View Full Version : Pocinjem shvatati doktore...i ne samo njih
mladen_22
26.01.2004., 05:26
Naisao sam na komentar jednog svog frenda njegovoj djevojci pa mi se ucinio nekako zgodan i provokativan. Uz njegovu dozvolu postavljam ga ovdje. Sta vi kazete?:
"...mislim da pocinjem shvatati doktore i zasto su pocesto neljubazni, osorni (barem ovdje, USA)....ljudi su se toliko izmrcvarili s ucenjem i od tortura kroz koje su prolazili da bi danas bili to sto jesu.....a oko njih na stotine "umjetnika" koji ocekuju da im bolje sutra padne u krila...i koji im zavide a sami nisu spremni na cesto brutalno skolovanje i odricanje.
pogledaj na sta je licio moj zivot ovaj vikend..razbio sam se od ucenja..kicma mi puca...a mnogi su se odmarali i zajebavali....zivot je surov, jebeno surov...i nema milosti...to shvatits kad zivot i ljudi pocnu gazit preko tebe....i onda vidis da tvoja dobrota radi protiv tebe i da ispadas magarac...jer nema smisla biti ovca medju vukovima, zar ne!?
Jedan od glavnih problema zivota je da svi zele dobro i vrijedno a samo mala manjina je spremna na muku koju to iziskuje. I to onda stvara velike napetosti oko svih nas....Kad nebi sami sebe lagali, bolji zivot bi uistinu bio dostupan puno vecem broju ljudi.
naravno, koliko god ti mnoge stvari dosta dobro razumijes..neke stvari se najbolje shvacaju s direktnim iskustvom..a posto zivis s roditeljima to ti je za sada nemoguce...i ovo nije pridika niti predbacivanj, samo komentar sitaucije
koliko god to ruzno zvuci, ali svakom satu ili periodu u nasem dnevnom zivotu se moze pripisati novcana vrijednost...tesko je to razumijeti dok je covijek u HR...to sam poceo shvacati na brodu gdje nisam imao vremena ni za sta...14 sati rada na dan...dan i noc iscjepkani u 3 ili 4 smjene...kronicno neispavan...a od tebe se ocekuje da se smijeskas i da si vesel kao da si prije minut dosao sa Kanara...
...ove zene koje vidis ili slutis u tom starackom domu (ili tramvaju)pored kojeg prolazis svaki dan nisu tako razmisljale...mnogi ljudi tako ne razmisljaju..i razbacuju svoje dragocijeno vrijeme i energiju na kojekakve gluposti ili ljude koji su isto tako izgubljeni ili koji ni sami ne bi znali sto hoce od sebe, drugih i zivota.....
....zasto je tako tesko prestati lagati samog sebe i suociti se s brutalnoscu i realnoscu zivota? Cemu gubiti vrijeme!? Vecina nas samo velikom i dugogodisnjom mukom i odricanjem moze doci do vrijednih stvari u zivotu i do boljeg sutra"
American dream, Part 1:
Published on Monday, September 22, 2003 by USA Today
How a Regular Guy Gets Homeless
by Les Gapay
I pull into a campground, pay my fee and pitch my green, two-person tent beneath the trees in the hills above California's southern coast. Someone has left some firewood, and I split it with my ax and chop some kindling. Within minutes a nice fire is going. I heat up some chunky canned soup on my propane stove and eat it out of a coffee mug along with crackers while sitting in my canvas chair.
For dessert I have a small can of fruit. I look out over a lake and watch the sun set and the fire crackle. It is a relaxing way to end the day. Nearby are families and couples doing much the same thing. Later, I crawl into my sleeping bag and doze off until the sun wakes me in the morning.
I could be one of many vacationers or weekend campers traveling in my clean, red, 5-year-old truck with pickup shell. But this has been my daily routine for 15 months now. On June 2, 2002, I gave up my $750-a-month apartment in Palm Springs, Calif., and put most of my belongings in storage to save money by living out of my truck. I thought it would be for the summer until the economy rebounded and I got public relations consulting and freelance writing work or a full-time job in the field. I never realized then that summer camping would go into fall and then the chill of winter, even in Southern California, then spring, then summer again.
I had no income at all in 2002 and have lived off savings, premature IRA withdrawals, credit cards and then food stamps. I wasn't eligible for unemployment compensation because I was self-employed. I didn't qualify for subsidized housing because I didn't have a steady income. I fell through the cracks of California welfare programs because they are aimed at families with children at home. To save money, I dropped my health insurance two years ago and reduced my vehicle insurance last year to the state minimum. I cook out at campgrounds or eat cheap meals at fast-food places to keep my expenses down. Most of the time I have been in California, but during the winter I camped some along the Colorado River in Arizona and also near Phoenix. This summer I headed north to what I thought would be cooler climes of Montana, but have been in a heat wave. My situation is finally starting to look up. This spring and summer my corporate freelance work picked up, with several small jobs. It's not enough to rent an apartment or room, but I have hope that the work will continue to increase as the economy rebounds, and my plight will end soon.
I am certainly not the only one in this predicament. About 8.9 million people in the USA were unemployed in August, 6.1% of the workforce, according to the Labor Department. More than 3 million people were homeless over the past year, about 30% of them chronically, according to the National Law Center for Homelessness and Poverty. They are not just the noticeable ones on the street but also families in shelters due to the current economic condition. And, 20% of the homeless have jobs, according to the U.S. Conference of Mayors. At California state campgrounds rangers told me there were many homeless families, moving up and down the coast to get around limits on stays. At one state park, I saw one woman each morning drive her son to a bus stop so he could get to school.
Every day, a challenge
In my case, I have had to use various survival skills to cope with living out of my truck and also in dealing with government bureaucracies.
My biggest daily challenge: Finding a campsite, especially in the tourist season, and, when I am in towns, places to go to the bathroom. I am only at campsites at night — sleeping either in my truck or tent — and during the day spend much of the time in libraries surfing the Net for jobs and sending out résumés by e-mail. The corporate writing work that I have gotten I have done in libraries. Sometimes I relax in air-conditioned bookstores and read the papers, magazines and books. I also have used job service computers daily for months in California seeking work, to no avail. Luckily, I have always been able to stay at campgrounds, mostly county, state and federal ones, which range from $10 to $18 a night. Private ones are too expensive. I try to shower daily, and many of the campgrounds have coin-operated showers. I tried showering at friends' homes when I didn't have one at a campground, but they tired of that quickly.
The campgrounds have limits on stays, often seven or 14 days a season. They are intended for recreational use. At one California park I overstayed the 30-day annual limit and was told to leave by a gun-toting ranger who grilled me about my intentions and then gave me a lecture on finding a job. He later relented on throwing me out because it was near Christmas and said I could start the 30 days the first of the year. At a county park, a sympathetic ranger said I could stay over the 14-day limit "if you behave yourself."
Weather also caused me to move around. I camped in the desert of Southern California in the winter, near Palm Springs, despite temperatures in the 30s and 40s at night in December and January. I had to move into a Motel 6 once due to the cold and another time because of heavy rain. When the weather got too hot in the spring in the desert, I camped at higher elevations or along the coast venturing into pleasant cities like Santa Barbara and San Clemente to use libraries.
Some campgrounds can be risky. Some even have signs warning of theft, mountain lions or, in Montana, grizzly bears. I had items taken three times, twice by other campers and once by a worker, but all were recovered. At one state park on the ocean north of Santa Barbara, a mountain lion walked through my campsite at dusk while I was tending a campfire. I slept in my truck that night instead of my tent.
