View Full Version : Ima li vas još ovakvih kao ja? Molim neka se jave...
Evo imam 36, žensko sam....nisam udata. Nikad se nisam udavala. Djeca mi nisu prioritet u životu ako uopce. Brak kao takav mi nije bitan.
Da li je ikako moguće u jednoj maloj sredini imati normalan društveni život a da nemaš brak , djecu, da ne težis nesto ekstra prema tome, ako se dogodi dogodi se....hoćes izlaziti van,, hoćes raditi, imati prijatelja, zabavljati se, baviti se nekim hobijima....imati nekog tipa koji ti se svidja i ti njemu...ali ono bez pritisaka ženidbe, djece i slicnih gluposti..
Da li je to moguće? Ima li vas jos takvih?
fantazy
14.07.2008., 00:02
ne nije moguće..zato udaji se
fat slut
14.07.2008., 00:03
Jesi ikada pomislila na brak?
Jesi ikada pomislila na brak?
Pa zapravo ne.....otkad sam odrasla nisam uopce pomislila da bi se mogla udati za bilo koga (mozda je bio jedan ali to je puklo radi drugih stvari ali sad kad razmislim mislim da ionako ne bi bila sretna s njim)......ne mogu se zamisliti u braku.....onako zapravo.
fantazy
14.07.2008., 00:16
zajednički život okvri romantiku, bar se meni to desilo
Ivancica
14.07.2008., 01:04
Pa zapravo ne.....otkad sam odrasla nisam uopce pomislila da bi se mogla udati za bilo koga (mozda je bio jedan ali to je puklo radi drugih stvari ali sad kad razmislim mislim da ionako ne bi bila sretna s njim)......ne mogu se zamisliti u braku.....onako zapravo.
Imas problema sa hormonima i sa frigidnoscu. Osim toga ti sa psihom nesto nije u redu. Pitala si, odgovorila sam ti.:kava:
Duke Of Prunes
14.07.2008., 01:08
Imas problema sa hormonima i sa frigidnoscu. Osim toga ti sa psihom nesto nije u redu. Pitala si, odgovorila sam ti.:kava:
:kava:
naravno da je normalno... samo je teško...
najlakše ti je takve prijateljice naći preko iskrice, sigurno ćeš naći neku prijateljicu, koja je možda rastavljena ima dijete ili je neudana još uvijek...
probaj
govorim iz jednog poznanstva, konkretno sličan slučaj :mig:
Mantis Religiosa
14.07.2008., 06:30
Imas problema sa hormonima i sa frigidnoscu. Osim toga ti sa psihom nesto nije u redu. Pitala si, odgovorila sam ti.:kava:
a, ti si studirala medicinu i nesto specijalizirala :confused::ne zna:
Kojih li gluposti! Zašto bi to sad bilo čudno ili nenormalno? Ako ju do sada nije uhvatilo, ne znači da ni neće nikada, a ako neće, što onda? Zar je njezina glavna funkcija u društvu da bude majka i odgajateljica? Postoje ljudi sa drugačijim afinitetima i prioritetima i tu nije ništa čudno.
I ja imam 36...ali sam udana..imam obitelj..
Znam da ti je teško naći koju slobodnu osobu tvojih godina a da je bez obiteljskoh obaveza (muž,žena,djeca)..
Vjerojatno ima nešto čemu si se posvetila u životu..pa uživaj u tom. Nisu svi za brak.
fantazy
14.07.2008., 07:49
ma problem je što je okolina forsira i žena se počela pitati da li je normalna....
ima još takvih žena, bez brige, a za ljubav po onoj dobroj staroj nikad nije kasno. Dakle uživaj
Evo imam 36, žensko sam....nisam udata. Nikad se nisam udavala. Djeca mi nisu prioritet u životu ako uopce. Brak kao takav mi nije bitan.
Da li je ikako moguće u jednoj maloj sredini imati normalan društveni život a da nemaš brak , djecu, da ne težis nesto ekstra prema tome, ako se dogodi dogodi se....hoćes izlaziti van,, hoćes raditi, imati prijatelja, zabavljati se, baviti se nekim hobijima....imati nekog tipa koji ti se svidja i ti njemu...ali ono bez pritisaka ženidbe, djece i slicnih gluposti..
