PDA

View Full Version : Da li je život poslije smrti dosadan


stampida
26.08.2008., 00:56
Često razmisljam o tome kako je poslije smrti bilo da odem u pako ili raj. Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.

Endimion17
26.08.2008., 01:02
nije dosadno sve dok se ne događa nešto novo. ako traje vječno, onda treba biti beskonačno velik broj "novoga".
možda je zabava namjerno nepoznavanje svega, i gledanje što rade živi. kao sapunica. sa gotovo 7 milijardi likova. :rigo:

što ako želiš raditi gluposti u raju? griješiti je ljudski. svađaju li se tamo? meh. :ne zna:

Hello Operator
26.08.2008., 01:10
nije dosadno sve dok se ne događa nešto novo. ako traje vječno, onda treba biti beskonačno velik broj "novoga".
možda je zabava namjerno nepoznavanje svega, i gledanje što rade živi. kao sapunica. sa gotovo 7 milijardi likova. :rigo:

što ako želiš raditi gluposti u raju? griješiti je ljudski. svađaju li se tamo? meh. :ne zna:
Uvijek sam se pitao koliko bi mi vremena trebalo isprobati sve moguce poze za vođnje ljubavi. Ako mi je vrijeme beskonačno, možda to i saznam. :top:

Ramzes13
26.08.2008., 01:16
lol neznam...rekao bih neka to ostane iznenađenje...ako li dođe do iznenađenja.

No ako bi materijalno gledali da nema ništa poslije smrti kao ni prije života...onda ni znanost nebi bila upravu!

Znanost već odavno poznaje zakon o ""očuvanju energije".

On govori da se energija ne može ni stvoriti, ni uništiti.
Možemo je samo "mjenjati" samo njen oblik.
Na primjer, svjetlost možemo pretvarat u toplinu, toplinu u kretanje, kretanje u elekticitet, elektricitet u toplinu i tako se sve kreću u "KRUG" znači samo oblik mjenjamo.

Ako pak nismo u stanju stvoriti energiju, odakle dolazi moja svijest? I kamo odlazi kad moje tijelo prestane živjeti? Teško da bi završila u zemlji, koja prima samo raspadljivo tijelo.

Evo to je moje mišljenje... (Endimion eto jesam li postao malo znanstveno kritičniji?):rolleyes:

Endimion17
26.08.2008., 01:30
lol neznam...rekao bih neka to ostane iznenađenje...ako li dođe do iznenađenja.

No ako bi materijalno gledali da nema ništa poslije smrti kao ni prije života...onda ni znanost nebi bila upravu!

Znanost već odavno poznaje zakon o ""očuvanju energije".

On govori da se energija ne može ni stvoriti, ni uništiti.
Možemo je samo "mjenjati" samo njen oblik.
Na primjer, svjetlost možemo pretvarat u toplinu, toplinu u kretanje, kretanje u elekticitet, elektricitet u toplinu i tako se sve kreću u "KRUG" znači samo oblik mjenjamo.

Ako pak nismo u stanju stvoriti energiju, odakle dolazi moja svijest? I kamo odlazi kad moje tijelo prestane živjeti? Teško da bi završila u zemlji, koja prima samo raspadljivo tijelo.

Evo to je moje mišljenje... (Endimion eto jesam li postao malo znanstveno kritičniji?):rolleyes:

Ne baš, nisi toliko kritičniji. Ali recimo da napreduješ. :top:

"Energiju" zaboravi. Miješati taj pojam sa svijesti u glavi je pogrešno.

Energija mora imati nositelja. Kvante polja ili čestice tvari. Svijest ti je program koji se "vrti" u glavi pomoću neurokemijskih reakcija. U glavi nema nikakve magle, zračenja ni općenito ničeg što bi laik opisao energijom.
Kad umremo, matrica koja vrti program (tkivo mozga) krene u degradaciju i informacija ("mi") nestaje. Kao što nestaje program zapisan na CD-u kada ga baciš u vatru. Upravo to se nama događa.

I to je jebeno dobar trenutak za jednog tipa zvanog bog, koji bi tada trebao pokupiti tu informaciju i sačuvati je od uništenja. Čini li to, nemam pojma, ali se nadam da čini. Inače smo osuđeni na propast.

Što se tiče energije, zaboravio si na drugu važnu stvar pri pretvorbi energije, a to je rast entropije. Energija se samo raspe i prijeđe u šum.
Nešto kao da medij koji drži informaciju u obliku viškova naboja uroniš u tekući vodič. Raspe se u beskraj.

hihotić
26.08.2008., 01:34
lol neznam...rekao bih neka to ostane iznenađenje...ako li dođe do iznenađenja.

No ako bi materijalno gledali da nema ništa poslije smrti kao ni prije života...onda ni znanost nebi bila upravu!

Znanost već odavno poznaje zakon o ""očuvanju energije".

On govori da se energija ne može ni stvoriti, ni uništiti.
Možemo je samo "mjenjati" samo njen oblik.
Na primjer, svjetlost možemo pretvarat u toplinu, toplinu u kretanje, kretanje u elekticitet, elektricitet u toplinu i tako se sve kreću u "KRUG" znači samo oblik mjenjamo.

Ako pak nismo u stanju stvoriti energiju, odakle dolazi moja svijest? I kamo odlazi kad moje tijelo prestane živjeti? Teško da bi završila u zemlji, koja prima samo raspadljivo tijelo.

Evo to je moje mišljenje... (Endimion eto jesam li postao malo znanstveno kritičniji?):rolleyes:

Slažem se s tobom da se energija ne može ni stvoriti ni uništiti, i vjeruj mi da ja također razbijam glavu s time kamo odlazi svijest nakon fizičke smrti. Teško mi je uopće pojmiti da će moja svijest nestati, no ipak ne mogu prihvatiti vizije raja i pakla. Moja prijateljica radi na jednom odjelu gdje leže smrtno bolesni ljudi, i kaže kako čovjek ni u zadnjem trenutku života ne može shvatiti da zaista umire. To je čovjeku jednostavno nepojmljivo. Možda je i zbog toga nastala ideja da naša svijest mora nužno nekuda otići. Možda se naša svijest jednostavno ugasi, kao kod operacije; zaspeš na sekundu, a prošlo je šest sati; pa se kroz složene mijene energije materijalizira u nekom novom stvoru. Naravno, to ne bi bila svijest koju sada poznajemo, već izmijenjena svijest, sa dalekim korijenima naše svijesti. Jedno je gotovo sigurno: ovo je jedini put da si ti Ramzes a ja Hihotić, tj. da imamo ovakve svijesti. Jer ako svijesti ne nestaju, onda bi iste svijesti cirkulirale cijelo vrijeme, a to je malo sebična ideja. Nikad nećemo saznati egzaktan odgovor na to, pa čak ni ako ja jednom budem Ramzes a ti Hihotić. Onda ću možda ja postaviti ovu temu i čitati tvoje mišljenje o njoj, ne znajući da smo sve to prošli sa nešto izmijenjenim ulogama. Svaka čast na temi:top:

Ramzes13
26.08.2008., 01:40
Slažem se s tobom da se energija ne može ni stvoriti ni uništiti, i vjeruj mi da ja također razbijam glavu s time kamo odlazi svijest nakon fizičke smrti. Teško mi je uopće pojmiti da će moja svijest nestati, no ipak ne mogu prihvatiti vizije raja i pakla. Moja prijateljica radi na jednom odjelu gdje leže smrtno bolesni ljudi, i kaže kako čovjek ni u zadnjem trenutku života ne može shvatiti da zaista umire. To je čovjeku jednostavno nepojmljivo. Možda je i zbog toga nastala ideja da naša svijest mora nužno nekuda otići. Možda se naša svijest jednostavno ugasi, kao kod operacije; zaspeš na sekundu, a prošlo je šest sati; pa se kroz složene mijene energije materijalizira u nekom novom stvoru. Naravno, to ne bi bila svijest koju sada poznajemo, već izmijenjena svijest, sa dalekim korijenima naše svijesti. Jedno je gotovo sigurno: ovo je jedini put da si ti Ramzes a ja Hihotić, tj. da imamo ovakve svijesti. Jer ako svijesti ne nestaju, onda bi iste svijesti cirkulirale cijelo vrijeme, a to je malo sebična ideja. Nikad nećemo saznati egzaktan odgovor na to, pa čak ni ako ja jednom budem Ramzes a ti Hihotić. Onda ću možda ja postaviti ovu temu i čitati tvoje mišljenje o njoj, ne znajući da smo sve to prošli sa nešto izmijenjenim ulogama. Svaka čast na temi:top:

Sorry što te moram iznevjerit ali ovo nije moja tema al ajd mogu je prihvatiti kao da je moja!
:lol:

Nego ja se čudim zašto se otvaraju ovakve kako bi rekoa slobodnjikave teme...dali je dosadno posle smrti???

