Anksioznost

[Dvojba]

Uvijek postoji prvi put. Očito ti nije pomoglo. Poslije dobrog sexa čovjek se osjeća opušten i relaksiran.:(

Kako tko. Seksualni čin je čin uzbuđenja ( tlak raste, srce brže lupa itd) što nas može "podsjetiti" na simptome panike, pa zato neki i dožive PA u vrijeme seksa.

[Dvojba]

eej :W evo da se malo javim. dobro sam, pripreme su pri kraju, osim što me muče povremene kontrakcije, ali još uvijek ih uspijevam kontrolirati magnezijem i normabelom, beba lijepo napreduje, ja dobila 17 kila :brukica: nadam se da ću se nastaviti i nakon poroda ovako dobro osjećati.

neznam gdje su ostale anksiozne trudnice, slabo ih viđam na forumu...

puno pusa svima :grli: :kiss:

Micamaco, ja u trudnoći dobila 18 kg - trbuh velik ko Velebit, a noge i ruke ko u pauka. Srećom, bila je zima, pa sam furala kaput i čizme - da je bilo ljeto - mislim da bih bila živa karikatura na cesti :D

Glavno je da se ti dobro osjećaš. Kontrakcije sam i ja imala i pila Apaurine zbog njih. Ništa ne brini, kad nastupe prave kontrakcije, znat ćeš :)

[Dvojba]

Na svoju žalost predobro te kužim, zadnjih tjedan dana pogotovo.
Svaki zvuk ko da mi stuže po živcima, a još k tome, non stop neko dijete koje je tek prohodalo trči po susjednom stanu. A roditelji isto poskoče nekad, valjda ga uče letjeti. :D :eek:
A znam da se vesele, a ja mrzovoljan preko zida.... :ne zna:

Pozdrav starim znancima! :kava:


Hejjjjjjjj, pa gdje si ti? Kako si, što je novog kod tebe? Kako PA i anksioznost? Pod kontrolom?

[Dvojba]

bok ekipa :)

ne stignem čitati sve nažalost, ali imam pitanje.

na cipralexu sam već 8 mjeseci, zbog PA i anksioznosti. Trenutno nemam napadaje panike, ponekad pred spavanje osjećam tjeskobu ali pošto konstantno osjećam umor brzo i zaspim i spavam kao top.
Inače sam zaposlena, radim normalno, izlazim i družim se.

zanima me jeste li vi umorni? ja bi stalno mogla spavati.... i primjećujem od kada pijem tablete, da sam nekako ravnodušna prema svemu, ne osjećam nikakvo uzbuđenje bez obzira što se dešava oko mene...:(

Piješ li uz cipralex i kakve anskiolitike, tipa xanax, helex, misar i sl?

[zeusxl]

Kako tko. Seksualni čin je čin uzbuđenja ( tlak raste, srce brže lupa itd) što nas može "podsjetiti" na simptome panike, pa zato neki i dožive PA u vrijeme seksa.

Radi se o adrenalinu. Normalno da tlak raste i srce brže radi. :mig:
Ali činjenica je da nakon sexa nastupa opuštenost.:top:
Pod uvjetom da je sex bio dobar
A čuj ak se partneru ne digne, normalno da partnerica dobije napad panike.:lol::rofl:

[marinella]

Draga, tremor je fino drhtanje ruku ili čak cijelog tijela. Da li misliš baš na to ili na tjeskobu, napetost ?



tremor cjelog tijela,usto osjećam ga unutar sebe kao napetost.a tsjekoba i depresivno raspoloženje me hvataju uveče. :(

beautica javi se na fejs da popričamo malo :mig:

[koza26]

Piješ li uz cipralex i kakve anskiolitike, tipa xanax, helex, misar i sl?

ne, ništa. samo cipralex

[BeautifullyChaotic]

tremor cjelog tijela,usto osjećam ga unutar sebe kao napetost.a tsjekoba i depresivno raspoloženje me hvataju uveče. :(

beautica javi se na fejs da popričamo malo :mig:

Bi rado, ali nikako da te uhvatim...
:)

[Dvojba]

bok ekipa :)

ne stignem čitati sve nažalost, ali imam pitanje.

na cipralexu sam već 8 mjeseci, zbog PA i anksioznosti. Trenutno nemam napadaje panike, ponekad pred spavanje osjećam tjeskobu ali pošto konstantno osjećam umor brzo i zaspim i spavam kao top.
Inače sam zaposlena, radim normalno, izlazim i družim se.

zanima me jeste li vi umorni? ja bi stalno mogla spavati.... i primjećujem od kada pijem tablete, da sam nekako ravnodušna prema svemu, ne osjećam nikakvo uzbuđenje bez obzira što se dešava oko mene...:(

Različito reagiramo na antidepresive. Ja isto pijem cipralex, ali umor i pospanost bili su prisutni nekih mjesec dana, nakon čega je to sve nestalo, a pojavila mi se budnost, poboljšana koncentracija i bistrina uma.
Umor i pospanost pojavljuju se zbog podizanja razine serotonina u mozgu ( od cipralexa) i on djeluje sedirujuće, umirujuće pa se lakše i zaspi, a i pospanost bude prisutna tijekom dana. No kako kod tebe ta pospanost traje punih 8 mjeseci, što te na neki način i ometa u normalnom funkcioniranju, nije naodmet da to kažeš svom psihijatru. Možda bi ti trebalo dodati još jedan AD ( ja pijem još i velafax). Razgovarajte o tome.

Ravnodušnost koja se javlja nastaje radi djelovanja antidepresiva. To je naprosto taj mehanizam koji spriječava da dođe do tjeskobe i da te stvari koje su te do prije pogađale, sada manje pogađaju. No ne trebaš se bojati da ćeš postati neosjetljiva na situacije do te mjere, da više nećeš osjećati ništa. To se naprosto neće dogoditi. jer kada bi se dogodilo, onda bismo bili zombiji. Manjak uzbuđenja također je jedna od popratnih pojava. Treba proći vrijeme da se čovjek navikne na pojavu " nove osobnosti" koja je manje osjetljiva na stresne podražaje. Možeš čak početi osjećati prazninu u sebi, kao da ti nedostaje ona tvoja "stara ja" koja je prije reagirala na svaku sitnicu.

[Dvojba]

tremor cjelog tijela,usto osjećam ga unutar sebe kao napetost.a tsjekoba i depresivno raspoloženje me hvataju uveče. :(

beautica javi se na fejs da popričamo malo :mig:

Hvataju te uvečer jer se onda počinješ opuštati, pa to lakše izbije. Osobito depresija " voli" zezati navečer, kad nema dnevne svjetlosti, kada si više na miru sama sa sobom, pa i crne misli zaplove mozgom.

Ti bi trebala otići psihijatru, reći što se događa - možda opet treba korigirati terapiju, možda i zamijeniti AD ili mu dodati neki drugi koji sedira i pije se u večernjim satima. Daj porazgovaraj sa psihićem. I piti B vitamine, pod obavezno.

[Dvojba]

Radi se o adrenalinu. Normalno da tlak raste i srce brže radi. :mig:
Ali činjenica je da nakon sexa nastupa opuštenost.:top:
Pod uvjetom da je sex bio dobar
A čuj ak se partneru ne digne, normalno da partnerica dobije napad panike.:lol::rofl:

Ne dobije napad panike, nego zvekne u depresiju :D

[Maltretator]

Pozdrav i tebi , nešto te nema , šta je s tobom?:rolleyes:

Hejjjjjjjj, pa gdje si ti? Kako si, što je novog kod tebe? Kako PA i anksioznost? Pod kontrolom?

Tu sam, zujim po drugim stvarima i forumima.
Došao uskrs, a meni se smrklo :rolleyes:, odmah izašla anksioznost iz svoje rupe.
Pod kontrolom je sve, imao sam objektivno teže razdoblje, ali nisam upao u depresiju.
Samo eto tjedan dana su me užasno smetali zvukovi. :eek: To mi tako dođe na tjedan-dva pa ode.

Xanax mi je u međuvremenu u ladici ostario, prošao mu rok skoro pola godine, to je valjda dobar znak. Znam tu i tam rijetko maznuti koji zeleni normabel. Mislim šteta je baciti to. :D

[marinella]

Hvataju te uvečer jer se onda počinješ opuštati, pa to lakše izbije. Osobito depresija " voli" zezati navečer, kad nema dnevne svjetlosti, kada si više na miru sama sa sobom, pa i crne misli zaplove mozgom.

Ti bi trebala otići psihijatru, reći što se događa - možda opet treba korigirati terapiju, možda i zamijeniti AD ili mu dodati neki drugi koji sedira i pije se u večernjim satima. Daj porazgovaraj sa psihićem. I piti B vitamine, pod obavezno.

ma već sam na 40 mg seroxata kojeg pijem uveče po naređenju psihića

[zeusxl]

Ne dobije napad panike, nego zvekne u depresiju :D

:lol::rofl:

[BeautifullyChaotic]

:lol::rofl:

:lol::top:

[anthony9906]

helou dragi moji,
imala sam šta čitat od zadnjeg puta,ali sam pročitala :)

prvo ću poslati pusu jg,drži se draga,bit će bolje,BIT ĆE!

i,magdice mi nema baš....

ja sam bez zolje i bez helex-a već dva tjedna,ali sam na dabrostonu zbog čvanja trudnoće.
strogo mirovanje,zapravo mi je ok izležavati se ispred tv-a kopa,to nisam radila gooooodinama :) tako da,nemojte me žalit,ok mi je :)

imam nekakav hematom,koji je zasad,veći od bebe,i ne ide vani,i molim boga da ne ide,dok beba ne naraste još malo....
i nekakvo krvarenje,poslali smo sve žive testove,i čekamo nalaze....nisam paničar (hahahahaha,ok ovo je presmješno sad) lijepo se odmaram,i pokušavam pozitivno misliti,
samo sm malčice možda prestrašena,ma malčice...

hormoni čine svoje,pa od pa nema ni p :),nadam se da će tako i ostati.
nisam dobila norabel,ali imam još dva helića,ako slučajno,ali neće valjda.

dvojba,ti si stvarno najveći pozitivac ovog foruma,kad narastem hoću biti kao ti.

veliki pozdrav šaljem curama,osobito rej,duki,marinelli,micamaci,magdi,maher,nekog ću zaboravitznalasamdaminetrebanabrajanje :)....svih vas volim,držite mi se

pusa

p.s. zule,ja još uvijek ne vjerujem da si ti liječnik.

[BeautifullyChaotic]

helou dragi moji,
imala sam šta čitat od zadnjeg puta,ali sam pročitala :)


Mene uvijek zaboraviš:(:(

A sad ozbiljno, držim fige da sve prođe u redu, ti čuvaj bebicu, nek' se malo drugi brinu za tebe, nije loše za promjenu malo odmarati.:top: Pusa

[zeusxl]

helou dragi moji,
imala sam šta čitat od zadnjeg puta,ali sam pročitala :)

p.s. zule,ja još uvijek ne vjerujem da si ti liječnik.

Što mene briga što ti vjeruješ ili ne vjeruješ.

[dea55555]

imam strašnu potrebu se nekom ispovijediti...moja situacija je grozna, osim što imam napade, život mi se je naglavačke okrenuo. imam osijećaj da tonem sve dublje i dublje. nemogu ni plakati, tako jako sam zablokirana, a tako se borim. barem za jednu emociju i ništa...ful bi voljela da mi netko pomogne. neznam ni sama šta da napravim. idem na terapiju za koju sumljam da mi pomaže jer mislim da je odnos izmedju mene i terapeuta jako čudan... jednostavno više neznam šta da napravim... napadi su grozni a život mi je očajan. nemam mir više nigdje, nemam emocija koje mi toliko fale. sigurna sam da neki imate ful iskustva i jako bi voljela znati da nisam sama u ovome i da će sve biti uredu. voljela bi opet plakati, onako iz srca...voljela bi opet sama negdje ići kao nekada, da znam da sam to ja, a ne ova isprazna stvar koju vučem ko neki teški teret. želim svoj stari život nazad...

[maher18]

reci što je bilo, što se dogodilo. otkkad se tako osjećaš, zašto si krenula na terapiju i kako to izgleda, kakve si imala smetnje tada, a kakve su sad.

pokušaj opisati sve što osjećaš, jer zasigurno nisi bez osjećaja, samo opiši što se to događa u tebi, kako bi opisala ono što u sebi nosiš. jer očito da nosiš već dugo. ovdje svatko ima svoju tjeskobu, svoju bol, ako ništa drugo, jedni drugima pružamo utjehu i razumijevanje. sigurno da nisi sama na svijetu, iako ti se sad možda čini da je sve izgubljeno. ne, nije izgubljeno. dok dišeš, dok im azadnjeg tračka života u tebi, dotle ima šanse da opet budeš sretna.

samo piši, reci što te tišti, urlaj ako treba, ali trebaš izbciti to van, pogledati edobro o čemu se zapravo radi, nači uzroke zašto, a to je već pola puta do zdravlja.:)

[dea55555]

tako sam sada sretna da me netko sluša i moja sreća je sada trenutno neopisiva.da bar mogu vikati, tako jako želim sada izbaciti sve iz sebe, ali sam zablokirana i to me najgore frustrira. otupila sam, a imam osijećaj da me se život raspada. počelo mi je prije mjesec dana s napadom, došla sam doma iz ljubljane u kojoj sam živjela s dečkom. krenula sam s terapijom i helaxima. prvi tjedan sam imala vjere da će se sve riješiti, terapija je počela uredu, ali sad nemam iskreno osijećaj da je baš on uredu. samo sam se uvukla u svoje probleme i terapeut je prema meni stvorio preveliki osijećaj povezanosti, poruke mi je slao i slično...pa imam osijećaj da sam se još više s tim odnosom uvukla u fobile i čudnu patologiju. barem mi zdravi razum govori tako. dakle osobi kojoj sam se do sada od tog problema otvorila nekako nemogu vjerovati. fali mi dečko, strašno, a nemam snage za vratiti se gore. doma me doživljavaju grozno, neopisiv je taj osijećaj kako me gledaju, kao da je kraj, na mene to grozno utječe. osijećaj? kao da sam na polovici prepolovljena. kao da živim izmedju dva svijeta, ako se to može tako nazvati. u meni je neopisivo puno emocija i zato želim plakati, ali čep je grozan, a od tableta otupim što mrzim. jučer nisam popila tabletu sve do trenutka napada koji je bio najgori od svih. imala sam osijećaj da ću eksplodirati, da ću se razletiti na sve strane. jutra su mi bila najgora zadnje vrijeme, tako sam se prazna dizala...do jučer kad mi je noč bila nepodnošljiva. tresla sam se, još sada se...dobila sam temperaturu i kad sam napokon zaspala, probudila sam se nakon par sati. imam osijećaj da se nikada neće rješiti, još uz sve ta zamjena života, iz jednog svijeta u drugi, a i nitko kome bi se povjerila da razumje. jedino što osijećam je sve ono najgore. terapijom mi je objasnio da se čaša napunila i da je sad treba prazniti dok se sama to ne naučim...iskreno stvarno neznam šta da napravim...

[maher18]

pro i najprvije: promijeni psihijatra! odmah, pod hitno! očito da ste upali u neki odnos koji nema veze s terapijom. ako ti se to i samo čini, dovolljan je razlog da odeš.

osim toga, napiši od početka, što se zapravo događalo. zašto si otišla iz dežele, kako si uopće tamo dospjela, zašto se ne možeš vratiti, kad si počela dobivati "napade" i kako su izgledali, jesi li prije imala neka slična iskustva, neko teško sjećanje, neki određeni događaj, kakvi su odnosi u obitelji. ne, ne nagovaram te sad da tu pred svima pišeš o svojoj intimi ako ne želiš da drugi čitaju, nego te pokušavam usmjeriti da si napraviš malo reda među emocijama, da bi one bitne stvari došle na vidjelo. ako treba, napiši sve to na papir, umetni koji dio kad se sjetiš, i napravi jednu cjelinu gdje ćeš navesti sve one tebi bitne stvari koje su se događale.

[Jenna X]

dea, je li tvoj psihoterapeut baš psihijatar ili psiholog? kakve reference ima, tko te uputio na njega? jesi li imala nekakve preporuke za njega, kako su inače ljudi s njim zadovoljni?

po čemu još misliš da je vaš odnos čudan, osim po tome što ti on šalje poruke (što i sama mislim da je čudno)?

ako imaš osjećaj da se ovako samo još više uvlačiš u svoje probleme, a to ti ne donosi nikakav osjećaj olakšanja (i plus toga odnos psihoterapeuta te također brine) nisam sigurna koliko je to dobro. :ne zna:

[anthony9906]

Mene uvijek zaboraviš:(:(

A sad ozbiljno, držim fige da sve prođe u redu, ti čuvaj bebicu, nek' se malo drugi brinu za tebe, nije loše za promjenu malo odmarati.:top: Pusashit...

znala sam,a vjeruj mi da mislim i na tebe,samo tom momentu sam zaboravila...:(

pusa najveća

[dea55555]

hvala na podršci, stvarno od srca...prvi napad mi se dogodio u autobusu, pod pritiskom, svadja s dečkom, previše posla, izgladnjena i pod virozom s menzisom.tu je moj glavni problem. u ljubljanu se bojim vratiti jer su mi se tamo dogodili prvi napadi, a i već godinama imam osijećaj otudjenosti, ipak nije moja država, druga kultura, drugi jezik, drugi mentalitet. osim toga imam težak strah od vožnje pogotovo na autocesti jer sam doživjela par saobraćajnih nesreći još dok sam bila ful mala. doma je situacija isto kaotična. puno nerješenih problema, a i evo upravo sada se vodi potpuno "normalana" komunikacija iz koje sam ja isključena, uvijek sam se tako osijećala doma. jednostavno van njihovog sistema. na van prema meni ok, ali osijećaj potpuno drukčiji. osijećam se kao obaveza koju moraju tolerirati. s time da sam se dosada uvijek trudila dobiti onaj osijećaj pripadnosti. tu se vjerovatno i nakupilo. s tatom imam probleme od malena. teror koji su svi istolelirali ja očito nisam mogla. dakle osijećaj mi je kao da nemam izlaza. s sestrom sam imala patološki odnos bile smo nerazdvojive, dok ona nije našla dečka. ona je taj odnos prekinula i sada kad mi treba sestra nje nema ubiti je tu, ali kao da nije. mislim da mi je ona u glavi bila ona figura mameu. mama diplomata kao i uvijek se prilagodjava, ali čijim željama, to se ja cijelo vrijeme pitam. osijećaj kao da sam u devetom nebu pakla trenutno. i još sam svjesna da se prilagodjavam na van, a pucam izunutra. što nije dobro. pri terapeutu sam jednim djelom osijetila da se mogu prepustiti, ali drugi osijećaj u kojem je on mene počeo hvaliti i idealizirati mi je postalo malo jasnije. pa fuck uz sve što mi se dogodilo još sam i taj osijećaj morala natlačiti. osijećaj da kad taman pomisliš da si našao nekoga ko će te izvući iz te muke, u pozadini potpuno drugi osijećaj. to mi je bila prava konfuzija. sada sam u bezizlaznoj situaciji. vrištala bi, a ne smijem, plakala bi, nemogu. komunicirala bi....drago mi je da s nekim mogu podjeliti sve ovo. drago mi je da me netko sluša, imam osijećaj da je i to jedan od kanala za pražnjenje. evo, osijećaj-ljuta sam . ljuta sam prije svega jer sam se našla u ovoj situaciji i taman kad sam mislila da će se nešto rješavati sve se iskompliciralo.ljuta sam i zbog toga jer mi svi govore šta trebam raditi!!! zbog toga sam najviše ljuta. svako svoje tupi i zbunjena sam od toga. naprimjer znam da je uredu isplakati se ali ako i dodje, što više ni ne dolazi me supresiraju da je to loše. ne želim se forsirati u nekim stresnim situacijama ( kavama s nekima koji mi idu na živce i izlaganje napadima)sada dok mi se kockice ne poslože a sestra se odnosi prema meni kao da bi to trebala sada napraviti u roku od par minuta. pa danas sam hodala satima, jedino mi je to pomoglo malo. imam tu sreću da na moru živimo i zato mi se je i jednim djelom teško od toga odvojiti. kao da sam našla jedini balans koji me koliko toliko umiri. idu mi na živce sve te norme! ako plačem sam za njih luda, bez obzira što znam da je to uredu. danas sam išla kod doktorice po uputnicu za psihijatra, ali postoji mogućnost da ću čekati dugo...a i procjenu ću morati napraviti pa mi nije svejedno.u glavi me cijelo vrijeme vrti i tako me je strah da ću ostati na tome, energija koja lupa unutar mene i izjeda me. što se tiče mojih trauma imam ih malo brdo... nekih sam se sada prisjetila i ni jedna emocija :( hvala vam da sam vas našla...puno mi je lakše kad znam da nisam sama u prostoru izmedju...

