Može li se jednako voljeti posvojeno dijete?

[Brunda]

Da li čovjek može gajiti jednake osjećaje i jednako se odnositi prema posvojenom djetetu kao i prema svojem vlastitom?

[Hana_]

Smatram da moze..moja mama je posvojena ko mala curica jos..ne zanima ju uopce tko joj je prava majka..nikad je nije ni pokusavala trazit..za svoje roditelje smatra samo moju baku i dedu..

..oni su joj pruzili najvise kolko su mogli..i dan danas se cuje s bakom svaki dan ..obozavaju jedna drugu..baka joj pomaze nekad u kuci..imali su love..i nikad joj nis nisu uskratili..nisu nimalo skrti....

..ma ja ih obozavam..provela sma sa svojom bakicom ko mala jaaako puno vremena..i bas nam je bilo super...pazila me i mazila svaki dan prije skole..i uvijek sam njima na kat odlazila kad bi me mama i tata naljutili :D

[Desiree]

Naravno. Roditelj je djetetu onaj koji ga odgaja.. Koji ga hrani, igra se s njim, vodi ga u skolu.. Onaj koji nocu sjedi kraj krevetica i tjesi bolesno dijete.. Samo rodenje ili pravljenje djeteta te ne cini roditeljem.. Ono sto dolazi poslije te cini.. Ljubav ne ovisi o tome jesi li ti to dijete rodio ili nisi... Bar ja tako mislim...

[Hana_]

ja bi posvojila neku malu bebicu :cerek:

ili neko malo vece dijete..

to mi je tak tuzno :( slatkici mali

[Desiree]

Hana_ kaže:
ja bi posvojila neku malu bebicu :cerek:

ili neko malo vece dijete..

to mi je tak tuzno :( slatkici mali

je, tuzno je.. a samo kako jadni zive u sirotistima di ih ima puno pa tete ne stignu dovoljno vremena provesti sa svakom bebom.. ja sam htjela ic volontirat, al su me odgovorili.. da ce bit tesko i meni i djeci koja ce se naviknuti na mene i ako ikada budem morala prestat volontirat da ce jako patit..

[Rita]

MA to je glupo,ako im das ljubavi i paznje,njima nikad dosta.Nauce se oni na druge ljude i znaju da ti neces biti tamo 24/7.Ja bi ipak isla;)

[Desiree]

Rita kaže:
MA to je glupo,ako im das ljubavi i paznje,njima nikad dosta.Nauce se oni na druge ljude i znaju da ti neces biti tamo 24/7.Ja bi ipak isla;)

ma i budem.. sam nek faks krene i da vidim kako ce to izgledat i kad cu moci..

[Winona]

Desirée kaže:
je, tuzno je.. a samo kako jadni zive u sirotistima di ih ima puno pa tete ne stignu dovoljno vremena provesti sa svakom bebom.. ja sam htjela ic volontirat, al su me odgovorili.. da ce bit tesko i meni i djeci koja ce se naviknuti na mene i ako ikada budem morala prestat volontirat da ce jako patit..

:confused:

Pa evo ja volontiram vec malo duze, nisu bebe ali su mali ( do 4 godine starosti ) i to braco i seka...vjeruj im svaka zraka sunca im treba, bas svaka.

I ako si im uljepsala i 1 sat u zivotu nije bilo uzalud i nece patiti... imati ce lijepe uspomene :)

Evo smo cijeli dan bili na bazenu :) oni znaju da se preko tjedna radi i da ne stignem...i znaju svaki put kad odem da cu se i vratiti....zato nema suza ni straha kad se oprastamo...samo puse i zagrljaji.

Slazem se s Ritom.

[Tija]

Desirée kaže:
Samo rodenje ili pravljenje djeteta te ne cini roditeljem.. Ono sto dolazi poslije te cini..

Potpuno se slažem.:)

[Issa]

Desirée kaže:
ma i budem.. sam nek faks krene i da vidim kako ce to izgledat i kad cu moci..

ako si spremna volontirati, imas imalo vremena, ja poznajem par cura u Zgb koje se time bave pa te spojim sa njima. Mozes recimo skupljati robicu po Zagrebu i nositi je u dom kad vec ides tamo.

[Brunda]

Nisam mislila baš tako. Mislila sam ako recimo imaš svoje dijete i onda posvojiš ili se ponovo udaš pa u paketu dobiješ i suprugovo dijete ili djecu. Da li i tu djecu možeš voljeti kao svoje vlastito? Jer ipak onda poznaješ i osjećaje "pravog" roditeljstva. Ne mislim da i ovo drugo nije pravo, ali poznaješ osjećaje vezane uz tvoje vlastito dijete. Ako me razumijete št hoću reći. Pokušavala sam se zamisliti u toj ulozi i nikako ne znam kako bih se ja osjećala, pa me zanima da li ima netko sa takvim iskustvom da mi odgovori?!

[Desiree]

Issa kaže:
ako si spremna volontirati, imas imalo vremena, ja poznajem par cura u Zgb koje se time bave pa te spojim sa njima. Mozes recimo skupljati robicu po Zagrebu i nositi je u dom kad vec ides tamo.

Moze, javim ti se onda kad mi skola prodje.. Ja sad organiziram u razredu da skupimo love ili cedevire, pelena, voca, keksa i sl. i odnesemo u jedno sirotiste u Zgu, kraj Borovja..

[Desiree]

Brunda kaže:
Nisam mislila baš tako. Mislila sam ako recimo imaš svoje dijete i onda posvojiš ili se ponovo udaš pa u paketu dobiješ i suprugovo dijete ili djecu. Da li i tu djecu možeš voljeti kao svoje vlastito? Jer ipak onda poznaješ i osjećaje "pravog" roditeljstva. Ne mislim da i ovo drugo nije pravo, ali poznaješ osjećaje vezane uz tvoje vlastito dijete. Ako me razumijete št hoću reći. Pokušavala sam se zamisliti u toj ulozi i nikako ne znam kako bih se ja osjećala, pa me zanima da li ima netko sa takvim iskustvom da mi odgovori?!

Aaaaaaaaaaaaaaaaa kuzim.. Posvojis, pa zatrudnis.. Mislim da je moguce da postoji neka razlika.. Ali bedasta.. Jer volis i jedno i drugo.. Samo sa svojim bila duze (ipak ti je bio u trbuhu) i na drugaciji si nacin vezana.. Valjda..

Nisam bila u toj situaciji.. Vjerujem da je to individualno, kao sto su i svi osjecaji.. Ali ljubav je ljubav..

[violent_femmes9]

To donekle ovisi o djetetovoj dobi, ali puno vise o predrasudama koje odrasla osoba unosi u takav odnos. Meni je "mamin muz" bio tata, jedino sam ga zvala imenom. "Polusestra" mi je sestra, no i nju zovem imenom... (osim ponekad kad kazem "ona mala vjestica :D ")

Ljubav koju osjecam za njega ekvivalentna je onoj koju osjecam za mamu, i ogromna je, najveca na svijetu :cerek:
Pretpostavljam da to ima neke veze s tim sto on mene voli isto kao i onu malu slatku vjesticu :)

[Desiree]

Ok, i moja baka ima drugog muza.. Moja sestra i moja sestricna ga zovu 'dida'.. Ja ne.. Ja se sjecam pravog djeda koji je nazalost umro kad je meni bilo 8 godina. Znam sda me volio vise nego ista drugo na ovome svijetu i zbog njega i uspomene na njega bakinog muza ne zovem 'dida'. iako ga volim kao djeda...

Imam i 'polu-tetu' koja mi je jesnostavno teta, imenom ju zovem.. Ni moj tata niti njegova 'prava' sestra ju vole i dozivljavaju kao sestru, bez tog polovicno..

Ali, mislim da je ovo druga tema.. Tu je rijec o posvojenoj djeci.. A ne o djeci koja imaju preudate roditelje.. Nekako mi se to ne cini jednako..

[Brunda]

Točno, ali i o osjećajima roditelja koji posvoje dijete a ne o djeci koja i kako reagiraju na njih. Mislim da su to dvije različite teme.

[violent_femmes9]

violent_femmes9 kaže:
T
Pretpostavljam da to ima neke veze s tim sto on mene voli isto kao i onu malu slatku vjesticu :)
Cuj Brunda, oprosti ako sam ti uzurpirala temu, ali nekako mi se cini da to sto ja svog "ocuha" volim jednako kao i mamu ipak ima veze s time da je on mene volio jednako kao i svoje dijete, kao sto sam napisala u gornjoj recenici. Ako ti pak mislis da nije vazno sto osjeca dijete u jednom takvom odnosu, onda ne znam kako uopce zamisljas ljubav?

I bioloski roditelji valjda grade odnos sa svojom djecom, ili se varam?

[violent_femmes9]

Desirée kaže:
Ali, mislim da je ovo druga tema.. Tu je rijec o posvojenoj djeci.. A ne o djeci koja imaju preudate roditelje.. Nekako mi se to ne cini jednako..

Brunda kaže:
ili se ponovo udaš pa u paketu dobiješ i suprugovo dijete ili djecu.

dajte se dogovorite

[ZgSash]

nikad nisam razmisljao da bi posvojeno dijete bilo u bilo cemu drugacije od vlastitog

[Brunda]

violent_femmes9 kaže:
dajte se dogovorite


Pa ako se ponovo udaš i prihvatiš suprugovu djecu isto ih posvojiš. U čemu je razlika?

[violent_femmes9]

Pa ne mislim ja da je to razlika, nego Desiree. Dakle, moj bioloski otac je umro u mom ranom djetinjstvu, moja majka se ponovno udala i njen novi muz je mene posvojio, a zatim dobio jos jedno, "svoje" dijete. Pokusala sam ti reci da me volio jednako kao i to svoje (djecu ne mozes zavarati), no ti kazes da to nije tema :misli: Ostali forumasi/ce su pricali teorijski o tome, par cura volontira u domovima za napustenu djecu (svaka cast), no ovo sto sam ja navela je iskustvo iz zivota takve jedne obitelji.

Sad vidim da je suvisno sto sam ovdje iskreno pricala o svojoj obitelji, u namjeri da ti pokusam primjerom pokazati da ono sto ostali ovdje tvrde - da razlike u ljubavi nema.

[zucchera]

Da moze se, nije uvjek krv deblja od vode. Moja prijateljica ima cerku sa jednim covekom a zivi sa drugim odkad je njezina cerka tri godine (sad ima 24) ona voli teg covjeka vise neko rodjenog oca. A i on voli nju kao svoje djete, oni imaju jos jednu cerku zajedno i nikad ne pravi razliku izmedju njih 2 mada jedna nije njegova rodena cerka.

