Bezobrazluk na finjaka

[UnExpected]

U normalnom radnom okruženju se znam zauzeti za sebe, bez problema, i ne ustručavam se iznositi svoja mišljenja.

Kad me neko (opravdano ili ne) napadne - znam odgovoriti istom mjerom, makar me to uzruja.

Ali kad te neko iskorištava, za#####a...a na profinjeni način, potiho, iza leđa...jednostavno ne znam kako se postaviti.
U tim se slučajevima užasavam sukoba i ne mogu skupiti hrabrost i razračunati se.

Obično se služim metodom izbjegavanja, i makar znam da se nemam čega bojati ili sramiti - jednostavno se ne mogu prisiliti da jasno i glasno kažem što mislim i riješim tu situaciju.

Zbog svoje ljubaznosti često se navučem na tanak led, dam mali prst, pa onda očekuju i ruku...i nešto što sam isprve napravila kao uslugu, odjednom postane skoro pa obaveza.

Npr. kolegicu s posla sam par puta povezla doma, a sad me tretira kao privatnog šofera - a nije joj palo na pamet biti pristojna i barem mi PONUDITI da podijelimo troškove.

I nas dvije smo si u to ime, kao jako dobre - a ja se pjenim u sebi, i ne mogu skupiti hrabrost i reći joj - neću te više voziti i točka.:mad:

[UnExpected]

I sad je kao kukavica izbjegavam i odbijam uz prozirne izgovore, nadajući se da će shvatiti.
Ali ne, ona niš ne kuži.
Još se ljuti kad me ne uspije dobiti?!?

[gogo]

jebote pa meni se događaju iste takve stvari (slične), zašto ja ne mogu naletiti na poštene ljude poput tebe? (ovo mislim ozbiljno)

kao da postoji neka urota pa svi dobri konstantno nadrapaju dok ne postanu loši? , ne kužim.

pozdrav,
gogo

[UnExpected]

Ma ja nalijećem i na jedne i na druge. samo je problem kaj imam feler u karakteru da imam nekakv sram ili strah od sukobljavanja.

Čak i kad sam 100% u pravu i kad je sve na mojoj strani, mene je strah sukobiti se, i voljela bi da postoji neka tableta ili tehnika da se toga riješim.

A kad baš neizostavno moram u sukob, 100 puta u sebi prolazim sve cake i kvake, uvijek pazim kaj govorim, da mi se netko ne bi poslije osvećivao, i čak kad imam 100% pravo nekog nazvat lopovom, svinjom ili idiotom - ja to NE napravim, pa čak i kad mene počnu vrijeđati - ja kažem "nemam komentara" i suzdržim se od toga da ja izvrijeđam njih.

I poslije se ljutim sama na sebe zakaj sam takav strahopezdec ili mekušac.

Ako meni netko napravi uslugu, ja se uvijek zahvalim i uzvratim ako mogu, ako mi netko posudi lovu - vraćam točno na vrijeme i bilo bi me užasno sram da to ne napravim.

A tu ekipu niš pod milim Bogom nije sram ni neugodnjak, žicaju bez pardona, i onda se još ti njima trebaš ispričavati ako im više ne možeš pružati tu uslugu.

Tražili me da im budem jamac za kredit (i to ljudi za koje sam ziher da ga ne bi vraćali), da im posudim čekove, da ih razvažam sim i tam...

A sama sam si kriva, jer se ne znam postaviti. Doduše, nisam pristala nikom bit jamac, tolko sam bila pametna.

[Princeza]

Gospa noris, kao da citam svoju pricu... Pogotovo o onom dijelu kad ljudima radis usluge koje onda postanu pravilo... Pa zapravo padne uvreda s njihove strane kad ta usluga bude uskracena. E, da sam dobila samo kunu svaki put kad mi se to dogodilo... Imala bih... Imala bih... Hrpicu kuna. :D

Ja se takodjer bojim sukoba, a u svrhu savladavanja tih problema uspostavila sam neki osobni nacin diplomatskih rjesavanja sukoba. Sjeti se topica o kradji ideja. Ponekad funkcionira, kao tada, a ponekad na zalost ne. Najveca zalost je u tome da kad jednom pokazes zube, onda ti ispadas tezi zlocinac, jer su uvijek svi naviknuti da ces podmetnuti ledja i odraditi i svoj i tudji posao, sutke i sa smijeskom. :rolleyes: Postoji jedna zidovska poslovica koje se ne mogu tocno sjetiti, ali otprilike kaze da ce ljudi manje zamjeriti onome tko ih odbije prvi puta, nego onome tko im ucini tisucu usluga, pa odbije uciniti tisucu i prvu.


Moram ici, pa ti ne mogu odgovoriti tocno kako i koliko bih htjela, ali nastavit cu sutra ili danas navecer. No, prije nego odem, evo ti samo par citata o diplomaciji o kojima je korisno razmisliti...

Prva duznost mudrog diplomata je uvjeriti svoje protivnike da razumije njihove argumente i da suosjeca s njihovim pravednim osjecajima.

Samuel Taylor Coleridge

Mi nemamo vjecnih saveznika, kao sto i nemamo stalnih neprijatelja. Samo su nasi interesi vjecni i stalni, a nasa je duznost ispunjavati te interese.

Lord Palmerston

Govori polako i nosi sa sobom veliku batinu; tako ces stici daleko.

Theodore Roosevelt.

[Black Hawk Down]

"Govori tiho i nosi veliku batinu." :) Ta mi je jedna od najdražih.

Ako ne možeš reći "neću", probaj sa "ne mogu". Neće ti past kruna sa glave ako ponekad izmisliš neku ispriku npr: "Ne mogu te voziti jer moram ići kod sestre." Jer, kako vidiš, zapravo je istina da ti ne možeš više tako. I tako 10 dana za redom. Ne moraš ni izmišljati, ako ti je to teško - stvarno odeš kod sestre ...
Ne mogu - imam drugog posla. Ne mogu - umorna sam. Ne mogu - preopterećena sam.
Sve je to zapravo istina.

[Princeza]

Black Hawk Down kaže:
Ako ne možeš reći "neću", probaj sa "ne mogu". Neće ti past kruna sa glave ako ponekad izmisliš neku ispriku.

(...)

Sve je to zapravo istina.

Je, sve je to zapravo istina, ali covjek se ne bi trebao ustrucavati reci 'necu te voziti, jer mi te je dosta, iskoristavas me i ides mi na zivce'. :D Naravno, malo biranijim rijecima.

Mislim, cemu izmisljat isprike?!? :confused: Jos takve osobe cinis vaznijima, jer moras dodatno razmisljat o tome sto da izmislis, pa se jos k tome i bojati da te ne uhvate u lazi... :rolleyes:

Komplicirano! :D

[shef Sale]

gospa Noris kaže:
Ma ja nalijećem i na jedne i na druge. samo je problem kaj imam feler u karakteru da imam nekakv sram ili strah od sukobljavanja.

Čak i kad sam 100% u pravu i kad je sve na mojoj strani, mene je strah sukobiti se, i voljela bi da postoji neka tableta ili tehnika da se toga riješim.


Za utjehu, nisi jedina... :rolleyes:

[luk2]

Princeza kaže:
Je, sve je to zapravo istina, ali covjek se ne bi trebao ustrucavati reci 'necu te voziti, jer mi te je dosta, iskoristavas me i ides mi na zivce'. :D Naravno, malo biranijim rijecima.

Mislim, cemu izmisljat isprike?!? :confused: Jos takve osobe cinis vaznijima, jer moras dodatno razmisljat o tome sto da izmislis, pa se jos k tome i bojati da te ne uhvate u lazi... :rolleyes:

Komplicirano! :D

Sama si izrekla rješenje.
Sad ti još samo preostaje toga se držati.

Moj sistem je takav da nekoj osobi koja me počne iskorištava prvo kažem biranim riječima da mi je dosta, a kad ni to ne upali, onda prelazim na oštre riječi.
Vjeruj mi da nemam više osoba koji me iskorištavaju.

[Hallon]

Eto, da se malo javi i ona druga strana.

Nemam auto, nemam za auto, do kuće imam 2 km pješice ili ako se nađe kakva dobra duša da me usput odbaci do kuće.

Donedavno me je često vozio kolega jer je zapravo vozio drugog kolegu s kojim se vrlo dobro zna, a nas dvojica stanujemo vrlo blizu jedan drugome, pa nas obojicu skipa na istom raskršću i đenja. Problem je nastao kad ovog drugog kolege nije bilo na poslu, pa sam ga ja, kao i svaki puta, uljudno pitao:"Da li si voljan odbaciti me kući", našto on ljutito:"Nisam ti ja TAXI služba". Samo se pitam zašto to nikad nije ovom drugom kolegi ispustio!?

Bitna je namjera, ako se želi pomoći. Ja kad nekome pomažem, pomažem mu jer vidim da treba tuđu pomoć i pomažem besplatno, jer da netko ne treba moju pomoć onda bi si novcima priuštio ono što mu treba.