[dea55555]

dea, je li tvoj psihoterapeut baš psihijatar ili psiholog? kakve reference ima, tko te uputio na njega? jesi li imala nekakve preporuke za njega, kako su inače ljudi s njim zadovoljni?

po čemu još misliš da je vaš odnos čudan, osim po tome što ti on šalje poruke (što i sama mislim da je čudno)?

ako imaš osjećaj da se ovako samo još više uvlačiš u svoje probleme, a to ti ne donosi nikakav osjećaj olakšanja (i plus toga odnos psihoterapeuta te također brine) nisam sigurna koliko je to dobro. :ne zna:

pa osijećaj je otprilike takav. znam da bi trebalo biti koliko toliko stručno, dok sam tamo kao da upadam u neku patologiju. super sretna pola sata nakon toga, poslje katastrofa.jednostavno osijećaj, a do sada sam primjetila da osijećaje ne treba ignorirati. možda je i njemu na nekom podsvjesnom nivoju, ali sam toliko primjetila da kad si emocionalno vezan za osobu niš od rješavanja problema. neznam možda je iracionalno od mene i zato me izjeda podsvjesno. uvijek je onaj šta ako. primjetila sam da se i slaže sa svime što kažem, kao da sam upotpunosti u pravu. pa čekaj malo, kad bi bila u potpunosti u pravu oko svega, nebi bila tamo. osijećaj...onaj intuitivni...

[surfer22]

hvala na podršci, stvarno od srca...prvi napad mi se dogodio u autobusu, pod pritiskom, svadja s dečkom, previše posla, izgladnjena i pod virozom s menzisom.tu je moj glavni problem. u ljubljanu se bojim vratiti jer su mi se tamo dogodili prvi napadi, a i već godinama imam osijećaj otudjenosti, ipak nije moja država, druga kultura, drugi jezik, drugi mentalitet. osim toga imam težak strah od vožnje pogotovo na autocesti jer sam doživjela par saobraćajnih nesreći još dok sam bila ful mala. doma je situacija isto kaotična. puno nerješenih problema, a i evo upravo sada se vodi potpuno "normalana" komunikacija iz koje sam ja isključena, uvijek sam se tako osijećala doma. jednostavno van njihovog sistema. na van prema meni ok, ali osijećaj potpuno drukčiji. osijećam se kao obaveza koju moraju tolerirati. s time da sam se dosada uvijek trudila dobiti onaj osijećaj pripadnosti. tu se vjerovatno i nakupilo. s tatom imam probleme od malena. teror koji su svi istolelirali ja očito nisam mogla. dakle osijećaj mi je kao da nemam izlaza. s sestrom sam imala patološki odnos bile smo nerazdvojive, dok ona nije našla dečka. ona je taj odnos prekinula i sada kad mi treba sestra nje nema ubiti je tu, ali kao da nije. mislim da mi je ona u glavi bila ona figura mameu. mama diplomata kao i uvijek se prilagodjava, ali čijim željama, to se ja cijelo vrijeme pitam. osijećaj kao da sam u devetom nebu pakla trenutno. i još sam svjesna da se prilagodjavam na van, a pucam izunutra. što nije dobro. pri terapeutu sam jednim djelom osijetila da se mogu prepustiti, ali drugi osijećaj u kojem je on mene počeo hvaliti i idealizirati mi je postalo malo jasnije. pa fuck uz sve što mi se dogodilo još sam i taj osijećaj morala natlačiti. osijećaj da kad taman pomisliš da si našao nekoga ko će te izvući iz te muke, u pozadini potpuno drugi osijećaj. to mi je bila prava konfuzija. sada sam u bezizlaznoj situaciji. vrištala bi, a ne smijem, plakala bi, nemogu. komunicirala bi....drago mi je da s nekim mogu podjeliti sve ovo. drago mi je da me netko sluša, imam osijećaj da je i to jedan od kanala za pražnjenje. evo, osijećaj-ljuta sam . ljuta sam prije svega jer sam se našla u ovoj situaciji i taman kad sam mislila da će se nešto rješavati sve se iskompliciralo.ljuta sam i zbog toga jer mi svi govore šta trebam raditi!!! zbog toga sam najviše ljuta. svako svoje tupi i zbunjena sam od toga. naprimjer znam da je uredu isplakati se ali ako i dodje, što više ni ne dolazi me supresiraju da je to loše. ne želim se forsirati u nekim stresnim situacijama ( kavama s nekima koji mi idu na živce i izlaganje napadima)sada dok mi se kockice ne poslože a sestra se odnosi prema meni kao da bi to trebala sada napraviti u roku od par minuta. pa danas sam hodala satima, jedino mi je to pomoglo malo. imam tu sreću da na moru živimo i zato mi se je i jednim djelom teško od toga odvojiti. kao da sam našla jedini balans koji me koliko toliko umiri. idu mi na živce sve te norme! ako plačem sam za njih luda, bez obzira što znam da je to uredu. danas sam išla kod doktorice po uputnicu za psihijatra, ali postoji mogućnost da ću čekati dugo...a i procjenu ću morati napraviti pa mi nije svejedno.u glavi me cijelo vrijeme vrti i tako me je strah da ću ostati na tome, energija koja lupa unutar mene i izjeda me. što se tiče mojih trauma imam ih malo brdo... nekih sam se sada prisjetila i ni jedna emocija :( hvala vam da sam vas našla...puno mi je lakše kad znam da nisam sama u prostoru izmedju...

jako slična situacija kao i u mene.otac teror,majka tampon zona....panični se pojavili nakon separacije.jednostavno ono šta se skupljalo godinama,odjedanput eksplodiralo.grozni napadaji,užasni,nemogućnost vođenja vlastitog života.svi me gledaju čudno,i žele da se preko noći to promijeni,svi govore trgni se,ali to je nemoguće bez stručne pomoći i bez lijekova.....nažalost,to je toliko jako i uništava svaku želju za normalnim životom....strašno ti je važno naći dobrog psihića,psihoterapeuta.početi uzimati lijekove,i lagano se vraćati u život...kada ti je puno teško uvijek je netko na forumu,javi se.

[maher18]

u svakom slučaju, helelxi ti neće pomoći na dućže vrijeme, izdrži koliko možeš, najdi brzo drugog psihića da ti dade adekvatnu terapiju. reci, jel radiš ili osvisiš financijski o roditeljima? kako živiš, što radiš inače, imaš li neku prijateljicu otprije? uostalom, kako to da si se odlučila vratiti ako je ljubav štimala. obično ako je veza čvrsta, onda nema veze jesi li u tuđini ili bilo gdje na svijetu, kad imaš nekog ko te voli. piši što više, da si podastreš sve.

i, nemoj se ljutiti, ali pokušaj malo manje zbrkano pričati, i pripazi na gramatiku, teško te je pratiti, ne mogu možda prepoznati neke detalje kao oni koji takve stvari doživljavaju, pokušavam gledati objektivno. no, u svakom slučaju znaj da ovdje suosjećamo s tobom, i kad god ti je teško, imaš barem forum. no, za ostalo, i ono najbitnije, moraš se pobrinuti sama. naprosto moraš proći još jednu fazu odrastanja i sazrijevanja, ma kako bolno i komplicirano bilo.:grli:

[dea55555]

jako slična situacija kao i u mene.otac teror,majka tampon zona....panični se pojavili nakon separacije.jednostavno ono šta se skupljalo godinama,odjedanput eksplodiralo.grozni napadaji,užasni,nemogućnost vođenja vlastitog života.svi me gledaju čudno,i žele da se preko noći to promijeni,svi govore trgni se,ali to je nemoguće bez stručne pomoći i bez lijekova.....nažalost,to je toliko jako i uništava svaku želju za normalnim životom....strašno ti je važno naći dobrog psihića,psihoterapeuta.početi uzimati lijekove,i lagano se vraćati u život...kada ti je puno teško uvijek je netko na forumu,javi se.

hvala, ja sam upravo sad s njima:( jednim djelom si govorim, pa oni su moji, a na drugu stranu pištim...zato mi i je najljepše dok šetam. budjenje bez dečka, teško, pokušavanje zaspati teško... ljekove uzimam, uzimam zasada helex, pokušala sam smanjiti dozu jer sam otupila, ali je počelo pucati pa sam nazad u stanju bezosijećaja. možda dobijem i kakve antidepresive pa mi malo olakšaju...ja bi najradje to očistila...

[dea55555]

u svakom slučaju, helelxi ti neće pomoći na dućže vrijeme, izdrži koliko možeš, najdi brzo drugog psihića da ti dade adekvatnu terapiju. reci, jel radiš ili osvisiš financijski o roditeljima? kako živiš, što radiš inače, imaš li neku prijateljicu otprije? uostalom, kako to da si se odlučila vratiti ako je ljubav štimala. obično ako je veza čvrsta, onda nema veze jesi li u tuđini ili bilo gdje na svijetu, kad imaš nekog ko te voli. piši što više, da si podastreš sve.

i, nemoj se ljutiti, ali pokušaj malo manje zbrkano pričati, i pripazi na gramatiku, teško te je pratiti, ne mogu možda prepoznati neke detalje kao oni koji takve stvari doživljavaju, pokušavam gledati objektivno. no, u svakom slučaju znaj da ovdje suosjećamo s tobom, i kad god ti je teško, imaš barem forum. no, za ostalo, i ono najbitnije, moraš se pobrinuti sama. naprosto moraš proći još jednu fazu odrastanja i sazrijevanja, ma kako bolno i komplicirano bilo.:grli:

prvo jedna pohvala, način razmišljanja ti je izvrstan. već se malo lakše osijećam...isprika na gramatiki :) malo se brka sa slo gramatikom, potruditi ću se... za helexe sam potpuno svjesna. oni mi i blokiraju osijećaje, a to mrzim. opet biranje izmedju dva zla, napadi ili bezosiječajnost?što se tiče financija sam sada u takvom stanju da ni ne želim o tome razmišljati. radila sam, bila sam u privatnoj firmi na autorski ugovor, tu se i jesam izmorila. previše sam se forsirala. što se veze tiče, možda su podsvjesno ostale zamjerke, ali za sada osijećam potrebu da on dodje tu. posao sam vjerovatno za sada izgubila, ali nije problem, samo da dodjem malo sebi da mogu funkcionirati bi nastavila u tom pravcu. znam da moram odrasti, ali naprosto neznam kako. znam i da trebam biti sposobna biti sama sa sobom ali u stanjima kad sam tako prazna je to nezamislivo

[maher18]

bez obzira na tešku emotivnu krizu, pokušaj uz to riješiti egzistencijalno pitanje. dakle, u potragu za ozbiljnim poslom, jer ćeš tako imati daleko manje sukoba sa svojima. a reci, zašto su oni tako nespremni da ti pomognu, jel oduvijek bilo tako, ili ti se samo čini da je sestra zaboravila na tebe. treba prihvtiti činjenicu da odrasla osoba mora biti sama, treba naučiti da bude sama, a tek kad se potpuno stabilizira, onda je sposobna stvarati nove, relacije s ljudima. rtrebala bi o svemu tome popričati s psihićem.

[dea55555]

bez obzira na tešku emotivnu krizu, pokušaj uz to riješiti egzistencijalno pitanje. dakle, u potragu za ozbiljnim poslom, jer ćeš tako imati daleko manje sukoba sa svojima. a reci, zašto su oni tako nespremni da ti pomognu, jel oduvijek bilo tako, ili ti se samo čini da je sestra zaboravila na tebe. treba prihvtiti činjenicu da odrasla osoba mora biti sama, treba naučiti da bude sama, a tek kad se potpuno stabilizira, onda je sposobna stvarati nove, relacije s ljudima. rtrebala bi o svemu tome popričati s psihićem.

slažem se, ali to stanje u kojem nemogu sama do psihiča me već postavlja u neku poziciju da ovisim o nekome. to me stvarno iritira. natjerala sam se jedan dan ići sama s autobusom ( ne vozim) i bilo je ok, onda sam počela padati u ovo neko čudno stanje, (iz kojega se vidim ovim razgovorom trgam van) i jednostavno nakon još jednog napada odustala od te ideje. pokušavam čitati ali bez koncentracije, ali pokušavam i dalje...doma ne shvaćaju, uz sve pokušaje objašnjavanja, prvo su mislili da je nešto fiktivno, a onda su mislili da sam totalno pukla. za sestru znam da je isto u fazi izgradnje, ali baš takav zid si nisam imala u glavi...tu i tamo sam htjela sestru za takav razgovor koji se upravo sada odvija...

[maher18]

ak tvoji tak malo mare za tebe, po pričanju, boli te đon kaj misle jesi pukla il nisi. na kncu konca, možeš jedan dio busom, jedan pješice, naprosto se prepusti situaciji. imaj cilj, a to je zasad najti psihića. ili naprosto nazovi neki od dežurnih telefona za psihičku pomoć, brojeve imašš u svakim novinama, oni će znati gdje te mogu primiti s obzirom na tvoje stanje. nemoj se ništa bojati, prek telefona ti neće ništa loše napraviti. to su školovane osobe koje znaju kako treba razgovarati, a sigurno ćeš dobiti konkretan savjet za što brže rješenje. teško je biti ovako, ni na nebu, ni na zemlji, bez emotivne podrške. no, prihvati jednu stvar: sama si odabrala odlazak od svog draageca, povratak ovamo. za ubuduće, dobro razmisli i pogledaj što možeš očekivati u zbilji, a ne što tebi treba i misliš da možeš očekivati. to traje oko mjesec dana, koliko sam shvatila, pa si u akutnom stresnom stanju. a očito si imala i prije traume koje te nisu očvrsnule, nego naprotiv, samo doprinijele nesigurnosti. da si u zg već bih te uputila, ali koliko sam shvatila izvan si "metropole", a tamo ne znam kakava je situacija sa šrinkovima.

[marinella]

ljekove uzimam, uzimam zasada helex, pokušala sam smanjiti dozu jer sam otupila, ali je počelo pucati pa sam nazad u stanju bezosijećaja. možda dobijem i kakve antidepresive pa mi malo olakšaju...ja bi najradje to očistila...

kao prvo da ti kažem da te itekako razumijem.
ja sam na AD i xanaxu.jednom sam uzela helex i osjećala se s njim ovako kako si i ti.znam da nije neki savjet i neka pomoć al tebi je sad potrebna u obliku anksiolitika jer ti je samo to od lijekova trenutno dostupno.pa predlažem da probaš sa xanaxom pošto je helex kod obadvije isto djelovao.helex je u meni zarobio iste osjećaje,istu muku no izvana sam izgledala i osjećala se kao zombi nadrogirana.znači unutar sebe isti osjećaji,vani zombi to me tako umorilo!

e sad,naravno da to nije nikakvo dugoročno rješenje.tebi trba psihić uz kog ćeš se osjećati ugodno koji će ti dozvoliti da sam tražiš rješenja a ne da ti odobrava na svaku.i naravno dobar antidepresiv kao odlična pomoćna štaka pri ovom putovanju.neće biti lako ali će biti puno puno bolje,ja sam bila ti.i nisam mogla vjerovati koliko sam se pozitivno pokrenula uz AD,panični su nestali,postala sam svjesna sebe,svojih vrijednosti,mogućnosti.uz pravi AD nećeš izgubiti svoje osjećaje (to mi je tako mrska zabluda koja govori da uz AD postajemo zombiji,bez ikakvih osjećajima,pa zaboga nije to droga).
plako,strpljivo to je najvažnije u cijeloj priči!ak ti je dugo čekati psihića probaj privatno.kod njih je svejedno redovno pregled jednom mjesečno,ali meni i taj posjet jako jako jako pomogne,jer je jako kvalitetan.sad imaš vremena za odmor iskoristi to,pokuišaj posložiti neke kocke u glavi,uz lijekove ćeš dobit novu percepciju,onu pozitivnu koju već sad možeš početi graditi.
shvati što uistinu želiš, i vjeruj u svoje želje odluke,jer snažniji smo mnogo više no što mislimo.vjeruj mi,govorim iz iskustva!!! sretno! i slobodno ovdje pitaj što te god zanima svi smo prošli slične priče.evo ja sam imala neopisivu paniku pri prvom zaposlenju a sad nema osobe srenije i zadovoljnije svojim poslom.znači polako,daj si vremena,uzimaj neki drugi anskiolitik jer očito helex te zarobljava,kao i mene.znam kako to zna biti grozno.sljedeći koraci:dobar psihijatar,antidepresivi,psihioterapije,rad na sebi,i što više pozitivnog razmišljanja pa bar kao onog : pa vidiš ovdje su ljudi koji su slično ili isto prošli pa sau vremenom bili sve bolje pa i odlično (iz mog iskustva) ponavljam najvađžnije strpljenje,a do tada okreni se stvarim akoje te vesele opuštaju u to ubaci rad na novoj percepciji prema sebi i prema drugima.opet sretno!!

što se tiče mene ipak me pere blaga nervoza,ipak udajem se za tjedan dana,pa nije ni čudno.ali trudim se pozitivno razmišljati,naprotiv posljednjih dana sam jako jako jako dobro!
pusa svima od vaše marinelle!

[dea55555]

evo malo da se izjadam i pohvalim :) jučer sam dobila mail od jedne cure koja je to proživljavala i preživjela. toliko pozitivne energije sam tim mailom dobila.uglavnom, ona je toliko zadovoljna da je sve to prošla i ima osijećaj da ne postoji stvar na svijetu koju više ne može savladati. rekla je da se treba samo pustiti tom osjećaju, da smo to mi i da je to samo znak da smo sada dovoljno psihički sposobni rješavati prave probleme u životu. bez obzira koliko je jako da se s time ne treba boriti, treba pustiti da odradi svoje. ona je došla isto u tu fazu, u koju se nadam iskreno ću doći i ja. objasnila mi je i da se to ne rješava preko noči ali isto tako ni taj problem nije nastao preko noći. dala mi je par jako korisnih savjeta. npr. da si za vrijeme napada probamo sjetiti kakve slike imamo u glavi, kako smo došli do napada, da sve to zapisujem u dnevnik te probam nekako povezati sve skupa. time da ću doći do svojih pravih strahova. navodno je bila na hipnozi i jednom tjekom hipnoze ju je tako zgrabilo da je mislila da je prestala disati. tada je navodno shvatila da se ne treba boriti nego pustiti to da odradi svoje. nakon toga se je osijećala puno bolje i svaki sljedeći put kad joj je počelo visiti u zraku bi si rekla: "šta je? čega se bojiš, ha?" i tako je pomalo nestajalo. pomalo joj se je i vratila volja za stvarima koje je zapustila. objasnila mi je i da je to put prema pravoj autonomiji i sada tek vidim da ne samo da ne vjerujem nikome,ja ne vjerujem samoj sebi! to je moj glavni problem! ja ne vjerujem da sam sposobna biti autonomna, ali ako se pobjedi taj strah, navodno dodje do takve cjeline i autonomije, osoba se navodno promjeni na nešto predivno. tako da njoj uopće nije žao da je to prošla, tako je kako je trebalo biti- po njezinom mipljenju. shvatila sam i da terapeutu ne vjerujem prije svega jer je muškarac, muškarcima ne vjerujem, ma ni ljudima općenito, ni samoj sebi :) on mi je objašnjavao sve to, ali iz muških usta...došla sam do zaključka da se borim s fiktivnim strahovima jer me je strah ubiti boriti se s pravim. danas ujutro kad su mi se ti problemi-pravi otvorili sam se opet počela tresti, znojiti...teško je sada biti zaokupljen s pravim problemima, tako da sam si postavila upravo ono rečeno, za sada manje ciljeve. dakle put treba biti k autonomiji pa sam išla hodati...za početak i svaki put kad sam se htjela okrenuti i otići sam si ponavljala "čega se ti to tako jako bojiš?imaš cilj,idi dalje..." iskreno par sam se puta okrenula ali imam osijećaj da sam napravila jedan korak naprijed. puno pozitivnije gledam koliko god me vrti i trese. s helexa se nemogu odmah skinuti u jednom danu ali smanjujem dozu i bez obzira što sam na njemu, ipak vidim barem malo to svijetlo na kraju tunela. sad shvaćam zašto ste mi govorile za pozitivu. to je ta vjera u sebe koju izvlačim van. sad znam da postoji iako je duboko potlačena pa je treba iskopati :) znam i da će biti je... ali svaki dan ću si nešto postaviti, malo po malo...maska očito trepa past, s makom i ja...

[rejoflajt]

helou dragi moji,
imala sam šta čitat od zadnjeg puta,ali sam pročitala :)

prvo ću poslati pusu jg,drži se draga,bit će bolje,BIT ĆE!

i,magdice mi nema baš....

ja sam bez zolje i bez helex-a već dva tjedna,ali sam na dabrostonu zbog čvanja trudnoće.
strogo mirovanje,zapravo mi je ok izležavati se ispred tv-a kopa,to nisam radila gooooodinama :) tako da,nemojte me žalit,ok mi je :)

imam nekakav hematom,koji je zasad,veći od bebe,i ne ide vani,i molim boga da ne ide,dok beba ne naraste još malo....
i nekakvo krvarenje,poslali smo sve žive testove,i čekamo nalaze....nisam paničar (hahahahaha,ok ovo je presmješno sad) lijepo se odmaram,i pokušavam pozitivno misliti,
samo sm malčice možda prestrašena,ma malčice...

hormoni čine svoje,pa od pa nema ni p :),nadam se da će tako i ostati.
nisam dobila norabel,ali imam još dva helića,ako slučajno,ali neće valjda.

dvojba,ti si stvarno najveći pozitivac ovog foruma,kad narastem hoću biti kao ti.

veliki pozdrav šaljem curama,osobito rej,duki,marinelli,micamaci,magdi,maher,nekog ću zaboravitznalasamdaminetrebanabrajanje :)....svih vas volim,držite mi se

pusa

p.s. zule,ja još uvijek ne vjerujem da si ti liječnik.