I onda se tu nađe koga najmanje očekivam "Endimion" jaka ličnost koja upravo na ovakvim temama gdje ima mnogo prostora za opuštanje i nagađanje piše...

:rofl::rofl:

Ramzes13
26.08.2008., 01:48
Ne baš, nisi toliko kritičniji. Ali recimo da napreduješ. :top:

"Energiju" zaboravi. Miješati taj pojam sa svijesti u glavi je pogrešno.

Energija mora imati nositelja. Kvante polja ili čestice tvari. Svijest ti je program koji se "vrti" u glavi pomoću neurokemijskih reakcija. U glavi nema nikakve magle, zračenja ni općenito ničeg što bi laik opisao energijom.
Kad umremo, matrica koja vrti program (tkivo mozga) krene u degradaciju i informacija ("mi") nestaje. Kao što nestaje program zapisan na CD-u kada ga baciš u vatru. Upravo to se nama događa.

I to je jebeno dobar trenutak za jednog tipa zvanog bog, koji bi tada trebao pokupiti tu informaciju i sačuvati je od uništenja. Čini li to, nemam pojma, ali se nadam da čini. Inače smo osuđeni na propast.

Što se tiče energije, zaboravio si na drugu važnu stvar pri pretvorbi energije, a to je rast entropije. Energija se samo raspe i prijeđe u šum.
Nešto kao da medij koji drži informaciju u obliku viškova naboja uroniš u tekući vodič. Raspe se u beskraj.

Istina preskočio sam to da je ispala usporedba energije sa svijesti!

Neznam baš dal je svijest samo tako vrti u glavi... što pokreće neurokemijsku reakciju? Zar mi nismo gladni ponekad radi čega? Ili žedni?... Ili nam treba kisika iz zraka? To je isto pretvorba energije...i neurokemijska reakcija dokazuje se mjerenjem živčanih impulsa...no dobro nije ni bitno nego mi neradimo bez energije koju uzimamo iz vode, sunca, zraka, hrane....

To ljepo dokazuje da je svijest opet u konačnici energija...jer ako smo mrtvi nula bodova za neurokemijsku reakciju... ako energija nemože nestati...onda nemožemo ni mi u potpunosti...možda tijelo pa čak i sjećanja, pamćenje, ali moje "ja" gdje ono odlazi...nije u zemlju već u ???

Ah kako je teško razmišljat u ove kasne sate...bolje je sutra nastavit ko ljudi...ajd laku noć odoh...

Nemruth Dagi
26.08.2008., 07:08
Uvijek sam se pitao koliko bi mi vremena trebalo isprobati sve moguce poze za vođnje ljubavi. Ako mi je vrijeme beskonačno, možda to i saznam. :top:

Imati ćeš vremena ali ne i volje...ubiti će svaku tvoju tjelesnost i moći ćeš voditi ljubav na tisuću načina u jednom danu, pomoću misli.:lol:
Koji zez...

Alemann
26.08.2008., 08:34
Često razmisljam o tome kako je poslije smrti bilo da odem u pako ili raj. Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.

U Raju svakidašnji život se ne bi trebao puno razlikovati od ovoga jedino neće biti grijeha i biti će stanje časti, gdje će ljudi imati direktnu družbu i diskurs s Bogom. U dosadi nema ni govora jer ako imaš vječni život imaš beskonačno puno vremena otkriti nešto novo.

Lastan
26.08.2008., 09:42
nije dosadno sve dok se ne događa nešto novo. ako traje vječno, onda treba biti beskonačno velik broj "novoga".
možda je zabava namjerno nepoznavanje svega, i gledanje što rade živi. kao sapunica. sa gotovo 7 milijardi likova. :rigo:
Još gore: reality show (rvacki: zbiljokaz :cerek:) sa 7e9 likova.

To mora biti pakao.

Apemant
26.08.2008., 10:16
smrtno dosadan, dakako

Endimion17
26.08.2008., 11:29
Istina preskočio sam to da je ispala usporedba energije sa svijesti!

Neznam baš dal je svijest samo tako vrti u glavi... što pokreće neurokemijsku reakciju? Zar mi nismo gladni ponekad radi čega? Ili žedni?... Ili nam treba kisika iz zraka? To je isto pretvorba energije...i neurokemijska reakcija dokazuje se mjerenjem živčanih impulsa...no dobro nije ni bitno nego mi neradimo bez energije koju uzimamo iz vode, sunca, zraka, hrane....

To ljepo dokazuje da je svijest opet u konačnici energija...jer ako smo mrtvi nula bodova za neurokemijsku reakciju... ako energija nemože nestati...onda nemožemo ni mi u potpunosti...možda tijelo pa čak i sjećanja, pamćenje, ali moje "ja" gdje ono odlazi...nije u zemlju već u ???

Ah kako je teško razmišljat u ove kasne sate...bolje je sutra nastavit ko ljudi...ajd laku noć odoh...

Što ju pokreće? Pokreće ju energija molekula koje je organizam sintetizirao u stanicama. A ona nam stiže iz hrane. Zamisli ih kao male mišolovke. Hrana je hrpa velikih mišolovki koje su neprikladne za uporabu. Organizam aktivira te mišolovke i pohranjenu energiju u njihovim "oprugama" koristi za sintezu malih mišolovki koje onda odlaze posvuda u tijelu.
I onda te malene dođu na membrane neurona, gdje se aktiviraju i predaju svoju energiju sićušnim molekularnim motorima koji onda pumpaju ione preko membrane i stvaraju ionsku neravnotežu (ili pomiču ravnotežnu točku, kako ti drago) između citoplazme i izvanstanične tekućine. Živčani impuls je valno širenje poremećaja te neravnoteže.
Eto, to je osnova po kojoj sve radi.

A sve skupa funkcionira zato što uzimamo hranu. Iskorištenje u pretvorbi je nisko, zato puno i grijemo, izbacujemo otpadnu toplinu. Također, izbacujemo tvar iz sebe i sve to skupa dovodi nađe tijelo u stanje turbine preko koje struji voda. To okretanje turbine je naš aktivni život. Ne bi ga bilo da nema "hrpe vode" koja preko nas stalno pada.

Svijest i pamćenje su podatci u mozgu. I kad umreš s njima se dogodi isto što i s recimo laptopom koji upravo računa i renderira nešto složeno - rastalit će se, uništiti, matrica koja vrši izračun će degradirati, podaci će nestati, njihovi nosači raspršiti.

E tu uskače vjera da će netko/nešto podatke spasiti. Sve ostalo je negiranje činjenica.
Što se tiče ovog života sada, nema dvojbe. Mi smo molekularni, biokemijski strojevi. To nije ništa loše ni blesavo ni jadno ni ružno. To je način na koji jesmo.


Još gore: reality show (rvacki: zbiljokaz :cerek:) sa 7e9 likova.

To mora biti pakao.
Zbiljokaz? Ooooo :s:s:s
Ne mora biti pakao. Jesi li kad htio ući u žensku svlačionicu? :D

Lastan
26.08.2008., 11:33
Zbiljokaz? Ooooo :s:s:s
Jelda? Prejebena je riječ.
Mislim da ju je Jalnuški skovao… :misli:
Ne mora biti pakao. Jesi li kad htio ući u žensku svlačionicu? :D
I find your ideas intriguing and would like to subscribe to your newsletter. :zubo:

CLS_Rocket
26.08.2008., 11:46
Dosadno. Samo lezis, godinama u istom polozaju... sam... u mraku... u zbijenom prostoru...

oblak
26.08.2008., 11:51
ramzes... haha
kad uništiš cd, mp3, kompjuter... svejedno...
nestane i ono zapisano na njemu
to mogu biti najljepši stihovi... al kaj ćeš :D

Alemann
26.08.2008., 12:15
Fenomen svijesti je gorka pilula za materijaliste.

schmokljan
26.08.2008., 12:25
Čemu uopće život poslije smrti?

oblak
26.08.2008., 12:28
Fenomen svijesti je gorka pilula za materijaliste.

ma zicer... ljepše je znati da je život jedan i da je tu njegova sva vrijednost koju treba pronać i proživjeti
nego se nadat nekom besmislenom vječnom životu
isto kao što ti je ljepše pojest jednu čokoladu i istinski uživat u njoj nego imat 50 čokolada, prežderat se i osjećat se loše

Ramzes13
26.08.2008., 12:49
Endimion hvala na trudu...neznam ni ja baš točan odgovor...ali sam samo htjeo reći da ipak radimo na energiji koju neprestano unosimo i mi mjenjamo njene obliku u našem organizmu... upravo ono što si pisao...tako da na neki način energija koju mi koristimo je kao vlak u koji se ubacimo i putujemo dok nas ne izbaci na otpad... ali nastavljamo dalje putovati vlakom jer samo gravirali ime na njemu...:lol: Šta da kažem...

