ponasanje, jer ne postoji razuman
razlog da bi se neko njihov drag tako osjecao.
nekada sam uvidjela da je lakse raditi na sebi, nego traziti savjete
ili smijernice od drugih, jer... mnogo oduzima energiju.
prijedlog sa knjigama i aktivnostima..
da toga nije bilo u mojem zivotu, razmisljam da bih davno otisla
k vragu.

kod mene postoji ona strana. znam kako stvari poput knjiga, aktivnosti,
posvecivanje stvaranju mogu uciniti cuda od covjeka. pa cekaj, mi smo
cudo!
sada, sjecam se dobro kako to vjerovanje zna covjeka zna hitnuti
do neba i dati mu takvu snagu, da moze stvarno gurati planine
pred sobom...
to je ono sto me boli. ne igram vise fer. sada dok se motam po sobi,
onako cinicno se poklanjam Bogu i nebeskim visinama...
i onda zaplacem... ne zbog straha, vec zbog toga sto nisam fer...

nedavno sam nasla ovaj redak koji me impresionirao, i voljela bih ga podijeliti sa vama:


Postoji u covjeku neka pojava, ocajnicka za misaone duhove koji zele
pronaci smisao u kretanju drustva i dati zakone napretka pokretu razuma.

Koliko god ozbiljna bila neka posljedica, ako mozda natprirodne pojave postoje, koliko god bilo velicanstveno javno izvedeno cudo, sjaj te
posljedice, munja tog cuda pretvorila bi se u ponor u moralnom okeanu,
cija bi povrsina, jedva uznurkana nekim brzim kljucanjem, odmah zadobila
razinu svojih uobicajenih tokova.

Da bismo se bolje razumjeli

****

koliko god duboka bila unutarnja Objava, koliko god bila vidljiva vanjska Objava, sutradan Bileam* sumnja u sebe i svoju magaricu.


Bileam mezopotamijski gatar koji blagosilja Izraelce, nije vjerovao svojoj magarici kada je ugledala Jahvina andjela pa ju je istukao tri puta, dok Jahve nije magarici otvorio usta i ona progovor, a Bileamu otvori oci i
ugleda Jahvina andjela kako stoji na putu s golim macem u ruci.
Magarica je opazila Jahvina andjela i uklanjala mu s, jer da nije,
Jahve bi ubio Bileama, a nju ostavio u zivotu....


hocu reci, taj racio nas povuce u ovakva stanja...

[cherryblossomgirl]

E mila moja, ne razumiješ. Teško je nekom reći da mu je djetinjstavo ponašanje - pa nije mi se ta priča jučer dogodila. Ja sada imam 45 /46godina i znam mnogo o svojoj bolesti, a tada, kao jako mlada cura kako navodim u postu, dakle imala sam negdje oko 22 g. (dakle, prije punih 23 godine, neki među vama tada su se tek rodili :)) bila sam užasnuta svojim stanjem i skrivala sam ga pred svima, zbog straha od osude okoline.

ok, zato sam i napisala da razumijem tvoje ponašanje ako je to bilo kada još nisi znala što ti je.

i ja sam na početku svoje dijagnoze bila prestravljena ne znajući što mi se događa, sva sreća da mi je mama jedna velika sveznalica pa mi je odmah rekla "ma nemaš što ići kod doktora, dušo, to su živci, ne polude ljudi na taj način" jer sam ja mislila da ću prolupati tako da više nikad neću biti normalna osoba.
sada, godinu dana kasnije, svakome bih rekla što mi je. ali ne činim to, ne radi srama, nego zato što mi paše da nitko ne zna. u suprotnom bih stalno imala osjećaj da moji prijatelji iščekuju moj napad panike ili nervozu, a to bi me činilo još napetijom.
i uostalom, ta panika je dio mene i ljudi su me s njom prihvatili znali oni šta mi je ili ne znali.

ni ne kažem da moraš na sva zvona vikati da si anksiozna, ali to je bila epizoda kod doktorice, a oni u dužni čuvati dijagnoze svojih pacijenata za sebe.

ok, ako kažeš da se tad još nije ni znalo za anksioznost.....nisam živjela u to vrijeme pa ne znam. u biti, taman sam se bila rodila kad si ti paničarila kod doktorice :D

[Anais]

to je ono sto me boli. ne igram vise fer. sada dok se motam po sobi,
onako cinicno se poklanjam Bogu i nebeskim visinama...
i onda zaplacem... ne zbog straha, vec zbog toga sto nisam fer...

nedavno sam nasla ovaj redak koji me impresionirao, i voljela bih ga podijeliti sa vama:

Postoji u covjeku neka pojava, ocajnicka za misaone duhove koji zele
pronaci smisao u kretanju drustva i dati zakone napretka pokretu razuma.

Koliko god ozbiljna bila neka posljedica, ako mozda natprirodne pojave postoje, koliko god bilo velicanstveno javno izvedeno cudo, sjaj te
posljedice, munja tog cuda pretvorila bi se u ponor u moralnom okeanu,
cija bi povrsina, jedva uznurkana nekim brzim kljucanjem, odmah zadobila
razinu svojih uobicajenih tokova.

****
hocu reci, taj racio nas povuce u ovakva stanja...

iz svega sam izvukla ovo: misliš da nisi fer.
no ti to ipak radiš.
a opravdanje je gdje?
u tome što kad bi postala fer, postala iskrena, priznala, izgubila bi svoju iluziju, a za što bi se tada uhvatila....
većina ima svoje iluzije, lakše je tako živjeti, ali nije fer - prema samom sebi
:mig:

[Dvojba]

ok, zato sam i napisala da razumijem tvoje ponašanje ako je to bilo kada još nisi znala što ti je.

i ja sam na početku svoje dijagnoze bila prestravljena ne znajući što mi se događa, sva sreća da mi je mama jedna velika sveznalica pa mi je odmah rekla "ma nemaš što ići kod doktora, dušo, to su živci, ne polude ljudi na taj način" jer sam ja mislila da ću prolupati tako da više nikad neću biti normalna osoba.
sada, godinu dana kasnije, svakome bih rekla što mi je. ali ne činim to, ne radi srama, nego zato što mi paše da nitko ne zna. u suprotnom bih stalno imala osjećaj da moji prijatelji iščekuju moj napad panike ili nervozu, a to bi me činilo još napetijom.


- Tooooooo. :top: Pun pogodak pametna curo!!! Ja čvrljim, tvrljim u onom postu gore, a ti si sad rekla ono što je meni cijelo vrijeme na vrhu jezika. Upravo tako. Ni ja se ne usudim to drugima reći jer se bojim da će me stalno gledati kroz povečalo i iščekivati moj napad panike i slično tome. Naravno da to pojačava napetost. Publika nam za to ne treba, osobito kada znamo da za to nećemo dobiti pljesak :D
Za moje dijagnoze znaju dvije moje najbliskije frendice kojima sam sve objasnila s medicinskog stanovišta (uzrok u stresz, kemikalije u mozgu itd) i koje su to odlično sve povezale. Za njih barem znam da me ne bi gledale u čudu da pred njima dobijem PA, nego bi mi još i pomogle. Za sve ostale frendove ne bih baš dala ruku u vatru :)


ni ne kažem da moraš na sva zvona vikati da si anksiozna, ali to je bila epizoda kod doktorice, a oni u dužni čuvati dijagnoze svojih pacijenata za sebe.

- Ma nije stvar u tome da li bi ona čuvala dijagnozu, nego što žena nije znala što je to panična ataka. Ja joj opišem sve simptome, ona se meni smije u facu i kaže da foliram. Pa mislim....što da ti više kažem. Danas se to jako promijenilo. Danas su i liječnici opće prakse informirani o anskioznosti i PA, educiraniji su, možda najviše i zato što je prava navala anksioznih, depresivnih i paničnih ljudi na njihova vrata. Čak i oni mogu prepisati AD. Danas se o tome više zna. U moje vrijeme sigurna sam da su mnogi jako patili jer nisu znali što im je, a bilo ih je sram to nekome reći, pa i liječniku opće prakse.

ok, ako kažeš da se tad još nije ni znalo za anksioznost.....nisam živjela u to vrijeme pa ne znam. u biti, taman sam se bila rodila kad si ti paničarila kod doktorice :D

- :D:D
Neki ovdje u to vrijeme dok sam ja paničarila nisu bili ni u planu :cerek:

[Anais]

- :D:D
Neki ovdje u to vrijeme dok sam ja paničarila nisu bili ni u planu :cerek:
to znači da su se oni susreli/susreću s anksioznošću/depr. jako jako mladi :flop:

[nyam]

Anais, to je nesto poput uzimanja i davanja. dajes tako sto vjerujes
i prepustas se duhom kao Kamikaza, jer znas da ces se do posljednjeg
trenutka izvuci. stvar je vjere u duh i nesto sto te vodi.
kada mi se sve to desavalo, kada me racionalan covjek posmatrao
u reakciji bi vikao, podsjecao me da trebam da podignem
"letjelicu", i cak bi prekrio oci rukama, da ne gleda kako udaram
od zid - a onda bih uzletjela.
to je to, snagom apsurda.
sada, kako imam sjecanje na to - sada u ovom stanju se samo
sjecam te snage, i jos se, usprkos iskustvu, ismijavam.
to nije fer. znati, a onda sumnjati ili eto ismijavati.
u sustini, neki su pisali kako su izvukli neke lijepe zivotne lekcije
iz ovih osjecanja, depresivnih i anksioznih, cak pricaju o tome
kao o nekoj poeziji. i vjerujem da ih je pomoglo da ih cimne s mjesta.
no oni trenuci bespomocnosti znaju da stvaraju turbulencije
i krivu sliku o vlastitoj licnosti.
kod mene je stanje takvo da sam negdje do kraja nekih stvari,
zavrsetak studija, i u ovom trenutku razmisljam da pokupim stvari,
odem i sve to ostavim, jer u glavi toliko stvara pometnju.
prosli semestar je sve islo lijepo, mirno i entuzijasticno.
jos prije nekoliko dana razmisljala sam da uzmem neke dodatne
predmete, a danas se pitam da li cu uspjeti i ove koje trebam
svrsiti kako treba.
kao jedan talas da je dosao i hladno me pokupio u dubine.

[Dvojba]

to znači da su se oni susreli/susreću s anksioznošću/depr. jako jako mladi :flop:

Nažalost, da. :( I ja sam anksioznost osjetila kao klinka, već sa 10 godina sam počela primjećivati razno razne strahove i nesigurnosti koji su me tjerali u povućen stav spram drugih, a nakon bullinga u osnovnoj školi sve se rasplamsalo.

[cherryblossomgirl]

............

vidiš, ja kad sam došla kod dr. opće prakse, ona mi je odmah rekla da je to sve normalno, da joj dolaze često mlade djevojke s tim problemom i da ako hoću mogu otići kod jedne psihijatrice koja radi s mladima. i pripisala mi helex (i rekla mi da NE izaziva ovisnost :confused:, a ja došla doma, iščitala upute i bacila ga ča, tj. koristila samo za krajnju nuždu).

ti si rekla dvjema frendicama, a ja nikome.
zna samo moja najuža obitelj i dečko s kojim sam tada bila.

i to mi je skroz ok.
nekad kad me "uhvati" u društvu, samo se zapitam "bih li mogla sad nekome od ovih ljudi reći što mi je?", odgovor je uvijek "da" i onda sam mirna.
znam da nitko ne bi mislio da sam luda.

[Dvojba]

vidiš, ja kad sam došla kod dr. opće prakse, ona mi je odmah rekla da je to sve normalno, da joj dolaze često mlade djevojke s tim problemom i da ako hoću mogu otići kod jedne psihijatrice koja radi s mladima. i pripisala mi helex (i rekla mi da NE izaziva ovisnost :confused:, a ja došla doma, iščitala upute i bacila ga ča, tj. koristila samo za krajnju nuždu).

ti si rekla dvjema frendicama, a ja nikome.
zna samo moja najuža obitelj i dečko s kojim sam tada bila.

i to mi je skroz ok.
nekad kad me "uhvati" u društvu, samo se zapitam "bih li mogla sad nekome od ovih ljudi reći što mi je?", odgovor je uvijek "da" i onda sam mirna.
znam da nitko ne bi mislio da sam luda.


Na zamjeni moje dr. opće prakse došla je doktorica koja i sama pije AD. To je bila milina s njom razgovarati. San snova :)

Da, dobro je imati helex u nuždi, zašto ne. Pa i ja ga koristim u nuždi zajedno sa AD, a to je jednom - dvaput mjesečno.

Ja sam o svojim tegobama rekla frendicama koje poznam od 1. razreda osnovne škole i koje znaju za sve kroz što sam prolazila. Zato su i mogle povezati neke stvari.

Primijetila sam da zdravi ljudi lakše shvaćaju depresiju ( iako ne uvijek) nego anskioznost. Ako im kažeš da je anksioznost tjeskoba, većina će reći: pa i ja se ponekad znam osjećati tjeskobno. Ali ne kuže da je kod nas ta tjeskoba često svakodnevna i prisutna gotovo u svemu. Još manje kuže što je panična ataka - ne razumiju taj iracionalan strah koji mnogima čak dođe smiješan. Ali to je tako, možda se premalo piše i govori o tome, no zapravo sve što ima veze sa psihom, teško je shvatljivo.

[cherryblossomgirl]

Primijetila sam da zdravi ljudi lakše shvaćaju depresiju ( iako ne uvijek) nego anskioznost. Ako im kažeš da je anksioznost tjeskoba, većina će reći: pa i ja se ponekad znam osjećati tjeskobno. Ali ne kuže da je kod nas ta tjeskoba često svakodnevna i prisutna gotovo u svemu. Još manje kuže što je panična ataka - ne razumiju taj iracionalan strah koji mnogima čak dođe smiješan. Ali to je tako, možda se premalo piše i govori o tome, no zapravo sve što ima veze sa psihom, teško je shvatljivo.

da, pa nisam ni ja znala što bi ta riječ tjeskoba zapravo značila dok me nije i samu zadesila. mislila sam to je nekakva tuga il nešto. al ovo je puno gore.

i mojima je bilo teško shvatiti cijeli taj mehanizam.
u biti, jasno im je bilo kad sam doživjela panični napad. mislili su stres, slabi živci, žena se trese - znala sam se ja tako trest nekad prije kad sam se bojala da ću povraćat il tako nešto.

al kad sam im pokušala objasnit da se to ponavlja i da je to prešlo u poremećaj, s tim više nisu bili upoznati. pa je mama prosurfala internetom i čitala malo o tome, pa i mene onda uputila.

u biti, kužim ja da ona ni sada baš ne razumije to moje stanje.
kad god joj kažem da me pere strah npr. od odlaska u inozemstvo, ona kaže - pa nemoj ići! i ja joj uporno objašnjavam da bih onda uskoro mogla ostat zaključana u sobi ako tako počnem izbjegavati sve od čega mi je nelagoda.

ok, sad ćeš i ti reći da suočavanje nije rješenje jer tebi nije pomoglo, ali mene je tako učila psihologica i ja stvarno osjećam da mi to pomaže.
u suprotnom bi stvarno već dosad propustila masu stvari kojih me strah i u kojima strahujem da me ne strefi PA.

i da, imaš pravo, o tome se uopće ne govori u javnosti. čini mi se tek nedavno da po medijima nešto pišu o tome....il se meni to samo čini jer obraćam pozornost tek otkad i sama patim od toga....:ne zna:

[Dvojba]

da, pa nisam ni ja znala što bi ta riječ tjeskoba zapravo značila dok me nije i samu zadesila. mislila sam to je nekakva tuga il nešto. al ovo je puno gore.

i mojima je bilo teško shvatiti cijeli taj mehanizam.
u biti, jasno im je bilo kad sam doživjela panični napad. mislili su stres, slabi živci, žena se trese - znala sam se ja tako trest nekad prije kad sam se bojala da ću povraćat il tako nešto.

al kad sam im pokušala objasnit da se to ponavlja i da je to prešlo u poremećaj, s tim više nisu bili upoznati. pa je mama prosurfala internetom i čitala malo o tome, pa i mene onda uputila.

u biti, kužim ja da ona ni sada baš ne razumije to moje stanje.
kad god joj kažem da me pere strah npr. od odlaska u inozemstvo, ona kaže - pa nemoj ići! i ja joj uporno objašnjavam da bih onda uskoro mogla ostat zaključana u sobi ako tako počnem izbjegavati sve od čega mi je nelagoda.

ok, sad ćeš i ti reći da suočavanje nije rješenje jer tebi nije pomoglo, ali mene je tako učila psihologica i ja stvarno osjećam da mi to pomaže.
u suprotnom bi stvarno već dosad propustila masu stvari kojih me strah i u kojima strahujem da me ne strefi PA.

i da, imaš pravo, o tome se uopće ne govori u javnosti. čini mi se tek nedavno da po medijima nešto pišu o tome....il se meni to samo čini jer obraćam pozornost tek otkad i sama patim od toga....:ne zna:


- Mama ti je super žena. Čak je surfala internetom da vidi o čemu se tu radi. To je za svaku pohvalu. Jer ima roditelja koji su huja - haj za te stvari i onda još svom jadnom djetu koje tamo pati od PA ili depre daju savjete: ajde, trgni se, odi na zrak, što tu buljiš u jednu točku po cijele dane. Ali nisu ni oni krivi, oni samo ne znaju da njihovo dijete nije odabralo biti depresivno i anksiozno. To nije ničiji izbor. Ma teško je to.