[Brunda]

Nije mi jasno zašto si se našla uvrijeđenom. Mislim da je tvoja priča fenomenalna:top: , i da je bar puno više takvih očuha i mačeha. Samo me baš zanimalo kako se osjećaju ti roditelji.
Sorry:mig:

[violent_femmes9]

OK, sori i tebi, bio je nesporazum. Moj tata ("ocuh") je u medjuvremenu umro, i priznajem da sam preosjetljiva.

[oona]

U krugu porodice imam bracni par s posvojenim djetetom uz nekoliko vlastite djece.......nikada nismo primjetili nikakvu razliku niti smo je sami cinili u ophodnji s bilo kojim ili cijim djetetom........netko je prethodno rekao da je majka ona zena koja nocu bdije uz krevetic bolesnog djeteta, to jednostavno objasnjava smisao majke u zivotu svakoga djeteta: da je uvijek tu kada mu je potrebna, da ga voli i uzgaja kao najfiniji ruzu u svom vrtu.......


P.S. A ja sama obozavam jednu bebu od 21 godinu kojoj nazalost, nisam majka............

[ane]

frendica moje mame nije mogla imati djece pa je posvojila curicu i nakon dvi godine je ipak ostala trudna i dobila dečka. ja nikad nisam primjetila nikakve razlike u ophođenju. totalno kao da ju je rodila. ali pošto živi u maloj sredini na neki način je objasnila curici da je posvojena, da je ona nije rodila. i još nešto grozno što govori o stupnju razvoja našeg društva: kad je ostala trudna neki ljudi su je pitali da li će sada vratiti curicu natrag. strašno!

[Brunda]

ane kaže:
frendica moje mame nije mogla imati djece pa je posvojila curicu i nakon dvi godine je ipak ostala trudna i dobila dečka. ja nikad nisam primjetila nikakve razlike u ophođenju. totalno kao da ju je rodila. ali pošto živi u maloj sredini na neki način je objasnila curici da je posvojena, da je ona nije rodila. i još nešto grozno što govori o stupnju razvoja našeg društva: kad je ostala trudna neki ljudi su je pitali da li će sada vratiti curicu natrag. strašno!

Daj zamisli:eek: :eek: :eek:

To valjda samo kreten nad kretenima može pitati :bljak:

[Tinchi]

Evo, ako se dogodi da ja nekim čudom neću moći imati bebače definitivno bih voljela posvojiti neko. Još kad bih našla i čovjeka koji će biti ok with that – to će biti super.. :)

I ovako si mislim kako bi bilo divno da jednog dana rodim jedno svoje a jedno posvojim. Ipak,malo me strah – znam kakvi smo ponekad svi mi, kako znamo puknuti povremeno.. Reći i učiniti svašta loše..

Znam da bi se svim srcem i dušom trudila biti najbolja majka i jednom i drugom ali nikad ne znaš kakav možeš biti u afektu, kakve ćeš podsvjesne poteze raditi i slično – a sve u korist onog djeteta s tvojim DNK… :(

Ne znam, što vi mislite o tome?

Vidim kako pišete da takvi ljudi ne prave razlike.. Ali drugo je to na van... a drugo unutar obitelji. Pitam se jesam li čudna što me to plaši?

[ane]

toj ženi što je posvojila curicu pa rodila dečka puno je teže s njom. jer iako na djecu i njihov razvoj ponašanja najviše utječe okolina genetska strana je jaka. znate kako ono bude: ako je netko tvrdoglav kaže se isti je npr otac ili netko, ali ona ponekad reagira 'čudno'. neznam kako da to objasnim. jer npr ta mala ima jako čudan karakter, malo je teško s njom. ima načine ponašanja drukčije od ostalih članova obitelji. nadam se da ste skužili.

[Brunda]

Tinchi kaže:

Znam da bi se svim srcem i dušom trudila biti najbolja majka i jednom i drugom ali nikad ne znaš kakav možeš biti u afektu, kakve ćeš podsvjesne poteze raditi i slično – a sve u korist onog djeteta s tvojim DNK… :(

Ne znam, što vi mislite o tome?

Vidim kako pišete da takvi ljudi ne prave razlike.. Ali drugo je to na van... a drugo unutar obitelji. Pitam se jesam li čudna što me to plaši?

E upravo to i mene muči, zato sam i otvorila ovaj topic

[violent_femmes9]

Moja sestra je tvrdoglava ko mazga, fakat ima celicnu volju, a ja sam puno...recimo fleksibilnija. Ona je tu crtu naslijedila od svog oca (mog ocuha), a ja svoju narav dobrim dijelom zahvaljujem mome ocu. Ocuhov komentar na sestrine ispade: "Ti i ta tvoja prgava narav, vidi ono dijete kako je fino i dobrog srca, ko da niste sestre!"
Drugim rijecima, mozda to posvojeno dijete od svojih bioloskih roditelja naslijedi dobre osobine, koje vasa rodjena djeca nemaju.

Jos jedna stvar: mislim da posvojenu djecu, (kao uostalom i neposvojenu) za cudno ponasanje treba voditi psihologu. I svakako im dozvoliti da budu ono sto jesu.

[Brunda]

Da, viš uopće nisam tako gledala na stvari. Valjda zato što nekak za svoje dijete misliš da ga znaš jer kaj god pokupi, pokupi od tebe ili partnera, a sebe i njega poznaješ, tak da te niš ne može iznenaditi. A i uvijek valjda gledaš najgore kaj može biti pa po tome odvaguješ. Znam da ne bi trebalo tako (pogotovo što se djece tiče) ali mislim da ipak većina barem podsvjesno tako gleda na stvari. :(

[Paw]

Gledam anketu na temu "... u kakvoj ste obitelji odrasli.." i vidim da je pod: "usvojen sam" o glasova.

Dali se ti forumaši ne žele javljati ili ih zaista nema?

Ako ih ima... bilo bi lijepo čuti i njihovu priču:)

Mene su oduvijek ineteresirale priče ljudi koji žive u hraniteljskim obiteljima.
Naime, i moj bratić je usvojen... nikada nismo o tome mogli "otvoreno" govoriti.


I dok pišem ovo... dođe mi da sve obrišem i jednostavno ne pitam. Ali kako kažu: "Znatiželja je ubila mačku";)

Tema je osjetljiva i ovdje nema mjesta provokaciji!!

[Tijana]

Frendovi od mojih staraca nisu mogli imati djece, pa su usvojili jednog klinca. Uglavnom, previse ga razmazili iz ljubavi tak da danas malog (ima nekih 16-17 godina) svako malo pokupi murija jer se druzi s huliganima, drogira, pije itd.
U svakom slucaju, zao mi je njegovih staraca, jer tak su se trudili oko klinca, sve mu pruzili. :(

[lucija]

Moja je želja da kad moja obitelj bude stabilna i djeca poodrastu usvojim kolikogod mogu napuštene djece razne dobi, ne igra ulogu. Ako budem imala živaca, uvjete za to i suglasnost muža, stvarno se nadam da ću udomiti nekoga od te dječice.

[beorn]

lucija kaže:
Moja je želja da kad moja obitelj bude stabilna i djeca poodrastu usvojim kolikogod mogu napuštene djece razne dobi, ne igra ulogu. Ako budem imala živaca, uvjete za to i suglasnost muža, stvarno se nadam da ću udomiti nekoga od te dječice.
da fakat bi to bilo super...e kad bi bilo para...

[Paw]

Tijana... ovo je zaista tužna priča:(

Vjerujem da ima onih "sretnijih":)

[tonka]

Moja frendica ostavljena je zajedno sa svojim sinom od strane oca jos u rodilistu.
On je sada veliki profesor zemljopisa u Ivanicu Gradu i igra se velikog pedagoga.
Za djete nista ne pita...niti on niti deda i baka niti njegova sestra. :flop:
Nije priznao klinca.

Majka se udala...ima dobrog muza. Ona je jako dobar prema djetetu. Imaju zajednicko djete ( curicu) .
Novi tata ponasa se isto prema jednom i drugom djetetu.

Proznao je sina i zakonski se on vodi kao njegov otac. :five:

Djete sve zna. Imao je neka pitanja ali sada ne pita i ne spominje nista.
Vjerujem da ce se kad tad sva zlocestoca na bilo koji nacin vratiti bioloskom ocu...jel ne mozete zamisliti pakao koji je majka prosla u prvih par mjeseci zivota s djetetom...

[Cvitak]

Poznajem par obitelji koji su usvojili djecu! Nisu mogli imati svoju djecu pa su udomili nekog tko je bio nezeljen i ostavljen!
Mislim da je to nesto predivno!
Zalosno je kada djecu uzmu, takozvani, skrbnici koji na racun njih kupe novce i od toga zive, a djeca zive gore nego da su u domovima, zapusteni i prepusteni sami sebi! Zive po 7-8 djece u zajednici sa udomiteljima, dok s druge strane kada netko zeli usvojiti dijete treba proci xy provjera dok ne dobije dijete!

[manc]

da, fakat, to je apsurdno...

[magic blue]

primjetila sam da u zadnje vrijeme vecina mladih parova iz raznih razloga ne moze imati dijete i onda se uporno odlucuju na umjetnu oplodnju koja uspjeva tek iz ne znam kojeg puta. Sprase gomilu para koje su ustvari mogli priustiti nekom usvojenom klincu u prvoj godini zivota. Zar nije tako? kakva su vasa misljenja\iskustva?

[sunshine]

jedna moja poznanica usvojila je dvije djevojcice, blizanke

djevojcice su prekrasne, znaju da su usvojene
sretne su i zadovoljne a roditelji ih obozavaju :)

[Rita]

MOja poznanica je nakon par godina pokusaja umjetne oplodnje uspjela usvojit deckica od 7 godina u HR. Sad su naj sretnija obitelj na svijetu:) jako sam sretna zbog njih. Isto tako ovdje u USA je to naj normalnije i ljudi se puno lakse odlucuju na usvajanje,bas zbog skupoce postupaka umjetne oplodnje a i jednostavnije je otici u (Kinu ili sl.) i usvojit bebu od tamo. Susjedi mi imaju curicu iz Rusije,oni su u kasnim 40tima i evo sad su usvojili ovog proljeca malu Sofiju od godine dana.Promjenila im je zivot:top: Usvajanje americkog djeteta isto tako nije jednostavna procedura,zato i idu van.

[happygoose]

magic blue kaže:
primjetila sam da u zadnje vrijeme vecina mladih parova iz raznih razloga ne moze imati dijete i onda se uporno odlucuju na umjetnu oplodnju koja uspjeva tek iz ne znam kojeg puta. Sprase gomilu para koje su ustvari mogli priustiti nekom usvojenom klincu u prvoj godini zivota. Zar nije tako? kakva su vasa misljenja\iskustva?


To je osobni izbor i odluka tih ljudi, njihov zivot i njihova lova.