Da li je to moguće? Ima li vas jos takvih?
ja bih voljela da sam takva.. da ne osjećam želju za brakom i djecom, ili više pritisak da to tako mora biti.
ako se ti dobro osjećaš u svojoj koži, go for it :top:
uživaj u tome!
jer žuditi za time i osjećati se manje vrijednim što to nemaš je prokleto loš osjećaj :(
nedodirljiva
14.07.2008., 10:46
Ja imam ovdje na poslu jednu takvu kolegicu koja ima 41 godinu i sve joj svejedno,sve joj smijesno,svakih pet minuta se zacuje smijeh u citavoj firmi,i jos kaze i onda da u glavi jos nije dovoljno sazrela i da joj je jso uvijek svejedno za brakom,djecom, da je imala par sansi da se uda ali nikad nije htjela,kaze dobro joj kako jest!
Da li je ikako moguće u jednoj maloj sredini imati normalan društveni život a da nemaš brak , djecu, da ne težis nesto ekstra prema tome
Eh, pitanje je je li uopce u maloj sredini moguce imati drustveni zivot? :D A odgovor na tvoje pitanje: ne, nije. Ali ne zivis zivot zbog sredine nego zbog sebe, zabavljaj se negdje drugdje, a gnjavatore iz tvoje sredine koji te cudno gledaju ignoriraj :kava:
Ima li vas jos takvih?
ima nas, slicnih.
Da li je ikako moguće u jednoj maloj sredini imati normalan društveni život a da nemaš brak , djecu, da ne težis nesto ekstra prema tome, ako se dogodi dogodi se....hoćes izlaziti van,, hoćes raditi, imati prijatelja, zabavljati se, baviti se nekim hobijima....imati nekog tipa koji ti se svidja i ti njemu...ali ono bez pritisaka ženidbe, djece i slicnih gluposti..
to sto nazivas normalnim drustvenim zivotom meni je u isto tako maloj sredini jako tesko imati. iz vecine druzenja nekadasnjih prijatelja ispadam jer sam razlicita - po statusu o braku i djeci. meni ne smetaju niciji muzevi, zene ili djeca, bas suprotno, ali vecina tih ljudi se druzi sa mnom samo u slucajevima ako s njima nisu ti novi ljudi. s druge strane meni nije problem sto za neke aktivnosti, npr. setnju, bicikl nemam drustva, ali mislim da ovakvoj okolini je, i ponekad imam osjecaj da me gledaju kao cudaka (sto smatram njihovim, ne svojim problemom ;) ).
nekada sam i ja razmisljala o braku i djeci, ali je zivot krenuo nekim drugim smjerovima, i bila sam tuzna kad sam na neki nacin odlucila da to dugo sigurno necu imati, sada vise nisam, ali me sada smeta sto su se ljudi od mene udaljili samo zato sto je moj zivot pomalo razlicit od njihovog.
Imas problema sa hormonima i sa frigidnoscu. Osim toga ti sa psihom nesto nije u redu. Pitala si, odgovorila sam ti.:kava:
Hm pa sad o mojoj frigidnosti bi se moglo raspravljati.......:rolleyes: ja sam sve samo ne frigidna,,,,,a hormonalnih problema nemam, menzes mi je redovit, uredan, ne boli me previse, nemam čvilja po faci , kosa je ok....Jedino me malo boli drob dole kad mi je do sexa a nikog u blizini da mi udovolji....sto me uhvati onako jednom dnevno.:kava:
U biti meni fali ekipa da se idem s kim okupati popodne, da popijem pice, izadjem van na koncerte, da odemo na otok , da malo zaronim ili odem u prirodu....eto to me muči..
Što se sexa tiče to imam zasada više manje redovito i to mi je bitno, ali ovo drugo nemam.
miss blondie
14.07.2008., 15:49
ja sam dobila ipak dojam iz tvojih postova da iznutra vrištiš za muskarcem s kojim bi imala lijepu stabilnu vezu.
pa vjerojatno i brak. tako da u tvom slucaju ne mogu progutat spiku : imam 36 godina, single sam, jebeno mi je i boli me kurac za sve
ja sam dobila ipak dojam iz tvojih postova da iznutra vrištiš za muskarcem s kojim bi imala lijepu stabilnu vezu.
pa vjerojatno i brak. tako da u tvom slucaju ne mogu progutat spiku : imam 36 godina, single sam, jebeno mi je i boli me kurac za sve
Jedno je stabilna veza a drugo brak i djeca, obitelj.....stabilnu vezu želim , nitko to nije porekao.....ali mislim da mi više fali ono što sam navela u zadnjem postu....trenutno. A nekad mi prevagnu oni momenti da želim nekog uz sebe.