Nisam nikada razmišljao puno šta posle smrti... nije mi ni važno šta posle...najvažnije mi je sada "Živi svaki dan kao da ti je jedini"

Apemant
26.08.2008., 12:50
Čemu uopće život poslije smrti?

Čudno pitanje... čemu život prije smrti? :cerek:

Apemant
26.08.2008., 12:52
Endimion hvala na trudu...neznam ni ja baš točan odgovor...ali sam samo htjeo reći da ipak radimo na energiji koju neprestano unosimo i mi mjenjamo njene obliku u našem organizmu... upravo ono što si pisao...tako da na neki način energija koju mi koristimo je kao vlak u koji se ubacimo i putujemo dok nas ne izbaci na otpad... ali nastavljamo dalje putovati vlakom jer samo gravirali ime na njemu...:lol: Šta da kažem...

Nisam nikada razmišljao puno šta posle smrti... nije mi ni važno šta posle...najvažnije mi je sada "Živi svaki dan kao da ti je jedini"

Hmm zašto dan? Zašto ne recimo sat? Ili sekundu?

'Živi svaku sekundu kao da ti je posljednja'. Hmmm zvuči smisleno :zubo:

Ramzes13
26.08.2008., 12:55
Hmm zašto dan? Zašto ne recimo sat? Ili sekundu?

'Živi svaku sekundu kao da ti je posljednja'. Hmmm zvuči smisleno :zubo:

ZATO ŠTO NISI SHVATIO SMISAO REČENICE!!!

Misli se jednostvano na sadašnjost... nije loše mašta i imat sjećanja svakako ali bolje više se fokusirat na sadašnjost...i manje biti u nebu predpostavki...

COJO
26.08.2008., 13:00
Često razmisljam o tome kako je poslije smrti bilo da odem u pako ili raj. Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.

Ne zuri, budimo danas u duhu vjere, a za sjutrasnji dan ima se tko brinuti. :mig:

Apemant
26.08.2008., 13:06
ZATO ŠTO NISI SHVATIO SMISAO REČENICE!!!

Misli se jednostvano na sadašnjost... nije loše mašta i imat sjećanja svakako ali bolje više se fokusirat na sadašnjost...i manje biti u nebu predpostavki...

shvatio sam... ali što misliš pod 'sadašnjost'? Ovaj trenutak?

Ja upravo sada pišem post na pdf religija. Je li to sadašnjost? Za pet minuta idem dolje kupit burek od sira. Je li to sadašnjost ili budućnost, iz perspektive ovog trenutka?

schmokljan
26.08.2008., 13:14
Mislim da je "smrt", općenito uzevši, teška riječ.
Bilo bi bolje to zvati "promjenom stanja".
"Smrt" zvuči dosta depresivno, a to se zna odraziti na psisi. Neki zbog toga počnu i pretjerano piti.

Endimion17
26.08.2008., 13:22
Endimion hvala na trudu...neznam ni ja baš točan odgovor...ali sam samo htjeo reći da ipak radimo na energiji koju neprestano unosimo i mi mjenjamo njene obliku u našem organizmu... upravo ono što si pisao...tako da na neki način energija koju mi koristimo je kao vlak u koji se ubacimo i putujemo dok nas ne izbaci na otpad... ali nastavljamo dalje putovati vlakom jer samo gravirali ime na njemu...:lol: Šta da kažem...

Nisam nikada razmišljao puno šta posle smrti... nije mi ni važno šta posle...najvažnije mi je sada "Živi svaki dan kao da ti je jedini"

nema na čemu. svejedno, sva energija koju unesemo na kraju se degradira. mi smo samo motor preko kojeg ona, nošena tvari, struji.
na kraju se sve raspadne. and that sucks. :ne zna:

schmokljan
26.08.2008., 13:25
Mo smo, znači, nosači energije. Pa to je sjajno. Znao sam da moj život ima smisla!

Endimion17
26.08.2008., 14:50
Mo smo, znači, nosači energije. Pa to je sjajno. Znao sam da moj život ima smisla!

Energija nema hijerarhijski važniju ulogu. To je stereotip zaglavljen u glavama. "energija je fancy, energija je shiny, happy, pure... :s"
To je samo vid materije. Mi smo nosači energije - pa što onda?

Govori li to išta o smislu nas? Ne. Nikad ni nije.
Energija s duhovnošću nema veze. Onaj tko se želi posvetiti smislu života neka ga ne traži u silovanju fizike.

Ramzes13
26.08.2008., 15:04
Energija nema hijerarhijski važniju ulogu. To je stereotip zaglavljen u glavama. "energija je fancy, energija je shiny, happy, pure... :s"
To je samo vid materije. Mi smo nosači energije - pa što onda?

Govori li to išta o smislu nas? Ne. Nikad ni nije.
Energija s duhovnošću nema veze. Onaj tko se želi posvetiti smislu života neka ga ne traži u silovanju fizike.

Neznam dal ima smisla ili nema ili neko svira čarobnu frulicu...

Al potpis iznad slike ti je kraljevski!

schmokljan
26.08.2008., 16:47
Energija nema hijerarhijski važniju ulogu. To je stereotip zaglavljen u glavama. "energija je fancy, energija je shiny, happy, pure... :s"
To je samo vid materije. Mi smo nosači energije - pa što onda?

Govori li to išta o smislu nas? Ne. Nikad ni nije.
Energija s duhovnošću nema veze. Onaj tko se želi posvetiti smislu života neka ga ne traži u silovanju fizike.

A da li svi s istom količinom energije ulazimo u život, ili je ona, barem donekle, uvjetovana načinom na koji smo začeti? Nije logično da istu količinu energiju prihoduju i oni proizašli iz žestokog seksa i oni začeti nakon trominutne bezvezarije.

I hoćemo li povećanjem tjelesne mase povećati i energiju, barem toplinsku, odnosno, je li poželjno da se prežderavamo kako bi nosili više energije?

Apemant
26.08.2008., 16:58
A da li svi s istom količinom energije ulazimo u život, ili je ona, barem donekle, uvjetovana načinom na koji smo začeti? Nije logično da istu količinu energiju prihoduju i oni proizašli iz žestokog seksa i oni začeti nakon trominutne bezvezarije.

Ne brkaj pojmove

Energija utrošena prilikom seksa ima točno 0% veze s budućim eventualnim djetetom.

shipka
26.08.2008., 17:02
A zamisli bebe koje se rode, krste se i umru te odu u raj. U raju si čitavu vječnost, a beba si i apsolutno ništa ne kužiš čitavu vječnost!

Hello Operator
26.08.2008., 17:08
Imati ćeš vremena ali ne i volje...ubiti će svaku tvoju tjelesnost i moći ćeš voditi ljubav na tisuću načina u jednom danu, pomoću misli.:lol:
Koji zez...
I to bi kao onda trebao biti "raj". No, thanks! :kava:

Apemant
26.08.2008., 17:09
A zamisli bebe koje se rode, krste se i umru te odu u raj. U raju si čitavu vječnost, a beba si i apsolutno ništa ne kužiš čitavu vječnost!

Kakva vječnost, kakav raj? To ne postoji.... a ako pretpostaviš da postoji, onda ziher možeš pretpostaviti i neko inteligentnije rješenje ovog gore 'problema'. :ne zna:

schmokljan
26.08.2008., 17:11
Ne brkaj pojmove

Energija utrošena prilikom seksa ima točno 0% veze s budućim eventualnim djetetom.

Naprotiv, ima apsolutno veze. Dijete nastalo tijekom kvalitetnog seksa će najvjerojatnije i samo kvalitetno seksati, a to je conditio sine qua non kvalitetnog života!

oblak
26.08.2008., 17:12
A zamisli bebe koje se rode, krste se i umru te odu u raj. U raju si čitavu vječnost, a beba si i apsolutno ništa ne kužiš čitavu vječnost!

a zamisli tek ljude koji su imali neki sindrom pa se nikad nisu ni razvili...

shipka
26.08.2008., 17:22
Kakva vječnost, kakav raj? To ne postoji.... a ako pretpostaviš da postoji, onda ziher možeš pretpostaviti i neko inteligentnije rješenje ovog gore 'problema'. :ne zna:
Raste u raju do trideset i treće godine, Isusove godine. I onda takav ostane čitavu vječnost :ne zna:

edit: a starci postaju sve mlađi, do trideset treće :top:

Endimion17
26.08.2008., 17:23
A da li svi s istom količinom energije ulazimo u život, ili je ona, barem donekle, uvjetovana načinom na koji smo začeti? Nije logično da istu količinu energiju prihoduju i oni proizašli iz žestokog seksa i oni začeti nakon trominutne bezvezarije.

I hoćemo li povećanjem tjelesne mase povećati i energiju, barem toplinsku, odnosno, je li poželjno da se prežderavamo kako bi nosili više energije?
Ne, to s tim nema veze. Ako silovito oplodiš ženu, a ona vrišti od užitka, spermiji svejedno idu kao da je seks bio mlak. To ne ovisi jedno o drugome.