[Seathorn]

susjedi iz nase zgrade usvojili su deckica kad mu je bilo svega 3 tjedna, sad je to klipan od svojih 15 godina. zna da je usvojen. sa svojih 11-12 godina bio je kod mene na instrukcijama za matematiku i njemacki, posto su njegovi iz HR, pa mu oko njemackog bas nisu mogli pomoci. dobar deckic, rasprican. srela sam ga prije par mjeseci, kad sam bila trudna, a on meni pruzi ruku, nasmije se oko glave i kaze mi "cestitam ti susjeda od srca sto ces imat bebu, bas sam sretan zbog tebe" :top: mene to tak' dirnulo!!! njegova mama trci puno za njege, oko skole, oko zaposlenja itd., al' on svejedno nije razmazen. mislim da je usrecio obitelj i obitelj njega.

[Seathorn]

magic blue kaže:
primjetila sam da u zadnje vrijeme vecina mladih parova iz raznih razloga ne moze imati dijete i onda se uporno odlucuju na umjetnu oplodnju koja uspjeva tek iz ne znam kojeg puta. Sprase gomilu para koje su ustvari mogli priustiti nekom usvojenom klincu u prvoj godini zivota. Zar nije tako? kakva su vasa misljenja\iskustva?

ja mislim da je jednostavno nekim roditeljima vazno probati SVE, da bi dobili vlastito dijete, pa ako imaju financiskih mogucnosti, to je stvarno njihov izbor. normalno da su tu gomilu para mogli priustiti nekom usvojenom klincu, ali mislim da niti jedna majka tako olako ne odustaje od iskustva trudnoce - prvi UZ, dok vidis malo srceko kako kuca, prvi puta dok se bebica u tebi pomakne, ma ima 1000 prekrasnih trenutaka koje barem ja povezujem sa svojom trudnocom. pa i sam porod, kad se namucis k'o vol, al' ti onda stavi malo, toplo klupko na prsa i ti si pomislis "pa to je MOJE dijete". ja razumijem one kojima je to vrijedno truda i gomile para.

[Paw]

Vidim, ima raznih primjera... posebno mi je skrenula pažnju jedna stvar, a to je da se sve više roditelja trudi do besvijesti na sve moguće načine začeti svoju djecu.
Ok, to je razumljivo... iz više razloga:

1). želiš svoje... i bok...
2). za usvojiti dijete trebaš postati "administracijski" freak dok središ sve te papire i ispuniš uvjete
3). (jedna od najvažnijih točaka naravno) moraš ispuniti uvjete
4). kako kažete, za SVE ovo treba imati puno para.

E sad, ne znam ako ste pratile Latinicu prošle sezone. Tema je bila slična/ako ne i ista, i između ostalih gostovao je i jedan pjevač iz Dalmacije (ubite me, ne mogu mu se sada sjetiti imena - onaj "debeli", lijepog glasa:D ).
Uglavnom, on i žena ne mogu imati djece, mislim da je ON u pitanju. Oni su ljudi u godinama, žena ima već oko 50 i oni ne odustaju:eek:
Oboje su rekli da oni ne odustaju i basta!! Dok postoji i najmanja šansa i dok žena (zbog godina) može... oni nastavljaju svoju borbu. I to je lijepo.

No međutim:
zar nije "pametnije" da svoj topao dom poklone jednom djetešcu bez roditelja?
Oni su već "stari" i godine su tu. Zašto toliko čekati?:confused:

Zašto su ljudi tako uporni?
Zar nije pametnije reči: DOSTA VIŠE - učinimo nešto drugačije, budimo jednom realni prema sebi, budimo plemeniti?
Okrenimo ploču.




Što mislite?

[Paw]

(Sjetila sam se; Vinko Coce):)

[Rita]

Ja sam u jednom trenu u svom zivotu rekla dosta vise i htjlea okrenut plocu ali moj bivsi nije htio odgajat tudje dijete:rolleyes: Zato je sad bivsi:) i sad sam trudna i sve je proslo,ali da imam mogucnosti i uz svoju djecu bi usvojila bar jos jedno sa strane. Meni je to :top: Podrzavam sve te koji su se odlucili i uspjeli izborit za posvojeno dijete,a ove koji ne zele odgajat tudju djecu:flop:

[Cvitak]

Paw kaže:
No međutim:
zar nije "pametnije" da svoj topao dom poklone jednom djetešcu bez roditelja?
Oni su već "stari" i godine su tu. Zašto toliko čekati?:confused:

Zašto su ljudi tako uporni?
Zar nije pametnije reči: DOSTA VIŠE - učinimo nešto drugačije, budimo jednom realni prema sebi, budimo plemeniti?
Okrenimo ploču.

Što mislite?

Da u pravu si, zasto ne pokloniti nekom djetetu utjehu i dom kada nemogu imati svoje djece.
Meni je silno to sto su Zvone i Leonarda Boban usvojili dvoje klinaca i ne odustaju dalje pokusavati imati svoje dijete. Ima parova koji su pokusali sve i potrosili novaca, zivaca i godina, puste terapije i na kraju nista.
Osjecaj koji me preplavio kada sam rodila svoju dijecu i privila ih u svoje narucje je predivan i neusporediv sa bilo kojim osjecajem. Al isti takav osjecaj imam kada uzmem bilo koje "tudje" dijete u ruke.
Djeca su nesto predivno i nitko nesmije propustiti te osjecaje koje oni probude u svakome od nas!:love:
Oni su smisao zivota!!

[Paw]

A kada djeca "počinju" tražiti svoje biološke roditelje?

Npr. moj bratić je kao mali često pitao za svoju biološku majku.
Sada kada je preko 20, ne pita. Čak nije tražio da je vidi?

Dali djeca u Hr. upoznaju svoje biološke rod.? Dali ostaju s njima u kontaktu?
:W

[magic blue]

Paw kaže:
Dali djeca u Hr. upoznaju svoje biološke rod.? Dali ostaju s njima u kontaktu?
:W

mislim da to ostaje na odluku usvojiteljima, ali trebalo bi procitati u zakonu just in case

[Paw]

magic blue kaže:
mislim da to ostaje na odluku usvojiteljima, ali trebalo bi procitati u zakonu just in case


Nisam ovdje mislila na Zakon, odnosno kako to funkcionira s pravne strane;)

[magic blue]

aha, pa valjda to ostaje na klincima nakon sto upoznaju roditelje. sami ocjene da li im se svidaju ili ne

[Lampica]

PAW: Dali djeca u Hr. upoznaju svoje biološke rod.? Dali ostaju s njima u kontaktu?

Ako nisi mislila sa zakonske, strane, onda vjerojatno ovisi o tome da li dijete zna ili ne zna da je usvojeno.

po zakonu, u BiH, koji je preuzet od bivse nam SFRJ (sa malim izmjenama) tako da mislim da je i u HR isti... postoji potpuno i nepotpuno usvojenje

Potpuno-- se mogu usvojiti djeca do 5 godine i onda u rodnom listu kao imena roditelja navode se imena usvojitelja, rodtelji po zakonu nemju obavezu da kažu djetetu da je usvojeno.. eh, a o moralnoj strani zakon ne govori:)

Nepotpuno -- se usvajaju djeca od 5-18 godina. Takvoj djeci u rodnom listu piše ime pravih (bioloških) roditelja, djeca, naravno ukoliko su im roditelji živi, poznati blablabla...moraju održavati kontakte sa njima..

eto...
mozda dosadno ali ipak....

[Rita]

Mislim da se kod nas zakon promjenio i znam da se svoj djeci do napunjene 7 godine mora reci da su usvojena,pa makar i ko male bebe. To znam a za druge promjene nisam sigurna. Isto tak ako bioloski roditelj ne pokaze interes za dijete dovoljno cesto da se dijete moze automatski dat na usvojenje. Ma ima sto caka, nedavno su taj zakon mjenjali i nadopunjavali.Isto je i caka sa godinama i razlici u godinama izmedju usvojitelja i djeteta,ne smije bit veca od ...? Mislim da bi to trebali pojednostavit i da bi bilo puno manje djece po sirotistima i puno vise sretnijih obitelji.

[manc]

Navodno ako roditelji ne dodju obici djete ili ne pokazuju nikakav interes 3mj onda djete moza ici na usvajanje. Medjutim, ima takvih "roditelja" koji se bas jave netom prije isteka tog vremena, donesu djetetu cikoladu ili samo nazovu i novih 3 mj. nista od usvajanja.....UZAS :mad:

[Tinkili]

Baš sam nedavno bila u domu za nezbrinutu djecu, i ravnateljica mi veli da ima određeni broj roditelja, koji se ne brinu za svoje klince, ali uredno se pojave u domu svako 3 mjeseca, i obično posljednji dan, kako dijete ne bi moglo ići u proceduru usvajanja. Strašno, a toj dječici toliko treba ljubav i pažnja, svaki put imam knedlu u grlu nakon što ih obiđem i krenem natrag doma. Materijalno, u smislu odjeće i hrane su uglavnom zbrinuti, ali emocionalno nikako.
Prije dva mjeseca moj frend je usvojio malog bebača, tad mi je rekao da taj klinac u tih sedam mjeseci nikad nije bio nošen na rukama, nikad mažen, jedino vrijeme kad bi ga netko doticao je bilo u vrijeme hranjenja i mijenjanja pelena... to me tako rastužilo.
Srećom klinac će sad imati sve maženje ovog svijeta, jer kad sam vidjela frendovu sreću nakon što je nakon jednog propalog procesa usvajanja ipak uspio doći do djeteta naježila sam se i skoro zaplakala od sreće. Njegova žena u startu nije bila pretjerano oduševljena idejom, nakon što je bebicu primila na ruke, nitko sretniji od nje....
Usvajanje:top:

[Paw]

Tinkili... divan post:)

Teško je i zamislit kako "žive" te bebice po domovima.
Mi koji smo odrasli u roditeljskom domu (ma kakav on bio), ipak smo imali roditelje, nekakvu budućnost...

Gledala sam neki dokumentarac o djeci koja nisu imala sreće biti usvojena. Ti klinci, ljudi sa 18. god., moraju se sami skrbiti o sebi, pronaći si posao, krov nad glavom i "udri":(
Prepušteni sami sebi:(
... kada se sjetim sebe sa 18. god. - ono balavica:rolleyes: ... jest da sam i ja radila, ali opet... neusporedivo je to:(

[macakmedo]

zasto vise nema onog sto sam ja pisala?

[Snake's Kiss]

Naravno. Roditelj je djetetu onaj koji ga odgaja.. Koji ga hrani, igra se s njim, vodi ga u skolu.. Onaj koji nocu sjedi kraj krevetica i tjesi bolesno dijete.. Samo rodenje ili pravljenje djeteta te ne cini roditeljem.. Ono sto dolazi poslije te cini.. Ljubav ne ovisi o tome jesi li ti to dijete rodio ili nisi... Bar ja tako mislim...