[Paw]

>Hallon, mogla bih reći da se skoro 90% slažem da je lijepo pomoči i da je lijepo kad ti drugi pomaže. Ali, gledano s druge strane ta "free ride" je opterečenje. Zamisli da si žensko, pa imaš PMS, pa si malo u tiltu, pa recimo moraš dnevno obaviti hrpu posla u gradu, pa doma, možda otići i do staraca ili bi se jednostavno vozikao gradom potpuno sam, ali ne, ti moraš voziti jednu tetkicu s posla i to baš svaki božiji dan! I još joj se pritom moraš opravdavati i objašnjavati zašto je baš danas ne možeš prebaciti.
Ja sam isto kao i ti pješak. Stalno svugdje pješačim, s posla na posao, u grad iz grada, i dosta se nahodam, ali mi nikad nije palo napamet ušaltavati se kolegi s posla da me vozi doma. Ako se sam ponudi, bože moj, ali ako ne znači ili da mu nije u interesu ili da ima važnija posla za obaviti. OK, ja sam prilično nenametljiva osoba po karakteru tako da me te stvari ne pilaju!:)

>gospa Noris: drugi put kad dotičnu budeš vozila doma ponudi joj da dijelite troškove goriva po pola ili ništa od vožnje. Bez susprezanja! Ta ti više nikad neće sjesti u auto, a neće biti u firmi niti priće oko toga jer je normalno da se troškovi dijele je prijevoz konstantan i na tome ti nitko neće zamjeriti! Sretno!:)

[slavkec]

Mislim da treba naci lijepi nacin da se ljudima kaze ono sto mislimo. Hallon, u tvom slucaju mi se cini da je kolega koji vas je oboje vozio iz nekog razloga oklijevao reci onom prvom kolegi da vas nece voziti. Vjerojatno je sve vise i vise kipio u sebi kako je prolazilo vrijeme, a onda kad tog kolege (kojeg se ocito boji) nije bilo, iskalio se na tebi. Ne kazem da je to u redu, ali to je normalno, cim se stvari ne kazu otvoreno i iskreno.

Jedno je pomoci nekome, takodjer je jedno prihvatiti tu pomoc, ali drugo je kad se ta pomoc ponavlja u redovitim razmacima i kad ju nakon nekog vremena pocnemo ocekivati i tretirati kao nesto sto se samo po sebi razumije. Vidis, to se ne smije dogoditi.

Npr. kolega koji vas je vozio je mozda tu i tamo htio biti sam u autu, uzivati u voznji, mozda se jos pola sata vozikati beciljno, pjevusiti uz muziku, raditi sve ono sto ne moze kad ima jos dvoje ljudi u autu. Zato, (ovo se Hallon ne odnosi samo na tebe) kad nam netko nudi pomoc kroz dulje vrijeme, tom cojveku uvijek i bez iznimke treba pokazati da to i dalje vrednujemo kao pomoc, kao uslugu, kao nesto sto ne uzimamo zdravo za gotovo... Treba mu s vremena na vrijeme ponuditi lovu za benzin ili ga barem odvesti na cugu i dati mu do znanja da se njegova pomoc cijeni.

[Hallon]

Ponavljam:

Hallon kaže:
Bitna je namjera, ako se želi pomoći. Ja kad nekome pomažem, pomažem mu jer vidim da treba tuđu pomoć i pomažem besplatno, jer da netko ne treba moju pomoć onda bi si novcima priuštio ono što mu treba.

Nije časno prositi za pomoć, al je čast nekome pomoći. Ja mogu pitati da li mi netko hoće pomoći, ako neće to je njegov problem. Ali, meni je čast dok netko pa makar pita. Pa čak i ako ne pita, pomognem.

[Princeza]

Hallon kaže:
Nije časno prositi za pomoć, al je čast nekome pomoći. Ja mogu pitati da li mi netko hoće pomoći, ako neće to je njegov problem. Ali, meni je čast dok netko pa makar pita. Pa čak i ako ne pita, pomognem.

Ja takodjer pomognem cak i ako netko ne pita. Izgleda da je u tome catch, ljudi jednostavno pocnu racunati na to da ces uvijek i svugdje biti njima na raspolaganju. I tvoju pomoc pocnu tretirati kao tvoju obavezu.

Na zalost, ja se jos uvijek nisam izvjezbala traziti druge za pomoc. Zato sve zivo radim sama i cesto se iskilavim do beskraja, a drugi bez kompleksa traze usluge. Jedina osoba koju mogu traziti za pomoc bez da prije toga progutam knedlu je moj muz, a i on me dugo vremena "trenirao".

[Princeza]

gospa Noris kaže:
Ali kad te neko iskorištava, za#####a...a na profinjeni način, potiho, iza leđa...jednostavno ne znam kako se postaviti.
U tim se slučajevima užasavam sukoba i ne mogu skupiti hrabrost i razračunati se.

Mislim da je u pitanju ono sto je Gogo napisao na jednom drugom topicu ~ da ljubaznoscu mozes postici sve. To je nacelo koje se uglavnom koristi na pozitivan nacin (tj. kako bi ljudi sto ugodnije i ljepse medjusobno komunicirali), ali uvijek se nadje i onih koji ga zloupotrebljavaju, i onda dobivamo te koji imaju slatko lisce s puno zloce u pozadini. :rolleyes: Takvima se najgore suprotstaviti, jer nisu otvoreno zlocesti, pa ako im se nesto kaze, oni uvijek mogu reci 'gle kako sam ja dobar prema tebi, a ti se deres na mene'...

Zato ~ treba prihvatiti njihovu igru i lijepo ih na najpristojniji nacin na svijetu od*ebat. :D Drugim rijecima, pobijediti ih njihovim vlastitim oruzjem, jer... Tko se maca laca, od maca i pogiba. ;)

[Hallon]

Princeza kaže:
Ja takodjer pomognem cak i ako netko ne pita. Izgleda da je u tome catch, ljudi jednostavno pocnu racunati na to da ces uvijek i svugdje biti njima na raspolaganju. I tvoju pomoc pocnu tretirati kao tvoju obavezu.

Pa što onda ako tvoju pomoć počnu tretirati kao obavezu? Da im ne možeš uvijek i svugdje biti na rasoplaganju to je jasno valjda i vrapcima na drvu. Ako trebaš ići nešto obaviti, veliš: "Sorry, ne danas! Idem nešto obaviti u grad". I to mi se desilo, pa se nisam ljutio.

Da, i nije mi se jednom dogodilo da netko moje milosrđe shvati ko obvezu..... I ljutio sam se na sebe, pa zašto si to dopuštam. Ali, jednostavno se ne mogu promijeniti. Jedino što me u tom momentu može uništiti jest pomanjkanje dobrog odgoja. Da ti čovjek na kraju ne kaže ni hvala!

Pa jednog dana ću i ja imati vozilicu. Onda više neću imati potrebu za tim da me netko vozi doma. Kako možeš shvatiti nešto kao obavezu, a to nešto je ograničenog trajanja. Pa ajde, još bih to i shvatio kad bi ta osoba potrošila zbog toga više novca ili vremena nego inače. Ego mi ne bi dozvolio da odem, a da to ne platim ili barem na neki način odužim.

Vidiš, imaš ljudi koji obavezno stanu ako te primjete kako pješačiš do grada. Da li su oni to shvatili ko obavezu? Nisu! Radi se o tome da bi prije očekivao pomoć od onih koji su mi prijatelji (i to se mogu zapitati nakon onakvog odgovora) nego od poznanika u prolazu.

[Tomek]

...pa tako i ja. Samo ovaj moj davež ima dva auta ali je jedan u kvaru a drugi vozi gospođa zakonita. Međutim ja svog daveža poznam već dugo godina i znam da je lik iz vaših priča: potpuno je normalno da sve što on zahtijeva da drugi moraju skočiti da mu ispune. Očigledno ga je mama tako naučila pa je samo nastavio iskorištavati ljude kad mame nema u blizini.

Neminovno je bilo da će postaviti pitanje da ga vozim doma i ja sam bio spreman na to. Rekao sam da ne može, tj. da neću skretati pola kilometra da bi ga ostavio pred kućnim vratima pa je bilo začuđenog treptanja plavim okicama. A razlog je jednostavan: tipa inače ne podnosim pa nije dolazilo u obzir da ga moram trpiti jedan na jedan još petnaest minuta poslije posla. Tim više što je lik gotovančina a takve ne podnosim. Kad sam ja morao putovati javnim prijevozom neko vrijeme, nije dolazilo u obzir da se po firmi raspitujem jel ide netko mojim smjerom.

Osim toga lovu za auto sam i iskrcao da mogu biti slobodan u biranju vremena i smjera kretanja, da ne moram ovisiti o javnom prijevozu ili milosti kolega.

Ali, topic niti nije krenuo samo od prijevoza doma. Problem je širih razmjera. U radnom okruženju, barem kod mene, vlada podjela na one samostalne, koji će sve poduzeti da sami naprave posao koji im je zadan i na one koji za svaki pa i najbanalniji problem galantno prekidaju ove druge usred posla da bi se raspitali kako da riješe svoj problem. To zna ići na živce, tim prije što se problemi tih ljudi ponavljaju iz dana u dan pa ispada maloumno zapitkivati stalno o istim stvarima. Pa čovječe, RTFM. Ali ne, plave okice, gore spomenute, trepnu i kažu da mu ja to tako lijepo uvijek objasnim. Dobro kaže kineska poslovica: ako gladnom čovjeku daš ribu, pomogao si mu taj puta, moraš ga naučiti pecati pa si mu pomogao za cijeli život. Samo što gotovani ne žele naučiti "pecati", lakše je žicati svaki bogovetni dan. A s druge strane se produciraju kao velike face koje sve to znaju. I nemojte reći da je ne pomoći takvima nekolegijalno: svi mi radimo za plaću i ja do svog statusa nisam došao pijući kavu u kafiću i tjerajući šegu s konobaricama nego naporno radeći i učeći posao. Svatko tko samo želi može uzeti literaturu i raditi na sebi, nitko mu to neće spočitnuti.