Falling through the cracks
At first I wasn't eligible for food stamps because I had more than $2,000 (the maximum allowed to qualify) to my name and because I thought my truck was worth too much. But eventually, the money ran out and I found out that my truck, with more than 170,000 miles on it now, was worth less than the $4,650 the food stamp program allows. I got anywhere from nothing to $139 a month in food stamps depending on my freelance income for the month. I had several glitches on food stamp amounts due to errors by bureaucrats, but I appealed and won.
Other government programs weren't much better. At a job service office I was told that I couldn't send e-mails to apply for jobs, until I objected that many employers wanted applications for public relations and journalism positions sent that way. I didn't find the job service program much help, with aides more interested in finding me some menial labor job rather than one in my field or in a related area like marketing or sales. Low on money, I did apply for retail jobs in hardware, department, lighting, copying and other stores, even a bottling plant, but was either turned down as overqualified or for not having the right experience. I think some of the employers thought I would leave as soon as I found something better.
Many of my friends and acquaintances kept pressuring me to take any job and forget about my profession. I continued to press for jobs in my field, public relations or journalism, but postings were few. Some jobs I was told had 200 to 300 applicants, with many going to young workers. I will turn 60 this year and wondered if age was a factor.
At one point, I was down to my last $200. I borrowed some money from friends when relatives refused loans, with one saying he was out of work and another that he had been unemployed for several months and was still getting back on his feet. I was surprised which friends loaned me $200 or $300, different from the ones I had thought I could count on. My ex-wife and her husband surprised me by loaning me some money. One campground worker asked me: "Do you have any kids who can help you out?" I get little show of concern or contact from one adult daughter and haven't heard from the other at all, although I never asked them for any money. No one wants a homeless person for a father. When you are having troubles is when you need a supportive family. Even priests I know at churches I attended weren't sympathetic or helpful, with one refusing to meet with me, saying he was too busy. Most homeless are worse off than I am, not having a truck to live in and a cell phone to use, and some have mental problems. I never went to a shelter, figuring paying for campsites was more like being a snowbird.
to be continued...
American Dream, Part 2:
Living on fast food; making the best of things
One of the most difficult aspects of living out of my truck was finding places to go to the bathroom or just to sit during part of the day. I quickly learned the ropes. I often ate in fast-food joints because of the $1 promotional items. Two of those made a meal. McDonald's and others had plenty of homeless people sitting around drinking coffee. I ended up spending time in those places reading the paper in the morning and stopping in to use the bathrooms. Other places I found that had plenty of restrooms were Wal-Mart, Home Depot, Borders and shopping malls. Sometimes I would get a cheap meal at a food court in a mall. When I wanted to treat myself to dinner, like when I got a loan, I could only afford to go to Denny's and order a senior meal. But it sure tasted good to me. I found I gained weight, 10 pounds in a year, despite being homeless because of the constant fast food. I started cutting back, getting cereal, fruit and deli sandwiches with my food stamps.
I discovered after a while that it would have been cheaper to rent a room than to pay $400 to $500 a month in campground fees and additional money for storage and for gas. I looked for rooms, but found that no one wanted to rent to me since I didn't have steady work.
Another drawback to my plight was getting daily phone calls from bill collectors and credit card companies because I had had $25,000 in debt on my credit cards and was unable to make payments. Chase bank was the worst, calling me every day. If I didn't answer, messages were left. "How are you able to pay for a cell phone?" one caller from a collection agency demanded. (It is the one bill I pay so I can use the phone for work and so potential employers can contact me about jobs.) In addition to credit card companies, I owe the IRS money as penalty for early IRA withdrawals — before I was age 591/2 and eligible. I have considered bankruptcy but have put it off, waiting to see if my situation improves. Under the law, I still would have to pay my taxes even if I filed for bankruptcy.
I also learned to live without TV and without knowing much detail about most news. I didn't pay much attention to the war in Iraq, terrorism, politics, the latest movies, music and trends. Mostly I was with nature at campgrounds in places like the Salton Sea, Joshua Tree National Park, state beaches along the coast of Southern California, national forests in the mountains and county parks. I even went up to Yosemite for a while and also Northern California. I walked along the ocean or in the desert. This summer it has been in Glacier National Park and Yellowstone. Last summer I heard a wolf howl in the wild at night and saw grizzly bears, the first in Montana and the second in Wyoming. I read books on theology and history in bookstores. I built campfires and watched sunsets and sometimes even a sunrise. I would pray and meditate at night and in the morning. Because of that I was at ease during much of this. "I envy you," said one harried food stamp supervisor. "I know it is difficult, but to us workers in cubicles it sounds good," said a corporate friend in the Silicon Valley. I don't enjoy living like this, but try to make the best of it.
Finally, a light for me, and for all of us
Now, finally, things are improving. I got work in March and through the spring and summer, small jobs, from a former client on the East Coast. One article I ghost wrote for him appeared as an op-ed piece in a national newspaper. I got him interviews with the press around the country, calling from my cell phone or e-mailing from libraries, with no one the wiser, all probably thinking I was a successful PR person.
I sold some photos I took in 1979 on a movie set to a documentary film company. I got a writing assignment from a computer company in the Silicon Valley this summer, and there is possibility of more, the first time I have had work from that client in three years. Public relations job postings on the Internet have increased. I am not eligible for food stamps anymore because I am making more than the limit of $960 a month, another good sign. I've even gotten some welcome relief from sleeping outdoors. I have recently stayed with friends in Montana and Washington and slept in real beds.
To be sure, my work is sporadic and doesn't pay nearly as well as it did a few years ago when times were good. And I sense that the recovery isn't broad yet. But, already I am back in California, closer to potential work when the economy does come back.
Hopefully coming soon is sleeping in a bed every day, a place of my own and some security. No more camping except on vacation, and that not for a while.
I'm ready for a more normal, healthier life again. Let the good times roll! I think the whole country is ready for good economic times. The recession wasn't fun for any of us.
Les Gapay is a public relations consultant and writer. He is a former Wall Street Journal reporter.
mladen_22 kaže:
ljudi su se toliko izmrcvarili s ucenjem i od tortura kroz koje su prolazili da bi danas bili to sto jesu.....a oko njih na stotine "umjetnika" koji ocekuju da im bolje sutra padne u krila...i koji im zavide a sami nisu spremni na cesto brutalno skolovanje i odricanje.
Liječnički poziv je izrazito naporan jer uz rad traži i stalno školovanje, a nije baš jednostavno nakon par odrađenih noćnih smjena učiti za teške i složene ispite. Također - očekuje se da će liječnik određeni broj Božića, Novih godina, Uskrsa i drugih blagdana provesti na poslu umjesto sa svojom obitelji. A i stručna literatura je izrazito skupa.