čuvaj nam se!http://www.pic4ever.com/images/243s1dt.gif

[rejoflajt]

eej :W evo da se malo javim. dobro sam, pripreme su pri kraju, osim što me muče povremene kontrakcije, ali još uvijek ih uspijevam kontrolirati magnezijem i normabelom, beba lijepo napreduje, ja dobila 17 kila :brukica: nadam se da ću se nastaviti i nakon poroda ovako dobro osjećati.

neznam gdje su ostale anksiozne trudnice, slabo ih viđam na forumu...

puno pusa svima :grli: :kiss:

majo naše! majena bebica još majo!
http://www.pic4ever.com/images/anwei.gif

[rejoflajt]

i'm home again!hm:(:)http://www.pic4ever.com/images/144fs807820.gif

[maher18]

i'm home again!hm:(:)http://www.pic4ever.com/images/144fs807820.gif

ma dobaro, nisi sama, kad imam vremena naluknem se malo, no sad je sezona druženja, feštanja, izleta i zujačine posvuda, stalno imam gste ili idem drugima, jedva najdem vremena za osobne stvari i ljude. baš spremam objed, a onda juriš haračit po ormarima. ljetno-zimsko. ostalu čeljad sam namirila.

ovo proljeće me tak šupilo, ponašam se šašavo i klinci mi vele da sam u pubertetu skup s njima. od klimakterija ni k, psmtr pms-u i ko ga je zmislil. od trojke stigla na solidnu četvorku. ha, gdje ste sad, oni koji su mi se rugali da nemam cice, ha? haaaa?:cice::tuctuc::clint:

[nikolina 25]

ćao narode, ja sam nova. vidim da nisam jedina na ovom svijetu... molim vas za savjet....
prije dva mjeseca svašta se dogodilo u mom životu, kad se bura stišala ja sam nadrapala.. manta mi se kad hodam, trnula mi noga i ruka, pa mi trnuo jedan dio glave, napad panike sam imala konstantno, pa sam potom mislila da sam smrtno bolesna, otišla sam u zadnjih mjesec dana jedno deset puta kod svog liječnika da mi sluša pluća, potom sam izvadila nalaz krvi koji se savršen, sve je ok samnom što se tiče doktora, ali ja nisam dobro..... kad sam zadnji put bila kod svoje dokrtorice rekla mi je da sam anksiozna i da se javim psihijatru, a ja je pitala trebam li radit magnetnu, iako me glava nije bolila, zujilo mi malo u ušima... imam napadaj panike, zgrči mi se jezik, nestaje mi zraka, kao da imam knedlu u grlu, pa sam pomišljala na razne smrtne bolesti, nisam mogla spavati misleći neću se ujutro probuditi, i po cjeli dan slušam simptome na sebi i mislim kako je to neka strašna bolest... potom vidim kao neki končić mi prođe u vidnom polju kad gledam npr u bjel zid i slično, uvijek sam umorna.... umorna sam od svakojakih misli misleći da sam bolesna, a doktor tvrdi da nisam. pošto sam se našla u nevjerici otišla sam potražit drugog doktora kojem sam otišla jedno pet puta radi bolova u vratu i kralježnici, pa mi ruka trnula, pa mi uvijek nešto...... i ta mi doktorica rekla da sam zdrava i da vježbam malo moju kralježnicu... svašta me nešto probadalo, i odmah crne misli lete glavom......... dajte molim vas recite mi da li da zbilja vjerujem doktorima ili da lijepo odem psihiću na par terapija... već tjedan dana mi se ne manta kad hodam i ne tresem se jer popijem jedan xanax.....
da li se itko od vas našao u sličnoj situaciji.........

pomažite jer ludim:

[maher18]

i jedno i drugo: vjeruj doktorima da si zapraavo tjelesno zdrava ko dren, mlada i niš ti ne fali. i idi psihijatru da vidiš zašto si zapravo tak napeta i nervozna i zbunjena. i vježbaj vježbe za kralješnicu, ono kaj ti je doktor preporučil, odi vn na zrak, napravi si neki raspored u životu, nastoj ga se držati i prisili se na samokontrolu i samodisciplinu. a to ćeš naučiti kod psihića. mnogi ljudi prolaze kroz takve životne faze, to se često dešava kad smo svjesni da nas čekaju teške životne odluke i promjene, ili one već nastupe a nismo na njih prpremljeni. idi šrinku i držimo palce. a onda buš nam pričala kak je bil0.:top:

[nikolina 25]

pa zar je moguće da se pojavljuju ovakvi fizički znaci kad si u takvom psihičkom stanju a somatski si zdrav.....?
doduše ja sam majka blizanaca i oni mi odnesoše puno energije, čim počnem radit, a oni išli u vrtić, valjda će kriza proć.. doduše problem je valjda u meni. svi me ukućani nenormalno nerviraju, a pošto ja nisam svađalica ja prešutim sve da ne dolazim u konflikt sa njima...
poslušat ću tvoj savjet i odo psihićki

HVALA

[Jenna X]

pa zar je moguće da se pojavljuju ovakvi fizički znaci kad si u takvom psihičkom stanju a somatski si zdrav.....?



o da, itekako je moguće.
shvati da je sve u tvojoj glavi.

ostalo što si napisala odgovor je na mogući uzrok, tj. povod za tvoje stanje.
majka dvoje male djece, blizanaca, preopterećena, a po naravi očito pasivna - ne želiš ulaziti u konflikt s drugima i založiti se za sebe.
i ovo što kažeš - svi ukućani te nenormalno nerviraju, ali ti ništa ne govoriš, šutiš, potiskuješ... i skupljaš ogorčenje, bijes, ljutnju u sebi... svi ti potisnuti negativni osjećaji moraju nekako isplivati i počet te nekako kopkati... pa počnu nekim fizičkim manifestacijama.

za početak, ozbiljno porazmisli i o nekoj relaksaciji za sebe. moraš si odvojiti neko vrijeme samo za sebe i svoje interese, makar to bila samo šetnja... ili neki hobi... ili vrijeme za čitanje neke zanimljive knjige. moraš se vratiti samoj sebi, jer si vjerojatno upala u fazu kad osjećaš da živiš samo za druge, tj. posvećuješ se samo drugima (vjerojatno djeca, muž)... i vjerojatno imaš dojam da nikog drugog niti ne zanima kako si zapravo TI.

[maher18]

micek, pa kaj se onda čudiš? pa to ti iscrpi sve zalihe snage, i koncentraciju, i volju i sve. ali, tovji su i to je nešto najljepše na svijetu, kad vidiš da ti dječica rastu, zdrava, sretna, voljena. ništa ne može zamijeniti taj osjećaj. ja ih isto imam svoje, na sreću, ne blizance, bilo bi mi puno teže, naravno. zato nije čudno da si se malo pogubila u tom svemu. a moji su pubertetlije, ha, ha, mmoš msilit kak mi je s dva vječno gladna, čangrizava i šlampava polumuškarca, cca 90 kg svaki, s nogama 45 i 47, ha, ha. non stop kuham, spremam, slažem sendviče, kolače tamane cijeli protvan u deset minuta...ah, bila su to lijepa vremena dok su bili mali.:rofl::ne zna::kava:

[nikolina 25]

OOOOOOOOOOOOOOOOO DA
uz sve to ja sam apsolvent ekonomije, ostala mi još dva ispita do diplome.. YES

pa taman kad su se počele stvari vraćat u normalu ja postala hipohondrična i depresivna......
grozno
bar s nekim da podjelim, jer kad reknem nekom da me neš boli oni vele, tebe uvijek nešto boli, a ja imam i nervozu želuca od prvog mjeseca smršala sam 10kg, iako trebam još 10, ne škodi, al se čovik prepane:s

hvala na utjehi narode

[maher18]

ma buš vidla, kad odvališ ispite, kad se riješiš njihovih navlačenja štrampli, i kad budu mogli nešto samostalno, a ti našla dobar poslić, da vidiš, bit ćeš ko zmajica.!:top:

[rejoflajt]

pri terapeutu sam jednim djelom osijetila da se mogu prepustiti, ali drugi osijećaj u kojem je on mene počeo hvaliti i idealizirati mi je postalo malo jasnije.

bjež' glavom bez obzira od tog šarlatana!

ljuta sam prije svega jer sam se našla u ovoj situaciji i taman kad sam mislila da će se nešto rješavati sve se iskompliciralo.ljuta sam i zbog toga jer mi svi govore šta trebam raditi!!!

dobro, tko su to svi i kakvi su to dobronamjerni savjeti (put do pakla popločen je dobrim savjetima")?



ne želim se forsirati u nekim stresnim situacijama ( kavama s nekima koji mi idu na živce i izlaganje napadima)sada dok mi se kockice ne poslože a sestra se odnosi prema meni kao da bi to trebala sada napraviti u roku od par minuta.

sestra možda i želi dobro, ali to je tvoj život i ti osjećaš trenutno što možeš, nema sad nikakvog siljenja ni zbog koga ili čega, pa jel tko razumio ili ne, briga te.

danas sam išla kod doktorice po uputnicu za psihijatra,


evo, već si se počela boriti




piši, mi smo tu, iako nevidljivi, ali ima nashttp://www.pic4ever.com/images/toyou.gif

[maher18]

piši, mi smo tu, iako nevidljivi, ali ima nashttp://www.pic4ever.com/images/toyou.gif

nevidljivi, ali čitljivi, he, he.

[nikolina 25]

eh moj maher18, lijepo je bilo dok su bila djeca mala i kad su samo gukali, pa je bilo krasno dok sam ih ponosno vozala u duplim kolicima, pa je bilo dobro kad su počeli hodati i govoriti mama, tata, aaaaaaaaah... sve je bilo krasno, lijepo divno, i sad je jer su zdravi, samo ne volim da netko zadire u moj privatni život, ja volim bit svoja i imat svoje planove, ali pošto sam u zajednici, al nas ima, to je nemoguće, uvijek ti se netko us... u sve što si isplaniro.. nakon nekog vremena prihvatila sam to, al mi se ne mješaj kako ću ja odgajat djecu, jesam mlada, al nisam balava i smotana, pa ja sam se za njih natezala...... tak da otkad sam rodila uvijek ti netko ima nešto za reć, i sad ja nisam u stanju donijet odluku kao prije, sad mi treba vremena i muž da vidim da li ja to mogu........
ma sve je to zeznuto dok čovjek šuti, i na kraju pukneš, ne možeš više i opet tko nadrapa, onaj tko šuti, a ovi što laju, samo im se malo tlak povisi..
al se ne dam, sad sam u krizi sa samom sobom al sve će doć na svoje, nadam se....
valjda je nekog i to gonilo, a ja to pišem da se ispušem, čim pišem eni je lakše

[maher18]

sunac, oprosti ako sam nešto krivo shvatila, nije bilo nikakve namjere da nekom solim pamet, htjela sam te ohrabriti i malo ti olakšati, makar da se istreseš malo i da skupiš snagu.nadam se da ti je bar malo lakše. ovdje su mnogi u istom sosu, i nastojimo razumjeti i ohrabriti jedni druge. ne zamjeri, samo i sama znaš da čovjek ponekad iscrpi svu snagu, i naprosto mu treba da se prihefta na neki akumulator da se malo napuni vedrinom i optimizmom, ako ništa drugo.:)

[maher18]

mislim da sam malo zaribala, zapravo si pričala o situaciji koju imaš već sto godina oko sebe, u smislu da ti se svatko petlja i daje mudre savjete, primjedbe i komentare, a zapravo ti niko nije uistinu pomogao, nego si sve sama na svojim leđima cukljala. ma da, svi samo okolo rasipavaju svoju mudrost, a niko da te zagrli, utješi, ili barem malo podmetne svoja leđa. eh...

da je meni bar neko speglao koju pelenu, da se dignuo noću i napravio flašicu, da je uzeo u ruke klinca dok sam padala ničice od umora, ili barem pričuvao dok sam kuhala, spremala, peglala, cukljala s placa...a ponekad si pomislim kako je onda bilo divno vrijeme...

[dea55555]

piši, mi smo tu, iako nevidljivi, ali ima nashttp://www.pic4ever.com/images/toyou.gif

jutro, meni je situacija očajna, svaki dan ostilacije. imam osijećaj da ću eksplodirati. više neznam šta da napravim.skoro uopće više ne spavam, a neuroza mi je sve veća i veća. perspektiva mi se je toliko promjenila da imam osijećaj da se više nikada neću vratiti u normalu. je li to normalno? jeste li se i vi tako osijećali? idem iz ekstrema u ektstrem. stojim na mjestu i šiba me u glavu. više ni sama neznam šta da napravim, sve što radim se forsiram, osijećaj kao da bi trebala trčati a nemam kamo. perspektiva mi je toliko crna da umirem od straha. osijećam se baš kao da sam poludila i odvratno mi je. cjela zbrka mi je u glavi. tresem se, nokte grizem i jednostavno ne vidim izlaz iz toga. kad ga i vidim na kratko za što se ful mučim, opet mi dodje takvo stanje i to je grozno. više ništa neznam, šta mi paše, a šta ne. ništa mi ne paše, a ovo stanje me toliko muči da je to grozno...

[nikolina 25]

maher18 hvala na razumjevanju i podršci i nisi me uopće uvrijedila, samo jdni čovjek nekad traži da ga netko čuje i razumije.....

a što se tiče dea555 ja sam takva stalno, al mi malčice bolje kad vidim da netko mene sluša i razumije, i ja sam od jutros nervozna, želudac mi radi kao lud, još nisam ni ručak napravila koliko sam lijena, niš mi se ne da. imam osjećaj kao da nisam u svom tjelu.... ta tvoja situacija itekako mi je poznata, kaos u glavi, nemaš izlaza, sve već viđeno i još to osjećam...... valjda ćemo se i mi vratit u normalu

[maher18]

dea, pokušaj ovaj period shvatiti samo kao međufazu dok se ne aktiviraš i ne kreneš. ovo je samo kratkotrajni zastoj. može se ponavljati, svakako, ali znš i sama da su to valovita uznemirenja koja ovise o vanjskoj situaciji i tvom osobnom doživljavanju stvarnosti, koji ti donosi nevolje. reci samoj sebi: ok. sad mi je bed, sutra ću krenuti po novu uputnicu za novog šrinka, i onda će ići bolje. osim toga, pokušaj sad, sad, trenutno učiniti bilo što da svrneš loše misli. razmišljaj o vrlo konkretnim stvarima, koje nemaju upliva na tvoje emocije, i koje ne traže posebni emotivni angažman, nego koncentraciju i usmjeerenost. moraš vježbati vlastite misli. takve stvari čovjek uči dok je živ, i nemoj misliti da se to ne može raditi. samo smo previše natufljani s mediokritetskim stavovima okoline, a sami nemamo razvijene vlastite stavove. nauči odlučivati o sebi. u svakom slučaju, moraš ići stručnjaku.

[nikolina 25]

maher18 ti si prava podrška i prava psihićka

SVAKA TI ČAST:top:

[surfer22]

jutro, meni je situacija očajna, svaki dan ostilacije. imam osijećaj da ću eksplodirati. više neznam šta da napravim.skoro uopće više ne spavam, a neuroza mi je sve veća i veća. perspektiva mi se je toliko promjenila da imam osijećaj da se više nikada neću vratiti u normalu. je li to normalno? jeste li se i vi tako osijećali? idem iz ekstrema u ektstrem. stojim na mjestu i šiba me u glavu. više ni sama neznam šta da napravim, sve što radim se forsiram, osijećaj kao da bi trebala trčati a nemam kamo. perspektiva mi je toliko crna da umirem od straha. osijećam se baš kao da sam poludila i odvratno mi je. cjela zbrka mi je u glavi. tresem se, nokte grizem i jednostavno ne vidim izlaz iz toga. kad ga i vidim na kratko za što se ful mučim, opet mi dodje takvo stanje i to je grozno. više ništa neznam, šta mi paše, a šta ne. ništa mi ne paše, a ovo stanje me toliko muči da je to grozno...

nažalost sada si u fazi začaranog kruga,koliko god ti htjela ne možeš snagom volje dalje,jer su prisilne misli i simptomi prejaki...treba hitno naći dobrog psihića,koji će ti propisati AD jer očito ti je jako loše,ali svi smo to prošli,kod mene je bilo isto kao i kod tebe,ali odmah sam potražila stručnu pomoć i dobila AD i počela živjeti.....sve šta ti mi govorimo,govorimo ti iz naših iskustava,znači nemaš šta čekati,jer teško da češ snagom volje izaći iz toga stanja,treba ti neka štaka u vidu AD da bi se mogla boriti....preteško je to što se godinama kupilo u nama,kada eksplodira riješiti u trenutku.....da li se čuješ s dečkom,šta on kaže na ovu promjenu koja se dogodila....malo strpljenja draga,bit će bolje,to ti govorim iz iskustva....

[maher18]

maher18 ti si prava podrška i prava psihićka

SVAKA TI ČAST:top:

hvala ti puno na pohvalama, ponekad svakome treba lijepa riječ i razumijevanje, i meni i svakom drugom. nisam psihijatar, samo sam prošla gadne stvari kao mnogi drugi u životu, živjela sam zanemarena, bez ljubavi, bez podrške, sama savladavala ono što nosi na plećima barem dvoje ljudi. što se može. no to ne znači da moramo odrasti u neemotivnu, hladnu i sebičnu osobu, bez empatije za drugoga. odraastamo, svako u pojedinom segmentu zastane, neki ostaju na nekom nivou i kad je odavno prošlo vrijeme za neozbiljnost i nesigurnost. teško je kad preuzimaš odgovornost za samog sebe, ponekad je još teže pomagati drugima da odrastu. imam dva sineka koji još trebaju odrasti. hvala ti puno. evo, sad si ti meni pružila utjehu.

[dea55555]

bolje sam... trgnula sam se i išla šetati. uzela sam si knjigu na tu temu te metode kojim sam osvijestila, odnosno počela osvještavati neke stvari o sebi. još mi je i pasalo jer sam našla neki cilj. da si sama mogu najviše pomoči. pošto si sama to i radim. dakle skužila sam da se hranim odnosno punim time da krivim druge za neke stvari. ta ljutnja, energija koju treba usmjeriti drugamo. našla sam si i neku psihoterapetkinju. stvar je u mojoj perspektivi, dakle to treba mjenjati. jako mi je zanimljiva. proces je koji će trajati, ali ću se truditi maksimalno :) cure hvala na podršci, velika pusa!

[JayGee]

Eto mene. Imam iz noći u noć sve neke strašne snove, stan na 140 katu, gomila liftova, stalno nekud putujem, svim prijevoznim sredstvima, na sve kontinente i mješavine gradova, Tu su i moteli i hosteli i iznajmljeni apartmani. a što je najgore ja u smrtnoj opasnosti,imala sam saobraćajku, izvukli kamenčinu s mene, sva krvarim, čekam da umremali nikome to nije nejveći problem. Baš sam se napatila, milijun puta vozila se gore-dolje, kao da je baš sve bilo pteanje života i smrti. takav san. Cijeli dan sam mu pod dojmom.Šta se sa mnom događa?

[maher18]

Eto mene. Imam iz noći u noć sve neke strašne snove, stan na 140 katu, gomila liftova, stalno nekud putujem, svim prijevoznim sredstvima, na sve kontinente i mješavine gradova, Tu su i moteli i hosteli i iznajmljeni apartmani. a što je najgore ja u smrtnoj opasnosti,imala sam saobraćajku, izvukli kamenčinu s mene, sva krvarim, čekam da umremali nikome to nije nejveći problem. Baš sam se napatila, milijun puta vozila se gore-dolje, kao da je baš sve bilo pteanje života i smrti. takav san. Cijeli dan sam mu pod dojmom.Šta se sa mnom događa?

zaboravi san. naprosto znaš da te očekuju neke važne odluke, događaji, neke si uglavnom riješila, i sad mozak sve to skupa stavlja na pravo mjesto, i uz put odbacuje škart. to je samo san. ne znači svaki san neku posebnu simboliku.