Ali o djeci ne razmisljam niti braku u onom klasicnom smisli rijeci. Treba mi ljubav i podrska, razumjevanje.
To mi je bitno.
choupette
14.07.2008., 16:40
tince...
i sama potjecem iz male dalmatinske sredine...
i znam da je osobama poput tebe jako tesko u maloj sredini naci adekvatno drustvo...
u obitelji imam jednu od 38 god i jednu od 49...
jebiga tesko je i to je cinjenica...
vecina ljudi u tvojoj dobi su u paru, imaju dicu ...a posto ljudi slicnih nacina zivota preferiraju drustvo osoba sa slicnim zivotnim putevima posto imaju hoces neces slicne interese ti se od takvih ljudi nalazis jednostavno otudena...
nitko to ne radi sa namjerom....stvari su jednostavno tako poslozene...
zena sa djecom nije "slobodna" kad i ti,ne moze se jednostavno spakirati i poci djir do otoka,ne moze na plazu kad joj se prohtije.....
nije da udata zena ne moze sve te stvari ciniti,ona jednostavno ima manje vremena na raspolaganju za takve aktivnosti,a i ako ga ima te aktivnosti dijeli ne samo sa prijateljima,nego i sa svojom obitelji ...
dakle nekako se tako stvari posloze da se "spareni" i nesvjesno odvoje od samaca...
mojim samicama nije nikakav problem "pritisak okoline".....
jer "pritisak okoline" postoji samo ako ti sama u sebi nosis odredene komplekse vezane uz svoj status koje tada uzburkavaju viruj mi beznacajni komentari...
jer koga je istinski briga sto ti nisi u paru?
viruj mi malo koga...
veci probelm od "osude okoline" je po meni teskoca pri pronalasku adekvatnog drustva/partnera...
jos otprije sam primjetila po nekim tvojim napisima po forumu da ti piza tvoja pozicija...jesi li ikada razmisljala da se preselis?
nije da ti preporucam preseljenje, samo me zanima....:)
Evo imam 36, žensko sam....nisam udata. Nikad se nisam udavala. Djeca mi nisu prioritet u životu ako uopce. Brak kao takav mi nije bitan.
Da li je ikako moguće u jednoj maloj sredini imati normalan društveni život a da nemaš brak , djecu, da ne težis nesto ekstra prema tome, ako se dogodi dogodi se....hoćes izlaziti van,, hoćes raditi, imati prijatelja, zabavljati se, baviti se nekim hobijima....imati nekog tipa koji ti se svidja i ti njemu...ali ono bez pritisaka ženidbe, djece i slicnih gluposti..
Da li je to moguće? Ima li vas jos takvih?
ja imam 34 nisam u braku i nemam poseban stav prema braku. Može biti dobar ili loš. Imam stav prema onima koji apriori nameću drugima stav o braku.
Ukratko, smetaju mi takvi ljudi mada shvaćam da njihov svijet je posložen na takav način i zahtjevanje od njih da na brzinu promijene svoj svijet bi bilo isto kao da ih tražiš da sruše svoj svijet.
Ja možda imam sreću što živim u gradu i u svom stanu pa nisam prisiljen trpiti mentalno zlostavljanje okoline u kojoj se nalazim.
Ne znam koliki ti je pritisak, ako osjećaš da samo gubiš vrijeme u takvoj sredini, bilo bi najbolje otići u neku veću sredinu.
Znam da to nije tako jednostavno ali što god bi podrazmijevalo napuštanje "poznate" okoline u zamjenu za nepoznatu, je neusporedivo jeftinije od dugotrajnog sputavanja vlastite slobode u smislu vlastitog razvoja.
choupette
14.07.2008., 17:25
Ne znam koliki ti je pritisak, ako osjećaš da samo gubiš vrijeme u takvoj sredini, bilo bi najbolje otići u neku veću sredinu.
Znam da to nije tako jednostavno ali što god bi podrazmijevalo napuštanje "poznate" okoline u zamjenu za nepoznatu, je neusporedivo jeftinije od dugotrajnog sputavanja vlastite slobode u smislu vlastitog razvoja.
taj pritisak okoline u malim sredinama je viruj mi preuvelican...
ljudi cesto komentiraju,tek tako da komentiraju....jel stvarno virujes da je vecinu ljudi briga je li netko u paru ili ne....?
eventualno obitelj zna zvocati...al obitelji su vecinom zvocave i to ne samo u vezi braka...