No, tako je i drugdje s poslovima koji traže odricanje - evo ja ne radim na faksu, tako da se svojim znanstvenim radom bavim kada izvršim druge obveze - često recimo u periodu ponoć do dva ujutro, i na pisanje potrošim pola godišnjeg. I pravne knjige, pogotovo strane koštaju. Naravno da se to sve treba jednog dana na neki način naplatiti.
na takve stvari mi se posebno tlak digne kad me drage studentice s filozofskog (smjer -likovna umjetnost i pedagogija :rolleyes: :rolleyes: :rolleyes: ) " a ti ne ideš na skijanje?2 što nigdje nisi bila za novu godinu? a šta ti ne ideš subotom van? ja idem i prespavam cijelu nedjelju........
ljudi moji, ja si to ne mogu vremenski priuštit....... i meni kičma puca od učenja
i još mi puca jkad svoje slobodno vrijeme moram iskoristiti na davanje instrukcija i izradu prijevoda kako bi zaradila koju paru
i onda još čujem komenatre - koja štreberica:rolleyes: :rolleyes:
mladen_22 kaže:
[snip]
Sta vi kazete?:
"...mislim da pocinjem shvatati doktore i zasto su pocesto neljubazni, osorni (barem ovdje, USA)....ljudi su se toliko izmrcvarili s ucenjem i od tortura kroz koje su prolazili da bi danas bili to sto jesu.....a oko njih na stotine "umjetnika" koji ocekuju da im bolje sutra padne u krila...i koji im zavide a sami nisu spremni na cesto brutalno skolovanje i odricanje.
pogledaj na sta je licio moj zivot ovaj vikend..razbio sam se od ucenja..kicma mi puca...a mnogi su se odmarali i zajebavali....zivot je surov, jebeno surov...i nema milosti...to shvatits kad zivot i ljudi pocnu gazit preko tebe....i onda vidis da tvoja dobrota radi protiv tebe i da ispadas magarac...jer nema smisla biti ovca medju vukovima, zar ne!?
[sniiiip]
Kad neko iskustvo, kako god lose, smatras opravdanjem za vlastito lose ponasanje ... to je izgovor. Covjek bi trebao biti suvisla zivina i shvatiti da netko drugi ne moze biti odgovran za njegova sranja, odnosno sranja koja mu je priredila treca osoba/institucija/stagod.
Zivot nije surov.
Zivot je ono sto od njega napravis. Ako ces gaziti druge jer ti je jednom netko stao na zulj ... lose ces proci vlastitom krivicom.
Slazem se da je puno lakse prebaciti krivicu na trecega, ali nema od toga puno koristi.
Glossu R.H.
Tihana kaže:
na takve stvari mi se posebno tlak digne kad me drage studentice s filozofskog (smjer -likovna umjetnost i pedagogija :rolleyes: :rolleyes: :rolleyes: ) " a ti ne ideš na skijanje?2 što nigdje nisi bila za novu godinu? a šta ti ne ideš subotom van? ja idem i prespavam cijelu nedjelju........
A onda će ti za pet godina pričati kako si ti imala "sreće u životu" jer putuješ okolo s managementom firme kao simultani prevoditelj, dok one rade u školi s nepotpunom satnicom i kako im je država kriva što nemaju dovoljno.
mladen_22 kaže:
"...mislim da pocinjem shvatati doktore i zasto su pocesto neljubazni, osorni (barem ovdje, USA)....ljudi su se toliko izmrcvarili s ucenjem i od tortura kroz koje su prolazili da bi danas bili to sto jesu.....a oko njih na stotine "umjetnika" koji ocekuju da im bolje sutra padne u krila...i koji im zavide a sami nisu spremni na cesto brutalno skolovanje i odricanje.
svatko odabire ono sto zeli biti. onaj tko kuka nad vlastitim izborom je jadan covjek. izbor sam po sebi postavlja mogucnost ne-rađenja nečega.
doktori , pogotovo u USA, imaju fine place, fini status i garantiranu mirovinu.
i doktori u RH imaju garantirano veliku zaradu. velika većina (čast iznimkama) traže ili 'suptilno' primaju mito.
gledam neke svoje kolegice iz razreda/faxa/drustva ciji su roditelji doktori. svi zive izuzetno visokim standardom.
zar im je zaista tako grozno?
nemojte da pocnem pricati pricu o doktorima i humanosti...jer ako sam nesto dozivjela u zivotu, onda je to doktorska gramzljivost za novcima.
molim moderatora da ne editira post. ma koliko se doktorima ne sviđa istina.
MilkyWay
27.01.2004., 20:10
mladen_22 kaže:
...pogledaj na sta je licio moj zivot ovaj vikend..razbio sam se od ucenja..kicma mi puca...a mnogi su se odmarali i zajebavali....zivot je surov, jebeno surov...i nema milosti...to shvatits kad zivot i ljudi pocnu gazit preko tebe....i onda vidis da tvoja dobrota radi protiv tebe i da ispadas magarac...jer nema smisla biti ovca medju vukovima, zar ne!?
...
Ideš u srednju školu, i hoćeš nešto učiniti u životu. Istaknuti se po nečemu. Stvarno se trudiš, radiš neke stvari koje drugima koriste. Pokušavaš biti dobričina. Pa se to tako nastavi kroz faks. Uvijek daješ 120% od sebe.
A sve zasluge idu nekim drugim ljudima. Oni samo stoje iza tebe i trljaju ruke jer će se opet govoriti o njima i njhovom projektu.
A onda nakon nekog vremena više nemožeš. Popizdiš, sve stjeraš u krasan *****. Onda se svi čudom čude: Pa što je ovome došlo. Skrenuo.
Vojky kaže:
A onda će ti za pet godina pričati kako si ti imala "sreće u životu" jer putuješ okolo s managementom firme kao simultani prevoditelj, dok one rade u školi s nepotpunom satnicom i kako im je država kriva što nemaju dovoljno.
vojky, ti uvijek udariš u pravu žicu:)
evo, lakše mi je malo:)
Tihana kaže:
vojky, ti uvijek udariš u pravu žicu:)
evo, lakše mi je malo:)
Inače, ako dodeš do razine simultanog prevoditelja, riješila si svoje egzistencijalne probleme. Posao je izrazito naporan, ali i jako dobro plaćen. A takvih stručnjaka treba sve više.
NoWa kaže:
doktori , pogotovo u USA, imaju fine place, fini status i garantiranu mirovinu.
i doktori u RH imaju garantirano veliku zaradu. velika većina (čast iznimkama) traže ili 'suptilno' primaju mito.
nemojte da pocnem pricati pricu o doktorima i humanosti...jer ako sam nesto dozivjela u zivotu, onda je to doktorska gramzljivost za novcima.
Sto se tice US, place lijecnika jesu dobre, ali treba znati koliko su oni tesko i krvavo dosli do njih.
U Hrvatskoj... Place su OK, ali nista posebno.
Ovo s humanoscu... Lijecenje je usluga koju mozes ili ne mozes platiti. Poput svake druge. Kakve veze humanost ima s tim?
Pallas kaže:
Sto se tice US, place lijecnika jesu dobre, ali treba znati koliko su oni tesko i krvavo dosli do njih.
U Hrvatskoj... Place su OK, ali nista posebno.
Ovo s humanoscu... Lijecenje je usluga koju mozes ili ne mozes platiti. Poput svake druge. Kakve veze humanost ima s tim?
Pitaj Hipokrata. :rolleyes:
Pallas kaže:
Ovo s humanoscu... Lijecenje je usluga koju mozes ili ne mozes platiti. Poput svake druge. Kakve veze humanost ima s tim?
Humanost se ogleda u tome da država PLATI liječenje onima koji nemaju sami, a iz nekog razloga nemaju ni osiguranje (no, ako imaju vikendicu, novi automobil od 30.000 € i sl. onda nema potrebe da se država upliće, jer je tada isključivo njihov problem što nisu uplaćivali osiguranje).