Tako da, sve u svemu, vrlo glatko znam odbiti čovjeka u takvim situacijama i to tako da mu u načelu objasnim što ga muči ali mu neću dati rješenje na pladnju.

Isto je i s onima koji nisu moji neposredni kolege. Bio sam i ja u vašim situacijama kad sam uskakao svakome kome je trebala pomoć jer mi je bilo drago nekome pomoći a osim toga tako se i posao napravio bolje i brže. I svi su me tapšali po leđima govoreći kako sam ja dobar, ljubazan i vrijedan. Ali onda čovjek malo "sazri" pa vidi s kim i kako radi te spozna da takav trud i zalaganje uopće nisu potrebni. Obavljajući posao za drugoga samo sam im pružao priliku da imaju još više slobodnog vremena za telefoniranje, čitanje novina, tračanje, surfanje, chatanje, pušenje, pijenje kave, naganje konobarica i ulizivanje šefu. E, ne može više: sada ja hoću imati normalan pritisak, rasporediti si posao tako da ga dovršim i da ne moram strepiti za rokove. Pa lijepo kad netko nešto izvanredno treba idi šefu pa ako šef odobri onda to postaje radni zadatak i uvrštava se u listu čekanja s odgovarajućim prioritetom. Ako ne odobri, sorry, više sreće drugi put.

[UnExpected]

Hallon,

i ja volim pomoći, ali eto kuda me ta nesebičnost uvalila. U to da već dva tjedna svaki dan razmišljam kako se riješiti parazita. Bed je što je s posla, pa može počet okretat kolege protiv mene, a ionako mi trenutno ne cvatu ruže.

Međutim, ovdje više uopće nije stvar u pomoći. Naime, ona i mužić su prije par mjeseci kupili auto. Iste sekunde se prestala vozit sa mnom, a počela s njim. Nijednom mi nisu ponudili da povezu oni mene.
Nakon par mjeseci je valjda prošao medeni mjesec, mužu se valjda nije dalo lupat duplu kilometražu...i malo po malo opet mi se uvalila.
S tim da je prije i nešto plaćala, pa sam sad očekivala da će nakon mjesec dana isto ponudit koju kunu, ali to se nije dogodilo.

Da ne spomimenjm da joj je bio i rođendan, i kupila je grickalice da počasti kolege u uredu...ali mene nije pozvala. Tek kad sam na kraju dana SLUČAJNO svratila do njenog ureda i doslovce pitala otkud sve to na stolu...saznala sam što je posrijedi. Dakle, ja nisam kolegica, ja sam samo šofer.

I na kraju krajeva - sve da svega toga i nema, ja se volim voziti sama. Jedino tada imam mira opustiti se i razmišljati. Sve da mi plati i sav benzin - dosta mi je njene drskosti.

Zadnjih tjedan dana sam je 10 puta odbila uz razne šture isprike...i još ne kuži. Dva dana se nije javljala, a jučer opet.

Popizdit ću!

[ankada]

Gospo draga, reci da imas neku obavezu u suprotnom dijelu grada, koja ce duze trajati, jako ti je zao, onda pitaj u sali, zasto muzic ne bi malo njoj prepustio auto, suosjecajno primjeti da bi im bas falio jedan mali autica za nju, ako mozes, samo lupetaj sto vise s puno suosjecanja i celicne nesmiljenosti, kako kaze Black Howk Down, ne mogu, ne necu, pa neka te ogovara ako se usudi, svojim frendicama s posla reci suosjecajno da ti je zao ali sada je ne mozes voziti , pa neka frendice okolo pobijaju ovu aspidu ako ce te ogovarati...
Drugi korak je nemoj imati niti mrvicu griznje savjesti prema toj osobi, ona je od onih parazita koji te cuclaju dok ima krvi, a onda odbace kao staru krpu.
Svi smo imali i imamo takve osobe, treba se ih rijesiti, jer nam zivce i energiju kradu i trose na svoje uzitke.
Takve osobe se inace jako dobro znaju prikrivati, znam da je tesko pobjeci im ali ne smijemo se predati jer onda
smo tek zeznuli stvar, onda od prsta ode i dlan i lakat i rame...

[ankada]

Trebala sam biti jasnija s obavezom, ono tipa, upisala si se na Reiki i to ce trajati, jer tecaj, pa sastanci, pa onda opet izmislis jos nesto kada ovo zavrsi.

[luca]

gospa Noris kaže:
Npr. kolegicu s posla sam par puta povezla doma, a sad me tretira kao privatnog šofera - a nije joj palo na pamet biti pristojna i barem mi PONUDITI da podijelimo troškove.


npr; kreni od pocetka s novim pravilima:

"da bas dobro da imam auto, kad je lose vrijeme, to je jako korisno. btw, ako mi nekad bude zgodno da te povezem, obavjestiti cu te. najcesce mi nije prakticno ali ponekad cu mozda moci" :) i nastavi se smjesiti i budi i daje ljubazna.

prvo ce misliti da nisi normalna, ali ipak je poruka jasna. nije uvredljiva, dapace, nudis da ces joj nekad mozda uciniti uslugu.

[luca]

gospa Noris kaže:
Tražili me da im budem jamac za kredit (i to ljudi za koje sam ziher da ga ne bi vraćali), da im posudim čekove, da ih razvažam sim i tam...


mene je jedan student (najgori kojeg sam ikad vidjela) pitao da mu ja nadjem doktorat u Svedskoj! kao ja sam svemoguci Bog pa ja to ko od shale :D

nije mi bilo do toga da toj osobi kazem da je losa i da ne zelim svoje ime stavljati na preporuku i garantirati za njega.
pa sam rekla: "zao mi je, ali to nece biti moguce". nisi bezobrazan, ne povrijedis ga ruznim rijecima, ne lazes...

[UnExpected]

Hvala vam svima, baš ste puni ideja!

Još se dvoumim između varijante izmišljanja izgovora i jasne konstatacije: Žao mi je, ali ništa od toga (bez objašnjavanja).

Najgore je kaj mi šalje poruke: Stara, mogu s tobom doma?

Kao, taaaak smo si dooobre...mislim kak bi joj onda mogla odbit, kaj ne stara??

[UnExpected]

Inače, nije meni teško odbit ljude koje ne poznam, ili s kojima baš nisam u kontaktu, al kad si s nekim u rodbinskim, prijateljskim ili sličnim vezama - tu je već upleten onaj osobni moment.

Npr. nažicala me sestrična (vrlo nepouzdana osoba) da joj dam 10-ak čekova da si kupi nekaj na rate. U početku se sama javljala da mi vrati lovu (jednom mjesečno), pa je počela kasniti, pa sam morala JA NJU zvati...i na kraju sam još morala i sama dolaziti po lovu, jer eto - njoj baš nikako nije bilo zgodno...i još sam trebala biti sretna da sam uspjela sve dobiti natrag.

No eto, rekla sam nikad više...prošlo par dana ...ona OPET zove.
Ne dižem slušalicu, to je sve.

[luca]

gospa Noris kaže:

Još se dvoumim između varijante izmišljanja izgovora i jasne konstatacije

ja sam osobno uvijek za jasne i kratke konstatacije jer ako izmisljas, a nisi bas spretna, postoji sansa da te kad-tad uhvati u lazi. i tad ces se morati ispricavati.
kad kazes istinu (kratku, jasnu, bez objasnjenja), nemas se zasto ispricati i nikad se ne nadjes u subordiniranom polozaju, koji "zicarosi" rado iskoriste :)

[luca]

primjer:

gospa Noris kaže:
"Stara, mogu s tobom doma?"


odgovor: "zao mi je, ali stvarno mi ne odgovara. ako mi nekad nece biti problem, javim ti! :)"

[luca]

gospa Noris kaže:
No eto, rekla sam nikad više...prošlo par dana ...ona OPET zove.
Ne dižem slušalicu, to je sve.

krasno...

a da ipak dignes slusalicu i rjesis stvari i za ubuduce?

"zao mi je, ali to je previse naporno i komplicirano za mene, imam dosta briga i ti novci su mi potrebni". ako iznistira na objasnjenjima, samo reci da su ti potrebni. tocka. sto manje rijeci koristis, za manje te mogu uhvatiti ;) ne libi se ponavljati jednu te istu frazu ili rjec. s vremenom ce im dosaditi i shvatit ce poantu...

[Princeza]

Gospo, cini mi se da si bezrazlozno kompliciras zivot (a time i dajes nevaznim osobama na dodatnoj vaznosti).

Npr. ako lazes, tj. izmisljas izgovore, em trosis energiju na izmisljanje, em moras pamtiti sve te lazi i onda ih pratiti, paziti da nesto krivo ne dodas (npr. ako kazes da ides na reiki, budi spremna da ces odgovarati na pitanja sto je to uopce, kako je tamo, koga si upoznala, pa mozda padne i izjava u stilu 'moja sestricna ide upravo u tu skolu, jeste li se upoznale', i onda jos ti ispadas bad guy kad te ulove u lazi).

Isto tako, kad odlucis ne dizati slusalicu kad te netko nazove ~ pitaj se zelis li cijeli zivot strepiti od tudjih poziva i ne dizati slusalicu svog vlastitog telefona ili zelis takve stvari sasjeci u korijenu.

