PDA

View Full Version : Duhovnost i Filozofija u Poeziji


enky
04.09.2008., 16:29
ODLAZI CIRKUS
by Đorđe Balašević


Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
Ko je domaćin, a ko je bio gost

Nestaje cirkus u širokoj ravnici
U kišnoj noći za njim se srebri trag
Odlazi fakir i artisti na žici
I tužni pajac što bio mi je drag

Da l' je sve bilo samo fol
Da l' je sve samo jeftin trik
Il' sve te maske kriju bol
I neki sasvim drugi lik

Pričaće deca o svetlima arene
Vežbaće krišom kod kuće neki štos
Ali već sutra, čim prodje neko vreme
Samo će retko pomišljati na to

Ostaće okrugli trag na mestu šatre
Tu gde se hrvao s tigrom hrabri Grk
I par plakata, na njima gutač vatre
Kome će klinci već nacrtati brk

Da l' je sve bilo samo fol
Da l' je sve samo jeftin trik
Il' sve te maske kriju bol
I neki sasvim drugi lik

Laku noć, dame i gospodo
Eto, i ova predstava je završena
Nadam se da ste uživali u njoj
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine
Nadam se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu
Na nekoj drugoj predstavi
U nekom drugom cirkusu

Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
Ko je domaćin, a ko je bio gost

Odlazi cirkus, za sve je bolje tako
Mnogi su predstavu shvatili do sad
Nove pajace će masa naći lako
Jer drugi cirkus će doći u naš grad

Ma, sve je bilo samo fol
Sve je to samo jeftin trik
I sve te maske kriju bol
I neki sasvim drugi lik

Pa, ipak, laku noć, prijatno!

http://nz.youtube.com/watch?v=ZL6mwivA54k&feature=related

kuc kuc imaliko
04.09.2008., 17:55
IF you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you,
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too;
If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don't deal in lies,
Or being hated, don't give way to hating,
And yet don't look too good, nor talk too wise:

If you can dream - and not make dreams your master;
If you can think - and not make thoughts your aim;
If you can meet with Triumph and Disaster
And treat those two impostors just the same;
If you can bear to hear the truth you've spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to, broken,
And stoop and build 'em up with worn-out tools:

If you can make one heap of all your winnings
And risk it on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breathe a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: 'Hold on!'

If you can talk with crowds and keep your virtue,
' Or walk with Kings - nor lose the common touch,
if neither foes nor loving friends can hurt you,
If all men count with you, but none too much;
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run,
Yours is the Earth and everything that's in it,
And - which is more - you'll be a Man, my son!

(Rudyard Kipling)

r0nin
04.09.2008., 18:36
He who binds to himself a joy
Does the winged life destroy;
But he who kisses the joy as it flies
Lives in eternity's sun rise.
- William Blake

Love seeketh not itself to please,
nor for itself hath any care,
but for another gives its ease,
and builds a Heaven in Hell's despair.
- William Blake

To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
- William Blake

Death, be not proud, though some have called thee
Mighty and dreadful, for thou are not so;
For those whom thou think'st thou dost overthrow
Die not, poor Death, nor yet canst thou kill me.
From rest and sleep, which but thy pictures be,
Much pleasure; then from thee much more must flow,
And soonest our best men with thee do go,
Rest of their bones, and soul's delivery.
Thou'art slave to fate, chance, kings, and desperate men,
And dost with poison, war, and sickness dwell,
And poppy'or charms can make us sleep as well
And better than thy stroke; why swell'st thou then?
One short sleep past, we wake eternally,
And death shall be no more; Death, thou shalt die.
- John Donne

vjetro_M_pir
04.09.2008., 18:57
Ne znam koliko je filozofski, a opet je sva filozofija u njoj...
Uglavnom nesto meni vrlo lijepo...

PROTESTNA PESMA
Svašta umem.
Stvarno umem.
Samo - sebe ne razumem.
Ja, čuvao, ljudi ovce
tamo negde na kraj sveta,
mojoj deci kajmak smeta,
luk im smeta...
Sve im smeta.
Ja do škole pešačio
i po kiši i po snegu,
moje kćeri k'o knjeginje,
k'o da se u svili legu:
jednom šmrknu,
dvaput kinu
i beže u limuzinu.

Svašta umem.
Stvarno umem.
Samo - sebe ne razumem.
Ja krčio s ocem šumu.
Plik do plika dlan mi ospe.
Mome sinu - gospodinu
teško i da đubre prospe.
Kad mu mati nešto reži
mislim: žensko pa nek' reži.
A on: odmah kupi stvari
i od kuće u svet beži.

Još mi žvrlja neka pisma
oproštajna,
puna bola.
Ispadnemo pred njim krivi
mi i škola.
Traži novac, kuka, moli
- nema čime stan da plati,
a ja šašav
pa ga pustim
da se mirno kući vrati.

I sve divno, divno umem
samo - sebe ne razumem.
Sve sam ovo za njih stek'o.
Niko hvala nije rek'o.
K'o da moram da se zboram
i da leđa večno krivim
zbog prinčeva i princeza.

K'o da samo zato živim.
A ja živim jer se nadam
da me i sad negde čeka
jedna šuma iz detinjstva
i vedrica vrućeg mleka,
i tišina ispod brega,
i plav lepet ptičjih krila,
i ogromne žute zvezde
kao što je moja bila.
Al' putevi zatravljeni.
Nad njima se magle tope.
Odavno su zatrpane
moje bose dečje stope.

Išao sam i ja u svet
bez režanja,
bez bežanja.
Išao sam da odrastem.
Sad sve mogu.
Sad sve umem.
Ali šta mi sve to vredi
kad sam sebe ne razumem.

Miroslav Antić

kuc kuc imaliko
04.09.2008., 19:30
Nikto ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano

Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam

I još huđe i još luđe
Preko mornih preko gorkih

Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege

Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset

I još dublje i još jače
Iza šutnje iza tmače

Gdje pijetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga

I jos huđe i jos luđe
Iza uma iza boga

Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je

Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka je

O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna

Ima jedna modra rijeka

Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke


modra rijeka (http://www.youtube.com/watch?v=Zu1NdSsZvWs)

Floverka
04.09.2008., 19:58
Pink floyd - high hopes (http://www.youtube.com/watch?v=8ioavsW0tgI)

Beyond the horizon of the place we lived when we were young
In a world of magnets and miracles
Our thoughts strayed constantly and without boundary
The ringing of the division bell had begun

Along the Long Road and on down the Causeway
Do they still meet there by the Cut

There was a ragged band that followed our footsteps
Running before time took our dreams away
Leaving the myriad small creatures trying to tie us to the ground
To a life consumed by slow decay

The grass was greener
The light was brighter
With friends surrounded
The nights of wonder

Looking beyond the embers of bridges glowing behind us
To a glimpse of how green it was on the other side
Steps taken forwards but sleepwalking back again
Dragged by force of some inner tide

At a higher altitude with flag unfurled
We reached the dizzy heights of that dreamed of world

Encumbered forever by desire and ambition
There's a hunger still unsatisfied
Though down this road we've been so many times

The grass was greener
The light was brighter
The taste was sweeter
The nights of wonder
With friends surrounded
The dawn mist growing
The water flowing
The endless river

vjetro_M_pir
04.09.2008., 20:15
a ljudi zna li neko nešto svoje napisati... bah.

Obriši rukavom oči


Isplači sve suze, obriši rukavom oči,
I sline što ti iz nosa cure,
U čiste hlače i majicu uskoči,
Pa potraži ljude što za srećom jure.

Na njihov brod i ti se ubaci,
i potraži dio svoje sreće,
do nje će te voditi sitni znaci,
uzmi i ono što drugi neće...

Jer blago nije u onom za čim se juri,
nit u onom što se ne osvaja,
Blago je iza onog što se žuri,
i u onom što on ostavlja.

Za to blago treba imat oči,
i pogled radoznao, iz njih mora sjati,
to blago treba vidjeti moći,
i snagu imat, da se korak nazad vrati.

A pogled se u suzama čisti,
i rukavom se snaga glanca,
samo u tužnome sreća vrišti,
i preko njegovih ruku sreća štanca...

Zato kreni i ne boj se tuge,
niti onog što ima doći,
pođi ispred svoje duge,
i pobijedi svoje noći...

Zato idi. gdje te srce zove,
i pobjedi sva razočarenja,
jer ona ti oduzimaju snove,
i daju ti kriva uvjerenja...

Ne boj se ničeg što u tebi nema,
jer samo to sa sobom moraš nosit',
to je tvoj put i tvoja shema,
i ne moraš to od nikoga prosit.

Kad to shvatiš, malo ti treba,
i previše ostave jurilice za srećom,
budi onaj koji posebno vidi, i posebno vreba,
budi onaj sa džepićem, a ne onaj sa vrećom...

tatyana39
04.09.2008., 20:17
Nisam li ti rekao: "Ne odlazi, jer Ja sam ti prijatelj?"
U ovomu priviđenju
ništoće, Ja sam praizvor Života!

Čak i ako Me gnjevan napustiš za
narednih stotinu tisuća godina,
na kraju ćeš se vratiti, jer Ja sam tvoj
istinski Cilj!


Nisam li ti rekao: "Ne zadovoljavaj se svjetovnim stvarima?"
Jer Ja oblikujem svetište tvojega zadovoljstva!
Nisam li ti rekao: "Ja sam More, a
ti si riba?"

Ne zamamljuj se obalom, jer Ja sam tvoje Kristalno More!

Nisam li ti rekao: " Ne ulijeći u zamku poput ptice?"
Dođi k meni, jer Ja sam Sila tvojega leta!

Nisam li ti rekao: "Oni će te opljačkati i ostaviti te
smrznuta?"
A ja sam Vatra, Toplina, i Žar tvoje želje!

Nisam li ti rekao: "Umrljat će ti karakter,
sve do zaborava da sam Ja
Izvor tvoje čistote?"

Nisam li ti rekao: "Ne pitaj kako ravnam tvojim životom?"
Jer Ja samTvorac, a nisam ravnatelj.
Ako ti je srce svjetiljka, daj joj da te odvede na tvoj pravi put.


A ako si pobožan, znaj da sam Ja tvoj Bog!"

kuc kuc imaliko
04.09.2008., 20:43
Ja znam jedan dolap. Crn, glomazan, truo,
Stoji kao spomen iz prastarih dana.
Njegovu sam škripu kao dete čuo;
Stara gruba sprava davno mi je znana.

Jedan mali vranac okreće ga tromo,
Malaksao davno od teškoga truda;
Vuče bedno kljuse sipljivo i hromo,
Bič ga bije, ular steže, žulji ruda.

Vranče! Ti si bio pun snage i volje,
I dolap si stari okretao živo;
Tešila te nada da će biti bolje;
Mlad i snažan, ti si zlatne snove sniv'o.

Al' je prošlo vreme preko tvoje glave,
Iznemoglo telo, malaksale moći;
Poznao si život i nevolje prave,
I julijske žege, i studene noći.


O, kako te žalim! - Gle, suze me guše,
Olišena sudbo svih života redom! -
Tebe, braću ljude, i sve žive duše,
Jednake pred opštom, neminovnom bedom...


Podne. Ti bi vode. Ko će ti je dati?
Tu kraj tvojih nogu žuboreci teče.
Ali bič fijukne... Napred! Nemoj stati,
Dok ne padne najzad spasonosno veče.

Podne. Ti si gladan. Ti bi trave hteo;
Svuda oko tebe buja trava gusta,
I mirise njene cuv donosi vreo.
Ali bič fijukne: zbogom, nado pusta!

Ti si kao i ja, u mladosti rane,
Osetio opštu sudbu što nas gazi,
I gladan i žedan provodio dane
Sve u uskom krugu, sve na istoj stazi.

Ti si kao i ja, na julijskoj žezi,
Dok žubori voda kraj tebe u viru,
Sanjao o sreći, nagradi i nezi,
Sanjao o dobrom, zasluženom miru.

O! k'o zmija ljuta košuljicu svoju,
Ostaviti bedu, nesreću, i zlobu,
I udarce biča stečene u znoju,
I svemoćnu podlost, i opštu gnusobu!...

Pusti snovi!... Napred, vranče, nemoj stati,
Ne miriši travu, ne osećaj vir:
Nagradu za trude nebo će ti dati,
Mračnu, dobru raku, i večiti mir!

kuc kuc imaliko
04.09.2008., 20:48
Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parče kruva
za gladne zube) on brižljivo čuva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.

Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.

Soul sister
04.09.2008., 21:01
Mak Dizdar - Kameni spavač

PORUKA

Doći ćeš jednog dana na čelu oklopnika sa sjevera
I srušiti do temelja moj grad
Blažen u sebi
Veleći
Uništen je on sad
I uništena je
Nevjerna
Njegova
Vjera
I čudit ćeš se potom kad čuješ kako
Ponovno koračam
Tih po gradu
Opet te
Želeći
Pa tajno ćeš kao vješt uhoda sa zapada
Moje želište sažeći
Do samog dna
I pada
I reći ćeš onda svoje tamne riječi
Sada je ovo gnijezdo već gotovo
Crknut će taj pas pseći
Od samih
Jada
A ja ću začudo još na zemlji prisutan sniti
Pa kao mudar badac sa istoka
Što drugom brani da bdije i snije

Sasut ćeš
Otrov
U moj studenac
Iz koga mi je
Piti
I smijat ćeš se vas opijen
Kako me više neće
Biti
(Ti ništa ne znaš o gradu u kome ja živim
Ti nemaš pojma o kući u kojoj ja jedem
Ti ne znaš ništa
O hladnom zdencu
Iz koga ja
Pijem)
Sa juga lukav robac prerušen kao trgovac
Vinograd ćeš moj do žile sasjeći
Pod nogama ubogim da
Bude manje hlada
I ponor veći
I više glada da ima
U staništima
A ja ću ti ovako iz daljine
Svoju prastaru
Istinu
Izreći
(Ti ne znaš ništa o znacima vinograda
Niti vinogradara
Njegovog
Ti ne znaš vrijednost takvog dara)
Da tavorenje moje na tvrdoj zemlji
Veoma je kratko
Ali opako

Ništeći njegove prave pojave
Utvrđuješ ti
Upravo tako
Njegove
Jave
I
Njegove
Sne
Oružnik si najzad najstrožiji
I istražnik božiji
Krvav do očiju
Do očaja
Bijesan
Od borbe
Za žive
I mrtve
Robe
Zapalit ćeš me znam na kraju priče
Zapalit ćeš me znam
Na tvojoj presvetoj
I svijetloj
Lomači
Koja
U
Tebi
Eto
Već
Niče
A ja se na tome tvome strasnom
I strašnome
Stratištu
Neću

Niti
Po-
Maći
I bit ću vjeruj kao stranac kamen
Dok posao svoj ne svršiš
I ne svrši
Posao
Tvoj
Plamen
Taj kraj takav slavit će
Tvoj trikrati
Amen
Amen
Amen

Na mome mjestu
Ležati će pepeo
Za kojim će se otimati žene
Al ostat će zato poslije mene
Na prvoj kamenoj gromači
Iz nekih dobrih
I bolnih ruka
Procvala
Cvjetna Poruka
Kada učini ti se da cilj tvoja je
Svrsi tvojoj najbliža -
Znaj da jest
I tijelo to
Njegovo
Bilo
Samo

Časita
Njegova
Hiža
Ti tijelo dakle njegovo tek uze
A tijelo to bijahu za njega -
Zatvor njegov
I njegove
Suze
(Ne rekoh li ti već jednom
Da o meni zaista ne znaš ništa -
Da ne znaš ništa o mome luku i stijeli
da ne znaš o mome štitu i maču
Da nemaš pojma o tim
Ljutim oružjima
Da ne znaš ništa o mome bijednom tijelu
Niti kakav on žarki plamen
U sebi
Ima)
Čekam te
Jer te znam
Doći ćeš opet jednog dana
(Zakleo si se čvrsto na to
Na kaležu na križu na oštrici mača
Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana)
Pa
Dođi
Navikao sam davno na tvoje pohode
Kao na neke velike bolesti
Što stižu iz daleka

Kao na goleme ledine i strašne vode
Što donosi ih sve jače
Ova noćna rijeka
Tmača

kuc kuc imaliko
04.09.2008., 21:22
Svoju snagu prepoznaćeš po tome
koliko si u stanju
da izdržiš samoću.

Džinovske zvezde samuju
na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene
sabijaju se u galaksije.

Seme sekvoje bira čistine
sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Seme paprati zavlači se u prašume.

Orao nikada nije imao potrebu
da se upozna sa nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
koliko si u stanju
da prebrodis trenutak
jer trenutak je teži
i strašniji i duži
od vremena i večnosti.

kuc kuc imaliko
04.09.2008., 22:30
glavni junak jedne knjige
došao je da se žali

divno biješe glavnim biti
dok me nisu pročitali


svijetu je svega dosta
ničega željan nije
osim
glavnih junaka

Saznali su moje mane
moje tajne moje tuge
pokidali neke strane
i pošˇli da traže druge
zatim pošli da traže druge.

Svijetu je svega dosta
on čeka svoga gosta
a duša se trudi svaka
da ima svog junaka.
(http://www.youtube.com/watch?v=EDjcHmiQXK4)

kuc kuc imaliko
04.09.2008., 22:36
Prvo sam saznao ko sam
a onda krenuo svuda
gde ima i gde nema
što usamljeni traže.

Od svega digao ruke
ko zverka na oprezu
kroz pojas mrtve straže
krenuo u tu jezu.

Što god sam goreo duže
manje sam grejao zna se
velike vatre služe
da male vatre gase.

kuc kuc imaliko
04.09.2008., 22:55
Čovek je sposoban da radi i gradi,
nekada više, nekada manje,
da pare izgubi ili zaradi,
da primenjuje il protraći znanje,
ali,
ma kakve ga sreće opile
il nezgodne se okolnosti sklopile -
uvek je sposoban da napravi sranje.


On može dobiti ili izgubiti
kada se krene u osvajanje
može on voleti pa potom mrziti
rasti pa pasti
u očajanje
al kad se nikakvi uslovi ne slože
i čini se da više ništa se ne može -
- on ipak može da napravi sranje.


Ma koliko u stanju ne bio
za postizanje željenih stanja
svaki se čovek s talentom rodio
da bude u stanju da napravi sranja.

Ta je sposobnost data od boga,
bez nje nas nema - ni jednoga.

kuc kuc imaliko
04.09.2008., 23:10
zažmuri se na jedno oko
zaviri se u sebe u svaki ugao
pogleda se da nema eksera da nema lopova
da nema kukavičijih jaja


zažmuri se i na drugo oko
čučne se pa se skoči
skoči se visoko visoko visoko
do navrh samog sebe

odatle se padne svom težinom
danima se pada duboko duboko duboko
na dno svog ponora


ko se ne razbije u paramparčad
ko ostane čitav i čitav ustane


taj igra

lola7
05.09.2008., 00:18
ime i broj nisu samo
ti budi broj imenom jedan
početak sebi
a kraj je beskonačno udaljen od jedan
od tebe
dok ako kozmos nije linija
već krug
ta beskonačnost kraja
ne postane
početak imena broja jedan
no ako je linija
a ne krug
samo je jadan jedinstven
jednom i konačno živ
a beskonačno uvijek mrtav



Adela

Floverka
05.09.2008., 07:17
Mak Dizdar

Ljeljeni

Bilo im je krivo što ne odgonetnuše jezika
kojim bi mogli razgovarati sa stablima u šumi

(Njima
Ljudima)

Pa donesoše ognjeve i spališe šumu do korijena
te iz nje izletješe vitorozi ljeljeni u trku

(I rastrkaše se na sve cetiri strane)

Gonili su ih bezdušno u hajci što je rasla
ali se oni posakrivaše vješto u iskrslo kamenje

(Koje ni vatra ne mogaše da opepeli)
Tu se utisuciše i mladi sad uporno cekaju
da nova šuma naraste i da se ponovo nasele

(U ono okrilje
Iz zapamcene price išcezli otaca i djedova)

Soul sister
05.09.2008., 07:46
Molju
bratiju
i strine
i neviste,
pristupite
i žalite me...
Jere ćete biti vi
kako jesam ja,
a ja neću biti
kakovi jeste vi!...

Kada htjedoh pobiti –
tada i umrijeh...

Pogledaj
ovaj kamen –
Čiji je bio?
Čiji li je sade?
Čiji li neće biti?

Rodih se
u veliku radost,
a umrijeh
u veliku žalost.

Čuždome –
željeti ovoga svijeta...

Bože, davno ti sam legao
i vele ti mi je ležati...


Neizmjerna je tuga utamničenika koji je trunuo u vlazi i tami blagajske tamnice, podigute ispod zidina dvorske tvrđave humskih knezova, na brdu Humu, ispod koga izvire bujna i modra Buna. U jednom kamenu od miljevine uznik je, možda i samim golim noktima, uspio da ureže svoj bolni i zatomljeni krik:

A ovo pisa Vrsan Kosarić,
sužanj, koji se ne raduje...

Soul sister
05.09.2008., 09:42
MAĆUHICA

Crna kao ponoć, zlatna kao dan,
Maćuhica ćuti ispod rosne vaze,
U kadifi bajne boje joj se maze,
Misliš: usred jave procvjetao san!
Zato je i zovu nježno "noć-i-dan"
Naše gospođice kada preko staze
Starog parka ljetne sjene sjetno gaze
Ispod vrelog neba, modrog kao lan.
Kao samrt tamna, kao život sjajna
Maćehica cvate, ali ne miriše—
Ko ni njezin susjed, kicoš tulipan.
No u hladnoj nevi čudan život diše,
Zagonetan, dubok, čaroban ko san,
A kroz baršun drhti jedne duše tajna.

UTJEHA KOSE

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

SAMOTNA LJUBAV

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi—
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?
Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi—
Poginut ću noćas i za dragom poć.
— Ljubav nije sreća!—znaš li kad mi reče?—
— Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
— Ljubav boli, boli, kao život boli,
— Teško, teško onom koji jako voli.—
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam—ko kamen.

NOTTURNO

Mlačna noć; u selu lavež; kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća—miris jak i strasan
Slavi tajni pir.
Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir;
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.
S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;
Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina.

Vještac
05.09.2008., 11:17
Mene zanima samo jedna stvar: koji filozof i poeta nisu duhovni?

Imaš pravo!


Duga devetka

Ovo je prica o najdrazoj
o onoj koja me nikada nije iznevjerila
ovo je prica o onoj koje se nikad necu odreci
o onoj s kojom sam proveo cijeli zivot
a sad jaucem i umirem

Duga devetka
ti si mi najdraza
i cuvas me dok spavam ja
i cuvas me u mojim snovima
duga devetka
tako sjajna i celicna
i cuvas me dok saniram ja
ti cuvas me kod reketiranja

Ti cuvaj moj auto i stan
ti cuvas moje zlato kada idem van
ti cuvas me kada sam i nula
ti cuvas mog bjesnog pit bulla

Duga devetka
tako hladna i vatrena
ti cuvas mi najmilije
ti cuvas me od familije
duga devetka
ti cuvas me dok dilam ja
ti cuvas me kod utjerivanja dugova

Duga devetka
ti si mi jedina
ti cuvas me kad placem ja
ti si moj sudac i moja porota
duga devetka
sreco najdraza
tako sjajna traumirana i celicna



Psihomodopop


Ehhh... Uvijek se iznova raznježim i rastužim na ove sjetne stihove... :cerek:



V.

servantes
05.09.2008., 12:31
Dugo sam se razmišljao koju pjesmu navesti. Odlučio sam na jednu iz svog "dvorišta". Mislim da ona djelom opisuje mene i moju filozofiju života.

Dobriša Cesarić

ZIDARI

Onoga dana dogradismo krov,
Visok i pristao.
Pala je kiša i polila krov:
On je blistao.

Oprasmo ruke. Sjedosmo ručat,
A pri objedu
Pogledasmo često na blistavi krov -
Na našu pobjedu.

kuc kuc imaliko
05.09.2008., 13:10
- pa, ova s dugom devetkom bi mogla kao egzistencijalistička proć,
- dok ova je servanterosva, sveudilj masonska.
- ss je ,morti ,temu omašila s ovim pjesmuljcima ljubavnim, posljednjim.
- a možda i ne.


a sad, jedna sa socijalnom tematikom:

"Pamti ovu mudrost, sine"
, som somčetu veli svom,
"samo ko istinski zine,
može biti pravi som!"