U potpunosti se slazem. Moj muzic i ja oduvijek sanjamo o jednom svojem (hvala Bogu realzirano:cerek:) i jednom, dvoje udomlljeno/posvojeno.
Cinjenica je da vrlo jednostavno mozes utjecati na djecju srecu. Udomljavanje i pomoc starijoj djeci: pa gdje ima za jednoga ima i za dvoje. Ne moraju nosit tenisice i majice za 1000kn!
Uzasna mi je ideja da mladi iz doma kad navrse 18 idu na ulicu. Puno sam citala o tome da se djevojke udaju (zbog toga da ne zavrse na cesti) za dedeke i tipove od 50/60 godina. Strasno!!!:(:(

Ja jako volim djecu i smatram da ne bih bila u stanju raditi razliku izmedu moga i posvojenog.

[Goga_fina]

Ja imam posvojenog sina kojeg volim... on je moj život:cerek: Ne mogu znati jer nemam i biološko dijete, ali nebi mogla više ili jače voljeti. Pa on je moje prvo dijete, tako dugo željeno, tako dugo čekano, i onda napokon ostvareno:s Njegovim ulaskom u naš dom moj je život dobio potpuno novi smisao

[geto2]

Kako je okolina reagirala na posvajanje, mi živimo u maloj sredini, i postoji par slučajeva posvajanja, neki naši bliži rođaci komentirali su na to da su takva djeca problematična, da sa njima treba puno raditi, to me navelo na razmišljanje jer i ja i supruga želimo posvojiti dijete, još nikome nismo rekli za to, ali vidim iz razgovora sa našim bližnjima, kad se dotakne tema posvajanja da oni na tu djecu gledaju kao na neki strani predmet, znam da je bitno samo što mi mislimo, ali ako mi donesemo dijete kući koliko će imati mišljenje okoline utjecaja na njega. Npr. ako ga baka i deda gledaju drukčije nego svoju unučad?

[Goga_fina]

Ma ne mogu vjerovati da bi bilo koji baka i deda gledali dijete drugačije nego svoje biološko unuče. Naš sin je bakama i dedama bio prvo unuče, obožavali su ga od dana kad je došao domeka:cerek: i mislim da ta ljubav nikada neće prestati. Nakon 2 god. dobili su ( biološkog ) unuka, i definitivno mogu reći da nema nikakve razlike u odnosu između njih dvojice.
I mi ti živimo u malom mjestu, svi znaju da je naš sin posvojen, svi ga obožavaju, i nikada nisam čula neki komentar koji bi me povrijedio.
Ovo o problematičnoj djeci mi je najbolji dio: znači, svi oni klinci koji bježe od kuće, koji rade probleme... svi su posvojeni:rolleyes:
Ja ti mogu dati za primjer svog sina: oduvijek vrlo napredan za svoju dob, došao je k nama sa 8 mj. očekivali smo da će biti slabije pokretan od vršnjaka, da možda neće sjediti, jer je 5 mj. proveo u domu. Oooo kako smo se prevarili: puzao je brzinom munje, sjedio bez ikakve frke:rofl: On je sada prvašić, među najboljima u razredu, nije ga ( bilo ) teško odgajati... Odličnog je karaktera, nekoliko cura s ovog foruma ga je upoznalo, pa slobodno i one prokomentiraju ovaj dio.
Pitaj ako te još kaj zanima:top:

[macakmedo]

ja se nikad nisam htjela posvojiti,jer sam mislila da nikad necu moci nekog zvati mama kao sto sam svoju zvala.tako da smo ja i moj brat ostali u domu.ostala braca i sestre znali su da imaju mamu i tatu,zivili smo s njima dok nas nisu odveli u dom.bili su mladi od mene kad su posvojeni.proslo je 10 godina od njihova odlaska o ko zna dali cu ih ikada naci,a jos uvijek nisam spremna.imam njihove slike,slikovnice,i jednu jedinu zajednicku sliku.vise od icega bi ih voljela vidjeti.jer oni su moji braca i sestre,zivili smo zajedno,i znali su tko su i tko su im mama i tata.i dan danas mislim da ja nebi mogla zivjeti kao posvojeno djete,jednostavno ne bi.

[geto2]

Pozdrav Googa, puno ti hvala na odgovoru, da li si ikad prije čula neki komentar na temu posvajanja tipa: "ma znas onog malog samo problemi sa njime, ma on ti je posvojen" ali ono podrugljivo, ili znas u Big Brot. ona cura koja je posvojena pa komentar: "Ma vidi se da je posvojena, sva je neka čudna i ima neko nenormalno ponašanje" pa kad to čuješ od svojih bližnjih, šta misliš kako bi oni prihvatili usvojeno dijete. Evo to me brine, i to me boli. Oprosti sve mi je to novo, jako puno razmišljam o tome, unaprijed ti zahvaljujem za svaki savjet, pozdrav:)

[Goga_fina]

Ne sjećam se da sam čula, možda i jesam nekad davno dok mi nije bilo ni u malom prstu da ću i ja posvojiti dijete. Ali, kada smo mi obznanili da krećemo s postupkom posvojenja, ništa negativno nisam čula. Ali, velika većina ljudi je znala da imamo problema sa začećem, obitelj i bliski prijatelji su proživljavali s nama svaku moju umjetnu oplodnju, znali su koliko sam inekcija dobila, koliko suza isplakala, tako da je valjda to svima bio logičan sljed događaja. I stvarno, mogu reći da su se svi iskreno razveselili našoj prinovi:cerek: šarmirao ih je na prvi pogled:rofl: I stvarno ne mogu razumjeti ljude koji imaju loše mišljenje o usvojenoj djeci:ne zna:

[Snake's Kiss]

Ma ne mogu vjerovati da bi bilo koji baka i deda gledali dijete drugačije nego svoje biološko unuče. Naš sin je bakama i dedama bio prvo unuče, obožavali su ga od dana kad je došao domeka:cerek: i mislim da ta ljubav nikada neće prestati. Nakon 2 god. dobili su ( biološkog ) unuka, i definitivno mogu reći da nema nikakve razlike u odnosu između njih dvojice.
:top:

Draga Goga, moj muz i ja govorimo o tome odkako smo bili cura i decko (u vezi smo 12 god). Njegovi su roditelji rekli da to diejte nikada nece uci u njihovu kucu, da oni nece tudu kopilad i sl.
Mi smo odgovarali da onda nece ni nase biolosko dolaziti k njima. Rekli su da ce traziti posjete sudskim putem:eek:
Kaj da ti velim osim: Ludaka ima.

[geto2]

Draga Goga, moj muz i ja govorimo o tome odkako smo bili cura i decko (u vezi smo 12 god). Njegovi su roditelji rekli da to diejte nikada nece uci u njihovu kucu, da oni nece tudu kopilad i sl.
Mi smo odgovarali da onda nece ni nase biolosko dolaziti k njima. Rekli su da ce traziti posjete sudskim putem:eek:
Kaj da ti velim osim: Ludaka ima.

Evo o tome govorim, kako to može utjecati na usvojeno dijete, jer ja mislim da djeca osjećaju kada su neželjena, što onda napraviti, zabraniti da ga viđaju, odseliti se:ne zna:

[putnica]

zasto vise nema onog sto sam ja pisala?

macakmedo
tvoja prica me bas dirnula i postove sam prebacila u zasebnu temu i o tome ti poslala obavijest privatnom porukom!

zao mi je radi nesporazuma, tema se nalazi ovdje: Potražiti braću i sestre... (http://www.forum.hr/showthread.php?t=316989) :)

[anin1]

Da li čovjek može gajiti jednake osjećaje i jednako se odnositi prema posvojenom djetetu kao i prema svojem vlastitom?

Ovisi kakav je "čovjek", nažalost..No, onaj tko to ne može i ne posvaja djecu, a onaj tko se odluči na posvajanje to i može..Nikad nisam razumjela mentalni sklop ljudi koji mogu uopće mislit da ima razlike..Ja, osobno nisam osjećala "pripođenu majčinsku ljubav koja me cijelu obuzela",prema svojoj djeci dok sam bila trudna..ta ljubav se počela rađati kad su se oni rodili, kad sam ih prvi put vidjela, uzela u naručje.. tako je i sa posvojenim..
i za kraj pitanje:zamislite ovo sf.ali:u rodilištu vam zamijene dijete..da li biste to znali da li biste dijete koje odnesete doma manje voljeli??...tu je odgovor:top:

[Claire2]

Ja sam usvojeno dijete.I ako ima netko tko je usvojio ili želi usvojiti dijete ili je pak usvojen/a neka se slobodno javi jer bi htjela osnovati udrugu za potporu tim obiteljima.:)

[phuketya]

Ja sam usvojeno dijete.I ako ima netko tko je usvojio ili želi usvojiti dijete ili je pak usvojen/a neka se slobodno javi jer bi htjela osnovati udrugu za potporu tim obiteljima.:)

:top:Želim ti da uspiješ jer mnogi parovi dugo čekaju na dijete zbog administracije ili, kako je već spomenuto, "roditelja" koji se ne žele odreći svoga djeteta koje je u domu.
Samo mi je malo čudan taj fenomen "Željela bih jednog dana usvojiti...".
Prečesto ga čujem. I to nije nimalo iskreno. Onaj tko to zaista želi predivna je, suosjećajna, jaka i odgovorna osoba i zaista će to učiniti. A mi ostali koji to samo kažemo, samo trošimo riječi.
Tko je od nas zaista spreman na tako veliki korak?

[lala]

Usvajanje je jedan od načina za doći do svog djeteta. Ti ljudi nisu ništa plemenitiji, suosjećajniji, bolji od onih čije je dijete i biološki njihovo...
Znam da nitko ne misli loše kad ovo piše, ali po meni je to diskriminacija i smeta me kad čitam ovakve tekstove.
Udomljavanje je potpuno druga stvar-vidim da neki miješaju to sa usvajanjem, ali zapravo bi trebali miješati rađanje i usvajanje jer je rezultat isti... i uzroci su isti...

Osobno, da radim na tim slučajevima, nikada ne bih dala dijete kad bi netko nastupio u tom stilu-da to radi zbog djeteta, da ne završi u domu...
Mislim da dijete zaslužuje više-pravog roditelja.
Što se tiče udomljenja, tu ti razlozi imaju više smisla, treba biti posebno human, osviješten jer tu nisi roditelj i moraš biti savršen u umijeću ljubavi da ti se srce ne bi slomilo kad dijete ode svojim roditeljima...(iako je to zapravo ideal svake prave ljubavi-pa i roditeljstva, teško je ostvarivo i rijetko se sreće- to je moj kriterij za svece)
A što se tiče umjetne i sl...o posvajanju treba imati određen stav, ili ga imaš ili nemaš, nema veze s moralom (direktne bar), i taj stav ne bi trebao ovisiti o broju spermića i sl., iako se može mijenjati, kao i ostali.
Normalno mi je da osobe imaju afirmativan stav...iako ne planiraju usvojiti, možda ih neplodnost potakne na taj čin i to je sasvim u redu...ali ako imaju dvojbi, nemaju potpuno takav stav, nego iz očaja...nije mi etično niti može dobro završiti.