Sve se to moze napraviti bez imalo konflikta i bez ikakvih predbacivanja, svadjanja i slicnog.

Kolegici odgovori na isti nacin ~ neformalno i neobavezno. U stilu 'sorry, stara, danas ne mogu'. Ja bih joj i dala zrnce za razmisljanje u stilu 'pa zakaj si vec jednom ne nabavis jedan mali polovni auto, KAK TO DA IMAS VOLJE STALNO BITI OVISNA O NEKOME/O NECIJOJ POMOCI ili KAJ TI NIJE DOSADNO DA SI KONSTANTNO NEKOM ZAHVALNA ZA TE SILNE VOZNJE ili KAJ TI NIJE PUN KUFER MOLJAKANJA ZA USLUGE PREVOZENJA'. ;) Na taj nacin joj dajes do znanja da je ovisna o tebi, da si ti ta koja njoj pruza uslugu i da vas odnos nije odnos dvije ravnopravne osobe (kakav bi trebao biti), nego odnos u kojemu jedna osoba mora drugoj biti zahvalna.

A sestricnu takodjer rijesi direktno ~ reci joj da trenutno imas u vidu neke investicije (i nemoj si dozvoliti da te dovede do toga da odgovaras na pitanje koje) i da na zalost nisi u prigodi izaci joj u susret.

I, sto je najvaznije ~ keep it short and simple! ;) Sto se vise uvlacis u objasnjavanja i sto vise argumenata dajes (bez obzira na to sto ih imas i sto su na tvojoj strani), djelujes nesigurnije i kao da si ti ta koja se ispricavas. A situacija je sasvim obrnuta. ;)

[UnExpected]

Hvala još jednom svima.
Znam da si kompliciram život.

Odlučila sam se za varijantu bez muljanja, ali ću joj to reći prek telefona ili maila, jer fakat ne mogu skupit hrabrost za "UŽIVO".

Zacrvenim se, glas mi počne drhtat, ili se uzrujam i posvađam - prilično mi je teško kontrolirati vlastite emotivne reakcije.

Za sestričnu ne brinite - dosad sam joj dosta toga odbila, pa ću bez pardona i dalje. Oni čekovi su bili prvi i zadnji.

[Princeza]

gospa Noris kaže:
Odlučila sam se za varijantu bez muljanja, ali ću joj to reći prek telefona ili maila, jer fakat ne mogu skupit hrabrost za "UŽIVO".

Same here. ;)

Osim toga, kad saljem mail, onda ujedno i organiziram misli i argumente, pa me se tesko moze uhvatiti u nedosljednostima ili proturjecnostima. :D

[Septembar]

gospa Noris kaže:
Hvala vam svima, baš ste puni ideja!

Još se dvoumim između varijante izmišljanja izgovora i jasne konstatacije: Žao mi je, ali ništa od toga (bez objašnjavanja).

Najgore je kaj mi šalje poruke: Stara, mogu s tobom doma?

Kao, taaaak smo si dooobre...mislim kak bi joj onda mogla odbit, kaj ne stara??

cuj mislim da je najbolje da joj kazes vak:
evo vidim da nam ovo zajednicko vozanje ucestalo, pa sam si mislila da bi bas bilo zgodno da se dogovorimo da se organiziramo i djelimo troskove, objema nam tako pase, kaj ne *trep*trep*
nemoras se sad obavezat da ces ic samnom, ali eto kad zelis mozemo poloviti

vidjeces da ce joj odjednom naprasno prestat biti zgodno slati "stara mogu stobom" :)

[gogo]

gospa Noris kaže:

Npr. nažicala me sestrična (vrlo nepouzdana osoba) da joj dam 10-ak čekova da si kupi nekaj na rate. U početku se sama javljala da mi vrati lovu (jednom mjesečno), pa je počela kasniti, pa sam morala JA NJU zvati...i na kraju sam još morala i sama dolaziti po lovu, jer eto - njoj baš nikako nije bilo zgodno...i još sam trebala biti sretna da sam uspjela sve dobiti natrag.


:D :D

i kak se sad boriti protiv toga? Biti pizda prema svima? ili kaj?

i na kraju TI ispadaš loša osoba, kao ono : pa kaj sad zajebavaš za par kuna, pa kaj buš umro ak ih odmah ne dobiš, itd.

Ja isto tak poludim kad nekome nešto posudim pa onda godinama čekam da se to vrati (jer neće se valjda on SAM sjetiti da to vrati.. ma neeeeeee) i onda na kraju JA Moram ići po to (JER MENI TREBA????) pa poludim...

joj gospa Noris, potpuno suosjećam s tobom.

pozdrav,
gogo

[ankada]

Nikako joj ne nudi pola-pola. Ako bude neredoviti platisa opet ces se zivcirati, ali sada ona ima argument u rukama, pa placa ti, kaj cekeces ako kasni pola mjeseca?
Pa jos i ak zaboravi jedan mjesec, pa se dovodis u situaciju da ju moljakas.
Vozi se sama i to ti je; ste znali da ako vam osoba koju vozite ne potpise da se dobrovoljno vozi s vama, ako dodje do nesrece, taj kojega vozite moze vas bez pardona tuziti.
Moj svekar je tako imao par suputnika, kada ih je trazio potpis da ga ne budu tuzili, naglo su se prestali s njime voziti.:D ;)

[luca]

ankada kaže:
ste znali da ako vam osoba koju vozite ne potpise da se dobrovoljno vozi s vama, ako dodje do nesrece, taj kojega vozite moze vas bez pardona tuziti.


ovo je dobro znati. hvala...

[slavkec]

Draga gospo, ponovit cu ono sto svi znamo: kad je netko otvoreno bezobrazan, imamo neko oruzje u rukama da odgovorimo na taj bezobrazluk. No, kad je netko fin prema nama, a u toj finoci se krije i te kakav bezobrazluk, zicanje i muljanje, onda si jednostavno ne smijemo dozvoliti da postanemo bezobrazni, jer time postajemo negativci za javnost. Nema veze sta ona tebe zica mjesecima, sta se ti osjecas iskoristeno i sta se sverca na tvoj auto. To nitko ne vidi, ali zato ce svi vidjeti ako poludis na nju. I bit ce na njenoj strani. :rolleyes:

Zato, ako je ona "fina" prema tebi, budi i ti "fina" prema njoj. Svako pitanje koje pocinje s "da li" ima dva moguca odgovora: da i ne. Pa ti njoj lijepo i "fino" odgovori s "ne". Ona ce se malo sokirati, i mozda uvrijediti, ali sta te briga. Glavno da se rijesis pijavice. :D

[UnExpected]

...primila sam mail, da jel se ja to nekaj ljutim?

Pa sam fino i pristojno odgovorila da se ništa ne ljutim, i da se nadam da se ni ona neće naljutiti kaj ju više ne mogu voziti, uz kratko obrazloženje (nisam niš lagala, ali nisam ni previše objašnjavala).

Te je on odgovorila da je sve ok, i da se ne ljuti.

[Princeza]

:top:

Cestitam! :)

Od sad tako i dalje, samo izravno i u glavu (ali njezno, rukavicom ;) ). To je (mislim) jedini nacin da izbjegnes ovakve dileme i izmisljanja reikija. ;) :cool:

[Hallon]

gospa Noris kaže:
...primila sam mail, da jel se ja to nekaj ljutim?

Pa sam fino i pristojno odgovorila da se ništa ne ljutim, i da se nadam da se ni ona neće naljutiti kaj ju više ne mogu voziti, uz kratko obrazloženje (nisam niš lagala, ali nisam ni previše objašnjavala).

Te je on odgovorila da je sve ok, i da se ne ljuti.

No, da si se s njom dogovorila prije, već bi riješila taj problem. A i ne kužim zašto ju ipak na kraju krajeva dok nemaš nikakve obaveze ne povezeš sobom. Pa učiniš dobro djelo drugoj osobi. Ne znam zašto svi vi koji idete na ljude šakama i nogama ne pokušate stvari riješiti fino ljudski. Pa nije 90% ljudi ovog planeta, čim vas nešto zamole, krivo pogledaju ili nešto kažu, odmah i pokvareno.

Pa ako lijepo pitam i netko mi odgovori sa NE neću se ljutiti. Uljudno sam pitao.

Nemojte da vam se vaše ponašanje odbije u glavu. Zgazit čovjeka na najružniji način, a onda kad vama treba, cijela firma zna kakvi ste bili, pa vama nitko ne stane!!

[ankada]

Gospa ima problem s onom vrstom osoba kojoj das dobronamjerno prst, a ona onda svojata cijelo tijelo.
Nije Gospa rekla da ne bi ponekada pomogla, ali ne uvijek, a ima ljudi kojima mozes davati i pomagati godinama, na ako samo JEDAN jedini put to ne ucinis ti si za njih neprijatelj. O takvima se govori.
Cast ljudima koje ti opisujes, oni na zalost zbog ovakvih kakva je osoba iz Gospinoga posta nadrljaju.
Evo primjera, ne slicnog, ali... pogledajmo samo kredite, nekada smo normalno bili jamci, kako ne bi pomogli covjeku? A danas se bojis da ce te netko zvati za jamca, bojis se da ce ti uvaliti dugove...isto je i sa ovakvima moliteljima usluga.
Zasto ne bi doticna isla kuci javnim prijevozom, kao i mnogi? Zasto nije posteno ponudila novce za pola goriva? Fore, kao pa ionako se vozimo, pa jos da i platim toj osobi, su mi bljak? Da je ponudila mozda Gospa ne bi niti prihvatila, ali nije i jos se ljuti ako ju se ne poveze. Osim toga mrzim osobe koji mi na finjaka daju do znanja da me samo trebaju iz odredjenih razloga, smo zaboravili na rodjendan? Nije zvala Gospu ,ali je znala broj kada je trebalo cendrati za auto. Uostalom mrzim kada me se sputava, kada ja moram misliti da li ce ici doma, hoce li me zvati, hocu li ici nesto kupiti i sl., potpuno shvacam Gospu Noris.