(gvido tartalja)

contra rationem
05.09.2008., 14:41
ODLAZI CIRKUS
by Đorđe Balašević
http://nz.youtube.com/watch?v=ZL6mwivA54k&feature=related

The Carnival is Over :)
by Dead Can Dance:

http://www.youtube.com/watch?v=LtNFQ7RJbaQ

Vještac
05.09.2008., 14:51
Uglazbljeni stihovi egzistencijalističke poezije... :cerek:

Uz malo vizuelne dramatizacije :)

http://nz.youtube.com/watch?v=B0FKHySnkD0


V.

Soul sister
05.09.2008., 15:01
- ss je ,morti ,temu omašila s ovim pjesmuljcima ljubavnim, posljednjim.
- a možda i ne.

dobre djevojke (http://nz.youtube.com/watch?v=LfoLIrciDaI&feature=related) :D

enky
05.09.2008., 15:19
Mole se forumaši i njihove sljedbenice tj. forumašice da se na ovoj temi ne razgovaraju o seksu, prokletim muškim svinjama i ostalim životno bitnim te svekoliko duhovnim stvarima.
Nadalje, ovo nije tema za puštanje muzike (čitaj - nije džuboks ili kak' se već to piše), stoga prestanite prilagati samo linkove melodija bez pridodanih im stihova! (za takvo ispucavanje u bliz i dalj imate ovaj (http://www.forum.hr/forumdisplay.php?s=&daysprune=&f=28) pdf)

Naravno, svi vi, koji niste shvatili dubokoumnost gornjih izjava, slobodno nastavite tamo gdje ste stali. :cerek:

Soul sister
05.09.2008., 17:52
Oprostite, molim vas, ali ja zaista ne znam o čemu vi pričate. :ne zna:
Budući da sam shvatila da su isključivo ljubavni tekstovi prihvatljivi, evo dopunjavam ovu poučnu pjesmicu odozgora:

Balkanski Tango (http://www.youtube.com/watch?v=gT24HeaTkq0)

Ovaj život je san
mala kuća kraj rampe
snop žućkaste lampe i zalihe tuge
na žalost, ružan san, ćale notorni smuk
keva s daskom za luk
manekeni za jad

Sve je morao sam
prst na orozu lagan
u srcu uragan i skok preko duge
brod, šleper, i sa dvadeset dve
već je imao sve, nju je video tad

Lud sam za tobom, pače
ali lud sam i onako
tražim te od kako za sebe znam
budi moj ortak, mače, nije mi lako
da svu tu silnu lovu razbucam sam

Nešto sam načuo
da sutra možda ne postojim
pa bolje da odmah probamo sve
za sitan groš kupi me
razmazi te divlje kupine

Lud sam za tobom
ali ovo jeste vreme ludih
i ja ću za nas osedlati strah
a ti me ljubi do zla
dok ne izgubim dah

A ona seoski krin
noćni bus iz provanse
mis nikakve šanse, tek statista sreće
presečen film, ćale prosvetni miš
keva izlizan pliš, sestra ružna ko vrag

On je bio njen tip
prve noći u dvosed
pa druge na trosed
a treće, tek treće

Ma nek puknu svi
kad je njen mladi đon
spusti pravo na tron
kao višnju na šlag

Opet loš deja vu
jutro mokro ko ribar i profi kalibar
počinilac neznan
u čitulji pune stranice dve
mafija i DB složno žale za njim

Balkanski tango uvek završi na trotoaru
đavo je kredom upisao bod
a ona lagano niz ulicu staru
tražeći sponzora punog ko brod

Dok klatno tasnice
u ritmu hoda, broji vreme
i dok je merkaju ko sveži but
u beli prah smrvi dan
i mrmlja refren od nekud znan

Vještac
05.09.2008., 18:03
.
.
.
Nadalje, ovo nije tema za puštanje muzike (čitaj - nije džuboks ili kak' se već to piše), stoga prestanite prilagati samo linkove melodija bez pridodanih im stihova! (za takvo ispucavanje u bliz i dalj imate ovaj (http://www.forum.hr/forumdisplay.php?s=&daysprune=&f=28) pdf)
.
.
.


Pokušao sam prevesti slijedeće stihove s originala, ali nisam uspio, u prijevodu se izgubi njihovo izvorno strujanje, snaga i moć... I onaj poseban, jedinstveni cinizam, u Laibach-ovoj interpretaciji...


Nanananana
Nanananana (all together now)
Nanananana
Nanananana

Life (nanananana)
Life is life (nanananana)
Labadab dab dab life (nanananana)
Liiiiiiiife (nanananana)

When we all give the power
We all give the best
Every minute of an hour
Don't think about the rest
And you all get the power
You all get the best
When everyone gets everything
And every song everybody sings

And it's life (nanananana)
Life is life (nanananana)
Life is life (nanananana)
Labadab dab dab life (nanananana)

Life is life when we all feel the power
Life is life come on, stand up and dance
Life is life when the feeling of the people
Life is life is the feeling of the band

When we all give the power
We all give the best
Every minute of an hour
Don't think about the rest
Then you all get the power
You all get the best
When everyone gives everything
And every song everybody sings

And it's life (nanananana)
Life is life (nanananana)
Labadab dab dab life (nanananana)
Life is life (nanananana)

Life (nanananana)
(nanananana)
(nanananana)
(nanananana)

Life (nanananana)
Life is life (nanananana)
Labadab dab dab life (nanananana)
Live is life (nanananana)

And you call when it's over
You call it should last
Every minute of the future
Is a memory of the past
Cause we all gave the power
We all gave the best
And everyone gave everything
And every song everybody sang

Life is life

Original - Opus,
Obrada - Laibach


http://www.youtube.com/watch?v=b-CTww7P-y8


V.

Soul sister
05.09.2008., 19:01
Evo ja danas još samo ovu bosansku ljubavnu pjesmu da priložim u svrhu shvatanja ljubavi i obećavam, neću više - danas.

To mora da je ljubav (http://www.youtube.com/watch?v=7aEC-aDJ1rA)


Ti si tako lijepa
a ja sam takav smrad
ja sam praznog džepa
a ti bi sa mnom brak

Nemam kola, kuću
nemam pos'o čak
perspektive nemam
a jako sam ti drag

Ona se na mene ljuti
ljudi u čemu je point
hebi ga, zvao me žuti
kod njeg' zapalili joint

Onda još dva, tri
spojili igrice na TiVi
soccer igrali
i nisam čuo svoj mobilni

Propušteni pozivi
i jedno dva, tri SMS'a
na jednom piše, kasniš
na drugom pita, 'đe sam

Mora da je bijesna
izvišila je opet
reć' će da sam glupi kreten
hebeni reper proklet

Sorry, draga, kriv sam
što propalo nam veče
mor'o sam tekstove pisat'
nisam iznio smeće

Operi tanjure
evo ja ću drugi puta
nemoj biti ljuta
idemo do kluba sutra

Sami ja i ti
neću te, draga, zanemarit'
kunem ti se
neću se opet sa Dashom razvalit'

Neću se pošorat', draga
neću te sramotit'
kunem ti se
nećes me morat' na hitnu vodit'

Al' hitna je došla
jer se popilo dosta
još sam povrać'o po tvojoj
novoj haljini sa posla

Cijeli klub se je smij'o
ispovraćanu te gledo
a ti me ljubila u čelo
jer sam tvoj bosandžero

To mora da je ljubav

Od Koolad-a beatove
ja po cijele dane slušam
tebi je dosadno
jer ih i na liniji puštam

Guštam, umjesto da
s tobom vješam veš
nemam gaže pa mi
za cigare dajes keš

Prljave čarape i gaće
ostavio sam na putu
moraš sutra radit'
ja s ekipom radim buku

Nisam se tušir'o ni obrio
ljudi, smrdim
nema beda kada duvam
i po stanu prdim

Baš sam smeće
ne furam ti cvijeće
pisma i parfeme
samo kukam da sam sjeban
i mislim na sebe

Slabo kad kuham ručak
a i onda mi sve zagori
kažem, sorry, a ona se nasmije
i kaže da me voli

Baš mi bed
jučer nam je bilo tri godine veze
ona kupila mi poklon
napravila nam i meze

Ja ko najgore smeće
nisam iznio ni smeće
dao pare kladionici
pa nisam im'o za cvijeće

Baš mi je žao, čovječe
čovječe, stvari sjebem
uvijek kad se idemo hebavat'
ja smrdim na burek

Balkanski krkan, glavonja
dlakav sam i čupav
ona fina, uvijek draga
to mora da je ljubav

Ej, 'đe si
slušaj, evo, ja tek sad sjetio se
da moramo kod tvoje stare ić'
ne mogu, matere mi

Evo, tu sam u studiu s Mirom
Kooladeom, moramo završit' ovo
Menart nas pritišće pravo

Izvini, evo, ja ću otić' sutra kod nje
ponijet ću joj kafe, bombonjera
ponijet ću joj safun jedan od kuće

Stvarno, ono, hoću, matere mi
matere mi mile
sutra ja sam idem na probu
donijet ću joj sve
ajde, nemoj se ljutit', matere ti

Aenea
05.09.2008., 20:57
Il diavolo c’è

Nella gente che si sente sempre in alto più di te
Che ti tratta come fossi tu uno schiavo e loro i re
In chi è pieno di superbia di spocchia e vanità
Un pavone gonfio e tronfio che si crede chissà che
Il diavolo c’è il diavolo c’è
Nella gente che non spende non dà niente a chi non ha
E confida nel denaro tutta la felicità
Ha un tesoro sotto il letto e vive in povertà
Ti farà crepar di sete ma non ti offrirà un caffè
Il diavolo c’è il diavolo c’è
Nella gente che ti invidia tutto quanto quel che hai
Poco o niente non importa c’è chi invidia pure i guai
Eh eh che cosa c’è
Puoi star sicuro che lì dentro
Il diavolaccio c’è

Nella gente che non fa niente per niente e niente fa
E che passa le giornate sbadigliando sul sofà
E cascasse pure il mondo neanche un dito muoverà
Prende tutto e non dà niente e non si chiede mai perchè
Il diavolo c’è il diavolo c’è
Nella gente che per niente prende fuoco e in furia va
Più si arrabbia e più si incazza e sempre sta sul chivalà
Una miccia sempre accesa una bomba in libertà
Nella gente che per niente ammazza gente sai che c’è
Il diavolo c’è il diavolo c’è
Nella gente che si ingozza come fosse Gargantua
Prima mangia la sua fetta e poi vuole anche la tua
Eh eh che cosa c’è
Puoi star sicuro che lì dentro
Il diavolone c’è

Nelle gambe tue slanciate che più lunghe non si può
Nella bocca tua gentile che non dice mai di no
Nella pelle tua dorata come i santi come i re
Nelle ascelle un po’ sudate che profumano di te
Il diavolo c’è il diavolo c’è
Nella gente che ti guarda che ti spoglia che ti spia
E non vuol mettersi in testa che tu sei soltanto mia
Eh eh che cosa c’è
Puoi star sicuro che lì dentro
Il diavoletto c’è
Il diavolo c’è

S. Endrigo

Aenea
05.09.2008., 20:58
La voce dell’uomo

Ho sentito la voce del mare
Di uccelli e sirene
Le voci del bosco e del fiume
Tamburi e chitarre di Spagna
Le orchestre profane
E l’organo in chiesa
Ho sentito la voce dell’uomo
Anche quando è bugiarda
E tradisce il fratello
La voce dell’uomo
Quando parla gli rispondo

Ho sentito l’urlo di belve
In gabbia e in catena
E il passero in cerca di pane
Il silenzio della prigione
E il grido degli ospedali
Chi nasce e chi muore
Ho sentito la voce dell’uomo
Che canta per fame
Per rabbia ed amore
La voce dell’uomo
Quando canta io l’ascolto

Ho sentito fanfare di guerra
E passi in cadenza
Per le strade imbandierate
Le canzoni dei soldati
Di trionfo di dolore
Chi vince e chi perde
Ho sentito la voce dell’uomo
Anche quando è violenta
E uccide il fratello
La voce dell’uomo
Quando parlo mi risponde

È più forte della tortura
E dell’ingiustizia
Delle fabbriche e dei tribunali
Più forte del mare e del tuono
Più forte del terrore
Più forte del male
È più forte la voce dell’uomo
Più forte del vento
Della vita e del tempo
La voce dell’uomo
Quando chiama gli rispondo

S. Endrigo

Floverka
06.09.2008., 07:22
Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ću i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.
Ne gordi se! tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.
I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.
Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.
Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.
Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?
Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

T. U.

shamantrixx
06.09.2008., 10:56
Look, it cannot be seen - it is beyond form.
Listen, it cannot be heard - it is beyond sound.
Grasp, it cannot be held - it is intangible.
These three are indefinable, they are one.

From above it is not bright;
From below it is not dark:
Unbroken thread beyond description.
It returns to nothingness.
Form of the formless,
Image of the imageless,
It is called indefinable and beyond imagination.

Stand before it - there is no beginning.
Follow it and there is no end.
Stay with the Tao, Move with the present.

Knowing the ancient beginning is the essence of Tao.

enky
06.09.2008., 14:24
Fortuna Imperatrix Mundi (Fortune, Empress of the World)
O Fortuna (Chorus) O Fortune (http://nz.youtube.com/watch?v=C0i9uWNDvDg)
by Carl Orff (http://en.wikipedia.org/wiki/Carl_Orff)

O Fortuna (O Fortune)
velut luna (like the moon)
statu variabilis, (you are changeable,)
semper crescis (ever waxing)
aut decrescis; (and waning;)
vita detestabilis (hateful life)
nunc obdurat (first oppresses)
et tunc curat (and then soothes)
ludo mentis aciem, (as fancy takes it,)
egestatem, (poverty,)
potestatem (and power)
dissolvit ut glaciem. (it melts them like ice.)

Sors immanis (Fate - monstrous)
et inanis, (and empty,)
rota tu volubilis, (you whirling wheel,)
status malus, (you are malevolent,)
vana salus (well-being is vain)
semper dissolubilis, (and always fades to nothing,)
obumbrata (shadowed)
et velata (and veiled)
michi quoque niteris; (you plague me too;)
nunc per ludum (now through the game)
dorsum nudum (I bring my bare back)
fero tui sceleris. (to your villainy.)

Sors salutis (Fate is against me)
et virtutis (in health)
michi nunc contraria, (and virtue,)
est affectus (driven on)
et defectus (and weighted down)
semper in angaria. (always enslaved.)
Hac in hora (So at this hour)
sine mora (without delay)
corde pulsum tangite; (pluck the vibrating strings;)
quod per sortem (since Fate)
sternit fortem, (strikes down the string man,)
mecum omnes plangite! (everyone weep with me!)

(Carmina Burana (http://en.wikipedia.org/wiki/Carmina_Burana))

Soul sister
06.09.2008., 18:46
http://www.okonlife.com/poems/img1/rok11.gif


Ako staneš za tren na prag Poništenja
spoznat ćeš za časak i Tajnu Življenja.
Pogledaj, zvijezde već blijede i karavan kreće
Zori Ništavila. Žuri, sve se mijenja...

One Moment in Annihilation's Waste,
One moment, of the Well of Life to taste--
The Stars are setting, and the Caravan
Starts for the dawn of Nothing--Oh, make haste!

Omer Hajjam

(Prijevod na engleski jezik: Fitzgerald)

enky
14.09.2008., 17:22
Rezignacija

Vesela ptičica ipak u mrežu pada,
Živahna ribica ipak zagriza meku.
Čemu da tražimo u tom svijetu još mira,
Kad uporedo s životom i lov i hajka teku.


Su Shih (1036-1101)

ašik
14.09.2008., 19:00
Oni koji ovu Ljubav ne osjećaju, što nas mami kao more;
i oni što ne piju vodu izvorsku, u sred cika zore;
i oni što u vakat akšamski dušu ne hrane,
neka spavaju, neka spavaju i dalje!

Ljubav ova je iznad učenjaka,
iznad licemjerstva, starih pobožnjaka!
I ako vam tim lažima dušu hrane,
Spavajte, spavajte i dalje!

Ja izgubih pamet svoju, razum svoj odbacih,
odjeću isjekoh, sred prašine ostavih!
Ako vi već niste goli, ako su vam riječi halje,
sve je kasno mili moji, spavajte i dalje!

Hazreti Mewlana Dželaluddin Rumi k.s.

Marija10
15.09.2008., 16:53
DUŠA TI JE BILA

Duša ti je bila
otvorena, svijetla
tako da ne mogoh
nikad u nju ući.
Okušah prečace
uzane, prolaze
strme i opasne.
Al tvojoj se duši
pristupiti moglo
putima širokim.
Spremih ljestve vite
-zidine visoke
sanjah kako priječe
pristup tvojoj duši-
ali duša tvoja
bijaše bez straže,
zidova i plota.
Tražio sam k tebi
uska vrata duše,
al duša ti bješe
tako otvorena,
da nikakvih vrata
na njoj nije bilo.
Gdje je počinjala?
Svršavala, gdje je?
I ostadoh tako
zauvijek sjedeći
tu, na zagonetnom
pragu tvoje duše.

@Enky, podsjećaš me na jednog mrguda koji se također deklarira da ne voli ljubavnu poeziju, ali se tu i tamo iz njega izvuku neka polupriznanja.

Soul sister
15.09.2008., 21:29
Još i danas zamiriše trešnja (http://www.youtube.com/watch?v=UqIdCF8CD4Y&feature=related)

Još i danas zamiriše trešnja
u proljeće kao davno prije
jedna trešnja danima daleko
tamo gdje me već odavno nije

Rekao sam kad poći sam mor'o
uzmite mi i kuću i njivu
samo trešnju ostavite staru
kad navratim da je vidim živu

Šta to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote
ko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote

Rekao sam u vjetar sam prič'o
nikog nije bilo da me čuje
lijepu pjesmu ne voli baš svako
neko baca kamen na slavuje

Nije nebo ovo što vam nude
nije Sunce od zlata i moći
kad bi mogli prodali bi Boga
njima niko ne može pomoći

Marija10
15.09.2008., 22:09
Prekasno za skromnost

Pospremili smo kuću,
prozore ukrasili zavjesama,
u podrumima smo imali dovoljno zaliha
ugljena i ulja,
a među borama kože
sakrili smo smrt u ampulama.

Kroz odškrinuta vrata gledamo svijet:
Pijetla odsječene glave
kako trči po dvorištu.

On je satro naše nade.
Na balkone vješamo posteljinu
i predajemo se.

Jelena Ivanjicki
16.09.2008., 21:50
BAUDELAIRE Charles


OPIJAJTE SE

Opijen uvijek treba biti.
U tome je sve: pocetak i
svrsetak mudrosti.

Da ne osjecate strahovit
jaram Vremena, koji vam
tisti ramena i prigiba vas zemlji,
morate se bez daha opijati.

A cime?

Vinom, poezijom ili kreposcu -
kako vam drago. Ali opijajte se.

Pa ako se ponekad probudite
na stepenicama kakve palace,
na zelenoj travi jarka,
u sumornoj samotinji svoje sobe,
kad je pijanstvo vec malo popustilo
ili sasvim proslo,

pitajte
vjetar,
val,
zvijezdu,
pticu,
uru,

sve sto bjezi,
sve sto jeca,
sve sto putuje,
sve sto pjeva,
sve sto zbori,

pitajte koliko je sati.


I vjetar, val, zvijezda,
ptica, ura, odgovorit ce vam:

"Cas je da se opijate!

Da ne budete mucenici i
robovi Vremena, opijajte se
bez prestanka!

Vinom, poezijom ili kreposcu - kako vam drago".

soadfan
16.09.2008., 22:03
O ludace divna pijanico
Kada razvalis svoja vrata i stanes
igrati budalu pred gomilom
Kada za jednu noc istreses kesu i
rugas se trezvenosti
Kada ides cudnim putevima i
igras se beskorisnim stvarima
Ne haj za sklad i pravo
Kada razvijes svoja jedrila na buri
i kormilo se krha na dvoje
Onda cu te i ja pratiti druze i
pijan u ponor poci.

Stratio sam svoje dane i noci
u drustvu trezvenih mudrih suseda
Mnogo znanja osedelo mi kosu,
mnogo bdenja pomutilo mi pogled
Godinama sam pobircio medju stvarima
i gomilao parcad i tralje :
Smrvi ih igraj po njima
i zavitlaj sve u vetar.
Jer znam da je najvisa mudrost :
pijan u ponor otici.

Ostavi neka se izgube sve krivudave sumnje,
ostavi da izgubim putanju svoju bez nade
Pusti besnu buru neka me otkine
sa mojih lengera.
Svet je naseljen dostojnicima i radnicima,
korisnim i pametnim.
To su ljudi koji su lako prvi i
ljudi koji skromno idu za njima
Ostavi ih neka budu srecni a i neka
rade na srecu drugih,a mene ostavi da
budem lud i nekoristan.
Jer znam da je kraj svakog rada :
pijan u ponor otici.

Ovoga se casa odricem svih prava da
me ubrajaju u redove cestitih ljudi
Necu se vise ponositi znanjem i
sudom svojim o dobru i zlu.
Razbicu sud secanja
prosucu poslednje kapi suza.
Okupacu se u peni rujnoga bisernog vina
i razvedriti svoj osmeh
I namerno cu razderati obrazinu
stalozenoga gradjanina.
I zavetovacu se sveto da cu bez
dostojanstva PIJAN U PONOR OTICI.

Rabindranath Tagore

Jelena Ivanjicki
16.09.2008., 22:12
Jesi li to vidio ovu istu pjesmu koju sam prije desetak minuta ostavila na topicu lijepe misli o duhovnosti ili je ovo bizarna koicidencija i sinhronicitet da si istu pjesmu samo drugi prevod i ti stavio gotovo paralelno u isto vrijeme kao kao i ja? :)

soadfan
16.09.2008., 22:26
^^ sinhronicitet :)

Jelena Ivanjicki
16.09.2008., 22:38
^^ sinhronicitet :)

Je li znaš šta kaže James Redfield u celestinskom prorčanstvu šta sinhronicitet znači? Sinhronicitet uvijek znači poruka iz nekauzalnog koja nam odgovara na trenutna pitanja koja su u glavi ... :) Drugim riječima ti meni i ja tebi nosimo odgovore na dileme.

u ovom slučaju - čini se sinhronicitet govori - ISTINA - tagore je u pravu :)

......jer znam da je najvisa mudrost :
pijan u ponor otici......


:Pivo:

Dragan
17.09.2008., 19:38
Vasa djeca nisu vasa djeca.
Ona su sinovi i kceri ceznje zivota
za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Mozete im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli.
Mozete okuciti njihova tijela,
ali ne njihove duse,
Jer, njihove duse borave u kuci od sutra, koju vi ne mozete posjetiti,
cak ni u svojim snima.

Mozete se upinjati da budete kao oni, ali ne trazite od njih da budu poput vas.
Jer, zivot ne ide unatrag niti ostaje na prekjucer.

Vi ste lukovi s kojih su vasa djeca odapeta kao zive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonacnosti i
On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.

Neka vasa napetost u Strijelcevoj ruci bude za srecu;
Jer, kao sto On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.

Halil Dzubran

kuc kuc imaliko
21.09.2008., 23:33
Oprosti, majko sveta, oprosti,
sto nasih gora pozalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blazenoj tebi podize dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
sto ti zemaljski sagresi stvor:
Kajan ti ljubim preciste skute,
Santa Maria della Salute.


Zar nije lepse nosit' lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejuci svetsku lepotu
u pep'o spalit' srce i lub;
tonut' o brodu, trunut' u plotu,
djavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepse vekovat' u te,
Santa Maria della Salute?


Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokaj'o ja;
sve sto je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za cim sam cezn'o, cemu se nad'o,
sve je to davno pep'o i pra',
na ugod zivu pakosti zute,
Santa Maria della Salute.



Trovala me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak necu nikoga klet';
stagod je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, sto je dusi lomilo krilo,
te joj u jeku dusilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!



Tad moja vila preda me granu,
lepse je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleci ranu,
al' tezoj rani nastade brid:
Sta cu od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?



Ona me glednu. U dusu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, sto iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za cim god ceznu',
jade pa slade, cemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje zude,
-svu vecnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.



Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu zivota,
ta zlatna vocka sto sad tek zre?
Oh, slatka vocko, tantalskog roda,
sto nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni gresne zalute,
Santa Maria della Salute.



Dve u meni pobise sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustase mile,
vijugav mozak odrza vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.



Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od srece, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrca sunce, vecita stud,
gasnuse zvevde, raj u plac briznu,
smak sveta nasta i strasni sud. -
O, svetski slome, o strasni sude,
Santa Maria della Salute!