I humanost se ogleda u tome da će liječnik koji je na ljetovanju pomoći čovjeku kojem je pozlilo i sl.
NoWa kaže:
i doktori u RH imaju garantirano veliku zaradu. velika većina (čast iznimkama) traže ili 'suptilno' primaju mito.
Za ovo prvo, molim te navedi par primjera (izdvoji naravno noćni rad, dežurstva i prekovremene).
Za ovo drugo - znaš li za neke takve slučajeve i jesi li ih prijavila Državnom odvjetništvu? I odakle ti pravo tvrditi da velika većina prima mito? To je vrijeđanje jedne od najtežih i najodgovornijih profesija.
crtica kaže:
Pitaj Hipokrata. :rolleyes:
Hipokrat... Zar to nije mitski lik?
Stvarno ne znam kakva humanost?! Usluga kao i svaka druga. Da, imam da platim, ne, nemam da platim.
Vojky kaže:
Humanost se ogleda u tome da država PLATI liječenje onima koji nemaju sami, a iz nekog razloga nemaju ni osiguranje (no, ako imaju vikendicu, novi automobil od 30.000 € i sl. onda nema potrebe da se država upliće, jer je tada isključivo njihov problem što nisu uplaćivali osiguranje).
Naravno. Ali, na koncu netko mora platiti. There is no free lunch.
nemojte me krivo shvatiti, mito i korupcija u medicini su grozni!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ali, što očekivati kad živimo u svijetu gdje su cjenjeni samo glumci, političari i nogometaši?
jebeš državu u kojoj nogometaš ima veću plaću od kirurga :amen:
Tihana kaže:
nemojte me krivo shvatiti, mito i korupcija u medicini su grozni!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Slazem se - to je uzasna sramota i za lijecnike i za Hrvatsku. :bljak:
analogija samom...
ja sam onaj je**ni kompjuteras... ima ih kojima je to bed posao, ali ja uzivam..
onda kad im odvalim koliku placu imam i da sam iz zadnje firme dao otkaz jer sam se jednom (da, jednom) posvadjao sa sefom i u roku od tjedan dana sam nasao 4 firme koje su me htjele primiti.... onda reakcije budu razlicite... od ljubomore pa nadalje..
onda svi kukaju kako nemaju posao etc...
i ja im kazem, oke...uci to i to... radi to i to (na kompu)... a odgovor bude: ajoooj!!!!!
svi bi htjeli da im bude lijepo... i kod nas su svi ljubomorni na druge (oke, ne bas svi)...
nema nitko biti sta ljubomoran na doktore... jes da imaju primjerenu placu... ali...
ne moze svatko gledati ljudska crijeva, zelidac iznutra... raditi gastroskopiju, enteroskopiju... pipati testise, prostatu i sl..
da moze svi bi to radili
Zaista se uvijek i najlakse doktore optuzuje za primanje mita. U svakom zitu, pa i medicinskom, ima kukolja. U te rasprave nebih ulazio. Napomenut cu samo da je mito koji netko od doktora dobije "kikiriki" u odnosu na to koje se svote ispod stola dobijaju za druge stvari u medicini (registracija lijekova, kupovina opeme i sl.)
Ono sto sam vec napisao na nekoj drugoj temi je sramotna osnovna placa i sramotna cijena rada nekoga u koga je drzava ulozila znatna sredstva i postavila mu mnoge uvjete koje mora ispuniti da bi obavljao praksu. Ista ta drzava NE OSIGURAVA sredstva za ispunjenje tih uvjeta (npr. bolnica ti ne placa put na strucni kongres, a placa t je mizerna tako da o placanju iz vlastitog dzepa mozes samo sanjati).
I spsolutno se slazem sa tim da je zdravstvo usluzna djelatnost, malo specificnija nego neke druge, ali ipak usluzna. I prije nego se pocne raspredati o nekakvom manjku humanosti u lijecnjka, budite svjesni da je kod nas jos dobro, jer se sve te usluge ipak MOZE dobiti za bijednu participaciju. To bi u npr. Americi mogli zaboraviti. Platis-dobijes, ne platis-ne dobijes. Jako jednostavno. Kronicno bolesni ljudi tamo moraju raditi po 2 posla da bi si mogli priustiti zdravstveno osiguranje.
Doc_1 - jako dobar post.
Istaknuo si ono cega je uistinu rijetko tko svjesan - kolicina novaca koja se ukrade pri registracijama lijekova, kupovanju opreme, kemikalija i reagensa... To je prestrasno!
I, da, mi jos uvijek imamo socijalistcki pristup zdravstvenom osiguranju. 'Godinama sam na minimalcu (a dobijam vecinu place na ruke) ali usluge zelim sve' Yeah, right! Pa di to ima?
Dehumanizaciji medicine u velikoj mjeri doprinosi i velik uticaj tehnologije te veliko povecanje opsega poslova.
Za kraj, ne mislim da bi drzava trebala placati putovanja na kongrese. To je gubitak i vremena i novaca. Bolje je da placaju pretplate na casopise (doduse, knjiznice su i onako prazne).
Pallas kaže:
Doc_1 - jako dobar post.
Za kraj, ne mislim da bi drzava trebala placati putovanja na kongrese. To je gubitak i vremena i novaca. Bolje je da placaju pretplate na casopise (doduse, knjiznice su i onako prazne).
mala/velika napomena
medicniski fakultet prima jako puno časopisa i to na stranim jezicima, ALI!!!!!!!!!!!!!!!!
1. predavači ne znaju engl, pa uvale po 15-estak stranica studentima prve godine da im to prevedu kao dio obavezne seminarske nastave!!!
2. studenti pored svih obaveza nemaju vrmena to prevoditi, pa daju prevodiocu koji im to naplati
3. profesori uzmu dobiveni prijevod i od toga LIJEPO NAPIŠU/ PREPIŠU SVOJU KNJIGU
4. PRODAJU JE STUDENTIMA KAO OBVEZNU ISPITNU LITERATURU
:mad: :mad: :mad: :mad: :mad: :mad: :mad: :mad:
jebo sistem!:mad:
doc_1 kaže:
Zaista se uvijek i najlakse doktore optuzuje za primanje mita. U svakom zitu, pa i medicinskom, ima kukolja. U te rasprave nebih ulazio. Napomenut cu samo da je mito koji netko od doktora dobije "kikiriki" u odnosu na to koje se svote ispod stola dobijaju za druge stvari u medicini (registracija lijekova, kupovina opeme i sl.)
Ono sto sam vec napisao na nekoj drugoj temi je sramotna osnovna placa i sramotna cijena rada nekoga u koga je drzava ulozila znatna sredstva i postavila mu mnoge uvjete koje mora ispuniti da bi obavljao praksu. Ista ta drzava NE OSIGURAVA sredstva za ispunjenje tih uvjeta (npr. bolnica ti ne placa put na strucni kongres, a placa t je mizerna tako da o placanju iz vlastitog dzepa mozes samo sanjati).
I spsolutno se slazem sa tim da je zdravstvo usluzna djelatnost, malo specificnija nego neke druge, ali ipak usluzna. I prije nego se pocne raspredati o nekakvom manjku humanosti u lijecnjka, budite svjesni da je kod nas jos dobro, jer se sve te usluge ipak MOZE dobiti za bijednu participaciju. To bi u npr. Americi mogli zaboraviti. Platis-dobijes, ne platis-ne dobijes. Jako jednostavno. Kronicno bolesni ljudi tamo moraju raditi po 2 posla da bi si mogli priustiti zdravstveno osiguranje.
eh... sad smo zagazili u jedno sivo podrucje.