[asa]

Ovo je super topic, imala bih ja tu puno toga za dodati. Nekad mi se cini da mi na celu pise budala. Ali dobro, ovaj put cu skratiti.

Uglavnom, smijesan mi je Hallon koji misli da su drugi duzni njemu pomagati i taksirati ga, samo zato sto on nema auto. Pa jel to tvoj problem Hallone ili problem drugih ljudi? Zasto ocekujes od drugih ljudi da rjesavanju tvoje probleme? Ne bi li ih ti kao odrasla osoba trebao rjesavati sam? Te price s nesebicnim pomaganjem i sl. sr...a su samo izgovor da mozes tlaciti i zlostavljati druge ljude koji su bili sposobniji ili stedljiviji pa su sebi uspjeli kupiti auto. Bar se meni tako cini.

Ja bi na tvom mjestu, kao sto su neki gore i napisali, isla pjesice. Ako si nekome simpatican ili ti zeli pomoci sam ce ti ponuditi da te povede. Ali ne na silu ili na tvoj pritisak ili ucjenu....Ja te ne bi iz principa povezla...iako nekog drugog, koga ni ne znam, vjerojatno bi...to ti je akcija i reakcija.,..jednostavno

[blondie_30]

Ovo se sada zahuktalo, ali po meni u jednom dosta cudnom smjeru... Dakle, ovako citajuc ispada da bi velika vecina vas furala nekoga sa sobom ako taj netko plati (ili ponudi platiti - da li to znaci da biste odbili uzeti novce, samo zelite da vam se da do znanja da radite veliku uslugu ???) :confused:

Ja ako nekoga ne vozim, ne bih ga / ju vozila ni za koje pare. Ako nekoga vozim i ako idemo u istom smjeru sama bih sebi bila bijedna da mu / joj uzmem novce.

Da li razmisljate i o tome da ako nekog avozite i taj vam netko placa da bi zapravo onda bilo OK tu istu osobu voziti kada i kamo ona pozeli (jer tada jeste taksi sluzba).

I zasto ovo
by asa: samo izgovor da mozes tlaciti i zlostavljati druge ljude koji su bili sposobniji ili stedljiviji pa su sebi uspjeli kupiti auto

Ja imam auto dakle nisam ovdje da branim sve neimatelje auta.

Al ne kuzim o kojem se zlostavljanju radi...

Ali imam i stedljivog kolegu (dakle bas po tvom ukusu jedan) - jede i pije samo ako neko drugi placa, pusi ali ne svoje cigarete. Divota jedna od covjeka. Nema auto. Nema prijatelje. Nema kolege. I nitko ga ne bi povezao ni za koje pare jer se ljudima gadi...

Sorry, al ja ne vidim u cemu je problem povesti nekoga sa sobom s posla doma ako se ide u istom smjeru...

[UnExpected]

Evo, ja ću ti reći zašto.

Zato što taj netko već par mjeseci ima auto.
Zato što, kad bi taj netko bio fer, ponudio bi da ponekad poveze mene svojim autom.

Zato što je bezobrazno nekoga koga zoveš "stara" dok te treba voziti i glumiš veliko prijateljstvo, elegantno izostaviti s popisa kolega koje ćeš pozvati u svoju sobu na sokove i sendviče jer ti je rođendan.

Zato što nije pristojno od nekoga tko ti ponekad napravi uslugu očekivati da je ugovor na neodređeno vrijeme. U zdanje vrijeme ona više nije pitala može li, nego je pitala - "Kad se vidimo ujutro?"

Po kojoj logici, ako oboje imamo auto, a stanujemo tri ulice jedan od drugoga, uvijek ja moram voziti i trošiti svoj benzin, a njezin auto dotle stoji u garaži?

Ponavljam: dok nije imala auto, vozila sam je mjesecima. Nisam tražila da mi se plati, ali se tad sjetila sama ponuditi, i mislim da je to fer i pristojno.
Nit sam joj brojala kilometre, ni računala koliko mi je stvarno dužna.

Ja sam svojedobno, dok je auto bio na popravku, zamolila kolegu da me poveze. Vozio me tjedan dana i ponudila sam da mu dam nekaj za benzin, jer sam to smatrala pristojnim. On je odbio, a i ja bi tako postupila.

A istovremeno, drugu kolegicu svakodnevno odbacim dio puta, čak i onda kad sam prije nje gotova s poslom, nije mi teško pričekati. Ne pada mi na kraj pameti da joj to naplatim, jer za nju znam da je draga i normalna osoba i da me nikad ne bi iskorištavala ili me uzimala zdravo za gotovo.

Nije uopće, dakle, stvar u tome da je meni problem nekoga povesti. Stvar je u pristojnosti.

Ako je nešto usluga - onda je to jednokratno, ili nekoliko puta.

Probaj to pogledati sa svoje strane. Zamisli da nemaš auto, a kraj tebe stanuje kolega. I znaš da će te sljedećih nekoliko mjeseci, ili nekoliko godina on voziti na posao ili s posla. Bi li ti palo na pamet da mu veliš - čuj stari, ajmo se dogovorit da podijelimo troškove za benzin? Ili bi se samo vozila i smatrala to njegovom dužnošću, jer ti eto, nemaš auto?
Bi li smatrala da je u redu da te netko vozi godinu dana, a da ga ne pozoveš ni na kavu? Znači li to da su ljudi koji imaju aute dužni razvoziti one koji nemaju, bez ikakve naknade?
A što je onda s lovom koju dobivaju od firme na ime prijevoza? Možda bi je trebali vratiti, jer se voze besplatno?

I ja bih mogla sebi olakšati život - vozit ću se s kolegom, uštedjet ću novac, a i kilometraža će mi biti manja. A on se neće ljutit, zašto bi? Pa ionako mora ići na posao, što mu smeta da još i mene poveze?
Ili je to ipak iskorištavanje?
Razmisli.

[blondie_30]

blondie_30 kaže:
Ovo se sada zahuktalo, ali po meni u jednom dosta cudnom smjeru...

Gospa Noris; evo ovo sam napisala na pocetku. I quotala sam asin komentar na Hallonov post. Citam ovaj topic vec par dana i nisam nista postala. Potpuno mi je jasno o cemu se radi u tvom slucaju i smatram da si u pravu. U krivu si utoliko sto si uopce dozvolila da do takve situacije dodje.

Zaista, u tvom postu radilo se o pojmu kulture / nekulture i bezobrazluka i tu uopce nemam sto dodat, ali su, u kasnijim replyjima izneseni neki stavovi koji mi bas nisu jasni. Npr. jos jednom : "samo izgovor da mozes tlaciti i zlostavljati druge ljude koji su bili sposobniji ili stedljiviji pa su sebi uspjeli kupiti auto" Ovo JE jadno...

Isto sam tako boldala "vecina vas" - dakle ne svi.

Dakle, nista osobno...


:cool:

[Hallon]

asa kaže:
Uglavnom, smijesan mi je Hallon koji misli da su drugi duzni njemu pomagati i taksirati ga, samo zato sto on nema auto. Pa jel to tvoj problem Hallone ili problem drugih ljudi? Zasto ocekujes od drugih ljudi da rjesavanju tvoje probleme? Ne bi li ih ti kao odrasla osoba trebao rjesavati sam? Te price s nesebicnim pomaganjem i sl. sr...a su samo izgovor da mozes tlaciti i zlostavljati druge ljude koji su bili sposobniji ili stedljiviji pa su sebi uspjeli kupiti auto. Bar se meni tako cini.

Daj pročitaj cijelu raspravu još jednom. Čini mi se da si pročitala prvih 5 postova.... :rolleyes:

Ako si ipak pročitala sve postove, onda ni ti nisi shvatila ono:"Milosrđe hoću, a ne žrtvu!".

Da se razumijemo, ova rasprava se ne odnosi samo na prijevoz autom, već i na sve ostalo čime možemo pomoći ljudima oko sebe.

Ako ti misliš da ja zapijem svaku večer 500Kn, pa zbog toga ne mogu kupiti auto, onda se grdno varaš!!

[UnExpected]

Blonidie,

nisam vidjela tvoj zadnji post, pa sam se raspisala. Nema ljutnje.

Spomenula bi još jedan primjer. Imam susjede koji su godinama od nas dolazili nekaj posuđivati - mlijeko, kavu, šećer, sol, pumpu za bicikl.
I da, kaj je u tome loše? Zakaj ne bi pomogli susjedu?
Pa i oni bi nama pomogli kad bi nama trebalo, jel da?

No, kad smo jednom u 20 godina mi od njih nekaj posudili (neki alat) - susjed je od toga napravio cijelu scenu - svečano mi je uručio stvar uz glasnu napomenu:

Stara, ovo se zove VRATI ME!