U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U dusi bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
za sto se mudracki mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.



Dodje mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi zelja navreli roj,
ona mi dodje kad njojzi gove,
tajne su sile sluskinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.



U nas je sve k'o u muza i zene,
samo sto nije briga i rad,
sve su miline, al' nezezene,
strast nam se blazi u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo cu biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike cute,
Santa Maria della Salute.


A nasa deca pesme su moje,
tih sastanaka veciti trag;
to se ne pise, to se ne poje,
samo sto dusom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.



A kad mi dodje da prsne glava
o mog zivota hridovit kraj,
najlepsi san mi postace java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz nistavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve ce se zelje tu da probude,
dusine zice sve da progude,
zadivicemo svetske kolute,
zvezdama cemo pomerit' pute,
suncima zasut' seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.

(laza kostić)

enky
22.09.2008., 00:26
kad ja budem imala najveći ego
postat ću, namah i izvjesno - guru,
svim manje svjesnima, neduhovnima
nametnuti ću moderaturu

pa ću ih pristrasno, protivu htjenja
voditi putem prosvjetljenja

moj ego kad dosegne visine
nekih poznatijih golemih ega
od mene po meni - boljih bit neće
činit ću si se poput snijega

ko pahulja koja zanosno blista
ma što činila, besprijekorno čista


Moj ego kad postane grandiozan
da ne vidim više ništa od njega
ja ću tad spremno svima drugima
spočitavati ogromnost ega


i činit će mi se k'o duhovna sića
ta prepotentna ništavna bića


za to će vrijeme, negdje drugdje
netko tko ego bildao nije
gledati zbunjen kako se egom
bitka za naj-duhovnjaka bije

i svakako neće reći ni riječi,
jer zna da se ego egom ne liječi





by kuc kuc imaliko :cerek:
all rights reserved

Dragan
23.09.2008., 20:51
Povratak

Ko zna (ah, nitko, nitko nista ne zna,
Krhko je znanje!)
Mozda je pao trak istine u me,
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti velim,
Ali, ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.

U moru zivota sto vjecno kipi,
Sto vjecno hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Mozda iste kapi -
I kad prodje vjecnost zvjezdanijim putem,
Jedna vjecnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naci
Neka ista usta.

Mozda ces se jednom uvece pojavit
Prekrasna u plavom,
Ne sluteci da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pisem srcem punim tebe
Ove cudne rime,
Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i dusa u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim ce glasom zaglusiti razum
Sve sto slutnja sapne;
Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vezu
Neki stari lanci.

No vrijeme se krece, no vrijeme se krece
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono sto je bilo:
I radost i tugu.
I sinut ce oci, naci ce se ruke,
I srce se dici -
I slijepi za stope bivseg zivota
Njima cemo ici.

Ko zna (ah, nitko, nitko nista ne zna.
Krhko je znanje!)
Mozda je pao trag istine u me,
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.


Dobrisa Cesaric

Jelena Ivanjicki
24.09.2008., 00:00
Dobriša Cesarić, isto :)

TIHO, O TIHO GOVORI MI JESEN

Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada snježi, spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.


Bez oproštaja

Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slusah svojih nada lom
U jednom zabacenom restoranu.

Kako je bilo? Nije tesko reci!
U zamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obicno i lijeno,
Sa svime sto jos ljubljah.

Da l` misljase da u tom gradu
Ostavlja dusu njome bonu?
Da l` iskahu me njene oci
Pogledom ceznje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al sto to moje srce kuca jace?
Nije l` to mozda nada, tajni znak,
Da neko u daljini place?

Ah kakav plac! Uobrazenje, san!
Ta njene ceznje davno sve su
Vec ugasene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.

Mozda zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj dusi;
A i taj spomen past ce kao list
Minulog ljeta, sto se susi.


Breze na ulici

Kraj bijelih breza svakog dana
Ja prođem srca razdragana.
(Oduvijek ima tajnih veza
Između pjesnika i breza.)

Od čega dršćete, vi breze?
Od slatkih slutnja ili jeze?
Zašto vam krošnja podrhtava
I onda kada vjetar spava?

Na ulicu, med svijet što viče,
Ko da ste izašle iz priče.
Nježne, treperave i čiste
Baš kao prva ljubav vi ste!


Jedne noći

Te noći pisah sjedeć posve mirno,
Da ne bih majci u susjednoj sobi
Škripanjem stolca u san dirno.

A kad mi koja ustrebala knjiga,
Sasvim sam tiho išao po sagu.
U svakoj kretnji bila mi je briga
Da staričicu ne probudim dragu.

I noć je tekla spokojna i nijema.
A tad se sjetih da je više nema.


Kad budem trava

Možda će onda bolje da bude
Kada se jednoga dana preselim
U crve i u zemne grude.

Ljuljat ću se u travama veselim,
Mjesečinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro skriven.

Ništa mi neće ostat od uma,
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ja neću imat ni uha ni sluha,
Da slušam tišinu svojega šuma.

Ako me kada stanu i kosit,
Neće mi bola nanijeti kosa -
Jedini teret koji ću nosit
U novom životu biti će rosa.


Noć tajanstva

Ja ćutim da sam nečim taknut.
Ko dahom. Ali ne znam čime.
Da l' za mnom, draga, pružaš ruke,
Ili si rekla moje ime?

U meni sada sve je tiho.
Ja čekam znak tvoj da se javi.
Ja čekam budno, čekam žudno;
Ja bdim u jednoj višoj javi.

Marina, to je noć tajanstva;
Čeznuća putuju po tmini,
I ovaj osmjeh na mom licu
Primit ćeš negdje u daljini.


Nadam se da nije suviše pjesama u jednom postu, ali eto jednom kad sam krenula pejstat jedva sam se zaustavila .... samo zato jer što se mene tiče sve što je napisao vrijedno je čitanja ....... :)

Enchantress
24.09.2008., 01:06
Niko kao ja (http://www.youtube.com/watch?v=oyTSq84FpM0)

Niko, niko
Kao ja
Nikad niko
Kao ja
I niko
I nikad
I niko

Ja!

:)

Kama
28.09.2008., 08:53
Ima netko Veći
i moćniji i jači___
da svaki korak naš
čini se, ko da nije naš,
da svaki čin naš,
ko da nije začet u nama,
i naša Volja
kao da stoji pod nečijim, tuđim autoritetom:

Koji daje, da je sve
obratno
i protivno:
u nama,
izvan nas,
koji daje, da čovjek gleda,
kako mu i zadnje zdanje pada,
a opet da se nada...

Ima netko - moćniji i jači,
pod čijim autoritetom sva naša htijenja
postaju kao lutke
i naša volja - ko osuđeno roblje
šutke
sagiba šiju.

Ima nešto
vrh nas sviju!

Đ.Sudeta

Kama
28.09.2008., 08:56
ovo je jedna u koju sam stalno buljila u knjižici :D

Jedite na travi
Samo požurite
Jer kad-tad
Trava ce jesti na vama

(Jaques Prévert)

enky
29.09.2008., 23:01
Samome sebi

O dušo, bezbrojnim jadima izmučena dušo,
Ponosna budi te se pred dušmaninom junački isprsi!
Junački sve zasjede njegove zamrsi!
Dušo, ohola mi nemoj u pobjedi biti,
A ni poražena nemoj samo tugu sniti!
U radosti se ne uznesi, u bolu se ne ponizi,
Sjeti se, kako vrijeme u promjeni k'o voda klizi.


Arhiloh (http://sh.wikipedia.org/wiki/Arhiloh)

nessie666
01.10.2008., 11:42
I SPENT ALL MY MONEY ON DRUGS, AND COULDN'T AFFORD TO FLY
I TOOK A GREYHOUND BUS, YOU AND YOUR BRAT SAT NEXT TO ME
IT WOULDN'T SHUT UP, SO I LIT IT ON FIRE
FOR 30 SECONDS IT WAS LOUDER, THEN IT SHUT UP

I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE BABY ON FIRE
I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE BABY ON FIRE
I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE BABY ON FIRE
I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE, I LIT YOU'RE BABY ON FIRE

YOU CAME BACK FROM THE BATHROOM, AND SMELLED SOMETHING BURNING
YOU REALIZED IT WAS YOUR BABY, AND I STARTED TO LAUGH
YOU ASKED THE DRIVER TO PULL OVER, BUT HE LAUGHED AT YOU TOO
YOU YELLED AT ME, SO I ROSTED SOME MARSMELLOWS ON YOU'RE KID

:lol:

šala.. evo sad stvarno:

Rastanak sa sobom

Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubljine noći


Sa zvijezdama i mi zapadamo


Mi stojimo već na krajnjem rubu sobe


Ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?


Zamakle su zvijezde
Ko od nas još može naslutiti sebe?


Rušimo se vječno


Naš je put bez dna i padanje bez glasa

A.B.Šimić

LJUBAWOLJA
13.10.2008., 10:23
JEDNA ZVIJEZDA NA VIDIKU

Tvoje noge u blatu, glava u tami.
O čovječe, kako jadan je položaj tvoj,
Sumnje što plaše, jadi što izjedaju,
I pamet i volja za borbu ti nedostaju.
Izgubljena je nada u srcu, vrijednost u radu
Nema zvijezde na vidiku.

Tvoji bogovi lutke svećenika postaju.
“Istina? Sve je relativno!“ znanost uviđa.
Sputan sa svojim životinjskim bratom,
Ljubav te muči, dok ljubavna nada umire,
I vjera u ljubav vene. Životnosti ni najmanje
Tamna zvijezda opažena.

Tvoja gmižuća strvina je drhtala i puzala,
Da sebi nađe odbačenu duplju u panju,
Tvoja bol je beskorisna bila; prestravljen
Besciljnom slučajnošću u svojoj agoniji
Kročiš, dok su prazna nebesa nadnijeta
Nad uzaludno zelenom poljanom!

Sve duše vječno postoje,
I svaka je osebujna, krajnja,
Savršena, i koprenu svaka sebi tvori
Da u umu i tijelu slavi
S nekom dvojnom maskom njihov vječni
Nezasitni pir.

Neke pijanice, ludujući za snom,
Očajavaju što on mora mrijeti, zamijenivši
Sebe za svoje vlastite sjene.
Jedna zvijezda probuditi ih može
K sopstvenosti; zvijezde duše što spokojno
Blistaju, na života mirnom jezeru.
Ono što je započelo, nikad prestati neće,
Jer sve stvari istraju zbog toga što jesu.

Čini što ti volja, jer svaki muškarac
I svaka žena je zvijezda.
Pan nije mrtav: on živi, Pan!
Kidaj okove!
Čovjeku ja dođoh, broj
Čovjeka je moj broj, Lava svjetlost;
Zvijer sam, čiji Zakon je Ljubav.
Ljubav pod Voljom, njegovo kraljevsko pravo –
Ugledaj unutra, a ne iznad,
Jednu Zvijezdu na vidiku!

LJUBAWOLJA
17.10.2008., 15:02
PROLOG NEROĐENOG



1. U moju samoću dopire

2. Zvuk flaute iz sjenovitih gajeva koji nastanjuju najviše brežuljke.

3. Oni se rasprostiru sve od široke rijeke pa do granica pustoši.

4. I ja ugledah Pana.

5. Snjegovi su vječni gore, u visinama

6. I njihov se miris izvija uvis do nozdrva zvijezda.

7. Ali što ja imam s tim?

8. Za mene je samo daleka flauta, trajna vizija Pana.

9. Na sve strane Pan, u očima, u ušima;

10. Panov miris me prožima,
ukus mi njegov usta ispunjava,
tako da se jezik u neshvatljiv i nakazan govor prolama.

11. Njegov zagrljaj draži svaki centar naslade i bola.

12. Dok šesto unutrašnje čulo plamti Njegovim najintimnijim sopstvom,

13. Ja sam se bacio u ponor bića,

14. Sve do bezdana, anihilacije.

15. Kraj samoće, kao i svega. Pan! Pan! Io Pan! Io Pan!


I
1. Moj Bože, kako Te volim!

2. Sa pomamnom glađu zvijeri gonim Te Svemirom.

3. A Ti kao da stojiš na vrhu kule na rubu nekog utvrđenog grada.
Ja sam bijela ptica, i obrušavam se na Tebe.

4. Ti si Moja Ljubav:
vidim Te kao nimfu bijelih udova ispruženu pored izvora.

5. Izležava se na mahovini; i nema nikoga osim nje:

6. Zar Ti nisi Pan?

7. Ja sam On.
Ne govori, O Bože moj! Neka se ovo djelo dovrši u tišini.

8. Neka se moj bolni krik iskristalizira u malo bijelo lane, i zbriše u šumu!

9. Ti si kentaur, O Bože moj,od ljubičica, kojima si okrunjen sve do konjskih kopita.

10. Ti si tvrđi od kaljenog čelika. Ne postoji dijamant tvrđi od tebe;

11. Zar ne dadoh tijelo i dušu?

12. Milujem te, a bodež mi se pod grlom nalazi.

13. Neka mlaz krvi utaži Tvoju žeđ za krvlju, O moj Bože!

14. Ti si mali bjeli zečić u jazbini Noći.

15. Ja sam veći i od lisice i od jazbine.

16. Daj mi Tvoje poljupce, O Gospode Bože!

17. Sijevnu munja i liznu malo stado ovaca.

18. Eno jezik i plam; vidim taj trozubac koji se morem valja.

19. To je glava feniksa; niže su dva roščića. Oni probadaju slabog i griješnog:

20. Ja ću probosti Tebe, O Ti mali sivi bože, ne budeš li se čuvao!

21. Od sivoga ka zlatnom; od zlata do onoga što nadmašuje i zlato Ofirsko.

22. Moj Bože! Ali ja Te volim!

23. Zašto si šaputao tako dvosmislene stvari?
Da se nisi uplašio, O Ti jarčevih kopita, O Ti Rogati, O stupu munje?

24. Sa munje padaju biseri; sa bisera crne mrlje ništavila.

25. Utemeljio sam sve na jednome, a jedno na ničemu.

26. Plovi eterom, O moj Bože, moj Bože!

27. O Ti veliko prikriveno sunce sjaja, odreži ove očne kapke!

28. Priroda će izumrijeti; ona me skriva,
strahom zatvara moje očne kapke,
ona me skriva od Mog uništenja, O Ti oko otvoreno!

29. O Ti vječno uplakani!

30. Ne Izida moja mati, ni Oziris moje jastvo;
već rodoskrvni Horus predat Tifonu, takav neka budem!

31. Tu je misao; a misao je zlo.

32. Pan! Pan! Io Pan! I to je dovoljno.

33. Ne padaj u smrt, O dušo moja!
Zamisli da je smrt postelja u koju padaš!

34. O kako Te volim, O Bože moj!
Postoji jedna naročita paralelna luč iz beskraja,
loše prelomljena u magli ovog uma!

35. Volim Te!

Volim Te!

Volim Te!

36. Ti si divota, bijelja od žene u stupu ove vibracije.

37. Poletio sam uvis poput strijele, i postao ono Gore.

38. Ali to je smrt, i plamen lomače.

39. Uspni se u plamenu lomače, O moja dušo!
Tvoj Bog je poput hladne praznine najvišeg neba u kojem ti zračiš svoju malu luč.

40. Kada me budeš spoznao, O prazni Bože,
moj plam će konačno zgasnuti u Tvom velikom N.O.X.-u.

41. Što češ Ti biti tada, moj Bože, kada prestanem da Te volim?

42. Crv, ništa, nitkov kukavni!

43. Ali Oh! Ja Te volim.

44. Bacio sam milion cvijetova iz košare Onostranog pred Tvoja stopala,
pomazao sam Tebe i Tvoj štap uljem i krvlju i poljupcima.

45. Pobudio sam Tvoj mramor u život - da! U smrt.

46. Ubijen sam zadahom iz Tvojih usta, koja nikad ne piju vino, već život.

47. Kako rosa Univerzuma bijeli te usne!

48. Ah! kapajući toku zvijezda Vrhovne majke, prestani!

49. Ja Sam Ona koja treba doći, Djevica svih ljudi.

50. Ja sam dječak pred Tobom, O Ti satir-Bože.

51. Ti češ dosuditi kaznu zadovoljstva - Sada! Sada! Sada!

52. Io Pan! Io Pan! Ja Te volim. Ja Te volim.

53. O moj Bože, poštedi me!

54. Sada! Učinjeno je! Smrt.

55. Uskliknuo sam riječ - i to posta moćna čarolija za vezivanje Nevidljivog,
čarolija za razvezivanje vezanog; da, za odvezivanje vezanog.

LJUBAWOLJA
17.10.2008., 15:03
II

1. O moj Bože! Uzmi me opet, ponovo, uvijek. Zauvijek! Zauvijek!

2. Ono što iz Tebe dođe kao Vatra iz mene izlazi kao voda;
neka me zato Tvoj Duh obuzme, a moja desnica munju neka otpusti.

3. Putujući svemirom,
vidio sam sukob dviju galaksija koje su stremile jedna na drugu
i probadale se poput bikova na zemlji. Bio sam uplašen.

4. Tada one prestaše da se bore i ustremiše se na mene,
i ja ostadoh zgažen i raznesen.

5. Više bih volio da me je pregazio Slon Svijeta.

6. O moj Bože! Ti si moja mala pitoma kornjača!

7. Ipak Ti podupireš Slona Svijeta.

8. Zavlačim se pod Tvoj oklop kao ljubavnik u krevet svoje drage;
uvlačim se unutra, i sjedam u Tvoje srce, što ljepše i udobnije mogu.

9. Ti me štitiš, pa ne čujem trubljenje tog Slona Svijeta.

10. Ne vrijediš ni koliko jedan obol od agore;
ipak Tebe nije moguće kupiti ni po cijenu čitavog Univerzuma.

11. Ti si poput prelijepe nubijske robinje
koja je naslonila svoj nagi purpur
na zelene mramorne stupove kupališta.

12. Vino šiklja iz njenih crnih bradavica.

13. Trenutak prije pio sam vino u kući Pertinaksovoj .
Dopadoh se Peharniku i on mi natoči pravi slatki Čian.

14. Bijaše tu i jedan momak Doranin, obučen u snazi i junaštvu, atleta.

Pun mjesec ljutito nestade u magli.

Ah! a mi smo se smijali.

15. Bio sam mrtav pijan, O moj Bože! Pa ipak me Pertinaks odvede na svadbu.

16. Kruna od trnja beše sav moj miraz.

17. Ti si poput roga jarca iz Astora, O Ti Bože moj, čvornat i iskrivljen i vraški snažan.

18. Hladnije no sav led svih ledenjaka Nage Planine
bilo je vino što se točilo za mene.

19. Divlja zemlja i opadajući mjesec.

Oblaci jure nebom.

Kolo omorika, i iznad stasitih tisa: ti u sredini!

20. O sve vi žabe i mačke, uživajte! Vi ljigavci, ovamo!

21. Igrajte, plešite za Gospoda našeg Boga!

22. On je on! On je on! On je on!

23. Zašto moram dalje?

24. Zašto? Zašto? Začu se najednom cerekanje milion đavolčića pakla.

25. I smijeh se nastavi.

26. Ali ne zasmeta Univerzumu; niti uzdrma zvijezde.

27. Bože! Kako Te volim!

28. Hodim nekom ludnicom; I muškarci i žene oko mene, svi su ludi.

29. Oh ludilo! Ludilo! Ludilo! Poželjno si!

30. Ali ja Te volim, O Bože!

31. Ovi muškarci i žene bjesne i urlaju; lupetaju gluposti.

32. Počinjem se plašiti. Nemam sigurnosti i kontrole; ja sam sam. Sam. Sam.

33. Pomisli, O Bože, kako sam sretan u Tvojoj ljubavi.

34. O mramorni Pane! O lažljivo, pohotno lice!
Obožavam Tvoje mračne poljupce, krvave i smrdljive!
O mramorni Pane!
Tvoji su poljupci poput sunčeva svjetla na plavom Egeju;
njihova krv je krv sunčevog zalaza nad Atenom;
njihov zadah je poput vrta Ruža Makedonskih.

35. Sanjao sam zalazak sunca, ruže i vinograde;
Ti si bio tamo, O moj Bože, odjeven kao atenska kurtizana, a ja sam Te volio.

36. Ti nisi san, O Ti koji si previše lijep i za san i za javu!

37. Razgonim ludi narod zemlje; sam šetam vrtom sa

svojim lutkicama.

38. Imam Gargantuovski stas;
ona galaksija tamo samo je oblačić dima moga mirisa.

39. Zapali Tvoje čudno bilje, O Bože!

40. Momci, pripremite mi magično piće pogledima vašim!

41. Duša se sama opila.

42. I Ti si opijen, O moj Bože, od mojih poljubaca.

43. Univerzum tetura; Ti si ga pogledao.

44. Dvaput, i sve je učinjeno.

45. Dođi, O moj Bože, i zagrlimo se!

46. Lijeno, žudno, strasno, istrajno; tako ću raditi.

47. I biće Kraj.

48. O Bože! O Bože!

49. Lud sam što Te volim; Ti si okrutan, Ti se suzdržavaš.

50. Priđi mi sad! Ja Te volim! Ja Te volim!

51. O dragi, moj dragi - Poljubi me! Poljubi me! Ah! Još.

52. Snu, uzmi me! Smrti, uzmi me! Ovaj život je prepun; zadaje bol, ubija, prevrće.

53. Pusti me da se vratim u svijet; da, vratim u svijet.

LJUBAWOLJA
17.10.2008., 15:04
III

1. Bio sam Amon-Raov svećenik u Njegovom hramu u Tebi.

2. Ali dođe Bakhus pjevajući sa svojom družinom djevojaka odjevenih u vinovu lozu,
djevojaka u tamnim plaštevima; a Bakho u sred njih poput laneta!

3. Bože! Kako sam samo jurnuo u bijesu i rastjerao taj hor!

4. Ali u mom hramu stajaše Bakhus kao svećenik Amon-Raov.

5. Stoga sam bijesno otišao sa djevojkama u Abisiniju; i tamo smo živjeli i uživali.

6. Neizmjerno; da, uistinu!

7. Ješću zrelo i nezrelo voće u slavu Bakhusa.

8. Terase od hrastovine, sa stepenicama od oniksa i opala i sardoniksa vode do hladovitog zelenog trijema od malahita.

9. U njemu je kristalna školjka nalik na ostrigu - O veličanstvenosti Prijapa!
O ljepoto Velike Boginje!

10. U njoj je biser.

11. O Biseru! Ti potičeš od strahotnog veličanstva Amon-Raovog.

12. Tada sam ja, svećenik, ugledao postojano blistanje u srcu bisera.

13. Toliki sjaj da je nepodnošljiv! Ali gle!
Krvavo-crvena ruža na križu od sjajnog zlata!

14. Tako sam obožavao Boga! Bakhuse! Ti si ljubavnik mog Boga!

15. Ja koji sam bio svećenik Amon-Raov,
koji sam gledao kako Nil protiče tokom mnogih mjeseci,
tokom mnogih, mnogih mjeseci, ja sam mlado lane sive zemlje.

16. Ja ću zaplesati na vašem tajnom skupu,
i moje tajne ljubavi će biti slatke među vama.

17. Imačeš i jednog ljubavnika među gospodarima sive zemlje.

18. On će tebi donijeti to, bez čega je sve uzalud;
jedan čovječji život prosut tebi za ljubav na Mojim Oltarima.

19. Amen.

20. Neka to bude, što prije, O Bože, moj Bože!
Bolujem za Tobom, lutam usamljen među ludim ljudima u sivoj zemlji pustoši.

21. Ti češ postaviti tu užasnu pustu Stvar pokvarenosti.
Oh koje li radosti! Položiti taj kutni kamen!

22. On će stajati uspravljen na visokoj planini; samo će moj Bog opštiti sa njim.

23. Sačiniću ga iz jednog rubina; vidjeće se izdaleka.

24. Dođi! Potpalimo kazane zemlje; oni će destilirati čudesno vino.

25. Ono raste pod mojim rukama: prekriće cijelo nebo.

26. Ti si iza mene: vrištim luđačkom radošću.

27. Tada reče Ithuriel snažni: obožavajmo i mi ovo čudo neviđeno.

28. Tako i učiniše, a arhanđeli pojuriše nebom.

29. Čudan i mističan,
poput žutog svećenika koji priziva moćna jata velikih sivih ptica sa Sjevera,
tako ja stojim i prizivam Te!