A ne treba nikoga kritizirati zašto ne želi usvojiti, a ne može imati biološku djecu, to je jako, jako loše.

[alexxx]

Što se tiče udomljenja, tu ti razlozi imaju više smisla, treba biti posebno human, osviješten jer tu nisi roditelj i moraš biti savršen u umijeću ljubavi da ti se srce ne bi slomilo kad dijete ode svojim roditeljima.ili htjet besplatnu radnu snagu. nije to tako romantično uvijek.

Zašto su ljudi tako uporni?
Zar nije pametnije reči: DOSTA VIŠE - učinimo nešto drugačije, budimo jednom realni prema sebi, budimo plemeniti?plemeniti? u hrvatskoj u ovom trenutku ima više posvojitelja wannabe, nego djece koja se mogu posvojiti, tako da nijedno dijete neće ostat u domu jer netko želi dijete koje je biološki njegovo, ili ništa. :)

[Allexis]

PAW: Dali djeca u Hr. upoznaju svoje biološke rod.? Dali ostaju s njima u kontaktu?

Ako nisi mislila sa zakonske, strane, onda vjerojatno ovisi o tome da li dijete zna ili ne zna da je usvojeno.

po zakonu, u BiH, koji je preuzet od bivse nam SFRJ (sa malim izmjenama) tako da mislim da je i u HR isti... postoji potpuno i nepotpuno usvojenje

Potpuno-- se mogu usvojiti djeca do 5 godine i onda u rodnom listu kao imena roditelja navode se imena usvojitelja, rodtelji po zakonu nemju obavezu da kažu djetetu da je usvojeno.. eh, a o moralnoj strani zakon ne govori:)

Nepotpuno -- se usvajaju djeca od 5-18 godina. Takvoj djeci u rodnom listu piše ime pravih (bioloških) roditelja, djeca, naravno ukoliko su im roditelji živi, poznati blablabla...moraju održavati kontakte sa njima..

eto...
mozda dosadno ali ipak....

u RH je Obiteljski zakon promijenjen i ne postoji više razlika između te 2 vrste posvojenja....posvojenje je samo jedno, neraskidivo, posvojitelji su upisani kao biološki roditelji, ali savjetuje se roditeljima reći djetetu do 7 god.da je posvojeno....
ove 2 vrste su totalno besmislene....dobro da su ukinute....pogotovo ovo održavanje kontakata....ovdje se u tom 2. slučaju zapravo radi o udomiteljstvu.....a ovo "održavanje kontakata" biološkog roditelja s djetetom je kod nas veliki problem kod posvojenja, zato što mnogo roditelja je vrlo sebično jer ne žele i nemaju uvjeta za odgoj djeteta, ali ga se ne žele odreći i dati na posvojenje, pa ga posjete jednom u 3 mjeseca i time stalno, godinama, onemogućuju da se dijete posvoji....a ne namjeravaju ga oni odgajati već to prepuštaju domovima u kojima djeca budu sve do 18. god. .....

Dali djeca u Hr. upoznaju svoje biološke rod.? Dali ostaju s njima u kontaktu?

posvojena djeca prema Obiteljskom zakonu ne ostaju u kontaktu s roditeljima....roditelji ne znaju/niti smiju znati (zakon to zabranjuje) tko je posvojio djecu....podaci o posvojenju su tajna....dijete ima pravo uvida kod matičara u podatke o njegovim biološkim roditeljima tek kad napuni 18 god, pa je na njemu odluka hoće li ih ili neće potražiti....

a što se samog posvojenja tiče, ima vše potencijalnih posvojitelja na listama CZSS-a nego što ima djece za posvojiti....i to iz gore navedenih razloga....a veliki problem je i papirologija, te silne provjere koje moraš proći prije nego CZSS procijeni da li si "podoban roditelj".....također, problem predstavljaju i godine...prema zakonu "posvojitelj može biti osoba između 21 i 35 godina, starija od posvojenika najmanje 18 godina".....prije nego što se ljudi uopće odluče na posvajanje, pokušavaju na bilo koji način imati biološko dijete, pa kad se već i odluče, tada im godine prelaze ovaj zakonski rok....nadam se da će se prihvatiti ovaj novi nacrt zakona koji će te godine ipak malo produljiti....

sve u svemu, U RH je ovo jedan jako težak pothvat, nažalost :flop:

[Goga_fina]

Ja sam mama osmogodišnjaka, kojeg smo usvojili kad je imao 8 mj. U proces posvojenja nismo išli zato da koje dijete spasimo iz doma, nego iz čisto sebičnih razloga: da i nas netko zove mama i tata!:cerek: Kada smo to uspjeli ostvariti, nitko sretniji od nas!!!!!! Sada bi rado jednu( ili dvije ) seke, ali....

[phuketya]

Usvajanje je jedan od načina za doći do svog djeteta. Ti ljudi nisu ništa plemenitiji, suosjećajniji, bolji od onih čije je dijete i biološki njihovo...
Znam da nitko ne misli loše kad ovo piše, ali po meni je to diskriminacija i smeta me kad čitam ovakve tekstove.
.
.
.


Potpuno si u pravu, slažem se s cijelim tekstom. Ako si mislila na mene, samo sam se osvrnula na one roditelje koji kažu: "Željela bih jednog dana usvojiti", a znamo da ne misle tako.

[MaliBubi]

dobra večer!!
ja sam jedno od posvojene djece, vjerojatno imam sreće što sam posvojena. Sve se dogodilo u prilično ranoj dobi, tako da se svoje biološke obitelji ne sjećam...no uskoro će mi 18 godina i nekako sve više razmišljam o njima i svemu što se dogodilo...želim ih ići potražiti ali nekako ne želim to reći svojim roditeljima, ne želim ih povrjediti...a stalno me kopka tko mi je mama, zašto me ostavila...ako ima neko ko bi mogao dati savjet ili neku riječ neka se javi...zahvaljujem...

[Agata1979]

Nije ništa neobično htjeti naći svoje biološke roditelje, to ne znači da svoje roditelje koji su te odgojili manje voliš.Porazgovaraj s njima o tome, više će ih možda povrijediti što im se ne želiš povjeriti, nego što želiš znati istinu o biološkim roditeljima.Možda oni sami znaju neke korisne informacije koje te mogu dovesti do onoga što želiš znati.

[PiaLolla]

Mislim da ovdje imash slichan topich (pogledaj na 2, 3 str).....kojeg su smislili roditelji usvojene djece, pa bi ti njihova iskustva vjerovatno bila od pomochi!

Ili neka moderatori spoje ovu temu :top:

Sretno!

[MaliBubi]

bok:)!
ne znam da li se nalazim u dobroj temi, ali definitivno ima veze s ovom temom...
posvojenje...ja sam posvojeno djete. Moji su me posvojili kad sam imala par mjeseci. I mama mi je pričala kako je ona mene nosila pod srcem, a ne u trbuhu...što ja baš i nisam shvačala... No, pošto smo imali obiteljskih problema zbog fizičkog nasilja (moja krivica, uvijek sam skrivala loše ocjene) u moju osnovnu školu je došla socijalna radnica i čim je rekla bok, pitala me : "Da li znaš da si ti posvojena"? Kad sam to čula samo su mi suze počele teći niz lice... I tada je zapravo moje saznanje bilo potpuno...To jest tek početak mojih zbrkanih misli... Kad sam taj dan došla doma ništa si nisam mogla objasnit... MAMA? Tko je moja mama? Zašto me ostavila? Uvijek sam se uvjeravala da je to bilo jel sam bila zločesta beba...
No, neki dan sam vidjela nešto što me jako pogodili...tražila sam nešto po ormaru gdje su smješteni dokument i tako sam našla fascikl sa svojim imenom i u njemu izvod iz matične knjige rođenih... I vidim ja neka cura rođena u isto vrijeme kad i ja i to još isti dan ( a nisam skužila da sam to ja, jer je drugo ime i prezime i druga majka)....i tako me kopkala znatiželja i gledam ja dalje i naiđem na dokument o posvojenju...gledam i vidim da sam ona curica zapravo ja...šokirala sam se...samo su mi suze krenule. Vidla sam ime i prezime moje biološke majke te adresu. A što je najbolje od svega frendica me pozvala da dođem tamo preko ljeta, jer im tamo živi baka i one će biti tamo. Jučer pita mene tata nešto tipa dali sam kopala po ormaru. Slagala sam da nisam, jer nekako nemam snage razgovarati s njima o tome. Ne želim ih povrijediti, a i znam kad bi načeli tu temu da bi meni suze počele... i još nešto što me pogodilo bilo je što u izvodu na mjestu oca stoje crtice. Što to znači? Zašto ne piše njegovo ime? Užasno sam zbunjena... Uskoro ću 18 godina i zaista je želim upoznati. Imam veliku potrebu za tim, no ne želim povrjediti svoje roditelje i ne želim da me ona odbije. Što mi vi savjetujete da redim, ima li nekog sa sličnim iskustvom? Molim vas za pomoć...hvala :)

[Zmijica]

MaliBubi, nemam iskustva nit ti znam savjetovat, samo ti saljem podrsku :grli:

Nemoj se previse nadati da se ne razocaras - mozda tvoja bioloska majka odavno ne zivi tamo.
Crtice na mjestu oca znace da te otac nije priznao - tvoja majka nije mogla upisati njegovo ime bez njegove suglasnosti.
Mozda ju je napustio kad je saznao da je trudna i ona nije imala kud, pa te dala na posvajanje.
Puno je tu mozda...

Ne znam kakav odnos imas s roditeljima - mislim da ne bi trebala ni spominjati kopanje po ormaru.
Nego ulovi jedan dobar trenutak, sjedite svi skupa - mama, tata i ti - i pricaj s njima...
Bas to sto ovdje velis - da ih ne zelis povrijediti, i da imas potrebu upoznati svoju mamu, sto oni znaju o njoj...
I normalno da ti idu suze, zasto se toga sramiti? Sigurno volis svoje roditelje, ali ti takodjer fali taj komad "pravog" identiteta.

Zelim ti srecu, u svakom slucaju :kiss:

[MaliBubi]

hey Zmijice...puno hvala na podršci...

ne razumijem što znači ne priznati dijete?

hvala ti :)

[missm]

Imam jednu zgodnu pričicu...
Daljnja rođakinja, nikad se nije udavala (pa tako i unaprijed znala da nije dobar kanditat za zakonsko usvajanje), materijalno itekako zbrinuta, volontirala u domu u Nazorovoj, Zg. Tamo se, uz ostalu dječicu posebno zbližila sa curicom i dečkom ( 3 i 4 godine), čak ih je vodila svojoj kući vikendima i za blagdane... smatrala ih je svojima i oni nju svojom.
Kad su navršili 18, pomogla im financijski oko faksa, završili sada i mali i mala, žive naravno u njenoj kući, već odavno kao prava obitelj. Već odavno i mi rođaci nju uvijek spominjemo u kontekstu s "njenom djecom".
Oni se i osjećaju njenom djecom, zaobišli su i zakone i papirologiju...