Sunny Flower
14.07.2008., 17:26
Evo imam 36, žensko sam....nisam udata. Nikad se nisam udavala. Djeca mi nisu prioritet u životu ako uopce. Brak kao takav mi nije bitan.
Da li je ikako moguće u jednoj maloj sredini imati normalan društveni život a da nemaš brak , djecu, da ne težis nesto ekstra prema tome, ako se dogodi dogodi se....hoćes izlaziti van,, hoćes raditi, imati prijatelja, zabavljati se, baviti se nekim hobijima....imati nekog tipa koji ti se svidja i ti njemu...ali ono bez pritisaka ženidbe, djece i slicnih gluposti..
Da li je to moguće? Ima li vas jos takvih?
Uh, ima jos takvih kao ti, ne brini se, normalna si. Jedino sto si bila dovoljno samosvjesna da ne pristanes na pritiske drustva. Ja, s druge strane nisam bila.Mozda zato sto sam bila jako mlada kada mi se dogodila veza, pa onda i brak...Sada imam 34.5 godine (ljepse zvuci nego 35), i razvodim se nakon 8 godina braka. Nemam djece, jer ih nikad nisam zeljela (vjerojatno ne s tim muskarcem). Ali isto tako, nije da ne zelim kvalitetnu vezu, i da mi ne treba netko s kim cu se dobro osjecati i tko ce me postivati. Vjerojatno bih tada i osjetila potrebu za djetetom. Mislim da je u tome catch.
A sto se tice drustva...svatko zivi svoj zivot, i svatko trazi svoju srecu, a pojam srece je individualna kategorija...Ja se iskreno bolje osjecam sada, kada sam solo, vise se cijenim, jer znam da nisam pristala na kompromise, i da sam konacno se usprotivila pritiscima i odlucila biti potpuna osoba...Pogledaj oko sebe: vecina ljudi zivi u losim brakovima, cak i oni za koje se nikad ne bi reklo (znam da nisu svi losi, tako da nemojte se odmah dici na noge vi koji ste u dobrim brakovima), vecina prihvaca kompromise, i zapravo ne zivi punim plucima...A zivot je jedan...i pruza puno, onda kada smo spremni to prihvatiti...
Stoga, uzivaj...
tince...
i sama potjecem iz male dalmatinske sredine...
i znam da je osobama poput tebe jako tesko u maloj sredini naci adekvatno drustvo...
u obitelji imam jednu od 38 god i jednu od 49...
jebiga tesko je i to je cinjenica...
vecina ljudi u tvojoj dobi su u paru, imaju dicu ...a posto ljudi slicnih nacina zivota preferiraju drustvo osoba sa slicnim zivotnim putevima posto imaju hoces neces slicne interese ti se od takvih ljudi nalazis jednostavno otudena...
nitko to ne radi sa namjerom....stvari su jednostavno tako poslozene...
zena sa djecom nije "slobodna" kad i ti,ne moze se jednostavno spakirati i poci djir do otoka,ne moze na plazu kad joj se prohtije.....
nije da udata zena ne moze sve te stvari ciniti,ona jednostavno ima manje vremena na raspolaganju za takve aktivnosti,a i ako ga ima te aktivnosti dijeli ne samo sa prijateljima,nego i sa svojom obitelji ...
dakle nekako se tako stvari posloze da se "spareni" i nesvjesno odvoje od samaca...
mojim samicama nije nikakav problem "pritisak okoline".....
jer "pritisak okoline" postoji samo ako ti sama u sebi nosis odredene komplekse vezane uz svoj status koje tada uzburkavaju viruj mi beznacajni komentari...
jer koga je istinski briga sto ti nisi u paru?
viruj mi malo koga...
veci probelm od "osude okoline" je po meni teskoca pri pronalasku adekvatnog drustva/partnera...
jos otprije sam primjetila po nekim tvojim napisima po forumu da ti piza tvoja pozicija...jesi li ikada razmisljala da se preselis?
nije da ti preporucam preseljenje, samo me zanima....:)
Ja ne osjecam pritisak okoline toliko, makar nekad padne neki zlobni komentar ali to su izolirani pojedinci....vise mi je stalo do toga sto nemam adekvatno drustvo....a preseljenje ne mogu zamisliti jer nemam ni stalnog posla ni novaca,,,,pocela sam si graditi ovdje nekakav status , sto se posla tice, ali vidjet cemo. Inace imam dobar odnos i sa kolegama i tako....