Cinjenica da ima mita pri registraciji lijekova ne opravdava lijecnike. A osobno sam radio sa lijekovima, pa ne mislim da ima toliko mita u svemu tome koliko se misli... zato se malo-malo i mijenjaju hzzo liste.
sto se tice lijecnickih placa... kolika je placa lijecnika u bolnici npr?
moj bratic radi kao medicinska sestra i nakupi oko 5500-6000.
Znam curu koja je prije god dana polozila drzavni ispit (ima god. dana staza) i sada ce imati isto toliko..
za njih mogu reci da su to i vise nego pristojne place...
A amerikom se ne bi usporedjivao, a mislim da nam po tom pitanju nikada niti ne bi trebali biti mjerilo. I sami americki politicari priznaju da im je zdravstveno u k**cu... jerbo kakav je to spartakijanski sustav u kojem slabiji moraju pod mus otpasti jer nemaju ajme novaca za neku transplantaciju... a da ne spominjem lijekice za rak i sl.
Jedna farmaceutkinja je dala jednu tezu s kojom bi se slozio... a ti je da je medicina djelatnost koja je prvenstveno "humanitarna", odnosno da se ne moze full profitabilno gledati (kao kod americana)... oke... sto ne znaci da bi itko trebao biti podplacen.
doc_1 kaže:
Zaista se uvijek i najlakse doktore optuzuje za primanje mita. U svakom zitu, pa i medicinskom, ima kukolja. U te rasprave nebih ulazio. Napomenut cu samo da je mito koji netko od doktora dobije "kikiriki" u odnosu na to koje se svote ispod stola dobijaju za druge stvari u medicini (registracija lijekova, kupovina opeme i sl.)
Ono sto sam vec napisao na nekoj drugoj temi je sramotna osnovna placa i sramotna cijena rada nekoga u koga je drzava ulozila znatna sredstva i postavila mu mnoge uvjete koje mora ispuniti da bi obavljao praksu. Ista ta drzava NE OSIGURAVA sredstva za ispunjenje tih uvjeta (npr. bolnica ti ne placa put na strucni kongres, a placa t je mizerna tako da o placanju iz vlastitog dzepa mozes samo sanjati).
I spsolutno se slazem sa tim da je zdravstvo usluzna djelatnost, malo specificnija nego neke druge, ali ipak usluzna. I prije nego se pocne raspredati o nekakvom manjku humanosti u lijecnjka, budite svjesni da je kod nas jos dobro, jer se sve te usluge ipak MOZE dobiti za bijednu participaciju. To bi u npr. Americi mogli zaboraviti. Platis-dobijes, ne platis-ne dobijes. Jako jednostavno. Kronicno bolesni ljudi tamo moraju raditi po 2 posla da bi si mogli priustiti zdravstveno osiguranje.
U potpunosti se slažem sa doc1. I nije samo tako u Americi, nego i u većini Europskih zemalja. Ako želiš kvalitetno liječenje, plati - pa dobiješ, a ako nemaš- nikome ništa. Možeš umrijeti. Također se i kod njih dosta dugo čeka za neke preglede, uputncie se ne daju '' šakom i kapom'' a sada će se neki naći uvrijeđeni. Sve bolesti koje nisu tako strašne, liječe se sami kod kuće i ne trči se za svaku sitnicu kod liječnika. Ako želiš dodatno zdrastveno osigranje , raditi ćeš i više od 2- 3 posla, da si možeš to priuštiti. I ne znam da li ima mita, ali znam da se u Njemačkoj ako želiš se zahvaliti doktoru, odneseš mu košaricu sa voćem, što je prikladnije a nikakvu bombonejru, cvijeće ili čokoladu. A kod nas će biti mita sve dok ne promijenimo svoj'' mentalitet'' i to onaj socijalistički , da im uvijek moramo nešto odnijeti za uspješno liječenje. Ne, ne treba. U kapitalizmu, vlada pravilo, tko ima novca - taj će dobiti sve, a tko nema novca, taj je siromašan i bijedan. Da, liječenje je uslužna djelatnost koja je obvezatna sa Hipokratvom zakletvom. I oni neuki ljudi znaju kako otprilike glasi Hipokratova zakletva. A smatram da liječnici imaju premalu plaću za mukotrpno školovanje koje traje više od 6 godina, a sve manje na teret ministarstva, a sve više uz plaćanje. Da li znate da u Americi, studiranje medicine samo jedne godine otprilike košta 50000$ , odnosno godišnja bruto zarada jednog običnog građanina, ali to je već neka druga tema.
Tihana kaže:
mala/velika napomena
medicniski fakultet prima jako puno časopisa i to na stranim jezicima, ALI!!!!!!!!!!!!!!!!
1. predavači ne znaju engl, pa uvale po 15-estak stranica studentima prve godine da im to prevedu kao dio obavezne seminarske nastave!!!
Dva komentara.
Med Fak nesto prima, ali ni priblizno onoliko koliko je nuzno. Nadalje, dio casopisa na koje ima pretplatu ili kasne ili su raseljeni ili pak ne dolaze u hard-copy obliku.
Ovo s obveznom nastavom... Prvi glas.
Zaista se uvijek i najlakse doktore optuzuje za primanje mita. U svakom zitu, pa i medicinskom, ima kukolja. U te rasprave nebih ulazio. Napomenut cu samo da je mito koji netko od doktora dobije "kikiriki" u odnosu na to koje se svote ispod stola dobijaju za druge stvari u medicini (registracija lijekova, kupovina opeme i sl.)
odgovor je vrlo jednostavan..
zato što se to najviše i vidi..
kada "jaki igrači" dobiju u đepić 100.000 -200.000 eurića..
to se ne vidi i ne zna..to zna malo ljudi..pa se i malo priča..
a kada lokalni doktor dobije u đepić 100-200 euriča pa tako od više ljudi..
to se itekako vidi..
jer ti ljudi pričaju da su dali..
a pričati o plaći..
se može beskonačno.
u zemlji gdje prosjek plaće cca 4000 kn, i gdje 80% zaposlenih ima cca 2500 kn, plaća od 6000-10000 kn je itakako dobra plaća.
(a treba uzeti u obzir i koliko ima nezaposlenih i penzionera..)
a to što netko ne može živjet od 10000 kn plaće,
je nešto drugo.
to je težnja da se živi iznad svojih mogućnosti..
i o tome se može pričat beskonačno..
a što se tiče mukotrpnog školovanja, moglo bi se i spomenut da je to školovanje -besplatno..koliko god bilo mukotrpno..
a to "besplatno" školovanje je ipak netko platio.
samo student nije..