[rejoflajt]

Eto mene. Imam iz noći u noć sve neke strašne snove, stan na 140 katu, gomila liftova, stalno nekud putujem, svim prijevoznim sredstvima, na sve kontinente i mješavine gradova, Tu su i moteli i hosteli i iznajmljeni apartmani. a što je najgore ja u smrtnoj opasnosti,imala sam saobraćajku, izvukli kamenčinu s mene, sva krvarim, čekam da umremali nikome to nije nejveći problem. Baš sam se napatila, milijun puta vozila se gore-dolje, kao da je baš sve bilo pteanje života i smrti. takav san. Cijeli dan sam mu pod dojmom.Šta se sa mnom događa?

to znači da više nisi bik koji sjedi već bik koji se vozi liftom! zezam te, of korz, imaš vrlo jasne snove, kao i i ja sad.

ride on, babe! makar sa štakama! ma osvanut će ubrzo nama sunce. ili neće.:lol::lol::lol::rofl:

[nikolina 25]

dobro jutro,
meni i nije baš nešto, napad panike, bol u prsima, nervoza u želucu, trčim svako malo na wc, ne mogu lijepo da dišem.. užas..
danas čekam rezultate ispita, ova dva što su mi ostala, trebam djecu vozit u vrtić da se malo prilagode jer prvi put idu, auto mi je u kvaru, sve mi se sastalo, svekrva non stop priča o bolestima, više mi se popela na glavu jutros od 6,30.. počela sam se opet pipkat, tražit po sebi imam li ja išta, trebam li opet doktoru, samo crne misli glavom lete, joooooooooooooooooj, poludit ću,, pa šta da radim sa ovom mojom glavom.... ak mi je nalaz krv ok ašto se tako bojim, ak mi je to ok zašto me uvijek boli ovo, ono... ak mi je ok, zašto se toliko bojim........ opet naletila kriza, a bila sam dobra jučer, niš posebno, jesam se malo tresla al nisam imala ovak glpe zamisli u glavi... danas kad sve namirim odo po uputnicu za psihijatra, ovo je grozno.. mislim d je uzrok svega što se bojim bolesti jer moja svekrva neprestano priča o rakovima, metastazama, i više je utjerala toliki strah u mene da ja ludim, a sve je počelo prije dva mjeseca kad sam s jednim djetetom završila u bolnici, pa oslije toga svekar nije dobro, pa umire, pa ne umire, pa hoće u bolnicu, pa neće u bolnicu, od tada svekrva samo priča o ružnim bolestima, a ja ne mogu da dišem... čim se pojavim na kućnim vratima počne ta priča, nnnnnnneeeeeeeee moooooogu više, to me ubija. onda postavljam 1001 pitanje... umorna sam od toga... nikako da sebi dođem, e baš mi je sad kriza! uvijek slušam iste priče

pa da mi je kupit stančić pa se odvojit od njih, da ne moram slušat svašta, eeeeeh da mi je

[maher18]

uh, uh! no, bar znaš od čega sve to. semu miša, sve nam se natovari na leđa i najmanje brinemo o sebi. i onda se iscrpiš ko ižmikana krpa, normalno da svi obrambeni mehanizmi odu vrit. i kaj možemo? lijepo naučiti da nam se ništ ne prima k srcu, i da se sve to nemre strpat pod tepih i delat ko perpetuum mobile. ne možemo od drugih tražiti da nas razumiju i štede, ali možemo sami sebe naučiti da sve postavimo na ono mjesto koje zaslužuje. postoje prioriteti: u se, na se i poda se. jer ak to nebu štimalo dolazi do zamora materijala, šrafeki popuštaju i onda nam je glava u škafu. no, dobro, i tu ima lijeka. sa šrinkom popričati kako, što i kada, složiti sve u ladice kamo pripada i izvlačiti po potrebi. a ne onak kak nam diktiraju drugi, odnosno onak kak mi puštamo da nam diktiraju i oni i naše vlastite uskomešane misli. jedini je bed u svemu tome da neke objektivn stvari ne možeš samo tako riješiti: vrijeme je kratko, nema ga, love nema. no, ak niš drugo, moramo naučiti da to uzmemo kao faktum i delamo ono kaj možemo. i hoćemo, bajdvej. a sad, šrinku, i uči se živjeti. za sebe.:top:

[marinella]

još 5 dana!!!!!!!!!! :horor:

[maher18]

još 5 dana!!!!!!!!!! :horor:

ne, mala! ne!

još pet dana::kava::hekla::gitara::trio::cheer::tulum:

[zeusxl]

dobro jutro,
meni i nije baš nešto, napad panike, bol u prsima, nervoza u želucu, trčim svako malo na wc, ne mogu lijepo da dišem.. užas..
danas čekam rezultate ispita, ova dva što su mi ostala, trebam djecu vozit u vrtić da se malo prilagode jer prvi put idu, auto mi je u kvaru, sve mi se sastalo, svekrva non stop priča o bolestima, više mi se popela na glavu jutros od 6,30.. počela sam se opet pipkat, tražit po sebi imam li ja išta, trebam li opet doktoru, samo crne misli glavom lete, joooooooooooooooooj, poludit ću,, pa šta da radim sa ovom mojom glavom.... ak mi je nalaz krv ok ašto se tako bojim, ak mi je to ok zašto me uvijek boli ovo, ono... ak mi je ok, zašto se toliko bojim........ opet naletila kriza, a bila sam dobra jučer, niš posebno, jesam se malo tresla al nisam imala ovak glpe zamisli u glavi... danas kad sve namirim odo po uputnicu za psihijatra, ovo je grozno.. mislim d je uzrok svega što se bojim bolesti jer moja svekrva neprestano priča o rakovima, metastazama, i više je utjerala toliki strah u mene da ja ludim, a sve je počelo prije dva mjeseca kad sam s jednim djetetom završila u bolnici, pa oslije toga svekar nije dobro, pa umire, pa ne umire, pa hoće u bolnicu, pa neće u bolnicu, od tada svekrva samo priča o ružnim bolestima, a ja ne mogu da dišem... čim se pojavim na kućnim vratima počne ta priča, nnnnnnneeeeeeeee moooooogu više, to me ubija. onda postavljam 1001 pitanje... umorna sam od toga... nikako da sebi dođem, e baš mi je sad kriza! uvijek slušam iste priče

pa da mi je kupit stančić pa se odvojit od njih, da ne moram slušat svašta, eeeeeh da mi je

Glavni ti je problem svekrva. Bolje biti podstanar, nego se gužvati sa bilo čijim starcima.:top::mig::cerek:

[surfer22]

dobro jutro,
meni i nije baš nešto, napad panike, bol u prsima, nervoza u želucu, trčim svako malo na wc, ne mogu lijepo da dišem.. užas..
danas čekam rezultate ispita, ova dva što su mi ostala, trebam djecu vozit u vrtić da se malo prilagode jer prvi put idu, auto mi je u kvaru, sve mi se sastalo, svekrva non stop priča o bolestima, više mi se popela na glavu jutros od 6,30.. počela sam se opet pipkat, tražit po sebi imam li ja išta, trebam li opet doktoru, samo crne misli glavom lete, joooooooooooooooooj, poludit ću,, pa šta da radim sa ovom mojom glavom.... ak mi je nalaz krv ok ašto se tako bojim, ak mi je to ok zašto me uvijek boli ovo, ono... ak mi je ok, zašto se toliko bojim........ opet naletila kriza, a bila sam dobra jučer, niš posebno, jesam se malo tresla al nisam imala ovak glpe zamisli u glavi... danas kad sve namirim odo po uputnicu za psihijatra, ovo je grozno.. mislim d je uzrok svega što se bojim bolesti jer moja svekrva neprestano priča o rakovima, metastazama, i više je utjerala toliki strah u mene da ja ludim, a sve je počelo prije dva mjeseca kad sam s jednim djetetom završila u bolnici, pa oslije toga svekar nije dobro, pa umire, pa ne umire, pa hoće u bolnicu, pa neće u bolnicu, od tada svekrva samo priča o ružnim bolestima, a ja ne mogu da dišem... čim se pojavim na kućnim vratima počne ta priča, nnnnnnneeeeeeeee moooooogu više, to me ubija. onda postavljam 1001 pitanje... umorna sam od toga... nikako da sebi dođem, e baš mi je sad kriza! uvijek slušam iste priče

pa da mi je kupit stančić pa se odvojit od njih, da ne moram slušat svašta, eeeeeh da mi je

ja isto ne mogu čuti kada netko priča o bolesti,ja se odmah poistovjetim,sa svakom bolešću...moj suprug je imao tetu,majčinu sestru koja je imala karcinom...to je bilo prije nego smo se mi oženili,ja sam bila iznimno bliska sa tom ženom,i prolazila sa njom doslovno svaku fazu bolesti,od prvog odlaska doktoru,do saopćavanja da ima karcinom u zadnjoj fazi,do kemoterapija,pa nakraju do ispraćaja na drugi svijet.tada sam bila hrabra i nisam mislila da bi mi se to moglo osvetiti...uz sve to spremam sebi vjenčanje,sama,jer su svi nezainteresirani,kao i uvijek....mjenjam čak datum vjenčanja da bi ta teta mogla prisustovati....i ona je bila na vjenčanju i nikada nije bila veselija,iza moga vjenčanja,na onaj prvi datum koji smo dogovorili ona završava u bolnicu i više ne izlazi iz nje nego umire.ja sam cijelo to vrijeme uz nju,saznajem da sam trudna i dijelim to s njom,ona je presretna....nažalost nitko mi nije rekao da će mi se to kao bumerang obiti o glavu...već tada se javljaju naznake panike,ali kako sam trudna nekako to riješavam,međutim nakon poroda kada se vraćam u bolnicu,kao da me neko vratio na onaj odjel onkologije,koji miriše na smrt....i onda počinju luđački napadaji,non stop razmišljam kako ću umrijeti,kako imam metastaze,počinjem proživljavati sve iznova,grozno......možda se to ne bi dogodilo da nisam bila u tako osjetljivoj fazi....oprostite na ovolikom postu,ali htjela sam reći nikolini 25 da sam i ja to prošla.....

[surfer22]

još 5 dana!!!!!!!!!! :horor:

to je nešto predivno.....ja obožavam vjenčanja....vidjet češ kako će biti dobro:rock::trio::tulum::grli:a onda iza:bara:

[maher18]

nije poželjno uspoređivati, ali psošla sam nešto slično. najprije sumislili da imam tumor na mozgu. a imam klince koje treba podići na noge!:horor:onda su pretrage pokazale da nije. pa se išlo dalje. slijedeća radna dijagnoza da imam alchajmera ili neku sličnu demenciju. no, krasno. par godina seniliš, a onda si ostatak života u tegli. ko kaktus. no, pretrage su pokazale da ipak nije. u međugasu se pojavila neka cista na jajnicima, pa pet na pretrage, markeri. i gadura od 6 cm se povukla ko da je nije ni bilo. pa onda dalje na sve moguće specte, skenere, magnetne i slične kerefeke. niš. semu miša, kaj buju moji klinci bez mene? osim toga, neću da me gledaju bolesnu, nemoćnu i ništavnu. i onda se gledalo jel multipla, jel mijastenija, izredale se dijagnoze. još ne znaju ništ. samo je činjenica da i dalje radim, živim, kuham, pomažem u zadaćama, idem u teeretanu, na čage, fešte, izlete i ko ga šiša. kad mi nije dobro, zemem si bolovanje ili godišnji, živim dalje i boli me đoko za nekakve boleštine. ako ih bude bilo, ok, a sad dok se još niš ne zna, pijem pivo i jebe mi se živo! živa sam! još uvijek! i nebum dala da me se tak brzo riješite!:2up::Pivo::kava:

[BeautifullyChaotic]

Rekao meni moj psihić da je vrijeme da se počnem oslanjati na svoje noge, da moram malo pustiti "štaku" (njega:mig:). Mislim da je od tada prošlo nešto više od pola godine. I bilo je super. Ponovno sam se osjećala živo. Sretno... s nedostatkom crnih misli. Sretna u svojoj sredini... normalna...

Dolaze topli dani, a ja se sada samo bojim kada će mi se opet dogoditi isto što i prošle godine... povlačenja po hitnama, osjećaj da ću umrijeti... srce mi svaku večer preskače, imam osjećaj da se gušim, bojim se alergije uz ovu koju imam, svaku bol koju osjetim tumačim kao znak da ću umrijeti... opet sam opsjednuta smakom svijeta, a moji doma, koji su me, odkad su saznali da idem na terapiju, odgovarali od svega i pokušavali me navesti na "pravi put" (mama je moju depresiju lijećila slaganjem vrećica, jer sam fantazirala zbog viška slobodnog vremena; sestra je moju želju za samoubojstvom rješavala rečenicom - a ubij se više; a dečko pasivnost sexom), sada mi opet nabijaju osjećaj krivnje s kojim živim toliko dugo da ga se više ne znam riješiti. A to je i glavni razlog zbog kojeg sam otišla tražiti pomoć. I sad se tjeskoba pojačava do te mjere da na trenutke ne mogu udahnuti. Danas nisam otišla u šoping jer me uhvatila panika da će mi opet srce početi ludovati i da ću završiti na hitnoj... samo se želim zavući negdje i da me ostave...

Je li to zbog vremena, ili što mi je opet?

[maher18]

ma kakav osjećaj krivnje??? jesi nekog ubila, ostavila na cjedilu, jel delaš kak možeš, jel osjećaš mržnju prema ikome, jesi mrava zgazila? nisi. to kaj tvoji nemaju strpljenja i razumijevanja, to ne moraš niti smiješ očekivati. oni su takvi kakvi jesu. ne možeš ih sama mijenjati, niti im je to potrebno. njima je dobro. odi ponovno šrinku, očito neke stvari nisi odradila do kraja. to je odrastanje, proces koji kod nekih traje i cijeli život, no zato kaj se ne žele micat s mjesta. ak ti se ne ide u šoping onda ni ne idi. nije propao svijet. na svijetu stalna samo mijena jest. mislim da je to rekao heraklit. i sve ono što su nam utuvljivali u glavu kao djeci i kasnije, ne znači da je ispravno. možda je bilo ispravno onda, dok smo bili mali, pa nas je to čuvalo od većih zala. poslušnost, ispravnost, pa onda eventualna nagrada. koja će doći kad budeš velika. ma drek! dobro ti je rekel šrink. najprije budi sama svoja, a onda si sposobna da sve rješavaš bez utjecaja drugih. s nekim se svarima treba naprosto pomiriti: dok ne završiš faks i ne zaposliš se, dok se ne budeš sama uzdržavala i bila i fizički odvojena od primarne obitelji, neće ti biti lako. no to ne znači da u tomu svemu, barem pred samom sobom, ne budeš samosvojna. to što još živiš doma i što nisi potpuno samostalna, to je rizik posla, samo okolnost kojoj će jednog dana doći kraj. ne, ne očekuj razumijevanje od nikoga. stvori ga sama sebi. pa nek te pre, nek ideš na hitnu, nema veze. to ćeš odraditi, pa ideš dalje. evo, pogledaj samo kroz prozor i vidjet ćeš sunce!:):):top:

[surfer22]

ja sam danas također ajme bože,nisam noćas ništa spavala,djeca me izbacila iz kreveta na pod.satrala se ,onda se kći probudila u pet da joj napravim mlijeko,pa se sin probudio u šest da je žedan,probudila se u deset s groznom glavoboljom,ali još gorom bezvoljnosti,nije mi se dalo ništa,ni skuhati,ni usisati,ama baš ništa...kao da sam u nekoj depresiji,vrijeme užasno ovdje u dalmaciji,jugo puše,baš se raspuhalo,toliko da mi se povraća od njega.nema nikoga da popričam,da malo dođem sebi.....evo nekako sam stavila kuhati ručak,radi djece......ajme šta sam nikakva.............a 15tak dana nisam izašla jer mi je maleni imao varičele,na rubu sam ludila.........

[nikolina 25]

ej narode, položila sam jedan ispit, drugi još čekam, eh kad bi i taj dočekala pa bi s guštom pisala diplomski, duge su bile ovegodine, de djeca, de faks, de uči, de trpi glupe priče.... pa se ponekad pitam kak sam to izgurala, al čini mi se da što prije ugrabim posao i da se iselim.....
čitam post od maher 18 i ti si radila magnetnu i sl, a pošto sam ja u fazi da se bojim bolesti i umišljam razne stvari, molimmmmmm te reci mi, po tvom iskustvu, kad sam po nalazu u krvi ok, savršenstvo kaže doktorica, i tlak i slušanje pluća i ekg i niš više uredna i super, dal moja luda glava mora sumnjat ovoliko, il sam stvarno anksiozna i hipohonra... ja kad to pitam doktorice ona se smije, ja nemam koga pitat, jer se bojim kako će netko reagirat na moje gluposti.... čim me zaboli jedan dio vrata ja konam neš je opasno...... a šta da ti pričam... išla bi doktoru a opet mi je muka je gnjavit.......

maher18 molim za savjet

[Dvojba]

Pozdrav svima.

Želim vas obavijestiti da je marokanski iscjelitelj Mekki Torabi u Zagrebu ( za one koji možda ne znaju). Radi na Velesajmu, Zapadna strana, treća porta od 10 ujutro do 14 sati, iscjeljuje besplatno. Na red se čeka dosta dugo, po dva sata jer dnevno sigurno dođe oko tisuću ljudi. Stari i bolesni te djeca mogu preko reda. Sam tretman traje jako kratko - nekih 30 sekundi. Ponijeti sa sobom bocu hermetički zatvorene vode (npr. Jana) koju Mekki energizira. Američki istraživači potvrdili da su u takvoj vodi pronašli 25 nepoznatih minerala. Događaju se iscjeljenja.

Tko želi neka ide. Ja sam bila s mamom dva put, i ići ću svaki dan. Kad se kod njega dođe na red, rukama osjeti bolesno mjesto i tada kaže: Svaki dan ( što znači da treba dolazi svaki dan do 15. 5.) a ako kaže O.K. onda ste zdravi i ne treba dolaziti.

Da se ova tema ne bi ovdje povlačila jer je off topic, možete kliknuti ovdje za daljnje informacije.

http://www.forum.hr/showthread.php?t=332035

[maher18]

magnetna nije dijagnostika za sve. da imaš kakav tumor, ili nešto ozbiljno, doktorica bi ti već postavila neku sumnjui ili radnu dijagnozu. osim toga, preporuku za magnetnu treba dati neurolog. inače imaš u zg raznih privatnih, oko 2000 kuna. ali moraš si naprosto pred špiglom naglas govoriti:

nisam bolesna, nisam bolesna, svi nalazi su se pokazali u redu! ja sam samo umorna, iznervirana žena koja nema mogućnosti odmah rješavati probleme. puno sam toga već zbavila, uspješno, prema tome i dalje ću kad će trebati i kad ću imati snage. zsad nemam snage, ali ću ju smoći, ići ću psihiću jer mi treba rame za plakanje, razumijevanje i učenje metoda kako da savladam sama sve što me muči, i kako da drugačije gledam na neke stvari koje me tište. ja sam zdrava, ali sam premorena. nije ni čudno, kad nemam vremena razmišljati o sebi i svojim potrebama, jer neke stvari naprosto moram odraditi. nema ko drugi. pa ću ih lijepo i odraditi. nisam nesposobna. dapače, itekako sam sposobna. pa ko bi bedinal dvoje djece, živel sa svekrom i svekrvom, polagal ispite na faksu, i još sve radil kaj treba. ja! ja sam to sposobna! jesam!

[nikolina 25]

ja isto ne mogu čuti kada netko priča o bolesti,ja se odmah poistovjetim,sa svakom bolešću...moj suprug je imao tetu,majčinu sestru koja je imala karcinom...to je bilo prije nego smo se mi oženili,ja sam bila iznimno bliska sa tom ženom,i prolazila sa njom doslovno svaku fazu bolesti,od prvog odlaska doktoru,do saopćavanja da ima karcinom u zadnjoj fazi,do kemoterapija,pa nakraju do ispraćaja na drugi svijet.tada sam bila hrabra i nisam mislila da bi mi se to moglo osvetiti...uz sve to spremam sebi vjenčanje,sama,jer su svi nezainteresirani,kao i uvijek....mjenjam čak datum vjenčanja da bi ta teta mogla prisustovati....i ona je bila na vjenčanju i nikada nije bila veselija,iza moga vjenčanja,na onaj prvi datum koji smo dogovorili ona završava u bolnicu i više ne izlazi iz nje nego umire.ja sam cijelo to vrijeme uz nju,saznajem da sam trudna i dijelim to s njom,ona je presretna....nažalost nitko mi nije rekao da će mi se to kao bumerang obiti o glavu...već tada se javljaju naznake panike,ali kako sam trudna nekako to riješavam,međutim nakon poroda kada se vraćam u bolnicu,kao da me neko vratio na onaj odjel onkologije,koji miriše na smrt....i onda počinju luđački napadaji,non stop razmišljam kako ću umrijeti,kako imam metastaze,počinjem proživljavati sve iznova,grozno......možda se to ne bi dogodilo da nisam bila u tako osjetljivoj fazi....oprostite na ovolikom postu,ali htjela sam reći nikolini 25 da sam i ja to prošla.....

hvala ti velika

[rejoflajt]

još 5 dana!!!!!!!!!! :horor:

:horor: reče paničar paničaru :lol:

[duxi9]

još 5 dana!!!!!!!!!! :horor:

:grli::gitara::rock::Pivo::trio::kiss::Placebo::Pl acebo::top:

[duxi9]

:horor: reče paničar paničaru :lol:

:rofl::rofl:

[rejoflajt]

marinella naša, jesi si sigurno posložila osnovne stvari koje želiš za početak jer život zna biti težak. iskreno se nadam da si se porazgovarala sama sa sobom i rekla to je to!

ako je tako, želim ti najbolju vožnju tvog života (the best ride of your life)!

http://www.pic4ever.com/images/hippie4.gif

http://www.pic4ever.com/images/123.gif

let's make a paaaaartyyy!!!

[rejoflajt]

Rekao meni moj psihić da je vrijeme da se počnem oslanjati na svoje noge, da moram malo pustiti "štaku" (njega:mig:). Mislim da je od tada prošlo nešto više od pola godine. I bilo je super.