Mi naravno, u svih 20 godina nismo tražili da nam vrate to jaje, kavu ili šećer koje su posudili, a po pumpu za bicikl sam morala sama odlaziti, jer bi je onda zaboravili vratiti.

Toliko o tome zašto ne pomoći.

pomoći, ali ne svakome.

[blondie_30]

gospa Noris kaže:
pomoći, ali ne svakome.

Definitivno; s tim da mi je ruzno bilo cut onaj kriterij "ko ti je kriv ak si nesposoban pa nemas auto". Ja cu svakome pomoc; neovisno o novcu, imovinskom stanju. Al ako me za**be kasnije, well... Chiaos...

A ovi susjedski primjeri - ko ih nema :flop::D

[UnExpected]

No da, zašto bi netko bio kriv što nema auto?

Kriv je ako nema pristojnosti i obzira prema drugima, samo to.

[ankada]

Gospa Noris je s autom nacela u stvari jako zanimljivu temu, poznajem covjeka, koji se prije kusur godina vozio s frendom, dozivjeli su saobracajnu krivicom toga frenda, moj kolega je iako je frend morao s svoje police ispljunuti lovu onome koga je lupio jos TUZIO! svoga frenda i jos dobio love na osnovu toga.
Od tuda i ona primjedba sa nekime koga od srca povezete, da vas moze tuziti.
Postoje ljudi koji su operirani od stida i osjecaja, koji nepogresivo, radarom pronadju osobe koje se mogu iskoristiti, vjerujem da ce ova mustra od gospe Noris brzo naci nekoga da ju vozi, jednostavno pripada takvom sloju ljudi.
Najbolji dio price je taj sto oni koji nisu takvi imaju griznju savjesti da su pogrijesili, a ovi samo odjure na novu zrtvu.
Biseri su mi kada nas jos ogovaraju kako smo zivcani, ne bi pomogli, ne znaju zasto smo takvi, sigurno nemamo prijatelja i sl... Ja sam spadala u istu kategoriju kao i gospa Noris, kada treba iskoristiti, zove me se, kada se slavi, ne zove (sestricna ima zabavu, 4 god. mladja od mene, zove saroliko drustvo, a mene zica da ja kod sebe spremim kolace za sve njih, bez kune nadoknade, nekoliko vrsta, jos da joj odnesem doma, naglo joj je sladunjavi glasic postao hladan kada sam ju ljubazno, ali neumoljivo otkantala, i mnogo takvih primjera), po onoj staroj :"Kada je muka ber' je Dzuka, a kada se jebedu Dzuku ne zovedu", kada sam shvatila da u nekim odnosima samo ja placam , potrudila sam se prekinuti ih. Bilo je jednostavno, trazila sam uslugu od tih ljudi, nestajali su jako brzo.Nazalost kucni odgoj skoro vise ne postoji, danas postoji barakudizam, otmi, pregazi, vrijedjaj, rugaj se, ignorantstvo, bahatost, snobizam, pomodarstvo...takvi vladaju, namecu nam svoje stavove. Ako zvucim grubo, neka, ali uvjerila sam se u to, jos se i hvale s takvim ponasanjem. Postupila si pravilno Gospo, sretno u daljnjoj borbi.
Ps.Tko zna mozda ce te opet gnjaviti ova kolegica gospo Noris, ali izdrzi, radi svoga mira.

[UnExpected]

Mogu navesti još jedan primjer, koji nema veze sa mnom, odnosno nisam u tom slucaju bila j####a stranka.

Dakle, išlo se na natjecanja, po principu - jedan vozi i daje auto, ostali sudjeluju u troškovima.
Vozač je sin osobe na visokom položaju.
No osba na visokom položaju očito sina nije razmazila, pa mu ne daje neograničeni džeparac, nego dečko vozi stari auto, a troškove si sam plaća.

I tako, mi svi plaćamo, a jedan uvijek kasni.
I kad ga vozač opomene i podsjeti da mu donese lovu, ovaj doslovce popizdi: kao: Ma koji me k#### gnjaviš za tih 50 kuna, pa donest ću ti to, kaj je tebi to problem, pa tvoja mama je xy, sifgurno ti ne fali love...

Mislim, ne samo kaj je bezobrazan, nego još misli da mu ne bi ni trebao plaćati, jer su njegovi bogati. Pa valjda nekom kozmičkom pravdom, on njega treba besplatno voziti?

[Princeza]

Vidim da je ovaj topic postao ful zanimljiv. U prvi tren mi se ucinilo da ste malo zabrijali na neke stvari koje su sasvim sekundarne u cijeloj prici, ali onda sam skuzila da je to sve povezano... I ta naizgled banalna prica o tome tko ima i tko nema auto je u biti totalno ukorijenjena u pitanje kako, kome i koliko pomoci.

Hallon ~ mislim da nema potrebe da se nadjes uvrijedjen. Ako se ti ponasas kako se ponasas, onda ne spadas medju ljude o kojima se ovdje pise. Ovdje se ne raspravlja o ljudima koji normalno prihvacaju tudju pomoc, ali i jednako tako normalno prihvate kad je ne mogu dobiti, ovdje se pise o ljudima koji tudju pomoc prihvacaju kao normalu.

Mozda ja asa bila malo pregruba u onome sto je rekla (jer, slazem se s tobom i s Blondie, ne mora bas svatko tko nema auto biti rasipnik koji zivi na tudji racun), ali ipak mislim da u njezinim rijecima ima dosta istine.

Moja prica je ovakva: kad jos nisam imala auto nikad me nitko nije htio voziti kuci nakon izlazaka (citaj: dva-tri-cetiri ujutro), a ja uglavnom nisam ni trazila, nego sam isla pjesice, jer u moj dio grada nakon 23h ne vozi nijedno ZETovo prijevozno sredstvo, :eek: a buduci da nisam daleko od centra, jednostavno sam hodala. Moji 'prijatelji' koji su imali aute uredno su znali da nikad nikoga nista ne molim ako nije bed i samo par puta u iks godina (u prosjeku mozda jednom do dvaput godisnje) sam zamolila da me odvezu doma i to samo kad je fakat bila frka, npr. kad su me cipele tako nazuljale da nisam mogla hodati. No, vrli vozaci su mi uredno odgovorili nesto u stilu 'sorry, nemam dosta benzina' ili neki slican crap, na sto sam se ja svaki put osjetila posrana do tjemena, uzela taksi i vise ne spominjala voznju.

No, bas zbog toga sam, jos kao studentica, sljakala k'o crv da bih si kupila auto, da budem nezavisna i da nikad nikoga ne moram moliti za voznju. Moj prvi auto kostao je tocno soma maraka, a njegovo cjelokupno odrzavanje, benzin, registraciju i sve drugo placala sam ja ~ ne moji roditelji, koji su si to mirno mogli priustiti, nego ja. Zbog tog auta, da bih ga mogla na vrijeme registrirati ili promijeniti neki dio koji nije bio u redu, sam sljakala dok su drugi sjedili na kavama, cesto si nisam priustila nesto sto su si moje frendice 'pjesakinje' priustile, i - puf! - odjednom je postalo normalno da ja sve njih vozim i razvazam!!! (Tj. ne one koji su imali aute od prije, nego one koji jos nisu imali aute.) I moram priznati da sam se osjecala tocno kao asa ~ ja sam radila honorarno dok sam studirala, bila sam na nogama doslovce od sest ujutro do jedan-dva iza ponoci, stalno u pokretu i stalno premorena, da bih si mogla nesto priustiti, dok su se drugi dizali u devet, pa kavica, pa bi se eventualno prosetali do faksa, pa bi opet popili kavicu, pa onda lagano na Cvjetno na rucak... :rolleyes: I ti ljudi su imali obraza mene zicati za voznje bez da su ikada, ikada ponudili dati i najmanju lovu za benzin. Isto kao i gospa Noris, ja ne bih uzela, ali bilo bi mi drago da znam da me ne tretiraju kao da se moja pomoc podrazumijeva. Druga stvar, postoje male paznje kojima se covjeku moze dati do znanja da se njegova usluga cijeni ~ npr. mogli su mi platit cugu, obicnu pivu. No, toga se nitko nije sjetio. :rolleyes:

Kad si bolje razmislim, taj moj prvi auto mi je jako :D dobro dosao, jer mi je posluzio kao odlican lakmus papir za detektiranje pravih i laznih prijatelja. ;)

[polly]

Kad smo već kod lakmusa, malo van teme
Sjećam se '91 godine kad smo muž i ja preko noći ostali bez plaće. Ne bez posla, na njega smo i dalje morali ići i uredno odraditi 8 sati, samo to se nije plaćalo. Meni 6 mjeseci, idućih 6 zajamčeni, njemu godinu dana.
Kad su to naši prijatelji spoznali, od širokog kruga spali smo na dvoje.
Nikad, ama baš nikad, nije nam niti palo na pamet da bi bilo koga bilo šta tražili. Ali se društvo razbiježalo valjda iz predostrožnosti.
Preživjeli smo to doba radeći za badav, sa honorarnim poslovima, ja jedno vrijeme sa 5, on jedno vrijeme radeći i fizičke poslove. Bilo je mjeseci kad smo uspjeli preživjet sa 100 DEM. Čak nismo tražili ni da nas se oslobodi plaćanja vrtića za djecu. Bar nam nije bilo monotono.
Danas radim u ino firmi, managersko mjesto, dobra plaća i redovna, on ima privat posao, imamo novi stan, svaki svoj auto, a oni bivši prijatelji puni su zavisti i otrovnih komentara.
Ali svejedno i danas me to ispuni gorčinom.