Ne, neću reći da suočavanje nije rješenje jer sam to isto i ja radila. Pa se sjećaš da sam pisala kako sam namjerno svaki dan puna 2 mjeseca ulazila u dućan gdje me drmao PA. I da sam se motala po dućanu po pola sata da smognem hrabrosti doći do blagajne. Bože, koja je to agonija bila. Stvar je u tome što ti i ja nismo isti slučaj. Svi smo mi zasebni i nikako se ne možemo svi trpati u isti koš :) Ja sebe smatram jako oštećenom i mislim da sam predugo čekala i da sam trebala ranije ići na liječenje. Ti si još jako mlada, za tebe ima izlaza i rješenja. Vjerujem da tvoji živci nisu toliko oštećeni jer imaš snage s time izaći na kraj. I ja bih bila najsretnija žena na svijetu da sam uspjela pobijediti PA u dućanu - šipak bi me psihijatar ikad vidio kod njega. Ali nisam uspjela i na kraju me dotukla teška depresija. Tada sam shvatila da sam čak u stanju sebi nešto napraviti koliko sam bila izmućena svime. Zato sam zatražila pomoć.

Ma dobro je što postoji internet. Pogledaj kako ovdje skoro svakodnevno uđe netko novi. Znači da se ljudi uspijevaju informirati, shvate o kakvom poremećaju je riječ, nađu ovdje utjehe. Živio internet !!!:top:

[cherryblossomgirl]

- Mama ti je super žena. Čak je surfala internetom da vidi o čemu se tu radi. To je za svaku pohvalu. Jer ima roditelja koji su huja - haj za te stvari i onda još svom jadnom djetu koje tamo pati od PA ili depre daju savjete: ajde, trgni se, odi na zrak, što tu buljiš u jednu točku po cijele dane. Ali nisu ni oni krivi, oni samo ne znaju da njihovo dijete nije odabralo biti depresivno i anksiozno. To nije ničiji izbor. Ma teško je to.

Ma dobro je što postoji internet. Pogledaj kako ovdje skoro svakodnevno uđe netko novi. Znači da se ljudi uspijevaju informirati, shvate o kakvom poremećaju je riječ, nađu ovdje utjehe. Živio internet !!!:top:

mama se je bila informirala kod svog prijatelja psihijatra, uzela je bila tjedan dana bolovanja jer sam se ja tresla po cijele dane i bojala se ostat sama doma, ali isto tako, čim sam ojačala - odmah me je počela nagarivat da izađem iz kuće jer ona, kao što sam već pisala, vjeruje da rad red diciplina i aktivnost izvlače čovjeka iz svega.

da, super je što se ljudi danas mogu informirati. ja kad sam prvi put našla ovaj forum i pročitala par stranica ove teme - doslovce mi je kamen od sto tona bio pao sa srca :s

[Dvojba]

mama se je bila informirala kod svog prijatelja psihijatra, uzela je bila tjedan dana bolovanja jer sam se ja tresla po cijele dane i bojala se ostat sama doma, ali isto tako, čim sam ojačala - odmah me je počela nagarivat da izađem iz kuće jer ona, kao što sam već pisala, vjeruje da rad red diciplina i aktivnost izvlače čovjeka iz svega.

da, super je što se ljudi danas mogu informirati. ja kad sam prvi put našla ovaj forum i pročitala par stranica ove teme - doslovce mi je kamen od sto tona bio pao sa srca :s

Mama je ispravno postupila što je uzela bolovanje za tebe. Tako bih i ja isto napravila da se to mom sinu ne daj Bože dogodi.
Gle, rad, red i disciplina nam odvlaće pozornost od samih sebe, od prisilnih misli itd. Nekome to doista pomogne. Kome to pomogne taj je sretan čovjek, jer to znači da njegovo psihičko zdravlje nije kritično narušeno. No imaš ljudi kojima ni to ne pomogne. Možeš se ubijat od posla, organizirat se ne znam kako dobro, ali anskioznost naprosto prodire kroz svaku poru tijela, prisilne misli zarobljavaju. E to je jako gadno. Onda se baš mora tražiti stručna pomoć i lijekovi.

I ja sam isto doživjela lakšanje kad sam naišla na ovaj forum i vidjela kolikp mnogo ljudi pati od strahova, depre, soc. fobije itd. Čak do te mjere da sam mogla početi otvoreno govoriti o sebi, svojim događajima a da se pritom nisam nimalo osjećala neugodno. Da, slažem se, ovo ovdje je dragocjeno mjesto.

[niknejm13]

pročitao na topicu, posudio je. ZAtim pročitao predgovor, prosljedio vam...

Ako osjećamo bol, odstranjujemo ga. Ako ga ne osjećamo, on ostaje netaknut.
Kad čovjek osjeća svojstvenu unutrašnju bespomoćnost, on može da odraste, kada ne osjeća koliko je mali, on ne može da odraste, ponaša se simbolički. I tako ostaje nezreo. Potpuno osjećanje svojstvenog straha pomaže čovjeku da razvije hrabrost. Ako ne osjeti strah, on zauvjek ostaje plašljiv

Kada se pacijent osjeća nemoćnim, pomažemo mu da potpuno uđe u to osjećanje. U suprotnom, ostao bi u njemu nesvjesno osjećanje bespomoćnosti, koje bi ga produbilo da se čitavog života simbolički ponaša.

[Maltretator]

Slažem se, samo treba paziti da se ne izađe iz balansa, dalje od točke sa koje nema povratka.
Ako nam se neprimjetno desi da smo ušli preduboko u poremećaj, treba tražiti pomoć.

[niknejm13]

Izlječenje je proces. Stalno dijalektičko uzajamno djelovanje sila potiskivanja i izražavanja, koje neprekidno dovodi do novih razrješenja ili sinteza - novih nivoasvjesti ili funkcioniranja. KAo svaki dijalektički proces, terapija sadrži klicu svojstvenog ukidanja.

Što više primalnog bola čovjek osjeti, to mu je manje potrebna terapija...


Evo nakon ova dva posta, u najmanju ruku zanimljiv pogled na rješenje problema... psihoanaliza do ibera, čak i mazohizam u svrhu oporavljenja....

[niknejm13]

Slažem se, samo treba paziti da se ne izađe iz balansa, dalje od točke sa koje nema povratka.
Ako nam se neprimjetno desi da smo ušli preduboko u poremećaj, treba tražiti pomoć.

Kako to misliš?

[Maltretator]

Kako to misliš?

Ako si dopustiš osjetiti previše boli i osjećaja u svakoj zamislivoj situaciji, vrlo vjerovatno ćeš prijeći granicu svoje tolerancije na bol i sistem će krenuti u lošem smjeru, pitanje koliko lošem....
Poćinješ previše toga primječivati i na kraju postaneš hipersenzibilan i dobiješ potrebu za sakrivanjem od vanjskih utjecaja.

[niknejm13]

Ako si dopustiš osjetiti previše boli i osjećaja u svakoj zamislivoj situaciji, vrlo vjerovatno ćeš prijeći granicu svoje tolerancije na bol i sistem će krenuti u lošem smjeru, pitanje koliko lošem....
Poćinješ previše toga primječivati i na kraju postaneš hipersenzibilan i dobiješ potrebu za sakrivanjem od vanjskih utjecaja.

hmmm, ovdje se ne govori o sadašmjost ili vanjskim utjecajima, već bolovima i strahovima koji mjenjaju tvoju osobnost i izazivaju anks i depru. Primalna bol - bol koju konstantno osjećaš, neko više, neko manje.... Na nju se vežu ovi manji o kojima ti pričaš, koji su nebitni (strah od visine, psa itd)

Neko je ranije napisao, da je bol tu sa razlogom... i je, tjelo javlja da anešto ne valja...kod anksioznost bol je podjeljena na kompletno tjelo ili prsa. Mene je strašno bolila "duša" ili prsa... sad, od kad me depra uhvatila, ništa...

[uplasen]

jutros sam popio bio alkohol , puca mi glava danas , valjda sto se smuckalo zajedno sa tabletama :( ...

[cherryblossomgirl]

Mene je strašno bolila "duša" ili prsa...

i mene isto :( sad sve rjeđe i rjeđe... al taj osjećaj je grozan. i pritom ne mislim na onaj običan simptom anksioznosti stezanje u prsima (koji me još i danas nekad stegne), nego baš bol duše, muka, ono kad si težak sam sebi za poludit, kad bi najradije van iz svoje kože....to je valjda depresija.

nik, čitala sam često kod tebe da osjećaš kao da ti se karakter promijenio. e baš sam čitala na anksioznost.net da je osjećaj "raspadanja osobne ličnosti" jedan od stadija anksioznosti.....pročitaj si malo ako već nisi....

[niknejm13]

i mene isto :( sad sve rjeđe i rjeđe... al taj osjećaj je grozan. i pritom ne mislim na onaj običan simptom anksioznosti stezanje u prsima (koji me još i danas nekad stegne), nego baš bol duše, muka, ono kad si težak sam sebi za poludit, kad bi najradije van iz svoje kože....to je valjda depresija.

nik, čitala sam često kod tebe da osjećaš kao da ti se karakter promijenio. e baš sam čitala na anksioznost.net da je osjećaj "raspadanja osobne ličnosti" jedan od stadija anksioznosti.....pročitaj si malo ako već nisi....

Da baš čitam. U prvom mjesecu sam to listao letimično. Vidi se da tko god to pisao kuži i vidi se da je proživio, što mi je drago.

[cherryblossomgirl]

Da baš čitam. U prvom mjesecu sam to listao letimično. Vidi se da tko god to pisao kuži i vidi se da je proživio, što mi je drago.

da, osjeća se da je tip ful nabrijan u svojoj misiji da pomogne supatnicima :cheer:

[uplasen]

ne mogu vise da podnesem ovu agoniju , ne mogu :( ... dosta mi je svega i jako sam umoran i ne mogu vise da podnesem ovo :( ...

[niknejm13]

ne mogu vise da podnesem ovu agoniju , ne mogu :( ... dosta mi je svega i jako sam umoran i ne mogu vise da podnesem ovo :( ...


Sjeti se Sinatrine.... Kad se okrenuh na kraju života najponosniji sam bio na period kad sam gutao više nego sam mogao žvakati...(slobodna interpretacija)

Ajde ja danas nisam mogao sa najboljim prijateljem popiti kavu koliko sam anksiozan bio... NAkon pola sata otišao uz lošu ispriku....

[cherryblossomgirl]

daj uplašeni, malo hrabrosti!!!

život je lijep, vidjet ćeš ga kao takvog prije ili kasnije. samo malo vremena i strpljenja!

[niknejm13]

Da baš čitam. U prvom mjesecu sam to listao letimično. Vidi se da tko god to pisao kuži i vidi se da je proživio, što mi je drago.

Hmm, mislim da nakon ovakvih stvari kod svakog normalnog čovjeka, proradi da pomogne ostalima koji su left behind...

[uplasen]

ne znam sta mi bi da jutros popijem alkohol nakon sedativa , pucala mi je glava cijeli dan ... plasim se da tako nisam jos vise unistio mozak :( ...

[cherryblossomgirl]

ma nisi ga još više uništio, samo te glavica boli.
bit će sve ok, al nemoj to više raditi.

i dajte malo samokontrole, vi muški!

[niknejm13]

ne znam sta mi bi da jutros popijem alkohol nakon sedativa , pucala mi je glava cijeli dan ... plasim se da tako nisam jos vise unistio mozak :( ...


Neki to rade namjerno, sa, vjerujem, mnogo većim kvantitetama obaju sastavnika da se provesele malo, pa funkcioniraju savršeno nakon ludila. Trebaš samo prespavati i bit ćeš tip-top. Uplašen, nemoj biti uvijek preplašen. :)

Cherry, znaš da mi anksičari nesmijemo se pokušavati samokontrolirati jer pojačavamo simptome :)

[uplasen]

nadam se da ce mi uopste djelovati tablete veceras , da nisam nesto pokvario s tim alkoholom ...
a stvarno bi trebalo da odspavam i odmorim se veceras :( ...

[cherryblossomgirl]

Cherry, znaš da mi anksičari nesmijemo se pokušavati samokontrolirati jer pojačavamo simptome :)

you got me! :)

vraže jedan :tuctuc:

[niknejm13]

you got me! :)

vraže jedan :tuctuc:

:p

[maple leaf rag]

nadam se da ce mi uopste djelovati tablete veceras , da nisam nesto pokvario s tim alkoholom ...
a stvarno bi trebalo da odspavam i odmorim se veceras :( ...

Nisi nista pokvario i ne razmisljaj tako covjece,podji u krevet sa lijepim mislima i ne razmisljaj kako ces zaspat i sto ti je s mozgom jer ti nije nista,sutra kad se probudis napravi par sklekova i sretan kroci u novi dan...ne razmisljaj negativno!

[niknejm13]

Rješavao sam neki test, i izbacilo mi da bih mogao dobiti dijagnozu neuro poremećaja, to imam, i disleksiju, na što sumnjam...

Od kad anksioniziram, imam osjećaj da teže pričam. Mucam, hoću reći recimo jabuka kažem, karika i tako... Dosta neugodno zna biti...

Kakva je mogućnost da anksioznost projecira takvu stvar?!

[cherryblossomgirl]

hoću reći recimo jabuka kažem, karika i tako...


ajme, sorry, al ovo je ful smiješno :lol::rofl::lol:

[niknejm13]

ajme, sorry, al ovo je ful smiješno :lol::rofl::lol:


Neki dan sam umjesto prsta rekao crta.... Imam dosta primjera... :)

A prije anksioznosti ništa!

anybody?

[cherryblossomgirl]

Neki dan sam umjesto prsta rekao crta.... Imam dosta primjera... :)

A prije anksioznosti ništa!

anybody?

ma to ti nije neki big deal....pa ja sam i prije anksioznosti takve fore valjala....ljudi koji puno pričaju svakakve gluposti kažu :)

[Maltretator]

Imam i ja neke slične simptome, čak sam jednom nekome rekao "pimpek" umjesto pozdrava i ostao zblenut što sam to rekao. :ne zna: :eek::lol:
To je otprilike najgore što mi se desilo tog tipa.

A supruga mi je jednom naručila škampinjone u restoranu, a ja skoro pao pod stol od smijeha....

[Dvojba]

Imam i ja neke slične simptome, čak sam jednom nekome rekao "pimpek" umjesto pozdrava i ostao zblenut što sam to rekao. :ne zna: :eek::lol:
To je otprilike najgore što mi se desilo tog tipa.

A supruga mi je jednom naručila škampinjone u restoranu, a ja skoro pao pod stol od smijeha....

Ajmeeeeeee, upišat ću se od smijeha :rofl::lol::rofl:

[niknejm13]

Imam i ja neke slične simptome, čak sam jednom nekome rekao "pimpek" umjesto pozdrava i ostao zblenut što sam to rekao. :ne zna: :eek::lol:
To je otprilike najgore što mi se desilo tog tipa.

A supruga mi je jednom naručila škampinjone u restoranu, a ja skoro pao pod stol od smijeha....

Dejm... Da nisi latentni homo.... :rofl: i da ti je to uzrok anksioznosti....

[Dvojba]

Neki dan sam umjesto prsta rekao crta.... Imam dosta primjera... :)

A prije anksioznosti ništa!

anybody?

Ja nisam imala toliko frke s riječima, nego mi se neočekivano pojavilo mucanje :eek:
Nikad u životu nisam mucala, no kad me čopila ona serija PA, anks, i depre, više nisam mogla s ljudima normalno razgovarati. Neki put me doslovno bilo sram same sebe.

[Maltretator]

Dejm... Da nisi latentni homo.... :rofl: i da ti je to uzrok anksioznosti....

Eh sad ti...

mislim da je trebalo biti, a u qurac, već gotov odmor, jer smo odlazili sa ljetovanja. Ali ne znam kako je nastao pimpek....

[cherryblossomgirl]

Ajmeeeeeee, upišat ću se od smijeha :rofl::lol::rofl:

i ja :lol::lol::lol:

ja sam jednom na ispovijedi rekla umjesto "kajem se od svega srca" - "čajem se od svega srca" :rofl:

[niknejm13]

Eh sad ti...

mislim da je trebalo biti, a u qurac, već gotov odmor, jer smo odlazili sa ljetovanja. Ali ne znam kako je nastao pimpek....

MA zezam se...

Ljudi laku noć... Šta me natjera da ovoliko sjedih pred kompjuterom :mig:

[Dvojba]

i ja :lol::lol::lol:

ja sam jednom na ispovijedi rekla umjesto "kajem se od svega srca" - "čajem se od svega srca" :rofl:

:lol::lol:

A jel se vama događaju rupe u pamćenju, kao meni? Dobro, sad je to manje, ali prije :eek:

Npr, stavim kuhat juhu i odem drugim poslom, i potpuno zaboravim na tu juhu. Uđem u kuhinju, i zabezeknuto ugledam juhu....Ili recimo odem tabletu za glavobolju tražiti u frižider...i kopam ko glupača po frižideru, a razmišljam o nečem desetom i ne kužim što radim...ili strpam veš u perilicu, stavim deterđent i omekšivać, ali ne ukopčam perilicu....i tek nakon nekoliko sati se sjetim da mi mašina nije izbacila veš...kak će izbacit kad nije ni uključena...a ovo je vrhunac vrhunaca: napunim džezvu vodom da ću si skuhat kavu....i dok se voda kuha, odem drugim poslom....vratim se u kuhinju, ugledam džezvu, uzmem je, izlijem iz nje vruću vodu taman spremnu za ubacit kavu, obrišem džezvu, pospremim je u ormarić, iskopčam plin i vratim se svom poslu....radim ja tako, ali stalno imam osjećaj da sam nešto trebala napravit...i sjetim se da sam trebala popit kavu...i onda skužim da sam izlila vruću vodu, a da nisam bila ni svjesna što radim :D
Takve stvari su me jedno vrijeme gadno držale...