[teniska loptica]

hey Zmijice...puno hvala na podršci...

ne razumijem što znači ne priznati dijete?

hvala ti :)

kad ti tata ne želi priznati da je tvoj tata i odbija upisati se kao tvoj tata matične knjige.

[tough_cookie]

MaliBubi, spojila sam tvoju temu s postojecom o posvojenoj djeci.

a u popisu tema (http://www.forum.hr/showthread.php?t=193403) sam dala linkove za slicne teme.

sretno! :kiss:

[tough_cookie]

Imam jednu zgodnu pričicu...
Daljnja rođakinja, nikad se nije udavala (pa tako i unaprijed znala da nije dobar kanditat za zakonsko usvajanje), materijalno itekako zbrinuta, volontirala u domu u Nazorovoj, Zg. Tamo se, uz ostalu dječicu posebno zbližila sa curicom i dečkom ( 3 i 4 godine), čak ih je vodila svojoj kući vikendima i za blagdane... smatrala ih je svojima i oni nju svojom.
Kad su navršili 18, pomogla im financijski oko faksa, završili sada i mali i mala, žive naravno u njenoj kući, već odavno kao prava obitelj. Već odavno i mi rođaci nju uvijek spominjemo u kontekstu s "njenom djecom".
Oni se i osjećaju njenom djecom, zaobišli su i zakone i papirologiju...

stvarno lijepa prica :)

[maya_21_36]

Pozdrav svima,ja sam takoder usvojeno dijete,prije 4 godine sam saznala da imam sestre i brata,tocnije 3 sestre i brata,cijela prica je jako duga
i zamrsena.Zapravo je ispalo da smo se nakon navrsene 18 godine svi medusobno trazili i svako je dobio od centra drugaciju informaciju.
Konkretno jedan primjer,moje 2 sestre i brat koji su iz Hrvatske tek su od mene saznali da imamo jos jednu sestru,imali smo jako puno problema
s nasim dragim pravnim sustavom i institucijama.Znaci od nas 5-ero,troje nas je usvojeno,a dvoje su odrasli u domu,odnosno brat je najstariji
pa je on s vremena na vrijeme zivio s nasom bioloskom majkom,od nje nema lijepe uspomene,sve ove godine mu nije zelje reci ni tko mu je otac,
od svoje sestre je skrivala koliko zapravo djece ima,bratu je cijeli zivot muljala i lagala....ona sada zivi u Bosni,siromasna je i jadna,covjek s kojim
je bila je u braku je umoro,zapravo je sama,takoder ima problema s zakonom,dokumentima..........sestra joj je poslal pismo i u njemu o svakome od nas
ponesto napisala ,odgvorila je tek nakon 6mj. bratu,uglavnom pismo je samo o tome kako je njoj tesko i kako nema novaca,uskoro bi se trebala
vratiti u Hrvatsku,moje misljenje je ako sve ove godine nije bratu mogla iskreno odgvoriti na pitanja,zasto bi nama?!
U pismu trazi novac,zica......ne osudujem je,ali ne mogu prestat razmisljati da li je njezino zaljenje iskreno,ne vjerujem da je.
O tome upoznati je ili ne misljena su podijeljena,ja cesto kazem da je ne zelim vidjeti,ali to je nekako moja samoobrana,
ali u ljudskoj prirodi je znatizelja veca od ljutne i straha.Meni je moje srce na mjestu,ja sam kao dijete uvijek pisla sastavke svojoj sestri,
osjecala sam da imam nekoga,uvjeravali su me da sma tu opsesivnu misao stvorila od zelje da imam nekog svoga,kasnije sam pocela
sama cackat,istrazivati i otkrila,a i tata mi je potvrdio da postoji velika sanasa da je imam.Cijeli zivot odgajana kao jednica preko noci u moje
srce je ustelao 4 predivnih ljudi,a i postala sam teta 5 puta,sesti necak je na putu,zaista sam sretna.Ove 4 godine naseg upoznavanja nisu
bile tako idilicne kako mozda zvuci iz konteksta mojih recenica,svega je bilo,svada,suza,straha.....najvaznije da smo u kontaktu.
Nikada nisam upoznala osobe slicnih iskustva,jako me zanimaju njhihove price,dozivljaji,misli.....takoder na bilo koji nacin ako mogu nekome
pomoci bit ce mi drago.Moj usvojitelj me voli vise nego svoj zivot(mama/usvojiteljica je umrla kada sam bila jako mala),
ono sto je on meni pruzio i dao sigurna sam da od svojih biloskih roditelja nikada ne bi dobila,,moje sestre i brata voli kao da su njegovi vlastiti,geni su geni,a ljubav je velika,dobrostiva,neizmjerna,ali da to tijekom puberteta nisma shvacala,bila sam izgubljena,depresivna,stalno se mucila s time
sve moje zapravo u ovoj kuci nije nista moje,zasto ne mogu biti kao svi,bjezla od kuce,radila sranja u skoli,najpametniji korak je bio odlazak
psihologu,i to sto sam prestala potiskivati u sebi tko sam i sto sam,i prestala se opterecivati misljenjem okoline,
cak sam se htjela i ubit ma sve sto jedna "teska pubertetlija" moze proci,ali doslo mi iz dupeta u glavu koliko sam zapravo srtena osoba.
nema formule koga ti mozes voljet i na koji nacin,zavisi od pojedinca do pojedinca,svi smo razliciti!

[maya_21_36]

Svima onima koji imaju veliku zelju upoznati biolosku obitelj,zelim reci da shvate svoje usvojitelje,
i njihov strah da ce vas izgubiti,oni vas neizmjerno vole i ne pada im to lako,prvenstvno zbog vas,
boje se da se vi ne bi razocarali i da vas netko ne bi povrijedio,odskrinuti ta vrata nosi mnogo neizvjesnosti,ali onima koji to zele
samo naprijed,bez obzira na ishod,imate roditelje koji su uvijek bili uz vas pa ce tako i u ovome biti vasa podrska i utjeha.
Naravno da ima razlicitih profila ljudi,i da nisu svi usvojitelji ispravni,ali cvrsto vjerujem da je takvih jako malo.

[macakmedo]

bok svima vidim da se jos ljudi ukljucilo na ovaj forum i jako mi je drago.ja sam sinoc nesto kopala po internetu i nasla gdje mi jedan brat zivi,i cak broj telefona ali ne mogu zazvati.proslo je 10 godina otkad su posli.voljela bi mu dati sliku na kojoj smo svi zajedno a tako i svima od njih kad ih nadem!!

[MaliBubi]

jesi skupila hrabrosti i nazvala braću??

[lala]

. Ako si mislila na mene, samo sam se osvrnula na one roditelje koji kažu: "Željela bih jednog dana usvojiti", a znamo da ne misle tako.

Istina, ima takvih ljudi, govore to kao da je riječ o nekom egzotičnom hobiju, a ne roditeljstvu.
:ne zna:

Inače, što se tiče potrage za srodnicima, pretpostavljam da može biti jako komplicirano, osjetljivo, ali mislim da svatko ima pravo na to bez grižnje savjesti prema roditeljima koji su ga odgajali. Ne bi trebalo očekivati uvijek da će se roditi neki osjećaj, veza s njima, upotpuniti praznina itd. (iako je drukčije s biološkim bratim, sestrom nego majkom...) ali bar radi neke medicinske povijesti obitelji, nije zgorega znati. Ne znam piše li to što u dokumentima kad roditelji usvoje.
Moju poznanici su već baka i djed po djetetu kojega su usvojili, kći im je imala tu fazu u pubertetu, bježanja i sl., ali osobno mislim da bi ista stvar bila i da im je i biološko dijete (lošiji utjecaj sredine), sad kad je i ona mama imaju opet idiličan odnos..u svakom slučaju, ako je i mučilo pitanje biološkog identiteta, sad je i to zaokružila i kaže i sama da se razriješila prošlosti i da je muče samo pitanja budućnosti...a koga ne muče

[Little Floramy]

evo jedna malo neobicna ali istinaita prica sa .......zavrsetkom!

jednog dana 1973g jedna zena rodila je musko zdravo dijete u jednom stanu na gornjem gradu,u svojoj podstanarskoj sobici....to je bio 3mj,hladna i izrazito vjetrovita vecer....vodeci svojim 'strahom i nagonom' ostavila je svoje tek rodeno dijete zamotano,u vrecici sa klamericom pricvrsceno i napisano ime 'SREČKO' kraj mjesta gdje se odlagalo tada smece..........ali dali je to sudbina ili volja bozja da to dijete prezivi....naisla je casna sestra koja je cula plac i ugledavsi maleni smotuljak pojurila pogledati da to nisu male mackice ,,,a kad tamo DIJETE!uzela je tog deckica i odnjela sa sobom.odnjeli su to dijete j.brajsi drugi dan u dom,bio je bolezljiv,plakao je stalno,jedna velika neutjesna beba...sa izrazito plavim okicama.tako su prolazile godine .....i on je bio u domu do svoje 3g.zivota kad je jedna tada jako ugledna gospoda koja nije mogla imati djecu sa svojim suprugom (jer su kao par nekompatabilni)dosla u potrazi za svojom malom ljubavi.dugo je taj period trajao dok je napokon taj djecacic stigao u novi dom i dobio svoju mamu i tatu.(ubrzo je nakon toga usvojila i jednu curicu).90'je ta gospoda postala saborska zastupnica,situirana,puna volje i enutzijazma u zivotu se razboli,i u par godina ljecenja, borbe sa opakom bolescu ipak umre.ostaje otac i dvoje tad vec odrasle djece(kasne dvadesete) samo.kako to u zivotu biva pa tako i u ovom,j.b.poziva 'srecka'da da intervju za novine o njegovom zivotu,povodom god.karitasa,kako ipak ta dijeca nadu sretan put u zivotu i postanu uspjesna i voljena prije svega!.........citajuci novine Gospoda procita SVOJU nekadasnju tajnu i odluci se javiti nakon 33g.j.b. da bi ona upoznala 'TO' dijete koje je ostavila a oni ga nasli...sve se podudaralo tako da je to bila prava bioloska majka.....tog malog deckica sa plavim okama.j.b.pozvala je 'SRECKA' i pitala dali bi htio upoznati svoju majku?....izraz lica mozete zamisliti...obranbeni stav NE!!!!!!!!!!!!!Prolazile su jos godine i to kopkanje ga je proganjalo dok on sam nije rekao j.b.da ju zeli upoznati ali bez ikakve obaveze prema njoj!!! TA 'ZENA' ZIVJELA JE SAMO PAR ULICA DALJE OD NJEGOVA STANA U CENTRU GRADA,PREDAVALA JE NA SKOLI NJEGOVE SESTRE-(USVOJENE),I IMA SINA 2 GODINE MLADEG OD SVOJEG PRVOG SINA KOJEG JE BACILA U SMECE!!!(ali sa drugim muskarcem,nemaju iste oceve).danas je to ugledan i skolovan muskarac na dobrom polozaju u drustvu i sretnoj obitelji...koji je tu zenu saslusao i pospremio negdje duboko u kutijicu u glavi koja nema kljucic....NIKADA JU NIJE PITAO ZASTO GA JE BACILA,...vec kako tako brzo nakon njega jePONOVO RODILA I drugo dijete zadrzala!