Da mi je onako neka ekipica jer ovdje mi zapravo lijepo, smirano je , otoci su blizu, ja obozavam more i obalu makar i druga mjesta imaju cari...cist zrak. A i sto se tice moje struke , nadam se da ce se otvoriti neko radno mjesto uskoro, jer ovdje je bas raj, odnosno okolina za moj posao....
Moji imaju kucu tu , ne bi se mogla zamislit u nekom stancicu u zgradi...
Istina kad bi se dogodilo i da za 10 god nemam nikoga vec bih se osjecala drukcije....koliko god mi je s jedne strane normalno imati obitelj, s druge ja to nekako ne osjecam jos u sebi......a ne znam zasto...:ne zna:
Dosla sam izvana , izdaleka , mjenjala mjesta boravka, i dojadilo mi je seljakanje,,,,dosla sam ovdje da bih ostala ovdje .....tesko je ali mislim da neke stvari nisu nemoguce...
A primjetila sam da mi ljudi cesto i sami prilaze i zele razgovarati sa mnom i moje drustvo...
Meni je veci problema materijalna situacija a time i nemogucnost odlazaka negdje gdje bi mogla srest neku ekipu,,,,,,
taj pritisak okoline u malim sredinama je viruj mi preuvelican...
ljudi cesto komentiraju,tek tako da komentiraju....jel stvarno virujes da je vecinu ljudi briga je li netko u paru ili ne....?
eventualno obitelj zna zvocati...al obitelji su vecinom zvocave i to ne samo u vezi braka...
vjerujem da nekome može određeni kontinuirani pritisak zagorčat dosta život.
Ja sam dosta osjetljiv na takve stvari pa vjerujem da bi mi me dosta živciralo konstantno komentiranje ljudi da se ne želim ženiti, da sam čudan, ili pak da mi redovito postavljaju pitanja (čisto iz zajebancije) kad ću se ženiti.
Normalno da u određenoj mjeri ljudi komentiraju druge ljude. Ali ako me konstantno dave sa takvim čak i bezazlenim komentarima, tada ta okolina pokazuje da im se zapravo jebe o tome kako ću ja takve komentare primiti.
Sve ima svoju mjeru. Kada pređe tu mjeru tada postaje patologija.
To što pitaš dal mislim da je većinu ljudi briga dal je netko u paru ili ne, ne mislim da ih je briga i to je ono što dodatno stavlja ulje na vatru.
Većini je to samo zajebancija u prolazu, onako iz dosade ili čak misle da su nakon 5 godina dobacivanja iste fore jako zanimljivi.
Nekoga sve to može tlačiti dok drugoga možda ne. U svakom slučaju nemaš okolinu gdje možeš svoju odluku držati kao pitanje osobne prirode a ne pitanje susjeda ili nekog trećeg.
Unimatrix001
14.07.2008., 18:26
Evo imam 36, žensko sam....nisam udata. Nikad se nisam udavala. Djeca mi nisu prioritet u životu ako uopce. Brak kao takav mi nije bitan.
Da li je ikako moguće u jednoj maloj sredini imati normalan društveni život a da nemaš brak , djecu, da ne težis nesto ekstra prema tome, ako se dogodi dogodi se....hoćes izlaziti van,, hoćes raditi, imati prijatelja, zabavljati se, baviti se nekim hobijima....imati nekog tipa koji ti se svidja i ti njemu...ali ono bez pritisaka ženidbe, djece i slicnih gluposti..
Da li je to moguće? Ima li vas jos takvih?
Ja sam muškarac i imam 34.Ne namjeravam ući u brak ili imati djecu,niti o tome uopće razmišljam.
Doduše,živim u velikoj sredini,ali imam normalan društveni život.Radim,imam prijatelje i poznanike,zabavljam se kada i kako želim,imam i hobije.
Ali eto,ne želim imati vezu,brak ili djecu.
Ja sam muškarac i imam 34.Ne namjeravam ući u brak ili imati djecu,niti o tome uopće razmišljam.
Doduše,živim u velikoj sredini,ali imam normalan društveni život.Radim,imam prijatelje i poznanike,zabavljam se kada i kako želim,imam i hobije.
Ali eto,ne želim imati vezu,brak ili djecu.
Ako tvoja odluka posljedica nekog straha ili bilo kakvog psihičkog problema onda nema sumnje u to da je tvoja odluka ispravna.