[Maltretator]

:lol::lol:

A jel se vama događaju rupe u pamćenju, kao meni? Dobro, sad je to manje, ali prije :eek:

Npr, stavim kuhat juhu i odem drugim poslom, i potpuno zaboravim na tu juhu. Uđem u kuhinju, i zabezeknuto ugledam juhu....Ili recimo odem tabletu za glavobolju tražiti u frižider...i kopam ko glupača po frižideru, a razmišljam o nečem desetom i ne kužim što radim...ili strpam veš u perilicu, stavim deterđent i omekšivać, ali ne ukopčam perilicu....i tek nakon nekoliko sati se sjetim da mi mašina nije izbacila veš...kak će izbacit kad nije ni uključena...a ovo je vrhunac vrhunaca: napunim džezvu vodom da ću si skuhat kavu....i dok se voda kuha, odem drugim poslom....vratim se u kuhinju, ugledam džezvu, uzmem je, izlijem iz nje vruću vodu taman spremnu za ubacit kavu, obrišem džezvu, pospremim je u ormarić, iskopčam plin i vratim se svom poslu....radim ja tako, ali stalno imam osjećaj da sam nešto trebala napravit...i sjetim se da sam trebala popit kavu...i onda skužim da sam izlila vruću vodu, a da nisam bila ni svjesna što radim :D
Takve stvari su me jedno vrijeme gadno držale...

Jel to bilo najgore u fazi xanaxa?

[Dvojba]

Jel to bilo najgore u fazi xanaxa?

Ma jok, ja nisam pila xanax svaki dan jer mi se od njega spava. Pijem ga samo za unaprijed stresne situacije koje mogu predvidjeti.
Ovo mi se masovno događalo u vrijeme jakog stresa. Svaki dan neka pizdarija. A koncentracija mi je bila čista nula. Kada bih nešto pročitala, nisam znala što sam pročitala. Sad sam mila majka, kakva sam bila.

[Dvojba]

Jesi ti osjetio onaj potres?

[Maltretator]

Jesam, ali nije me se nešto dojmio, baš sam se protezao i sam drhturio... pa primjetio potres kad je bio pri kraju. :)
Ali krasna stvar za crne misli....

[cherryblossomgirl]

Npr, stavim kuhat juhu i odem drugim poslom, i potpuno zaboravim na tu juhu. Uđem u kuhinju, i zabezeknuto ugledam juhu....Ili recimo odem tabletu za glavobolju tražiti u frižider...i kopam ko glupača po frižideru, a razmišljam o nečem desetom i ne kužim što radim...ili strpam veš u perilicu, stavim deterđent i omekšivać, ali ne ukopčam perilicu....i tek nakon nekoliko sati se sjetim da mi mašina nije izbacila veš...kak će izbacit kad nije ni uključena...a ovo je vrhunac vrhunaca: napunim džezvu vodom da ću si skuhat kavu....i dok se voda kuha, odem drugim poslom....vratim se u kuhinju, ugledam džezvu, uzmem je, izlijem iz nje vruću vodu taman spremnu za ubacit kavu, obrišem džezvu, pospremim je u ormarić, iskopčam plin i vratim se svom poslu....radim ja tako, ali stalno imam osjećaj da sam nešto trebala napravit...i sjetim se da sam trebala popit kavu...i onda skužim da sam izlila vruću vodu, a da nisam bila ni svjesna što radim :D
Takve stvari su me jedno vrijeme gadno držale...

:rofl:

ma to ti nema veze s anksioznošću.
meni su se takve stvari događale i prije anksioznosti i sad. npr. ujutro skinem piđamu, uredno je složim i opet obučem :lol:
ma to ti je normalno, pogotovo kod ljudi koji su aktivni i stalno u poretu pa već automatski rade neke stvari, bez puno razmišljanja, a dok rade jednu već vrte drugu u glavi i na kraju ne znaju di su.
ti mi se isto činiš kao radišna osoba.

[lazni.nevazni]

želim pobjeći iz svog tjela negdje u neku šumu gdje me nitko ništa neće pitat, tražit i zahtjevat od mene jedno dvije-tri godine, bez tableta, doktora i ostalih sra*** :( eto tako se osjećam zadnja 3-4 dana... samo sam to htio reć

[cherryblossomgirl]

lažni,

ne očajavaj! ja sam se prošli tjedan osjećala katastrofično pa me zadnja dva-tri dana bez nekog posebnog razloga totalno pukla pozitiva.
samo strpljenja, sve će doći na svoje.

a što se tiče tvoje želje, baš sam čula jednom da su šumski krajevi pogodni za ljude s psihičkim problemima :)

[cherryblossomgirl]

uplašeni,

kako je danas?
priznaj da si živ! ;)

[Dvojba]

:rofl:

ma to ti nema veze s anksioznošću.
meni su se takve stvari događale i prije anksioznosti i sad. npr. ujutro skinem piđamu, uredno je složim i opet obučem :lol:
ma to ti je normalno, pogotovo kod ljudi koji su aktivni i stalno u poretu pa već automatski rade neke stvari, bez puno razmišljanja, a dok rade jednu već vrte drugu u glavi i na kraju ne znaju di su.
ti mi se isto činiš kao radišna osoba.

Joj majko milaaa, opet ću se popišat od smijanja :lol::rofl::rofl:
Ovo s piđamom je mrak!!
Da, vjerojatno si u pravu. To su valjda automatizirane radnje - ruke rade, a mozak je negdje drugdje.
Da, radišna sam. :)

[marinella]

Jeste li ikada bili anksiozni zbog anksioznosti koja se nenadano pojavila i u potpunosti vas razočarala,jer ste mislili da je sve to iza vas? a sada vas ponovno hvata strah jer vidite da niste ni blizu pobjede,da nazadujete? a uopće nije bilo razloga za takav osjećaj! s mamom sam izgladila situaciju, podržava mene i moju vezu,sve se napokon složilo,a mene dok sjedim s frendicama bezrazložno uhvati tremor,lupanje srca,slabost?! i još k tome fredica to primjeti!mrzim kad netko to naglas izrekne,pa kao da ja ne znam da se tresem!dolazilo mi je da uzmem xanax al nisam.naime pokušavam bez njeg,a izbacila sam i Sanvale..može li za sve biti kriva samo cigareta?

[lazni.nevazni]

ja sam isto mislio da mogu bez xanaxa, ali se počnem u društvu nekako gubit, hvata me panika, pa nije loše zveknut jedan-dva ovisi kolko ti treba. a što s tiče pušenja, otkad sam prestao osjećam se nekako bolje, mirnije, poletnije, slobodnije... neznam kako bi to opisao... uglavnom, ta jeb*** cigareta može samo škodit, kolko god mi mislili da nam pomaže, da nas umiruje i ostalo.... riješi se tog zla ! i da, što se tiče anksioznosti zbog same anksioznosti, to se i meni događa, mislim ide na bolje, i onda, bum, neko sranje, i opet ispočetka pa padnem još niže. al to je valjda tak, treba se priviknut, nikome u životu nije stalno super, pa ni nama, uvijek ima uspona i padova, samo što mi to možda doživljavamo puno emotivnije od ostalih i mislimo da je smak svijeta kad se nama to dogodi.

[Dvojba]

Jeste li ikada bili anksiozni zbog anksioznosti koja se nenadano pojavila i u potpunosti vas razočarala,jer ste mislili da je sve to iza vas? a sada vas ponovno hvata strah jer vidite da niste ni blizu pobjede,da nazadujete? a uopće nije bilo razloga za takav osjećaj! s mamom sam izgladila situaciju, podržava mene i moju vezu,sve se napokon složilo,a mene dok sjedim s frendicama bezrazložno uhvati tremor,lupanje srca,slabost?! i još k tome fredica to primjeti!mrzim kad netko to naglas izrekne,pa kao da ja ne znam da se tresem!dolazilo mi je da uzmem xanax al nisam.naime pokušavam bez njeg,a izbacila sam i Sanvale..može li za sve biti kriva samo cigareta?

Može !!!!!!!
Cigareta tome može biti itekako kriva. Pa sve su to kemikalije ( nikotin, alkohol, kava, droga).
Ja sam pušač (nažalost). Dok sam bila jako anksiozna, čim bih zapalila cigaretu, počela bih se tresti, a anskioznost je rasla kao plima. Meni je psihijatar objašnjavao kako cigareta loše djeluje na mozak i živce. Sjećam se prije mnogo godina, kada sam prestala pušiti - u tom se razdoblju moja anksioznost smanjila za više od 60 %.
Onda sam glupača opet krenula pušit i sve mi se vratilo. Pa onda opet prestala i u tom razdoblju osjetila sam da sam veselija, da su skoro nestale prisilne misli i strahovi. Pa sam opet propušila. Pa tako više puta.
Probaj smanjit cigarete, vidjet ćeš odmah promjenu.

Isto tako, ovaj povratak starih simptoma može biti povezan sa stresom kojeg si prolazila zbog dečka i roditelja. Vrlo lako može biti da baš sada, kada si to sve sredila, dolazi do pražnjenja toga stresa.

Što se sa seroxatom? Piješ li ga? Ako se tvoji simpatomi nastave, odi psihijatru i to mu ispričaj jer ti si isto kao i ja, još uvijek "svježa" na tim tabletama, i kod nas nisu isključeni recidivi - povratak simptoma.
Povratak simptoma se meni dogodio nakon 4 mjeseca na visokoj dozi Cipralexa. Mislila sam da sam gotova, da i ja spadam u grupu onih kojima AD ne djeluje. Odmah sam otišla psihijatru koji mi je dodao još jedan AD ( velafax) a koji se daje upravo kod povratka simptoma. Nakon toga sve se opet vratilo u normalu. Ne ponovilo se više. Drago mi je da si se izborila za svoju ljubav :)

[marinella]

Hvala vam na odgovoru! :) Nedavno sam bila na kontroli, i dalje pijem istu dozu Seroxata (20 mg), objašnjavala sam mu simptome al u to vrijeme su bili više u obliku nemira,nemogućnosti koncentracije, nestrpljivosti, razdraženosti ( u to vrijeme zbog odnosa s majkom) i rekao je da ne bi povećavao dozu AD. Probati ću izbaciti cigarete, jer ja sam ustvari novopočeni pušač(nekad sam znala samo povremeno zapaliti) pa je vjerovatno da sam još osjetljivija na cigaretu. trenutno tučem kamilicu i pokušavam predati što manje pažnje ovim uznemirujućim mislima i simptomima.

[uplasen]

uplašeni,

kako je danas?
priznaj da si živ! ;)
ma ziv sam , radio sam danas meditaciju pa sam nadrkan ...
na mene to umjesto da ima smirujuci efekat samo postanem jos nadrkaniji ...

[cherryblossomgirl]

Jeste li ikada bili anksiozni zbog anksioznosti koja se nenadano pojavila i u potpunosti vas razočarala,jer ste mislili da je sve to iza vas?

oh yeah....many many times :( sve je to dio napretka :mig:

riješi se cigara što prije, to ti samo potiče simptome anksioznosti.
ja nisam ni kap kave popila već godinu dana. i ne fali mi uopće.

najteže mi je palo odricanje od alkohola :cerek:

[cherryblossomgirl]

Joj majko milaaa, opet ću se popišat od smijanja :lol::rofl::rofl:
Ovo s piđamom je mrak!!
Da, vjerojatno si u pravu. To su valjda automatizirane radnje - ruke rade, a mozak je negdje drugdje.
Da, radišna sam. :)

evo ti još jedan pa se smij:

idem na kiosk i kažem "molim vas jedan vip bon od 100kn" i SKORO zaustim "koliko vam dođe?" :lol: :rolleyes: :(

[Maltretator]

Evo još:

Naručite od konobara kavu bez šlaga. :)

[marinella]

Evo još jedna:

Imamo burek od 5 i 10 kn(bubam cifre)
Ja: Koji je manji?

[lazni.nevazni]

ovaj s burekom je prejak.....

[Dvojba]

Luđaci jedni, moram si to sve zapisati :lol::lol::rofl:

Morat ću počet koristit pelene za inkontinenciju :D:D

[Dvojba]

Jel vam se kad dogodilo da dođete na blagajnu, zamislite se, i osim svojih stvari, počnete u vrećicu trpat i stvari od osobe iza vas, koja vas gleda u čudu, zajedno s trgovkinjom? Onda se počnete izvinjavat, zapletete se u vlastite riječi i na kraju još ispadnete veći bedak nego što treba :D
Sram me reći, ali sad ću reći: Jednom sam iz dućana izašla van zajedno s onom željeznom košaricom, a trgovkinja je trčala zamnom :rofl:

[uplasen]

hm ja sam jednom kad sam bio nervozan platio dopunu za mobilni ali nisam uzeo kusur , i onda tek kasnije sam primijetio da mi fale pare , pa sam mislio da sam izgubio pare i onda bio nervozan ta cu sada bez para i tek kasnije dosao do trafike opet i zena mi rekla da sam zaboravio kusur ...
a jednom sam bio u prodavnici da kupim neki detrdzent za pranje sudja ili podova ili tako nesto i onda kad sam krenuo da uzmem sa police i onda to oboerio i pala su na pod 2 3 detrdzenta i jedan se bio slomio i prolio po podu tako da je cijeli pod bio bijel od detrzdenta tj. vima ...
i onda sam morao da platim za dupli detrzdent i plus su oni iz prodavnice bili ribali pod ...

[uplasen]

najteže mi je palo odricanje od alkohola :cerek:
ako te tjesi ja sam juce popio alkohol i bas se "fino" bio proveo , tako da te ne mora hvatati nostalgija za alkoholom lol ...

[niknejm13]

hm ja sam jednom kad sam bio nervozan platio dopunu za mobilni ali nisam uzeo kusur , i onda tek kasnije sam primijetio da mi fale pare , pa sam mislio da sam izgubio pare i onda bio nervozan ta cu sada bez para i tek kasnije dosao do trafike opet i zena mi rekla da sam zaboravio kusur ...
a jednom sam bio u prodavnici da kupim neki detrdzent za pranje sudja ili podova ili tako nesto i onda kad sam krenuo da uzmem sa police i onda to oboerio i pala su na pod 2 3 detrdzenta i jedan se bio slomio i prolio po podu tako da je cijeli pod bio bijel od detrzdenta tj. vima ...
i onda sam morao da platim za dupli detrzdent i plus su oni iz prodavnice bili ribali pod ...

Al su ribali sa deterđentom, pa im je bilo lakše :)

Ja često zaboravim nešto. Odem do dućana, zaboravim lovu ili uzmem ključ od WCa u kafiću, odem iz njega sa njim u đepu, itd....

[Dvojba]

a jednom sam bio u prodavnici da kupim neki detrdzent za pranje sudja ili podova ili tako nesto i onda kad sam krenuo da uzmem sa police i onda to oboerio i pala su na pod 2 3 detrdzenta i jedan se bio slomio i prolio po podu tako da je cijeli pod bio bijel od detrzdenta tj. vima ...
i onda sam morao da platim za dupli detrzdent i plus su oni iz prodavnice bili ribali pod ...

Barem su pošteno oprali pod :rofl::rofl:

[Dvojba]

Al su ribali sa deterđentom, pa im je bilo lakše :)

Ja često zaboravim nešto. Odem do dućana, zaboravim lovu ili uzmem ključ od WCa u kafiću, odem iz njega sa njim u đepu, itd....

Ajme, jadni ljudi, kad ih stisne na pišanje, a ključ kod tebe. :rofl::lol:

[niknejm13]

Ajme, jadni ljudi, kad ih stisne na pišanje, a ključ kod tebe. :rofl::lol:


Ko im je kriv kad zaključavaju, to nisam nikad kužio... by the way neki dan bio u McDonaldsu, oni sad imaju skener na ulazu na WC gdje možeš skenirati račun i onda ti se WC automatski otvori.... e to je - :lol:

[uplasen]

hm pa meni se milion puta desi da nesto zaboravim ... a kad spremam ispit , ili se spremam da idem negdje ili bilo sta , sve uradim u posljednji cas lol ...

[cherryblossomgirl]

Sram me reći, ali sad ću reći: Jednom sam iz dućana izašla van zajedno s onom željeznom košaricom, a trgovkinja je trčala zamnom :rofl:

oooooooops :rofl:

ja neki dan nakon ručka, umjesto u mašinu, krenula da ću bacit tanjur u smeće :cerek:

[kisikana]

oooooooops :rofl:

ja neki dan nakon ručka, umjesto u mašinu, krenula da ću bacit tanjur u smeće :cerek:

I meni se to desilo.

A kad smo se doma furali na kamin i te fore onda sam umjesto cjepanice na vatricu stavila tu istu cjepanicu u veš mašinu... :o

Zapravo jako sam zaboravna u zadnje vrijeme, nekad po nekoliko puta pitam dragoga što je rekao, on je već naviknuo a ja se svakim danom sve više smijem :rofl:

[niknejm13]

I meni se to desilo.

