bok...

[google1]

ne znam baš odakle početi ili što točno napisati, al eto... u zadnje vrijeme u životu mi je sve stalo ili točnije i krenulo pomalo nizbrdo.. vjerojatno bi i bilo lakše da se mogu na nekoga osloniti ili se nekom iskreno otvoriti... al jednostavno ne osjećam dovoljnu bliskost da bi se ikome otvorio.. nije da nemam prijatelja, baš suprotno, omiljen u društvu, ali i sa svima na nekoj distanci, to mi je do sada savršeno odgovaralo, a sad bi mijenjao sve za jednu pravu osobu

ubiti još da spomenem da sam bio jako blizak sa sestrom, al sad ona polagano ide svojim putem.. posao, dečko.. a ja ostao nekako po strani

eto nije ovo još jedan post jadanja, al eto ako imate koji savjet, slobodno

[NIKA_LEE]

Razgovaraj sa sestrom...ja imam brata i makar mi je ponekad strka u životu zbog posla, privatnih obaveza, ipak je on meni najbliža i najdraža osoba na svijetu i uvijek bih ga saslušala kada mi to treba i bilo bi mi drago da se baš meni obrati za savjet:top:

[Roly]

mislim da je izbjegavanje ljudi i zatvaranje u sebe najgora stvar koju sad možeš sam sebi napraviti.
možda ti te teško otvoriti,ali bar pokušaj,na kraju krajeva čovjek je i društveno biće.
ako se zatvoriš u sobu i sagradiš zid prema drugim ljudima samo ćeš naštetiti sebi,a i može doći ido toga da će te osobe misliti da si sebičan ili da se nešto ljutiš,pa bi imogao na kraju na unišiti vaše prijateljstvo.

[2911]

Ja se isto tako dosta teško otvaram drugima, bez obzira na prisnost. Al ako si kolko-tolko blizak sa sestrom, izjadaj se njoj. Il nekom frendu/frendici. Takve stvari i zbližavaju ljude. Možda je vrijeme da se nekom otvoriš, bar malo.

[fassgodard]

na kraju krajeva čovjek je i društveno biće.


Nije na kraju krajeva nego na početku početaka.
Problem ovog mladića me podsjeća na problem jednog mog prijatelja.I on je takav : površan,a istovremeno bi i nešto "duboko".To teško ide.
Ali nije to ni neka nesreća.Treba se samo sjetiti da stotine milijuna ljudi u ovom trenutku skapavaju od gladi pa se povesti za tom činjenicom.
Djeluje.:kava:

[google1]

Nije na kraju krajeva nego na početku početaka.
Problem ovog mladića me podsjeća na problem jednog mog prijatelja.I on je takav : površan,a istovremeno bi i nešto "duboko".To teško ide.
Ali nije to ni neka nesreća.Treba se samo sjetiti da stotine milijuna ljudi u ovom trenutku skapavaju od gladi pa se povesti za tom činjenicom.
Djeluje.:kava:
Meni ne djeluje, znam da zvuči sebično i jadno al eto. Još sam i sa starcima na pas mater, uglavnom stalo je na tome da sam malodušan i da ne znam iskoristiti bogom dani talent i blablabla. A jebiga... to je valjda život.

[google1]

Ja se isto tako dosta teško otvaram drugima, bez obzira na prisnost. Al ako si kolko-tolko blizak sa sestrom, izjadaj se njoj. Il nekom frendu/frendici. Takve stvari i zbližavaju ljude. Možda je vrijeme da se nekom otvoriš, bar malo.
Ma nije to to više sa sestrom, kažem zaručena je, posao, odseilila se i to.

Mislio sam možda do svećenika il župnika, al onaj šta dolazi na blagoslov mi se čini netko tko dolazi prije radi love, nego mira božjeg, a i nisam neki vjernik. Il psihologici kakvoj ili slično.

Jer treba mi savjet i netko da se malo izjadam, a nemam kome. :ne zna:

[NewsJJ]

Ma nije to to više sa sestrom, kažem zaručena je, posao, odseilila se i to.

Mislio sam možda do svećenika il župnika, al onaj šta dolazi na blagoslov mi se čini netko tko dolazi prije radi love, nego mira božjeg, a i nisam neki vjernik. Il psihologici kakvoj ili slično.

Jer treba mi savjet i netko da se malo izjadam, a nemam kome. :ne zna:

nazovi sestru, osim ako ima nekih detalja koje ne bi zelio s njom podijelit
ako ti se ned aici tvom sveceniku odi nekom drugom

u krajnjem slucaju odi kumu (bilo kojem krizmanom ili krstenom) jer su se oni pred Bogom zavjetovali da ce ti biti na pomoci :top: ako vec razmisljas o crkvi..

[Mala:-)]

Možda je vrijeme da nađeš nekog PRAVOG prijatelja ili prijateljicu...Kažeš da imaš puno prijatelja i da si omiljen, ali vjerojatno ti nisu tako dobri prijatelji kada ti nemaš povjerenja otvoriti im se do kraja. Za mene prijateljstvo znači nešto posebno, kada ja njima mogu reči sve što mi je na srcu i da me oni u potpunosti razumiju.

[patak]

možda među tim ljudima koji te okružuju ima netko s kim bi mogao malo produbiti odnose...
Ako ti je do sada odgovaralo biti na distanci, ne znači da ti netko od njih ne bi bio prijatelj da
si to dopustio. Muško/žensko nije bitno, probaj s nekim...