Naprotiv, ima apsolutno veze. Dijete nastalo tijekom kvalitetnog seksa će najvjerojatnije i samo kvalitetno seksati, a to je conditio sine qua non kvalitetnog života!
Ne, za to ima nula empirijskih dokaza, a teoretski je besmisleno.

Rakhiimi
26.08.2008., 22:38
Ne, to s tim nema veze. Ako silovito oplodiš ženu, a ona vrišti od užitka, spermiji svejedno idu kao da je seks bio mlak. To ne ovisi jedno o drugome.


Ne, za to ima nula empirijskih dokaza, a teoretski je besmisleno.

http://i279.photobucket.com/albums/kk122/IGlooZG_2008/You-Are-Masturbating-Pope.jpg

:kokice:

:five:

Ramzes13
27.08.2008., 01:20
A da li svi s istom količinom energije ulazimo u život, ili je ona, barem donekle, uvjetovana načinom na koji smo začeti?
I hoćemo li povećanjem tjelesne mase povećati i energiju, barem toplinsku, odnosno, je li poželjno da se prežderavamo kako bi nosili više energije?

Ovo mi se pitanje sviđa...da možda pak nismo samo strojevi!...Možda smo čitav asortima strojeva...

schmokljan
27.08.2008., 13:20
Ne, to s tim nema veze. Ako silovito oplodiš ženu, a ona vrišti od užitka, spermiji svejedno idu kao da je seks bio mlak. To ne ovisi jedno o drugome.

Ne, za to ima nula empirijskih dokaza, a teoretski je besmisleno.

Tijekom kvalitetnog seksa mišići jače kontrahiraju što dovodi do toga da:
a) izlazi više sperme
b) ista izlazi pod većim potiskom, što će reći brže

Jači potisak dovodi do toga da izlaze veći i jači spermiji, dok kod otužne drkice izlaze samo oni mali i slabi koji se dovoljno ne cijene.

Vrlo je važno samopoštovanje spermija koji se nudi jajnoj stanici za oplodnju, ali i samopoštovanje jajne stanice koja neće primiti slabašni spermić koji se jedva dogegao do nje.

Da zaključim - seks ima veze sa svime, a pogotovo sa bićima nastala istim. Zanemariti važnost seksa pri traganju za smislom života, pa bio to i život nakon smrti, je teška greška.

A ja još nisam dobio odgovor na to trebaju li ljudi, budući da su tu da prenose energiju, se prežderavati?

Endimion17
27.08.2008., 14:18
Tijekom kvalitetnog seksa mišići jače kontrahiraju što dovodi do toga da:
a) izlazi više sperme
b) ista izlazi pod većim potiskom, što će reći brže
ovo pod a) ne mora značiti, dok ovo pod b) ima smisla. Jače su kontrakcije.

Jači potisak dovodi do toga da izlaze veći i jači spermiji, dok kod otužne drkice izlaze samo oni mali i slabi koji se dovoljno ne cijene.
Ne, to nije točno. :D

Vrlo je važno samopoštovanje spermija koji se nudi jajnoj stanici za oplodnju, ali i samopoštovanje jajne stanice koja neće primiti slabašni spermić koji se jedva dogegao do nje.
To ne ovisi o kvaliteti kopulacije...

Da zaključim - seks ima veze sa svime, a pogotovo sa bićima nastala istim. Zanemariti važnost seksa pri traganju za smislom života, pa bio to i život nakon smrti, je teška greška.
Ne. Jesi li čuo za IVF?

A ja još nisam dobio odgovor na to trebaju li ljudi, budući da su tu da prenose energiju, se prežderavati?
Ne, ne trebaju. O tome kako ćemo se osjećati ne ovisi samo unos tvari koja sadrži energiju, nego i iskorištenje (eta) "motora" koji ju koristi.

Rakhiimi
27.08.2008., 14:23
http://i279.photobucket.com/albums/kk122/IGlooZG_2008/Misc-What_Im_talking_about.gif :kokice:

:five:

stampida
01.09.2008., 17:45
ne znam za mene beskonacnost znači dosada

Rakhiimi
01.09.2008., 20:00
a ako je beskonačnost u ljubavi, a šta onda :kokice:

kao oni trenutci sa ljubljenom svoga života, minuti koji traju kao vječnost, sekunde tako pune da ispunjavaju svemir. :kokice:

ljubav ispunjava i prožima a bez ljubavi večito hladno i bez ljimunad. :kokice:

:five:

shipka
01.09.2008., 23:17
Kaj vi mislite da vama Bog ne bi mogao napravit da vam bude zanimljivo stalno cijelu vječnost? Bog može sve! Halo?

Rakhiimi
01.09.2008., 23:22
znači Bog je po tebi programer a ti/mi/oni neki robot/i? il još gore: robovi :kokice:

:five:

shipka
02.09.2008., 08:38
znači Bog je po tebi programer a ti/mi/oni neki robot/i? il još gore: robovi :kokice:

:five:
Ne nego je užasno zanimljiv i zna beskonačno puno pričica koje ti može ispričat i koje su sve zanimljive i ima internet. On u svojoj glavi ima beskonačno puno interneta kojima ti možeš surfat direktno spojen WiFijem na njegove moždane valove.

Apemant
02.09.2008., 11:02
Meni osobno konačnost i beskonačnost zvuče podjednako zastrašujuće...

Jednako me strah konačne smrti (=nepostojanja) i vječnog života, tj. vječnog postojanja. Tough luck, eh?

Što bi rekao onaj Murphyjev zakon:

Ne možeš pobijediti. Ne možeš izvući neriješeno. Ne možeš čak ni prekinuti igru. :zubo:

kokobill
02.09.2008., 11:08
znači Bog je po tebi programer a ti/mi/oni neki robot/i? il još gore: robovi :kokice:

:five:

Nisi daleko od istine! :mig:

:five:

nessie666
02.09.2008., 18:06
haha kako je cool ovo pitanje..:lol:

homer11
02.09.2008., 18:26
:kokice:

Kad naidjem na tebe uvijek ozednim.
Aj zivio :Pivo:

Rakhiimi
02.09.2008., 18:38
Kad naidjem na tebe uvijek ozednim.
Aj zivio :Pivo:

aj živijo :Pivo:

dođi ondak i ovdije (http://forum.hr/showthread.php?p=15825730#post15825730) :kokice:

:five:

pećina
03.09.2008., 18:36
Meni osobno konačnost i beskonačnost zvuče podjednako zastrašujuće...

Jednako me strah konačne smrti (=nepostojanja) i vječnog života, tj. vječnog postojanja. Tough luck, eh?

Što bi rekao onaj Murphyjev zakon:

Ne možeš pobijediti. Ne možeš izvući neriješeno. Ne možeš čak ni prekinuti igru. :zubo:

:eek: Brate? WTF?

BeerMan
03.09.2008., 19:38
O životu poslije smrti,raju i paklu razmišljamo kao o nečem što je daleko ispred nas i što možda čeka ljude kad umru. No,da li vam je palo na pamet da bi već danas mogli biti tamo ako vam se nedajbože dogodi neka nesreća,možete li li se zamisliti u raju već danas. Ili recimo,možete li zamisliti ljude koji su do prije par dana bili živi,da već sad hodaju rajskim vrtovima ili se znoje u paklu?

Apemant
05.09.2008., 08:32
:eek: Brate? WTF?

Eh? Zašto WTF? Pitaj.

pećina
05.09.2008., 08:35
Eh? Zašto WTF? Pitaj.

Pa što te je pobogu strah vječni život u sreći sa Bogom :mig:

fgzcvijetic
06.09.2008., 21:57
O životu poslije smrti,raju i paklu razmišljamo kao o nečem što je daleko ispred nas i što možda čeka ljude kad umru. No,da li vam je palo na pamet da bi već danas mogli biti tamo ako vam se nedajbože dogodi neka nesreća,možete li li se zamisliti u raju već danas. Ili recimo,možete li zamisliti ljude koji su do prije par dana bili živi,da već sad hodaju rajskim vrtovima ili se znoje u paklu?

Vjernici su i popušili priču o vječnom životu zato što nisu mogli sagledati pojam vječnosti. U srednjem vijeku je jedna od većih želja pučanstva bila nažderati se tako da bude godinu dana sit. Za gladnoga prava rajska sreća.

Kad bi vjernici, bez ikakve sumnje, vjerovali u raj našli bi načina da još danas, iz ove kakane doline suza, otputuju u vječitu sreću, poput onih budalaša iz sekte Heaven's Gate koji su jašući rep komete Hale-Bopp otišli u bolji život.

Ummu Seleme
08.09.2008., 23:20
Često razmisljam o tome kako je poslije smrti bilo da odem u pako ili raj. Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.