A kad smo se doma furali na kamin i te fore onda sam umjesto cjepanice na vatricu stavila tu istu cjepanicu u veš mašinu... :o

Zapravo jako sam zaboravna u zadnje vrijeme, nekad po nekoliko puta pitam dragoga što je rekao, on je već naviknuo a ja se svakim danom sve više smijem :rofl:

Anksioznost? Koliko već boluješ?!

[kisikana]

Anksioznost? Koliko već boluješ?!

Ne bolujem, živim s njom već jako jako dugo godina. Tj. nema je, napustila me ljetos, valjda smo si uzajamno toliko dopizdile da se spakirala i potražila iduću žrtvu :mig:. Super sam čak štoviše odlično već 8 mjeseci :lux:

[cherryblossomgirl]

A kad smo se doma furali na kamin i te fore onda sam umjesto cjepanice na vatricu stavila tu istu cjepanicu u veš mašinu... :o


dvojba, brzo zapiši! :rofl:

ja sam jednom u srednjoj krenula u školu u papučama :top:

[kisikana]

dvojba, brzo zapiši! :rofl:

ja sam jednom u srednjoj krenula u školu u papučama :top:

I ja u klompama starim ofucanim na faks, a klompe su bile isključivo za po doma, čak su imale i klasične rupe iznad palčeva :o

[Dvojba]

dvojba, brzo zapiši! :rofl:

ja sam jednom u srednjoj krenula u školu u papučama :top:

:rofl: :rofl:

Ja sam jednom pala u gradu na leđa (poskliznula sam se) a frend koji je bio samnom to nije skužio (jer je hodao ispred mene) nego je nastavio hodati, mahati rukama i pričati "sa mnom", koja je ostala na podu. Ne znaš tko je gluplji ispao od nas dvoje....ja koja se valjam po cesti, ili on koji hoda i priča sam sa sobom. :D

[Dvojba]

I ja u klompama starim ofucanim na faks, a klompe su bile isključivo za po doma, čak su imale i klasične rupe iznad palčeva :o

Ajoj.. hahhaaaa :D
:rofl:

[cherryblossomgirl]

:rofl: :rofl:

Ja sam jednom pala u gradu na leđa (poskliznula sam se) a frend koji je bio samnom to nije skužio (jer je hodao ispred mene) nego je nastavio hodati, mahati rukama i pričati "sa mnom", koja je ostala na podu. Ne znaš tko je gluplji ispao od nas dvoje....ja koja se valjam po cesti, ili on koji hoda i priča sam sa sobom. :D

ovo više nema nikakve veze s anksioznošću, al je svejedno :rofl:, a moderatora nema :lol:

[jurajj]

Sigurno piše u ovih 250 stranica ali ko će to sve pročitat... :D

Koje ljekove uglavnom pijete???? ima li tko iskustva sa klonopinom?

By the way, gledajte kaj sam napravil, blog o socijalnoj fobiji.sad je na engleskom jer si brijem zaradit koji dolar ali mislim počet pisat neki bez reklama na hrvatskom i sa vlastitim riječima (pola ovog je skinuto sa nekih sajtova) samo mi treba inspiracije da počnem. Hoće neko da zajedno radimo blog o socijalnoj fobiji i anksioznosti, da skupimo imena dobrih lječnika, napišemo miskustva sa ljekovima, općenito kak je to.... nije problem navuć posjetitelje na blog.( imam adwords račun, to je ono kad vidite reklame powerd by google visit this site...) Hoće neko ko voli pisat...anyone intrested??? :)

[Dvojba]

ovo više nema nikakve veze s anksioznošću, al je svejedno :rofl:, a moderatora nema :lol:

Ne može moderator tako brzo brisat, koliko mi možemo brzo pisat.
Takav se još nije rodio :D:D

[niknejm13]

Sigurno piše u ovih 250 stranica ali ko će to sve pročitat... :D

Koje ljekove uglavnom pijete???? ima li tko iskustva sa klonopinom?

By the way, gledajte kaj sam napravil, blog o socijalnoj fobiji.sad je na engleskom jer si brijem zaradit koji dolar ali mislim počet pisat neki bez reklama na hrvatskom i sa vlastitim riječima (pola ovog je skinuto sa nekih sajtova) samo mi treba inspiracije da počnem. Hoće neko da zajedno radimo blog o socijalnoj fobiji i anksioznosti, da skupimo imena dobrih lječnika, napišemo miskustva sa ljekovima, općenito kak je to.... nije problem navuć posjetitelje na blog.( imam adwords račun, to je ono kad vidite reklame powerd by google visit this site...) Hoće neko ko voli pisat...anyone intrested??? :)

Odi u pimpek... Zarađivati na ovakvoj stvari... I još o tome pisati ovdje... Dejm! Neki su stvarno bezobzirni...

[cherryblossomgirl]

Odi u pimpek... Zarađivati na ovakvoj stvari... I još o tome pisati ovdje... Dejm! Neki su stvarno bezobzirni...

ma i on je u k..., nik :lol:

ne žesti se :mig:

[jurajj]

Odi u pimpek... Zarađivati na ovakvoj stvari... I još o tome pisati ovdje... Dejm! Neki su stvarno bezobzirni...

Ne razumijem. Što je loše u tome? Može bit jedino dobro, ne vidim apsolutno niti jednu lošu stvar u tome.

[jurajj]

ma i on je u k..., nik :lol:

ne žesti se :mig:

Evo sa svima ću podjelit cijelih 20 dolara koje ću zaradit do božića :D

[niknejm13]

Ne razumijem. Što je loše u tome? Može bit jedino dobro, ne vidim apsolutno niti jednu lošu stvar u tome.


Ma znam, ali si naveo ipak zaradu na prvom mjestu. Nisam znao da je 20 dolara, ali sam shvatio da hoćeš eksploatirati iskustva odavde i zaraditi na temelju svoje ideje, što moraš se složiti odurno zvuči... Da ćeš staviti pay-per-view...

Imaš anksioznost.net gdje čovjek besplatno daje savjete, nekaj uzme od reklama, i to mi je ok.

Ali stvarno neznam kako ti je do zarade sa ovom pošasti, te još na njoj zarađivati... Svaka ti čast!:ne zna:

[jurajj]

Ma znam, ali si naveo ipak zaradu na prvom mjestu. Nisam znao da je 20 dolara, ali sam shvatio da hoćeš eksploatirati iskustva odavde i zaraditi na temelju svoje ideje, što moraš se složiti odurno zvuči... Da ćeš staviti pay-per-view...

Imaš anksioznost.net gdje čovjek besplatno daje savjete, nekaj uzme od reklama, i to mi je ok.

Ali stvarno neznam kako ti je do zarade sa ovom pošasti, te još na njoj zarađivati... Svaka ti čast!:ne zna:


a jebate lesa :) U koju si školu išo??? Ekonomsku nisi sigurno. 1. najviše će zaradit oni na čije sajtove vodi reklama. 2. google će zaradit malo više od 50 posto po kliku koje ovaj prvi daje za reklamiranje. 3. surfer koji otvori reklamu će možda dobit korisnu informaciju o nekom proizvodu,knjizi, usluzi. 4. ja dobivam od 1 centa do nekih 50 centi ako netko otvori reklamu.

Vjerojatnost da napunim sto dolara što je uvijet za isplatu???? malo veća od nule. Više bi zaradio da sad odem skupljat plastične boce.(ozbiljno). Ako hočeš mogu račun prenjet na tebe.(isto ozbiljno)

[niknejm13]

a jebate lesa :) U koju si školu išo??? Ekonomsku nisi sigurno. 1. najviše će zaradit oni na čije sajtove vodi reklama. 2. google će zaradit malo više od 50 posto po kliku koje ovaj prvi daje za reklamiranje. 3. surfer koji otvori reklamu će možda dobit korisnu informaciju o nekom proizvodu,knjizi, usluzi. 4. ja dobivam od 1 centa do nekih 50 centi ako netko otvori reklamu.

Vjerojatnost da napunim sto dolara što je uvijet za isplatu???? malo veća od nule. Više bi zaradio da sad odem skupljat plastične boce.(ozbiljno). Ako hočeš mogu račun prenjet na tebe.(isto ozbiljno)

Mislim da idemo u off topic što ova tema i korisnici na njoj ne trebaju.

Počelo je od toga da si rekao da želiš zaraditi, da treba "navući" posjetitelje na blog. Na to sam reagirao. Priznam da nisam informiran kako ide raspodjela novca preko posjeta internet stranici, ali vidim da ti jesi. Neznam, kao što ne zna 80 % ovog topica, kao što ni ne zna 70% ekonomista.

Ako sam nešto krivo shvatio ispričavam se, podržavam te u tome da napraviš stranicu koja će pomoći ljudima u svakom slučaju.

Idem spavat. Ako još nešto trebamo usuglasiti mislim da je PM adekvatnije mjestooo.. LAku noć!

[karolinaa]

Nemam ništa pametnog za napisati (pitate se a zašto se onda javljam) pa eto tako malo da vas pozdravim. Drž te se. Meni Bogu hvala ide na bolje, nemama više onako intezivne PA.:rolleyes:

[gwendolyn]

Pozdrav veseli svima:five:
nisam stigla pisati neko vrijeme,pomalo sam pratila šta pišete,ali jutros sam se smijala kao blesa dok sam čitala"ispade" koje imamo radi rastresenosti,dekoncentracije.I meni je to učestalo,jutros ugrijem kupaonicu,skupljam odjeću po sobi da se idem obuć i tražim i tražim čarape i imam taaaaaaako jak osjećaj da sam ih maloprije negdje vidjela,a stvar je u tome da ne da sam ih vidjela,nego sam ih i uzela i u ruci su mi:bonk:
dosta pišem na kompjuteru na poslu,pisala sam prije kao raketa,a sad brljam,brkam slova,čuda radim,ali ne opterećujem se time,mislim da te stvari uglavnom prođu kad se oporavimo od ovog "krasnog" poremećaja,a neki ljudi su takvi i po prirodi i žive tako cijeli život bez razmišljanja o tome.
e,sjetila sam se još jednog bisera,ja u dućanu,idem kupit mortadelu,pitam čovjeka 20-30 dkg i koju bi mi preporučio,on mi pokaže neku ogromnu,debelu,velikog promjera,a ja kažem: Može,ali ne treba mi onda 20-30 dkg,nego desetak,kad je tako velika...i onda se čudim šta me on blijedo gleda
imam još tonu tih bisera,samo da ih se sjetit sad:D
ja bila jučer u dr,kaže on ocjena +4,i ja osjećam napredak,mislim da ću se ovaj put puuuuno brže izvuć
htjela sam vas pitat,od onih koji piju ili su pili Zoloft,jesu li se debljali?
ja sam se sad u ovih par mjeseci znatno nadebljala,niti jedem više,vježbam kao obično,a dobila sam najmanje 7-8 kg,čudno mi je...
karolinaa,ni tebe nije dugo bilo,drago mi je da napreduješ:top:

jurajj,pokušaj shvatiti zašto tvoji postovi,blago rečeno,iritiraju ovdje prisutne,
ne znam jesi li proživljavao/proživio anksioznost i panične napade,živio u tom užasu,čini mi se da jesi-bio bi malo senzibilniji u izražavanju i nijansama...
nik,cherry,maltretator,dvojba,uplašeni,lažni pozdrav svima i držite se:w
kisikana,svaka čast:rozi: to je taj osjećaj,"dopizdile" ste ti i anksioznost jedna drugoj,kad si STVARNO naučila,počela vjerovati,sigurno uz povremena razočaranja i zapinjanja,ali shvatila da ti ne može ništa biti,čestitam!:cheer:
želim vam (nam) svima da dođemo do toga i da patnja nestane...

[gwendolyn]

ovo gore nije trebalo biti "lažni" pozdrav svima,već se odnosilo na lažnog.nevažnog:mig:
i zaboravih Tinicu:cerek:

[lazni.nevazni]

:) lažni pozdrav i tebi gwendolyn :lol:

dok čitam ove bisere nemogu se prestat smijat, a ja bih mogao isto tako cijeli roman napisat svih mojih gluposti, od onog zadnjeg paničarenja da sam izgubio sat koji mi je normalno bio na ruci do traženja mobitela koji stoji na stolu ispred mene (ništa drugo na stolu osim moba) i ja ga ne vidim :ne zna: šta reći na sve to nego... :rofl: :rofl: :lol:

[niknejm13]

Fale mi trenutci kad sjedim na kavi i nejdem nigdje, ne priča se se ništa, ne radi se ništa, eventualno neka glupa fora komentar na članak u novinama nekog od ekipe.... Trenutci koje sam znao provoditi u društvu nakon 4 - 5 sati kada se više ništa ne radi već samo uživa u druženju....:(

Dejm, dejm, dejm!

Sem toga kaj ima? :)

[kisikana]

Kad sam bila u najgorem periodu očajno su mi falile kave u lokalnoj birtijetini sa novinama u ruci... sad kad čitam ovu temu ne mogu vjerovati da je bilo dana kad se nisam usudila otići ni do dućana koji je na 30m od moje zgrade a kamo li na kavu.

Početkom veljače smo zaručnik i ja otišli u Denver... u tjedan dana smo autom napravili 4500km obilažeći okolne države, a drugih 10-ak dana se odmarali u Colorado Springsu... nikakva napetost, nikakva panika, tako sam bila opuštena, uživala sam u svakom trenutku čak i kad smo bili u takvim bespućima gdje nema ni signala za mobitel a kamo li žive duše... :)

[Maltretator]

Ja danas vegetiram, jučer sam pretjerao s poslom i ulovio se kako ja to potrošim sve "zadovoljstvo" iz glave.
Evo nemam prisilnih crnih misli jer sam na seroxatu, no tužan sam i bezvoljan, čekam ne bi li me nešto uveselilo i smišljam što bi mogao raditi da se razveselim...
Zapravo veselilo bi me da me netko vozika okolo po gradu.... :) samo da ja ne vozim.

[Dvojba]

[QUOTE=gwendolyn;12976703]e,sjetila sam se još jednog bisera,ja u dućanu,idem kupit mortadelu,pitam čovjeka 20-30 dkg i koju bi mi preporučio,on mi pokaže neku ogromnu,debelu,velikog promjera,a ja kažem: Može,ali ne treba mi onda 20-30 dkg,nego desetak,kad je tako velika...i onda se čudim šta me on blijedo gleda
imam još tonu tih bisera,samo da ih se sjetit sad:D
ja bila jučer u dr,kaže on ocjena +4,i ja osjećam napredak,mislim da ću se ovaj put puuuuno brže izvuć


nik,cherry,maltretator,dvojba,uplašeni,lažni pozdrav svima

:rofl::lol::rofl:

[lazni.nevazni]

kisikana
kolko dugo su te držali ti strahovi o kavi u obližnjoj birtiji ?! pitam, jer se ni ja ne usudim otić na cugu, tj. ak odem, moram se 'urokat' prije i onda treperim pol sata i bris doma ! kako to sam sebi objasniti !? trebam li čekati da mi psih. propiše neki AD pa onda jel to baš AD za mene, pa dok počne djelovat AD... ajme majko... pa to može trajat mjesecima.. :(

[kisikana]

kisikana
kolko dugo su te držali ti strahovi o kavi u obližnjoj birtiji ?! pitam, jer se ni ja ne usudim otić na cugu, tj. ak odem, moram se 'urokat' prije i onda treperim pol sata i bris doma ! kako to sam sebi objasniti !? trebam li čekati da mi psih. propiše neki AD pa onda jel to baš AD za mene, pa dok počne djelovat AD... ajme majko... pa to može trajat mjesecima.. :(

Dva mjeseca, prestalo je kad sam redovito počela uzimati terapiju.

[Dvojba]

kisikana
kolko dugo su te držali ti strahovi o kavi u obližnjoj birtiji ?! pitam, jer se ni ja ne usudim otić na cugu, tj. ak odem, moram se 'urokat' prije i onda treperim pol sata i bris doma ! kako to sam sebi objasniti !? trebam li čekati da mi psih. propiše neki AD pa onda jel to baš AD za mene, pa dok počne djelovat AD... ajme majko... pa to može trajat mjesecima.. :(

Što imaš čekati, pa pitaj psihijatra da ti prepiše AD i reci mu da se i dalje patiš od strahova. Pa nije rješenje samo piti anksiolitike na koje ćeš se navuć. :(
Ne mora potrajati mjesecima, AD može djelovati već nakon mjesec dana da više nemaš tih strahova.

[sasast]

Što imaš čekati, pa pitaj psihijatra da ti prepiše AD i reci mu da se i dalje patiš od strahova. Pa nije rješenje samo piti anksiolitike na koje ćeš se navuć. :(
Ne mora potrajati mjesecima, AD može djelovati već nakon mjesec dana da više nemaš tih strahova.

Dvojba je u pravu!!!Na anksiolitike ces se sigurno navuci!!!