JA kao njegova prijateljica mogu reci da taj strah od ostavljanja se osjeti pri svkom njegovom dogovoru,....bilo se to radilo o izlascima,poslovnim sastancima,ljubavi,...uvijek trazi 100%dogovor!daje sebe maximalno a boji se negativne povratne reakcije. prica ima pomalo sretan kraj sa zivotnim posljedicama!:mig:

[Fanika]

Ne znam da li je ovo možda već netko napisao, ali meni srce puca od emocija svaku put kada ovo čitam :cerek: :

U prvom razredu učiteljica je objašnjavala djeci što znači kad je netko
posvojen.

Mala Ana reče: "Ja znam što to znači jer sam ja posvojena."

"Što to onda znači?", upita učiteljica Anu.

"To znači da nisam rasla u maminom trbuhu nego u njenom srcu."

Mislim da je suvišno išta više reći. :grli: za sve posvojene i one koji žele posvojiti.

[ždralexandrijka]

Da li čovjek može gajiti jednake osjećaje i jednako se odnositi prema posvojenom djetetu kao i prema svojem vlastitom?
...........može ga voliti čak i više.............dijete je dijete :)

[rona718]

Ne znam da li je ovo možda već netko napisao, ali meni srce puca od emocija svaku put kada ovo čitam :cerek: :

U prvom razredu učiteljica je objašnjavala djeci što znači kad je netko
posvojen.

Mala Ana reče: "Ja znam što to znači jer sam ja posvojena."

"Što to onda znači?", upita učiteljica Anu.

"To znači da nisam rasla u maminom trbuhu nego u njenom srcu."

Mislim da je suvišno išta više reći. :grli: za sve posvojene i one koji žele posvojiti.



:jumping:

[julijana20]

Helou! Imam 2 brata i sestru,dvoje mladih i jednog starijeg imam 19god.Ovo dvoje mladjih su posvojeni prije 5 god tada su imali 4, ja sam bila u domu a stariji brat je zivio sam on je bio punoljetan. Zanima me kako mogu zapoceti pretragu Hrvatske za blizancima (bratom i sestrom)? Znam samo da su posvojeni zajedno. Nadam se da netko zna nacin kako da ih nadjem!!! bila bih jako zahvalna ne nekoj informaciji! I ako nije problem moze li odg. na dzonny@net.hr hvala :mig::):D:top::s:D

[ivana1981]

Lijep pozdrav svima!Za početak želim sreču svima koji traže svoje "prave" roditelje! Ja nisam posvojeno dijete,najmlađa sam od nas troje koliko nas je mama rodila. Na ovoj temi sam zbog slijedećeg,naime,moj suprug i ja možda nećemo moći imati vlastitu dijecu. To još nije 100% potvrđeno,ali za sada je tako. Iako još nemamo hrabrosti i snage razmišljati i posvojenju,svijesni smo toga da će nam možda to biti jedina opcija. Nismo previše tužni zbog toga samo nas je malo strah jer nam je to nepoznato i previše nestvarno područje. Ima li tko iskustva s tim? Da li je itko u posljednjih recimo 5 godina posvojio dijete? Pomoglo bi nam kad bi netko podijelio iskustvo s nama,može i na pp,mi smo mladi ljudi(oboje 28 god.)i s time dosta neiskusni. Našu situaciju prihvačamo zrelo i realno,tako da nismo neki histerični ljudi koji se non stop svađaju i nemaju zajednički jezik. Smatram da bi bili divni roditelji i da nam je to suđeno,na ovaj ili onaj naćin. Bila bi zahvalna ako bi se javio netko sa iskustvom oko posvojenja dijeteta. To bi nam jako pomoglo,kako nama tako i drugim parovima koji razmišljaju kao i mi. Unaprijed hvala svima na razumijevanju i pomoći i nadam se da će i naša prića imati sretan završetak! Lijep pozdrav svima!!!

[luna_lana]

http://mameibebe.biz.hr/phpBB2/viewforum.php?f=34&sid=5be32c91e013317e3fd5e672231b2c1c

[mandy]

trebam par informacija...susjedi danas dobili odobrenje da posvoje curicu od 5 godina, mama joj umrla prošle godine, radila sa susjedom koja je sad posvojila..

jel ima ona pravo na neki "porodiljni" dopust?
ako ima u kojem trajanju?
kako se obračunava naknada?

što još trebaju napravit? (prijave i sl)
dijete je od ro
enja u ZG, ima mjesto u vrtiću u koji je išla dok se nije dogodilo što se dogodilo...

[Goga_fina]

Ovako: posvojiteljski ( porodiljni ) traje 9 mj. ne znam ti točno za naknadu.
Za ovo drugo: trebat će ići na policiju po bivšem mj. stanovanja dijete odjaviti, također i sa HZZo-a, onda se ide u općinu gdje je dijete upisano po novi rodni list ( jmbg i mj. rođ. ostaju isti, mjenjaju se imena roditelja, ime i prezime djeteta ), i onda prijave: policija, hzzo, pedijatar...

[otocanka]

Ovako: posvojiteljski ( porodiljni ) traje 9 mj. ne znam ti točno za naknadu.

Na žalost, Zakon se promjenio 2008. i više ne traje 9 mjeseci (skratili su ga). Zato je naknada ostala ista (1663,00 kn) :rolleyes:.

[Goga_fina]

A joj, pa kaj zbilja... i još su ga skratili, ma fuj... kaj našoj dječici ne treba mama, bar neko vrijeme. Sad sam baš ljuta...

[tropical]

ovo nije moja tema ali ovako ovlaš sklona sam misliti da je posvojenoj djeci i njihovim roditeljima možda potreban i dulji dopust nego biološkim roditeljima i njihovoj djeci, možda ne kad se mali usvoje ali kad su stariji u pitanju. ne znam, samo razmišljam ovako...

[otocanka]

Da, točno. Što je dijete starije, (najčešće) period prilagodbe duže traje, pa bi i porodiljni trebao biti duži.

[ivana1981]

Lijep pozdrav svima! Htjela bi s vama podijeliti jedan moj san. Ujutro sam sanjala da smo suprug i ja dobili poziv da možemo doći izabrati svoje buduče dijete. Normalno,bili smo uzbuđeni i uplašeni istodobno. Nismo znali što nas čeka i da li ćemo moći uopče izabrati neko od tih mališana kao svoje. Pitala sam se kako ćemo znati da je to dijete ono pravo. Odlučila sam odluku o tome prepustiti svom suprugu u nadi da će on znati odgovor. Ulazimo u prostoriju i ugledamo jedne sjajne oči. Gledaju nas sa zanimanjem i divljenjem. Pomislih da je to možda to. Moj suprug se sagne,raširi ruke i ne govoreći ništa čeka da vidi da li će mu mališan dovoljno vjerovati da mu se približi. Nespretnim hodom dogega se do mog supruga i ne skidajuči oči s njega uleti u njegov zagrljaj. Tada svati u tom trenutku da je on izabrao nas,mali Krešo(kako su ga žene u domu nazvale)je izabrao nas kao svoje nove roditelje. Plakala sam u snu i smijala se istodobno. Znajuči kako je mom suprugu teško palo sve što nam se događalo ovih mjeseci...bila sam sretna znajući da ga je naš mali Krešo oborio jednim pogledom. Dugo ga je imao u naručju. Krešo se tako privio uz supruga,gotovo se utopio u njegove velike ruke i još veče srce.

Znam da je to san,da je stvarnost ipak drugačija. Iako veliki dio mene želi jednog malog Krešu,svjesna sam da tako možda neće biti. Teško je jednom mladom bračnom paru prihvatiti činjenicu da možda neće imati nikad svoje biološko dijete. To je tako normalna stvar,zaljubiš se,zaručiš se,oženiš te rodiš dvoje-troje dijece. Pitam se kada je nešto tako normalno nama postalo tako...teško. Možda se psihički polako pripremam za dolazak našeg malog Kreše u naš život,tko zna... Tužno mi je kad se sjetim koliko je nesretnih parova,koliko ljudi moli svaki dan,koliko ljudi plače svaki dan. Uvijek mislimo da se to nama ne može dogoditi,da se to događa tamo negdje drugdje,na filmu ili netkom drugom,samo ne nama... Pitam se kako će reagirati okolina danas sutra ako posvojimo dijete? Pitam se da li će moj suprug ikad preboljeti činjenicu da nije posve zdrav? Osobno,ne volim ga ništa manje nego prije. Pokazao je izuzetnu hrabrost i snagu ovih mjeseci,pokazao je da,iako je bolna spoznaja da je neplodan,da se nije otuđio od mene,nije ignorirao nastalu situaciju i pomogao mi je da mu maksimalno olakšam sve te pretrage i gorka saznanja poslije. Jako sam ponosna na njega,na nas,i znam da uskoro,ma kakvi bili slijedeći nalazi,ma kakva bila konačna dijagnoza...da ćemo to prevladati zajedno i da ćemo uskoro na ovaj ili onaj naćin biti roditelji. Jer mi to zaslužujemo,jer mi to želimo,jer mi to možemo! Trebalo mi je da nekom izrazim svoje osječaje i želje. Nadam se da je danas jedno sretno dijete upravo upoznalo i beskrajno usrečilo jedne dobre ljude koji su poput nas željeli samo biti roditelji. Želim svima ugodan i lijep dan i mnogo sreče i osmijeha na licu!


...samo želim biti onakva majka
kakva je i meni moja bila...

[mandy]

nedavno smo upoznali jedan mladi par koji ne može imati djece....čekju već dugo na posvojenje u HR a nitko im ništa ne može obećat...obratili su se nekoj stranoj agenciji za posvajanje i za 6 mj dobili curicu (zaboravila sam iz koje zemlje)..
djete je preslatko, oni presretni...malena je imala 6 mj kad su je dobili..

nedavno sam sa MM-om razgovartala o posvojenju i dal bi nekom u HR dali dijete iz neke druge zemlje, pošto je kod nas to predug proces...zaključili da vjerojatno ne bi...a eto ugodno nas iznenadilo ovo:cerek:

ivana po meni je najbitnije da ste i dalje jedno drugom najveća podrška...ma što se dogodilo, na što god se odlučili...
nadam se da ćete jednog dana dobiti svog Krešu :kiss: :grli:

što se okoline tiče (moja susjeda nedavno posvojila) mene su iznenadili...pozitivno..
a i što te briga za okolinu...bitno da ste vi sretni i da ispunite svoje snove..