Na dobrom si putu..neko ni ne vjeruje u zhivot poslije smrti:rolleyes:

Inzaghi
21.09.2008., 22:49
Razmislite što je rekao Einstein. Ljudi, kako ste se osjećali prije rođenja? Pa isto tako ćete se osjećati i poslije smrti.

Nepoznati
22.09.2008., 10:16
Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.


Dotaknuo si "kreativnu prazninu". :top:

Uvid koji imaš, pravo je malo bogatstvo.
Zašto?
Religije se temelje na strahu od smrti, kao "konačnog kraja" (delete). Pa se izmišljaju raznorazna božija obećanja da će svojim moliteljima i poklonicima i pokajnicima, Bog udijeliti milostinju vječnoga spasenja. Suočeni sa "strahotom vječnog nestanka", vjernici su pogodno tle za takvu propagandu, ma kako apsurdna i suluda ona bila. Dovoljno je da neko nažvrlja nekakve nebuloze na papiru, i napiše da se nudi besmrtnost, i eto ti sektaša odmah oko njega, koji oduševljeno uzvikuju: Hallelujah!

Međutim, kako si ingeniozno izravno uočio, nije "jeziv" samo pojam nestanka. Jeziv je i pojam vječnog postojanja. Količina jeze je jednaka. Stoga, onaj tko je osjetio tu jezu spoznaje, u posjedu je vrijedne osobine: ne mogu mu se prodati religijske bajke. Spreman je na život u Sada, kao jedinu moguću opciju.

Što kažeš?

Antrofilus
24.09.2008., 20:18
Često razmisljam o tome kako je poslije smrti bilo da odem u pako ili raj. Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.

Pa sa takvim karakterom ti ni nisi za raj.

Dosadno je coveku kada mu je smisao života užitak, pa kako je priroda čula i osećanja da navikavanjem na doživljaj otupe, takva njihova pogrešna funkcija svakom čoveku učini da mu postojeći nivo doživljaja postane dosadan. Zato telesni ljudi prvo hrle ka neumerenosti pa onda pa perverznosti da im ne bi bilo dosadno. Ali kada je neko pokrenut pravom ljubavlju, njemu život nije vremenom dosadniji, već sve zanimljiviji, jer prijatni doživljaji nemaju funkciju UZROKA SREĆE u njemu, već POVODA DA SE SREĆA IZRAZI. Prvo je sebičnost, a drugo je ljubav. Posao koji radiš vremenom ti je sve zanimljiviji, jer se u njemu usavršavaš, pa imaš sve više povoda da ljubav izraziš. Bračni saputnik ti je sve zanimljiviji, jer ga sve bolje poznaješ i znaš kako da njegove realne (a ne sebične) potrebe uspešnije zadovoljiš. Ti ne živiš za sebe pitajući se da li ti je lepo, već živiš za druge, deleći sa drugima i izražavajući sreću koju već imaš u svom srcu. Dakle, ako hoćemo u raj, treba svoj karakter još sada da prilagodimo raju. Ako sada nismo ispunjeni zahvalnošću Bogu za sve ono što čini, nećemo biti ni u raju. Ako sada nemamo ljubavi prema Njemu kao našoj najvećoj radosti, nećemo imati ni tada, pa se prirodno tamo nećemo ni pojaviti.

homer11
24.09.2008., 20:52
Ako sada nismo ispunjeni zahvalnošću Bogu za sve ono što čini, nećemo biti ni u raju. Ako sada nemamo ljubavi prema Njemu kao našoj najvećoj radosti, nećemo imati ni tada, pa se prirodno tamo nećemo ni pojaviti.

Hajde reci,dovrsi, nemoj biti licimjer, gdje cemo biti ( mi koji ne vjerujemo u boga ) ako necemo u raj.

Antrofilus
24.09.2008., 21:33
Hajde reci,dovrsi, nemoj biti licimjer, gdje cemo biti ( mi koji ne vjerujemo u boga ) ako necemo u raj.

Čekaj malo. Prvo mali predgovor i uvod.

Sve što je stvoreno ima jednu jedinu svrhu svoga postojanja, a to je da služi. Sve nečemu služi. Uzmimo na primer jedan cvet: Svojim nektarom hrani insekte, oslobađa kiseonik neophodan živom svetu, a svojim prijatnim mirisom i lepotom izgleda čini radosnim bića u svojoj okolini. A da li smo ja i ti na veći blagoslov ovome svetu od jednostavnog i skromnog cveta?

Za razliku od cveta mi smo predviđeni da pružimo mnogo više - da volimo. Služiti iz motiva prave nesebične ljubavi znači ispuniti predviđeni smisao svoga postojanja. Ako odbacujemo princip ljubavi, tada odbacujemo jedini mogući razlog svoga postojanja. Ono što ničemu ne služi, što nema razlog svoga postojanja, to i ne treba da postoji. Alatka koja ne služi ničemu, ona zarđa. Mišić koji se ne upotrebljava, zakržlja. Duh samodovoljnosti i nezavisnosti jeste duh oholosti. Takav duh se suproti duhu ljubavi i dovodi čoveka u stanje besmisla i smrti.

Organizam funkcioniše sve dok njegove ćelije i organi služe jedni drugima. Kada ćelija ili organ počnu da rade samo za sebe, tada se odvajaju od čitavog sistema i sami sebi prepisuju smrtnu presudu, jer su i oni sami zavisni od čitavog organizma. Tako i čovek, stvoren da živi i deluje u vremenu i prostoru, gubi smisao života kad postane pokrenut ohološću prema svom Stvoritelju. On ne prepoznaje svoje mesto pod suncem. Smeta mu zavisnost koju oseća zato što zavisi fizički od sredine, a duhovno od Boga. Upravo ta biološka, socijalna i duhovna zavisnost koja duhovno zdravom ljudskom biću pruža mnoštvo povoda za izražavanje i prihvatanje ljubavi, oholoj osobi predstavlja snažno i neprijatno iskušenje. Čovek, kome je oholost pomračila um, oseća svoje telo kao "zatvor duše" i želi da pobegne u neku dimenziju van vremena i prostora. Umesto da shvati da ga njegov duh čini neprikladnim za život, on zaključuje da je problem u uslovima života, a ne u njegovom oholom duhu. Svako dešavanje definisano vremenom i prostorom deluje mu kao ropstvo i kao forma; kao ropstvo zato što od njega traži da voli a on nema ljubavi, kao forma zato što on sam nema sadržaj koji bi mogao da joj pruži.

Jedino izabirajući ljubav mi biramo princip koji ima smisla da postoji za večnost, zato što je princip ljubavi predviđeni princip opstanka za sve što je Bog stvorio. Birajući greh mi biramo smrt. "Koja duša zgreši, ona će umreti." (Jezekilj 18,20) Bog nema nikakvog razloga da ovekoveči grešan uzorak života; ni u raju, ni u paklu. "Više neće biti nikakve prokletinje." (Otkrivenje 22,3) Nepravedni će izgoreti kao strnjika (Isaija 5,24. Jovan 15,6). Istopiće se kao da su od voska (Psalam 68,2). Oganj će ih pojesti (Otkrivenje 20,9). "I biće kao da ih nikada bilo nije." (Avdija 16.st.) "Jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božjega, i izići će koji su činili dobro u vaskrsenje života, a koji su činili zlo u vaskrsenje suda." (Jovan 5,28-29)

Kakva je sudbina pravednika čitamo u Mudrostima Solomunovim:

"Postavimo zasedu pravedniku jer nam smeta, i protivi se našem ponašanju, prebacuje nam prestupe protiv zakona i napominje nam kako izdadosmo svoju nauku. On se hvali imanjem spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim. On je ukor utelovljeni našim mislima, sama njegova pojava tišti našu dušu. Život njegov nije kao u ostalih i njegovo je ponašanje nastrano. ...

Pogledajmo jesu li istinite reči njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak. Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za njega zauzeti i izbaviti iz ruku neprijateljskih. Zato ga iskušajmo porugom i mukom, da istražimo blagost njegovu i prosudimo strpljivost njegovu, osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje. Tako oni misle ali se varaju, jer ih zloća njihova zaslepljuje. A duše su pravednika u ruci Božjoj. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru, i njihov odlazak s ovoga sveta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru. Ako su u očima ljudskim bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti. Za malo muke zadobili su dobra velika, jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su Ga dostojni. Iskušao ih je kao zlato u taljiku, i primio ih kao žrtvu paljenicu. Zato će se u vreme dolaska Njegova zasjati, te će svetlucati kao iskre u strnjici. Sudiće ljudima i vladati narodima i Gospod će carovati nad njima zauvek. Koji se u Njega uzdaju spoznaće istinu, i koji su verni, biće u ljubavi s Njim." (Mudrosti 2,17-21; 3,1-9)

tomislav50
25.09.2008., 10:09
Život poslije smrti je onakav kakvog ste ga sami ocrtali u ovom životu . . . .