Tvoje rjesenje je AD definitivno i vidjeces pomake sigurno,pomoci ce ti!!!!:):)

[Tina83]

Gwendolyn,veliki pozdrav i tebi!! :) Drago mi je da si bolje!! Evo što se tiče Zolofta,i ja ga pijem evo ima mjesec dana i svi mi govore kako sam smršavjela( ne vezano za Zoloft..oni koji i ne znaju da ga pijem :) ). Ma vjerojatno nema utjecaja na kilažu...nego pošto se ti osjećaš bolje,bolje i jedeš..a ja se osjećam katastrofalno pa od nervoze ne mogu ni jesti! :) Nakon koliko vremena je tebi Zoloft počeo dijelovati? Jeli piješ još neki lijek uz njega? Ja pijem Xanax ujutro i navečer.. To mi je psihijatar napisao ima mjesec dana ali ja se još ne osjećam bolje,čak mi se čini i gore! Idem u utorak na kontrolu pa ću viditi šta će mi reći... Tako bi volila da mi bude bolje... a nikako korak naprijed :(

[Tina83]

lazni.nevazni[/B];12979024 ...trebam li čekati da mi psih. propiše neki AD pa onda jel to baš AD za mene, pa dok počne djelovat AD... ajme majko... pa to može trajat mjesecima.. :(

E to i mene muči...jer evo i ja pijem lijekove već mjesec dana a ne osjećam nikakvo poboljšanje,čak nekad i promislim da mi nema lijeka uopće i da ću još malo ovako..pa onda totalno prolupati..crne misli me opsjedaju još gore nego prije..još sam nervoznija kad idem u grad...ma sve mi je naopako.. Ali eto tješim se time da to dijelovanje lijekova može potrajati... U Utorak svakako opet idem na kontrolu pa ću vidit šta će mi i on reći..jača doza? strpljenje? ili drugi lijekovi? ....
Koliko ti dugo već piješ lijekove?

[Maltretator]

Baby blues jelda?
Tješi se da će sam otići uskoro, ali zaista.

[[Ciara]]

Pazi padobranac!

Stvarno ste nadrobili toliko toga, ali ja ću opet po svom jer nemam vremena sve čitat. :mig:

Ma netko me pitao što mislim kako sam i zašto završila ovdje. Nisam svoje prepostavke, puste teorije i zaključke imala prilike sukobiti sa stručnim mišljenjem i procjenom pa uzmite šta slijedi s određenom rezervom.

Jedna od prevladavajućih karakteristika moje ličnosti, otkad znam za sebe, bila je jako niska otpornost na nepravdu bilo koje vrste i snažna averzija prema istoj. Valjda bismo to mogli nazvati hipersenzibilnošću. Oduvijek sam se osjećala jako frustrirano, tužno i bespomoćno izložena situacijama, tuđim postupcima i riječima koje ne samo da nisam razumijela nego bi često pomislila: wow, meni to nikad nije niti palo na pamet. Znala sam se ponašati kao zaštitnik i odvjetnik slabijih. Ne uvijek, nekad sam i sama bila nasilnik (iako mislim da je to prvenstveno bila taktika predostrožnosti - napadni slabijeg od sebe kako bi skrenuo pažnju drugih nasilnika sa sebe... ne želim to uopće opravdavati jer opravdanja baš i nema, a i većinu takvog ponašanja nisam si nikad oprostila i progone me i dalje, čak i one sasvim banalne stvari). Hipersenzibilnost i izražena empatija kod mene su karakterna mana i problem. Usudila bih se reći da to nije nužno moralo tako i biti niti sam osuđena da to tako i dalje bude, ali realno, ne bih to svrstala među vrline. Zato što su najčešće načini na koje sam se borila i nosila s time bili u pravilu loše provedeni (ako uopće) u praksi i stvarali bi mi (a nekad i za druge) dodatne probleme. Imam više argumenata za takvu tvrdnju. Prvenstveni je problem što sam najčešće te osjećaje proživljala iznutra i o njima šutila jer sam nekako stekla dojam da kad ih pokušam izraziti i nekome pomoći uvijek stvaram još više boli i problema. Jesam li rekla da se ovo događa još u mom, pa i najranijem, djetinjstvu i da je vezano prvenstveno za smrt jednog roditelja?! heh Ono što se izrodilo su: neobjašnjiv, ali i svepristuan osjećaj krivnje i odgovornosti, frustracija, osjećaj bezvrijednosti i bespomoćnosti. Kao mala često sam željela ne toliko da umrem nego da se nikad nisam niti rodila. Da bi mnogi tako bili sretniji, a i ja skupa s njima jer nikoga tada ne bih mogla rastužiti i gledati ih kako plaču zbog nečega što sam ja napravila ili rekla. To sam zaključila iz reakcija koje bi uslijedile na samo moje spominjanje mrtvog roditelja koje bi sve natjeralo u plač ili pak plač uzrokovan nekom nepodobštinom koju bi napravila (a nisam tad znala da nikad ja nisam napravila ništa toliko grozno da drugi zbog toga toliko pate, nego bi to bili tek povodi sa sasvim drugačijim uzrocima koje ja tada nisam mogla, kao dijete, razumijeti). Ali dijete kao dijete, ja sam zaključila da mora da sam ja kriva na neki način za smrt svog roditelja i za svu patnju koju je moja obitelj podnosila zbog mene. Mislim da je izvorište tu i tada. Od tada ja sebe vidim kao jednu veliku grešku i promašaj koji samo uništava sve oko sebe... A kao takva nisam se naučila nositi sa osjetljivošću i poistovjećivanjem nego su mi ostale kao trajni biljeg promašenosti moja postojanja.

Što više živiš to više nepravde vidiš oko sebe. I to me vraća na ono žrtva/nasilnik i to koliko je ponekad tanka granica, pogotovo kad se ne naučiš nositi s tim. Nisam uvijek imala snage braniti žrtvu, nekad mi je bilo važnije spriječiti napad na sebe. Ali bih uvijek bila svjesna toga da je to moj izbor bez obzira na pritisak okoline i prvenstveno vršnjaka, nikad si takve trenutke nisam mogla do kraja opravdati pred samom sobom baš zato što znam (ili mislim da znam) kako je biti žrtvom. I tu su se počele javljati i misli da ja možda onda nisam normalna, možda sam ja zapravo zlo i okrutno biće jer kako bih inače mogla tako brkati te oprečne uloge, malo bit i jedno i drugo. Ako ovo nije anksioznost i strah od ludila u nastajanju, ja ne znam što je.

I suočavaš se vremenom sa sve gorim opačinama koje se događaju oko tebe... silovanja, ubojstva, rat, mržnja... kako je pojam ljudskosti u praksi blago rečeno relativan. I ništa mi nije bilo jasno, doživljavala bih trenutke svojevrstnog šoka (ono što sam spomenula: wow, ja na to ne bih ni pomislila), nisam se mogla načuditi raznovrsnosti načina na koji ljudi mogu biti okrutni jedni prema drugima i koliko je to... svakodnevno, gotovo normalno, podrazumijeva se. Toliko da to želimo vidjeti i kad se ne događa stvarno, želimo to glumiti i gledati, smijati se tome... I onda sam napravila groznu grešku - poželjela sam razumijeti zašto ljudi rade takve i takve stvari. Oho, pojma nisam imala koliko sam se tad zajebala. Pokušavajući shvatiti zašto, okrenula sam to na optuživanje sebe za sve te stvari. Tu se vraćam na osjećaj bespomoćnosti i bezvrijednosti... Pošto ne mogu te stvari zaustaviti ili spriječiti, onda sam i ja za njih kriva... ako sam ja za to kriva, onda sam i ja... ubojica, silovatelj, pedofil, psihopat... Tu sam otvorila neslućene mogućnosti ultra-mazohističkog samoprijezira.

Naravno, takve stvari čovjek možda drži u sebi, ali one izlaze i van, projiciraju se na druge, utječu i uvjetuju što misliš, radiš i govoriš. Uz to moram nadodati i tisuću i jedan kompleks na izgled, podrijetlo, društveni status... - sve me tjeralo na to da mislim da sam uvijek nešto drugačija i da nigdje ne pripadam. Umjesto da me moje razlike oplemene, bile su mi najčšće teret. A sve to i zbog toga što nikad zaista nisam sebi dopustila da i pomislim da imam pravo ljutiti se, uvijek sam to pravo nečim umanjivala, gutala ljutnju i bijes, bojala ih se, preuveličavala dajući im svakakva značenja i nebulozne interpretacije. Sve samo ne da je i to nekad OK, pa makar bila u krivu, pa makar pogriješila u procjeni situacije. Da me ne shvatite krivo, znala sam ja svađati se, duriti i optuživati druge, ali to je ona ljutnja iz frustracije, nesigurnosti i straha... A i onda bih se uvijek ionako ja osjećala donekle krivom i odgovornom ili se bojala odbacivanja te iste osobe na koju bih se ljutila. Pa onda sve to ima dodatnog smisla kad se ionako nigdje ne osjećam sigurno. Ali nosila sam se s time, nikad to nije potpuno vladalo samnom, iako me na trenutke užasavalo i gušilo.

Prije nego što sam doživjela slom, imala sam sve većih problema s panikom i hipohondrijom. Doživjela sam i svakakvih stresova, prolazila ogromnu krizu identiteta, osjećala se jako beskorisno i frustrirano suočena s problemima svoje okoline, a kamoli svijeta. Za probleme s početka počela sam kriviti svoju obitelj, optuživala ih potiho da su me oni uništili, da sam od njih naučila da je normalno stalno biti u nervozi, sve skrivati od drugih, potiho patiti, gutati probleme i suze, lagati, glumiti... Ja uporno tvrdim da je najbitnije šta sam misliš o sebi, a oni me uvjeravaju da je najbitnije šta će drugi reć (uvuklo mi se to njihovo pod kožu i još dodatno iskrivilo)... I naravno, kako nisam konstitucije ličnosti koja to probavi i eventualno preboli, uplašila sam se sama sebe i tog bijesa koji me gotovo razdirao. I, da konačno skratim, sve je puklo kad je meni prošlo kroz glavu (potaknuto nekim pričama iz okoline, nizovima članak u crnoj kronici i dotad meni sasvim uobičajenoj navici da sebe optužujem da sam čudovište)... svi ti ljudi o kojima čitaš i gledaš, koji su naudili drugima gotovo iz čista mira ili nošeni nekim iracionalnim stanje uma... jesu li se oni ovako osjećali prije nego što su to napravili? Ludim li ja? Zar ću i ja nekome nauditi?

I tada, upravo tada, ja sam umrla. I nastavila umirati po tisuće puta na dan svaki put kad bih to pomislila. Jer ništa u životu tada nisam uzimala bez rasprave kao sveto i nedodirljivo osim života. Sama misao, ma koliko besmislena i suprotna onome što sam mislila da jesam - da bih ja mogla nekome ugroziti pravo da živi me toliko porazila na sve moguće i zamislive načine da ni sad često ne znam mogu li ja živjeti s tim. Izaziva u meni mučninu, stegne mi grlo, zaboli me ponekad oko srca (doslovno, ne metaforički), prođu trnci i hladan znoj, pere depersonalizacija, misli u kaosu, tresem se.

Zašto baš ta pomisao i zašto s takvim posljedicama? Ovo sve što sam napisala možda je samo dijelić, a možda se u tim primarnim i iskonskim frustracijama iz djetinjstva krije zapravo sve. Ne znam. Ali upravo zato bih voljela imati pomoć stručne osobe s kojom bih mogla pretresti ponovno sve ovo, ali bez da na kraju samo sebe optužim da sam nenormalna, shizofrenična, psihotična, sve, sve, sve sam ja, ja, ja. Ta prokleta egocentričnost ovog sranja, užas! bljuv! Ili sam spasitelj svijeta ili jebena apokalipsa... sve je ostalo sivo, samo ja posrana crnilom gnjilim dok život prolazi kraj mene i smije mi se u facu...

[lazni.nevazni]

E to i mene muči...jer evo i ja pijem lijekove već mjesec dana a ne osjećam nikakvo poboljšanje,čak nekad i promislim da mi nema lijeka uopće i da ću još malo ovako..pa onda totalno prolupati..crne misli me opsjedaju još gore nego prije..još sam nervoznija kad idem u grad...ma sve mi je naopako.. Ali eto tješim se time da to dijelovanje lijekova može potrajati... U Utorak svakako opet idem na kontrolu pa ću vidit šta će mi i on reći..jača doza? strpljenje? ili drugi lijekovi? ....
Koliko ti dugo već piješ lijekove?


ma ja sam ti već mjesec i pol na sulpiridu i xanaxu, al tog xanaxa imam potrebu ponekad popit 1 mg minimalno da bi mogao nešto obaviti + regularne dnevne doze pa nekad ispadne tokom napornog dana i do 3 mg. mislim da je to malo previše, mada tam u receptu piše da je 4-5 mg norm. doza ?!? onda drugi dan popijem sve zajedno 1-1,5 mg i isto mi je... a i neugodno mi je stalno trpat to u sebe, i nemožeš ljudima reć kad se pojavi neka stresna situacija tj. napad, e čekaj malo da si pocuclam malo xanaxa pa dođi za pol sata :) :lol: htio bi neku tableticu koju ću ujutro popit i da mogu normalno funkcionirat barem pol dana (znači 8-12 sati). inače, idem idući tjedan kod psih. pa ću mu sve to objasnit pa valjda on zna.... uglavnom, sra***
e, da je barem ljepše vrijeme !:mig:

[helex84]

ma ja sam ti već mjesec i pol na sulpiridu i xanaxu, al tog xanaxa imam potrebu ponekad popit 1 mg minimalno da bi mogao nešto obaviti + regularne dnevne doze pa nekad ispadne tokom napornog dana i do 3 mg. mislim da je to malo previše, mada tam u receptu piše da je 4-5 mg norm. doza ?!? onda drugi dan popijem sve zajedno 1-1,5 mg i isto mi je... a i neugodno mi je stalno trpat to u sebe, i nemožeš ljudima reć kad se pojavi neka stresna situacija tj. napad, e čekaj malo da si pocuclam malo xanaxa pa dođi za pol sata :) :lol: htio bi neku tableticu koju ću ujutro popit i da mogu normalno funkcionirat barem pol dana (znači 8-12 sati). inače, idem idući tjedan kod psih. pa ću mu sve to objasnit pa valjda on zna.... uglavnom, sra***
e, da je barem ljepše vrijeme !:mig:


ja pijem helex ali jako malo dozu, 0.5 dnevno . al bas i nemam neke koristi. a sa druge strane bas sto kazes glupo mi ih je gutati, jos mi sam treba da postanem ovisna il nes slicno.
koji su tvoji simptomi,ako smijem pitat?

[lazni.nevazni]

nemam neke simptome, barem nisam uočio... možda mutan vid , al s obzirom da buljim u komp 12 sati dnevno... :) kolko dugo ti piješ helex i kaj još piješ uz to ?!

[helex84]

nemam neke simptome, barem nisam uočio... možda mutan vid , al s obzirom da buljim u komp 12 sati dnevno... :) kolko dugo ti piješ helex i kaj još piješ uz to ?!



pa bila sam kod psihijatra prije mjesec dana i onda sam dobila i tablete.
uz helex nis drugo ne pijem. makar bi trebala.
iskreno psihijatar mi nije nis pomogao, osim kaj mi je prepisao tablete i pokazao neke vjezbe opustanja/disanja.
ok ja imam jos i panicne napade pa mi je stalno nes lose.

[aromas]

pa bila sam kod psihijatra prije mjesec dana i onda sam dobila i tablete.
uz helex nis drugo ne pijem. makar bi trebala.
iskreno psihijatar mi nije nis pomogao, osim kaj mi je prepisao tablete i pokazao neke vjezbe opustanja/disanja.
ok ja imam jos i panicne napade pa mi je stalno nes lose.

iskreno ti preporučam da ne piješ helex, to je loš lijek koji stvara ovisnost i
s vremenom treba povećavati doze....
izbjegavanjem čokolade, kave, alkohola, coca cole, nikotina uz redoviti trening
disanja i još neke vježbe.../yoga u svojim vježbama puno pomaže/ možeš
postići isti rezultat

[Tina83]

Baby blues jelda?
Tješi se da će sam otići uskoro, ali zaista.

Ma u mene su dijagnosticirani panični napadi puno prije bebe... i baš kad sam ostala trudna i rodila bilo mi je super..paničnih napada ni blizu.. i kad je beba napunila 5 mj. opet me napalo... nije u pitanju baby blues... a mislim da su i različiti simptomi..to je više slično depresiji..kao što si i sam rekao da ti je žena non stop plakala...mene napadaju samo crne misli,za poludit!:s

[Tina83]

ma ja sam ti već mjesec i pol na sulpiridu i xanaxu, al tog xanaxa imam potrebu ponekad popit 1 mg minimalno da bi mogao nešto obaviti + regularne dnevne doze pa nekad ispadne tokom napornog dana i do 3 mg. mislim da je to malo previše, mada tam u receptu piše da je 4-5 mg norm. doza ?!? onda drugi dan popijem sve zajedno 1-1,5 mg i isto mi je... a i neugodno mi je stalno trpat to u sebe, i nemožeš ljudima reć kad se pojavi neka stresna situacija tj. napad, e čekaj malo da si pocuclam malo xanaxa pa dođi za pol sata :) :lol: htio bi neku tableticu koju ću ujutro popit i da mogu normalno funkcionirat barem pol dana (znači 8-12 sati). inače, idem idući tjedan kod psih. pa ću mu sve to objasnit pa valjda on zna.... uglavnom, sra***
e, da je barem ljepše vrijeme !:mig:

Meni je napisao Xanax 0.25mg ujutro i navečer...
I kažeš ni tebi nije ništa bolje nakon mjesec dana pijenja tableta?
Ništa,valjda trebamo biti strpljivi... evo ja sam se naručila u utorak...
Bit će bolje! Nadajmo se!:top:

[Tina83]

pa bila sam kod psihijatra prije mjesec dana i onda sam dobila i tablete.
uz helex nis drugo ne pijem. makar bi trebala.
iskreno psihijatar mi nije nis pomogao, osim kaj mi je prepisao tablete i pokazao neke vjezbe opustanja/disanja.
ok ja imam jos i panicne napade pa mi je stalno nes lose.