imrsa1 kaže:
U potpunosti se slažem sa doc1. I nije samo tako u Americi, nego i u većini Europskih zemalja. Ako želiš kvalitetno liječenje, plati - pa dobiješ, a ako nemaš- nikome ništa. Možeš umrijeti. Također se i kod njih dosta dugo čeka za neke preglede, uputncie se ne daju '' šakom i kapom'' a sada će se neki naći uvrijeđeni. Sve bolesti koje nisu tako strašne, liječe se sami kod kuće i ne trči se za svaku sitnicu kod liječnika. Ako želiš dodatno zdrastveno osigranje , raditi ćeš i više od 2- 3 posla, da si možeš to priuštiti. I ne znam da li ima mita, ali znam da se u Njemačkoj ako želiš se zahvaliti doktoru, odneseš mu košaricu sa voćem, što je prikladnije a nikakvu bombonejru, cvijeće ili čokoladu. A kod nas će biti mita sve dok ne promijenimo svoj'' mentalitet'' i to onaj socijalistički , da im uvijek moramo nešto odnijeti za uspješno liječenje. Ne, ne treba. U kapitalizmu, vlada pravilo, tko ima novca - taj će dobiti sve, a tko nema novca, taj je siromašan i bijedan. Da, liječenje je uslužna djelatnost koja je obvezatna sa Hipokratvom zakletvom. I oni neuki ljudi znaju kako otprilike glasi Hipokratova zakletva. A smatram da liječnici imaju premalu plaću za mukotrpno školovanje koje traje više od 6 godina, a sve manje na teret ministarstva, a sve više uz plaćanje. Da li znate da u Americi, studiranje medicine samo jedne godine otprilike košta 50000$ , odnosno godišnja bruto zarada jednog običnog građanina, ali to je već neka druga tema.
A cek... meni sada nije jasno..
spominje se kako je mala placa lijecnika...
moze... damo vam vecu placu, a vi (analogno prema sad-u na koju se svi pozivaju), platite 50.000 kn godisnje za fax..
moze?
to bi bilo fer mislim...
nego, koliku to placu imaju lijecnici?
Cinjenica jest da je fax besplatan. Ali samo sto se skolarine tice. Pogledaj koliko kostaju knjige. Ako nisi iz zg tu je i stan/dom, zivot....Nakupi se toga. Razgovarali smo i procijenili da je taj "besplatni" fax za nas izvan zg ukupno kostao cca. 30000 eura
Sto se placa tice, slazem se da je na prosjecne place placa od oko 10 000 kn sasvim pristojna. Jednako je pristojna, jos i pristojnija placa od 8000 kn za potpunog pocetnika suca npr. Potpuni pocetnik lijecnik (dakle sa polozenim drzavnim ispitom )ima oko 4800 kn Sa 4-5 dezurstava nakupi oko 7000. Pa nek svako od vas ode i samo sjedi u bilo kojoj hitnoj sluzbi (da se ne govori o zauzetima gdje se sjesti ni ne stigne). Mislim da uz place kakve jesu zdravstvo kao sustav funcionira jako dobro (sto se za sudstvo bas i nebi moglo reci).Sto se sestrinskih placa tice rijetke su iznad 5000 kn a podrazumijevaju rad u smjenama i hrpu male djece koja doma provode vecinu dana bez njih.
I sam se slazem sa tezom da zdravstvo nije samo usluga, jer je takvo poimanje i dovelo do oko 1/4 neosiguranih Amerikanaca. Njihov je sustav u krizi jer nema dovoljno onih koji bi sve usluge placali.
Ono sto treba razluciti je humanost drzave i to kako je organiziran sustav od humanosti lijecnika. Jer, oprosti, ja od "humanosti" ne mogu platiti racune. Da mi dodju iskljuciti npr. struju, sumnjam da bi moji pozivi na humanost bili uslisani. Niti bi vrtic bio "human" pa moje dijete besplatno cuvao. Da, nisam ni sreo "humanog" majstora koji ti oddje npr. nedjeljom popraviti bojler. Njegov sat rada vrijedi vise nego cijelo dezurstvo doktora nedjeljom (ne podcjenjujuci nijedan posao, da se ne hvata netko sad za primjer).
Samo jos da se dotaknem teme o trajnom usavrsavanju. Mislim, naprotiv, da bi bolnica TREBALA uz casopise placati i kongrese. Jer to se vani normalno radi. Osim toga smanjuje tvoju ovisnost o kompanijama koje ce ti to rado platiti u zamjenu za koristenje njihovih lijekova/opreme.
Taroth kaže:
damo vam vecu placu, a vi (analogno prema sad-u na koju se svi pozivaju), platite 50.000 kn godisnje za fax..
moze?
to bi bilo fer mislim...
Da, ali bi to trebalo za sve. ;)
nn-st1 kaže:
u zemlji gdje prosjek plaće cca 4000 kn, i gdje 80% zaposlenih ima cca 2500 kn, plaća od 6000-10000 kn je itakako dobra plaća.
(a treba uzeti u obzir i koliko ima nezaposlenih i penzionera..)
a što se tiče mukotrpnog školovanja, moglo bi se i spomenut da je to školovanje -besplatno..koliko god bilo mukotrpno..
a to "besplatno" školovanje je ipak netko platio.
samo student nije..
Svidja mi se objasnjenje o vidljivosti sitnog mita a nevidljivosti velikih poslova. :top:
Taj prosjek place se racuna na temelju prijavljenih placa. Vecina majstora, primjerice, ce bez problema prebaciti lijecnika.
Koliko god bilo mukotrpno... Drugima nije bilo toliko zahtjevno, u tome je stvar.
hoj..
kad sam rekao da je zdravstvo "humanitarna" djelatnost, mislio sam da bi trebala (barem odredjeni dio) dostupna svima... a ne kao kod americana gdje te na ulazu u hitnu pitaju koji ti je broj zdravstvenog osiguranja.
Ja osobno sam za svima prema zaslugama.
Bed je sto npr. neki dobar doktor ne moze radi svoje efikasnosti ili slicnoga dobiti vecu placu nego neki drugi...
osim toga, nakon takve promjene bi dosli i do toga da se sankcioniraju lijecnici koji grijese, cega po mom kod nas ima dosta.
ako nista... ja bi lijecnicima (i svima slicnima) povisio placu upravo radi raznih vodoinstalatera i slicnih im koji svoj rad cijene kao da su im ruke zlatne...
mladen_22
30.01.2004., 18:25
Taroth
Poslao sam ti poruku na PM. Zahvaljujem se ako stignes odgovorit.
Pink Lemon
30.01.2004., 19:31
svaki put kad mi dodje da kukam nad svojim radom, ucenjem, kolicinom ispitne literature, sjetim se svoje bake koja je, kao najbolja ucenica morala odustati od skole u 4, osnovne jer njeni nisu imali para za daljnje skolovanje i koja je krvavo izgradila svoj zivot da bi skolovala moju mamu i da bi onda, 60 godina kasnije, bilo sasvim normalno da sestra i ja studiramo. i zaboravimo da nam je to privilegija, to sto nismo morale sa 18 pocet radit u tvornici/nekom ducanu u importane/kvartovskom bircu.
to je meni surovo, kad nemas izbora.
a to sto je netko izabrao bit doktor, pa se sad buni sto morat ucit dok neki npr. sociolog ima vremena za slobodne aktivnosti - SORRY!!! osim ako ga je netko natjerao puskom na taj studij, sam si je kriv ako mu to ne odgovara.
znam kako je to kad se puno uci, i kad ekipa ide u kino ili na tulum a ti ostanes doma. i onda te jos pitaju: zasto ne ides kad ti je tek iduci tjedan ispit?
i necu sad svaki put kad ne mogu van kad "svi idu" bit u komi i plakat nad nepravdom sto je moj faks tezi od njihovog jer mi je jasno da ne mogu zavrsit ovaj faks (u roku i s dobrim ocjenama) bez da ulozim puno truda i vremena.
jasno, bude mi zao ako se ekipa negdje ludo provela, a ja nisam bila - al sve je to stvar izbora. mozda necu ici svaki dan na cugu, al necu ni svaka 3 mjeseca (kao moja frendica) imat krize oko toga da vec 3 godine ne radim u struci, da zelim neki SKROZ drugi posao i sl.
nego, da se vratim na doktore - ne mislim uopce da su nesto znatno potplaceni u odnosu na druge profesije u hrvatskoj. (ne mislim sad na nogometase, pjevace i glumce jer su oni i tako svuda po svijetu preplaceni.)
i stalno se spominju kirurzi, pa nisu svi doktori kirurzi i da se svi suocavaju sa pitanjima zivota i smrti. npr. ona teta dr. sta ima preglede za vozacki - izmjerila mi tlak i bubnula stambilj i to je bilo sve od nje.