30. Neka ne zamrače sunce vikom i krilima svojim!

31. Ukloni oblik i sve što ga prati!

32. Miran sam.

33. Ti si poput čaplje u rižinim poljima,
ja sam veliki crni pelikan u vodama sunčeva zalaza.

34. Ja sam poput crnog evnuha; a Ti si sablja.
Odrubio sam glavu onog svijetlog, što lomi kruh i sol.

35. Da! Ja udaram - a mlaz krvi stvara zalazak sunca na lapis lazuliju Kraljeve Ložnice.

36. Udaram. Čitav svijet je nestao u moćnom vjetru,
a glas urliće jezikom kojim ljudi ne znaju govoriti.

37. Poznajem taj strašni zvuk iskonske radosti;
poletimo na krilima oluje sve do svete kuće Hatorine;
ponudimo pet kravljih dragulja na njen oltar!

38. Ponovo taj neljudski glas!

39. Propinjem svoj divovski stas u čeljustima oluje, udaram je i obuzdavam, prenosi me preko mora.

40. Postoji jedan čudan blijedi Bog, bog bola i smrtne pokvarenosti.

41. Moja vlastita duša ugriza samu sebe, poput škorpiona okruženog vatrom.

42. Tom blijedom Bogu sa licem obrnutim,
tom Bogu finoće i smijeha,
tom mladom dorskom Bogu, njemu ću služiti.

43. Jer kraj te službe je patnja neizreciva.

44. Veća usamljenost od velikog sivog mora!

45. Ali zlo zadesi narod sive zemlje, moj Bože!

46. Dopusti mi da ga ugušim ružama svojim!

47. Oh Ti Predivni Bože, osmijehu zlobni!

48. Otkidam Te, O moj Bože, kao purpurnu šljivu sa sunčeva drveta.
Kako se samo topiš u mojim ustima, Ti posvećeni šećeru Zvijezda!

49. Svijet je sav siv pred mojim očima; poput stare pohabane kože za čuvanje vina.

50. Svo vino iz nje je na usnama ovim.

51. Začeo si me na mramornom Kipu, O Bože moj!

52. Tijelo je ledeno od hladnoće miliona luna;
tvrđe je od dijamanta vječnosti. Kako ću izaći na svjetlost?

53. Ti si On, O Bože! O moj dragi! Dijete moje!
Igračko moja! Ti si kao grupa djevica, kao mnoštvo labudova na jezeru.

54. Osjećam suštinu nježnosti.

55. Ja sam čvrst, snažan i muževan; ali Ti dođi! I biću nježan, nemoćan i ženstven.

56. Ti ćeš me zgnječiti u vinskoj preši Tvoje ljubavi.
Moja krv će poprskati Tvoja vatrena stopala litanijama bolne ljubavi.

57. Nići će novi cvijet u poljima, nova berba u vinogradima.

58. Pčele će novi med sakupiti; pjesnici novu pjesmu ispjevati.

59. Steći ću Bol Jarca kao nagradu; a Bog koji sjedi na ramenima Vremena će zadrijemati.

60. I tada će sve ovo što je zapisano biti ispunjeno: da, ispuniće se.

LJUBAWOLJA
17.10.2008., 15:05
IV

1. Ja sam poput djevice što se kupa u čistom jezercu svježe vode.

2. O moj Bože! Vidim Te, tamnog i poželjnog, kako se dižeš sa vode kao zlatni dim.

3. Sav si od zlata, kosa, obrve i lice blistavo;
čak i na vrhovima prstiju svojih udova, Ti si jedan ružičasti san zlatni.

4. Duboko u Tvojim zlatnim očima moja duša poigrava,
kao arhanđeo koji prijeti da ugrozi sunce.

5. Moj mač Te probada skroz;
kristalne lune kaplju iz Tvojeg prekrasnog tijela
koje je skrito iza ovala Tvojih očiju.

6. Dublje, sve dublje.
Padam, kao da se celi Univerzum obrušava u bezdan Godina.

7. Jer Vječnost zove; Onaj Svijet zove; svijet Riječi nas očekuje.

8. Završi sa govorom, O Bože! Zarij očnjake tog psa Vječnosti u ovaj vrat moj!

9. Ja sam poput ranjene ptice koja leprša u krug.

10. Tko zna gdje ću pasti?

11. O Blaženi! O Bože! O moj proždiraču!

12. Daj da padam, padam dolje, padam dolje, daleko, sam!

13. Daj da padam!

14. I nigdje nema odmora, Srce Medeno,
izuzev u koljevci kraljevskog Bakhusa, bedru Najsvetijeg.

15. Tamo počivaj, pod baldahinom noći.

16. Uran prekori Erosa; Marsijas prekori Olimpasa;
a ja ukorih mog prekrasnog ljubavnika sa sunčevom grivom;
Pa zar da ne zapjevam?

17. Neće li moje inkantacije okupiti oko mene čudnovatu družinu šumskih bogova,
čija tijela blistaju pomazana mjesečinom, medom i mirom?

18. Vi ste dostojni obožavanja, O moji ljubavnici; hajdemo dalje do najtamnije pećine!

19. Tamo ćemo se gostiti mandragorom i molijem!

20. Tamo će nam Voljeni prirediti Svoju svetu gozbu.
U smeđim kolačićima od žita iskusićemo hranu svijeta, i bićemo snažni.

21. Iz rujnog i strašnog pehara smrti pićemo krv svijeta, i bićemo pijani!

22. Ohej! pjesma za IAO, pjesma za IAO!

23. Dođi, da pjevamo tebi,
Jakhuse nevidljivi, Jakhuse pobjednički, Jakhuse nagovješteni!

24. Jakhuse, O Jakhuse, O Jakhuse, budi uz nas!

25. Tada se lice svog vremena zamrači, a istinska luč zablista.

26. Začu se i neki krik na nepoznatom jeziku,
čiji urlik uznemiri tihe vode moje duše,
tako da se moj um i moje tijelo izlječiše od svoje bolesti, samospoznaje.

27. Da, jedan anđeo je uznemirio vode.

28. To je bio Njegov krik: IIIOOShBTh - IO - IIIIAMAMTHIBI - II.

29. I nisam li to pjevao tisuću puta noću,
tokom tisuću noći prije nego Ti stiže, O moj žarki Bože,
i probode me Svojim kopljem.
Tvoja Skerletna odora se raskrili preko čitavih nebesa,
tako da Bogovi rekoše: Sve gori: to je kraj.

30. A Ti si položio Svoje usne na ranu i isisao milion jajašaca.
I Tvoja mati sjede na njih, i gle!
Zvijezde i zvijezde i krajnje Stvari od kojih su zvijezde samo atomi.

31. Tada Te spazih,
O moj Bože, kako sjediš poput bijele mačke na hasuri;
a zvuk predenja svijetova ne bi ništa drugo do tvoje zadovoljstvo.

32. O bijela mačko, iskre izljeću iz Tvog krzna!
Od raspadanja svijetova ti pucketaš.

33. Vidio sam više Tebe u toj bijeloj mački nego što Te vidjeh u Viziji Eona.

34. U Raovoj barci putovah,
ali širom vidljivog Univerzuma nikad ne nađoh bilo koje biće nalik Tebi!

35. Ti bijaše poput krilatog bijelog konja,
i ja se utrkivah na Tebi kroz vječnost sa Gospodom Bogova.

36. Još uvijek se utrkujemo!

37. Ti bijaše poput pahulje snega koja pada u borove šume.

38. I na tren Ti se izgubi u pustoši sličnog i raznolikog.

39. Ali ja ugledah prekrasnog Boga na leđima mećave - i Ti bijaše On!

40. Također sam čitao iz velike Knjige.

41. Na drevnoj koži pisalo je zlatnim slovima: Verbum fit Verbum.

42. Kao i Vitriol i hijerofantovo ime V.V.V.V.V.

43. Sve se okretalo u vatri, u zvijezdanom plamenu,
izdvojeno i daleko i sasvim usamljeno - baš kao Ti i ja,
O dušo usamljena, Bože moj!

44. Da, i zapis

------------------------------------------

----------------------------------------------

Dobar je.

Ovo je glas koji zatrese zemlju.

45. Osam se puta on glasno zaorio, a ja ću osam po osam brojati Tvoje milosti,
Oh, Ti Jedanaestorostruki Bože 418!

46. Da, i po mnogo više; po deset u dvadeset dva pravca;
baš kao okomica Piramide - takve će biti Tvoje odlike.

47. Ako ih zbrajam, one su Jedno.

48. Izvrsna je Tvoja ljubav, Oh Gospode!
Ti si razotkiven tamom,
a onaj tko tumara tim jezivim gajevima imaće sreću da Te uhvati,
baš kao zmija koja zgrabi malu pticu pjevačicu.

49. Ja sam Te uhvatio, O moj nježni drozdu;
ja sam poput sokola od majke-smaragda;
hvatam Te po instinktu, iako me oči izdaju zbog Tvog sjaja.

50. A ono tamo je baš luckast narod.
Vidim ih na žutom pijesku, svi su obučeni u tirski purpur.

51. Oni u mrežama vuku svog sjajnog Boga po zemlji;
oni lože oganj za Gospodara Vatre, i viču vulgarne riječi,
čak i užasnu kletvu:
Amri maratza, maratza, atman deona lastadza maratza maritza-maran!

52. Onda oni kuhaju sjajnog boga, i čitavog ga gutaju.

53. To su zli ljudi, O prekrasni dječače! Prijeđimo na Onaj Svijet.

54. Načinimo od sebe privlačan mamac, zavodljiv Lik!

55. Biću poput divne nage žene sa grudima od bjelokosti i zlatnim bradavicama;
cijelo moje tijelo biće poput zvijezdanog mljeka.
Biću blistava i nalik Grkinji, kurtizani sa Delosa, nestalnog otoka.

56. Ti ćeš biti poput malog crvenog crva na udici.

57. I nas dvojica ćemo uloviti našu ribu.

58. Onda ćeš ti biti sjajna riba sa zlatnim leđima i srebrnim trbuhom:
ja ću biti poput silnog prekrasnog muškarca,
snažnijeg nego četrdeset bikova,
čovjeka sa Zapada koji nosi veliku vreću plemenitih dragulja
na štapu koji je veći nego osovina svega.

59. I riba će biti žrtvovana Tebi,
a snažni muškarac na križu raspet za Mene,
a Ti i ja ćemo se ljubiti, i okajati Prvobitini Grijeh; da, okajati Prvobitni Grijeh.

LJUBAWOLJA
17.10.2008., 15:06
V

1. O moj prekrasni Bože! Plivam u Tvojem srcu kao pastrva u planinskim brzacima.

2. Radosno skačem iz ribnjaka u ribnjak; ukrašen sam smeđim, zlatom i srebrom.

3. Eto, ljepši sam nego rujne jesenje šume za prvog snjega.

4. A kristalna pećina moje misli privlačnija je od mene.

5. Samo me jedna udica može izvući; to je žena koja kleči na obali rijeke.
To je ona koja sipa bistru rosu po sebi i po pijesku, tako da se rijeka izliva.

6. Gle pticu na onoj mirti;
samo poj te ptice može me izvući iz ribnjaka Tvojeg srca, O moj Bože!

7. Tko je ovaj napuljski dječak koji se razdragano smije u svojoj sreći?
Njegov ljubavnik je moćni krater Ognjene Planine.
Vidjeh kako je njegove ugljenisane udove niz padine nosio skriveni jezičak tekuće stijene.

8. I Oh! zrikanje cikada!

9. Sjećam se dana kada sam bio poglavica u Meksiku.

10. O moj Bože, jesi li Ti i onda kao i sada bio moj prekrasni ljubavnik?

11. Je li moje dječaštvo i onda kao i sada bilo Tvoja igra, Tvoja radost?

12. Zaista, sjećam se tih surovih dana.

13. Sjećam se kako smo natapali gorka jezera našom zlatnom bujicom; kako smo potopili naš dragocjeni Kip u krater Kitlaltepetla.

14. Kako nas je veliki plamen uzdizao nad nizinama, spuštajući nas u neprohodnu šumu.

15. Da, Ti bijaše neobična skerletna ptica sa kljunom od zlata.
Ja bijah Tvoj partner u šumama vizije;
i uvek smo slušali iz daljine prodornu pjesmu
sakatih svećenika i luđački krik žrtvovanja Djevica.

16. Postojao je čudan krilati Bog koji nam je govorio o svojoj mudrosti.

17. Uspeli smo postati zvijezdana zrnca zlatne prašine u piješčanoj obali mirne rijeke.

18. Da, a ta rijeka bijaše rijeka prostora i vremena.

19. Dijelismo se stoga; uvek u manje, uvek u veće, dok sada,
O slatki Bože, mi smo sami mi, isti.

20. O Bože moj, Ti si poput malog bijelog jarca sa munjom u svojim rogovima!

21. Volim Te, volim Te.

22. Svaki dah, svaka riječ, svaka misao, svako djelo je čin ljubavi s Tobom.

23. Kucanje mog srca je klatno ljubavi.

24. Moje pjesme su nježni uzdasi:

25. Moje misli su sami ushit:

26. A moja djela su milijarde Tvoje djece, zvijezde i atomi.

27. Neka ne bude ničeg!

28. Neka sve stvari padnu u ovaj ocean ljubavi!

29.Neka ova posvećenost bude moćna čarolija za egzorcizam demona Petice!

30. Ah Bože, sve je nestalo! Ti postižeš Svoj ushit. Falutli! Falutli!

31. Praznik je tišine. Uopće više nema glasa.

32. Tako će biti sve do kraja. Mi koji smo prah nećemo nikad nestati u prahu.

33. Tako će biti.

34.Tada, O moj Bože, zadah iz Vrta egzotičnog bilja. Svo ima odbojan miris.

35. Kupa je presječena jednim beskonačnim zrakom; luk života hiperbole se rađa.

36. Sve dalje i dalje plovimo; ipak smo mirni. To je lanac sistema koji se otkida od nas.

37. Prvo pada glupi svijet; svijet stare sive zemlje.

38. On pada nezamislivo daleko, zajedno sa svojim žalosnim bradatim licem koje njim upravlja; iščezava u tišinu i tugu.

39. Mi u tišinu i blaženstvo, a lice je nasmijano lice Erosa.

40. Smijući se mi ga pozdravljamo tajnim znacima.

41. On nas vodi u Obrnutu Palaču.

42. Ondje je Krvavo Srce, piramida čiji vrh dopire ispod Prvobitnog Grijeha.

43. Sahrani me u Tvoju Uzvišenost, O voljeni, O prinčevski ljubavniče ove kurve djevice, u Najtajnijoj Sobi ove Palače!

44. To je brzo učinjeno; da, pečat je stavljen na grobnicu.

45. Postoji jedan koji će je moći otvoriti.

46. Ni pamćenjem, ni maštom, ni molitvom, ni postom, ni bičevanjem, ni drogama, ni ritualom, ni meditacijom;
samo pasivnom ljubavlju će on uspjeti.

47. On će čekati mač Voljenog i razotkriti svoj vrat za udarac.

48. Tada će njegova krv šiknuti i ispisati mi rune na nebu; da, ispisati mi rune na nebu.

LJUBAWOLJA
17.10.2008., 15:09
VI

1. Ti bijaše svećenica, O moj Bože, među Druidima; i mi poznavasmo moći hrasta.

2. Gradili smo si hram od stijena u obliku Univerzuma,
Ti javno, ja tajno.

3. Tamo izvodismo mnoge čudesne stvari u ponoć.

4. Za opadajućeg mjeseca smo radili.

5. Preko polja se razljegao užasan urlik vukova.

6. Odgovorili smo i lovili smo sa čoporom.

7. Stigosmo tako do nove Kapele i Ti odnese Sveti Gral ispod Tvojih druidskih haljina.

8. Tajno i krišom ispijasmo od tog nadahnjujućeg sakramenta.

9. Tada užasna bolest zahvati narod sive zemlje; a mi se radovasmo.

10. O moj Bože, prikrij Svoju uzvišenost.

11. Dođi kao lopov, i ukradimo ovaj Sakrament.

12. U našim gajevima, u našim samostanskim ćelijama, u našem saću sreće, pijmo, pijmo!

13. To je vino, koje sve boji istinskom tinkturom od čistog zlata.

14. Postoje duboke tajne u ovim pjesmama.
Nije dovoljno slušati pticu; da bi uživao u pjesmi moraš biti ptica.

15. Ja sam ptica, a Ti si moja pjesma, O moj veličanstveni galopirajući Bože!

16. Ti zauzdavaš zvijezde; ti goniš sazviježđa, po sedam uporedo, kroz cirkus Ništavila.

17. Ti Bože Gladijatore!

18. Sviram na svojoj harfi; Ti se boriš sa zvijerima i buktinjama.

19. Ti uživaš u muzici, a ja u borbi.

20. Ti i ja smo Carevi miljenici.

21. Vidi! pozvao nas je do Carskog prijestolja.

Noć pada; ovo je velika orgija obožavanja i blaženstva.

22. Noć pada kao blistavi ogrtač sa prinčevih ramena na

roba.

23. On ustaje kao slobodan čovjek!

24. O proroče, baci ogrtač na te robove!

25. Mrkla je noć, i slabašne vatre u njoj; ali i sloboda za roba će svoj sjaj pridodati.

26. I tako siđoh u veliki žalosni grad.

27. Tu je mrtva Mesalina trampila svoju krunu za otrov mrtvog Skakavca;
tamo je Kaligula stajao, i napadao mora zaborava.

28.Tko bijaše Ti, O Cezaru, da spoznaš Boga u Konju?

29. Jer gle! Mi opazismo Saksonskog Bijelog Konja ocrtanog na zemlji;
i ugledasmo Morske Konje kako se propinju po staroj sivoj zemlji,
a pjena iz njihovih nozdrva nas prosvetljuje!

30. Ah! Ali ja te volim, Bože!

31. Ti si kao mjesec nad svijetom leda.

32. Ti si kao osvit najviših snjegova na spaljenim proplancima tigrove zemlje.

33. Šutnjom i govorom ja Te obožavam.

34. Ali sve je uzalud.

35. Samo Tvoju šutnja i Tvoj govor koji obožavaju mene vrijede.

36. Plačite, O vi ljudi sive zemlje, jer mi smo popili vaše vino, i ostavili vam samo gorki talog.

37. Ipak, iz njega ćemo vam iscijediti piće bolje od nektara Bogova.

38. Naša tinktura vrijedi više od svog egzotičnog bilja i zlata ovoga svijeta.

39. Jer naš crveni prah projekcije je iznad svih mogućnosti.

40. Malo ima ljudi; ali dovoljno.

41. Mnogo peharnika, a vina na volju.

42. O dragi moj Bože! Kakvu svetkovinu si pripremio.

43. Pogledaj svijetla i cvijeće i djevice!

44. Probaj vina i slastice i divna jela!

45. Udahni mirise i oblake malih bogova koji su kao šumske nimfe što nastanjuju nozdrve!

46. Cijelim svojim tijelom osjeti veličanstvenu uglačanost
mramorne hladnoće i plemenitu toplinu sunca i robova!

47. Neka Nevidljivi pokaže svoj proždirućoj svijetlosti svoju razornu moć!

48. Da! Cijeli svijet je rascijepljen, kao neko staro sivo drvo munjom pogođeno!

49. Dođite, o bogovi, i svetkujemo!

50. Ti, O moj dragi, O moj vječni Vrapče-Bože, moj ushitu, moja žudnjo, varalice moja, dođi i cvrkući na mojoj desnoj ruci!

51. Ovo je bila priča o sjećanju Al A'in svećenika; da, Al A'in svećenika.

LJUBAWOLJA
17.10.2008., 15:10
VII

1. Paljenjem mirisa i blagim narkotikom, riječ bijaše razotkrivena.

2. O brašno, medu i ulje! O prekrasna mjesečeva zastavo, koju luna vješa u središtu blaženstva.

3. Oni razlabavljuju zavoje sa leša; oni razvezuju Ozirisove noge,
tako da plamteći Bog može bjesniti nebeskim svodom sa svojim čudesnim kopljem.

4. Ali od čistog crnog mramora je taj žalosni kip, a nepromjenjivi bol očiju je gorak do sljepila.

5. Mi razumijemo ushićenje tog uzdrmanog mramora,
rastrganog trudovima rađanja okrunjenog djeteta, zlatnim štapom zlatnog Boga.

6. Mi znamo zašto je sve skriveno u kamenu, unutar mrtvačkog sanduka,
unutar moćnog groba,
I mi odgovaramo Olalam! Imal! Tutulu! kao što je napisano u drevnoj knjizi.

7. Tri riječi te knjige su poput života za naš eon; nijedan bog nije pročitao sve.

8. Ali Ti i ja, O Bože, mi smo je napisali stranu po stranu.

9. Naše je jedanaestorostruko čitanje Jedanaestorostruke riječi.

10. Ovih sedam slova zajedno čine sedam različitih riječi;
svaka riječ je božanska, a unutra je skriveno sedam rečenica.

11. Ti si ta Riječ, O moj dragi, moj gospode, moj gospodaru!

12. O dođi k meni, izmješaj vatru i vodu, sve će se rastvoriti.

13. Očekujem te u snu i na javi. Više Te ne prizivam; jer Ti si u meni,
O Ti koji si me učinio prekrasnim instrumentom podešenim za Tvoje ushićenje.

14. Ipak, Ti si uvijek postrani, čak i kad si ja.

15. Sjećam se izvjesnog svetog dana u sumraku godine,
u sumraku Ekvinocija Ozirisa, kada Te prvi put ugledah vidljivog;
kada je po prvi put donesena strašna odluka; kada je Ibisoglavi činima uklonio sukob.

16. Sjećam se Tvog prvog poljupca, baš kao što bi se djevica sjećala.
Ni na tamnim sporednim stazama nije bilo drugoga: Tvoji poljupci traju.

17. Ne postoji nitko drugi osim Tebe u čitavom Univerzumu Ljubavi.

18. Moj Bože, volim Te, O Ti jarče pozlaćenih rogova!

19. Ti prekrasni biku Apis! Ti prekrasna zmijo Apep! Ti prekrasno dijete Trudne Boginje!

20. Ti si se meškoljio u Svom snu, O drevna tugo godina!
Ti si uzdigao Svoju glavu da udariš, i sve se rastvorilo u Bezdanu Uzvišenosti.

21. Kraj slovima riječi! Kraj sedmostrukom govoru.

22. Pretoči mi čudo svega toga u lik mršave hitre deve koja korača pijeskom.

23. Usamljena je ona, i užasna; ipak je stekla krunu.

24. Oh radosti! Radosti!

25. Moj Bože! O moj Bože! ja sam samo mrlja u zvijezdanoj prašini vjekova; ja sam gospodar Tajne Stvari.

26. Ja sam Razotkrivač i Pripremač. Moj je Mač - i Mitra i Krilati štap!

27. Ja sam Inicijator i Razarač. Moj je Globus - i Ptica Bennu i Lotos Izide, moje kćeri.

28. Ja sam Jedan iza svega ovoga; i nosim simbole moćne tame.

29. Postojaće sigil kao od ogromnog crnog zamišljenog oceana smrti i središnjeg sjaja tame, koji zrači svoju moć preko svega.

30. To će progutati ovu manju tamu.

31. Ali u tom ponoru tko će odgovoriti: što jeste?

32. Ne ja.

33. Ne Ti, O Bože!

34. Dođi, ne mudrujmo više zajedno; uživajmo! Budimo ono što jesmo, tihi, jedinstveni, posebni.

35. O samotne šume svijeta! U kojim zatonima ste skrile našu ljubav?

36. Šuma kopalja Najvišeg se zove Noć, i Had, i Dan Gnjeva; ali ja sam Njegov kapetan, i nosim Njegov pehar.