I ja sam pila Helex skoro godinu dana i to 3 puta dnevno..ništa mi nije pomogao! Kažeš da bi trebala piti i još nešto uz Helex.. Jeli ti psihijatar napisao još neke lijekove uz helex ili ? Ako je...trebala bi se držati toga..jer ćeš jedino tako ići naprijed... Kažem ti to jer sam upravo i ja tako pogriješila..baš s tim Helexom..pila sam samo njega iako mi je psihijatar napisao uz njega Zoloft..ja ga nisam poslušala i bilo mi je sve gore i gore dok se nisam opametila...

[Maltretator]

Ma u mene su dijagnosticirani panični napadi puno prije bebe... i baš kad sam ostala trudna i rodila bilo mi je super..paničnih napada ni blizu.. i kad je beba napunila 5 mj. opet me napalo... nije u pitanju baby blues... a mislim da su i različiti simptomi..to je više slično depresiji..kao što si i sam rekao da ti je žena non stop plakala...mene napadaju samo crne misli,za poludit!:s

Meni je seroxat izgleda dosta pomogao sa crnim mislima. Samo sam malo živčaniji od njega.
Dođu i odu crne misli, nisu baš prisilne...

[helex84]

I ja sam pila Helex skoro godinu dana i to 3 puta dnevno..ništa mi nije pomogao! Kažeš da bi trebala piti i još nešto uz Helex.. Jeli ti psihijatar napisao još neke lijekove uz helex ili ? Ako je...trebala bi se držati toga..jer ćeš jedino tako ići naprijed... Kažem ti to jer sam upravo i ja tako pogriješila..baš s tim Helexom..pila sam samo njega iako mi je psihijatar napisao uz njega Zoloft..ja ga nisam poslušala i bilo mi je sve gore i gore dok se nisam opametila...

bok Tina!
ba iskreno bilo me strah da se ne navucem na tablete, inace sam takva da ne volim nis pit ni kad imam gripu. psihijatar mi je rekao da bi trebala nes slicno pozacu al sam rekla da mi ne treba. problem je kaj imam te panicne napade pa mi ne bude dobo. onak sva se peznojim, srce mi kuca il me "pika", muka mi je. bas nemrem funkcionirat i kaj je najgore to mi se u zadnjih par mjesec dana stalno ponavlja. naravno da sam vec prije godinu dana napravila sve moguce i nemoguce testove i sad razmisljam da ih opet ponovim. bas sam postala hipohondricna.
ti si isto imala napade??

[Tina83]

Meni je seroxat izgleda dosta pomogao sa crnim mislima. Samo sam malo živčaniji od njega.
Dođu i odu crne misli, nisu baš prisilne...

Znaš šta se meni događa u zadnje vrijeme... uopće nemam nikakve simptome paničnih napada,niti se znojim,niti mi srce lupa,niti mi je loše...nego me samo u jednom trenutku,kao da mi netko na mozgu upali nekakvu sklopku,pukne me crna misao.."evo sad ću umrijeti"..kao nekakv predosjećaj...i onda se ja uspaničim,i počnem sama sebi govoriti: "daj ne se.i "i sl. stvari... i tako dnevno milijun puta... Aj reci..jeli to čudno baš? Nema smisla..pa nisam vidovita..joooj:s

[Tina83]

bok Tina!
ba iskreno bilo me strah da se ne navucem na tablete, inace sam takva da ne volim nis pit ni kad imam gripu. psihijatar mi je rekao da bi trebala nes slicno pozacu al sam rekla da mi ne treba. problem je kaj imam te panicne napade pa mi ne bude dobo. onak sva se peznojim, srce mi kuca il me "pika", muka mi je. bas nemrem funkcionirat i kaj je najgore to mi se u zadnjih par mjesec dana stalno ponavlja. naravno da sam vec prije godinu dana napravila sve moguce i nemoguce testove i sad razmisljam da ih opet ponovim. bas sam postala hipohondricna.
ti si isto imala napade??

Ćao! Nećeš se navući na tablete ako piješ onako kako ti psihijatar napiše...i idi redovno na kontrole.. Ja sam prošla terapiju lijekovima oko godine dana,išla sam redovno na kontrolu,i kako sam počela piti lijekove tako sam i prestala,sve kako mi je psihijatar rekao..Kada sam prestala piti lijekove,više mi nisu trebali... Ali eto nakon skoro godinu dana pauze pošast se opet vratila pa sada opet pijem lijekove...
Da,i ja sam imala grozne napade kada me prvi put uhvatilo... sada nemam napade,samo me opsjedaju crne misli...
Vidi još malo kako će ti biti... eto ja se nisam mogla sama s time boriti pa sam se odlučila za lijekove.. bilo mi je previše..nisam više smjela ni izaći iz kuće..iz krajnosti u krajnost..
I što se tiče testova..mislim da nemaš razloga ponovo raditi ako si već bila..i ja sam to radila..čak sam i nekidan išla na EKG.. samo su me gledali ko budalu i napomenili me da idem psihijatru..

[Dvojba]

Znaš šta se meni događa u zadnje vrijeme... uopće nemam nikakve simptome paničnih napada,niti se znojim,niti mi srce lupa,niti mi je loše...nego me samo u jednom trenutku,kao da mi netko na mozgu upali nekakvu sklopku,pukne me crna misao.."evo sad ću umrijeti"..kao nekakv predosjećaj...i onda se ja uspaničim,i počnem sama sebi govoriti: "daj ne se.i "i sl. stvari... i tako dnevno milijun puta... Aj reci..jeli to čudno baš? Nema smisla..pa nisam vidovita..joooj:s

Nemaš PA sam od sebe, ali zato imaš prisilne misli koje te vode u PA.
To znači da lijek još nije napravio svoj posao do kraja. Tek je negdje na pola puta.
Mi smo se svi jadni već navikli na te naše strahove. Čak i ako sami ne dođu ili ih nema, sjetimo se nečeg što nas uspaniči.
Kad je meni lijek počeo djelovati, moj je mozak i dalje radio po sistemu "imam strah od straha." Ušla bih u dućan i lijepo se sjetila da me tamo drmao PA. Naprosto ne možeš a da se ne sjetiš. Isto kao da netko padne s nekog drveta, npr,. trešnje i slomi nogu. Nema šanse da kad prođeš pored te trešnje, da se ne sjetiš kako si pao i strgao se. No kad mi je AD počeo djelovati, mogla sam se ja sjetiti svoga PA koliko god puta sam htjela, ali on više nije mogao doći i zdrmati me. I sad još uvijek primjećujem potrebu da počnem nešto crno razmišljati (depresija). Taman počnem, i samo se odjednom prebacim na nešto drugo, ili mi se to o čemu razmišljam učini tako blesavim i zamornim da odmah i zaboravim. Prepostavljam da je to djelovanje AD. Naprosto ti blokira taj mehanizam depresije, PA, anskioznosti.

[cherryblossomgirl]

potrebu da počnem nešto crno razmišljati (depresija). Taman počnem, i samo se odjednom prebacim na nešto drugo, ili mi se to o čemu razmišljam učini tako blesavim i zamornim da odmah i zaboravim. Prepostavljam da je to djelovanje AD. Naprosto ti blokira taj mehanizam depresije, PA, anskioznosti.

u ovu fazu sam i ja bila došla na jesen i onda su nastupile neke promjene u emotivnom životu pa me opet počela nervoza loviti. onda nekoliko stresova i lagana deprica. ali bez one velike panike i napada kao na proljeće.
u biti, mislim da bih danas možda bila skroz ok da nije bilo došlo do tih promjena.

al tu sam di sam.

pomirila sam se s tim da će proces oporavka trajati. and that's ok. :)

[Dvojba]

u ovu fazu sam i ja bila došla na jesen i onda su nastupile neke promjene u emotivnom životu pa me opet počela nervoza loviti. onda nekoliko stresova i lagana deprica. ali bez one velike panike i napada kao na proljeće.
u biti, mislim da bih danas možda bila skroz ok da nije bilo došlo do tih promjena.

al tu sam di sam.

pomirila sam se s tim da će proces oporavka trajati. and that's ok. :)

Bit će da se to kod tebe smiruje. Meni je psihijatar rekao da ima mnogo slučajeva kojima se PA pojavi u jednom životnom razdoblju, pa poslije više ne. Jednostavno se povuće.
S anksioznošću je teže (voli se ukorijeniti) a s depresijom valjda najteže.

[cherryblossomgirl]

Bit će da se to kod tebe smiruje. Meni je psihijatar rekao da ima mnogo slučajeva kojima se PA pojavi u jednom životnom razdoblju, pa poslije više ne. Jednostavno se povuće.
S anksioznošću je teže (voli se ukorijeniti) a s depresijom valjda najteže.

meni je psihijatar bio rekao da najčešće anksioznosti/panici treba da se povuče onoliko vremena koliko joj je trebalo da nastane, znači koliko je osoba bila pod stresom prije prvog paničnog (al to u tvom slučaju nema baš puno smisla).

s tim da sam ja bila zaradila panični poremećaj, a sad me više drži nekakva anksioznost, a najgore su mi crne misli, beznađe.
ali, sjećam se da sam crne misli i preteške dane imala i kad me tresla panika i ta kombinacija je bila stravična.
sad se tješim jer je bar panika iščezla, pa vidim napredak na bolje.

samo me nasmrt strah depresije, al nekako se tješim da neće bit ništa od nje jer ipak....imam sunce i mjesec u prvoj kući :cerek:

[Dvojba]

meni je psihijatar bio rekao da najčešće anksioznosti/panici treba da se povuče onoliko vremena koliko joj je trebalo da nastane, znači koliko je osoba bila pod stresom prije prvog paničnog (al to u tvom slučaju nema baš puno smisla).

s tim da sam ja bila zaradila panični poremećaj, a sad me više drži nekakva anksioznost, a najgore su mi crne misli, beznađe.
ali, sjećam se da sam crne misli i preteške dane imala i kad me tresla panika i ta kombinacija je bila stravična.
sad se tješim jer je bar panika iščezla, pa vidim napredak na bolje.

samo me nasmrt strah depresije, al nekako se tješim da neće bit ništa od nje jer ipak....imam sunce i mjesec u prvoj kući :cerek:

Ma kod mene ti ništa nema smisla, sve zbrda- zdola :D
A jel piješ B vitamine, i Omegu - 3 koja je super za depresiju?
Čitala sam mnoga istraživanja o toj omegi, i svugdje pišu za njen dobar utjecaj na depru. Naravno, kod teških slučajeva možeš piti na litre omege, neće puno pomoći, ali za prevenciju je dobra, kao i kod blažih slučajeva. A i ne može štetit, dobra je za zdravlje općenito.
Sunce i Mjesec u 1. kući? Pa Mjesec ti daje tu osjetljivost. U kojem je znaku? Kod mene je u Djevici, a Djevice su ti većinom hipohondri i boje se svega i svačega :cerek: Naravno, ne sve.

[V.I.P]

zanima me znadete li na koji način razlikovati "normalnu, zdravu" ljubomoru od one koja je uzrokovana nekim ozbiljnijim poremećajem ličnosti? po kojim crtama bi se te dvije stvari razlikovale? koje su granice?

[cherryblossomgirl]

Ma kod mene ti ništa nema smisla, sve zbrda- zdola :D
A jel piješ B vitamine, i Omegu - 3 koja je super za depresiju?
Čitala sam mnoga istraživanja o toj omegi, i svugdje pišu za njen dobar utjecaj na depru. Naravno, kod teških slučajeva možeš piti na litre omege, neće puno pomoći, ali za prevenciju je dobra, kao i kod blažih slučajeva. A i ne može štetit, dobra je za zdravlje općenito.
Sunce i Mjesec u 1. kući? Pa Mjesec ti daje tu osjetljivost. U kojem je znaku? Kod mene je u Djevici, a Djevice su ti većinom hipohondri i boje se svega i svačega :cerek: Naravno, ne sve.

pila sam b complex kad mi je bilo najgore, a prestala nakon ljeta, kad sam malo ojačala. ipak, trebala bih ga nastavit piti (ali smrdi mi užasno :(), a omega 3 isto tamo stoji kraj b complexa (mama ju pije), al nisam je nikad konzumirala.
možda bih mogla i ja krenut na terapiju :D

mjesec mi je u blizancima, da, to je nekakva osjećajnost, sposobnost empatije, često mijenjanje osjećaja i raspoloženja, smirujući efekt na ljude oko sebe (a na samu sebe? :confused:)

imaš šta u 12. kući?

[Dvojba]

pila sam b complex kad mi je bilo najgore, a prestala nakon ljeta, kad sam malo ojačala. ipak, trebala bih ga nastavit piti (ali smrdi mi užasno :(), a omega 3 isto tamo stoji kraj b complexa (mama ju pije), al nisam je nikad konzumirala.
možda bih mogla i ja krenut na terapiju :D

mjesec mi je u blizancima, da, to je nekakva osjećajnost, sposobnost empatije, često mijenjanje osjećaja i raspoloženja, smirujući efekt na ljude oko sebe (a na samu sebe? :confused:)

imaš šta u 12. kući?

Ajde ti mene sad poslušaj :)
Lijepo počni opet piti B- vitamin. Onaj Plibex smrdi ko kuga, ali daj si uzmi od Twinlaba B- kompleks ( i folacin) ili od KAL-a. Odlični su!! I pij tu Omegu.
B vitamin je iznimno važan za naše živce. Njegov deficit može pojačati anskioznost, PA, depresiju. Nabavi si i dobar magnezij jer opušta!!

Mjesec u Blizancima je zaslužan za nervozu i nemir :) Potreba za mnogo kretanja, akcije, raditi dva posla odjednom, društvenost, otvorenost, radoznalost. Trošenje živaca na kvadrat :D Preosjetljivost. Sukob između osjećaja i razuma.
Kad već pitaš za 12. kuću, bit će ti jasnije kad kažem da tamo imam Saturna. Hrpetina strahova :D

[cherryblossomgirl]

Ajde ti mene sad poslušaj :)
Lijepo počni opet piti B- vitamin. Onaj Plibex smrdi ko kuga, ali daj si uzmi od Twinlaba B- kompleks ( i folacin) ili od KAL-a. Odlični su!! I pij tu Omegu.
B vitamin je iznimno važan za naše živce. Njegov deficit može pojačati anskioznost, PA, depresiju. Nabavi si i dobar magnezij jer opušta!!

Mjesec u Blizancima je zaslužan za nervozu i nemir :) Potreba za mnogo kretanja, akcije, raditi dva posla odjednom, društvenost, otvorenost, radoznalost. Trošenje živaca na kvadrat :D Preosjetljivost. Sukob između osjećaja i razuma.
Kad već pitaš za 12. kuću, bit će ti jasnije kad kažem da tamo imam Saturna. Hrpetina strahova :D

evo slušam te :) već sam otišla provjerit, obe bočice su od twinlaba (svejedno mi smrdi :ne zna:). sam miris me podsjetio na proljetne panične napade :rofl:

ajoj, meni se saturn smjestio u 7. kućici, uz bok uranu - e, ako se ja ikad udam!!! :lol:

a u 12. imam veneru, merkur i onu zločestu lilith i oni u kombinaciji mi rade velike probleme....
nevjerojatno je kako je taj horoskop istinit! :rolleyes:

[arsenikum]

[QUOTE=cherryblossomgirl;13001815]meni je psihijatar bio rekao da najčešće anksioznosti/panici treba da se povuče onoliko vremena koliko joj je trebalo da nastane, znači koliko je osoba bila pod stresom prije prvog paničnog (al to u tvom slučaju nema baš puno smisla).

znaš da me obradovalo ovo šta ti je reka psihijatar.Ja sam 10 god.potiskivala probleme i kad se sve sredilo,dobila sam prve napadaje panike.Traju mi isto 10 god.A sad mi je nekako bolje,mogu ić na puno mijesta na koja prije nisam mogla.E ,sad možda su i panični prošli,ali kako ću to znat?Razvija se strah od straha.Ja sam zadovoljna i sa malim pomacima i zato me strah riskirat.

[Tina83]

Arsenikum pozdrav! Evo opet ja isto pitanje..:) Jesi bila kod Mrassa? Ja idem u utorak

[Tina83]

Ajde ti mene sad poslušaj :)
Lijepo počni opet piti B- vitamin. .

Da li je i za mene dobro da pijem vitamin B ili nešto drugo?
Što mi preporučaš s obzirom da si upoznata s mojim stanjem? :)

[Tina83]

Nemaš PA sam od sebe, ali zato imaš prisilne misli koje te vode u PA.
To znači da lijek još nije napravio svoj posao do kraja. Tek je negdje na pola puta.
Mi smo se svi jadni već navikli na te naše strahove. Čak i ako sami ne dođu ili ih nema, sjetimo se nečeg što nas uspaniči.
Kad je meni lijek počeo djelovati, moj je mozak i dalje radio po sistemu "imam strah od straha." Ušla bih u dućan i lijepo se sjetila da me tamo drmao PA. Naprosto ne možeš a da se ne sjetiš. Isto kao da netko padne s nekog drveta, npr,. trešnje i slomi nogu. Nema šanse da kad prođeš pored te trešnje, da se ne sjetiš kako si pao i strgao se. No kad mi je AD počeo djelovati, mogla sam se ja sjetiti svoga PA koliko god puta sam htjela, ali on više nije mogao doći i zdrmati me. I sad još uvijek primjećujem potrebu da počnem nešto crno razmišljati (depresija). Taman počnem, i samo se odjednom prebacim na nešto drugo, ili mi se to o čemu razmišljam učini tako blesavim i zamornim da odmah i zaboravim. Prepostavljam da je to djelovanje AD. Naprosto ti blokira taj mehanizam depresije, PA, anskioznosti.