MilkyWay
30.01.2004., 19:56
doc, razumijem ja tebe ali daj pogledaj oko sebe. Imaš masu ljudi koji imaju isto velike zahtjeve svoje struke, pa nemaju ništa veću plaću od liječnika opće prakse - stvarno se koncentrirajmo na njih jer ih je ipak najviše i oni s svojim dodatnim osobljem rade 90% svih zdravstvenih intervencija u državi.
Činjenica da liječnici radite u humanitarnoj djelatnosti ne daje vam pravo ultimatuma.
Ne možeš ti kao liječnik opće prakse imati 15000 Kn plaću a istovremeno podjednako obrazovani ljudi imaju plaću između 5000-8000 Kn. Oni plaćaju porez, a otud tvoja plaća. Dok bude bolje u državi, onda će vjerojatno biti bolje i vama.
Upravo ovu izjavu koju sam maloprije napisao mi je jednom prije rekao jedan šef proizvodnje. Obrazovan tip ali velika jezičina. No, imao je pravo kad je rekao da nemogu imati plaću 10000 Kn, a radnik ima 1800 Kn.
MilkyWay kaže:
njih je ipak najviše i oni s svojim dodatnim osobljem rade 90% svih zdravstvenih intervencija u državi.
tako bi trebalo biti, ali radi naseg iscasenog sistema nagradjivanja lijcnika opce prakse, oni u zapravo DISTIMULIRANI raditi bilo sto. Na taj nacin od tzv. "glavarina" NJIMA ostaje vise novaca za place. Dakle, sto manje radi i manje troskove materijala i sl. ima-njegova je placa veca. Tako da se ne libe npr. poslati bolesnika 40 km daleko da mu kirurg stavi JEDAN sav (ovo sam vidio kao student i nije karikirano). Taj je lijecnik ustedio 100 kn na koncu, 25 na sterilizaciji, odnosno njemu je ostalo sve.
Činjenica da liječnici radite u humanitarnoj djelatnosti ne daje vam pravo ultimatuma.
Pa nitko ne ucjenjuje, mislim da bismo ipak mogli uskladiti place sa nekim drugima koji daleko neefikasnije rade svoj posao. A i status drzavnih sluzbenika po mom skromnom misljenju n prilici profesiji.
Ne možeš ti kao liječnik opće prakse imati 15000 Kn Upravo toliku imaju pojedinci (vidi gore). Medjutim, mnogo ih jedva krpa kraj s krajem, treba i to reci.
Na kraju, slazem se u potpunosti i nitko sretniji od mene da nase place porastu u skladu sa opcim rastom i boljitkom u cijeloj drzavi. Stvar je samo u tome da se ljudi kad god se prica o lijecnicima i njihovim placama, dignu na zadnje noge i pozivaju na humanost. Treba o tome, kao i o svemu drugome raspravljati sa malo manje strasti.
ponavljam:
napretka neće biti dokle god nogometaši imaju veću plaću od liječnika!
gdje je tu pravda?
ponavljam još jednom da me se krivo ne shvati:
to što su frustrirani i razočarani NE OPRAVDAVA nikakvo mito!!!!
Taroth kaže:
sto se tice lijecnickih placa... kolika je placa lijecnika u bolnici npr?
Pa to je bar jednostavno - plaće u bolnicama su određene koeficijentima za javne službe:
Par primjera:
VSS zdravstveni djelatnik dr. sc. 1,86
VSS zdravstveni djelatnik mr. sc. 1,78
VSS zdravstveni djelatnik 1,71
VŠS- glavna sestra KBC i kliničke bolnice, glavna sestra u županijskoj ustanovi, glavna sestra klinike; glavna sestra, zdravstveni djelatnik – vodite_lj odjela 1,20
SSS- zdravstveni djelatnik: na otvorenim izvorima
zrače_nja, citostaticima, liječe_nju AIDS-a, u jedinici intenzivne skrbi u operaciji (instrumentira_nje, anesteziologija), na hemodijalizi,
u rađaoni hitnoj službi i traumatologiji 1,10
ravnatelj KBC-a i kliničkih bolnica 3,50
pročelnik kliničkog odjela dr. sc. 2,77
glavna sestra državne ustanove 1,35 (dipl. med. sestra, dakle VSS!)
VSS zdr. sc. djelatnik specijalist + prim. dr. sc. u bolnici 2,35
VSS zdr. djelatnik specijalist 2,00
Nadalje "Vlada Republike Hrvatske i sindikati potpisnici suglasni su da osnovica za plaću u 2004. godini iznosi 4.414,42 kune". Dakle: osnovica x koeficijent x 0,5 za staž godišnje i dobije se bruto plaća.
Da pojednostavnim - 2,00 znači negdje oko 6200 kuna u Zagrebu, nešto više u nekom gradnu s manjim prirezom. Postoje i dodaci, od 5% kojeg imaju zaposleni u praonici, do 20% kojeg imaju kirurzi, radilozi, neki specijalisti i sl.
Dakle, u prosjeku dođemo na 7-9.000 kn kao plaće liječnika specijalista s velikim znanjem i stažom. Obični liječnici imaju dosta manje. Naravno tu su dežurstva, noćne i sl. - ali to se nema šta računat, to je dodatak za izrazito teške uvjete rada (ajde probajte probdjet 7-8 noći tijekom mjeseca i ne griješiti na poslu!) na koje imaju pravo svi koji rade u takvim uvjetima - od vozača noćnih tamvaja nadalje.
Plaća liječnika specijaliste, doktora znanosti u rangu je dakle negdje dvostruke prosječne plaće u državi - možda nešto više i to je premalo. Nigdje u zapadnom svijetu liječnici takvog profila nemaju primanja koja su samo dvostruko iznad prosječnih. Minimalno bi trebalo plaće liječika izjednačiti sa sudačkim, dakle početnici - u rangu prekršajnog suca, kirurzi - u rangu vrhovnog suca + dodaci za kirurgiju, radiologiju i sl.
A trajno rješenje po meni je - privatizirati zdravstvo i to potpuno - dakle imati nekoliko privatnih zdravstvenih osiguranja koja bi se onda borila za osiguranike, dobre bolnice i dobre liječnike. Pa bih ja mogao birati koliko ću ulagati u svoje zdravstveno, i koje, a ono bi moglo platiti vrhunskog liječnika i 30.000 kn. A ne ovako da plaćam ogromnu lovu mjesečno na zdravstveno, a da nekom nesrećom moram u bolnicu morao bih svoj toaletni papir nositi.