37. Ne plaši me mojim kopljanicima! Oni će ubiti demone njihovim sitnim šiljcima. Vi ćete biti slobodni.

38. Ah, robovi! vi nećete - vi ne znate kako biste.

39. Ipak muzika mojih kopalja će biti pjesma slobode.

40. Velika ptica će jurnuti iz Bezdana Radosti, i odnjeti vas da budete moji peharnici.

41. Dođi, O moj Bože, u ovom poslednjem ushićenju postignimo Jedinstvo s Mnoštvom!

42. U tišini Stvari, u Noći Silina, iznad proklete oblasti Trojke, uživajmo u našoj ljubavi!

43. Moj dragi! Moj dragi! Daleko, daleko iznad Skupštine i Zakona i Prosvjetljenja ka Anarhiji Samoće i Tame!

44. Jer upravo tako moramo prekriti blistavost našeg Sopstva.

45. Moj dragi! Moj dragi!

46. O moj Bože, ali ljubav u Meni probija veze Prostora i Vremena; moja ljubav se prosula među one koji ne vole ljubav.

47. Moje vino se prosulo za one koji nikad nisu probali vino.

48. Njegova isparenja će ih opiti, a snaga moje ljubavi će izroditi moćnu djecu iz njihovih djevica.

49. Da! bez pijenja, bez zagrljaja: - i Glas odgovori Da! ove stvari će se desiti.

50. Tada tražih Riječ za Sebe; ne, za sebe.

51. I Riječ dođe: O Ti! dobro je. Ne obaziri se ni na što! Ja Te volim! Volim Te!

52. Stoga sam vjerovao do kraja svega; da, do kraja svega.

Jelena Ivanjicki
17.10.2008., 20:06
EROS—TANATOS

Ljubavi, pijuć nisam te ispio.
Ko vino što ga bujni daje vrt
uživah te, da trijezan nisam bio
i tada nisam znao da si Smrt.

Gledah u tamu tvojih provalija:
i jer pogledi bjehu mi zastrti
od gorkosti, nisam znao, Smrti,
da si ti Ljubav od svih najtajnija.

Nikola Miličević

Aenea
25.10.2008., 22:41
:D Te lo faccio vedere chi sono io (:) Ciampi - Marchetti) (http://www.youtube.com/watch?v=S1qQdxfWsmY)

Una regina come te in questa casa? ma che succede?
ma siamo tutti pazzi? ma io adesso sai che cosa faccio?
che ore sono? le undici? io fra - guarda - fra cinque ore
sono qua e c'hai una casa con quattordici stanze,
te lo faccio vedere chi sono io. E che sono quei cenci
che hai addosso?! ma che è, ma fammi capire...
ma senti... ma io... ma come! Tu sei... sei la mia...
e stiamo in questa stamberga coi cenci addosso!
Ma io adesso esco, sai che cosa faccio? ma io ti porto...
una pelliccia... di leone... con l'innesto di una tigre.
Te lo faccio vedere chi sono io.

Senti, intanto però c'è un problema: siccome devo uscire,
mi puoi dare mille lire per il tassì in modo che arrivo
più in fretta a risolvere questo problema volgare che
abbiamo? Te lo faccio vedere chi sono io, lascia fare
a me, lascia fare a me, lascia fare a me perché... ti
devi fidare.

Ma che cosa ti avevo detto, una casa? ma io sai che cosa
faccio? ma io ti compro un sottomarino. Perché? se qui
davanti a casa nostra quelli c'hanno la barca e rompono
le scatole, io ti compro un sottomarino! così, sai, li fai
ridere tutti, questi, hai capito? Intanto facciamo una cosa,
che fra cinque ore sono qua: tu metti la pentola sul fuoco,
ci facciamo un bel piatto di spaghetti al burro mentre
aspettiamo il trasloco, poi ci ficchiamo a letto e te lo faccio
vedere chi sono io: ti sganghero! Te lo faccio vedere
chi sono io! Te lo faccio vedere chi sono io,
sono un uomo asociale ma sono un uomo che ti...
Io non ti compro il sottomarino: ti compro un transatlantico.
Basta che tu non scappi, stai attenta che... se scappi
col transatlantico ti affogo nel... nell'Oceano Pacifico.
Dai, dai, coricati, vai che ti sganghero,
te lo faccio vedere chi sono io!

enky
27.10.2008., 18:34
put ka sreći (http://nz.youtube.com/watch?v=VznoAJJeq6w)


gdje je nestao čovjek
gdje se skrivao
iz vagona godina
na tračnice ispao
gleda gdje su znakovi
kojim putem krenuti
može li tko reći
gdje je put ka sreći

samo živi samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami

kakva je to istina
kad s druge strane je laž
izvrnute vrijednosti
strah, samo strah
neostvareni snovi
radiš ono što ne voliš
ali mogu ti reći
gdje je put ka sreći

samo živi samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami

kako dugo će postojati
kako dugo će nestajati
želje, potrebe, osjećaji
koji koče i pokreću
tebe, mene sve to vrijeme
srca tvrda k'o kamenje
da mogu ti reći
pokazat put ka sreći

samo živi samo budi
svi odgovori doći će sami
samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami

Vještac
27.10.2008., 19:26
HAJDE DA SE DROGIRAMO (http://nz.youtube.com/watch?v=6ku1dXcJvxs&feature=related)

Dolazim u grad, pred kafanom stoje
sve dobre kolege moje
lice im bez boje, spokoj im u dusi
a svaki cigaru pusi

Hajde da se drogiramo
nek se oci sjaje
hajde da se drogiramo
to je ono najljepse
sto nam srce poznaje

Šibaj!

Hocu onda i ja, da se stanje smiri
da malo s njima zmirim
zakljucam se negdje, urokam se dobro
da vidis miline, moj pobro

Hajde da se drogiramo
ma, nek se oci sjaje
hajde da se drogiramo
to je ono najljepse
sto nam srce poznaje

Aaaaa... Aaaaa...

Aaaaaaaaaaaaa....



V.

Baphomet
27.10.2008., 20:21
William Butler Yeats

Drugi dolazak

U kružnicama kružeći sve širim
Ne čuje više soko poziv sokolara;
Stvari se raspadaju; središte ne drži;
Anarhija se razuzdala svijetom,
Diže se plima zamućena krvlju
I obred nevinosti posvuda se gasi;
Najboljima manjka svako uvjerenje,
Najgori su puni intenzivne strasti.

Jamačno, otkrovenje nam se bliži;
Jamačno, Drugi Dolazak se bliži.
Drugi Dolazak! Tek izrekoh riječi,
Kad golema mi slika iz Spiritus Mundi
Zablješti zjene: u pustinjskom pijesku
Lavovsko tijelo ljudske glave pilji
Pogledom praznim, okrutnim ko sunce,
I valja spora bedra, dok se oko njega
Razlijeću s grozom sjene ptica pustinjskih.
Opet se spušta mrak: al sada znadem -
Dvadeset stoljeća se kamenoga sna
Budi u zipci, što ih je odnjihala
Da vide moru. I kakva surova zvijer,
Kad konačno joj kucnuo je čas,
Sad puže prema Betlehemu da se rodi?

Baphomet
27.10.2008., 20:29
John Keats


"Nisam siguran ni u što
osim u svetost ljubavi Srca i
istinitost Mašte - jer ono
što Mašta vidi kao Ljepotu
mora biti istinito-bez obzira na
to je li ranije postojalo ili nije."

Soul sister
31.10.2008., 23:53
ρєүє гь свοʜʍь Ɣүєɴʜκοʍь сïʜ
ʒɑпοвєдɑю вɑʍь дɑ ʌю-
Ƃʜтє дρƔгь дρƔгɑ ɑ шı
є ʍʜ-
ρь вɑсь ɴєɴɑвʜдʜть вєдʜ-
тє ıɑκο ʍєɴє пρєждє вɑсь вɑʒɴєɴɑвʜдє
ɑ шı
є ωт
ʍʜρɑ Ƃʜстє
Ƃʜʌʜ ʍʜρь ƔƂο свοє ʌюƂʜʌƂʜ
ıɑκο ωт
ʍʜρɑ сєгο ɴєстє ɴɑɑ
ɑʒь ʜʒƂρɑχ вʜ ωт
ʍʜρɑ сєгο
ρɑдʜ ɴєɴɑвʜдʜть вɑсь ʍʜρь
пοʍɴʜтє сʌοвο єжє ɑʒь ρєχ
вɑʍь ɴєсть ρɑƂь Ƃοʌʜ
гοспοдʜɴɑ свοєгο

Čajničko evanđelje - Iv, 15, 17-20

Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.
Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio
prije vas.
Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio,
ali kako niste od svijeta, nego vas ja izabrah
od svijeta, stoga vas svijet mrzi.
Sjećajte se riječi koju vam rekoh:
nije sluga veći od svoga gospodara.
(Ako su mene progonili, i vas će progoniti;
ako su riječ moju držali, i vašu će držati.)

Soul sister
31.10.2008., 23:58
(odlomak iz Zbornika krstjanina Radosava)

oүє ɴɑшь ʜжє єсʜ ɴɑ ɴєƂєсʜχь дɑ свєтʜть сє
ʜʍє твοє (дɑ пρʜдєть цɑρьствο твοє) дɑ
ƂƔдєть вοʌɑ твοѣ ѣκο ɴɑ ɴєƂєсєχь ʜ ɴɑ ʒєʍʌʜ
χʌʜƂь ɴɑшь ɴɑшƔсɴʜ дɑʜ ɴɑʍь дɑɴɑсь ʜ

οстɑвʜ ɴɑʍь дƔгє ɴɑшє ѣκο є ʜ ʍʜ οстɑвʌɑʍο
дƔжɴʜκοʍь ɴɑшʜʍь
ɴє Ɣвєдʜ ɴɑсь (вь ɴɑпɑсть ɴь ʜʒƂɑвʜ ɴɑсь) ωть
ɴєпρʜѣʒɴʜ ѣκο твοє єсть цɑρствο ʜ сʜʌɑ ʜ
сʌɑвɑ Ɣ вʜκь ɑʍʜɴь
покʌɑɴɑмо сє ωцƔ н снɴƔ н свєтοʍƔ дƔχƔ
дοстοʜɴο ʜ пρɑвєдɴο єсть
покʌɑɴɑмо сє ωцƔ н снɴƔ н свєтοʍƔ дƔχƔ
покʌɑɴɑмо сє ωцƔ н снɴƔ н свєтοʍƔ дƔχƔ
Ƃʌɑгοдʜть гοспοдɑ ɴɑшєгο ʜсƔсɑ χρʜстɑ ƂƔдʜ
сь всʜʍʜ Ɣ вʜκʜ ɑʍʜɴь
Ƃʌɑгοсʌοвʜтє ω(п)ρɑштɑʜтє ɴɑʍь ɑʍʜɴь
ƂƔдʜ ɴɑʍь гοспοдʜ пο гʌɑгοʌƔ твοєʍƔ
ωтɑць н сннь ʜ свєтн дуχь ωтьпƔстʜ пροстʜ
вɑʍь сɑ пρʜгρʜшєɴʜѣ вɑшɑ
ʜскоɴн Ƃѣ сʌово н сʌово Ƃѣ ωть Ƃοгɑ ʜ сє Ƃѣ
ʜсκοɴѣ Ɣ Ƃοгɑ
ʜ всɑ тѣмь Ƃѣшє н Ƃєж нєго жє ɴнүтожє ɴє Ƃѣ
єжє Ƃѣ
вь тοʍь жʜвοть Ƃѣ ʜ жʜвοть Ƃѣ свѣть үʌοвѣκοʍь
ʜ свѣть Ƃѣ вь тʍʜ свнтнть сє н тʍɑ єго ɴє оƂнѣ
ʜ Ƃѣ үʌοвѣκь пοсʌɑɴь ωть Ƃοгɑ ʜʍє єʍƔ ʜвɑɴь
сь пρʜдє вь св(ʜ)дєтєʌствο дɑ
свʜдєтєʌьствƔєть ο свʜтʜ дɑ всʜ вʜρƔ ʜʍƔть
ʜʍь ʜ тο свѣть ɴє Ƃѣ (ɴь) дɑ οсвʜдʜтєʌьствƔєть
о свнтн
ʜ Ƃʜ свѣть ʜстʜɴ'ɴʜ ʜжє пροсвѣштɑєть всɑκοгɑ
үʌοвѣκɑ гρєдƔштɑгο Ɣ вɑсь ʍʜρь пρʜдѣ
Ɣ всєʍь ʍʜρƔ Ƃѣ вɑсь ʍʜρь тʜʍь Ƃʜтʜ
н вɑсь ʍнρь єго нє поʒɴɑ
Ɣ свοѣ пρʜдє свон єго нє пρн(є)шє
κождє нχь пρнєть н, дɑсть нмь οƂʌɑсть үєдоʍь
Ƃожʜмь Ƃʜтʜ нмь, внρƔюштнʍь вь нмє єго, нже
ɴн ω(ть) кρьвн пʌьтьскн ɴн ω(ть) поχотн
ʍƔшкнє нь ω(ть) Ƃοгɑ ροдʜ сє
ʜ сʌοвο єгο пʌьть Ƃѣ ʜ вьсєʌʜ сє вь ɴѣ ʜ
вʜдʜχοʍο є сʌɑвƔ ѣκο ʜɴοүєдɑгο ωть οцɑ
ʜспʌьɴο Ƃʌɑгοдʜть (ʜ) ʜстʜɴɑ
ʜοв(ɑ)ɴь свʜдʜтєʌьствƔєть ο ɴєʍь ʜ вьʒвɑ ʜχь
гʌ(ɑгοʌ)є сь Ƃѣ єгοжє ʜ ρʜχь є вɑʍь пο ʍɴʜ
гρєдєʜ ʜ пρʜдь ʍɴοю Ƃʜ ѣκο ʜ пρьвʜ ʍєɴє
ѣκο ω(ть) ʜспʌьɴєɴʜѣ єгο ɑ ʍʜ всʜ пρʜєχοʍο
Ƃʌɑгοдʜть
ѣκο ʒɑκοɴь ʍοʜсʜєʍь дɑɴь Ƃѣ ɑ Ƃʌɑгοдʜть (ʜ)
ʜстʜɴɑ ʜс(Ɣ)χ(ρʜстο)ʍь Ƃѣ дɑɴɑ



(dio katarenskog Obrednika)

Benedicite, parcite nobis. Amen.
Fiat nobis secundum verbum tuum.
Pater et filius et espiritus santus parcat vobis
omnia peccata vestra.
Adhoremus patrem et filium et espiritum
sanctum (III. uegadas i. e. ter.)
Pater noster, qui es in celis; sanctificetur nomen
tuum. Adueniat regnum tuum. Fiat uoluntas tua
sicut in celo et in terra.
Panem nostrum supersubstantialem da nobis
hodie. Et dimitte nobis debita nostra, sicut et
nos dimittimus debitoribus nostris. Et ne nos
inducas in tentationem; sed libera nos a malo.
Quoniam tuum est regnum et virtus et gloria in
secula. Amen.
Adhoremus patrem et filium et espiritum
sanctum (III. uegadas i. e. ter.)
Gracia domini nostri Jesu Christi sit cum
omnibus nobis.
Benedicite, parcite nobis secundum verbum
tuum.
(Fiat).
Pater et filius et espiritus santus parcat.
In principio erat verbum, et verbum erat apud
deum et deus erat verbum. Hoc erat in principio
apud deum. Omnia per ipsum facta sunt, et
sine ipso factum est nihil, quod factum est.
In ipso vita erat, et vita erat lux hominum.
Et lux in tenebris lucet, et tenebre eam non
comprehenderunt.
Fuit homo missus a deo, cui nomen erat
Johannes. Hic venit in testimonium, ut
testimonium perhiberet de lumine, ut omnes
crederent per illum. Non erat ille lux, sed ut
testimonium perhiberet de lumine. Erat lux vera,
quae illuminat omnem hominem venientem in
hunc mundum. In mundo erat, et mundus per
ipsum factus est, et mundus eum non cognovit.
In propria venit, et sui eum non receperunt.
Quotquot autem receperunt eum, dedit eis
potestatem filios dei fieri, his, qui credunt in
nomine eius, qui non ex sanguinibus neque et
voluntate viri, sed ex deo nati sunt.
Et verbum caro factum est, et habitavit in nobis,
et vidimus gloriam eius, gloriam quasi unigeniti
a patre, plenum gratie et veritatis.
Johannes testimonium perhibet de ipso, et
clamat dicens: Hic erat, quem dixi: qui post me
venturus est, ante me factus est, quia prior me
erat. Et de plenitudine eius nos omnes
accepimus, gratiam pro gratia; quia lex per
Moysem data est, gratia et veritas per Jesum
Christum facta est.

Soul sister
01.11.2008., 00:02
Mak Dizdar

Hiža u Milama

Djedovska tu hiža bi stvorena
Krepča da krepost
U srcima
Ostane
Pa neka je zato vazda otvorena
Za doste drage
I velikane
Srčane
Za sve pod nebom dobre ljude
I za sve dobre
Bošnjane
Za sve vojnike u velikoj vojni
Što vojuje se
Protiv
Vojne
I raznih drugih golemih zala
I inih silnih
I sitnih
Zlica
Za sve one što u vijeku bježe
Iz svoje hiže
Koja im se
Ožeže
Iz širokog ognjenog kruga
U kojima zapaljene
Lomače
Leže
Ispod visokih krvnikovih vješala
I križnih
I kužnih
Za sve one koji se opekoše
Jer k suncu dalekom
I velikom
Teže
Za sve one što pravu riječ
U pravi čas
Rekoše
I na stazi krvavog ishoda
Što ruku im
Otsjekoše
Za riječ da hljeb je hljeb
Da vino je vino
A voda da je
Voda
Za one kojima su meso smudili
I ognjenim pečatom
Čist obraz
Žigosali
Oni koji se vazda pozivaju
Ne samo na zakone zakonika
Nego i na zakone
Milosti
Božije
Za one kojima su jedini jezik
U grlu iščupali
Jer datu riječ
Nijesu
Odali
Za one koji su bez suda osuđeni
Da umru na repovima konja
Između dva crna klika
Dvojice crnih
Konjika
Neka je ova djedovska kuća
Vazda i širom
Otvorena
Za one koje su sa svetih oltara
Provanse i Lombardije
Zare i Rasije
I Arkadije
Proklinjali
U omami teškog tamjana
U bornome zboru
Krstova i
Mačeva
U tome gorkome koru
Riječi od Kuzme
I od Damjana
Za one koji su trikleto kleli
Jer još ih nisu
U svome mlinu
Samljeli
Neka je djedovska velika kuća
Uvijek i širom
Otvorena
Za one koji nikada ne mare
Za starostavne
Ni za nove
Care
Koji ne mare za kralje
Niti za bane
Ni bojare
Za njihova moćna blaga
Za dukate zlate
Za dinare
Za te
Zle
Pare
Neka je otvorena za sve ljude
Što mitnice ne minu
Al mitničare
Ne mite
Nego ih uvijek jasno i javno
I ruže
I kude
Neka su vrata djedovske hiže
Širom otvorena
Za one što na mučnom ročištu
Znaju za riječ
Blagu i
Čistu
Za riječi koje su jednako dane
Za one daleke i neznane
Kao za one uz skute
Što su nam
Bliže
Za one hude što život bez jala žive
A život im se
Povazdan
Ruga
Neka je otvorena za neznanog brata
I neznanog
Druga
Za one koji u tmici svoje tamnice
U čami svog čamovog tijela
Zbog toga pate
Žudeći da slovo ono bude
Za svekolike
Ljude
Da se svi oni konačno
Sa tim slovom
Zbrate
Neka je djedovska hiža
Širom otvorena
Posvunoć i
Povazdan
Za onog što davno je već pošao
I sada po tmuši gazi
Veoma trudan
Iz daleka
Al zna da stići će jednom budan
Tamo gdje
Nekto ga
Čeka
Neka je zato djedovska hiža
Otvorena
Širom
A ako li kto ta vrata kreposti
U sebeljublju svom
Nenadno
Zatvori
Neka se hiža djedovska do temelja
Sori i sruši
U mojoj
Duši
U obor čađavi neka se obori
Neka se u gar goli
I pepeo crni
Neka se
U veliko ništa
Neka se
Satvori
Neka se u njoj
Kao u satanskom logu
Izlegu skorpije i zmije
(Oprostite svi vi
koji ste kleti i prokleti
Na ovoj kletvi kletvenika
Ali hiža djedovska
Bez milog gosta i dosta
Hiža moja ni hiža tvoja
Nit hiža djedovska više nije)

Floverka
01.11.2008., 07:11
Teško je spoznati božanstvo Abraxasa. Njegova moć je najveća, jer čovjek je ne opaža. Od sunca on crpi summum bonum, od đavla infinum malum, ali od Abraxasa ŽIVOT, potpuno neodređen, majku dobra i zla.
Manjim i slabijim čini se život od summum bonuma – zbog toga je također teško zamisliti da Abraxas po moći nadmašuje čak i sunce, da je sam po sebi izvor što ispunjava sveukupnu životnu silu.
Abraxas je sunce, a u isto vrijeme i vječno usisavajuće ždrijelo preznine, đavo koji ponižava i komada.
Moć Abraxasa je dvojaka, ali vi je ne vidite, jer su za vaše oči zaraćene suprotnosti ove moći skrivene.
Ono što izgovara bog – sunce je život.
Ono što izgovara đavo je smrt.
Ali Abraxas izgovara onu posvećenu i prokletu riječ koja je život i smrt u isti mah.
Abraxas rađa istinu i laž, dobro i zlo, svjetlost i tamu, istom rječju i istim djelom. Stoga je Abraxas strašan.
On je veličanstven poput lava u trenu kada obara svoju žrtvu.
On je lijep poput proljetnog dana. On je sam veliki Pan, on je također i onaj mali. On je Prijap.
On je čudovište podzemnog svijeta, polip s tisuću ruku, smotano klupko krilatih zmija, mahnitost.
On je hermafrodit od samog postanka.
On je gospodar žaba, koje žive u vodi, a izlaze na zemlju, i čiji zbor se uzdiže u podne i u ponoć.
On je obilje koje traži sjedinjenje s prazninom.
On je sveto začeće.
On je ljubav i ubojstvo ljubavi.
On je svetac i izdajnik sveca.
On je najsjajnije svjetlo dana i najtamnija noć ludila.
Pogledati ga znači sljepoća.
Spoznavati ga znači bolest.
Štovati ga znači smrt.
Bojati ga se znači mudrost.
Ne opirati mu se znači spasenje.
Bog prebiva iza sunca, đavo iza noći. Ono što bog iz svjetlosti stvori, đavo usiše u tamu.
Ali Abraxas je svijet, njegovo postajanje i njegov prolazak. Na svaki dar koji dođe od boga – sunca đavo stavi svoju kletvu.
Sve što molite od boga – sunca rađa neko djelo đavla.
Sve što stvorite pomoću boga – sunca daje djelatnu moć đavlu.
Takav je strašni Abraxas.
On je najmoćnije stvorenje i u njemu se to stvorenje plaši samoga sebe.
On je očita suprotnost creature u odnosu na plerómu i njezino ništavilo.
On je sinovljev strah od majke.
On je majčina ljubav prema sinu.
On je draž zemlje i okrutnost nebesa.
Pred njegovim licem čovjek postaje poput kamena.
Pred njim nestaje svako pitanje i svaki odgovor.
On je život creature.
On je čin razlikovanja.
On je ljubav čovjeka.
On je govor čovjeka.
On je pojava isjena čovjeka.
On je iluzorna stvarnost.

Soul sister
01.11.2008., 11:15
..... ne plašim se ja vlkova vetć ljujdi.
Da je po vlkovma ovaj biljeg bi vjetčnost nadživio.
1377. , kad Kralj naš bješe Tvrtko.

.................................................. ..............................

A se leži Prijezda Viganj na svojini na plemenitoj ukraj Jajca.

Hodih al' ne dojdoh,
gradih, al' ne zgradih,
sadih al' ne znjeh,
govorih al' ne iskazah,
voljeh al' ne bjeh voljen, ....

Sad odoh, a ne piše mi se zvratit.

A stio bih, jer ništ ne zvrših.

Ne ticaj mi ovi kam, jerbo tče isti Bog na tvoje kostji stavit. Ni ti nisi zvršil sve što si zmislil.
1303. po vremenu Gospodina, a Stjepana bana trinaesta v Bosni

Floverka
01.11.2008., 11:18
..... ne plašim se ja vlkova vetć ljujdi.
Da je po vlkovma ovaj biljeg bi vjetčnost nadživio.
1377. , kad Kralj naš bješe Tvrtko.



vidim imaš maka dizdara u potpisu, ti si prava ljubiteljica bosansko krstjanske kulture.. ili..?

i meni je MD drag, ovo mi je njegovo najdraže:

Ljeljeni

Bilo im je krivo što ne odgonetnuše jezika
kojim bi mogli razgovarati sa stablima u šumi

(Njima
Ljudima)

Pa donesoše ognjeve i spališe šumu do korijena
te iz nje izletješe vitorozi ljeljeni u trku

(I rastrkaše se na sve cetiri strane)

Gonili su ih bezdušno u hajci što je rasla
ali se oni posakrivaše vješto u iskrslo kamenje

(Koje ni vatra ne mogaše da opepeli)
Tu se utisuciše i mladi sad uporno cekaju
da nova šuma naraste i da se ponovo nasele

(U ono okrilje
Iz zapamcene price išcezli otaca i djedova)

Soul sister
01.11.2008., 11:42
vidim imaš maka dizdara u potpisu, ti si prava ljubiteljica bosansko krstjanske kulture.. ili..?