A ne znam eto pijem lijekove već mjesec dana i ne osjećam nikakvo poboljšanje,čak osjećam malo pogoršanje... Ništa,u utorak idem na kontrolu pa ćemo viditi šta će biti dalje..ja ću mu reć kako mi je... Svakako javim! :)

[arsenikum]

Tina83,nisam.Morala sam pit 2 vrste antibiotika(upala zuba),kad mi to prođe,vidit ću šta dalje.Nego,reci mi je li bolje kod Mrassa ić privatno ili na uputnicu?

[Dvojba]

Da li je i za mene dobro da pijem vitamin B ili nešto drugo?
Što mi preporučaš s obzirom da si upoznata s mojim stanjem? :)

Isto što i ja pijem. KAL - B 100, folacin pola tablete svaki drugi dan, Omega - 3 i magnezij. Neki AD slabije djeluju ako nema dovoljno B- vitamina u organizmu.

[Dvojba]

A ne znam eto pijem lijekove već mjesec dana i ne osjećam nikakvo poboljšanje,čak osjećam malo pogoršanje... Ništa,u utorak idem na kontrolu pa ćemo viditi šta će biti dalje..ja ću mu reć kako mi je... Svakako javim! :)

I meni je trebalo dulje da mi AD počne djelovati. Mislim da tek nakon mjesec i pol dana. Razgovaraj sa psihičkom, možda ti uz ovaj AD doda neki drugi, možda ti digne dozu, vidjet ćeš i sama. Svakako javi :mig:

[Dvojba]

evo slušam te :) već sam otišla provjerit, obe bočice su od twinlaba (svejedno mi smrdi :ne zna:). sam miris me podsjetio na proljetne panične napade :rofl:

ajoj, meni se saturn smjestio u 7. kućici, uz bok uranu - e, ako se ja ikad udam!!! :lol:

a u 12. imam veneru, merkur i onu zločestu lilith i oni u kombinaciji mi rade velike probleme....
nevjerojatno je kako je taj horoskop istinit! :rolleyes:

O da, nađe se tu mnogo istine.
I ja imam Uran u 7. polju, nisam se udala :D
Ali to ne znači da se nitko s Uranom ne udaje. Duga je to priča.

[Tina83]

Tina83,nisam.Morala sam pit 2 vrste antibiotika(upala zuba),kad mi to prođe,vidit ću šta dalje.Nego,reci mi je li bolje kod Mrassa ić privatno ili na uputnicu?

Pa svakako je bolje privatno pošto ti on privatno radi samo utorkom,i uzme samo 3-4 pacijenta dnevno..što znači automatski da te bolje i posluša i savjetuje..malo više razgovara s tobom pa se i bolje osjećaš... ali zato i platiš! :) Ma i na uputnicu nije loše..samo te primi jedno 5 min,otkuca šta ima i doviđenja..jer je ogromna gužva..ja bi znala čekati i po 2 sata...
Ja sada idem privatno pošto mi je kontrola jednom mjesečno pa si mogu to priuštiti..:)

[Tina83]

Isto što i ja pijem. KAL - B 100, folacin pola tablete svaki drugi dan, Omega - 3 i magnezij. Neki AD slabije djeluju ako nema dovoljno B- vitamina u organizmu.

Možeš li mi napsati kako da to sve točno po imenima pitam u ljekarni i kako se pije? Sve svako drugi dan pola tablete ili?
Hvala ti i sorry što te gnjavim!

[uplasen]

ja opet nisam spavao sinoc i sad kao po obicaju sam umoran ... a nakljukao sam se sa 85 mg lijekova i nisam spavao .. koji kurac sam ih uopste pio onda ...
meni se sve smucilo , cijeli moj zivot mi se gadi od pocetka do kraja ... svaki detalk mog zivota mi se gadi .... ne mogu da podnesem vise ovo , bolje da se nisam nikako ni rodio bio :( ...

[Dvojba]

Možeš li mi napsati kako da to sve točno po imenima pitam u ljekarni i kako se pije? Sve svako drugi dan pola tablete ili?
Hvala ti i sorry što te gnjavim!


Pitaj imaju li od tvrtke KAL, vitamine B- 100.
Ako nemaju, traži do Twinlaba B- kompleks.

Također od Twinlaba traži folnu kiselinu ( zove se Folic acid ).
Postoje i Folacin tablete (isto je što i Folic acid, jedino su nešto jače) od 5 mg.
Budući da nešto folne kiseline već ima KAL B-100 ili Twinlab B kompleks, ja ne pijem cijelu tabletu Folacina, nego je lomim na pola i pijem svaki drugi dan.

Ovo sve ostalo možeš piti po jednu tabletu svaki dan. Odredi si kada ćeš što piti. B- vitamine pijem sat vremena nakon AD, u jutarnjim satima. Magnezij i selen pijem nakon ručka, a Omegu - 3 popijem navečer.

Nedostatak folne kiseline često potiće depresiju.

Evo dijela teksta:
Nedostatak folne kiseline (folacina) jedan je od češćih uzroka depresije. Oko trećina oboljelih od depresije ima manjak folne kiseline, koja sudjeluje u tvorbi serotonina. Folna se kiselina, koja spada u vitamine B-kompleksa, može dodavati prehrani u tabletama, radi brže normalizacije razine serotonina. Manjak selena također se u većoj mjeri opaža kod ljudi s depresijom, nego u općoj populaciji.

[Maltretator]

Ej, a vidi ovo (http://www.nutraceutical.com/search/view_product.cfm?product_index=8382932), tu ima i Choline & Inositol pored svih B vitamina.
Pola tablete dnevno je dovoljno i ima za kupiti kod nas i nisu odvratnog okusa...

Ingredients: Amount per serving: % Daily Value: +
Choline (as Choline Bitartrate) 100 mg ~
Defatted Freeze-Dried Liver 100 mg ~
Inositol 100 mg ~
PABA (Para-Aminobenzoic Acid) 30 mg ~
Biotin 50 mcg 17%
Folic Acid 400 mcg 100%
Vitamin B-6 (as Pyridoxine HCl) 25 mg 1250%
Riboflavin (B-2) 25 mg 1471%
Pantothenic Acid (as Calcium d-Pantothenate) 25 mg 250%
Vitamin B-12 (as Cyanocobalamin) 25 mcg 417%
Thiamin (as Thiamine Mononitrate) (B-1) 100 mg 6666%
Niacin (as Niacinamide) 150 mg 750%

[Dvojba]

ja opet nisam spavao sinoc i sad kao po obicaju sam umoran ... a nakljukao sam se sa 85 mg lijekova i nisam spavao .. koji kurac sam ih uopste pio onda ...
meni se sve smucilo , cijeli moj zivot mi se gadi od pocetka do kraja ... svaki detalk mog zivota mi se gadi .... ne mogu da podnesem vise ovo , bolje da se nisam nikako ni rodio bio :( ...


Vrijeme je da ti otvoreno razgovaraš sa svojim psihijatrom. Svi tvoji postovi nalikuju jedan na drugog, i sve se svodi na tvoje nespavanje, pijenje anksiolitika ili sedativa te depresiju u kojoj se nalaziš i koja je sve teža.
Sve je to više - manje zbog ili pogrešnog odabira AD-a ili kljukanja sa anksioliticima ili samog nemara psihijatra za tvoje stanje. Ti moraš zaustaviti taj proces jer nikamo ne vodi, osim sve udublje u potonuće.

Dakle, sutra je pnedjeljak. Odi kod svoga psihijatra i reci mu: Čujte, meni je sve gore, AD mi ne djeluje, ne mogu spavati, padam u sve dublju depresiju i ne znam što će biti samnom. Molim vas da mi promijenite terapiju i učinite nešto da se počnem osjećati bolje, jer ovo nigdje ne vodi.
Nema ti druge. Moraš se boriti za sebe. Usput traži od liječnice opće prakse uputnicu za psihologa jer bi ti uz dobar izbor lijekova, pomogla i psihoterapija.

[lazni.nevazni]

a kolko dođu te omega 3 tablete i kolko ih ima u pakiranju !? za to ne treba recept, jel tako ?!

[Dvojba]

a kolko dođu te omega 3 tablete i kolko ih ima u pakiranju !? za to ne treba recept, jel tako ?!

Ne treba recept.
Ja pijem Omega 3 od tvrtke KAL. U bočici ima 120 kapsula, što znači da si miran 4 mjeseca. Sad se ne sjećam koliko sam ih platila, mislim oko 100 kn, ali nisam ziher.
Možeš tražiti bilo koju drugu Omegu - 3.

[Dvojba]

[QUOTE=Maltretator;13006705]Ej, a vidi ovo (http://www.nutraceutical.com/search/view_product.cfm?product_index=8382932), tu ima i Choline & Inositol pored svih B vitamina.
Pola tablete dnevno je dovoljno i ima za kupiti kod nas i nisu odvratnog okusa...


Bravo. Te imam i ja. Kupila sam ih jer nije bilo KAL -B 100. I ove od KAL-a B- compleks su izvrsne, baš zato što sadrže choline i inositol. Imam i kapsule cholina i inositola, od tvrtke Twinlab. Njih pijem tu i tamo.

Evo nešto o choline i inositolu, za one koji možda ne znaju.

http://www.agram89.com/?pz=81

[back to black]

Rješavao sam neki test, i izbacilo mi da bih mogao dobiti dijagnozu neuro poremećaja, to imam, i disleksiju, na što sumnjam...

Od kad anksioniziram, imam osjećaj da teže pričam. Mucam, hoću reći recimo jabuka kažem, karika i tako... Dosta neugodno zna biti...

Kakva je mogućnost da anksioznost projecira takvu stvar?!

to se meni redovno događa dok sam "malo nervoznija nego inače"...i sama budem u strahu šta ću sljedeće izvalit:rolleyes:

[[Ciara]]

Ne kužim gleda li itko od moderatora ikad ovaj topic, ali stvarno ponekad sve ode u totalno nebuloznom smjeru. Mislim, nabrajanje sastava lijekova, koji k****?! Ko da smo na kongresu apotekara...

Dajte takve stvari preko PMa ili otvorite neki topic, ovako se od šume postova s formulama i miligramima ne vide bitni problemi, a raspravljat o tome koje omega 3 izabrat je stvarno van svake pameti kad između netko posta da je u sebe ubacio 85 mg svačega samo da se smiri...

:mudri:

Inače, svima :kiss:

[Maltretator]

Draga Ciara,

imaš trokutić pa prijavi svakog čiji ti se post ne sviđa, ako će ti biti lakše. A baš jesi "na rubu" ako te smeta to što si napisala.

[[Ciara]]

Draga Ciara,

imaš trokutić pa prijavi svakog čiji ti se post ne sviđa, ako će ti biti lakše. A baš jesi "na rubu" ako te smeta to što si napisala.

Ah, mislim da si se olako i bespotrebno uvrijedio. Nemam razloga prijavljivat postove niti ću to raditi nego ne kužim zašto off-topic časkanje koje se proteže kroz stranice i stranice ne bi moglo imati svoj topic. Ovaj topic je time općenito nakrcan i zakrčen. I mislim da odbija neke ljude da aktivnije i češće sudjeluju.

Ako netko ima primjedbe na moje primjedbe može slobodno da upotrijebi trokutić s uskličnikom! :cerek:

[uplasen]

ova tema da nije zalosna bila bi smijesna .... mislim ovo nabrajanje lijekova i doza ... dodje mi da se smijem od muke , ali suzdrzavam se , jer jos ako se pocnem histericno smijati , to bi znacilo da sam puko totalno ...

[[Ciara]]

Znate u čemu je fora?! Ovaj topic ima tu prednost da je ogroman, što uglavnom obeshrabruje trollove da ga spemaju svojim briljantnim uvidima i dijagnozama. Dakle, imamo solidan poligon za konstruktivan diskurs, ali... Često se javljaju ljudi u jako lošem stanju i nitko ih ne može kriviti što jedino o čemu se žele informirati i razgovarati su psihofarmaci. I to je OK, iako, trebalo bi sa vremena na vrijeme takve postove preusmjeravat na teme o tim lijekovima koje su već otvorene jer se, u pravilu, nikad ne postavljaju pitanja koja već na ovom topicu ili negdje na forumu nisu odgovorena. A to kažem jer pratim oko godinu i pol ovaj topic i još poneki na Psihologiju, pa ne kažem to bezveze ili da nekog vrijeđam.

Ja ne mislim svojim postovima nikoga ovdje maziti i paziti jer ne vidim kako to pomaže ljudima koji se dugo bore s anskioznosti. Ali pružiti kritiku, za koju sam mislila da se zbog smajlića neće shvatiti mrtvo ozbiljno, se neću ustručavati... zašto bih?! Kad sam ovdje želim što realnije i sa što manje mistifikacije sagledati svoje probleme kroz tuđe, a to nije uvijek lako. A još manje je lako kad me obeshrabri stalno vrćenje istih tema, gomila postova s identičnim sadržajem i onda još pogotovo kad si ljudi međusobno postavljaju dijagnoze i preporučuju ili pljuju taj i taj lijek. Halo? Pa to je neozbiljnost s mogućim groznim posljedicama. Brrr...

Ah, nije niti toliko bitno šta ja mislim, bitno je da svi mi ozdravimo! :mirko:

[Dvojba]

ova tema da nije zalosna bila bi smijesna .... mislim ovo nabrajanje lijekova i doza ... dodje mi da se smijem od muke , ali suzdrzavam se , jer jos ako se pocnem histericno smijati , to bi znacilo da sam puko totalno ...

A gdje ti vidiš nabrajanje lijekova i doza? Pa pisalo se o vitaminima, a vitamini ne spadaju u grupu lijekova. :D

[niknejm13]

Moram priznati da i meni smeta spamanje i ponekad zaštopavanje puta ka istini (da budem malo dramatičan)

Prizanjem da sam i sam masu puta ovdje skrenuo sa teme i raširio ono što trebamo sužavati - temu anksioznosti. Anksioznost je problem jer najčešće ne možemo naći njezin izvor, tako da je širenjem najčešće krivim spoznajamai krivim dijagnozama i preporukama samo produbljujemo.

Razlog velikog spama i širine ove teme (ipak ima i kvalitete u skretanjima sa teme na topicu), je mislim u tome što nas ovo stanje okupira. Upravo to što nas okupira i čini to da anksioznost jača. Orijentirani smo samo na sebe, a ne na druge stvari. Pa i najnormalniji bi imali problema kad bi samo razmišljali o svojoj unutrašnjosti, a ne na praktične stvari tipa posao, druženja itd... (pitajte ljude u zatvoru ili koji su bili u vojsci)

Malo sam skrenuo sa teme, u biti nisam skrenuo sa teme, dapače, ali sam skrenuo sa misli o spamu :)

Kako smo orijentirani na sebe i bolest, na nju mnogo provodimo vremena i razmišljanja pa i najaktualnije misli su nam o njoj. Upravo smo zato i na ovom topicu. Svi koji smo na topicu osjećamo se upravo radi gore navedenoga sigurno. Tu imamo mnogo za reći i osjećamo se ugodno i samopouzdano sa ljudima koji djele slične probleme. U toj samopuzdanosti i ugodnost, javi nam se mnogo za reći što i učinimo.

Sjećam se svojih prvih postova kad sam se prijavio. Nisam uopće vjerovao da su pola anksioničari, radi tona u njihovim postovima. Zezali su se, a ja nisam znao di sam. Mislio sam ovi nemaju kaj pametnije za radit, pa se budaliraju po forumu... Ali eto, shvatio sam da je detekcija i priznavanje problema pucanj za početak utrke, u kojoj nije bitno ko pobjedi, već ko dođe do cilja...

Mišljenja sam da bi ova ekipa: Čeri, Dvojba, MAltretator, Ciara, Uplašen, onaj smrad Niknejm13:)... trebali otvoriti topic "nervozna kava u društvu anksioničara" gdje bi svaštarili o svemu - mojoj disleksiji, dvojbinoj farmaceutskoj rezervi, uplašenovoj insomnii... a topic anksioznost ostaviti kao best of toga i sažeti preglednik informacija koje nam mogu pomoći...


Jaoaoj što odulji....:)

[niknejm13]

to se meni redovno događa dok sam "malo nervoznija nego inače"...i sama budem u strahu šta ću sljedeće izvalit:rolleyes:


meni se to omakne kada me pusti anksioznost. Kad mi se pojavi depresivna ravnodušnost i melankoličnost...(ali naravno da nisam nikad 100% opušten):) u biti :(

[cherryblossomgirl]

O da, nađe se tu mnogo istine.
I ja imam Uran u 7. polju, nisam se udala :D
Ali to ne znači da se nitko s Uranom ne udaje. Duga je to priča.

hvala, dvojbo, baš si me utješila s tom viješću :top:
možda i ima nade da se netko s uranom u 7. uda, ali s uranom i saturnom u 7. - e, to.....:ne zna:

Draga Ciara,

htjela bih se samo ispričati za svoje spamanje.

naime, ja uistinu vjerujem da moj natalni horoskop ima puno veze s mojim životnim problemima, kolikogod to drugima zvučalo smiješno.
svejedno, da me ne proglasite skroz praznovjernom, prebacit ću se na pdf "astrologija".

a što se tiče onih prethodnih stranica gdje smo se smijali našim ludostima, ne znam jesi li i na to mislila, mislim da nije naodmet malo se proveselit kad već stalno kukamo, a i u terapijske svrhe je dobro smijat se vlastitoj nevolji, tj. manifestacijama anksioznosti.

ipak, sorry.