Ponovno sam se osjećala živo. Sretno... s nedostatkom crnih misli. Sretna u svojoj sredini... normalna...




što se tada dogodilo? nešto je moralo.

Dolaze topli dani, a ja se sada samo bojim kada će mi se opet dogoditi isto što i prošle godine... povlačenja po hitnama, osjećaj da ću umrijeti... srce mi svaku večer preskače, imam osjećaj da se gušim, bojim se alergije uz ovu koju imam, svaku bol koju osjetim tumačim kao znak da ću umrijeti...


ti moraš do svog dr opet jer ti se stanje u tvojoj glavici pogoršalo, prisilne misli itd.


sada mi opet nabijaju osjećaj krivnje s kojim živim toliko dugo da ga se više ne znam riješiti. A to je i glavni razlog zbog kojeg sam otišla tražiti pomoć. I sad se tjeskoba pojačava do te mjere da na trenutke ne mogu udahnuti.



svi mi imamo osjećaj krivnje kao jebeni ugrađeni čip zato da se ne bi možda pobunili protiv autoriteta zvanih roditelja!

Danas nisam otišla u šoping jer me uhvatila panika da će mi opet srce početi ludovati i da ću završiti na hitnoj... samo se želim zavući negdje i da me ostave...

strah od straha

Je li to zbog vremena, ili što mi je opet?

vrijeme ti samo pogoršava stanje, ali da si dobro ne bi ti vrijeme smetalo.

idi kod shrinka.

[marinella]

marinella naša, jesi si sigurno posložila osnovne stvari koje želiš za početak jer život zna biti težak. iskreno se nadam da si se porazgovarala sama sa sobom i rekla to je to!

ako je tako, želim ti najbolju vožnju tvog života (the best ride of your life)!

http://www.pic4ever.com/images/hippie4.gif

http://www.pic4ever.com/images/123.gif

let's make a paaaaartyyy!!!

sretna izjavljujem jesam! :)
al znaš nas paničare,tak da znam da se ne čudiš moojoj nazovimo ju pozitivnoj nervozi ;)

[rejoflajt]

bjutić kaotić, nadam sa da me nisi doživjela pregrubom, znaš ono, tras u stvarnost. ali stojim iza svega što ti napisah. najteže je na tebi=odluka.:mig:

[nikolina 25]

marinela, sve najbolje ti želim, izludiraj se od sreće kad znaš da je to to!!!!!

SRETNO!!!

[BeautifullyChaotic]

Rejić, kakva grubost? :mig: Imaš pravo, samo ja odgađam neke stvari. Kao, proći će me.
Maherice, i tebi hvala. ;)

Marinella, :cheer::cheer::cheer:

[zeusxl]

{Što se imate veseliti glupim vjenčanjima?:ne zna: Najobičnija cirkusijada za uveseljavanje mnogobrojne rodbine.:D Mladenci obično moraju dignuti kredit koji godinama otplaćuju. Od poklona dobijaju se tosteri i ručnici:lol:
Ak familija želi vjenčanje, nek si ga i plati.:D

[femmelatin]

Pa eto, žena se veseli. Smeta li te to?
Nikad mi neće biti jasno zašto ljudi ne žive svoj život, umjesto toga zabadaju nos u tuđi i sveudilj se čude.

[zeusxl]

E baš se ima čemu i veseliti.:D Pitaj ju kak će to otplatiti.:mig::D

[rejoflajt]

E baš se ima čemu i veseliti.:D Pitaj ju kak će to otplatiti.:mig::D

i tu je vrijeme fuj, raspoloženje diže.:rolleyes:

[nikolina 25]

eh baš lijepo, danas je dan mantanja u glavi
gospon svekru su rekli da mora na operaciju, ima neko opće zakrčenje krvih sudova na vratu, nemam pojma jer ne želim da slušam o bolestima, mene već dva dan boli neš duž vrata, vena il neš, il je to autosugestija ne znam..........
uglavnom stavila sam dvd u sobu danas i ne izlazim iz sobe do ujutro, svakako mi se ne jede....
ma nisam bezosjećajna, nisam da ne saslušam nekoga, već mi je dosta svega, više ne mogu to slušat jer od tih priča nisam dobro, želim sebi pomoći,
usput, U PETAK IDEM PSIHIĆKI........ YUUUPI

eto to me razveselilo danas

[maher18]

dakle, same vesele stvari. jedno prekrasno vjenčanje, dogovorile psihiče, malo ova kišica oprala i sve u redu. sad idem doma s posla, gladna ko pas. idem najprije namirit klince, a onda na buncek, mljac. joj, bum dobila još par kila.:rofl: nema veze, bolje da lljulja nego da žulja, he, he.

[BeautifullyChaotic]

Ma koga više briga za kile! A buncek se ne propušta:D:mig:

[rejoflajt]

ljudi, ak vam se da, riješite si test poremećaja ličnosti, mene maltene pogodio u sridu! ima topic:confused:

[BeautifullyChaotic]

Ja sam ga riješila... hm...

[JayGee]

[QUOTE=marinella;20250640]sretna izjavljujem jesam! :)


Opusti se, uživaj, i želim ti sreću!:)

[marinella]

ja se danas sudbeno udala

[JayGee]

ljudi, ak vam se da, riješite si test poremećaja ličnosti, mene maltene pogodio u sridu! ima topic:confused:

Riješila. Zanimljivo.
Stay OK.

[BeautifullyChaotic]

ja se danas sudbeno udala

:cerek::D:D Čestitam!!! Još ovo u subotu :top::top:

[nikolina 25]

ja se danas sudbeno udala

ČESTITAM!!!!!!!!!!!!!!!!!

[Vilenica]

ja se danas sudbeno udala

:tulum:

sve najljepše :)

[rejoflajt]

http://www.pic4ever.com/images/connie_07.gifja se danas sudbeno udala

http://www.pic4ever.com/images/za2.gif

[emofree KJ]

..voljela bi opet sama negdje ići kao nekada, da znam da sam to ja, a ne ova isprazna stvar koju vučem ko neki teški teret. želim svoj stari život nazad...[/QUOTE]

Dobro si ovime objasnila svoje stanje. Znas, zivot je takav kakav je: negdje dobijemo (emocionalno) jednu ogrebotinu , tu opet pravu ranu al ne obracamo se previse na to, idemo dalje jer malo nas je koji pokazemo da nas to zaboli. I tako padne neka prasinica po tomu al ,u biti, u nasoj svijesti je sve zapisano, fali samo neka stresna situacija i mi puknemo. Neki to vuku jako dugo aaaaaaaal kod tebe mi se dopada da stvarno zelis da prekines to st(r)anje.
Govorim naravno iz iskustva .
Meni je pomogla , da vratim "stari zivot", eft-terapija. Napisala sam jednu temu o tomu pa procitaj. Jako je jednostavna, cak i zabavna . mozes ju lako i nauciti i koristiti kao samopomoc a ako je problem veci treba ti eft terapeut.
Vidim da se o tomu kod nas malo zna a milioni sirom svijeta je uspjesno koriste.
Malo svrljaj po netu, mislim da samo u ZG ima jedna gospodja koja se time bavi.

[emofree KJ]

Ovo je bio odgovor za dea55555, aj recite da nisam smotana, nekako mi citat nije bas uspio .

[maher18]

ja se danas sudbeno udala

evo, onaj glavni dio odvalila. a sad feštamo! jupiiiii!:rock::trio::tulum:


ps: nije bil buncek nego punjena puretina. nisam niš cugala jer sam dežurna, pa nije zgodno:rofl: dobaci mi buketić:cerek:

[BeautifullyChaotic]

Punjena puretina :klopa:

[dea55555]

Ovo je bio odgovor za dea55555, aj recite da nisam smotana, nekako mi citat nije bas uspio .

hvala...iskreno, mene svako toliko u zadnjih par dana izokrene. nisam spavala 43 sata, imala sam gadne epizode, psihijatar je dolazio doma jer nisu znali šta samnom. u jednom trenutku me samo preklopi i imam neku totalno drukčiju perspektivu koju u životu nisam proživjela. kao da padam ful duboko unutra. to su navodno simptomi težeg stanja i zanima me koliko vas je to proživjelo? jeli to normalno? kad sam napokon zaspala na par sati uz tablete za spavanje, drugi dan me je opet preklopilo i trgnula sam se jedva. kao da to nisam ja, cijeli dan sam bila pri miru, sretna da sam to opet ja. danas ujutro opet, uzela sam tabletu i radila jogu, neznam ni sama kako i navodno će se ponavljati u epitzodama i svaki put sve manje i manje. prvi napadi su mi bili klasični napadi, srce mi je lupalo, izgubila sam kontrolu nad tijelom, ali mi je perspektiva bila jasna,ali ovih zadnjih par puta mi se je cijela percepcija pročela mjenjati. kako to funkcionira?

[Dvojba]

ja se danas sudbeno udala

Draga moja marinella, želim ti svu sreću ovog svijeta. Ništa se ne boj u subotu, uživat ćeš kao nikad dosad. U to sam sigurna :)

[duxi9]

Draga moja marinella, želim ti svu sreću ovog svijeta. Ništa se ne boj u subotu, uživat ćeš kao nikad dosad. U to sam sigurna :)

Potpisujem , opusti se i uživaj, draga Marinela:top:

[marinella]

hvala svima na iskrenim željama :)

[maher18]

hvala svima na iskrenim željama :)

buketić?tko će ga uhvatiti?:)

[Jenna X]

marinella,

SRETNO!!! :kiss: :) :)



Meni je pomogla , da vratim "stari zivot", eft-terapija. Napisala sam jednu temu o tomu pa procitaj. Jako je jednostavna, cak i zabavna . mozes ju lako i nauciti i koristiti kao samopomoc a ako je problem veci treba ti eft terapeut.
Vidim da se o tomu kod nas malo zna a milioni sirom svijeta je uspjesno koriste.
Malo svrljaj po netu, mislim da samo u ZG ima jedna gospodja koja se time bavi.

možeš li ovdje napisati nešto malo više i konkretnije o tome?

[marinella]

buketić?tko će ga uhvatiti?:)

navrati pa se dogovorimo :mig:

[duxi9]

buketić?tko će ga uhvatiti?:)

Ja navijam za tebe:D:trio::lux:

[Hans Asperger]

Ima li tu još teških slučajeva? Evo, ja recimo imam aspergerov sindrom, opsesivno-kompulzivni poremećaj i anksiozno-depresivne simptome, uz to mi se često javljaju i suicidalne misli, a odustao sam manje-više od svih aktivnosti.

[emofree KJ]

EFT je ustvari psiholoska akupunktura gdje se ne koriste igle. Lupkanjem ili kucanjem odredjenih tocaka /13/ i koncentriranjem na odredjeni problem oslobadjaju se blokade atime i problem nestaje i to trajno.
Ovdje je tema auksiosnost . Ne znam sto to tocno znaci ali za mene je to S T R A H !
Svi zivotni problemi imaju kao osnovu strah. To moze biti strah biti napusten, neku neugodnu situacijujos jednom dozivjeti, strah od nekog dogadjaja , sto se sve moze( nije se jos dogodilo) dogoditi, strah od ljudi, bolesti, bola , besparice, buducnosti, ili strah od straha.

[emofree KJ]

Evo ukratko kako bi to izgledalo

1: Imenovati problem. Npr. bojis se leta avionom. Pri samoj pomisli na to neki ce poceti da se znoje, klecaju koljena..;a pri pomisli da ce se avion srusiti - panika.
2:Intezitet osjecaja. Koliko je to emocionalno opterecenje(pri pomisli da ce se avion srusiti) na skali od 1/ nema opterecenja / do 10/maximum/.
3:Sada slijedi sama procedura gdje se odredjene tocke lupkaju jedna za drugom , vrhovima prstiju, i istovremeno se izgovara na svakoj tocki nas pocetni problem( strah od leta avionom).
To traje svega par minuta. Sada ponovo ocjenimo intezitet emocija po skali od 1-10.
Narode moj, to se ne moze vjerovati !! Kaze se-, ko rukom odneseno, upravo tako!!
Kompliciraniji problemi imaju, naravno, vise slojeva pa se mora duze i raditi, cesce. to je tada kao glavica luka koja se sastoji od vise slojeva , pa se mora skidati sloj po sloj da se potpuno oslobodimo od zivotnih negativnih naslaga.
Toliko , ne znam koliko je ovo uopce, napisano, shvatljivo al pitajte , ako ne znam odgovor ja cu se raspitati koliko mogu.

[rejoflajt]

Evo ukratko kako bi to izgledalo

1: Imenovati problem. Npr. bojis se leta avionom. Pri samoj pomisli na to neki ce poceti da se znoje, klecaju koljena..;a pri pomisli da ce se avion srusiti - panika.
2:Intezitet osjecaja. Koliko je to emocionalno opterecenje(pri pomisli da ce se avion srusiti) na skali od 1/ nema opterecenja / do 10/maximum/.
3:Sada slijedi sama procedura gdje se odredjene tocke lupkaju jedna za drugom , vrhovima prstiju, i istovremeno se izgovara na svakoj tocki nas pocetni problem( strah od leta avionom).
To traje svega par minuta. Sada ponovo ocjenimo intezitet emocija po skali od 1-10.
Narode moj, to se ne moze vjerovati !! Kaze se-, ko rukom odneseno, upravo tako!!
Kompliciraniji problemi imaju, naravno, vise slojeva pa se mora duze i raditi, cesce. to je tada kao glavica luka koja se sastoji od vise slojeva , pa se mora skidati sloj po sloj da se potpuno oslobodimo od zivotnih negativnih naslaga.
Toliko , ne znam koliko je ovo uopce, napisano, shvatljivo al pitajte , ako ne znam odgovor ja cu se raspitati koliko mogu.


ako je to to (http://emofit.com/), to je presmiješno, jeftini self-help vodič, đizs!:flop:

[rejoflajt]

ali ako je tebi pomoglo, vrlo važno za ostalo:cerek:

[maher18]

ali ako je tebi pomoglo, vrlo važno za ostalo:cerek:

nije baš bez veze, ali ne treba to tako usko shvaćati. imate otvoren topic o tome. naravno da neće riješiti pojedinu situaciju, ali dovodi do opuštanja, kako tijela, tako i misli, i u svakom slučaju, pod vodstvom dobrog terapeuta koji zna kako i što radi, može biti pomoćno sreedstvo. nema univerzalnog recepta, i problemi se nikako ne mogu rješavati metodom tipa: kako se riješiti ovoga, onoga...u pet lakih koraka. onome ko ne radi sam na sebi, nikakva metoda neće pomoći.:ne zna::kava:

[maher18]

buketić!!!:cerek:
ak treba, poštarinu plaćam pouzećem!:D

[svemirac]

buketić!!!:cerek:
ak treba, poštarinu plaćam pouzećem!:D

pa maherice vas posvuda na forumu .bravo.djelite savjete,dežurate ali ipk pazite na liniju

[maher18]

pa maherice vas posvuda na forumu .bravo.djelite savjete,dežurate ali ipk pazite na liniju

ne moraš tako glasno aplaudirati, čemu to. ne dežuram, nisam moder. ne dijelim savjete, samo razgovaram kao i svi ostali. o kojoj liniji pričaš? tankoj crvenoj, tankoj zelenoj, ili o onoj tjelesnoj? za tu zadnju ne brini, volim dobro pojest, ali i zdravo potrošit pojedeno. vidim da i ti kojekuda vrludaš. žal mi je onih 45+, fatslut ne da, pa ne da.:rofl:

[zeusxl]

i tu je vrijeme fuj, raspoloženje diže.:rolleyes:

Ma rejice ti mene jedina shvaćaš.:mig: Ovdje već 10 dana puše jako jugo. Glava me rastura.:(

[zeusxl]

Ja navijam za tebe:D:trio::lux:
Ja ne. :p:lol::rofl:

[mistress_misery]

konstantno prisutna, čitav život. prvi put sam otkrila šta je tačno na času psihologije u drugom razredu srednje škole ne uvidevši suštinu problema. anxioznost,kao i nagle promene raspoloženja sam lečila starim dobrim alkoholom dok nisam doživela napad panike, pokušaj suicida i slanje psihijatru.na početku sam odbijala lekove i terapije uz ono "nisam ja luda", ali vreme je pokazalo da je anxiznst postala sve učestalija i jako uznemiravajuća. nekad dostigne toliki vrhunac da počinjem da se tresem sa željom da nešto polomim. onaj odvratni osećaj "leptirića" u stomaku, centrifuge i gubljenja na sekunde. jako naporno, lekovi pomažu,idem na terapije već par godina.. ali ne vidim neki napredak..kažu "sve je u glavi", pa ne znam kako kad ja ne mogu da utičem na to bez prisustva lekova!

[svemirac]

ne moraš tako glasno aplaudirati, čemu to. ne dežuram, nisam moder. ne dijelim savjete, samo razgovaram kao i svi ostali. o kojoj liniji pričaš? tankoj crvenoj, tankoj zelenoj, ili o onoj tjelesnoj? za tu zadnju ne brini, volim dobro pojest, ali i zdravo potrošit pojedeno. vidim da i ti kojekuda vrludaš. žal mi je onih 45+, fatslut ne da, pa ne da.:rofl:

hajde reci svom svemircu tko to neda i zašto što je to fatslut . hvala

[maher18]

hajde reci svom svemircu tko to neda i zašto što je to fatslut . hvala

fat slut je moderica na us-u, tamo gdje je predložen topic 45+. a budući da tamo ima onaj 35+ i slično, poveselila sam da ima i za nas malo starije. mislim da je glupo deklarirati se kao mlađa osoba, ako to nisi. to samo znači da nisi sposoban biti ono što jesi. no, da se ne bi neke osobe našle tamo isprovodcirane, bilo bi mi drago da imamo i mi svoje mjesto. no, fat slut smatra da je navedeni topic dovoljan za četanje i kave. šteta, možda bismo mi bili malo drugačiji, tko zna. usporeniji, staromodniji, luđi, ali bar bi imali svoje mjesto pod suncem.

[surfer22]

hvala...iskreno, mene svako toliko u zadnjih par dana izokrene. nisam spavala 43 sata, imala sam gadne epizode, psihijatar je dolazio doma jer nisu znali šta samnom. u jednom trenutku me samo preklopi i imam neku totalno drukčiju perspektivu koju u životu nisam proživjela. kao da padam ful duboko unutra. to su navodno simptomi težeg stanja i zanima me koliko vas je to proživjelo? jeli to normalno? kad sam napokon zaspala na par sati uz tablete za spavanje, drugi dan me je opet preklopilo i trgnula sam se jedva. kao da to nisam ja, cijeli dan sam bila pri miru, sretna da sam to opet ja. danas ujutro opet, uzela sam tabletu i radila jogu, neznam ni sama kako i navodno će se ponavljati u epitzodama i svaki put sve manje i manje. prvi napadi su mi bili klasični napadi, srce mi je lupalo, izgubila sam kontrolu nad tijelom, ali mi je perspektiva bila jasna,ali ovih zadnjih par puta mi se je cijela percepcija pročela mjenjati. kako to funkcionira?


dea55555 kako si danas?vidim da si u jakom lošem razdoblju.....

[svemirac]

fat slut je moderica na us-u, tamo gdje je predložen topic 45+. a budući da tamo ima onaj 35+ i slično, poveselila sam da ima i za nas malo starije. mislim da je glupo deklarirati se kao mlađa osoba, ako to nisi. to samo znači da nisi sposoban biti ono što jesi. no, da se ne bi neke osobe našle tamo isprovodcirane, bilo bi mi drago da imamo i mi svoje mjesto. no, fat slut smatra da je navedeni topic dovoljan za četanje i kave. šteta, možda bismo mi bili malo drugačiji, tko zna. usporeniji, staromodniji, luđi, ali bar bi imali svoje mjesto pod suncem.

hvala na odgovoru.smisli nešto kao naš topić pa ga otvori na usamljena srca jer mu ovdje nije mjesto iako i ja imam pan.napade i anksioznost

[svemirac]

ne moraš tako glasno aplaudirati, čemu to. ne dežuram, nisam moder. ne dijelim savjete, samo razgovaram kao i svi ostali. o kojoj liniji pričaš? tankoj crvenoj, tankoj zelenoj, ili o onoj tjelesnoj? za tu zadnju ne brini, volim dobro pojest, ali i zdravo potrošit pojedeno. vidim da i ti kojekuda vrludaš. žal mi je onih 45+, fatslut ne da, pa ne da.:rofl:

ne aplaudiram samo hoču reči da si jaka na svim poljima i lijepo je to od tebe

[maher18]

hvala na odgovoru.smisli nešto kao naš topić pa ga otvori na usamljena srca jer mu ovdje nije mjesto iako i ja imam pan.napade i anksioznost

ja nemam ni jedno ni drugo, ni peto, na psihologiji sam jer se ponešto razumijem u to, pa ako mogu pomoći, barem razveseliti i utješiti, dobro je.

nije mi fora sama otvarati takav topic, iako mislim da je vrlo korisno. ja sama e mogu sudjelovati u četeraju kao oni na 35+, naprosto zato jer imam takav raspored posla, a imam itekakvu dinamiku u rl. no, mislim da ima dosta onih koji imaju više vremena, možda se osjećaju osamljeni, i naprosto vole popričati i zekati se.