[asa]

Prvo, mislim da se blondi okomila na mene osobno pa pretpostavljam da je jedna od mojih starih "obožavateljica". Pa ću glupaču ignorirati.

Što se tiče mojeg posta vezano uz te koji su sposobniji pa imaju auto možda ste to malo pogrešno shvatili. Naime, ne mora biti da je netko bez auta nesposoban ili rasipan, to naravno ne mora biti pravilo.

No, ono što sam htjela reći time je da ne znači ako netko ima auto da je dužan voziti one koji nemaju auto. Iako se puno puta ljudi pozivaju na kao neko milosrđe i slično. Ja od nikoga ne očekujem da me vozi, iako to ljudi često čine. Ja osobno ljudima usluge, bez i da me pitaju. Ali ne više svima, nego samo onima koji to cijene i ne uzimaju zdravo za gotovo.

Jedno vrijeme je mene frendica furala svaki vikend svojim autom na bazen i nazad. I tako skoro godinu dana. Ja sam ju i nakon 8 mjeseci znala reći, ma daj nemoj, budem ja skočila i sl. Nisam joj nikad davala lovu za benzin jer ona to nije htjela, ali sam to kompenzirala na brojne druge načine. I obje smo bile zadovoljne i to je o.k.

Sve što te frustirra je loše. Pa kako i sama gospa noris kaže, drugu kolegicu čak i pričeka poslije posla i nije joj krivo. Stvar je samo u ljudima i u stavu.

Imam novu knjigu. Zove se - Kako reći ne i ne osjećati se krivim. Vi ste me potaknuli da ju kupim. tX

[Blaise]

Turbo mi je zanimljivo citati sve ovo i potaklo me da malo istresem jad koji se nakupio. Slazem se sa svima koji su rekli da je stvar u stavu, a ne u samim djelima, i da su neki fakat uvijek bezobrazni grebatori, a neki budale koji im se jos na kraju moraju i ispricavati. Iste stvari ucinjene ili recene na jedan nacin su nam OK, a na drugi su nam odbojne. Sve ja to znam, samo sam vec sama sebi blesava koliko daleko mogu otici i koliko dugo mi treba da mi se lampica upali. Imala sam frendicu koja me uvijek zvala (iz ureda, naravno) na kucni broj i ostavljala poruke na sekretarici. Budala bi navecer dosla doma, odslusala i nazvala. Kad sam nakon NEKOLIKO GODINA shvatila sta mi radi, prvo je MENI bilo neguodno, a onda :mad: - ne znam jesam li vise bila ljuta na nju ili na sebe. Pa, jebemti, koliko nisko ljudi mogu pasti?!? Ne zelim se uopce sjecati placanja pica, usluga raznih, a kad sam ja trazila uslugu, potrudila se da napravi takvu dramu da mi je sve prisjelo. Bila sam neko vrijeme nezaposlena i lomila se okolo s raznim besramno slabo placenim honorarnim poslovima da bi me moji dobri prijatelji trazili da usluge koje bi svugdje drugdje masno platili za njih obavim besplatno. Razjebavali su me materijalno, a i na druge načine. Kad im treba neka pomoc vezana uz posao, zovu prvo mene. To je najlakse. Ja sam ulozila trud da steknem neko znanje, a sad me cucla netko tko je sjedio po birtijama. Zanimljivo je to da je to sve zbilja "na finjaka" i da kad reagiram, onda sam JA bezobrazna, zivcana, ljubomorna, zlocesta, ne znam sto vec.
Naucila sam se stititi jer se zapravo ne zelim mijenjati. Ako sam ja dobra osoba, zasto bih se JA morala mijenjati da se prilagodim svojoj parazitskoj okolini? A stitim se tako da je moja sekretarica isključena, broj mog mobitela ima samo nekoliko ljudi, na poslu NIKAD nemam vremena privatno razgovarati, malo sam doma i inace, posvetim se onima za koje mislim da su to zasluzili ili jer ja to zelim, za druge me jednostavno nema. Ako osjetim da me netko "jede", makar samo trosio moju pozitivnu energiju, zbrisem cim prije mogu. Skidam si krpelje jednog po jednog i puno se bolje osjecam. I vjezbam carobne recenice: "Ne mogu danas nikako." Mozda ja nisam normalna, ali ja se i dalje volim trositi na druge ljude, ali ne bas samo i jedino na krpelje jer za one druge vise nista ne ostane.
Malo sam oduzila, ali sad mi je lakse.

[Hallon]

ankada kaže:
Gospa Noris je s autom nacela u stvari jako zanimljivu temu, poznajem covjeka, koji se prije kusur godina vozio s frendom, dozivjeli su saobracajnu krivicom toga frenda, moj kolega je iako je frend morao s svoje police ispljunuti lovu onome koga je lupio jos TUZIO! svoga frenda i jos dobio love na osnovu toga.
Od tuda i ona primjedba sa nekime koga od srca povezete, da vas moze tuziti.

E ovo je fakat zanjimljivo... Kakav bezobrazluk!

Naime, imam dosta visoku toleranciju zajebancije na moj račun. Nekome napraviš uslugu, pa se ponaša totalno bezobrazno, u jednom momentu te bezrazložno popljuje pred drugima. Onda ga nasamo upozoriš i to je to. Drugi puta više nema upozorenja, više se ne rade nikakve usluge jer je očito da ih čovjek ne cjeni. Može netko tražit od mene brda i doline, ali kad postane bezobrazan...

[ankada]

Hallon, stvarno je ziva istina, osim njega nisam to nikada jos cula, ali on je smatrao to za normalnim.
Ima uz to i jedna anegdotica, kolegica po koju bi muz dolazio svaki dan, cesto puta bi ga povezla, nije stanovao daleko, mogao je i pjesice, grijesila bih dusu da bih rekla da se on nametao. Ako bi ga oni pozvali prihvatio bi, daklem, nakon sto se pohvalio s tim dogadjajem, kolegica opet ide doma, muz veli, eno ti frenda, da stanem, ova ljutito veli, ni govora, vozi, vise mu nisu stajali.
Blaise, predivan post i tako istinito sve opisano kao i kod mene, kada sam neke kockice poslozila, prestala biti tudji servis, naglo su nestajale mustre iz mojega zivota. Ponavljam jedan od prokusanih lijekova je traziti njih uslugu, to ih jako smeta i zbrisu. Svejedno da li su poznanici ili rodbina u pitanju sve je isto.
Princezo , drago mi je da je ruzno iza tebe, zaista si se mucila da bi imala svoj auto, i onda se naravno pojave oni koji bi na finjaka na brzaka , sve na lak nacin, interesantno je da su takve osobe odgajane na taj nacin, to se moze dobro skuziti.
Svi smo se u zivotu sreli s osobama koje smatraju da je netko duzan njima ciniti usluge, ali ne i obratno, nema uzajamnog odnosa ja tebi-ti meni. Sve je to korijen iz djetinjstva. Isto kao i kod osoba koje su naucene davati, biti iskoristene, npr. moja mama mi je kada bih joj ja rekla da me ljuti postupak moje prijateljice , uvijek "mudro" odgovorila :"Pametniji popusta". To je bilo rijesenje, nju je njezina mati obrnuto odgajala, uvijek je ona na prvom mjestu. Epilog kada je "pametnija" prestala popustati nestala je i "ljubav" izmedju nas. Jos par puta se pokusalo nesto iskoristiti, ljubazno, sam odbila, epilog danas se i ne druzimo. Ruzna prica ali istinita.

[UnExpected]

Dok nisam imala auto, znali su me ljudi voziti (obično u disko i natrag), ali onda nisam mogla ići doma kad meni paše. I zarekla sam se da ću si zato kupiti auto.
I sad imam često priliku ići s nekim drugim - ali mrzim biti ovisna o nekome, i mrzim se nametati. Zato čak i kad sam u prilici jeftinije proći, radije idem sa svojim autom, jer sam onda sam svoj gazda.

Naravno, kad se ide van (a hvala Bogu, skoro nijedna moja frendica ne zna voziti, nit ima auto) - ja ih sve porazvažam doma, jer mi je bed da u 3 ujutro idu na tramvaj.
Čak ponekad kad mi dođu gosti i ostanu dugo - vratim ih doma autom, bolje to nego da ih još neki manijak zaskoči.

To sve radim samoinicijativno, i ne bilježim si to u tekicu, da bi poslije očekivala nekaj zauzvrat.

U svakom slučaju, draže mi je da ja pomognem, nego da se meni pomaže.

U procesu obično zaradim i ponekog krpelja, ali mislim da ću ih se ubuduće puno lakše rješavati.

Netko je spomenu knjigu: kako naučiti reći ne. Di se to može kupiti? Je li skupa?

[luca]

gospa Noris kaže:
kako naučiti reći ne. Di se to može kupiti? Je li skupa?

nas najpoznatiji znanstvenik u svijetu, ima na svom uredu zalijepljeno "xxxxxxxxx, samo reci NE!!!!" :D

(ovi x-evi su njegovo ime)

vis, svi od toga patimo i lijecimo se kako znamo :)

[asa]

Knjigu sam kupila u Rijeci, ali slučajno ju vidjevši u izlogu. Novije izdanje, Mozaik knjiga, bez problema ju možeš pronaći vjerojatno u svim knjižarama. Ako ne, onda u Zagrebu u Mozaik knjizi.