Država je da se brine za minimalno zdravstveno osiguranje građana koji nemaju imovinu i za opstajanje zdravstvenih ustavnova u pasivnim krajevima. Ostali bi trebali imati priliku birati koliko će i gdje ulagati. Loše bolnice bi trebale ići u stečaj jer nitko ne želi kod njih, dobre bi bile još bolje jer bi imale dobre fondove iza sebe. Privatni fondovi bi ukinuli mogućnost korupcije u zdravstvu i problem riješen.
Vojky-odlican post. Medjutim ne slazem se sa idejom o potpuno privatnom zdravstvu, iako se bojim da cemo na putu u svijetlu buducnost doci i u tu fazu. Trebalo bi pametno i smisleno kombinirati drzavno i privatno osiguranje, konacno i jasno definirati opseg zdravstvenih usluga na koje svi imaju pravo, a ostalo regulirati preko privatnih osiguranja. Taj je opseg reguliran zakonom, a za ostalo se placa participacija 15-50%.
Medjutim, javlja se veliki problem kapaciteta za bolesnike osiguravateljskih kuca. Zasto bi tako netko imao vece pravo na krevet u drzavnoj bolnici od bilo koga drugoga. Primjer su npr. KB Merkur i Sunce osiguranje. Ne znam tocno kako su ugovorom rijeseni njihovi odosi, ali dio kapaciteta imaju pravo koristiti njihovi osiguranici i ranije dodju na red, imaju bolje uvjete itd. Medjutim, na racun toga 10-ili 15 kreveta te drzavne bolnice uskraceno je "obicnim" osiguranicima. Druga je krajnost KB Dubrava kojoj je odobreno oko 80% kapaciteta a 20% zjapi prazno i neiskoristeno. TAJ prostor i taj kapacitet treba uz obilatu naplatu ostaviti osiguravateljima. A da su place male-male su. Ali suci su drzavni DUZNOSNICI, a lijecnici su drzavni SLUZBENICI. Kao i referent ONO i DSZ-a na opcini.
MilkyWay
31.01.2004., 10:25
Evo Vojky replike. Ja mislim da bi vrhunski informatičari, voditelji projekata, koji su uložili 5 + (eventualno) 2 godine studije i hrpe drugih tečajeva, naučili o ekonomiji, o menađmentu, isprogramirali milijune linija koda, svojim timovima omogućavali rad i plaću, s svojih minimalno 35 godina života trebali primati minimalno 20000 Kn mjesečno plaću.
To bi bilo itekako pošteno.
Jer su takvi ljudi stvarno jako puno uložili u svoje znanje i profesiju uz ogromno zanemarivanje svojeg osobnog života.
A sad jedan takav čovjek ima tek kakvih 2000 Kn veću plaću od mene. Meni ga je žao. Doslovno se kojiputa plače. Stvarno se nazajebavao u životu i što ima od toga???
Eto, tek toliko da vidite da nisu lječnici jedini, najobrazovaniji i najyebenija stranka u ovoj državi.
A ipak s druge strane dok se pogleda, gazda te firme bi mu možda toliko i platio, ali nemože zanemariti par činjenica:
1) On toliko ne zarađuje da bi to mogao.
2) Da bi njemu značajno dignuo plaću, onda bi nama ostalima trebao spustiti, čime mi dolazimo ispod prosjeka naše struke. Time zapravo riskira naš odlazak iz firme.
Dakle imamo zarađen novac (proračun) i one koji ga troše. Nikad ovog zarađenog novca nije dovoljno da bi se namirili svi apetiti onih koji ga troše. :amen:
xxGaladrielxx
31.01.2004., 11:30
Vojky kaže:
Plaća liječnika specijaliste, doktora znanosti u rangu
specijalist ne mora biti dr.sc.
xxGaladrielxx kaže:
specijalist ne mora biti dr.sc.
Naravno, ali naveo sam samo nekoliko primjera, koga zanima cijela lista ima www.nn.hr
Ne mora, naravno, ali ako radis u klinickoj ustanovi ili si malo amiciozniji htio bi i to. Godina podslijediplomskog studija na medicini stoji 15 000 kn. Ista ta klinicka ustanova rijetko ce se masiti dzepa i svom kadru to i platiti. Dakle placas sam + prijavu doktorata + izradi uvezivanje.... Dr.sc. na mjesecnu placu dobije mizeran dodatak za taj doktorat. Troskove doktorata ne otplatis do kraja karijere (samo kroz taj dodatak gledano).
Studentica
11.01.2005., 23:55
Taroth kaže:
.
Ja osobno sam za svima prema zaslugama.
Bed je sto npr. neki dobar doktor ne moze radi svoje efikasnosti ili slicnoga dobiti vecu placu nego neki drugi...
osim toga, nakon takve promjene bi dosli i do toga da se sankcioniraju lijecnici koji grijese, cega po mom kod nas ima dosta.
slazem se da bi bolji trebali biti i bolje placeni....
a kod nas kako jednom, tako svima
Precious
12.01.2005., 23:09
Koja humanost?
Muž mi je liječnik, ja sam pravnica. Zar bih se nekome trebala ispričavati zbog toga? Niti je on niti sam ja svoju diplomu našla na cesti.
Nehumano je to što su drugi parovi bili doma sa svojim obiteljima, a moj je muž morao raditi na Božić i Štefanje. Nehumano je to što mu je radno vrijeme 12 sati u komadu. Nehumano je to što nemamo nikakav privatni život jer on mora raditi noću i spavati danju, a onda opet ići ujutro na posao. Nehumano je to što nemam više osjećaj za vikend jer njegov radni raspored ne zna za vikende ni za praznike. Nehumano je to što mu u gluho doba noći dođe neki pijanac koji ne može spavati i koji mu se tuži na glavobolju.
I onda još možete govoriti o tome kako su liječnici dovoljno plaćeni???
Antimon2
13.01.2005., 10:52
Tihana kaže:
na takve stvari mi se posebno tlak digne kad me drage studentice s filozofskog (smjer -likovna umjetnost i pedagogija :rolleyes: :rolleyes: :rolleyes: ) " a ti ne ideš na skijanje?2 što nigdje nisi bila za novu godinu? a šta ti ne ideš subotom van? ja idem i prespavam cijelu nedjelju........
ljudi moji, ja si to ne mogu vremenski priuštit....... i meni kičma puca od učenja
i još mi puca jkad svoje slobodno vrijeme moram iskoristiti na davanje instrukcija i izradu prijevoda kako bi zaradila koju paru
i onda još čujem komenatre - koja štreberica:rolleyes: :rolleyes:
Hm, ja znam puno ljudi sa puno faksova i situacija je ovakva: isti faks (medicina), 2 čovjeka, slične ocjene, jedan se ubija od posla, drugi tulumari, pije, loče, putuje, zajebava se a rezultat otprilike isti. Primjer drugi (pravni faks): 2 čovjeka, jedan to završi u roku (nisam primjetio neki pretjerani trud tipa boli me kičma, ubijam se), a drugi to studira već 10 godina :eek: i još nije pri kraju i tvrdi kako je pravo najteži faks u državi. Hahahaahaa... Primjer treći (FER): ma neda mi se više pisati... ZAKLJUČAK: nije faks za svakog ! Nemoj se ljutiti ali ako ne možeš izaći subotom vani onda stvarno ne znaš učiti :w
A ja ću sad zatvorit temu da se ovo ne bi pretvorilo u chatanje...
vBulletin® v3.8.4, Copyright ©2000-2013, Jelsoft Enterprises Ltd.