[surfer22]

želim ti sve najbolje sutra,da budeš pozitivno uzbuđena i da sve dobro prođe.SRETNO

[marinella]

moja najbolja prijateljica,kuma je u bolici,trudna dva i pol mjeseca,prokrvavila,mora ostat.
koliko joj god želim dobra u životu,a to samo može fragi Bog znati,toliko mi je žao što sutradan neće biti uz mene.kad mi je rekla plakala je i ona i ja.
znam svi će reći važno j da on i beba budu dobnro,nitko to ne želi više od mene no..kako ću se ja sutra smijati znajući da je ona tužna i zabrinuta tamo negdje..da joj je beba u opasnoti..da je još k tometužna jer nije sa mnom.najbolje prijateljice smo više od 20 god!!

samo kad se sjetim da nije do kraja mogla ni izgovoriti:najdraža moja sve najbolje ti želim sutra..ja od plača nisam mogla ni izgovoriti hvala.

[BeautifullyChaotic]

moja najbolja prijateljica,kuma je u bolici,trudna dva i pol mjeseca,prokrvavila,mora ostat.
koliko joj god želim dobra u životu,a to samo može fragi Bog znati,toliko mi je žao što sutradan neće biti uz mene.kad mi je rekla plakala je i ona i ja.
znam svi će reći važno j da on i beba budu dobnro,nitko to ne želi više od mene no..kako ću se ja sutra smijati znajući da je ona tužna i zabrinuta tamo negdje..da joj je beba u opasnoti..da je još k tometužna jer nije sa mnom.najbolje prijateljice smo više od 20 god!!

samo kad se sjetim da nije do kraja mogla ni izgovoriti:najdraža moja sve najbolje ti želim sutra..ja od plača nisam mogla ni izgovoriti hvala.

Draga, žao mi je što se to dogodilo baš danas, ali bit će sve u redu. Njoj će lijećnici pomoći, i bit će ona s tobom, barem u mislima. A sigurno bi bila tužna da ti taj dan ne iskoristiš na najbolji mogući način. To je tvoj dan. I imaš pravo sutra biti sretna, i ona to sigurno želi. A ti se lijepo pomoli za nju, i za sebe, da sutra imaš snage. Ljubim.:mig:

[marinella]

Draga, žao mi je što se to dogodilo baš danas, ali bit će sve u redu. Njoj će lijećnici pomoći, i bit će ona s tobom, barem u mislima. A sigurno bi bila tužna da ti taj dan ne iskoristiš na najbolji mogući način. To je tvoj dan. I imaš pravo sutra biti sretna, i ona to sigurno želi. A ti se lijepo pomoli za nju, i za sebe, da sutra imaš snage. Ljubim.:mig:

:grli:

[Martian7]

moja najbolja prijateljica,kuma je u bolici,trudna dva i pol mjeseca,prokrvavila,mora ostat.
koliko joj god želim dobra u životu,a to samo može fragi Bog znati,toliko mi je žao što sutradan neće biti uz mene.kad mi je rekla plakala je i ona i ja.
znam svi će reći važno j da on i beba budu dobnro,nitko to ne želi više od mene no..kako ću se ja sutra smijati znajući da je ona tužna i zabrinuta tamo negdje..da joj je beba u opasnoti..da je još k tometužna jer nije sa mnom.najbolje prijateljice smo više od 20 god!!

samo kad se sjetim da nije do kraja mogla ni izgovoriti:najdraža moja sve najbolje ti želim sutra..ja od plača nisam mogla ni izgovoriti hvala.
Evo, da te pokušam utješiti:
Prije sedam mjeseci bila sam na vjenčanju jednoj frendici. Očekivala sam da će među gostima biti i naša zajednička prijateljica, no tamo sam saznala da je u bolnici, također zbog krvarenja u trudnoći. No, sve se sretno završilo: prije mjesec dana je rodila zdravu curicu, a sada je trudna i ona kojoj sam bila na vjenčanju. Nadam se da će i u ovom slučaju sve tako sretno proći. :top:

[dea55555]

dea55555 kako si danas?vidim da si u jakom lošem razdoblju.....

da...evo prije neki dan mi je izletio čep, plakala sam satima i dobar dio izbacila van. u jednom trenutku sam se pretvorila u curicu od 5 god i ubiti suočila s jednim od glavnih problema koji vučem cijeli život. osijetila sam pravo olakšanje, kao da sam izgubila jedno 20 kg. od tog trenutka sam se čak malo i naspavala :). čak 3 dana bez tableta za spavanje. iako sam još u stresu i evo sada sam se digla pa mi je malo bad da se ne vrati, ali su mi rekli da je to normalno, sekundarno i da ću se još neko vrijeme čistiti. ma pravi, pravcati stres... to što sam proživjela je neopisivo rječima...navodno sam napravila prvi korak regresije, tako da sam malo motivirana za naprijed. svjesna sam sada da je to proces, nisam znala kako to izgleda, ali ovo je stvarno bilo grozno. što se tiče mog problema rado bi ga podjelila s vama...ja sam se cijeli život dokazivala, ali nisam znala kome. roditeljima, onim fiktivnim. samo sam htjela potvrdu. evo svi su plakali skupa samnom, dragi mi je došao i sada su napokon svi uz mene...potvrdu sam dobila, ali sad znam da se treba čistiti stalno. izbacivati taj teret, tu energiju. drago mi je da mogu plakati, drago mi je da se barem to otvorilo...jako sam osijetljiva, nikada nisam bila u takvom stanju, teško mi se je priviknuti. koliko pamtim cijeli sam život bila energična i dinamična, ova faza mi je nešto novo. napokon sam shvatila da je došlo vrijeme za mene i za rješavanje problema. počela sam normalno disati, barem nešto :)

[rejoflajt]

da...evo prije neki dan mi je izletio čep, plakala sam satima i dobar dio izbacila van. u jednom trenutku sam se pretvorila u curicu od 5 god i ubiti suočila s jednim od glavnih problema koji vučem cijeli život. osijetila sam pravo olakšanje, kao da sam izgubila jedno 20 kg. od tog trenutka sam se čak malo i naspavala :). čak 3 dana bez tableta za spavanje. iako sam još u stresu i evo sada sam se digla pa mi je malo bad da se ne vrati, ali su mi rekli da je to normalno, sekundarno i da ću se još neko vrijeme čistiti. ma pravi, pravcati stres... to što sam proživjela je neopisivo rječima...navodno sam napravila prvi korak regresije, tako da sam malo motivirana za naprijed. svjesna sam sada da je to proces, nisam znala kako to izgleda, ali ovo je stvarno bilo grozno. što se tiče mog problema rado bi ga podjelila s vama...ja sam se cijeli život dokazivala, ali nisam znala kome. roditeljima, onim fiktivnim. samo sam htjela potvrdu. evo svi su plakali skupa samnom, dragi mi je došao i sada su napokon svi uz mene...potvrdu sam dobila, ali sad znam da se treba čistiti stalno. izbacivati taj teret, tu energiju. drago mi je da mogu plakati, drago mi je da se barem to otvorilo...jako sam osijetljiva, nikada nisam bila u takvom stanju, teško mi se je priviknuti. koliko pamtim cijeli sam život bila energična i dinamična, ova faza mi je nešto novo. napokon sam shvatila da je došlo vrijeme za mene i za rješavanje problema. počela sam normalno disati, barem nešto :)

i ja sam cijeli život željela potvrdu od oca da vrijedim, ali ju nikad nisam dobila, međutim kroz psihoterapije sam naučila to prihvatiti i više me toliko ne dira tatino mišljenje, skoro pa me uopće ne dira- koje je to olakšanje, a koliko sam samo godina potrošila, odnosno živaca, uzalud, da bih na kraju ipak sebi rekla to je tako i to prihvati- naravno, "samo" mi je 5 godina terapija trebalo za to. ali dobro. u redu je.
tebi će sad biti toliko lakše, dea, počet ćeš polako disati punim plućima, postojati, biti ti. biti ti, da. sretna si, iako ti to sad ne izgleda tako. želim ti da slobodno dišeš od ovog trenutka nadalje!:top:

[dea55555]

i ja sam cijeli život željela potvrdu od oca da vrijedim, ali ju nikad nisam dobila, međutim kroz psihoterapije sam naučila to prihvatiti i više me toliko ne dira tatino mišljenje, skoro pa me uopće ne dira- koje je to olakšanje, a koliko sam samo godina potrošila, odnosno živaca, uzalud, da bih na kraju ipak sebi rekla to je tako i to prihvati- naravno, "samo" mi je 5 godina terapija trebalo za to. ali dobro. u redu je.
tebi će sad biti toliko lakše, dea, počet ćeš polako disati punim plućima, postojati, biti ti. biti ti, da. sretna si, iako ti to sad ne izgleda tako. želim ti da slobodno dišeš od ovog trenutka nadalje!:top:

najljepša želja do sada :) sad napokon malo dalje vidim od onoga prije. sigurna sam da ću se čistiti i čistiti , ali dok plačem znam da je uredu. napokon sam prihvatila činjenicu da ne moram nastaviti s životom kakav mi je bio prije, već da ga tek sada imam priliku napraviti kakav želim. iskreno još neznam točno šta je to, ali u zadnjih par dana mira napokon imam osijećaj da se ne moram forsirati jer znam i uzrok tome da sam se forsirala i forsirala dok nisam pukla...imam nekako drugačiji pogled na svijet, dosta stvari koje su mi prije bile važne, sada više nisu. mislim da su mi se prioriteti počeli mjenjati i svijet mi izgleda sada trenutno malo plići nego prije. odnosno stvari koje su mi nekada bile važne: karijera, novac, sve ono površno...sada tek vidim pomalo...mir nikada prije nisam cjenila, nikada mi nije bio važan i uvijek kada bi se loše osijećala bi se isforsirala na neke vanjske promjene jer sam se uvjeravala da ću time sve popraviti. stalno sam nešto mjenjala, stalno sam od nečega bježala...sada znam da to nije tako, da se prvi put trebam vratiti i imam jaku želju otkriti tko sam ja zapravo. ne ona ja koja je radila sve da pobjegne, ona maska koju godinama gradim ciglu po ciglu da je opet netko ne povrijedi, osoba koja radi sve da bi se nekome dokazala jer se očito sama smatra bezvrjednom...tim putem sam krenula sada i mislim da mi se sve ovo nije dogodilo bez razloga...

[dea55555]

moja najbolja prijateljica,kuma je u bolici,trudna dva i pol mjeseca,prokrvavila,mora ostat.
koliko joj god želim dobra u životu,a to samo može fragi Bog znati,toliko mi je žao što sutradan neće biti uz mene.kad mi je rekla plakala je i ona i ja.
znam svi će reći važno j da on i beba budu dobnro,nitko to ne želi više od mene no..kako ću se ja sutra smijati znajući da je ona tužna i zabrinuta tamo negdje..da joj je beba u opasnoti..da je još k tometužna jer nije sa mnom.najbolje prijateljice smo više od 20 god!!

samo kad se sjetim da nije do kraja mogla ni izgovoriti:najdraža moja sve najbolje ti želim sutra..ja od plača nisam mogla ni izgovoriti hvala.

mislim da bi ona najsretnija bila kad bi znala da si i ti...ja ti šaljem puno pozitivne energije i veliku pusu...

[rejoflajt]

dobro vam jutro, gđo marinella!
nadam se da je usprkos nemilom događaju sve prošlo o.k.
javi nam se.http://www.pic4ever.com/images/2uge4p4.gif

[surfer22]

dobro vam jutro, gđo marinella!
nadam se da je usprkos nemilom događaju sve prošlo o.k.
javi nam se.http://www.pic4ever.com/images/2uge4p4.gif
rejice opet ne spavaš noću,kako si?

[rejoflajt]

rejice opet ne spavaš noću,kako si?

hvala na pitanju,koma. rješavamo kredite, tj. pokušavamo, dok to ne prođe, bit će besanih noći.
kaj ima kod tebe?:ne zna:

[surfer22]

hvala na pitanju,koma. rješavamo kredite, tj. pokušavamo, dok to ne prođe, bit će besanih noći.
kaj ima kod tebe?:ne zna:

i mi smo u kreditima do grla...ja imam varičele,tako da sam zatvorena u kući...poludit ću.Tako da sam jako loše i psihički,jer me nemoć vraća pet koraka unatrag.Prekjučer sam imala jako loš dan,ali sam ga pregurala autosugestijom,bez tableta.Tako da sam i malo sretna,jer sam nešto uspila sama.Navikla sam da sve radim sama,pa kada zalegnem to me izbaci iz takta.Zadnja dva dana me boli i žuć,tako da sam dodatno uplašena.na pp ću ti poslati jedno pitanje.

[rejoflajt]

i mi smo u kreditima do grla...ja imam varičele,tako da sam zatvorena u kući...poludit ću.Tako da sam jako loše i psihički,jer me nemoć vraća pet koraka unatrag.Prekjučer sam imala jako loš dan,ali sam ga pregurala autosugestijom,bez tableta.Tako da sam i malo sretna,jer sam nešto uspila sama.Navikla sam da sve radim sama,pa kada zalegnem to me izbaci iz takta.Zadnja dva dana me boli i žuć,tako da sam dodatno uplašena.na pp ću ti poslati jedno pitanje.

sranje, žao mi je iskreno. ali ipak imaš i jedan veliki uspjeh što si izdurala bez pillseva.
kakve imaš simptome da znaš da je to žuč? a to ti sve nekak ide u paketu, nervoza, psiha svašta napravi.nažalost.drži se, nemam ti kaj pametnije reći.
ja svom mužu počela davati helexe jer je pred pucanjem. sad spava. trebali nam danas doći potencijalni kupci pa odustali. to ga je još više bacilo u bad.
moramo se držati i vjerovati, nema druge, inače štrikec za vrat!

[rejoflajt]

:visi:pa ćemo onda klepetati nanulama!:lol::(

[BeautifullyChaotic]

Čini li se to meni ili na svijetu ima sve manje mjesta, manje zraka...?:(:(

[zeusxl]

sranje, žao mi je iskreno. ali ipak imaš i jedan veliki uspjeh što si izdurala bez pillseva.
kakve imaš simptome da znaš da je to žuč? a to ti sve nekak ide u paketu, nervoza, psiha svašta napravi.nažalost.drži se, nemam ti kaj pametnije reći.
ja svom mužu počela davati helexe jer je pred pucanjem. sad spava. trebali nam danas doći potencijalni kupci pa odustali. to ga je još više bacilo u bad.
moramo se držati i vjerovati, nema druge, inače štrikec za vrat!

To ti svome mužu daješ helexe, da bi mogla visiti na forumu?:lol::rofl:

[rejoflajt]

To ti svome mužu daješ helexe, da bi mogla visiti na forumu?:lol::rofl:

da, to je jedini način da visim:visi:ovdje
kako si ti, nema tehttp://www.pic4ever.com/images/2yy708y.gif

[Magdica]

da, to je jedini način da visim:visi:ovdje
kako si ti, nema tehttp://www.pic4ever.com/images/2yy708y.gif

Rejica, jel' ti radiš? Pitam zbog spavanja. Ja ne funkcioniram nikako ako ne odspavam barem 7 sati. Inače vas sve pozdravljam. Svratim svako toliko da vas malo pročitam, ali sam uglavnom u stisci sa vremenom. Nisam još dobro, ali bolje jesam svakako. PA nema više, no nesigurnost je još prisutna.

[zeusxl]

da, to je jedini način da visim:visi:ovdje
kako si ti, nema tehttp://www.pic4ever.com/images/2yy708y.gif

U četvrtak navečer sam slavio nadolazeći praznik rada. :lol:Dosta sam si crnjaka pocugao . Kasnije me čopio PA.:eek:
Ali nije mi žao. Kad si pijan ne znaš što je od vina, a što od PA.:lol::rofl:
I da. Najviše volim kad je cura na mašini, a ja uključim centrifugu.:lol::rofl:

[rejoflajt]

Rejica, jel' ti radiš? Pitam zbog spavanja. Ja ne funkcioniram nikako ako ne odspavam barem 7 sati. Inače vas sve pozdravljam. Svratim svako toliko da vas malo pročitam, ali sam uglavnom u stisci sa vremenom. Nisam još dobro, ali bolje jesam svakako. PA nema više, no nesigurnost je još prisutna.

e, megi, megi, baš fališ ovdje! al super mi je drago što su pa otišli pa pa:lol:
trenutno u velikom problemima, prodajemo stan, a kupaca još od nikud:(da bi poplaćali i zatvorili sve kredite i dugove i onda svi tutto completo u podstanarstvo da počnemo lakše disati...valjda se bu neko našo:ne zna::(:confused:

[rejoflajt]

U četvrtak navečer sam slavio nadolazeći praznik rada. :lol:Dosta sam si crnjaka pocugao . Kasnije me čopio PA.:eek:
Ali nije mi žao. Kad si pijan ne znaš što je od vina, a što od PA.:lol::rofl:
I da. Najviše volim kad je cura na mašini, a ja uključim centrifugu.:lol::rofl:

pazi! centrifuga ocijedi! nemoj da ti od cure ostane samo mali čvarak!:lol::lol:

[rejoflajt]

Rejica, jel' ti radiš? Pitam zbog spavanja. Ja ne funkcioniram nikako ako ne odspavam barem 7 sati. Inače vas sve pozdravljam. Svratim svako toliko da vas malo pročitam, ali sam uglavnom u stisci sa vremenom. Nisam još dobro, ali bolje jesam svakako. PA nema više, no nesigurnost je još prisutna.

da, radim, ma sve se pošemerilo, spavam popodne, pa par sati noću, svakak:ne zna:

[rejoflajt]

Čini li se to meni ili na svijetu ima sve manje mjesta, manje zraka...?:(:(

čuj, manje zraka sigurno, jer je u zg uglavnom sparina i pritisak:lol:

[BeautifullyChaotic]

čuj, manje zraka sigurno, jer je u zg uglavnom sparina i pritisak:lol:

A bome je i manje mjesta u Zg-u... pa gledam ja, prije par godina normalno se prolazilo Importanneom i gore po Cvijetnom vikendom... sad je to kao u autobusu u 7 ujutro... grozno nešto...

Je li zna itko, Maherice, Zeuse:confused:?... crvenkasto-ljubičasta kvržica na nadlaktici, dosta tvrda ispod kože, koja ne boli ali ni ne prolazi, i stalno mijenja boju, što bi moglo biti? Dragi ima to na ruci, med.sestra ga je isprepadala... sad se naručio na pregled... ustvari, prošli se tjedan žalio na bol... ali sad kao ne osjeća...ili neće priznati..

[rejoflajt]

A bome je i manje mjesta u Zg-u... pa gledam ja, prije par godina normalno se prolazilo Importanneom i gore po Cvijetnom vikendom... sad je to kao u autobusu u 7 ujutro... grozno nešto...



ne volim gomiletine ljudi, a vrve ko mravi. fuj.

[BeautifullyChaotic]

ne volim gomiletine ljudi, a vrve ko mravi. fuj.

E gdje nam je Zagreb od prije par godina, s 90% manje zgrada i s manjim gužvama... ili ga ja samo takvog pamtim?

[rejoflajt]

E gdje nam je Zagreb od prije par godina, s 90% manje zgrada i s manjim gužvama... ili ga ja samo takvog pamtim?

nama, usred livade izgradili crkvu. ipak smo mi pobožan narod:bljak:

[BeautifullyChaotic]

nama, usred livade izgradili crkvu. ipak smo mi pobožan narod:bljak:

Jel bar izgleda kao crkva, ili kao onaj svemirski brod s Ferenščice:rofl::lol:

A pobožni, nema što...:lol:

[zeusxl]

A bome je i manje mjesta u Zg-u... pa gledam ja, prije par godina normalno se prolazilo Importanneom i gore po Cvijetnom vikendom... sad je to kao u autobusu u 7 ujutro... grozno nešto...

Je li zna itko, Maherice, Zeuse:confused:?... crvenkasto-ljubičasta kvržica na nadlaktici, dosta tvrda ispod kože, koja ne boli ali ni ne prolazi, i stalno mijenja boju, što bi moglo biti? Dragi ima to na ruci, med.sestra ga je isprepadala... sad se naručio na pregled... ustvari, prošli se tjedan žalio na bol... ali sad kao ne osjeća...ili neće priznati..

Najbolje da odeš kod plastičnog kirurga da to vidi. teško je reći ovako nešto više-

[maher18]

dermatologu i onda patološkohistološka dijagnoza. može biti od obične bradavice, hematomčića, fibroma, ateroma, derma šalata, vinogradska. no većina tih stvari su bezazlene. samo treba pazit da ne čačka da se ne inficira i ne upali. čas posla, ali nek se toga što prije riješi. plastičari imaju posla tek kasnije.

[BeautifullyChaotic]

Hvala:D:cerek:

Ide prekosutra doktoru... nadam se da će smanjiti brige...