Bad_Blue_Girl
03.10.2008., 11:23
samo pitanje je besmisleno..

zivot poslije smrti...pa covjece, ako je nastupila smrt (kako je vi nazivate), kako moze bit zivota poslije nje?
paradox...:ziba:

ne postoji smrt..postoji samo zivot.

Lorens
04.10.2008., 10:49
Često razmisljam o tome kako je poslije smrti bilo da odem u pako ili raj. Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.

Vjerujem da bi bila zadovoljna, tj. kako bi pronašla odgovor na uglavnom sva uz ovu temu vezana pitanja, ako bi se upoznala sa Otkrovenjem kako ga je od Isusa Krista primio Emanuel Swedenborg, koji je u posljednjih 29 godina svoga života, živio istovremeno i u našem 'materijalnom' svijetu, ali i u duhovnom svijetu sa anđelima i vragovima ... i to nakon što mu je Isus Krist osobno prišao i otvorio duhovne oči.

On je i dalje jedinstven slučaj u povijesti čovječanstva ... i njegovo ogromno otkrovenje je i dalje pravi biser i zvijezda na mračnom nebu svjetskih religija po ovom pitanju... jer, ako se malo bolje pogleda i preispita situacija, ljudi su u velikom neznanju svezi toga što ih čeka u onostranom, i zašto... a pogotovo u svezi toga kakvo je uređenje duhovnog svijeta ... prilike u njemu itd. itd.

Ako te zanima, ja ti mogu poslati, besplatno, jednu knjigu Emanuel Swedenborga koja se bavi ovom temom, naime 'Nebo i Pakao'... i vjerujem da ćeš, ako si ljubitelj istine, biti prezadovoljna sa onim što ćeš unutra otkriti...

Ako nisi nikad čula za njega ... možeš se za početak upoznati sa njegovim djelom, kao i sa njime osobno, ako odeš na

www.akademijavjecnogproljeca.org (glavni meni-Gospodinove sluge-E.Swedenborg)...

... isto tako, ako čitaš engleski jezik, imaš sva njegova djela dostupna na

www.theheavenlydoctrines.org


Bilo bi mi drago ako ti bilo kako mogu pomoći ...

Neka te Duh Isusa Krista prati u svemu što činiš!

Lorens

Lorens
04.10.2008., 10:52
Evo, ovdje ću ti dati dva poglavlja iz njegove knjige 'Nebo i Pakao', pa možda to u tebi probudi daljnji interes :):


Ali puno bolje je predstaviti iskustveni dokaz. Kad god sam sa anđelima razgovarao licem u lice, ja sam se nalazio sa njima u njihovim prebivalištima. Ta prebivališta su baš kao prebivališta na zemlji koja mi nazivamo kućama, ali su puno ljepša. U njima se nalaze odaje, saloni za posjete, i ima soba u velikom broju; postoje također i dvori, a unaokolo ima i vrtova i cvjećnjaka i travnjaka. Gdje žive zajedno njihove su kuće blizu jedna druge, aranžirane jedna pored druge u formi grada, sa avenijama, ulicama i javnim trgovima, baš kao u gradovima na zemlji. Meni je bilo dozvoljeno proći kroz njih, razgledavati na sve strane, i ponekad ući u kuće. Ovo se zbivalo kada je moj unutarnji vid bio otvoren, i kad sam bio potpuno budan*.

*Anđeli imaju gradove, palače i kuće (Nebeske Tajne, br. 940-942, 1116, 1626-1631, 4622).

Na nebu sam vidio takve raskošne palače kakve nije moguće opisati. Iznad su one svjetlucale kao da su napravljene od čistog zlata, a ispod kao da su napravljene od dragog kamenja, neke veličanstvenije od drugih. Isto je bilo i unutra. Obadvoje, i riječi i znanje nisu adekvatni da bi opisali dekoracije koje ukrašavaju sobe. Na strani koja gleda na jug ima parkova, gdje, također, svaka stvar sjaji, u nekim palačama lišće blista kao da je od srebra, a voće kao da je napravljeno od zlata; dok je cvijeće u cvjećnjacima formiralo duge sa njezinim bojama. Iza granica, gdje je pogled završavao, su se vidjele druge palače. Takva je arhitektura na nebu da bi mogli reći da se umjetnost tamo nalazi u svojoj umjetnosti; što nije je čudno, pošto sama umjetnost dolazi sa neba. Anđeli rekoše da su takve stvari i nebrojene druge još više savršene, predstavljene pred njihovim očima od strane Gospodina; a ipak su te stvari ugodnije njihovim umovima nego njihovim očima, pošto u svakoj od njih oni vide korespondencije, i kroz korespondencije ono što je Božansko.

E.Swedenborg 'Raj i pakao – 184, 185'


Lorens

fanaliticar
05.10.2008., 02:50
život poslije smrti,ko što netko gore napisao paradoks.zapravo nitko ne zna ,ali mislim da je ovo pitanje više stavljeno da nam razigra maštu.pa evo:neće biti nikakvih kuća, ni vila, ni zlata bit će te ono što jeste i kakvi jeste,ljudi bez glume s pravim licima,otvorene knjige koju će svak moći čitati,kad se budete susretali s drugima zaigrat će vam duša ko kad sretnete dragog prijatelja,brata sestru ,majku,oca poslije dugog vremena.osjećaj kada se vratite doma u roditeljski dom,u mjesto gdje ste odrasli gdje vas svi znaju,gdje se osjećate sigurno i mirno,i gdje vam je život najugodniji,i gdje bi voljeli i umrijeti koliko vas veže.takve osjećaje bi volio imati sa svima vama gore negdje pa da se našalimo ovim kasnonoćnim mudrovanjem na nekom električnom mediju zvanom forum :)

fanaliticar
05.10.2008., 02:56
zaboravih osjećaj kad pomognete nekome i on vas zahvalno promatra i cijeni što ste mu pomogli a vama je drago što možete pomoći i što ste dobra osoba i ne radite to iz koristi već iz toga što vas to ispunjava i zato što ne možete živjeti sretni ako vidite da je vaš bližnji nesretan

JUŽNI
05.10.2008., 10:31
Često razmisljam o tome kako je poslije smrti bilo da odem u pako ili raj. Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.

Taj osjećaj ti je prisutan jer ti nije tvoj duh rođen od Boga i nisi spašen. Evo ti molitve spasenja i nakon toga, ako si iskreno željan Boga, dobiti ćeš uvid u beskonačnu Radost.
Bog je nespoznatljiv i vječno Ga se spoznaje, tako da radost spoznavanja je vječna i ne prolazna, stoga nije nikada tamo dosadno.:)

Pogledaj post gdje pišem "SVIMA".
http://www.forum.hr/showthread.php?t=367199&page=14

Uranija
05.10.2008., 19:24
zaboravih osjećaj kad pomognete nekome i on vas zahvalno promatra i cijeni što ste mu pomogli a vama je drago što možete pomoći i što ste dobra osoba i ne radite to iz koristi već iz toga što vas to ispunjava i zato što ne možete živjeti sretni ako vidite da je vaš bližnji nesretan

To je izvrsno, samo središte pozornosti u tom slučaju ne smije biti na dobročinitelju, već na učinjenom djelu, inače se upada u zamku egoizma i to kakvu! :top:

JUŽNI
06.10.2008., 09:00
Evo svjedočanstva čovjeka koji je vidio kako je u raju, pa pogledajte.
Nemojte se sablazniti izgleda njegova lica (nije tako strašno, dobro su ga skrpili) i desne šake jer je sa svojim avionom udario u zemlju pri brzini od 100 km/h.

http://www.youtube.com/watch?v=UGpxfoF3SYg&feature=related

BRZII
06.10.2008., 23:26
Raj ako postoji je stanje ne mjesto,potpuno druga dimenzija razmislanja i postojanja,ali ipak sto ako nema nicega poslije smrti?Mozda smo tu kao sto kaze panonski mornar samo zbog ravnoteze medju zvjezdama:)
Tvornica napravi kompijuter,on radi neko vrijeme,racuna i nestane,postane hrpa zice i plastike na nekom odpadu.
Cak i ako ne postoji nista poslije smrti,ljudi bi opet vijerovali,izmisljali religije,nadali se a sve iz jednostavnog straha od smrti i prestanka postojanja,neki i dobro zaradili na tome.
Jedno od glavnih pitanja religija je:Kako je sve nastalo,kako je nastao ovaj savrseni svijet,nas um i sve ostalo ako ga nije stvorila inteligencija(bog),a moje protupitanje je,mora li znaciti da nam taj bog nudi i vijecni zivot,kao sto i tvornica kompu nudi odredjen rok trajanja a tada dolazi novi model a ovome kraj.Dakle mora li samo postojanje boga znaciti i vijecni zivot.
Protupitanje 2.Ako je sve stvorilo to savrsenstvo koje zovemo bog i tako je nastalo,kako je nastao bog.Njihov odgovor ce vjerovatno biti da on nije nastao nego je oduvijek postojao,a moje protupitanje ponovno je:) Ako je realnost svemira da nesto tako savrseno moze oduvijek postojati a ne nastati(dakle bez utjecaja neke trece inteligencije),zasto bi to onda bio bog,ta teorija se moze primjeniti na bilo sto drugo pa je tako mozda i ciklus postojanja zivota i svega ostaloga bez utjecaja boga nesto realno i normalno.Da se razumijemo ja se ipak nadam da ima zivota poslije smrti.)