Unimatrix001
14.07.2008., 18:31
s druge strane meni nije problem sto za neke aktivnosti, npr. setnju, bicikl nemam drustva, ali mislim da ovakvoj okolini je, i ponekad imam osjecaj da me gledaju kao cudaka (sto smatram njihovim, ne svojim problemom ;) ).
nekada sam i ja razmisljala o braku i djeci, ali je zivot krenuo nekim drugim smjerovima, i bila sam tuzna kad sam na neki nacin odlucila da to dugo sigurno necu imati, sada vise nisam, ali me sada smeta sto su se ljudi od mene udaljili samo zato sto je moj zivot pomalo razlicit od njihovog.
I mene neki prijatelji gledaju kao čudaka,a to je opet njihov problem.
Nekad je najbolje se solo prošetati sa omiljenom glazbom na ušima i samo promatrati druge ljude.
Imao sam i ja neke prijatelje koji su se oženili i koji su naprasno prekinuli sve kontakte sa ostatkom ekipe koji su svi odreda soleri.Naravno,sa tim "prijateljima" nisam više u kontaktu.Precrtao sam ih i prekrižio.
Unimatrix001
14.07.2008., 18:32
Ako tvoja odluka posljedica nekog straha ili bilo kakvog psihičkog problema onda nema sumnje u to da je tvoja odluka ispravna.
Moja odluka nije posljedica niti straha niti nekog psihičkog problema i smatram da je moja odluka apsolutno ispravna.
fantazy
14.07.2008., 18:33
evo ga opet, baš tema za njega
Unimatrix001
14.07.2008., 18:35
vjerujem da nekome može određeni kontinuirani pritisak zagorčat dosta život.
Ja sam dosta osjetljiv na takve stvari pa vjerujem da bi mi me dosta živciralo konstantno komentiranje ljudi da se ne želim ženiti, da sam čudan, ili pak da mi redovito postavljaju pitanja (čisto iz zajebancije) kad ću se ženiti.
Normalno da u određenoj mjeri ljudi komentiraju druge ljude. Ali ako me konstantno dave sa takvim čak i bezazlenim komentarima, tada ta okolina pokazuje da im se zapravo jebe o tome kako ću ja takve komentare primiti.
Sve ima svoju mjeru. Kada pređe tu mjeru tada postaje patologija.
To što pitaš dal mislim da je većinu ljudi briga dal je netko u paru ili ne, ne mislim da ih je briga i to je ono što dodatno stavlja ulje na vatru.
Većini je to samo zajebancija u prolazu, onako iz dosade ili čak misle da su nakon 5 godina dobacivanja iste fore jako zanimljivi.
Nekoga sve to može tlačiti dok drugoga možda ne. U svakom slučaju nemaš okolinu gdje možeš svoju odluku držati kao pitanje osobne prirode a ne pitanje susjeda ili nekog trećeg.
Ma nikoga uopće nije briga za nikoga.:kava:
Unimatrix001
14.07.2008., 18:35
evo ga opet, baš tema za njega
Imaš problem? :D
fantazy
14.07.2008., 18:36
ne, nemam sorry
-Manuela-
15.07.2008., 18:47
Znan kako to ide u malin sredinama, prvo te iz šale pitaju kad ćeš se udavati, pa onda s vrimenon počnu sa ozbiljnim tonom, pa onda sa nekim tužnim, razočaranim pogledom ( do te faze san ja došla iako mi je tek 26 ) i onda ti ni ne dobacuju često, nego te samo spominju u tračevima, jadna stara cura.. da se smiješ cili dan, oni misle da si ne sritan. Ja ne živin već dugo tamo, al da san stalno tamo ispalila bi na živce, to ti je tako u malim mistima....ja bi se na tvom mistu priselila, samo malo hrabrosti i okreni novu stranicu .. al ako ne možeš, nemaš izbora nego popunit vrime sa virtualnim svitom ( kad ti je dosadno, nemoj se sad zatvorit u sobu s kompićem)... Nemoj zaboravit da niko ne voli ljude koji očajavaju stalno..zato smisli neko rješenje....
beznicka
15.07.2008., 18:57
Ma nikoga uopće nije briga za nikoga.:kava:
Tocno tako , i zasto se onda uopce obazirati na to sto ljudi misle, bez obzira jel si u Zagrebu ili Spicakovcu? I mene isto gnjave s tim "kas se zenit?" ali to vise smatram dosjetkom za popunjavanje rupe u razgovoru (jer me nemaju sta pametnije pitati) nego neki stvarni interes za moj zivot.