[anksioznost]

i ja sam cijeli život željela potvrdu od oca da vrijedim, ali ju nikad nisam dobila, međutim kroz psihoterapije sam naučila to prihvatiti i više me toliko ne dira tatino mišljenje, skoro pa me uopće ne dira- koje je to olakšanje, a koliko sam samo godina potrošila, odnosno živaca, uzalud, da bih na kraju ipak sebi rekla to je tako i to prihvati- naravno, "samo" mi je 5 godina terapija trebalo za to. ali dobro. u redu je....:top:

Pozdrav!
I ja imam isti problem s ocem, iako više nisam dijete, nekidan sam napunila 34. Ono što me boli, a što sam ponovno čula prije par dana jest rečenica:
"Što god ti pokušaš, ispadne loše".
Iza mene su skoro tri godine psihoterapije, ali na tom polju nikako da se pomaknem s mjesta. Vječno sam žedna tuđeg odobravanja i gladna pohvala, stoga se i vječito trudim biti što bolja, prema svima. Na kraju ispada da to i jesam - osim prema sebi. :ne zna:
Ali, ako kažeš 5 godina, s bolje strane gledano, čeka me još samo cca 2 godine :mig:

U jee*** ovo sad zvuči kao odbrojavanje dana u zatvoru...

[rejoflajt]

Pozdrav!
I ja imam isti problem s ocem, iako više nisam dijete, nekidan sam napunila 34. Ono što me boli, a što sam ponovno čula prije par dana jest rečenica:
"Što god ti pokušaš, ispadne loše".
Iza mene su skoro tri godine psihoterapije, ali na tom polju nikako da se pomaknem s mjesta. Vječno sam žedna tuđeg odobravanja i gladna pohvala, stoga se i vječito trudim biti što bolja, prema svima. Na kraju ispada da to i jesam - osim prema sebi. :ne zna:
Ali, ako kažeš 5 godina, s bolje strane gledano, čeka me još samo cca 2 godine :mig:

U jee*** ovo sad zvuči kao odbrojavanje dana u zatvoru...
:lol::lol: nema to veze. radi se o tebi. svatko ide svojim tempom. ja sam nema tako davno čula the best rečenicu da u svojih 41 g. nisam napravila ništa što bi NJEGA zadovoljilo! e, pa dragi moj ćale, ja više ne radim ništa za tvoju potvrdu jer mi ne treba! doći ćeš i ti do toga, samo polako.:top:

[svemirac]

dermatologu i onda patološkohistološka dijagnoza. može biti od obične bradavice, hematomčića, fibroma, ateroma, derma šalata, vinogradska. no većina tih stvari su bezazlene. samo treba pazit da ne čačka da se ne inficira i ne upali. čas posla, ali nek se toga što prije riješi. plastičari imaju posla tek kasnije.

bok .kako si

[anksioznost]

:lol::lol: nema to veze. radi se o tebi. svatko ide svojim tempom. ja sam nema tako davno čula the best rečenicu da u svojih 41 g. nisam napravila ništa što bi NJEGA zadovoljilo! e, pa dragi moj ćale, ja više ne radim ništa za tvoju potvrdu jer mi ne treba! doći ćeš i ti do toga, samo polako.:top:

Puf, pant...
Čekaj malo! Da nemamo slučajno istog starog!?!? :rofl:

[JayGee]

Ni moj stari nije puno dalje. E kako nas znaju upropastiti.
Postala sam pravi tabletoman, više ne znam kako otići u krevet bez ikakve kemije. Dvije noći sam spavala "normalno" ali treću sam već grebala po sanvalima, pa sam pretjerala, pa sam iduću noć uzela praxitene, itd. Trujem se!

Rej, za moju kuću nitko ne pita. Kako je s tvojim stanom?

[JayGee]

A to što sam pretjerala, uzela sam 3 sanvala jer je to trenutno najmanja doza koja me uspavljuje, i ujutro sam vidjela da ih nedostaje 6!!!! Znači da sam još 3 komada uzela u besvjesnom stanju!! Mogla sam se i ubit a da ne primijetim! Van sanvali!!

[maher18]

bok .kako si

pa, nekako jaaako proooljetnooo:):):)

[rejoflajt]

Ni moj stari nije puno dalje. E kako nas znaju upropastiti.
Postala sam pravi tabletoman, više ne znam kako otići u krevet bez ikakve kemije. Dvije noći sam spavala "normalno" ali treću sam već grebala po sanvalima, pa sam pretjerala, pa sam iduću noć uzela praxitene, itd. Trujem se!

Rej, za moju kuću nitko ne pita. Kako je s tvojim stanom?

ne pitaj, pitaju i na tome zasad ostaje.

[rejoflajt]

Puf, pant...
Čekaj malo! Da nemamo slučajno istog starog!?!? :rofl:

a ja mislila da sam kćer jedinica, gle sad, ah sestro mojaaaaaaaaa!:lol:

[BeautifullyChaotic]

A to što sam pretjerala, uzela sam 3 sanvala jer je to trenutno najmanja doza koja me uspavljuje, i ujutro sam vidjela da ih nedostaje 6!!!! Znači da sam još 3 komada uzela u besvjesnom stanju!! Mogla sam se i ubit a da ne primijetim! Van sanvali!!

Joj ti Sanvali... ja svoju kutiju dala susjedi... njoj to kćer dozira, a meni preopasno da mi stoje u ladici...

[stvz]

Pozdav, ljudi. Kako ste mi? Ja ponekad svratim do vas i nesto napisem, ali izbjegavam ovaj dio foruma jer moram jos sebi priznat da imam napadaje panike. Imate li vi s tim problema? Patim od napadaja vec 5 godina i bila sam i kod psihijatra, ali nista koristi od njih. Uz to sam postala i pravi hipohonder.

[BeautifullyChaotic]

Pozdav, ljudi. Kako ste mi? Ja ponekad svratim do vas i nesto napisem, ali izbjegavam ovaj dio foruma jer moram jos sebi priznat da imam napadaje panike. Imate li vi s tim problema? Patim od napadaja vec 5 godina i bila sam i kod psihijatra, ali nista koristi od njih. Uz to sam postala i pravi hipohonder.

Joj kad se samo sjetim kad mi je psih. prvi put rekao da su to panični napadaji. Mislila sam si, pa sluša li me uopće što govorim? Kakva panika... ma daj..
A hipohondar sam postala, to da...:)

Ali dobro, i ja izbjegavam ovaj dio foruma, ali iz drugih razloga...

Kako si ti ovih dana?

[Magdica]

Pozdav, ljudi. Kako ste mi? Ja ponekad svratim do vas i nesto napisem, ali izbjegavam ovaj dio foruma jer moram jos sebi priznat da imam napadaje panike. Imate li vi s tim problema? Patim od napadaja vec 5 godina i bila sam i kod psihijatra, ali nista koristi od njih. Uz to sam postala i pravi hipohonder.

I hipohonder sam bila, hvala Bogu to me prošlo. Sada si vičem, e pa lijepo umri kad si za ništa i za čudo evo me još tu.
Gledajući sveukupno čini mi se da smo baš jadni, ali teško je iz svoje kože van.
Držite se supatnici moji.

[korana]

:lol::lol: nema to veze. radi se o tebi. svatko ide svojim tempom. ja sam nema tako davno čula the best rečenicu da u svojih 41 g. nisam napravila ništa što bi NJEGA zadovoljilo! e, pa dragi moj ćale, ja više ne radim ništa za tvoju potvrdu jer mi ne treba! doći ćeš i ti do toga, samo polako.:top:

jučer sam pročitala ovaj post i do danas razimišljam o njemu. uvijek me ražalosti kako neki ljudi olako shvaćaju riječi koje izgovaraju svojoj djeci pa čak i kad više nisu djeca. žalosno je što netko tako misli (tvoj otac), ali bravo za tebe, što možeš tako razmišljati. još je žalosnije ako to govore, a tako ne misle.

moj otac je bio tvrd čovjek koji nikad nije imao riječi pohvale. kasnije, kad je ostario (bio je već u poodmakloj dobi kad sam se ja rodila) još uvijek je bio tvrd, ali star čovjek.

moj otac je, nažalost, umro. tek nekoliko dana prije toga se otvorio i rekao da mu je žao zbog svega, bio je jako tužan, rekao je da zna da to nije bilo dobro, ali da nije znao drugačije jer je i njegov otac bio takav prema njemu.

ja sam svoga oca takvog prihvatila i dok je bio živ, a i sada kad više nije s nama. i jako mi je bilo teško kad je umro. ali sam isto tako odgovornost za svoje postupke snosila sama.

[BeautifullyChaotic]

I hipohonder sam bila, hvala Bogu to me prošlo. Sada si vičem, e pa lijepo umri kad si za ništa i za čudo evo me još tu.
Gledajući sveukupno čini mi se da smo baš jadni, ali teško je iz svoje kože van.
Držite se supatnici moji.

Ma Magdice, meni to da smo baš jadni... ne znam, općenito, mislim da je to baš ružna riječ. Nismo mi jadni. Samo je život težak. Svima. Nekima više, nekima manje...

A da znaš, ti mi baš fališ na ovoj temi. Već se dugo pitam gdje si, kako si...:mig:

[stvz]

Strah me kako cu jedno kad dode beba jer je planiramo jako brzo. Znam plakat cesto i zelim normalan zivot, a samo cekam da umrem. Cudim se kako sam uopce ziva. Stalno mi je fizicki lose, ali vec sam se navikla na to. Zaboli me glava, evo mozdani udar i tako to. Ali, nitko to izvana ne vidi. Sve ja to sama sa sobom i digod kazem muzu.

[zeusxl]

E gdje nam je Zagreb od prije par godina, s 90% manje zgrada i s manjim gužvama... ili ga ja samo takvog pamtim?

Zato sam ja pobjego na otok. Bolja plaća,bolji ljudi i prekrsan ambijent.:cerek:

[Magdica]

Ma Magdice, meni to da smo baš jadni... ne znam, općenito, mislim da je to baš ružna riječ. Nismo mi jadni. Samo je život težak. Svima. Nekima više, nekima manje...

A da znaš, ti mi baš fališ na ovoj temi. Već se dugo pitam gdje si, kako si...:mig:

Bjutica, najprije ti pusu šaljem. Ovo "jadni" nisam mislila u nekom ružnom obliku već da mi je ponekad žao svih nas kako se patimo. Naime, u mom kraju kad kažemo "jadan" mislimo, joj, baš mi ga je žao. Toliko za pojašnjenje.
Kako si mi ti inače? Da li je bolje? Ja toliko turbo živim da se bojim da me ponovo ne zdrma. Javiti ću se povremeno, no nadam se da se PA neće nikad više dogoditi.

[BeautifullyChaotic]

Bjutica, najprije ti pusu šaljem. Ovo "jadni" nisam mislila u nekom ružnom obliku već da mi je ponekad žao svih nas kako se patimo. Naime, u mom kraju kad kažemo "jadan" mislimo, joj, baš mi ga je žao. Toliko za pojašnjenje.
Kako si mi ti inače? Da li je bolje? Ja toliko turbo živim da se bojim da me ponovo ne zdrma. Javiti ću se povremeno, no nadam se da se PA neće nikad više dogoditi.

Ma znam da nisi mislila ružno, samo kažem da mi ružno zvuči...:)
Ja sam ok. Imam nešto loših dana, ali svakako bolje nego kad sam prvi put ovdje došla.
Samo ti živi, turbo ili polako, imaš svoj tempo. Bez straha. Ako te strefi, proći će, i nastavit ćeš dalje. :top:

[BeautifullyChaotic]

Zato sam ja pobjego na otok. Bolja plaća,bolji ljudi i prekrsan ambijent.:cerek:

To ti vjerujem. :)

[anksioznost]

A to što sam pretjerala, uzela sam 3 sanvala jer je to trenutno najmanja doza koja me uspavljuje, i ujutro sam vidjela da ih nedostaje 6!!!! Znači da sam još 3 komada uzela u besvjesnom stanju!! Mogla sam se i ubit a da ne primijetim! Van sanvali!!

Kad sam ja bila u toj fazi da se nisam sjećala jesam li uzela tabletu ili ne, isprintala sam si jednu tablicu i držala je pored kutija s tabletama i svaki put kad sam nešto popila, zapisala to - tako sam lakše držala pod kontrolom i dozu i redovitost uzimanja lijeka.
Prošlo, Bogu hvala! Nadam se da će i tebi :)

[rejoflajt]

Zato sam ja pobjego na otok. Bolja plaća,bolji ljudi i prekrsan ambijent.:cerek:

da, kad ne bismo sa sobom ponijeli i druge terete, bilo bi to lijepo. jebi ga. c'est la vie, valjda.:confused:

[zeusxl]

Muža ostaviš doma, nek se on bakće sa kreditima, a ti odseli na jug.:mig::cerek:

[rejoflajt]

A to što sam pretjerala, uzela sam 3 sanvala jer je to trenutno najmanja doza koja me uspavljuje, i ujutro sam vidjela da ih nedostaje 6!!!! Znači da sam još 3 komada uzela u besvjesnom stanju!! Mogla sam se i ubit a da ne primijetim! Van sanvali!!

svi smo mi tu manje ili više tabletomani. ali ti, ako doslovno ne baciš u školjku i 2x potegneš vodu za sanvalima, stvarno ćeš se ubiti. bez zajebancije!:eek::mad: ovo je otišlo k vragu, zaista. i znam da ti to znaš, ali što ti to vrijedi kad ne poduzimaš ništa. naprosto nemoj spavati. idi dr nek ti da nešto manje opasno. moraš joj reći istinu. osjećam se ko idiot govoreći ti stvari koje sama znaš! nek ti da jači AD s anksiolitičkim djelovanjem. ne znam, al ovo vodi u vražju m. i znam da ti ne trebaju prodike, al ja ne znam kako da te zdrmam bar malo!!!

[rejoflajt]

Muža ostaviš doma, nek se on bakće sa kreditima, a ti odseli na jug.:mig::cerek:

bilo bi ti bolje da kao liječnik kažeš nešto jay!:mad:

[zeusxl]

bilo bi ti bolje da kao liječnik kažeš nešto jay!:mad:

A kaj urlaš na mene? :mad:Ona sama zna da ne smije uzimati toliko sanvala. A i njena dr isto. Ona ju prati.Trebala bi se zamisliti, ako joj Jay dolazi svakih tjedan dana po dvije kutije sanvala. :(:eek:

[nikolina 25]

Strah me kako cu jedno kad dode beba jer je planiramo jako brzo. Znam plakat cesto i zelim normalan zivot, a samo cekam da umrem. Cudim se kako sam uopce ziva. Stalno mi je fizicki lose, ali vec sam se navikla na to. Zaboli me glava, evo mozdani udar i tako to. Ali, nitko to izvana ne vidi. Sve ja to sama sa sobom i digod kazem muzu.

ne pričaj mi o tome, ja sam napipala kao neku žlijezdu pa pomahnitala, napad panike nakon toga pa me rame boli, ja odmah mislim da smrt nastupa za koji dan, ali moj kolega koji medicinu studira kaže, krv ti je čista što znači sve je ok s tobom, pa sam se na tren smirila, a doktorica tu žlijezdu što sam je opipala, ona nije. što znači da sam odvalila,
teško nama razmišljajući o tme non-stop

[rejoflajt]

A kaj urlaš na mene? :mad:Ona sama zna da ne smije uzimati toliko sanvala. A i njena dr isto. Ona ju prati.Trebala bi se zamisliti, ako joj Jay dolazi svakih tjedan dana po dvije kutije sanvala. :(:eek:

pa na otoku si, kak ćeš me čuti s kontinenta ak ne urlam!!!

[BeautifullyChaotic]

Ja bum se vbila...
Ne, neću se ubiti, baš bum se vbila... po zagorski, prigorski, kako god...

[rejoflajt]

Ja bum se vbila...
Ne, neću se ubiti, baš bum se vbila... po zagorski, prigorski, kako god...

bjutifli, nemoj nas plašiti s ovakvim rečenicama, a niš ne veliš o čemu se radi!!! jel kvržicu od dečko pogledao dr?

[stvz]

ne pričaj mi o tome, ja sam napipala kao neku žlijezdu pa pomahnitala, napad panike nakon toga pa me rame boli, ja odmah mislim da smrt nastupa za koji dan, ali moj kolega koji medicinu studira kaže, krv ti je čista što znači sve je ok s tobom, pa sam se na tren smirila, a doktorica tu žlijezdu što sam je opipala, ona nije. što znači da sam odvalila,
teško nama razmišljajući o tme non-stop


Mene ti je navise strah da cu umrit prije nego rodit jednu malu bebicu. Jako zelim bebu s muzem i radimo je od 1.10. Prije necemo zbog posla. Znam da je to dosta blizu, ali me strah da cu ja do tad umrijet. I stalno imam osjecaj da sam na brodu koji se ljulja. Je li i tebi tako? Imas ti koju pravu bolest. Ja imam hipotireozu.

[maher18]

Mene ti je navise strah da cu umrit prije nego rodit jednu malu bebicu. Jako zelim bebu s muzem i radimo je od 1.10. Prije necemo zbog posla. Znam da je to dosta blizu, ali me strah da cu ja do tad umrijet. I stalno imam osjecaj da sam na brodu koji se ljulja. Je li i tebi tako? Imas ti koju pravu bolest. Ja imam hipotireozu.

ako je dijagnosticirana hipotireoza, onda se dobija nadoknada hormona. ne znam koliko dugo si imala problema s umorom, bezvoljnošću, promjenama raspoloženja, s tom boleštinom zna tako biti. no, nije samo u tome problem. lijekovima se to hormonsko stanje može jako lijepo regulirati. no, treba malo poraditi na svojoj psihičkoj stabilnosti. naravno da želja za potomstvom stvara i strah hoće li se to ostvariti, kako će se uspjeti, no svjesna si da je kod tebe pretjerano. trebaš s psihijatrom razgovarati ozbiljno o tome, poraditi na psihoterapiji i promjeni nekih tvojih zabetoniranih shvaćanja, popraviti samopouzdanje. no, tu je pitanje psihofarmaka, koji nisu preporučljivi u trudnoći, osim nekih iznimnih.

daklem, pravac - psihijatar, obavezno. a bembač? radi ga s osobitim užitkom!:):)

[stvz]

ako je dijagnosticirana hipotireoza, onda se dobija nadoknada hormona. ne znam koliko dugo si imala problema s umorom, bezvoljnošću, promjenama raspoloženja, s tom boleštinom zna tako biti. no, nije samo u tome problem. lijekovima se to hormonsko stanje može jako lijepo regulirati. no, treba malo poraditi na svojoj psihičkoj stabilnosti. naravno da želja za potomstvom stvara i strah hoće li se to ostvariti, kako će se uspjeti, no svjesna si da je kod tebe pretjerano. trebaš s psihijatrom razgovarati ozbiljno o tome, poraditi na psihoterapiji i promjeni nekih tvojih zabetoniranih shvaćanja, popraviti samopouzdanje. no, tu je pitanje psihofarmaka, koji nisu preporučljivi u trudnoći, osim nekih iznimnih.

daklem, pravac - psihijatar, obavezno. a bembač? radi ga s osobitim užitkom!:):)


Bila ja kod psihijatra. Nista od toga. Oni bi samo tablete dijelili, a ja tablete ne zelim pit. To sa stitnjacom zna bit zeznuto, to znam. Mene samo brine tsh za trudnocu. Htjela bi da bude izmedu 2 i 3.

[nikolina 25]

Mene ti je navise strah da cu umrit prije nego rodit jednu malu bebicu. Jako zelim bebu s muzem i radimo je od 1.10. Prije necemo zbog posla. Znam da je to dosta blizu, ali me strah da cu ja do tad umrijet. I stalno imam osjecaj da sam na brodu koji se ljulja. Je li i tebi tako? Imas ti koju pravu bolest. Ja imam hipotireozu.

čuj draga, maher18 ti je pravi maher, i poslušaj je.
ja nemam nikakvu bolest(bar se nadam) već umišljam, hipohondrična sam, a još čekam posjet psihijatru, tek u iduću subotu idem.
moja dobra frendica nije mogla da zatrudni godinu i pol, a i ina i muž su žarko željeli djete. fora je bila da bi imali odnose samo da je on oplodi, nisu uopće uživali niti su se opuštali. ja velim da odeš psihijatru što prije, i da uživaš u krevetu s mužem, a ne samo odradi posao i gotovo.
ja otkad sam ovakva nemam volje za sexom pa moj muž ludi, a nisam mu rekla kakav mi je košmar u glavi.... pa problemi......

što prije psihiću

[nikolina 25]

čuj draga, maher18 ti je pravi maher, i poslušaj je.
ja nemam nikakvu bolest(bar se nadam) već umišljam, hipohondrična sam, a još čekam posjet psihijatru, tek u iduću subotu idem.
moja dobra frendica nije mogla da zatrudni godinu i pol, a i ina i muž su žarko željeli djete. fora je bila da bi imali odnose samo da je on oplodi, nisu uopće uživali niti su se opuštali. ja velim da odeš psihijatru što prije, i da uživaš u krevetu s mužem, a ne samo odradi posao i gotovo.
ja otkad sam ovakva nemam volje za sexom pa moj muž ludi, a nisam mu rekla kakav mi je košmar u glavi.... pa problemi......

što prije psihiću

strah je i mene od smrti, ja imam blizance, 3.5 godina....... pa poludi od straha da ću umrijet, al možemo se pričati ovdje o tome..