croatish7
08.10.2008., 13:21
Često razmisljam o tome kako je poslije smrti bilo da odem u pako ili raj. Život poslije smrti je beskonačan uvijek se nesto događa i poslije tog nešto dođe drugo nešto, poslije tog nešto treće. Pitam se što se događa kada sve to "nešto" izreda i prođe obzirom da živimo beskonačno dugo? Hocemo li se zasititi tim životom koji nema kraja. Pakao u kojem je ne znam koliko neugodno postaje dosadan jer zivimo beskonačno dugo. Raj u kom se događaju samo lijepe stvari upočetku je pretpostavljam zabavan i lijepo se osijećamo ali nakon nekog trenutka postaje i tu dosadno. Ljudi moji sto cemo onda kad umremo, na zemlji bar znamo da nas ceka nesto novo kad umremo ali sto nakon toga. Svaki put kad razmisljam o ovome (nastojim sto manje) hvata me neka tijeskoba, neki neugodan osjećaj koji ne mogu opisati.


nemoi razmisljati o tome....
isto ti je i pitanje svemira...

Lorens
09.10.2008., 10:36
Naprotiv ... Stampida dobro čini što razmišlja o onostranom... svaki od nas bi to trebao činiti svakodnevno....

... naime, Gospod naš i Spasitelj Isus Krist, kroz Svoju proročicu naučava slijedeće:

primila Bertha Dudde, br. 6625, 18 Kolovoz 1956
RAZMIŠLJAJTE O ONOME ŠTO VAS OČEKUJE NAKON SMRTI

Jednog dana će te odložiti vaše zemaljsko tijelo i vaša duša će dobiti drugo obitavalište. Nitko ne može izbjeći ovoj sudbini. Svatko mora sa sigurnošću očekivati svoju smrt. Isto tako znate da je vaš boravak na Zemlji ograničen i da se nitko ne može boriti protiv tjelesne smrti kada dođe njezino vrijeme.

Ali bez obzira na ovu neminovnost, vi živite vaš život na ovoj zemlji kao da on nikada neće završiti. Neprestano se zaokupljate izradom planova za budućnost, a da u stvari i ne znate da li će ta 'budućnost' ikada doći. Na to (da će sutrašnji dan doći) ne možete računati, vi pouzdano znate samo jedno, da ste uposleni (busy) i da radite jedino za ovaj kratkotrajan život na Zemlji, život koji neće vječno trajati. Bilo kako bilo, (kada taj život prestane) vi osobno nećete nestati. Vaša duša ostaje živa čak i nakon fizičke smrti a vaša duša je vaše pravo/stvarno 'ja'. Tako da za 'vas' u stvari ne postoji smrt (ili 'nema smrti'), jedino promjena vašeg obitavališta.

Mudro će te učiniti ako o ovome najozbiljnije razmislite. Ako bi brinuli o tome da li će vas vaše obitavalište/stanište u budućnosti činiti sretnim, na taj način bi se vaša briga protezala i na vrijeme kada više ne budete hodali po ovoj Zemlji, na nastavak vašeg života sa druge strane koji će, bilo kako bilo, biti uređen u skladu sa vašim ovozemaljskim životom.

Kada bi u to vjerovali onda bi zasigurno bili marljiviji (ili 'ustrajniji'). Što više marite/brinete za vaše tijelo to ste manje sigurni (ili 'uvjereni') u nastavak vašeg života (ili 'u to kako i nakon smrti nastavljate živjeti'). Ali vama se dokaz o tome (da čovjek živi i nakon smrti) ne smije dati jer vašu zemaljsku šetnju ne smije određivati strah (ili 'jer čovjekova djela za života na zemlji ne smiju biti određena sa strahom'). Dok bi svaki dokaz o nastavku života nakon smrti, za vas vas koji svojevoljno ne težite prema gore, bio poput buđenja.

Drugi imaju u sebi tu sigurnost, vjeruju pošto teže prema gore. Ali težnja, bilo kako bilo, koja se rađa iz straha ne može voditi u savršenstvo. I baš zbog stoga vam se ne smije (ili 'ne može') dokazivati da život ne prestaje nakon smrti. Ali ljudi, koji su iskreni i koji uvijek čine ono što je dobro, mogu za sebe probuditi tu vjeru.

Ljudi se sve jasnije upozoravaju kako je ono što tako visoko cijene prolazno. Kada ljudi budu iščupani iz života (misli se na preranu smrt, 'u najboljim/srednjim godinama'), svaki čovjek bi iz toga mogao naučiti kako bi na svoj život gledao kao na dar koji mu svakog trenutka može biti oduzet. I jednostavno bi trebao pratiti nadolazeće misli u trenucima iznenadne smrti njegova bližnjeg. On bi umrlog/preminulog trebao slijediti u beskonačno. On bi se samo češće trebao pozabaviti sa onim koji u stvari nije umro već je samo promijenio svoje obitavalište. I uistinu, biti će onih u duhovnom kraljevstvu koji će (tada) ispružiti svoje ruke te ga privući k sebi.

Ali čak i ako čovjek nije u potpunosti siguran glede budućeg života, on ipak mora uzeti u obzir tu mogućnost, te o njoj opetovano razmišljati prilikom smrti svojeg bližnjeg. Nakon toga se mora pitati kakva bi bila njegova sudbina kada bi on sam bio iznenada pozvan sa ovog svijeta.

Sve dok čovjek ne bude mogao dokazati da postoji nastavak života nakon smrti, a dokazati tako nešto neće nikad biti moguće, on će uvijek brinuti. On nikad neće zažaliti zbog toga što se na Zemlji zaokupljao ne samo sa svojim tijelom već također i sa dušom, stoga skupljajući duhovna bogatstva na Zemlji, koja će mu pomoći na njegovom putu prema gore u duhovnom carstvu.

Onda će duša ubrati ono što je čovjek na Zemlji posadio i blagoslovljena je ona duša koja se, na Zemlji, osigurala/pobrinula za Vječnost.

AMEN


Lorens

ciao miei amici
10.10.2008., 14:37
Mislin da je zivot posli smrti ustvari puno zabavniji nego ovaj sada...

KATAPULT
12.10.2008., 21:03
Ako ćemo o ovoj temi koja je tipa "što ako bi bilo" ja mogu reći samo da mislim da je zanimljiviji jer smatram da svatko tko uđe u Božje Kraljevstvo postaje anđeo ili tako nešto i dobiva zadatak štititi nekoga na zemlji (čovjeka, životinju...)i tako si upotpunjava zanimljivi život vječni.

BRZII
05.11.2008., 02:48
Mozda su religije samo izmisljotina inteligntnih ljudi iz proslosti,udarac tamo gdje smo najslabiji u svrhu moci,kontrole nad ljudima strahopostovanja i uzimanja njihova novca.Mozda smo samo elektro kemisko mehanicki strojevi nastali ko zna kako koji kroz tehniku oponasaju prirodu i sami sebe.Nemozemo biti sigurni jesmo li prevareni i biti sigurni da zivot poslije smrti postoji kao sto nemozemo biti sigurni ni da nepostoji,mozemo samo lagati sami sebi tvrdeci da znamo da postoji kao i kad tvrdimo da nepostoji.Preostaje nam samo vjerovati i nadati se.Bilo kako bilo nemojte se brinuti kakav je jer ako ga uopce ima dobar je :)

Unimatrix001
05.11.2008., 18:46
Slažem se s tobom da se energija ne može ni stvoriti ni uništiti, i vjeruj mi da ja također razbijam glavu s time kamo odlazi svijest nakon fizičke smrti. Teško mi je uopće pojmiti da će moja svijest nestati, no ipak ne mogu prihvatiti vizije raja i pakla. Moja prijateljica radi na jednom odjelu gdje leže smrtno bolesni ljudi, i kaže kako čovjek ni u zadnjem trenutku života ne može shvatiti da zaista umire. To je čovjeku jednostavno nepojmljivo. Možda je i zbog toga nastala ideja da naša svijest mora nužno nekuda otići. Možda se naša svijest jednostavno ugasi, kao kod operacije; zaspeš na sekundu, a prošlo je šest sati; pa se kroz složene mijene energije materijalizira u nekom novom stvoru. Naravno, to ne bi bila svijest koju sada poznajemo, već izmijenjena svijest, sa dalekim korijenima naše svijesti. Jedno je gotovo sigurno: ovo je jedini put da si ti Ramzes a ja Hihotić, tj. da imamo ovakve svijesti. Jer ako svijesti ne nestaju, onda bi iste svijesti cirkulirale cijelo vrijeme, a to je malo sebična ideja. Nikad nećemo saznati egzaktan odgovor na to, pa čak ni ako ja jednom budem Ramzes a ti Hihotić. Onda ću možda ja postaviti ovu temu i čitati tvoje mišljenje o njoj, ne znajući da smo sve to prošli sa nešto izmijenjenim ulogama. Svaka čast na temi:top:

Ja eto mislim da ustvari u našim glavama imamo jedan vremenski stroj kojeg zovemo "svijest".Naša "svijest" je ustvari zapis svih naših znanja,iskustava,emocija i događaja koje smo proživjeli tokom života.I mislim da se stvar ponavlja.Nakon smrti se opet rađamo u sasvim drugim oblicima,spolovima,vremenima,mjestima bez nekih prethodnih sjećanja na iskustva,emocije,znanja i događaje iz prethodnog života.Stvar kreće ispočetka.Nešto kao prazni hard disk nakon formatiranja.Doduše nekim tehnikama hipnoze čovjek može prizvati neke informacije iz prethodnog života u sadašnji.
Cilj svih promjena i življenja je po mojem mišljenju evolucija vrsta.
Tko ili što nadzire cijeli proces nije još dokazivo niti jasno.Moguće da je cijeli proces čista slučajnost.Nešto kao slučajni generator brojeva na kalkulatoru.

zamet
05.11.2008., 19:13
Propovijednik 9:5;"Živi su svijesni toga da će umrijeti,a mrtvi nisu svijesni ničega,niti više imaju plaće,jer se spomen na njih zaboravio"....kraj citata.Onda idemo na Propovijednik 9.10 citiram:"Sve što ti dođe pod ruku da činiš,čini to svom snagom svojom,jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš".Neznam dali sam neupućen ili ja nigdje nisam vidio u gornjim citatima da se nešto događa poslije smrti.Osim što te zatvore u sanduk i spuste te u rupetinu(zar i to nije previše) i obitelj to sve masno plati.brrrrr.Odvratno. Molio bih ako je netko nešto drugo zapazio u tekstovima iz Biblije da objasni.

_KUDEJ_
06.11.2008., 13:48
Isus Krist je govorio o stanju mrtvih. Bilo je to kad je umro Lazar, čovjek kojeg je dobro poznavao. Isus je svojim učenicima rekao: ”Naš je prijatelj Lazar zaspao.“ Učenici su mislili da Isus želi reći da Lazar spava kako bi se oporavio od bolesti. No on to nije mislio. Isus je objasnio: ”Lazar je umro“ (Ivan 11:11-14). Zapazi da je Isus smrt usporedio sa spavanjem. Lazar nije bio ni na nebu ni u paklenoj vatri. Nije se susreo s anđelima, a ni sa svojim precima. Lazar se nije ponovno rodio kao neki drugi čovjek. Umro je, a smrt je bila poput dubokog sna u kojem nema snova. Još neki biblijski reci uspoređuju smrt sa spavanjem. Naprimjer, nakon što je učenik Stjepan bio kamenovan, ”umro je“, odnosno prema izvornom jeziku ”zaspao“ (Djela apostolska 7:60). Slično tome, apostol Pavao pisao je o nekima iz svog vremena koji su ”pomrli“, odnosno prema izvornom jeziku ”zaspali“ (1. Korinćanima 15:6).

_KUDEJ_
06.11.2008., 13:49
Nakon što je Salamun rekao da živi znaju da će umrijeti, napisao je: ”Mrtvi nisu svjesni ničega.“ Zatim je objasnio tu temeljnu istinu rekavši da mrtvi ne mogu voljeti ni mrziti i da ”nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu“ (Propovjednik 9:5, 6, 10). Slično tome, u Psalmu 146:4 kaže se da prilikom smrti ”propadnu misli“ čovjekove. Mi smo podložni smrti i ne nastavljamo živjeti nakon što naše tijelo umre. Život koji imamo nalik je plamenu svijeće. Kad se svijeća ugasi, plamen nikamo ne odlazi. Jednostavno ga više nema.

gel za kosu
21.12.2008., 14:47
Ma stampida nemoj se zamarati glupostima. Bit ce vremena za to?

Mostly Harmless
21.12.2008., 15:14
Možda se naša svijest jednostavno ugasi, kao kod operacije; zaspeš na sekundu, a prošlo je šest sati; pa se kroz složene mijene energije materijalizira u nekom novom stvoru. Naravno, to ne bi bila svijest koju sada poznajemo, već izmijenjena svijest, sa dalekim korijenima naše svijesti. Jedno je gotovo sigurno: ovo je jedini put da si ti Ramzes a ja Hihotić, tj. da imamo ovakve svijesti. Jer ako svijesti ne nestaju, onda bi iste svijesti cirkulirale cijelo vrijeme, a to je malo sebična ideja. Nikad nećemo saznati egzaktan odgovor na to, pa čak ni ako ja jednom budem Ramzes a ti Hihotić. Onda ću možda ja postaviti ovu temu i čitati tvoje mišljenje o njoj, ne znajući da smo sve to prošli sa nešto izmijenjenim ulogama. Svaka čast na temi:top:

Hihotiću, :top:

kad spominješ svijest sa dalekim odjecima naše svijesti, pomislim da govoriš o čovjeku kao takvom. posvuda oko sebe vidim ljude koji ponekad misle slično, osjećaju ushit, žalost, radost, bijes i nježnost kad i ja...

nemamo li svi mi svijest, koja nalikuje odjeku svijesti nekog drugog? slični smo.
i dok je čovječanstva, neće biti uzgubljena ni plemenitost ni ljepota jednoga čovjeka.

jer fragmenti naše svijesti; ideje, misli, osjećaji kakve smo i sami imali... ponavljaju se i tako ostaju očuvani u ljudima koji tek dolaze. cjelina ne opstaje, ali fragmenti moraju. jer smo ljudi.

da nisu daleki korijeni naših svijesti svezani u jedno negdje u dubini, da ne proživljavamo iste osjećaje, da ne mislimo iste misli, ne bi Cesarić nikada napisao Pjesmu mrtvog pjesnika.
a sad kad je već spominjem... :)

Moj prijatelju, mene više nema
Al' nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita - u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni svojih nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U žaru sam ih kov'o.
Al' zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u tebe prijeći
K'o bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosrdno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene - o, mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca, koje zlati
Sve čeg' se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! I zvijezda, kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi vrati.

K'o oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav moj život u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

harec
21.12.2008., 18:48
Da li je život poslije smrti dosadan
Pa nekom je i ovaj život dosadan (po nekad......)
harec

gel za kosu
02.01.2009., 17:57
Da li je život poslije smrti dosadan
Pa nekom je i ovaj život dosadan (po nekad......)
harec

Svakom je nekad bilo dosadno ne samo nekome:rofl:

gel za kosu
06.05.2009., 01:56
:eek:

b0rna1
06.05.2009., 11:23
koliko ja znam u raju i u paklu ne postoji vrijeme, pa ti ne može biti dosadno

fgzcvijetic
06.05.2009., 13:34
koliko ja znam u raju i u paklu ne postoji vrijeme, pa ti ne može biti dosadno

Pa, koji je onda smisao bitka u takvom okolišu?

b0rna1
06.05.2009., 20:03
Pa, koji je onda smisao bitka u takvom okolišu?

nemam pojma:ne zna:

jovac
07.05.2009., 14:14
Ja mislim da ne bi trebalo biti dosadno u raju!
-Jer prvo smo u čistilištu, i tamo se molimo, dugo, dok nebudemo spremni za raj!
-U RAJU SU SVI, I KAD BI DETALJNO UPOZNALI SVAKU OSOBU I ANĐELE U RAJU, PROŠLO BI TU PUNO VREMENA!
-A osim toga Biblija kaže da će Isus opet doći na zemlju, jel sam u pravu?
-I onda ćemo svi dobiti svoje tijelo, znaći duh će opet ući u tijelo. kao što smo sada, i onda bi svi bili u savršenstvu, u raju!
-A kada sve to prođe, nebi trebalo misliti o tome, jer pogledajte samo zemlju, sve životinje, sve ljude, događaje, i sve što nas okružuje, i još svemir, onda nebi uopće trebalo razmišljati o dosadi, jer nam sigurno neće biti dosadno!
-A za one u paklu, bi im trebalo biti dosadno jer se ne zabavljaju, nego se muće!

-Preporučam vam, da ne razbijate glavu s tim, jer sve će brzo proći, a vremena nema puno, bar za sada!!:)