[google1]

Možda je vrijeme da nađeš nekog PRAVOG prijatelja ili prijateljicu...Kažeš da imaš puno prijatelja i da si omiljen, ali vjerojatno ti nisu tako dobri prijatelji kada ti nemaš povjerenja otvoriti im se do kraja. Za mene prijateljstvo znači nešto posebno, kada ja njima mogu reči sve što mi je na srcu i da me oni u potpunosti razumiju.
Lagano je reći.. al činjenica je da ja pravog jednog prijatelja nikad nisam imao. Uvijek mi je bio bad ispunjavat one leksikone ko klincu kad trebaš navest najboljeg prijatelja.. pa ono koga da stavim... šta će mislit ovaj kojeg navedem kad baš i nismo nešt naj :D

Ako me shvaćaš.. uvijek sam bio onaj koji je cijelo društvo svugdje povezivao, sa puno karizme, al ja sam uvijek bio između svih pomalo, sa svima dobar, al s nikim predobar. I to mi je bilo ok. Svi me cijenili, znali, obožavali, sa svima sam mogao. Al eto očito se promjenio ja ili vrijeme il što već i pukne ti film od svih tih odnosa.. i sad bi rađe jednu blisku osobu, nego sve to.


Eto.. al ima tu još dosta toga za ispričati, jer kako kažem uvijek sam probleme zadržavao za sebe, a prema van širio čistu pozitivu. Sad mi se više needa :ne zna:


Otišo bi kakvoj dobroj psihologici, al da znam da me neće gledat u stilu "daj jebote koji k mi ti pričaš, meni samo šizofreničari i slični dolaze po dijagnozu". :)

[Dulcinea_]

malo mi je tužno da unatoč tolikim prijateljima ti u nikoga od njih nemash (dovoljno) povjerenja ... :(

[2strong4_2long]

pa možeš otići psihologu, oni su plaćeni da te slušaju.

ali, bilo bi bolje da poradiš na odnosima s ljudima koji bi ti mogli biti bliži nego što jesu.

osim ako, naravno, ne želiš s nama podijeliti svoj problemčić.... :)

[crna-pantera]

Eto.. al ima tu još dosta toga za ispričati, jer kako kažem uvijek sam probleme zadržavao za sebe, a prema van širio čistu pozitivu. Sad mi se više needa :ne zna:



Ne možeš ti imat toliko problema,
koliko ima ljudi oko tebe koji bi te mogli saslušat.
Moj ti je savjet da daš svakom po malo.:)
Svećenik, roditelji, sestra, prijateljica, prijatelj, psiholog......

[Izolda]

Ma nije to to više sa sestrom, kažem zaručena je, posao, odseilila se i to.

Mislio sam možda do svećenika il župnika, al onaj šta dolazi na blagoslov mi se čini netko tko dolazi prije radi love, nego mira božjeg, a i nisam neki vjernik. Il psihologici kakvoj ili slično.

Jer treba mi savjet i netko da se malo izjadam, a nemam kome. :ne zna:

Ja bih ti dala malo drugačiji savjet... Ne znam točno detalje zbog čega se ovako osjećaš, ali probaj s nekim koga niti ne poznaješ. Pa barem tu u nekom virtualnom obliku. Ponekad, zapravo vrlo često, lakše je otvoriti se nekome koga uopće ne znaš... Odnosno lakše će te saslušati i dati ti savjet, kritiku onaj koji ne zna puno o tebi... Barem se neće voditi onime što već o tebi zna...

[Dulcinea_]

Ja bih ti dala malo drugačiji savjet... Ne znam točno detalje zbog čega se ovako osjećaš, ali probaj s nekim koga niti ne poznaješ. Pa barem tu u nekom virtualnom obliku. Ponekad, zapravo vrlo često, lakše je otvoriti se nekome koga uopće ne znaš... Odnosno lakše će te saslušati i dati ti savjet, kritiku onaj koji ne zna puno o tebi... Barem se neće voditi onime što već o tebi zna...

+ vjerojatno će realnije sagledati situaciju i reć ti "u sridu" u čemu je problem. to ljudi često rade, tako da dobar savjet ti je Izolda dala :)

[Izolda]

Otišo bi kakvoj dobroj psihologici, al da znam da me neće gledat u stilu "daj jebote koji k mi ti pričaš, meni samo šizofreničari i slični dolaze po dijagnozu". :)

Pa nije niti to loše...
Moja mama ima jednu prijateljicu, istih su godina i ta me teta obožava. Igrom slučaja je psiholog, ali me naravno i jako dobro poznaje. Uz sve to ima strašno veliko životno iskustvo i neke stvari jednostavno zna i može bolje od moje mame kojoj sam ja ipak kćer...
Uglavnom, imala sam jedan problemčić, više na nekom emotivnom planu i trebalo mi je da si posložim neke kockice u glavi, ali nisam mogla sama...
Razgovarala sam s njom... Osjetila sam da mi je dala svo vrijeme ovog svijeta kad sam joj pričala... Nakon tog razgovora, bilo mi je toliko lakše da ni sama još ne vjerujem...
Dakle, ta mi teta naravno nije prijateljica, nije netko toliko blizak kao što bi bio prijatelj mojih godina, ali mi je puno pomogla...

[Izolda]

+ vjerojatno će realnije sagledati situaciju i reć ti "u sridu" u čemu je problem. to ljudi često rade

E, točno to! Da je neka delikatnija situacija, a da me prijateljica traži savjet, sigurna sam da bi birala blažu verziju i odgovor, koji ne bi možda bio dovoljno dobar i potreban u tom trenutku.