Uh, ima jos takvih kao ti, ne brini se, normalna si. Jedino sto si bila dovoljno samosvjesna da ne pristanes na pritiske drustva. Ja, s druge strane nisam bila.Mozda zato sto sam bila jako mlada kada mi se dogodila veza, pa onda i brak...Sada imam 34.5 godine (ljepse zvuci nego 35), i razvodim se nakon 8 godina braka. Nemam djece, jer ih nikad nisam zeljela (vjerojatno ne s tim muskarcem). Ali isto tako, nije da ne zelim kvalitetnu vezu, i da mi ne treba netko s kim cu se dobro osjecati i tko ce me postivati. Vjerojatno bih tada i osjetila potrebu za djetetom. Mislim da je u tome catch.
A sto se tice drustva...svatko zivi svoj zivot, i svatko trazi svoju srecu, a pojam srece je individualna kategorija...Ja se iskreno bolje osjecam sada, kada sam solo, vise se cijenim, jer znam da nisam pristala na kompromise, i da sam konacno se usprotivila pritiscima i odlucila biti potpuna osoba...Pogledaj oko sebe: vecina ljudi zivi u losim brakovima, cak i oni za koje se nikad ne bi reklo (znam da nisu svi losi, tako da nemojte se odmah dici na noge vi koji ste u dobrim brakovima), vecina prihvaca kompromise, i zapravo ne zivi punim plucima...A zivot je jedan...i pruza puno, onda kada smo spremni to prihvatiti...
Stoga, uzivaj...
dobro velis da je u onome catch-da imas pravu osobu zeljela bi i dijete s njim i nazalost si profuckala 8 godina s njim. pa eto sad si solo i nadji nekog zanimljivog... no znaj da ti je sad puno manji izbor i da su svi "posteni" decki ozenjeni :rolleyes:
nista na ovome svijetu nije savrseno(u apsolutnom smislu) pa tak nisu ni veze ni brakovi. treba bit skromniji i realniji, bit spreman na kompromise a to je kljuc uspjeha u svemu. naci balans, kompromis. ti tu spominjes kompromise i svoja puna pluca sto je djetinjasto, ne zivis sama na ovom planetu i tvoja zadovoljstva i sreca su u korelacijama s drugim ljudima... zivit punim plucima je pausal iz americkih romanticnih komedija u koji se svi tako vole ugledati...
dobro velis da je u onome catch-da imas pravu osobu zeljela bi i dijete s njim i nazalost si profuckala 8 godina s njim. pa eto sad si solo i nadji nekog zanimljivog... no znaj da ti je sad puno manji izbor i da su svi "posteni" decki ozenjeni :rolleyes:
nista na ovome svijetu nije savrseno(u apsolutnom smislu) pa tak nisu ni veze ni brakovi. treba bit skromniji i realniji, bit spreman na kompromise a to je kljuc uspjeha u svemu. naci balans, kompromis. ti tu spominjes kompromise i svoja puna pluca sto je djetinjasto, ne zivis sama na ovom planetu i tvoja zadovoljstva i sreca su u korelacijama s drugim ljudima... zivit punim plucima je pausal iz americkih romanticnih komedija u koji se svi tako vole ugledati...
KOmpromisi su potrebni uvijek, ali dokle...? Zna sa sta je ljubav a sta ne....
Zna se kad netko tebi radi ustupke a kad ne .....ili ti njemu i zasto'
Uostalom zasto bi joj izbor bio suzen? Ljudi se ne zene vise tako mladi a i dosta ih je u nesretnim, nezadovoljavajucim brakovima ko zna mozda bas ceka pravu osobu, tj. nju da mu ispuni zivot., Sve je stvar lutrije i nista nije nemoguce,,......samo da si na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Pitanje je da li je bolje biti sam ili u nesretnoj vezi?
Ima jedna grcka legenda koje se uvijek sjetim kad se potegnu ovakva pitanja....jednom davno ljudi su bili dvospolci...... tada su iz nekog razloga naljutili jednog od bogova..on ih je sve raspolovio na muskarce i žene.
I sve ih izmjesao i porazbacao po cijelom svijetu bez ikakvog pravila i reda.