Jesam, moja "boljka" je srednjovjekovna Bosna i Crkva bosanska. Mislim da moja vjera u Boga najviše odgovara njihovim vjerskim shvatanjima. A najviše sam i pisala o tome.

Evo još:

Mak Dizdar - Kameni spavač

Putevi


Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu

Ideš prema meni. I u jurišu

Smijući se i plačući

Pred sobom

Sve čistiš

I ništiš

Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš

Ali nikako da nađeš

Istinski put

Do mene

Jer

Ti poznaješ uklesane i utrte pute

I niti ijedan drugi

(A mali su zapravo i jalovi

Bez obzira koliko su

Za tebe

Oholog i jakog

I preteški

I

Dugi)

Ti poznaješ samo one puteve

Što prolaze

Od srca

I

Oka



Ali to nije sve

Ima puteva što su se ispružili pred nama

Bez javnog traga kolovoza

Bez voznog reda

Bez vremena

I roka

Ti misliš da je tvoja putanja do ubogog mene

Veoma sigurna i česna

Ona

Što dolazi

S lijeva

Ili

Zdesna

Zavaravaš se stalno da do mene treba ići

Smjerovima sličnim

Sa sjevera

Ili

Juga

Ali to nije sve

Kuga

Oči uvijek

Pametno mi traži

Ispod ustalasale na vjetru raži

Iz korijena zemlje gdje se zgusla tmina

A iz bezmjernih visina

Odozgora

Pritiskivati

Grudi

Najjače

Može

Mora



Ali to nije sve

Ti ne znaš zakon raskrsnice

Između svjetlila

I

Tmice

Ali to nije sve

Jer najmanje znaš da u svome žiću

Najteža rvanja su

I ratovi pravi

U samome

biću

Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanje

između mnogih

Mojih

Velikih

Zala

Ti ne znaš s kim

Imaš posla

Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova

Ti ne znaš da put od tebe do mene

Nije isto što i put

Od mene

Do tebe

Ti ne znaš ništa o mom bogatstvu

Skrivenom za tvoje moćne oči

(Ti ne znaš da meni je

Mnogo više



Nego što misliš

Sudbina

Namrijela

I

Dala)

Ti si nakanio da me po svaku cijenu uništiš

Ali nikako da nađeš istinski put

Do mene

(Shvatam te:

Čovjek si u u jednom prostoru i vremenu

Što živi tek sada i ovdje

I ne zna za bezgranični

Prostor vremena

U kojem se nalazim

Prisutan

Od dalekog jučer

Do dalekog sjutra

Misleći

O tebi

Ali to nije sve)

Floverka
01.11.2008., 12:42
Jesam, moja "boljka" je srednjovjekovna Bosna i Crkva bosanska. Mislim da moja vjera u Boga najviše odgovara njihovim vjerskim shvatanjima. A najviše sam i pisala o tome.


meni su oni isto bliski

Floverka
01.11.2008., 20:31
Samoća u središtu jabuke


1.

jabuke-oblaci samoće
kotrljaju se niz padine
sve strmijih dana posustanu
kad udare o tvrdinu
nenadanog susreta
pa i tada odzvanjaju riječima
kao praznom ulicom
kamo uvire svaki razgovor
i svaki me susret
košta sati oporavljanja
kao odmor od napornog
putovanja

2.

ako je samoća u središtu jabuke
zakapat ćemo ogriske

klijat će iz gredica
samotno raslinje

ako je samoća u središtu
je li bliskost tik ispod kore
pa joj iznutra daruje sjaj?

ako je samoća u središtu jabuke
u svakoj ćemo odsutnosti biti na dobitku

da je u središtu samoće jabuka
postojali bi puteljci
u ovim prazninama

3.

užasavaju me ti beskrajni prostori!
žalila se ptica ptici:

ako je samoća u središtu jabuke
izgon iz raja skrivili su crvi
i gusjenice!

iz zbirke Mačje pismo Branislava Oblučara

MlinarevSin
01.11.2008., 20:38
Stop! Dimentica testo
Tiziano Ferro

Uno sguardo che rompe il silenzio
uno sguardo ha detto ciò che penso
uno...uno sguardo
uno sguardo può durare un giorno
la partenza senza mai ritorno
uno... uno sguardo
E tutto ciò che so te lo dirò
e tutto ciò che non sai dire spiega il mare
Sento qualcosa di grande più di questa città
è la bugia che rompe ogni silenzio
è la bugia che dico solo se non penso
Ti prego non fermarti proprio adesso
perchè dopo non si può...

STOP! Dimentica
Questo silenzio
Non vale neanche una parola
né una sola
e quindi...
STOP! Dimentica perchè
tutto il resto andrà da se
dimentica perchè
dimentica per me

Una storia grande come il mondo
una storia lunga tutto il giorno
una...una storia
una bugia di una parola sola
è la tua più affascinante storia
una...la tua storia

STOP! Dimentica
Questo silenzio
Non vale neanche una parola
né una sola
e quindi...
STOP! Dimentica perchè
tutto il resto andrà da se
dimentica perchè
dimentica per me

STOP! Dimentica

Soul sister
02.11.2008., 18:15
G'jul juzunde bulbul
Senuin eszamna natik,
Šem'i vadide pervane
Senun husnuna šejda!

Ališir Nevaija

Na ružinu licu slavuj
Čita vječne tvoje tajne,
Pokraj sv'jeće leptir ludi,
Ljepote ti čeznuć sjajne.

Soul sister
06.11.2008., 07:42
Usijeci teržak kamen
za stetćak,
najterži
i najtvrđi
Pribile brate,
da mu vjetčnosti mjera
može biti,
a spomen
mojoj jubavi.

Al kad ga
na njen grob
staviš,
stavi ga malo postrani,
jer ahko
se podigne
da joj lakše budne
dići se.

U drugu nedjilju prosinca mjeseca 1201. godne

enky
07.11.2008., 17:53
After Hours
(http://nz.youtube.com/watch?v=zRdyDSbWg7w)
one, two, three
If you close the door
the night could last forever
Leave the sunshine out
and say hello to never

All the people are dancing
and they're having such fun
I wish it could happen to me

But if you close the door
I'd never have to see the day again

If you close the door
the night could last forever
Leave the wine-glass out
and drink a toast to never

Oh, someday I know
someone will look into my eyes
And say hello
you're my very special one

But if you close the door
I'd never have to see the day again

Dark party bars, shiny Cadillac cars
and the people on subways and trains
Looking gray in the rain, as they stand disarrayed
oh, but people look well in the dark

And if you close the door
the night could last forever
Leave the sunshine out
and say hello to never

All the people are dancing
and they're having such fun
I wish it could happen to me

Cause if you close the door
I'd never have to see the day again
I'd never have to see the day again, once more
I'd never have to see the day again

Aenea
11.11.2008., 23:55
:) Giorgio Gaber - Non insegnate ai bambini (http://www.youtube.com/watch?v=IVnPotcVkFQ)


Non insegnate ai bambini
non insegnate la vostra morale
è così stanca e malata
potrebbe far male
forse una grave imprudenza
è lasciarli in balia di una falsa coscienza.

Non elogiate il pensiero
che è sempre più raro
non indicate per loro
una via conosciuta
ma se proprio volete
insegnate soltanto la magia della vita.

Giro giro tondo cambia il mondo.

Non insegnate ai bambini
non divulgate illusioni sociali
non gli riempite il futuro
di vecchi ideali
l'unica cosa sicura è tenerli lontano
dalla nostra cultura.

Non esaltate il talento
che è sempre più spento
non li avviate al bel canto, al teatro
alla danza
ma se proprio volete
raccontategli il sogno di
un'antica speranza.

Non insegnate ai bambini
ma coltivate voi stessi il cuore e la mente
stategli sempre vicini
date fiducia all'amore il resto è niente.

Giro giro tondo cambia il mondo.
Giro giro tondo cambia il mondo.

Aenea
11.11.2008., 23:56
:) Giorgio Gaber - La razza in estinzione (http://www.youtube.com/watch?v=_YnfTsWCyT4)


Non mi piace la finta allegria
non sopporto neanche le cene in compagnia
e coi giovani sono intransigente
di certe mode, canzoni e trasgressioni
non me ne frega niente.
E sono anche un po' annoiato
da chi ci fa la morale
ed esalta come sacra la vita coniugale
e poi ci sono i gay che han tutte le ragioni
ma io non riesco a tollerare
le loro esibizioni.

Non mi piace chi è troppo solidale
e fa il professionista del sociale
ma chi specula su chi è malato
su disabili, tossici e anziani
è un vero criminale.
Ma non vedo più nessuno che s'incazza
fra tutti gli assuefatti della nuova razza
e chi si inventa un bel partito
per il nostro bene
sembra proprio destinato
a diventare un buffone.

Ma forse sono io che faccio parte
di una razza
in estinzione.

La mia generazione ha visto
le strade, le piazze gremite
di gente appassionata
sicura di ridare un senso alla propria vita
ma ormai son tutte cose del secolo scorso
la mia generazione ha perso.

Non mi piace la troppa informazione
odio anche i giornali e la televisione
la cultura per le masse è un'idiozia
la fila coi panini davanti ai musei
mi fa malinconia.
E la tecnologia ci porterà lontano
ma non c'è più nessuno che sappia l'italiano
c'è di buono che la scuola
si aggiorna con urgenza
e con tutti i nuovi quiz
ci garantisce l'ignoranza.

Non mi piace nessuna ideologia
non faccio neanche il tifo per la democrazia
di gente che ha da dire ce n'è tanta
la qualità non è richiesta
è il numero che conta.
E anche il mio paese mi piace sempre meno
non credo più all'ingegno del popolo italiano
dove ogni intellettuale fa opinione
ma se lo guardi bene
è il solito coglione.

Ma forse sono io che faccio parte
di una razza
in estinzione.

La mia generazione ha visto
migliaia di ragazzi pronti a tutto
che stavano cercando
magari con un po' di presunzione
di cambiare il mondo
possiamo raccontarlo ai figli
senza alcun rimorso
ma la mia generazione ha perso.

Non mi piace il mercato globale
che è il paradiso di ogni multinazionale
e un domani state pur tranquilli
ci saranno sempre più poveri e più ricchi
ma tutti più imbecilli.
E immagino un futuro
senza alcun rimedio
una specie di massa
senza più un individuo
e vedo il nostro stato
che è pavido e impotente
è sempre più allo sfascio
e non gliene frega niente
e vedo anche una Chiesa
che incalza più che mai
io vorrei che sprofondasse
con tutti i Papi e i Giubilei.

Ma questa è un'astrazione
è un'idea di chi appartiene
a una razza
in estinzione.

Soul sister
18.11.2008., 19:46
Enya

Dreams Are More Precious

Come see, high above.
Come see, high in the heavens.
A new star shining bright.
Out of the darkness, comes a light.

Come here, midnight chimes
Come here, bells that are ringing
And from some distant shore
Sounds of a journey, echo on

This is the night
They say,
Everyone wants a dream.

This is the night
They say
Nothing is as it seems.

Come sleep, close your eyes.
Come sleep, give me your sorrow.
And I keep watch for you.
Until the dawn is, breaking through.
Until the morning wakens you.

Da, Da, Da...

Come dream, through the night.
Come dream, and then tomorrow
They'll see who, what will know.

Dreams are more precious than gold
Dreams are more precious than gold
Dreams are more precious than gold

Soul sister
18.11.2008., 19:53
Enya

Last Time By Moonlight

The winter sky above us
Was shining
In moonlight,
And everywhere around us
The silence
Of midnight.
And we had gathered snowflakes;
Remember
The soft light
Of starlight on snow.

Oooh, remember this,
For no-one knows
The way love goes.
Oooh, remember this,
For no-one knows
The way life goes.

We walked the road together
One last time
By moonlight,
As underneath the heavens
The slow chimes
At midnight,
But nothing is forever
Not even
The starlight
At midnight
Not even
The moonlight...

Oooh, remember this,
For no-one knows
The way love goes.
Oooh, remember this,
For no-one knows
The way life goes.

Soul sister
29.11.2008., 16:39
ČEŽNJA, to je: u valovlju stati
i ne imati u vremenu domaju.
A želje su: da ti dnevni sati
tiho s vječnošću razgovaraju.

A ovo je život. Do iz nekog jučer
raste najsamotniji od svih sati,
da smiješeći se od subraće drukčije
vjekovječnosti šutnjom vrati.


..............................................

Toliko volim jadne riječi, koje
vazdan trpe, riječi nepreuzetne.
S mojih gozbi ja im darivam boje,
dok smiješeći se ne postanu sretne.

Bit što se u njih u tjeskobi tjesni
jasno se obnavlja, nek svi uoče;
još nikad nisu hodile u pjesni,
a mojom pjesmom one jezom kroče.

Rilke

lola7
30.11.2008., 21:33
"kao list sam
sam
van grane svoje
kao grana sam
van drveta svog
sama
kao drvo sam
van sume svoje
samo
kao suma sam
prepuna drva
i njegovih grana
i lišća
ja
sama sam
jer im stalno falim
ja sva
ne znajući
da so oni
sami ja
a ja sama oni
fali moć
da iz mraka
vidis dan
da iz istog mraka
vidiš dan
da iz istog mraka
kao i onog noću
ali dan ne fali
mrak dana
u mraku fali
jer on dolazi
ni umom
ni srcem
no bogom
već prirodom
priroda je tako
pa i covjek
neuhvatljiv
silan
i propadljiv.."

Jelena Ivanjicki
30.11.2008., 21:36
PABLO NERUDA

ELEGIJE - XXVII.

Zašto ja, rođeni Araukanac,
Kastilac po silabama, svjedok
Greka i njegove kinjene porodice,
ja, sin Apollinairea ili Petrarce,
ja, također ptica sa San Basilija,
živeći između smiješanih kupola,
očišćenih rotkvi, luka crvenog
iz bizantinskog vrta, likova
s ikona u njihovoj geometriji,
ja, koji sam ti, grlim nasljeđa
i stečevine nebeske;
ja i ti što živimo u ograničenjima
starog svijeta i novih svjetova,
sudjelujemo melankolično
u spajanju suprotnih vjetrova,
u jedinjenju vremena što teče.
Život je prostor u pokretu.


(PABLO NERUDA Isla Negra, Diorama, Zagreb, 1997.)

Jelena Ivanjicki
30.11.2008., 21:38
[

ENES KIŠEVIĆ

ŠTO SAM JA SEBI

Mene zapravo
najmanje ima
kad sam u svemu
kad sam u svima.

Samo kad sam sam
ja znam da jesam.
I svemir ovaj
biva mi tijesan.

Ovako jedan
od sebe sam više:
I zrak sam
i onaj koji diše.

Pa ipak me nešto
vuče i tišti:
Da se razbijem
da se sništim.

Što sam ja sebi?
Ništa u svemu?
Ili sam sve
u ničemu?

lola7
03.12.2008., 00:14
"....oči da gledaju širom u nebo
i upijaju sunca trag
i kiše bol
čovjek je stvoren u harmoniji
iskvarila ga je pohlepa
ali ako vidiš što ti jesi
ti si upravo šuma
i kad je divan topao snažan dan
i kad je hladna teška mračna noć
ti si ono što vidiš da jesi
a ja vidim da sam dio prirode
ništa više
ništa manje"

Floverka
06.12.2008., 19:54
U evanđelju piše: »Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?; 'De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom?«

Ujevićeva inačica:

TRUN U OČIMA BLIŽNJEGA

"Klerikalci svuda vide
grijeha, nemorala. -
Svojih neće tek da vide
sramnih sto skandala!"
- Ali bogme oni griješe
u ime - morala!...

Bruna
06.12.2008., 20:49
''Još jednom, prije nego
krenem dalje i svoj pogled
upravim naprijed,
podižem zajedno svoje ruke
gore tebi,
kojemu sam svečano posvetio
najdublje oltare,
da me uvijek njegov
glas ponovno zove.
Na tomu se razgara
duboko upisana riječ:
nepoznatom Bogu.
Njegov sam,
makar sve dosad ostao
u rulji zločinaca.
Njegov sam –
i osjećam omče
koje me vuku u borbu i,
makar i bježao, služit ću tebi.
Želim te upoznati,
nepoznati, ti što
duboko u moju dušu sežeš,
moj život kao oluju prožimaš,
ti, neshvatljivi,
meni srodan!
Želim te upoznati
i tebi služiti.''

Friedrich Nietzsche

Jelena Ivanjicki
06.12.2008., 21:21
prema ergo sum

(ljubim)

dakle

Ti sam

Ž. MRŠA

Floverka
04.01.2009., 10:03
Tu piše: "U početku bijaše R i j e č!"
Uz čiju pomoć dalje? Jer zapinjem već!
R i j e č to ne mogu cijeniti baš jako,
Prevest je moram poinako,
Ako li duh prosvijetli mi misao
Piše zapravo: U početku bijaše S m i s a o.
Promisli ipak o tom prvom retku,
Da pero ti ne nagli u začetku!
Zar s m i s a o stvara i ostavlja traga?
Trebalo bi pisati: U početku bijaše S n a g a!
A ipak, napišem li i to,
Nešto me opominje, pa neću ni to.
Evo pomoći duha! Savjet baš je fin,
Pa mirno pišem: U početku bijaše Č i n!

J. W. Goethe: Faust

Ra-Hoor-Khuit
04.01.2009., 10:27
LIBER TZADDI
VEL HAMVS HERMETICVS
SVB FIGVRÂ XC

U ime Gospoda Inicijacije, Amen.
Ja letim, i obrušavam se kao soko; od smaragda su moja moćna krila.
Obrušavam se na crnu zemlju; i na moj dolazak ona zazeleni od radosti.
Deco Zemlje! radujte se! mnogo se radujte; jer vaše je spasenje blizu.
Patnji je došao kraj; ja ću vas ushititi na svoju neizrecivu radost.
Poljubiću vas i odvesti na pir: u kući sreće ću vas obasuti raskošem.
Ja nisam došao da vas pokorim niti da vas porobim.
Ne tražim od vas da se okanete putenih staza, lenčarenja, gluposti.
Već vašem nezadovoljstvu donosim radost, vašoj klonulosti mir, vašoj gluposti mudrost.
Sve što radite ispravno je, ako uživate u tome.
Okrećem se protiv tuge, protiv umora, protiv onih koji se trude da vas porobe.
Točim vam svetlucavo vino, koje donosi ushićenje i u sumrak i u zoru.
Pođite samnom, i pružiću vam sve što se na zemlji može poželeti.
Jer ja vam pružam ono, u odnosu na šta su zemlja i njene radosti samo senke.
One prolaze, a moja radost ostaje do samog kraja.
Prikrio sam se iza maske: ja sam crn i strašan Bog.
Hrabrošću koja je pobedila strah, vi ćete mi se približiti: spustićete glave na moj oltar,
očekujući zvižduk mača.
Prvi ljubavni poljubac će zablistati na vašim Usnama; i sva moja tama i užas pretvoriće se u svetlost i radost.
Neće uspeti samo oni, koji se boje. One koji su povijali leđa pod jarmom ropstva, sve dok više nisu mogli da se usprave; njih ću prezreti.
Ali vas, koji ste branili zakon; vas koji ste pobedili suptilnošću ili uz pomoć sile; vas ću uzeti k sebi, ja lično ću vas uzeti k sebi.
Od vas ne tražim da išta žrtvujete na mom oltaru; ja sam Bog, koji daje sve.
Luč, Život, Ljubav; Moć, Maštu, Oganj; to vam donosim: moje ruke su pune toga.
Postoji radost u postavljanju; postoji radost u putovanju; postoji radost u cilju.
Jedino ako ste tužni, umorni, besni ili neprijatni; tada možete znati, da ste izgubili zlatnu nit, nit kojom vas vodim prema srcu šumaraka Eleuzine.
Moji učenici su ponosni i divni; oni su snažni i brzi; kao moćni osvajači oni vladaju na svoj način.
Slabi, stidljivi, nesavršeni, kukavice, siroti, plačljivi - moji su neprijatelji, i ja sam došao da ih uništim.
I ovo je samilost: kraj bolovanja zemlje; čupanje korova; zalivanje cveća.
O deco moja, divnija ste od cvetova: vi ne smete iščeznuti sa svojim sazrevanjem.
Ja vas volim; poprskaću vas božanskom rosom besmrtnosti.
Ova besmrtnost nije jalova nada pre smrti: ja vam nudim svest o blaženstvu.
Ja je nudim sada, na zemlji; pre nego što otkuca jedan sat, bićete samnom na mestima, koja ne podležu Propasti.
Dajem vam zemaljsku snagu i zemaljsku radost; bogatstvo, zdravlje i dugovečnost.
Obožavanje i ljubav će se pripiti uz vaša stopala i omotati se oko vaših srca.
Jedino će vaša usta piti ukusno vino - vino Jakhusa; ona će uvek postizati nebeski poljubac Divnog Boga.
Otkrivam vam veliku misteriju. Vi stojite između bezdana visina, i bezdana dubina.
U svakom vas čeka Pratilac; a taj Pratilac ste Vi Sami.
Vi ne možete imati drugog Pratioca.
Mnogi su se uzdigli, jer su bili mudri. Rekli su: "Pronađi sjajnu Sliku na večito zlatnom mestu, i sjedini se sa Njom."
Mnogi su se uzdigli, jer su bili Lude. Rekli su: "Klanjajte se tamnom divnom svetu, i venčajte se sa Slepim Stvorenjem iz Gliba."
Ja, koji sam izvan Mudrosti i Ludosti, ustajem i kažem: Venčajte se sa oba puta! Sjedinite se sa obema!
Pazite, pazite, kažem vam, da ne biste tragali za jednim, a izgubili drugo!
Moji Adepti su uspravni; s glavom nad nebesima, sa stopalima pod paklom.
Ali pošto jednog prirodno privlači Anđeo, drugog Demon, neka prvi ojača donju vezu, a drugi neka se čvršće veže za uzvišeno.
Tako će se postići savršena ravnoteža. Ja ću pomoći mojim učenicima; što pre postignu ovu uravnoteženu snagu i radost, pre ću ih gurnuti.
Oni će naizmenično govoriti sa ovog Nevidljivog Prestola; njihove reči će prosvetliti svetove.
Oni će biti gospodari dostojanstva i moći; biće divni i radosni; biće okruženi pobedom i
sjajem; stajaće na čvrstom temelju; kraljevstvo će biti njihovo; da, kraljevstvo će biti njihovo.
U ime Gospoda Inicijacije, Amen.

Crowley

infra red
04.01.2009., 18:05
Jer po Smrt poci nisam mogla
On po mene dosao je rado
Sami smo bili u kociji; besmrtnost i mi
Vozili smo sporo
Nije mu se zurilo
Ostavila ja sam svoj posao i dokolicu svoju zbog njegove uljudnosti
Prosli smo skolu
Pod odmorom u krugu trsila se djeca
Prosli smo polja s kojih zurilo je zito
Prosli smo sunce sto je zalazilo
Ili tocnije – ono proslo je nas
Rosa je od studeni zadrhtala
Jer haljina mi kao koprena tanka
Moj sal od samog tila
Stali smo pred kucom nalik zemlje oteklini
Jedva vidio se krov
Vijenac krovni u zemlji
Otad prosla su stoljeca
A ipak, kao da nije prosao ni dan
Kad shvatila sam da konjske su glave okrenute vjecnosti

Emily Dickinson

Floverka
08.01.2009., 08:28
GLAZBA CRNIH KRISTALA

Prethodnih dana
ničega nije bilo
ispod spuštenih roleta.

Večeras me probudila
svetkovina lipanjske kiše.

Čujem njezine kapi
nadnaravnog orguljaša
zaključanog u crkvi.

Drsko dilajući kopije noći
predsmrtno zvučimo
glazba smo crnih kristala.

Možda mrlja nafte
na kojima se ispod
uličnih svjetiljki
u zanosu okliznu leptirice.

Rutinski pijuckajući prvi viski
jutros sam suviše stvaran.

Za jučer nisam
nimalo siguran.

Ne mogu velikim slovom
napisati bog
zaustavio mi je srce
u vatri crnila.