[[Ciara]]

A da zaključim ono što sam započela. Bilo koga tko ovdje posta već dosta dugo sigurno ne smatram spammerom ili trollom, ali da si neki nekad dopuštaju malo previše off-topica, to stoji. Pa normalno da se dotaknete svega na što anksioznost utječe bio to natalni horoskop ili vitamin B, ali ako netko ima potrebu potrošit 10-ak postova na tu temu, onda to može napravit i preko PM-a ili u drugom topicu jer topic Anksioznost nije chat.

Ali ono što me zapravo jako smeta je sugeriranje dijagnoza i farmakoterapije putem krnjih postova, što često ovdje vidim. Ovo prvo me smeta samo u smislu zakrčivanja topica koji je ionako teško pratit, a ovo drugo je opasno...

Uostalom, ja samo primjećujem i sugeriram, nema razloga da radimo dramu iako mi se čini da neki misle da sam ih opalila po egu i prozvala baš njih. Nisam osoba koja povlađuje i ne sramim se reć kad me nešto smeta, ne vidim da sam time napravila neku štetu... I definitivno podržavam smijanje vlastitoj nesreći, nekad mislim da me još jedino to drži normalnom! :top:

Svako dobro ljudovi.

[Dvojba]

[QUOTE=niknejm13;13010356]

Mišljenja sam da bi ova ekipa: Čeri, Dvojba, MAltretator, Ciara, Uplašen, onaj smrad Niknejm13:)... trebali otvoriti topic "nervozna kava u društvu anksioničara" gdje bi svaštarili o svemu - mojoj disleksiji, dvojbinoj farmaceutskoj rezervi, uplašenovoj insomnii... a topic anksioznost ostaviti kao best of toga i sažeti preglednik informacija koje nam mogu pomoći...


Uopće ti nije loša ideja :D
Ja sam za. Usput ću rasteretiti ovaj forum svojim blabancijama :D

[Dvojba]

Onda bismo ja i Chery mogle do besvijesti žlabrat o astrologiji :D

[uplasen]

;13008449']Znate u čemu je fora?! Ovaj topic ima tu prednost da je ogroman, što uglavnom obeshrabruje trollove da ga spemaju svojim briljantnim uvidima i dijagnozama. Dakle, imamo solidan poligon za konstruktivan diskurs, ali... Često se javljaju ljudi u jako lošem stanju i nitko ih ne može kriviti što jedino o čemu se žele informirati i razgovarati su psihofarmaci. :mirko:

a ti ocigledno nisi ni u toliko losem stanju ako ne razmisljas o psihofarmacima nego o "konstruktivnom diskursu" ...

[[Ciara]]

Mišljenja sam da bi ova ekipa: Čeri, Dvojba, MAltretator, Ciara, Uplašen, onaj smrad Niknejm13:)... trebali otvoriti topic "nervozna kava u društvu anksioničara" gdje bi svaštarili o svemu - mojoj disleksiji, dvojbinoj farmaceutskoj rezervi, uplašenovoj insomnii... a topic anksioznost ostaviti kao best of toga i sažeti preglednik informacija koje nam mogu pomoći...


Uopće ti nije loša ideja :D
Ja sam za. Usput ću rasteretiti ovaj forum svojim blabancijama :D

Chatterski topic je OK ideja.

[[Ciara]]

a ti ocigledno nisi ni u toliko losem stanju ako ne razmisljas o psihofarmacima nego o "konstruktivnom diskursu" ...

Ne trebam nikoga da me uči u kakvom sam stanju, to znam i sama. Psihofarmake više ne uzimam, bez obriza na kušnje u koje ponekad upadam, pa si ne mogu pomoć da mi detaljan i dug razgovor o njima bude išta drugo nego zamoran. Smatram da je želja za polemikom normalna jer takva sam osoba, pomaže mi kad upotrebljavam mozak, diže mi se samopouzdanje i vjera u ozdravljenje, osjećam se sveukupno bolje kad razgovaram o svojim problemima i pokušavam ih razumijeti, pomaže mi u koncentriraju i usmjeravanju potrganih misli. Ne vidim smisla da se logiram ovdje i radim paniku kako ću se ubit, kad sam bila u najgoroj "fazi" nisam niti razmišljala o tome da tražim pomoć na internetu, a i kad sam počela s tim, prolazila sam zbog stvari koje sam ovdje pročitala užasne krize... Zato moram ovo shvatiti ponekad i malo ozbiljnije jer znam da postoje mnogi koji postaju u onakvom stanju kad sam se ja zaključavala u sobu i razmišljala kako da nabavim odvjetnika za oporuku.

[niknejm13]

;13012414']Chatterski topic je OK ideja.


Di se to treba otvoriti. NA psihologija ili...?

[[Ciara]]

Nemam pojma, treba pitat moderatora.

[Dvojba]

Di se to treba otvoriti. NA psihologija ili...?

Mislim da to samo otvoriš na Psihologija, New Thread.

[[Ciara]]

Pa da, drito u glavu je najbolje... ako vam se moderator slučajno zamjeri, okrivite mene da sam vas nahuškala. Nikad nisam bila banned! :cerek:

[Dvojba]

;13012722']Pa da, drito u glavu je najbolje... ako vam se moderator slučajno zamjeri, okrivite mene da sam vas nahuškala. Nikad nisam bila banned! :cerek:

:rofl::rofl:

[Estee]

Ma sve je OK, ja nemam ništa protiv da ljudi pišu o bilo čemu šta ih muči, pa bila to i astrologija. (Kad je čovjek anksiozan treba i želi naći potporu i ohrabrenje sa svih strana). Znam da propisivanje miligramaže lijekova preko foruma nema nikakvog smisla, ali, recimo, volim da me netko informira o suplementima...

Mene je upravo tu forum podsjetio da je B-kompleks jako koristan za živce, da je Omega 3 dobra i za depru, o Cholin Inositolu sam prvi put čula od Dvojbe i kad sam se dalje malo informirala o njemu vidjela sam da je izgleda prilično koristan ...tako da lijepo je biti informiran.

Eto, neki dan sam se raspitivala za neke suplemente koji trebaju mojoj staroj u apoteci i bila neka mala farmaceutska tehničarka od valjda 19 godina, koja ni o čemu nije imala pojma...Samo sam mogla slegnut ramenima i izaći iz apoteke...

Inače, ne volim čitati ove časopise ili bilo što drugo o bolestima, zdravstvenim problemima i sl., tako da nisam baš riznica informacija o lijekovima, poput Dvojbe (ali, sad Dvojbo kad si rekla da imaš mjesec u Djevici - to ti je to :mig:, znam da je to interes za sve u vezi zdravlja, lijekova i slično i velika fokusiranost na to).
I inače ne volim slušati o bolestima, liječenjima itd., to loše utječe na mene (a u fazi anks. stvara i hipohondriju i samo pojačanu zabrinutost). Zato sam zahvalna ako mi netko kaže ciljano "daj si kupi Omegu 3 i B-kompleks"... Naravno, ne bih kupila nešto što nemam pojma šta je...ali onda se malo o tome informiram i to uzmem ako smatram da je OK.

No, ako mislite da treba otvoriti chat, nema problema.

[niknejm13]

A tko je moderator...?

[niknejm13]

Skužio...

[[Ciara]]

Ajde, pa šta se sad čeka?! Ako uskoro s nekim ne podjelim kako anksioznost utječe na moju probavu i kako su mi nokti i kosa izgubili sjaj, puknut ću!

:mig::cerek::top:

[uplasen]

hm ja sam dupla vaga u horoskopu ...
i ja mislim da nema potrebe otvoriti chat ...
uostalom svi smo manje vise i imali "ozbiljne" postove i rekli zasto smo u ovom stanju ...

[niknejm13]

hm ja sam dupla vaga u horoskopu ...
i ja mislim da nema potrebe otvoriti chat ...
uostalom svi smo manje vise i imali "ozbiljne" postove i rekli zasto smo u ovom stanju ...

Hmm, mislim da ako nastavimo ovako, mogli bi postati jaako interesantan topic gdje će doći ljudi koji nemaju veze sa ANKS. i šta ćemo onda dobiti od toga... OBičan chattersku svaštaru....

[uplasen]

a meni je malo vjestacki da se uvodi cenzura sta se smije a sta ne smije pisati na temi ...
i uostalom ako neko misli da ce dodatnim filozofiranjem rijesiti svoje probleme , vara se , to pretjerano razmisljanje i trazenje uzroka i povezivanje samo vodi u novi vrtlog depresije ...

[[Ciara]]

a meni je malo vjestacki da se uvodi cenzura sta se smije a sta ne smije pisati na temi ...
i uostalom ako neko misli da ce dodatnim filozofiranjem rijesiti svoje probleme , vara se , to pretjerano razmisljanje i trazenje uzroka i povezivanje samo vodi u novi vrtlog depresije ...

Joj daj, oslobodi me samodopadne patetike, pa ko ti išta brani?! Kakvo "dodatno filozofiranje", čovječe, ja pokušavam shvatiti što mi se dogodilo i mogu li ja to preživjeti!

[niknejm13]

a meni je malo vjestacki da se uvodi cenzura sta se smije a sta ne smije pisati na temi ...
i uostalom ako neko misli da ce dodatnim filozofiranjem rijesiti svoje probleme , vara se , to pretjerano razmisljanje i trazenje uzroka i povezivanje samo vodi u novi vrtlog depresije ...

Ako si gledao Matrix... Sve se svodi na pitanje koju ćeš pilulu popiti...

Za život u neznanju, sa lažnim osjećajem sreće ili

potragu za znanjem, kroz najveća govna, ali sa jasnim ciljem životne sreće...

Moje shvaćanje...

[Dvojba]

[QUOTE=Estee;13012790]

Inače, ne volim čitati ove časopise ili bilo što drugo o bolestima, zdravstvenim problemima i sl., tako da nisam baš riznica informacija o lijekovima, poput Dvojbe (ali, sad Dvojbo kad si rekla da imaš mjesec u Djevici - to ti je to :mig:, znam da je to interes za sve u vezi zdravlja, lijekova i slično i velika fokusiranost na to).

Da draga, bingo! :)
Mjesec u Djevici daje jubav prema medicini, a i htjela sam studirat psihologiju, no putovi me odvedoše negdje drugdje. Ali bolest svih Djevica je beskrajno analiziranje i raščlanjivanje - mozak nikad ne miruje, stalno se preispituje - ko stvoren za anskioznost :D

[Dvojba]

hm ja sam dupla vaga u horoskopu ...
i ja mislim da nema potrebe otvoriti chat ...
uostalom svi smo manje vise i imali "ozbiljne" postove i rekli zasto smo u ovom stanju ...

I moj brat isto. Toliko je neodlučan da ne zna bi li pio Coca - Colu ili Pepsi :cerek:

[cherryblossomgirl]

htjela sam studirat psihologiju, no putovi me odvedoše negdje drugdje.

i ja. al prevladala je ona "od toga se ne živi". :rolleyes:

još uvijek fantaziram da ću je možda čak i upisati kad diplomiram za cca godinu dana.

[niknejm13]

Interesantno da i mene psihologija jako zanima.... Možda tu ima nečega... To nam je zajedničko svima....


Ljudi, poslao mi je Ego poruku da možemo otvoriti na psihologiji....

Ja sam za!

Jel ima još tko. Neću otvarati, pa da solo zujim tamo...:)

[uplasen]

...

[cherryblossomgirl]

Interesantno da i mene psihologija jako zanima.... Možda tu ima nečega... To nam je zajedničko svima....


Ljudi, poslao mi je Ego poruku da možemo otvoriti na psihologiji....

Ja sam za!

Jel ima još tko. Neću otvarati, pa da solo zujim tamo...:)

ja nisam za.
samo ću još više visit na netu nego sad. :kava:

al ja imam bolju ideju - mogla bi dvojba otvorit temu koja se zove "Farmakoterapija" :rofl:

[niknejm13]

ja nisam za.
samo ću još više visit na netu nego sad. :kava:

al ja imam bolju ideju - mogla bi dvojba otvorit temu koja se zove "Farmakoterapija" :rofl:


Temu i firmu...:)

[cherryblossomgirl]

Temu i firmu...:)

firmu tek kad diplomira psihijatriju :)

opet spamamo :flop:

[Estee]

ja nisam za.
samo ću još više visit na netu nego sad. :kava:



Ni ja. Dosta mi je ovo. Tu smo si već nekako doma, ne trebamo novu "kućicu". :)

[niknejm13]

firmu tek kad diplomira psihijatriju :)

opet spamamo :flop:

psihologiju ili psihijatriju?

[[Ciara]]

Ni ja. Dosta mi je ovo. Tu smo si već nekako doma, ne trebamo novu "kućicu". :)

Ma niste fora baš nimalo, gdje da se sad žalim na nadimanje i vjetrove?! :ne zna:

:Prd: eh, pobježe mi! :eek:

[Dvojba]

i ja. al prevladala je ona "od toga se ne živi". :rolleyes:

još uvijek fantaziram da ću je možda čak i upisati kad diplomiram za cca godinu dana.

Ajme, ista je stvar i kod mene bila. Tata mi je rekao: kakav je to posao, jel to mlaćenje prazne slame? :D

[Estee]

;13013777']Ma niste fora baš nimalo, gdje da se sad žalim na nadimanje i vjetrove?! :ne zna:

:Prd: eh, pobježe mi! :eek:

Ma to ti je najlakše. Imaš pun kufer tema na Zdravlju, sigurno nešto i o nadimanju itd. Ali ako baš inzistiraš, tješit ćemo te i ovdje... :mig:

[Dvojba]

ja nisam za.
samo ću još više visit na netu nego sad. :kava:

al ja imam bolju ideju - mogla bi dvojba otvorit temu koja se zove "Farmakoterapija" :rofl:

Jes luda? :rofl:
Pa da me napadne cijela svita onih koji bi ovako napisali: A što je tabletomani jedni, riješite se svojih bolesti snagom volje, što gutate tolike tablete i vitamine. Bolje vam je da vani vozite bicikl nego što tu tipkate :D

[[Ciara]]

Čekaj, postoji nešto izvan Psihologije?! Ma, ne usudim se. :tuzni:

[Dvojba]

Interesantno da i mene psihologija jako zanima.... Možda tu ima nečega... To nam je zajedničko svima....


Ljudi, poslao mi je Ego poruku da možemo otvoriti na psihologiji....

Ja sam za!

Jel ima još tko. Neću otvarati, pa da solo zujim tamo...:)

Ma otvori. Uvijek će se naći netko tko će tamo doći.

[[Ciara]]

Jes luda? :rofl:
Pa da me napadne cijela svita onih koji bi ovako napisali: A što je tabletomani jedni, riješite se svojih bolesti snagom volje, što gutate tolike tablete i vitamine. Bolje vam je da vani vozite bicikl nego što tu tipkate :D

Uvijek kad mi stigne mejl o popustu na Xanax koji nudi i dostavu na kućnu adresu... uvijek mi prođe glavom da si to možda ti. ;) :rofl:

[cherryblossomgirl]

Jes luda? :rofl:
Pa da me napadne cijela svita onih koji bi ovako napisali: A što je tabletomani jedni, riješite se svojih bolesti snagom volje, što gutate tolike tablete i vitamine. Bolje vam je da vani vozite bicikl nego što tu tipkate :D

pa napadamo te i ovdje kad pretjeraš pa možeš slobodno otvorit vlastitu radnju :rofl:
barem ćeš bit na miru :)

[uplasen]

uh zar se moze nabaviti xanax bez recepta ... nesto ga dugo nisam pio i hvata me nostalgija za xanaxom i dobrim starim vremenima , nekako sam bio srecniji tada s xanaxom ...
da li da ga nabavim opet , ili da trazim nove tablete , mozda nadjem neku koja ce me oboriti svaku noc - to bi bila tableta mog zivota ... djeluje svako vece , daje istu kolicinu sna i ne treba povecavati doze :rolleyes:...

[uplasen]

Jes luda? :rofl:
Pa da me napadne cijela svita onih koji bi ovako napisali: A što je tabletomani jedni, riješite se svojih bolesti snagom volje, što gutate tolike tablete i vitamine. Bolje vam je da vani vozite bicikl nego što tu tipkate :D
da snagom volje ... a je li probao iko da ode kod neke gatare ili vracare ? kakva su iskustva ? je li bolje djeluju vracare ili snaga volje ?

[Dvojba]

pa napadamo te i ovdje kad pretjeraš pa možeš slobodno otvorit vlastitu radnju :rofl:
barem ćeš bit na miru :)

Kučke jedne, to bi vi mene otjerale :D:D

[cherryblossomgirl]

Kučke jedne, to bi vi mene otjerale :D:D

već smo odavno probale, al nisi se dala.
sad probavamo na suptilnije načine. al ne ide ni tako.
dobri su ti ti farmaci, na čemu god da jesi :mig:

[uplasen]

vidim veceras sijevaju iskrice ... svi smo blagodarni jedni prema drugima ...

[cherryblossomgirl]

hrpa neafirmiranih psihologa na jednom mjestu :)