[nikolina 25]

ajde mi dajte neki dobar savjet
u fazi sam da mislim da ću umrijet, da bolujem ili da imam neki tumor, a kući mi se vraća svekar koji umire..... e sad trebam slušat svekrvu koja samo priča o ružnim bolestima, i gledat njega kak umire, to mi je strahovito psihičko uznemirenje, i kad idem kući s posla u autu se već tresem, i još mi se više dlačica pojavljuje u vidnom polju, i onda me uzme panika da imam i ja tak neku ružnu bolest. a nikako dočekat psihićku, ludim, svaki dan mislim o tome

recite mi neš da mislim da sam zdrava jer si ne mogu reći sama, i valjda neću poluditi

[stvz]

Ne radimo jos bebu jer moramo jos malo cekat meni zbog posla i zbog tsh kojeg jos nisam dovela kako ja hocu. Psihijatar ne pomaze. Oni samo dijele tablete, a ja kad popijem tabletu, cekam da me ta tableta ubije. Helex popijem tek kad me muz prisili jer vidi da se mucim bez veze umjesto da uzmem tabletu. Najgore mi je sto stalno imam osjecaj da sam na brodu koji se ljulja. Koji dan vise, koji dan manje. Je li i vama tako?

[nikolina 25]

da, isti slučaj, ja popijem xanax pa sam malo bolja, al kako me prije ljuljalo sad sam super, sad imam osjećaj kao da nisam ja u svom tijelu, kao da gledam iz nekog drugog tjela, al ružan osjećaj..... ono malo se gubiš...
al odi psihijatru da se malo popričaš, da ti da smjernice kak je meni maher18 rekla.... želim samo da vidim kako da prodišem neke situacije koje me dovode do ludila.....

u fazi sam da ne mogu ni skim da pričam, muka mi pričat o glupostima, i samo sam sa svojim jadima...
jesi išla liječniku i radila nalaz krvi i mokrače. ak je u pitanju štitna žlijezda onda piješ hormončiće i eto

[nikolina 25]

IMA LI IKOGA????????????????????????????????????????????? ?????



HELP

[maher18]

stvz, moraš najprije sredit štitnjaču, jer ak ti je tsh previsok nije dobro za bembu. on ti neće biti previsok tek onda kad se mikrogramaža eutiroxa povisi na toliku mjeru da se tsh normalizira. prije ni nemoj ići na bembu. kaj se tiče lijekova od psihića, ne pravi paradu. jer evo, gledaj to ovaiko: ionako ne smiješ ići na bembu dok ne središ štitnjaču i tsh, a dok to čekaš (treba period od par mjeseci!!), taman ti to vrijeme dobro dojde da se smiriš psihički! ne zaziri od helexa, iako mislim da ti treba dati na par mjeseci još dodatne terapije. pa to što ima u tim lijekovima je taman ono što ti možda fali od neurotransmitera, pa ti se to svede na istu foru zakaj uzimaš eutirox: da dobiješ ono kaj ti fali u organizmu. inače neće ići. jer očito da ti šrink nije odabrao pravi način psihoterapije koja je u ovom slučaju izuzetno važna. a sad na posao, opet psihiću i reci mu u detalje što te muči. ak nebu slušal, pod hitno promijeni šrinka.

niki, fala na pohvalama, žao mi je gledat kak se vi mlade cure patite, a na kkraju bute, nadam se, skužile da to nema smila. život je kratak, ali sve dok si živ, dišeš, ljubiš, goropadiš se i strahuješ, znači da si živ. cijenite ono što imate. i- nisi bolesna, i gotovo!

[stvz]

Bila sam ja kod psihijatra i to 2 i svi bi oni meni samo tabletice, a ja tabletice necu. Ma, vadila ja krv. Sve je ok. Idem na vadenje krvi i mokrace prije nego idem radit bebu, znaci negdi u 9 mjesecu. A, hormone za stitnjacu pijem.

[stvz]

Tsh mi je bio 7,2, pa uz Eutyrox je pao na 5,2, pa su mi povecali dozu i sad je 0,73 i sad su mi smanjili dozu. Nadam se da cemo uskoro pogodit koja mi doza treba. Dok tsh ne bude cakum-pakum izmedu 2 i 3, ne radim bebu. Mene toliko ne muce napadaji panike, koliko hipohondrija, a za nju ne postoje tablete. Napaje panike prezivim jer to nije stalno. A, ovaj stah je stalan i realan jer niti jedan dokor mi ne moze garantirati da cu sutra bit zdrava.

[maher18]

Bila sam ja kod psihijatra i to 2 i svi bi oni meni samo tabletice, a ja tabletice necu. Ma, vadila ja krv. Sve je ok. Idem na vadenje krvi i mokrace prije nego idem radit bebu, znaci negdi u 9 mjesecu. A, hormone za stitnjacu pijem.

već su bile diskusije o tome! daj shvati da je to samo biokemija, zbog biokemije ti je štitnjača bolesna, zbog biokemije ti neki impulsi među neuronima ne šljakaju kak treba i to treba popraviti. a psihoterapija je tu jako važna, jer na taj način dolazi do tzv. neuroplastike, a to je proces stvaranja novih interneurotskih veza u mozgu, nešto slično što se dešava i u procesu učenja i zapamćivanja, vježbanja nekih radnji i vještina. mi smo nakupina, doduše izvrsno organizirana nakupina stanica, i tvari, atomčića, molekulica i ostalog, i lijekovi upravo na toj razini i djeluju. nećeš izgubiti ni sebe, ni svoje osjećaje ni mišljenje, jer te neće zabetonirati tabletama kao teškog psihičkog bolesnika, jer definitivno to nisi. izbi si tu primitivnu fikciju iz glave da će ti pravilno odabrana terapija štetiti, jer to nema veze sa istinom. pitaj sve ove djevojke na anksiozi, vidjet ćeš da su se preporodile ili barem ublažile simptome svojih trauzma, tjeskoba i strahova. razgovaraj o tome sa šrinkom, daj mu šansu da ti objasni, a ti onda prihvati njegovo stručno mišljenje. ti o tome znaš premalo pa se bojiš. a kad shvatiš da će ti pomoći, onda ćeš i ti biti preporođena.

[stvz]

Pila ja Seroxat i bilo mi od njega grozno. 10 puta gore nego ovako sad. Uzas. To se ne da ni opisat kako mi je bilo dok sam ga pila.

[maher18]

Pila ja Seroxat i bilo mi od njega grozno. 10 puta gore nego ovako sad. Uzas. To se ne da ni opisat kako mi je bilo dok sam ga pila.

pa ima i drugih lijekova, bar su danas farmaceuti raskošni u ponudi. ne odustaj! a neke nuspojavice se daju izdržati, bar nekoliko mjeseci da ti se mozak odmori od strahova.

[BeautifullyChaotic]

bjutifli, nemoj nas plašiti s ovakvim rečenicama, a niš ne veliš o čemu se radi!!! jel kvržicu od dečko pogledao dr?

Ma s te strane sve ok... jedva sam ga sterala da ode dr, i rekla mu teta da je aterom... i usput je riješio još jedan problem koji je imao.

Ali meni je sve krenulo nizbrdo... baš sve...

[patak]

Ja se pitam jel može ta anksioznost prerast u psihozu? Kad te strah obavije potpuno i ne vidiš ništa osim straha i u svemu je strah? I slediš se od straha ili počneš sumanuto pokušavati izaći iz vlastite kože? Grozno je to koliko ljudi pati od psihičkih poremećaja. Što život radi ljudima, to je strašno.

[rejoflajt]

Ma s te strane sve ok... jedva sam ga sterala da ode dr, i rekla mu teta da je aterom... i usput je riješio još jedan problem koji je imao.

Ali meni je sve krenulo nizbrdo... baš sve...

zašto se ne otvoriš?!ne ostaj u svom ormariću! izađi van!:mig:

[zeusxl]

Slažem se. Beauti ak ti sex ne štima nađi si drugog, Poslije sexa se ne dobija PA.:eek:

[Mantis Religiosa]

Slažem se. Beauti ak ti sex ne štima nađi si drugog, Poslije sexa se ne dobija PA.:eek:

blago njoj ako joj se veza zasniva samo na sexu :zubo:

[zeusxl]

Dobar sex je važan temelj svake veze.:mig::cerek:

[kismo]

Dajte ljudi vi meni kažite kaj je je moguce da od te anksioznosti imas svaki da vec skoro dvije godine osjećaj mutnoće u glavi, kao da ti se vrti, ali ustvari ti se stvari ne okreću.Jedan glupi osjecaj, kao da nisi svoj. Kao neka omaglica.
Ja vise ne znam kaj cu.

[rejoflajt]

Dobar sex je važan temelj svake veze.:mig::cerek:

južina, a?

[zeusxl]

Odi kod psihića da ti da terapiju

[kismo]

Jel probao netko od vas tretmane kod bioenergetičara?

[zeusxl]

južina, a?

Nije. Jučer je bio pun mjesec-:lol::rofl:

[rejoflajt]

Dajte ljudi vi meni kažite kaj je je moguce da od te anksioznosti imas svaki da vec skoro dvije godine osjećaj mutnoće u glavi, kao da ti se vrti, ali ustvari ti se stvari ne okreću.Jedan glupi osjecaj, kao da nisi svoj. Kao neka omaglica.
Ja vise ne znam kaj cu.

jesi obavila fizičke pretrage?
ako je to ok, možda ti nisu lijekovi pogođeni, AD-jesi to rekla šrinkici?

[rejoflajt]

Nije. Jučer je bio pun mjesec-:lol::rofl:

pa su ti kljove narasle i dlake:lol::rofl::eek:

[rejoflajt]

Ja se pitam jel može ta anksioznost prerast u psihozu? Kad te strah obavije potpuno i ne vidiš ništa osim straha i u svemu je strah? I slediš se od straha ili počneš sumanuto pokušavati izaći iz vlastite kože? Grozno je to koliko ljudi pati od psihičkih poremećaja. Što život radi ljudima, to je strašno.

kad nisi svjestan da s tobom nešto ne štima, laički, zdravoseljački rečeno, onda se govori o psihozi. ali, evo pročitaj više tu (http://en.wikipedia.org/wiki/Psychosis):kava:

[kismo]

Napravila sam hrpu pretraga, jer sam pravi hipohondar. Sve ok, osim nesto malo na vratnoj kralježnici. A ja koma.
Bila sam na Rebru kod psihijatrice, dala mi Cypralex, ali sam ga nakon neka 3 mjeseca ( a to je bilo negdje u 11. mjesecu ) prestala piti i ici k njoj. Bilo mi je nesto malo bolje, ali ni sama ne znam zasto sam prestala ici.

[rejoflajt]

Napravila sam hrpu pretraga, jer sam pravi hipohondar. Sve ok, osim nesto malo na vratnoj kralježnici. A ja koma.
Bila sam na Rebru kod psihijatrice, dala mi Cypralex, ali sam ga nakon neka 3 mjeseca ( a to je bilo negdje u 11. mjesecu ) prestala piti i ici k njoj. Bilo mi je nesto malo bolje, ali ni sama ne znam zasto sam prestala ici.

evo, vidiš i sama. na svoju si ruku prestala uzimati lijek, a najgore je da si prestala ići na terapije. to ti se obično vraća kao bumerang.
iš k šrinkici natrag !i porazgovaraj o tome s njom, reci joj da ne piješ lijek više pa da to malo proanalizirate.:azdaja:

[kismo]

Ma budem. Naručila sam se u ponedjeljak.Bas mi to moje stanje ide na zivce. Samo na to mislim.Cim se probudim osluškujem da li mi se vrti, da li mi je slabo...
A patim vec godinu i pol i od nesanice. Ponekad uspijem zaspati bez tableta, ali zadnja tri tjedna nema sanse. Nego Stilnox, pa tek onda uspijem kaj odspavati

[patak]

oh, znam ja što je psihoza, ali nekad imam osjećaj kao da bi strah mogao postati toliki da ću od njega početi umišljati stvari i da više neću biti svjesna da umišljam. To me baš počelo brinuti jer u zadnje vrijeme kao da drugi više kuže da imam problema nego ja sama.. Pa si mislim, nisam valjda krenula već tim putem..
U tom sam smislu bacila taj komentar.. Ono kad depresija i anskioznost evoluiraju do psihoze.. zastrašujuće malo.. Može se i reći anksiozni strah od ludila..

[rejoflajt]

oh, znam ja što je psihoza, ali nekad imam osjećaj kao da bi strah mogao postati toliki da ću od njega početi umišljati stvari i da više neću biti svjesna da umišljam. To me baš počelo brinuti jer u zadnje vrijeme kao da drugi više kuže da imam problema nego ja sama.. Pa si mislim, nisam valjda krenula već tim putem..
U tom sam smislu bacila taj komentar.. Ono kad depresija i anskioznost evoluiraju do psihoze.. zastrašujuće malo.. Može se i reći anksiozni strah od ludila..

a, jel ideš na terapije, piješ kakve lijekove?

[patak]

Ma ne.. Mislim da uglavnom to nije tako ozbiljno kod mene. Neka psihoterapija mi vjerojatno ne bi škodila, al ne da mi se..
Samo me to nekad zabrine kad čitam o poremećajima, oni se u biti uvijek vraćaju, a ako ih ne lječiš onda bi se u pravilu trebali pogoršavat..
To me nekako danas brine i bedira, ta neizlječivost psihe.

[rejoflajt]

društvo, gdje ste, nema vas daaaaanima i noooćima!?
niste valjda dobro:lol::rofl:http://www.pic4ever.com/images/dancing1.gif

[maher18]

Ma ne.. Mislim da uglavnom to nije tako ozbiljno kod mene. Neka psihoterapija mi vjerojatno ne bi škodila, al ne da mi se..
Samo me to nekad zabrine kad čitam o poremećajima, oni se u biti uvijek vraćaju, a ako ih ne lječiš onda bi se u pravilu trebali pogoršavat..
To me nekako danas brine i bedira, ta neizlječivost psihe.

daj molim te, ko je rekao da je to neizlječivo? gdje ti to piše, ko ti je to utuvio u tvoju glavicu?http://www.pic4ever.com/images/5.gif

[Mantis Religiosa]

daj molim te, ko je rekao da je to neizlječivo? gdje ti to piše, ko ti je to utuvio u tvoju glavicu?

da, a kako izlijeciti anksioznost osim lijekovima :ne zna:

[maher18]

da, a kako izlijeciti anksioznost osim lijekovima :ne zna:

ovdje imaš bar stotinu savjeta kako najprije pomoći samom sebi, vidjeti o čemu se radi, prihvatiti to da se o tome radi, zašto je to tako, shvatiti da su neke stvari prošle, i ne mogu se vratiti da se isprave, shvatiti da smo produkkt ne smao sebe i svojih radnji nego i okoline, pa za masu stvari nema nikakve krivice, skužiti da nismo svemoćni, ni drugi nisu, pa prema tome masu toga dolazi i prolazi da ne možemo spriječiti, da je sadašnjostst jedino što imamo, a o budućnosti ne moramo misliti ružno, jer ni ne znamo kakva će biti. ali, ako smo sada loše. i ne radimo na tome, onda ćemo i sutra biti loše, jer se ne razvijamo duhovno. puno čitaj, razgovaaraj, bavi se po mogućnosti stvrima koje su oko tebe, a lijepe su i korisne. i na koncu konca, kod psihića naučiš na koji način treba usmjeriti svoje emocije, misli, na koji način djelovati, bez suvišnih zašto , kako, hoće li, neće li. što više odrastaš, to si sigurniji u sebe i svoje postupke. a tu treba i strpljenja.

ima jedna, meni omiljena uzrečica; pijem pivo i jebe mi se živo!:raspa::Pivo::trio:

[Mantis Religiosa]

ne, mene konkretno zanima koliko treba da to prodje :ne zna:

a, ovaj savjet s pivom ti je dobar :mig: osim ako ti se od njega stanje ne pogorsa ujutro :zubo:

[maher18]

ne, mene konkretno zanima koliko treba da to prodje :ne zna:

a, ovaj savjet s pivom ti je dobar :mig: osim ako ti se od njega stanje ne pogorsa ujutro :zubo:

ovisi o tome kakav je poremećaj, kakav je suport, jesu li pogođeni lijekovi, trudi li se terapeut, i trudiš li se ti osobno da se iščupaš iz dreka (bez obzira na silnu želju, treba naučiti i znati to činiti). znam neke kojima je bila dovoljna godina dana da se izvuku iz takvih sranja koje si nemrem zamisliti. smrt vlastitog, malog djeteta. mislim da nema užasnije traume u životu. nekome je cjeloživotna sramežljivost, strah od svega, prošla nakon dvije godine. neki se liječe godinama, naprosto zato što imaju vjerojatno genetku podlogu, trebaju im ipak i lijekovi duže vremena. tu je nestrpljivost s jedne strane dobar znak, kao stvarna želja za promjenom, no želja je jedno, a stavarna sposobnost promjene drugo. za anginu se zna da traje cca 10 dana skup s terapijom, za slomljenu nogu se zna da će zacijeliti nakon 5-8 tjedana, no neki oblici dijabetesa traju doživotno. i trebaju se regulirati doživotno. no, o osobnoj situaciji dti može reći samo šrink.

bit je u tome da treba biti strpljiv. korak po korak, mic po mic, svaka i najmanja pobjeda je tvoja! a na kraju se tako dobivaju i naveći ratovi. a ti se ne boriš protiv, ti se boriš za! za sretan život. mislim da je to najveći motiv za upornost.

[zeusxl]

da, a kako izlijeciti anksioznost osim lijekovima :ne zna:

Znaš kako? Nađeš si ko ja 15 godina mlađeg komada Punoo sexa liječi svaku anksioznost.:mig::cerek:

[rejoflajt]

Znaš kako? Nađeš si ko ja 15 godina mlađeg komada Punoo sexa liječi svaku anksioznost.:mig::cerek:

nema više smisla išta ti reći na ovu papagajku:rolleyes:

[zeusxl]

Kad je to istina.:mig::D

[maher18]

http://www.youtube.com/watch?v=D3j80K6afKk&feature=related

[zeusxl]

Kak je lijepo, kad osobu staviš na ignore.:D
Više se uopće ne uzrujavam.
Bravo . Samo tak nastavi pisati. :lol::rofl:

[maher18]

http://www.youtube.com/watch?v=-4Qi18o9-0o

sapienti sat!

[zeusxl]

:top::D

[stvz]

Dajte ljudi vi meni kažite kaj je je moguce da od te anksioznosti imas svaki da vec skoro dvije godine osjećaj mutnoće u glavi, kao da ti se vrti, ali ustvari ti se stvari ne okreću.Jedan glupi osjecaj, kao da nisi svoj. Kao neka omaglica.
Ja vise ne znam kaj cu.


Ja vec neko vrijeme imam osjecaj da sam na brodu koji se ljulja. Ne ljuljaju se meni predmeti ispred ociju, nego imam osjecaj da se ja ljuljam, kao da sam tek sisla s broda. Je li i tebi tako?

[BeautifullyChaotic]

Ja vec neko vrijeme imam osjecaj da sam na brodu koji se ljulja. Ne ljuljaju se meni predmeti ispred ociju, nego imam osjecaj da se ja ljuljam, kao da sam tek sisla s broda. Je li i tebi tako?

O, i meni je to poznato... ponekad se osjećam kao da lelujam okolo... između dva svijeta...

[stvz]

Sta bi to moglo bit? Od cega je to? Je li to fizicki ili psihicki?

[kismo]

Ma ja se bas sugavo osjecam. Kao da nisam svoja. Cudan osjecaj u glavi koji ne mogu opistai.Kao da negdje lbdim, neka "mutnoća", i to vec godinu i pol. Grozno!
Ima perioda kad mi je bolje, kad se malo iskuliram pa ne obracam pažnju na to, ao nda opet ima dana kad ne mogu bez Xanaxa, jer me jos i panika lovi.
Nalazi svi ok.Očigledno problem u glavi. Ja vec neko vrijeme imam osjecaj da sam na brodu koji se ljulja. Ne ljuljaju se meni predmeti ispred ociju, nego imam osjecaj da se ja ljuljam, kao da sam tek sisla s broda. Je li i tebi tako?

[stvz]

Je li to fizicki ili psihicki sta imamo osjecaj da nam se ljulja? I meni je neki period bolje, a neki kao sad katastrofa.

[kismo]

Jesi li ti radio/la neke pretrage? Ja kod neurologa, ORl, fizijatra, kardiloga, pretrage krvi, MR glave i vratne kralježnice, TCD i doppler VB sliva i sve mi je u redu osim nesto malo vratna kralježnica. Dakle, valjda je psihički. Išla sam na razgovor kod psihićke i dg. mi je kao anksioznost.

[stvz]

Isla sam eeg glave, na ono za unutarnje uho i snimala vratnu kraljeznicu i sve je bilo u redu. Malo vratna kraljeznica zeza, ali amo reci da je i to u redu.

[kismo]

Eto znači izgleda ni tebi nije organski ( fizički ).Koliko ti to traje i kakve sve simptome imas. Samo to ljuljanje? Imas li osjecaj slabosti, koa da ces se srusiti. Popijes li nekad nesto za smirenje?

[stvz]

Ljuljanje imam i da osjecaj da sam bez snage. Od tableta bjezim ko vrag od tamjana jer sam umislila da me tablete mogu ubit jer je to sve umjetna kemija. Popijem tek kad bude jaaaako gadno i to helex. Makar svako jutro pijem euthyrox. Mozda se i zbog hormona lose osjecam.