Slavko Jendričko

Aenea
08.01.2009., 20:57
Enrico Nascimbeni - Eugenio (http://www.youtube.com/watch?v=BMAoc1QwkWA)


Che fosse il vento del mare a profumare il basilico di Genova
Io lo sapevo fin da bambino
E lo scrivevo sopra un taccuino

Che ci si può amare come due vecchie tartarughe
Che ridono contandosi le rughe
L'ho capito guardando un girasole
Impazzito di luce

Pallido ed assorto, ho vissuto la vita, osservando il mio orto
Dietro a una formica, ho inseguito la vita, mia peggiore nemica

Guardami, ma dolcemente
Ascoltami, quando non sentirai più niente
Ricordami, perchè bisogna ricordare
Un gesto, un minuto o un fiore
Parlami, dal tuo silenzio
Cercami, quando l'amore non ha più senso
Pensami, con la mia bocca sporca di sugo
Tu fallo, almeno... un momento

Tra una poesia e una fotografia
la differenza sta in un foglio di carta
che si bagna di pioggia e l'inchiostro scolora
disegnando l'aurora

Perchè un poeta se lo chiami poeta
Fa sì con la testa e comincia a fuggire
Nel suo rifugio di virgole e stelle
E non lo vedrai più tornare

Cocci di bottiglia, che riflettono il mare, sul mio letto di foglie
Dormo qui e non sogno, perchè non ne ho bisogno, io so scrivere il cielo

Guardami, ma dolcemente
Ascoltami, quando non sentirai più niente
Ricordami, perchè bisogna ricordare
Un gesto, un minuto o un fiore
Parlami, dal tuo silenzio
Cercami, quando l'amore non ha più senso
Pensami, con la mia bocca sporca di sugo
Tu fallo, almeno... un momento

Che le poesie si nutrissero della lavanda chiusa nei cassetti
Io lo sospettavo fin da bambino
Ma non l'ho mai detto a nessuno

Arah
09.01.2009., 15:23
Noćas sam sanjao da sam leptir...
Sada više nisam siguran...
da li sam čovjek koji sniva da je postao leptir
ili pak
leptir koji je usnio upravo da je čovjek?

L. Yutang

Soul sister
09.01.2009., 20:19
Uhvaćena u kljuse
Šapa bijele lisice
I krv po snijegu
Krv bijele lisice
I tragovi u snijegu
Tragovi bijele lisice
Što bježi na tri šape
U sam smiraj dana
Držeći u zubima
Zeca još živog.

Jacques Prévert

Arah
09.01.2009., 21:53
Najljepše od svih mora
ono je kojim ne plovimo,
najljepše od naše djece
još nije rođeno,
najljepši od svih naših dana
još nije osvanuo,
najljepšu riječ koju tebi sam htio reći
nikada nisam izgovorio.

N. Hikmet

Soul sister
09.01.2009., 22:40
Cijelo selo sa bolom sluša
Cijuk ranjene ptice
Bijaše to jedina ptica u selu
I jedini mačak u selu
Koji je eto napola smaza
Ptica prestade da pjeva
Mačak prestade da prede
I da oblizuje brkove
Selo učini ptici
Prekrasan pogreb
Mačak koji je također pozvan
Gazi iza majušnog slamnog kovčega
U kome počiva tijelo mrtve ptice
Djevojčica nosi kovčeg
Plačući neutješno
Da sam znao da će te toliko rastužiti to
Kaže joj mačak
Smazao bih je cijelu
I onda bih ti ispričao
Da sam je vidio kako je odletjela
Odletjela na kraj svijeta
Daleko...daleeeeeeko tako daleko
Da više ne može ni da se vrati
Ne bi osjetila toliki bol
Već samo tugu i žaljenje

Vidiš stvari nikad ne treba uraditi napola

Jacques Prévert

Floverka
10.01.2009., 14:34
Noćas sam sanjao da sam leptir...
Sada više nisam siguran...
da li sam čovjek koji sniva da je postao leptir
ili pak
leptir koji je usnio upravo da je čovjek?

L. Yutang

jako lijepo

Floverka
10.01.2009., 18:48
NEZNANAC

1. Ko je pekao zanat-pamćenja:
I ostao zaboravljen?

2. Ko je osnovao domovinu i zakon:
I osuđen-na-domovinu po zakonu?

3. Ko je izridao slova i jezike:
I čuo psovke i pokore?

4. Ko je u vladarima spoznao Milost:
A oni u njemu bitangu?

5. Ko ne misli na omču oko vrata:
Ako se pojavi kometa?

6. Ko je uzdigao-žene toliko visoko:
Da ne mogu da siđu?

7. Ko je hitnuo svaki kamen u zvezde:
I ostao bez-krova-nad-glavom?

8. ko je podmetao-požare u tuđa srca:
I postao led?

9. Ko je izmislio lice-Gospodnje:
A presvisne kad ga vidi?

10. Ko je posrkao svu mesečinu-s-Dunava:
I ostao žedan?


Raša Livada

lola7
10.01.2009., 23:58
Ti nikad nisi bio biće bez straha
Pleo te rođenjem
No dah tvog rada
posta snaga tvoga duha
I sad nikad nisi sto si bio bez svog bića
Sada si biće
u kojem je strah samo trag
a pecat rada-sjedinjenje

Adela

Soul sister
30.01.2009., 11:35
ugodno je biti mrav
i mravojed je ugodno biti
i zrikavac što u grmu
plave ribizle traži
idealan ton
vispreno štimajući
muzičke niti

ugodno je biti
USS Enterprise
gdje tuče neutronski beat
i pucketavi naboj entropije
na vrhu jezika
i proleter nadut od pića
napušten od radničkog boga

ugodno je biti
drhtava kurva za Eleusinu
i upajcan leš za gozbu
i sumporni konjanik
što po tepihu
goropadno mili

ugodno je biti razapet PTSP-om
između mrtvih i živih
poništen jezom
svakodnevnice.

Faruk Šehić

Soul sister
05.02.2009., 10:33
Uhapšen u svojoj magli (http://www.youtube.com/watch?v=wRvSkW6Ts94)

Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.


I svak žudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.


I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti:
biti čisti. Biti sveti.


I kad nema Našeg duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.

Tin Ujević

Jelena Ivanjicki
05.02.2009., 19:13
Nismo mi to
što naša tijela hoće,
i što se sada
u jednom grču lome,
mi ljubavi smo
samo dvije samoće
u životu ovom prividnome.

K'o oka dva
što zajedno gledaju,
a jedno drugo
nikada ne vide.

K'o oka dva
što sjaj prelijevaju,
i plaču,
i snivaju
stvari posve vidne.


Enes Kišević

Jelena Ivanjicki
05.02.2009., 19:14
Ove su riječi crne od dubine,
Ove su pjesme zrele i bez buke .
One su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme ko pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
I katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
A moje suze dati će đerdane.

-No one samo imati će cijenu,
Ako ih jednom, u perli i zlatu,
Kolajnu vidim slavno obješenu,
Ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.

Tin Ujević

Dragan
05.02.2009., 21:48
PESMA TRAVE



Imaju trave jednu misao tešku kao kamen

Jer one meni kažu: "Ne treba tvoja pesma.

Lezi u nama. I sklopi ruke, gde bilo, pod glavu.

I ćuti. Dugo ćuti dok ne zaboraviš govor.

I posmatraj mirno breg sasvim udaljen, i plav,

Što duboko ćuti. I digni oči polako sa brega

U oblak, tako nemiran i beo, nezaustavljen u nebu.

I spusti oči sa oblaka u sebe. I zaustavljen sam

u sebi,

Leži. I ćuti sa očima u sebi pod oblakom kraj brega.

Zbunjen od mraka u sebi, pogledaj, i obično shvati

(Obično, kao što nas vetar slučajno zaklati):

Nad bregom nema oblaka. Breg ćuti sam, malo crn

od sutona."

Ležim u travi visokoj i neodređeno mislim.

Mrav jedan na mom kolenu kao na bregu čovek.

Nemiran, mrav stoji. Ja ćutim. I to je moja pesma.

Sasvim zamišljen, ležim u travi. Trave šume

teško kao kamen.


Stevan Raickovic

Soul sister
12.02.2009., 15:01
Zapis o očima

Vidim da se divim
Divim se kad vidim

A vidik vas mi sad
Sad u bojama sivim

I ne znam tad
da li da vid vidam

Ili drukčije
Neke vidike

Da zidam?

Mak Dizdar

Soul sister
12.02.2009., 15:20
Zapis o rijeci

Jutros se jedan vrutak probudi u meni

U podne poče da teče
Poče da buja da se pjeni

Naveče oblinom velike rijeke obremeni

U kasne čase noći
Nestvarno tijelo ove tamne vode ove tajne
Nemirni koraci moji kao čudo svako pohode


Mak Dizdar

Jelena Ivanjicki
13.02.2009., 23:35
http://www.youtube.com/watch?v=4bYOfcJn8yc&feature=related

Shain
16.02.2009., 09:48
Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.

Soul, tko bi rekao da ćemo se ovdje sresti! Znaš li ove Tinove redove?

Ja cijenim na zemlji dobru jednostavnost
i nejasnoću, koja je sunce od jasnoće.
Moja rijeka teče strujom zaboravnost,
daleko sam od kavge, tuče, zle riječi i sve zloće.

Soul sister
16.02.2009., 14:20
Soul, tko bi rekao da ćemo se ovdje sresti! Znaš li ove Tinove redove?

Ja cijenim na zemlji dobru jednostavnost
i nejasnoću, koja je sunce od jasnoće.
Moja rijeka teče strujom zaboravnost,
daleko sam od kavge, tuče, zle riječi i sve zloće.

Drago mi je da smo se ponovo sreli. :)
Znam, to su Ganutljive opaske.

Evo još jedan dio:

Naučio sam se ljubiti stvari sitne i nevažne.
I malenkost me o bitnom čaru uči.
Ja cijenim čašu vode i pogačice ražne,
a u dnu vode sna tek me oblak muči.

Shain
16.02.2009., 17:15
Ganutljive opaske

Hvala ti za stihove Maka Dizdara, nisam znao za njih dok se ti nisi pojavila na DZ. Nakon njih ostaje samo šutnja, jer je rečeno sve. - Prihvaćam i nebo kao metaforu za "sva obećanja blistava", kako kaže - znaš već tko.

Tijelo, koža, mozak, srce, jama, meso, kosti - zatvoren, zarobljen, zdrobljen. Kakva je to definicija čovjeka!

Soul sister
16.02.2009., 19:55
... Nakon njih ostaje samo šutnja, jer je rečeno sve.
Mak Dizdar
SLOVO O ČOVJEKU

PRVO

Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo vrati i umnoži

Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce

Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti
Prostor taj do neba

Kako da premosti?

DRUGO

Zatvoren u rebra zarobljen od srebra
I kad si viskan bjelji ni od sebra

Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi

Otrgnut od neba žudiš hljeba vina
Al u domu tvome

Kad će domovina?

TREĆE

Zatvoren u meso zarobljen u kosti
Pa će tvoje kosti tvoje meso bosti

Otrgnut od neba želiš hljeba vina
Kamena i dima samo ima svima

Od te ruke dvije tvoja jedna nije
Jedna drugu ko da

Hoće da pobije?

ČETVRTO

Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce

Sanjaš da se nebo približi i vrati
Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati

U žilište slišćen zatvoren u krvi
U tom kolu bola

Potonji il'
Prvi?


PETO

U tom kolu bola ni potonji ni prvi
Igrište si strvi i ročište crvi

Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela
Kad će tijelo samo da

Postane djelo?


Tijelo, koža, mozak, srce, jama, meso, kosti - zatvoren, zarobljen, zdrobljen. Kakva je to definicija čovjeka!

Ovdje (http://www.duhbosne.org/?lang=bos&x=63&y=74) i ovdje (http://www.odjek.ba/index.php?broj=14&id=14) možeš pročitati veoma dobre uratke o Kamenom spavaču. Ako možeš nabaviti čitavu studiju Rusmira Mahmutćehajića bit će ti sigurno zanimljivo da pročitaš.

Floverka
16.02.2009., 20:08
Dok ne zaledi lavež
I zarđaju psovke i crknu baklje
Sveopšte hajke

I dok se svi ne skljokaju
Praznih ruku u sebe
I pregrizu jezik od muke

I silnici psoglavci s nožem za uvo
I hajkači sa polnim udom na ramenu
I lovački zmajevi vukožderi

Četvoronoške puzim pred tobom
I urlam u tvoju slavu
Kao u velika
Zelena tvoja vremena

I molim te stari moj hromi bože
Vrati se u svoju jazbinu

V. Popa

supher mali
16.02.2009., 20:52
naj kraca verzija


napisano je da se procita
a da se svati na koji god oces nacin?

sto da ti jos kazem?

Soul sister
17.02.2009., 21:39
To whom shall I relate
The weary story of my sorrowful love?
O Friend, this is my fate,
This is the record of the pain thereof.

I prayed in vain to her;
She said—You weary me, I hear thy prayer,
It is thy messenger,
But when it pleads with me I do not care.

I said—Never again
Canst thou forget my faithfulness to thee;
She answered in disdain
—What mean thy love and faithfulness to me?

Life called to me
Telling me earth is full of hope and bliss,
Now undeceived I see
How foolish I to seek a world like this

Hazrat Inayat Khan

HINDUSTANI LYRICS (Poetry)

RENDERED FROM THE URDU

piskavac
17.02.2009., 21:46
Ježim se kada čitam ovu pjesmu. Naročito prvu polovicu.



Silvije Strahimir Kranjčević
MISAO SVIJETA

Ima vječna zvijezda zlatna – za oblacim negdje trepti,
Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njom hlepti.
Srce samo zvijezdu sluti – ideja je vječna, sama,
Adamovo teži pleme k njojzi krvlju i suzama.
Niko ne zna, kad se rodi – možda pravo onog sata,
Kada su se staršnom lupom zatvorila rajska vrata.
I od onda kroz eone: vjekovi su zvijezdu snili,
I od onda kroz eone: oblaci su zvijezdu krili.
U daleko, mutno doba, pod povorjem Himalaje,
Tražile su zvijezdu onu plačne oči drevne raje.
Na pustaram zvali smo ju i po prahu i po kalu,
Polusveti kad su magi bacali nas u peć Balu.
I veliki kad su kralji igrali se piramida.
Što i danas gordo stoje – ko kad nešto krvca zida!
I danas se dive ljudi, gledajući čuda ona,
I debele knjige pišu o veličju faraona!

* * *

Sveta bašto Getsemanska, sveta vodo od Kedrona,
Recite mi, gdje je ona tajna zvijezda vasiona?
Po vama su suze pale na iskrene dvije oči
I sva bijeda čovječanstva u njima se posvjedoči.
Popila ih crna zemlja, popilo ih žedno more,
Ostala je pusta priča za dječinje razgovore!
A vječna je suza bila – Njemu samo posuđena,
Od vjekova ljudskih muka u oku mu sakrivena.
Dizale se za njom ruke, one oči pune bola,
Na podnožju Akropole, na proplanku Kapitola,
Posred dima barikada zvalo se je njeno ime,
Tražio ju staklen pogled ispod noža guillotine…
… Il su lažni ideali, ili laže ovo doba:
Tko će otkrit ovu zvijezdu s ovu stranu našeg groba?

Epilog

…Raslo čedo prenejako i u gladu i u sramu,
Ostavila njega majka, ljudska pravda maćeha mu,
Kad je išlo ulicama, niko nije njega gledo,
Niko pito: da l je sito nečešljano, suho čedo?
A gospoda sva u zlatu, s odličjima na svom fraku,
Ogadom su oblazila malo čedo na sokaku;
Fine gospe stiskale su nosiće si nježne, male,
Milmirisnom maramicom, kad bi čedo ugladale:
Smrdilo im čedo uljem, smolom, bojom, jelovinom,
Starim gvožđem i kožama i još nekom izmetinom…
I sve tako… čedo raslo, te sad bilo – kako bilo:
Jednog dana sve je gvožđe ovog svijeta pokupilo!
I čekiće i lemeše i sjekire – takve trice,
Nu što grijeh je, dragi Bože: i – topove i sabljice!
U po polja čedo sjelo pa ko vosak gvožđe mijesi,
I sve raste… raste… raste… glava već mu pod nebesi!
Pa sa visa, što je viši, neg bi ikad onaj bio,
I sve kad bi faraune naglavice postavio
I najvišem piramidu po svećenoj metno kosi –
Prtili su drugi kamen, nek ga i on malo nosi –
Haj, s visoka toga visa, kud se samo sunce penje,
Nasmija se čudni junak i sva zemlja porumenje.
Takva rumen tek se vidi, kad se smiješi zora rana,
Pa naviješta milim stidom osvit novog, ljepšeg dana.
Diže desnu junak dobar, preko neba noktom manu,
Oblačine sneba zdera ko hartiju tan-tananu.
A oblaci to su bili crni, teški, ledni, gusti:
Sa zemljice vjekovi ih isparili mučni, pusti!
Pa su krili zvijezdu onu, što ju ljudsko srce sluti,
A ljudske je nijesu oči nikad mogle dostignuti –
Ukaza se preko neba ljudske patnje slika cijela,
Svjetlost ju je sa nebesa za Dan suda prenijela!
Planu zemlja, svemir planu u krvavom, žarkom krijesu,
A sa slika, ko da sumpor, vrele suze kapale su.
Kapale su vrhu živih i vrh onih što su bili,
Kroz vjekove što su ljudstvu kaplju po kap krvi pili.
Proklete su onda glave okrenule zemlji lice
Ne mogavši gledat neba: strašne knjige osvetnice!
A vrh svijeta azur drhtnu tamjanovim lakim dimom
Nad bratskijem čovječanstvom i nad zemljom – domovinom!

Glas se začu sa nebesa: Amo k meni, pravde žedni,
Amo k meni, uvrijeđeni, poniženi, gladni, bijedni!
A obasjan sred svijeta o alat se junak štapi,
Bogu hvala! Muški zbori, briše s čela znojne kapi.
Gledao je pun veselja, gdje se zvijezda na njeg smije,
Pa je protro zadovoljno žuljevite ruke dvije.
I podiže čekić teški miškom tvrdom kao kamen,
«Naprijed» reče, a nebesa namignuše na to: Amen!

Soul sister
17.02.2009., 21:54
Thy light which riseth in my heart,
in the hearts of my mureeds may shine.
The juice that hath made me so drunken,
O Sāqī, give my mureeds that wine.
Surround my mureeds with Thy beauty,
Create in their lives harmony divine.
Give them sympathy for one another
Raise them above life's mine and thine.

Thy light which rieseth in my heart,
may in the hearts of my mureeds shine.
The juice that intoxicated me so,
O Sāqī, give my mureeds that wine.
Surround my mureeds with Thy beauty,
Create in them Thy harmony divine,
Give them sympathy for one another
May they forget world's mine and thine.

Hazrat Inayat Khan

Floverka
17.02.2009., 22:13
He who was illuminated with the Brightes Light
will cast the Darkest Shadow

Here lie the remmants of a Book
Once written by no mortal hand,
Once seal'd within a Silver Vault
And lost amid the Desert Sand.
The Aeons' Soul hath forg'd a Key
To open wide this Book to Thee,
And show Thee that - Fate hath not plann'd!

To Thee, Azrvan Akarana!
All Holy Books I come to burn,
Save this, wich by Thy Quill I write,
All else to Ash and Dust will turn.
The Nuptial Flame of Truth and Lie
Shall quicken mine own Ink to dry
And seal the Spell in Khidir's Urn.

The Prophet of the Peacock-Quill
Hath drunk God's Blood from out the Cup
Of Iblis and the Blessed Few
That with Eve's brood refuse to sup.
Ye Children of fair Lilith born,
Come tread the Path of Blame and Scorn,
For you, from Hell, have fallen... Up!

[...]

He who is illuminated with the Darkest Shadow
will shine with the Brightest Light

Shain
08.03.2009., 11:30
Naučio sam se ljubiti stvari sitne i nevažne.
I malenkost me o bitnom čaru uči.
Ja cijenim čašu vode i pogačice ražne,
a u dnu vode sna tek me oblak muči.

Danas mi opet treba Tin:

"Prebolio sam strasti, pa i ljutu pizmu.
Prekužio sam gnjev na vjerolomstvo.
I naivno se čudim vandalizmu.
Ja bivam mladi. Svijete, ja sam tvoje potomstvo!"

N'dugu
08.03.2009., 14:20
Vječni prsten

Sve će ove stvari jošte jednom doći
kao što su bile i kako su prošle,
i ti crni dani, i te plave noći,
i ljubavi, čedne, strasne, dobrodošle;

jednom tamo poslije hiljada, hiljada
i hiljada ljeta opet ćemo naći
ista svježa čula, ista srca mlada,
i taj nježni osmijeh, blagi i domaći.

Tada opet jednom nad svladanim grobom
motrit ćemo svemir novim osvjetljenjem.
Vladat ćemo opet svojim rosnim sobom,
i ljubavnim plačem i požarnim htijenjem;

samo ipak neće tada, nadajmo se,
da nas jošte taru ove brige ružne,
i da polet u vis događaji kose
i plamen za ženom naše usne kužne.

--Pa da barem tada, za tisuć tisuća
i tisuću ljeta, i još mnogo veće,
primimo na naša srca uzdišuća,
kao nikad doslije, jedan uzdah sreće.

Pariz, 1918.

Tin Ujević

Shain
10.03.2009., 07:24
samo ipak neće tada da nas taru ove brige ružne, i plamen za ženom naše usne kužne.


Znam tu, i sve ostale. U toj je pjesmi cio Ujević i svatko od nas. Ali sam se uvijek odmicao od nje, ne samo zato što ne vjerujem da će sve ove stvari još jednom doći, i da se grob može svladati (jer je to samo pjesnička slika), nego zbog riječi da je plamen za ženom ružan. Možda nisam shvatio na pravi način.

N'dugu
10.03.2009., 07:50
Znam tu, i sve ostale. U toj je pjesmi cio Ujević i svatko od nas. Ali sam se uvijek odmicao od nje, ne samo zato što ne vjerujem da će sve ove stvari još jednom doći, i da se grob može svladati (jer je to samo pjesnička slika), nego zbog riječi da je plamen za ženom ružan. Možda nisam shvatio na pravi način.

Onda moraš napraviti verziju te pjesme prilagođenu sebi, na način da se duh više ukorijeni u materiju, slično kao što je jednu drugu ("Noćas se moje čelo žari/noćas se moje vjeđe pote/i moje misli san ozari/ umrijet ću noćas od ljepote") već obradio Kušan u svojoj knjizi "100 najvećih rupa". Za što su ga dobro oprali iz tzv. Društva 'Rvatskih Knjižovnika (DRK). Kušanova verzija: ("Noćas se moje udo žari/noćas se moje mošnje pote/i moje misli drk ozari/svršit ću noćas, o je*ote").

Više o 100 rupa i na forumu:
http://www.forum.hr/showthread.php?t=17592


Hint: zamisli da se u pjesmi "Vječni prsten" radi o reinkarnaciji, a da usne nisu kužne ili da nisu kužne u smislu u kojem misliš; Ujević je bio previše avangardan za svoje vrijeme, a budizam će se proširiti u Hrvatskoj tek mnogo kasnije

N'dugu
10.03.2009., 08:10
Ta, Tayebón deñeo e tayebón
ta, Tayebón deñeo e tayebón
Abdu u yambal ñare malaicalá

jawe e ticon daru seseron
momun munidá degan yulingán
momun munidá dengan wongán

jawe e ticon daru siseron
momun munidá degan yuligán
momun munidá degan wongán

Tayebon deñeo e tayebon
Tayebon deñeo e tayebon

Wulei, wulei, wulei, wulei...abdu yambbarr
(wulei) ñari malaicala
(wulei)chicoley yogué
(wulei)danu siserron (wule)munilá
(wule)degan yuligán (wule)munilá
(wule)degan wongán (wule) ahhh...

http://www.youtube.com/watch?v=H6o62hySbDM

Soul sister
11.03.2009., 13:10
...Možda i ne znaš:
svi na svet dođu
sa nekom zvezdom što je pala.
More je opna kroz koju prođu
na drugu stranu ogledala.

I životu se sasvim predaju
i nebo zaborave dok ovde borave,
A u stvari se samo ogledaju
u svojoj večnosti,
u čudu nekom
blistavom,
ogromnom
i dalekom.

I misle da su na zemlji samo,
a jednako su i tu i tamo...

Miroslav Antić

r0nin
13.03.2009., 09:43
Had I not known
that I was dead
already
I would have mourned
my loss of life.

Ota Dokan
(1432-1486)

Floverka
14.03.2009., 16:20
"Vratiću se kao refren što se vraća,
U maštu tvoju dovršenu bedom,
U snove tvoje oblik, biće redom,
Moja će sena kao Pan s frulom da korača."