Otada se te polovice traze i svaka da nadje onu svoju kojoj je pripadala. I malobrojnima to podje za rukom....ti su sretni. Ona ostala vecina zivi u permanentnom nezadovoljstvu , vecem ili manjem...:ne zna:
Unimatrix001
16.07.2008., 14:47
Pitanje je da li je bolje biti sam ili u nesretnoj vezi?
Ima jedna grcka legenda koje se uvijek sjetim kad se potegnu ovakva pitanja....jednom davno ljudi su bili dvospolci...... tada su iz nekog razloga naljutili jednog od bogova..on ih je sve raspolovio na muskarce i žene.
I sve ih izmjesao i porazbacao po cijelom svijetu bez ikakvog pravila i reda.
Otada se te polovice traze i svaka da nadje onu svoju kojoj je pripadala. I malobrojnima to podje za rukom....ti su sretni. Ona ostala vecina zivi u permanentnom nezadovoljstvu , vecem ili manjem...:ne zna:
A ja znam legendu po kojoj su u pradavnini svi ljudi govorili jednim jezikom i sporazumijevali su se savršeno.Onda su ljudi naljutili Bogove koji su za kaznu stvorili puno jezika u svijetu tako da se ljudi nisu više mogli sporazumijevati bez poznavanja jezika onog drugog.Ovo je bila mala digresija na legende.:mig:
Mislim da je uvijek bolje biti sam nego u nesretnoj vezi.:kava:
Grgica Mali
16.07.2008., 14:50
Evo imam 36, žensko sam....nisam udata. Nikad se nisam udavala. Djeca mi nisu prioritet u životu ako uopce. Brak kao takav mi nije bitan.
Da li je ikako moguće u jednoj maloj sredini imati normalan društveni život a da nemaš brak , djecu, da ne težis nesto ekstra prema tome, ako se dogodi dogodi se....hoćes izlaziti van,, hoćes raditi, imati prijatelja, zabavljati se, baviti se nekim hobijima....imati nekog tipa koji ti se svidja i ti njemu...ali ono bez pritisaka ženidbe, djece i slicnih gluposti..
Da li je to moguće? Ima li vas jos takvih?
U maloj sredini...teško. Znaš i sama.
Preseli se u Zg. :):D
choupette
16.07.2008., 17:06
KOmpromisi su potrebni uvijek, ali dokle...? Zna sa sta je ljubav a sta ne....
Zna se kad netko tebi radi ustupke a kad ne .....ili ti njemu i zasto'
Uostalom zasto bi joj izbor bio suzen? Ljudi se ne zene vise tako mladi a i dosta ih je u nesretnim, nezadovoljavajucim brakovima ko zna mozda bas ceka pravu osobu, tj. nju da mu ispuni zivot., Sve je stvar lutrije i nista nije nemoguce,,......samo da si na pravom mjestu u pravo vrijeme.
pa nista nije nemoguce...
ipak sanse se smanjuju i to je cinjenica...dakle cinjenica je da joj se izbor suzuje...
ipak ne mozes reci da zena od 20 god ima jednakobrojni izbor kao i ona od 35.....
istina da ljudi se kasnije udaju/zene,da nisu svi sretni,ali ti isti nisu dostupni u najbanalnijem smislu rici....i odnosi sa istima su daleko od harmonije i zadovoljstva......
uostalomi sama si umaloj sredini pa direktno na svojoj kozi mozes uviditi kakvo je stanje stvari...
Pitanje je da li je bolje biti sam ili u nesretnoj vezi?
naravno da je bolje biti sam nego nesretan u vezi...
Ima jedna grcka legenda koje se uvijek sjetim kad se potegnu ovakva pitanja....jednom davno ljudi su bili dvospolci...... tada su iz nekog razloga naljutili jednog od bogova..on ih je sve raspolovio na muskarce i žene.
I sve ih izmjesao i porazbacao po cijelom svijetu bez ikakvog pravila i reda.
Otada se te polovice traze i svaka da nadje onu svoju kojoj je pripadala. I malobrojnima to podje za rukom....ti su sretni. Ona ostala vecina zivi u permanentnom nezadovoljstvu , vecem ili manjem...:ne zna:
pusti legende,price i bajke...
realnost zove...:D
velika vecina ne zivi u savrsenoj simbiozi,sto ne znaci da su automatski u nesretnim brakovima ili vezama...
u savrsenu ljubav virujem koliko i u savrsenog covika....
vBulletin® v3.8.4, Copyright ©2000-2013, Jelsoft Enterprises Ltd.