[ivana1981]

Pitam se zašto se kod nas tako dugo čeka? Znam da nije jednostavno netkom samo dati dijete u ruke,ali mislim da bi bilo puno više sretnije dijece i novih roditelja kad bi se taj proces malo skratio i učinio dostupnijim i nama običnim ljudima(ne samo slavnim i bezobrazno bogatim ljudima!).

[mandy]

koliko sam ja skužila domovi su puni djece koja imaju roditelje koji se nisu odrekli roditeljskih prava pa tu djecu ne mogu dati na posvajanje...

[ivana1981]

koliko sam ja skužila domovi su puni djece koja imaju roditelje koji se nisu odrekli roditeljskih prava pa tu djecu ne mogu dati na posvajanje...

To je prestrašno! Znam da zvučim naivno,ali ZAŠTO ljudi to rade?! Kako netko može ostaviti dijete u domu i polagati na njega neka prava? Znam da ima raznih sudbina i da možda ne mogu razumjeti njihove razloge...ali za Boga miloga,ako se ne mogu več brinuti o tom sirotom djetetu zašto ne puste da se netko drugi brine za njega? Od kuda takvim ljudima roditeljsko pravo na njihovo napušteno dijete? Valjda misle kao bit će im za koji mjesec bolje pa će ga tad uzeti k sebi i živjeti kao happy family... To ne mogu razumijeti. Koliko bi samo bilo sretnijih ljudi kad bi ... Znam da ne mogu nitkom suditi. Nisam se našla u takvoj situaciji koja bi me primorala na to da napustim vlastito dijete tako da to možda ne mogu shvatiti,ali se eto tako samo pitam zašto je to tako. Kakve koristi ti ljudi koji na taj način drže svoju dijecu po domovima imaju da im ne dopuste da ih netko posvoji? Ne znam... Koliko sam svatila,mnogo parova želi posvojiti dijete,mnogo je napuštene dijece po domovima a malo je sretnika koji uspiju nakon godine i godine čekanja dobiti svoje dijete. Pokušavam svatiti te ljude koji na taj način drže vlastito dijete u domu,ali ne mogu. Ili je tvoje dijete,ili nije. Ne može se netko treči brinuti za tvoje dijete dok ti nešto ne klikne u glavi da bi mogao sad kad dijete ima i godina i trauma od svega brinuti za njega. No to je samo moje skromno mišljenje... Nadam se da nisam koga uvrijedila. Lijep pozdrav svima!

[Goga_fina]

Potpuno se slažem s tobom, i nakon 10-tak godina što sam vezana uz tu problematiku, i dalje se pitam ZAŠTO???!!!

[macakmedo]

evo da vam javim,s jednom sekom sam u jako dobrom kontaktu i uskoro cemo se vidjeti,jednog brata sam takoder cula ali necu da ga pritišćem,kad se poželi javiti ja sam tu.moram priznati da sam za njih dvoje sada mirna,znam da im je dobro i da se oni super brinu o njima.s obzirom sto se sve dogada u svijetu srce bi mi puklo da ih netko maltretira.a sad moram u potragu za ostalima,nekako mi je neka težina pala sa srca,ne mogu objasniti.najbitnije mi je da su dobro.ponekad poželim da sam se i ja posvojila,ne bi morala prolaziti sve ovo što sada moram,najgore je kad nemaš nikog iza sebe.nadam se da ce i meni doci bolji dani,nadam se...eto mislila sam da ce te zeljeti znati jesam li uspjela naci ikog od njih.pusa svima!!!

[ivana1981]

evo da vam javim,s jednom sekom sam u jako dobrom kontaktu i uskoro cemo se vidjeti,jednog brata sam takoder cula ali necu da ga pritišćem,kad se poželi javiti ja sam tu.moram priznati da sam za njih dvoje sada mirna,znam da im je dobro i da se oni super brinu o njima.s obzirom sto se sve dogada u svijetu srce bi mi puklo da ih netko maltretira.a sad moram u potragu za ostalima,nekako mi je neka težina pala sa srca,ne mogu objasniti.najbitnije mi je da su dobro.ponekad poželim da sam se i ja posvojila,ne bi morala prolaziti sve ovo što sada moram,najgore je kad nemaš nikog iza sebe.nadam se da ce i meni doci bolji dani,nadam se...eto mislila sam da ce te zeljeti znati jesam li uspjela naci ikog od njih.pusa svima!!!

Želim ti svu sreču i nadam se da ćete uskoro biti svi na okupu,bar nakratko. Nemoj se predati,svatkom i uvijek dođu bolji dani,kad-tad!:cerek:

[macakmedo]

hvala puno na lijepim riječima!

[ivco]

Primjetila sam da se na ovoj temi brka udomiteljstvo i posvojenje.

Udomiteljstvo - je oblik skrbi koja zamjenjuje instituciju tj. dom. Udomitelji su privremeni skrbnici djeteta, za brigu od djetetu dobivaju naknadu od države i dužni su između ostalog i omogućiti kontakt djeteta i biološke obitelji ako taj kontakt postoji.

Posvojenje - to je trajni odnos u kojem posvojitelji postaju zakonski roditelji djeteta, oni imaju sva prava i obveze kao i biološki roditelji, članovi njihove obitelji se vode kao rođaci djeteta, i nije primjerice dopuštena ženidba između bratića i sestričina, tj s nećacima od roditelja i sl. ne primaju za to nikakvu naknadu, osim porodiljnog dopusta u trajanju 9 mjeseci ka i za rođeno dijete.

[maya_21_36]

Pozdrav svima i puno sreće onima koji čekaju na usvojenje svog mališana i onima koji se spremaju upoznati svoju bracu i sestre.
Ja sam također usvojena,sada vec imam 23 godine,i evo paru koji dugo čeka svog Krešu mogu reci to da su i moji roditelji mene
jako dugo čekali,dodatni problem je bio što sam ja bila jako bolesna i uporno su im savijetovali da uzmu rade drugo dijete,a moja sada nažalost pokojna mama(usvojiteljica) nije za to htjela ni cuti,jednostavno je znala da sam ja ta.Njezine posljednje riječi(umrla je
našalost od raka pluca) bile su "čuvajte mi Maju" i ja sam ih cula,i znam koliko me ta zena voljela iako mi nije bioloska majka,i ta recenica
je gradila moje samopouzdanje na svakome koraku u životu.Tata je isto bio
lud ko šiba i reko je da moze uzet jos jedno dijete,ali da bez mene ne idu nigdje.
Kazu da svaki buduci roditelj jednostvno u srcu zna ko mu pripada,a ponekad
se snovi i ostvaruju.Shvacam da je nekima teško razumjeti poveznost izmedu
usvojitelja i djeteta i da misle da to ne može biti jednako snažna ljubav,e pa
u krivu su.Mama je ona koja je bila uz tebe kada ti je ispao prvi zubic,ona koja te drzala za ruku i ohrabrivala prvi dan škole,koja te tješila i naucila te svemu sto znas:)

[kismet21]

nakon ove teme... hm i smija i plača...
svako nisam za to da djeca odrastaju po domovima, ali da se braća i sestre razdvajaju???

[ivco]

maya 21 36 Kazu da svaki buduci roditelj jednostvno u srcu zna ko mu pripada,a ponekad
se snovi i ostvaruju.Shvacam da je nekima teško razumjeti poveznost izmedu
usvojitelja i djeteta i da misle da to ne može biti jednako snažna ljubav,e pa
u krivu su.Mama je ona koja je bila uz tebe kada ti je ispao prvi zubic,ona koja te drzala za ruku i ohrabrivala prvi dan škole,koja te tješila i naucila te svemu sto znas

Srecom, ima puno onih koji znaju da ljubav ne treba niti trazi nikakve uvjete, a i ja vjerujem da svako dijete pripada odredenim roditeljima i to su tvoji roditelji znali. Nadam se da cemo i mi uskoro spojiti se s nasim djetetom.

Ako imas zelju i volju mozes nam svima, a posebno nama koji zelimo posvojiti dijete ii ga vec imamo opisati malo svoje djetinjstvo i eventualne probleme s kojima si se morala nositi, kako se okolina odnosila prema cinjenici da si posvojena, kako si se nosila s eventualnim neugodnim primjedbama. Svako razmisljanje iz perspektive posvojeng djeteta je dragocijeno da bi bolje razumijeli kako mu jednog dana olaksati i pomoci.

[iva0404]

Nisam posvojeno dijete ali imam sličnu priču. Moj otac,kojeg nisam nikad upoznala napustio je mene i moju mamu dok sam ja još bila beba, možda stara mjesec dana. Mama i ja živjele smo same,s bakom i djedom 5 godina dok ona nije upoznala mog sadašnjeg tatu :cerek: Bilo je to prije 21 godinu.. Udala se za njega, dobila sam brata i fukcionirali smo od prvog dana kao prava obitelj, bez "očuha" i "polubrata". Dakle moj očuh je meni tata i uvijek će to biti,nikad nisam osjećala ni razmišljala drugačije niti on niti ja. Bio je tu kraj mene dok sam išla u školu, vodio me do oltara kad sam se udavala, i sad je pravi šašavi djed svojem malom unuku :cerek: I zovem ga "tata",nikako drugačije. Svojeg pravog oca nemam namjeru ni upoznat jer na koncu on to ni ne zaslužuje, jer ne razumijem koje ljudsko srce može ostavit dijete i ne pitat za njega 26 godina... Uglavnom, htjela sam reći, da je bitno SRCE roditelja a ne BIOLOGIJA...

[LaraFabian]

Daj zamisli:eek: :eek: :eek:

To valjda samo kreten nad kretenima može pitati :bljak:

Očajno! Tako su moju mamu, koja se udala u 50 i nekoj pitali JE LI JOJ SIN JOŠ KOD MAME kad je jednom posjetila tatinu rodbinu... a on umro prije 16 godina, pa valjda je dovoljno dugo bila sama! Ispalo je kao da je ostavila tinejdžera kod svoje mame, a "očuh" se bolje brine o njemu nego većina očeva o pravim sinovima. Baš je ekstra!

[nemam pojma]

Očajno! Tako su moju mamu, koja se udala u 50 i nekoj pitali JE LI JOJ SIN JOŠ KOD MAME kad je jednom posjetila tatinu rodbinu... a on umro prije 16 godina, pa valjda je dovoljno dugo bila sama! Ispalo je kao da je ostavila tinejdžera kod svoje mame, a "očuh" se bolje brine o njemu nego većina očeva o pravim sinovima. Baš je ekstra!


:confused: em mi uopće nije jasan ovaj tvoj post, em odgovaraš na pitanje iz 2008.-e