Iz Pekićeve pripovjetke "Svirač iz zlatnih vremena"

Soul sister
14.03.2009., 22:04
Srce

Moje tamno srce, to je deo svega -
Sa zvezdama trepti, huji s vetrovima;
I onda kad stoji bezglasno međ svima,
Jedan gromki eho ćuti u dnu njega.
Na obali morskoj moje srce ima
Žamor nekog vala što večito pline;
Što čuva sveg mora zvuke i gorčine,
I svu huku davno nestanulih plima.
U zalazak zvezda iznad tamnog huma,
Kroz san poju ptice u dubokoj seni;
A bezbroj se gnezda odzivlju u meni,
I tragični odjek zamrknulih šuma...
I to zvučno srce kada jednom zaspe,
Svoj bol otkucavši silnim ritmom svega,
Neće biti strašnog prestanka za njega:
U zvuk i u svetlost sve će da se raspe.
Uvek zaljubljeno u večnost, dok bruje
Njime sjajne sfere, strasno i daleko...
I kad očarano kucne srce neko,
To je moje srce što se opet čuje...

Jovan Dučić

Soul sister
19.03.2009., 08:03
Crossing the River

Black lake, black boat, two black, cut-paper people.
Where do the black trees go that drink here?
Their shadows must cover Canada.

A little light is filtering from the water flowers.
Their leaves do not wish us to hurry:
They are round and flat and full of dark advice.

Cold worlds shake from the oar.
The spirit of blackness is in us, it is in the fishes.
A snag is lifting a valedictory, pale hand;

Stars open among the lilies.
Are you not blinded by such expressionless sirens?
This is the silence of astounded souls.

Sylvia Plath

http://i40.tinypic.com/2r7bnv6.jpg

Soul sister
19.03.2009., 08:35
The Moon and the Yew tree

"This is the light of the mind, cold and planetary.
The trees of the mind are black. The light is blue.
The grasses unload their griefs at my feet as if I were God,
Prickling my ankles and murmuring of their humility.
Fumy spiritious mists inhabit this place
Separated from my house by a row of headstones.
I simply cannot see where there is to get to.

The moon is no door. It is a face in its own right,
White as a knuckle and terribly upset.
It drags the sea after it like a dark crime; it is quiet
With the O-gape of complete despair. I live here.
Twice on Sunday, the bells startle the sky -
Eight great tongues affirming the Resurrection.
At the end, they soberly bong out their names.

The yew tree points up. It has a Gothic shape.
The eyes lift after it and find the moon.
The moon is my mother. She is not sweet like Mary.
Her blue garments unloose small bats and owls.
How I would like to believe in tenderness -
The face of the effigy, gentled by candles,
Bending, on me in particular, its mild eyes.

I have fallen a long way. Clouds are flowering
Blue and mystical over the face of the stars.
Inside the church, the saints will be all blue,
Floating on their delicate feet over cold pews,
Their hands and faces stiff with holiness.
The moon sees nothing of this. She is bald and wild.
And the message of the yew tree is blackness - blackness and silence."

Sylvia Plath

http://farm3.static.flickr.com/2231/2417587345_7b3910b090.jpg?v=0

samting
21.03.2009., 13:01
nikad zaboravit ove riječi..:)

"To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour."

William Blake


Vidjeti svijet u zrnu pijeska,
nebo u divljem cvatu,
držati beskraj na dlanu ruke
i vječnost u jednome satu.

Soul sister
21.03.2009., 21:31
Zimska pjesma


Ova zima kazuje mi da sam ću umrijeti

Jedne zime poput ove, jedne zime

Ova večer kazuje mi da sam ću skončati

Jedne noći poput ove, jedne noći

Da godine sve uzalud su prošle

Da živio sam u svijetu obnaženom.

Ova zima kazuje mi da duša moja

Drhti od studeni

Da mi je srce presahlo prošle jeseni

Uvehlo sa prvim lišćem što je opalo

Palo sa prvim kapima kiše

Da svaka noćca promrzla

Još više ga probija i tjera

U utrobu kamena

Da sa beharom ne bi

Ispružilo svoje ruke kroz snijeg

Ako dođe ljetnja toplina

Da ga probudi.



Ova zima kazuje mi da tijelo mi je oboljelo

Dah ruža divlja

Svaki korak opasnost i nesreća

Da mogu skončati između dva gaza

U silovitoj jurnjavi grada

Umrijeti, a da niko ne zna za me

Skončati, a da niko za mnom ne zaplače

Vjerovatno će moji prijatelji kazati

Kad se okupe:

Ovdje je on sjedio, ali je otišao

Kao i svi ostali

Neka mu Bog mir duši podari!



Ova zima kazuje mi da sve što sam mislio

Da lijek mi je, otrov bilo je

Da ova umjetnost zbog koje sam drhtao

Samo me sunovratu vodila

Koliko sam godina ovu ranu nosio?

A još mi je glava krvava!

Poezijo, moja ruševino, zbog ovoga

Sve je u propasti skončalo

Zbog ovoga, sve sam ostavio

Zbog ovoga, stavljen sam na raspelo

Visim tamo, studen, tama, grmljavina

Ispunjavaju me strahom

Kad sam povikao, nije bilo odgovora

Znao sam da izgubljen sam!



Ova zima kazuje mi

Da bismo u njoj živjeli

Moramo toplinu i uspomene na ljetnje žege skupljati

Ali ja sam poput rasipnika proćerdao

Moju žetvu, pšenicu i sve zrnevlje,

Na početku jeseni

Ovo je, onda, moja kazna:

Ova zima kazuje mi

Da jedne zime poput ove

Sam ću umrijeti

Sam skončati

Jedne zime.

Salah Abd al-Sabur

Više o autoru (http://www.odjek.ba/index.php?broj=08&id=26)

Soul sister
26.03.2009., 18:42
ROMANCA O LUNI LUNI

Luna dođe kovačnici,
u suknji od smilja stade.
Dijete na nju gleda, gleda,
dječje oči svud je prate.
Luna svoje ruke širi
kroz lahore lelujave
i onako bludno-čista
kositrene grudi kaže.
- Bježi luno, luno, luno,
jer Cigani kad se vrate,
skovat će od tvoga srca
bijeli prsten i kolajne.
- Dijete, pusti me da plešem.
A Cigani kad se vrate,
naći će te na nakovnju,
pošto sklopiš oči male.
- Bježi luno, luno, luno,
čujem konje kako grabe.
- Dijete, pusti i ne gazi
bjeline mi uštirkane.

O bubanj ravnice bijuć
konjanik će sad da bane.
Djetetu sred kovačnice
vjeđe su na oči pale.

A Cigani, san i bronca,
kroz masline stižu tamne.
Glave su im uzdignute,
oči napol uspavane.

O, kako li cvili sova,
kako cvili s vrha grane!
Luna nebom dijete vodi
za ruke ga držeć male.

Kovačnica plačem ječi,
to Cigani bolno vape.
Nad njom vjetar bdije, bdije,
vjetar bdije na nju pazeć.

Federico Garcia Lorca

Munafir
02.04.2009., 21:19
Čhutem kuna tala e pruna
Si ma čhavo te dav kuna
Bržind del thaj, najarel leh
Patra peren, učharen leh
Buni pakhel, čuči del leh
Bahval phurdel, sovljarel leh.

Čušnula sam kolevku pod šljivu
Treba dete da uljuljam
Kiša padne, okupa ga
Lišće sleti, pokrije ga
Koza prođe, podoji ga
Vetar dune, uljulja ga.

N'dugu
08.04.2009., 19:56
When hearts were entertained in June
We stood beneath an amber moon
And softly whispered 'some day soon'

We kissed and clung together
Then
Tomorrow was another day
The morning found me miles away
With still a million things to say

Now
When twilight beams the skies above
Recalling thrills of our love
There's one thing I'm certain of

Return I will
To old Brazil 

...


Kad u lipnju srca kucahu u glas
A mjesec, žut i snen, obasjavao je nas
Stajali smo, šapćuć tiho: "doć' će i taj čas".

Poljubismo se, priljubljeni,
Tad
Jer sutra bješe neki dan sasvim treći,
A jutro će me miljama daleko zateći
S još milijun stvari koje nisam stig'o reći

Sad
Kad sumrak nebo gustom sjenom obasjava
Sjećajuć' se naslade, dok ljubav bješe prava
Samo jedno znam da nije sanak, nego java

Vratit' ću se, znaj
U Brazil, taj stari kraj

enky
12.04.2009., 19:10
Im Nebel

Seltsam, im Nebel zu wandern!
Einsam ist jeder Busch und Stein,
Kein Baum sieht den andern,
Jeder ist allein.

Voll von Freunden war mir die Welt,
Als noch mein Leben licht war;
Nun, da der Nebel fällt,
Ist keiner mehr sichtbar.

Wahrlich, keiner ist weise,
Der nicht das Dunkel kennt,
Das unenntrinnbar und leise
Von allen ihn trennt.

Seltsam, im Nebel zu wandern!
Leben ist Einsamsein.
Kein Mensch kennt den andern,
Jeder ist allein.



U magli

Čudno je lutat u magli!
Samotan grm je i kam,
Ni stablo ne vidi stabla,
Svatko je sam.

Nekoć, za vedrih dana,
Život mi bješe lijep;
No sad, kad magla pada,
Sada sam slijep.

Al nitko mudar nije,
Tko ne shvaća tmine moć,
Što zajedno bješe prije,
To sada dijeli noć.

Čudne su magle i kiše.
Ja tajnu njihovu znam.
Ni čovjek se ne vidi više;
Svatko je sam.


Hermann Hesse (http://bs.wikiquote.org/wiki/Hermann_Hesse)

samting
14.04.2009., 19:40
Mijena

Duboko u meni budi se čežnja
Nostalgija izvire u lucidnosti
Nešto me nosi u krivo
Gadljivost je prisutna
Osjećam da sam se opet izgubio
Da sam se udaljio od izvora
Izvora svjetlosti i tame
Od onoga što me tvori
Kreacije same što tinja ispod površine
Dok svijest se budi
Ljudi osjećaju da su siti
Siti života ovoga što ga materija i pohlepa tvore
Nekako se kao probude iz sna
Jednim okom progledaju
Ponekad se i osvjeste
U rijeci što ih nosi
Ne pogledavši obzor
Ne pogledavši dubine
Vide samo vodu koja im do grla seže
I guši ih već bljutava okusa
Prožvakana bezbroj puta
Boje mutne i mirisa odvratna
Misleć da će spasioc doći
Da ih izvuče iz jada i gnjeva
Da im promijeni tu vodu
Kao da su ribe zatočene
Mjesto da se stope u jedno
Jer jedno i jesu
Od dualnosti ispunjene
Od jednote stvorene
No tu kraj nije
Čeka se spasioc
Isčekuje se alibi za sva gnjusna djela
A i nagrada poželjna u nadi sebičnoj
Tobož ga neki Spasitelj zovu
Nesvjesni uloge svoje
A onda kad dođe kraj
Opet vide smrt
I opet u tami gnjevni
Za kostima plaču
Jadaju se svemu
Ostatke štuju
Glupost slave
Licemjere najveće žive
I nikad ne vidješe
Nikad ne pogledaše
U sebe duboko
Kreacija od najljepšeg materijala satkana
Zrači samo jedno
Ta jedna iskra koja izvor čini
Izvor koji postoji da se daje
A ne ostaje začepljen u mržnji
Držan sebično
Ispoljavan u snovima
Korišten u mašti
Nadahnut u mislima
Proživljen nikada
A sve je opet samo površinski jad
Površinski život
Koji nikad svjestan
Nikad probuđen bude i konačno shvati
Da je sve
Samo jedna mijena
Oduvijek prisutna
Eonima utkana
Mijena koja ne prestaje nikad
Kreće i završava
A da nikad krenula ni završila nije

samting
14.04.2009., 19:41
Snovima lebdim
Očima dišem
U krugu se vrtim
Budućnost pišem

Slobodan od stvarnosti
Života surovog
U svijetu trivijalnosti
I pogleda tmurnog

Jedna melodija
Iskrvarena harmonija
Ljepota satvorena
Boginja savršena

Soul sister
22.04.2009., 08:39
Jabukov cvijet

Snjegovi postaju sve dublji i crnji kao grijesi
U životu koji se bliži svom kraju

Hoćemo li još uvijek imati oči
Kada jabuka u vrtu pusti prvi bijeli cvijet?

Mak Dizdar

http://i44.tinypic.com/5c11ys.jpg

Soul sister
22.04.2009., 13:53
ovo je jedna u koju sam stalno buljila u knjižici :D

Jedite na travi
Samo požurite
Jer kad-tad
Trava ce jesti na vama

(Jaques Prévert)

Mislim da ovo spada u dio Prévertovih sakupljačkih radova, koje on nije napisao. Jer, ova misao o prolaznosti života potječe iz mnogo ranijeg razdoblja. Ili je Prévert "obradio" staru misao.

USPAVANKA

Kako si nježan i krhak
I kako si lijep i čist
Kao svako dijete kad se rodi
Kosa ti je tek zasvilila i orosila
Kao lišće mlade stabljike u aprilu
Usne su tvoje pupoljak ruže još nerazvijen
Ruke kao plavi nagovještaj zore
Noge o jadnice kao da i nemaš
To su dva ljiljana samo za tetošenje
Pa kako ćeš u svijet poći tako sitan
Kako nezaštićen tako
Nikad se zbog toga nećemo rastati mili
Nikad se nećemo rastati
Nikad tijelu moga tijela
Dušo moje duše
Nikada
Znam
Ti ćeš me nositi u srcu
Jer sam ti srce i sve oko srca dala
Ti ćeš me nositi dokle god budeš pozdravljao rađanje dana

I javljanje zvijezda
Dokle god budeš pozdravljao pupanje krošanja
I žalio padanje lišća
Ti ćeš živjeti i kad ti se oči sklope
Živjećeš u tvojoj djeci
U tvojoj djeci i djeci njihove djece
Živjećeš
Živjeti
Znaće se da smo bili trenuci trajanja
Zrnce u pijesku na sprudu
Varnica u ognju
Vlat u travi
Vječnosti

Kako si nježan i krhak
A treba da živiš
Treba da živiš međ` ljudima a riječi nemaš
Treba da živiš međ` vucima a zuba nemaš
A kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka
Vuka i čovjeka
Ruke su tvoje plavi dozivi zore
A njima valja da se hvataš u koštac
Da dijeliš bojeve na razmirjima
Sa zmajskim čudima u kojima živi aždahaka
Zato nek` rastu brzo
Nek` rastu i jačaju brže

Noge su tvoje dva nježna ljiljana za tetošenje
Al` ja ću ti pričati najljepšu priču ovog i onog svijeta
Da budeš spreman za snove
Za pletisanke i nesanice
U srcu tijesnih krugova
U trnju dugih drumova
Usta su tvoja mladi pupoljci
Hraniću te vodicom iz kljuna laste
Da ozubatiš za kletvu na zlotvora
Da progućeš za dobrodušna namjernika
U životu treba mudro da šutiš


Al` riječ ako rekneš
Neka bude teška kao svaka istina
Neka bude rečena za čovjeka

Došao si ovdje
Gdje je najnezahvalnije bilo doći
Ovdje gdje je najluđe bilo stići
Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo nići
Jer ovdje se ne živi samo da bi se umrlo
Ovdje se i umire
Da bi se živjelo

Sada je kraj pjesme
Sada je moje slovo
Cijelo i gotovo
Paji
Baji

Nikad se nećemo rastati mili
Nikada tijelu moga tijela
Nikada dušo moje duše
Nikada
Jer treba da život produžiš
Život na zemlji valja da produžiš

Mak Dizdar

Soul sister
30.04.2009., 19:45
The Invitation

It doesn't interest me what you do for a living.
I want to know what you ache for,
And if you dare to dream of meeting your heart's desire.

It doesn't interest me how old you are.
Iwant to know if you will risk looking like a fool for love,
For your dreams, for adventure of being alive.

It doesn't interest me what planets are squaring your moon.
I want to know if you have tuoched the center of your sorrow,
If you have been opened by life's betrayals,
Or have become shriveled and closed for the fear of future pain.

I want to know if you can sit with pain,
Mine or your own,
Without moving to hide it, fade it, or fix it.

I want to know if you can be with joy,
Mine or your own,
If you can dance with wildness, and let ecstasy fill you to the tips
Of your fingers and toes,
Without cautioning us to be careful, to be realistic,
Or to remember the limitations of human beings.

It doesn't interest me if the story you're telling me is true.
I want to know if you disappoint another to be true to yourself,
If you can bear the accusations of betrayal and not betray your own soul.

I want to know if you can be faithful and therefore be trustworthy.
I want to know if you can see beauty,
Even when it's not pretty every day,
And if you can source your life from its presence.

I want to know if you can live with failure,
yours or mine,
and still stand on the edge of the lake and shout to the silver moon:
"Yes!"

It doesn't interest me to know where you live,
or how much money you have.
I want to know if you can get up after a night of grief and despair,
weary and brused to the bone,
and do what needs to be done for the children.

It doesn't interest me who you are now or who you came to be here.
I want to know if you will stand in the center of the fire with me
and not shrink back.

It doesn't interest me where or what or with whom you have studied.
I want to know what sustains you from the inside when all else falls away.
I want to know if you can be alone with yourself,
and if you truly like the company you keep in the empty moments.

Oriah Mountain Dreamer

.................................................. .................................................. ......

Poziv

Ne zanima me kako zarađuješ za život.
Želim znati za čime čezneš i usuđuješ li se sanjati o ispunjenju želje svog srca.
Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman napraviti budalu od sebe zbog ljubavi, zbog snova, zbog pustolovine koja se zove Život.
Ne zanima me koje planete se mimoilaze s tvojim Mjesecom.
Želim znati jesi li dotaknuo središte svoje tuge, jesu li te životne izdaje otvorile ili si se skvrčio, zatvorio zbog straha od nove boli! Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom vlastitom, ne pomaknuvši se da je zastreš ili umanjiš ili izliječiš.
Želim znati možeš li boraviti uz radost, moju ili svoju vlastitu; možeš li se predati divljem plesu i dopustiti da te zanos prožme sve do vršaka prstiju, ne opominjući nas da budemo oprezni, da budemo realni, da ne zaboravimo svoja ljudska ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Ne želim znati jesi li u stanju razočarati drugoga kako bi ostao vjeran sebi; možeš li podnijeti optužbe o izdaji i ne izdati vlastitu dušu.
Želim znati možeš li biti vjeran i stoga dostojan povjerenja.
Želim znati možeš li vidjeti Ljepotu čak i ako je nema svakoga dana, i možeš li napajati svoj život Božjom prisutnošću.
Želim znati umiješ li živjeti s porazom, svojim i mojim, pa ipak stati na obalu jezera i doviknuti srebrnom Mjesecu:"Da!"
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš.
Želim znati možeš li nakon noći provedene u boli i očajanju ustati, izmučen, s umorom u kostima, i obaviti sve ono što je potrebno za djecu.
Ne zanima me ko si, ni kako si došao ovamo.
Želim znati hoćeš li stati sa mnom u središte vatre i ne ustuknuti.
Ne zanima me gdje, ni što, ni s kim si učio.
Želim znati što te podupire iznutra, kad sve ostalo nestane.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li uistinu svoje društvo u pustim trenucima.


The Invitation (http://www.youtube.com/watch?v=73ynLnUFLkQ)

Floverka
06.05.2009., 08:16
Jednoga popodneva u kasno proljeće
usnuo sam san sličan fotografskoj slici.
Vidjeh kako Isus Krist silazi na zemlju,
pojavio se na padini brežuljka,
postavši po drugi put dijete,
trčao je i valjao se po travi,
trgao cvijeće i bacao ga,
smijao se da ga se čulo izdaleka.

Pobjegao je iz neba.
Bio je previše naš da bi hinio
drugu osobu Svetog Trojstva.
Na nebu je bilo sve lažno, sve u neredu:
cvijeće, drveće, kamenje.
na nebu je morao biti uvijek ozbiljan
i povremeno opet postajati čovjek,
visiti na križu, umirati vječito
s krunom načičkanom trnovima
i nogama probodenim čavlom velike glave
i čak s nekim dronjkom oko tijela
kao crnci na slikama.
Nisu mu dopuštali niti da ima oca i majku
kao druga djeca.
Njegov otac je bio dvoosoban-
jedan starac zvan Josip, što je bio drvodjelac,
i nije bio njegov otac,
a drugi otac bijaše neka glupa golubica,
jedina ružna golubica na svijetu
jer nije bila s ovoga svijeta i nije bila golubica.
Njegova majka nije bila ljubljena prije nego ga je povila.


Ne bijaše žena: bijaše neki kovčeg
u kojem je on došao s neba.
A htjeli su da on, što je rođen samo od majke,
što nikada nije imao oca kojeg bi ljubio sa štovanjem,
propovijeda dobrotu i ljubav!

Jednoga dana kad je Bog spavao,
a DUh Sveti letao okolo,
on otiđe do škrinje čudesa i ukrade tri.
S prvim učini da nitko ne dozna da je pobjegao.
S drugim se stvori za sve vijeke čovjek i dijete.
S trećim stvori Krista za sve vijeke na križu
i ostavi ga obješenog na križu koji je na nebu
i služi kao uzorak drugima.
Zatim pobježe prema suncu
i siđe na prvoj zraci koju ugrabi.

On danas stanuje sa mnom u mojem selu.
To je dijete puno smijeha i naravnosti.
Briše nos desnom rukom,
gaca po lokvama vode,
bere cvijeće, gladi ga, zaboravlja.
Baca se kamenjem na magarce,
krade voće po voćnjacima,
bježi plačući i vrišteći ispred pasa..
I, jer znade da one to ne vole,
a da to svi drže zabavnim,
trči za curama
što idu u skupinama putom
s krčazima na glavi
i podiže im suknje.

Mene je naučio sve.
Naučio me gledati stvari.
Upozorio me na sve što postoji u cvijeću.
Pokazao mi je kako su stijene dražesne
kad ih se drži u šaci
i kad ih se pozorno gleda.

Veoma mi loše govori o Bogu.
Veli da je glup i boležljiv starac,
da pljuje stalno po podu
i da govori nedolične riječi.
Djevica Marija provodi popodneva vječnosti pletući
čarape,
a Duh Sveti češe svoj kljun,
nasađen na naslonjače koje onečisti.
Sve je u nebu glupo kao Crkva Katolička.
Veli da bog nema pojma o stvarima što ih je stvorio-
"Da ih je on stvorio, to pak sumnjam"
"On veli primjerice, da bića pjevaju njegovu slavu,
a bića ne pjevaju ništa.
da pjevaju bila bi pjevači.
Bića bivaju i ništa više,
i zato se zovu bića."
I zatim umoran od ogovaranja Boga,
Dijete Isus zaspe na mojim rukama,
a ja ga u naručju odnesem svojoj kući

.................................................. .......


Fernando Pessoa

Soul sister
28.06.2009., 14:17
Balašević nije patetičan i depresivan - njegove pjesme su život. Oni koji ga tako doživljavaju ne razumiju ga i jednostavno - nemaju dušu.

U to ime - klasik:

Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.

Lome me vali, nose me struje.
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima... :)

(Ostatak pjesme bit će mi možda aktuelan pred smrt - za sada sam još uvijek veoma živa.) :D

Soul sister
28.06.2009., 17:04
Balašević nije patetičan i depresivan - njegove pjesme su život. Oni koji ga tako doživljavaju ne razumiju ga i jednostavno - nemaju dušu.

Zaboravih najvažnije - autora citata... najpametniji muškarac kojeg poznajem, moj tata - ko drugi.

Zapis na pragu

Ove pjesme to nisam ja, iako sam ih ja napisao
Ovi jauci, to nisam ja, premda sam ih zbilja uzdisao.
Moj pravi život, ja sam samo disao.


Jer ja živim i kad pjesma umre. Ja živim i kad patnja mine.
Ima u meni nemira dragog, a ima i moje širine.
Ja puštam i drugog da govori za me.
A i sam govorim druge same.


Ja ne marim čovjek biti ako sam umio ljude bogovski reći.
O, ja.
Ja sam od sebe i manji i veći.
O, ja.
Moj drugi i moj treći.


Ja ne sanjam o sreći. No ne sumnjam o sreći.
Gle ovog dvojstva i trojstva moga:
ima u meni tmine,
no ima u meni i vedrine,
i moja divna sloga

Tin Ujević