Prevedena je, autori originala su Patti Breitman i Connie Hatch.

Ja inače ne volim takove knjige jer smatram da potiču na beskrajnu sebičnost. Ova knjiga je drugačija jer je stvarno realna i bolja. Ne potiče nas da postanemo asocijalni ili agresvini već samo da postavimo neke svoje granice. Ima puno praktičnih situacija koje su opisane, od odbijanja poziva na slavnje, preko toga kako se riješiti zatrpavanja poslom, do toga kako nekoga tko ti se ne svidja odbiti, umjesto da ga zavlačiš.

Knjiga je stvarno sjajna, jer cijelo vrijeme ponavlja da nam nije cilj otuđiti se od ljudi, postati bahat i sebičan (a što sam ja uvijek ranije mislila da činim, ako postavim granice) i baš dobra.
Eto, preporučujem. Cijena je 129 kuna. Tvrde korice, možda ima jeftinije. Probaj direktno u Mozaik knjizi, ako su u Zagrebu. Imaju knjižaru u Tomićevoj ulici, kod uspinjače.

[asa]

Imam jos jedan dobar primjer za taj osjecaj "duzan mi je" ili "obavezan je".

Naime, imam dvije frendice. Jedna je jako pametna, odgovorna i vrijedna i radi još od početka svog studija. Diplomirala je, našla još bolji posao, osamostalila se u potupnosti i sve super.

Druga, studira već 10 godina i još se ne vidi kraj studiranju. Cijelog života se ponaša inafantilno i neodgovorno, a što njezina majka podržava, jer jadna ni sama ne zna više što bi. Sama je nešto honorarno zaradjivala, ali to su uvijek bili relativno slabo plaćeni poslovi, a koje joj je uvijek našao netko drugi.

Uglavnom, ova druga se odselila od doma, u svoj stan (njezino vlasništvo, od roditelja) i odlučila sama živjeti. To je učinila iz inata, nepromišljeno, pokupivši stvari jedno popodne. U to vrijeme nije imala niti honorarne poslove. Nije joj uopce palo na pamet da se zapita od ceg ce zivjeti, valjda racunajuci na dobre ljude. Uglavnom ,odselila se iz velike kuce u kojoj je zivjela s bratom, a majka je dolazila svakih mjesec dana, na 2 tjedna. Kucanstvo uglavnom financira majka, oca nemaju. Brat joj je ljencina i kreten i takodjer ne radi.


Uglavnom, kad se ona tako odselila, iz vlastite gluposti, smatrala je da je ova prva duzna njoj financijski pomagati, ako joj je frendica, jer ona jadna nema od cega zivjeti. S obzirom da ova prva stvarno dobro zaradjuje, ova druga je smatrala da je zbog toga ova dodatno obavezna. Pa sad vi meni recite, jel to ok? Jel to znaci da je sposobna, kojoj isto nije bilo lako u zivotu, ali se izborila, duzna potpomagati glupost i ljenost ove druge? Ne bi li bilo pametnije da ova preuzme odgovornost za svoj zivot??

Ili mislite da treba glumiti Caritas jer ova stvarno nije imala novaca. Bas me zanimaju vasa misljenja?

[Vera Pavladoljska]

gospa Noris kaže:
U normalnom radnom okruženju se znam zauzeti za sebe, bez problema, i ne ustručavam se iznositi svoja mišljenja.

Kad me neko (opravdano ili ne) napadne - znam odgovoriti istom mjerom, makar me to uzruja.

Ali kad te neko iskorištava, za#####a...a na profinjeni način, potiho, iza leđa...jednostavno ne znam kako se postaviti.
U tim se slučajevima užasavam sukoba i ne mogu skupiti hrabrost i razračunati se.


To ja zovem krvopijama iliti hijenama, ako im ne dash do znanja da je dosta, iscijedit ce iz tebe posljednju kap krvi.
Vrlo jasno se morash postaviti, a opet izbjeci svaku neugodnost, drskost ili bezobrazluk.
Mozesh to.Na lijep nachin, ali odrijeshito, dati do znanja da ne ide vishe tako kako ide.

Moja frendica kazhe da je moja taktika dobra, a zove ju "umobolni ton".
Naime, slovim kao vedra i prilichno otvorena osoba,ali onoga trena kada pochnem koristiti ton ravan, pomalo prigushen, popracen odgovarajucim jasnim i oskudnim rechenicama i pogledom koji ledi krv u zhilama, svi me shvate, odjednom, vrlo brzo, bez puno dodatnog objashnjavanja.
Ischitaju poantu iliti granicu kod mene u tonu i pogledu.
A sve lijepo i smireno kazhem.
:rolleyes: ;)

Pali.

[asa]

Da, važno je da se takve stvari kažu smireno i cool!!! Inače tebe proglase histeričnom i ludom, znam iz vlastitog iskustva. S obzirom da sam malo jači temperament prije se nisam bila u stanu kontrolirati u takvim situacijama pa bi obično bilo da ja dižem fajer. No, sad sam se opametila.

Čim mi netko nešto počne "#(7(/))(/ odma mu u glavu kažem što mislim, jasno, kristalno čisto, bez mucanja, smirenim tonom! Ne puštam da se stvari akumuliraju jer ako to dozvoliš poslije je nemoguće zadržati emocije. Zato je najvažnije rješavati stvari odmah u začetku. Takvim stvarima uči i knjiga koju sam preporučila!!

Inače, takav pristup ima utjecaja i na ljude. Kad se ti počneš mijenjati, mijenjaju se i ljudi. Neki postaju manje napasni jer vide da te više ne mogu izrabljivati, pa odustanu od toga. Ali da si im dozvolila izrabljivali bi te i dalje...zanimljivo je to...nadasve :)

[Vera Pavladoljska]

asa kaže:
Da, važno je da se takve stvari kažu smireno i cool!!! Inače tebe proglase histeričnom i ludom, znam iz vlastitog iskustva. S obzirom da sam malo jači temperament prije se nisam bila u stanu kontrolirati u takvim situacijama pa bi obično bilo da ja dižem fajer. No, sad sam se opametila.


jep, da me vidish sada, kada snizim ton, pa altovski progovorim, i popratim sve pogledom tipa sad cu ti lagano iscupat grkljan, ali cool.....:D sve je stvar vjezhbe, nevjerojatno, ali je.

[Princeza]

asa kaže:
Ili mislite da treba glumiti Caritas jer ova stvarno nije imala novaca. Bas me zanimaju vasa misljenja?

Ja ne mislim da bi se itko trebao brinuti za ikoga tko se sam doveo u govna.

Ne bih nista rekla da se radi o zeni koja vec dugo zivi solo, koja je ostala bez posla, koja ima trenutni zivotni ili financijski bed, ali koja istovremeno radi na tome da se iskobelja...

Ali, ako se sama, svojom nepromisljenoscu, nagloscu i lijenoscu dovela do svega, nema pravo ni od koga traziti, zahtijevati ili ocekivati pomoc, a pogotovo ne od frendica koja je self-made i koja je sve sto ima postigla sama.

Ja sam bila dugo vremena u slicnoj situaciji, ali u manjem omjeru (placanje jednoj jednako tako neodgovornoj i lijenoj 'frendici' cuge, izlazaka, beskonacnih kava na faksu, itd, itd) i postalo je normalno da sam ja duzna njoj sve to placati, jer ona nema, a ja imam. Ali nitko se nije zapitao zasto ona nema... :rolleyes: Hocu reci, bile smo u istoj situaciji, ja sam studirala i radila, a ona je samo studirala (i to lose, plus jedno pet-sest godina duze od mene)... I kad sam ju na posredni nacin jednostavno 'odvojila' od svog novcanika i promijenila navike placanja, ne samo da se ona naljutila na mene, nego i dobar dio nase zajednicke okoline, jer su svi samo vidjeli cinjenicu da ja uvijek imam love, a ona nikad... :eek: :mad: :rolleyes:

[UnExpected]

Uh, Princezo...kako si se dovela u tu situaciju?

Ovo još fakat nisam nikad čula - ok, svako povremeno nekaj nekome plati, ali da si joj baš sve izlaske plaćala?:eek: :eek:

I ovo kaj se na kraju dogodilo - radiš nekom uslugu, i na kraju - kad bi ti dotični trebao biti do groba zahvalan, umjesto zahvale se naljuti na tebe, i ne samo on, nego i svi ostali. Ma super.
Od takvih situacija ti dođe da više nikad nikaj nikome ne pomogneš.

Inače, ona moja je u međuvremenu postala jako ljubazna, i baš mi je prije dva dana ponudila samoinicijativno neku dosta veliku uslugu...odbila sam, jer mislim da je time samo htjela kupiti to da ju počnem ponovo voziti.

[Princeza]

gospa Noris kaže:
Ovo još fakat nisam nikad čula - ok, svako povremeno nekaj nekome plati, ali da si joj baš sve izlaske plaćala?

Ok, nisam joj placala bas sve izlaske, ali dosta... To je bilo spontano, pa ni ne skuzis kako sve to skupa krene... Npr. sjedimo na pivi, negdje jedanaest navecer i ide nam se van. Onda ona maznim glasom pocne da kak bi rado u Gjuru, ali nema love, ali zna da ja imam i da ni u kom slucaju ne bi trazila da joj platim kartu, ali da bi bilo taaaaakooooo super da odemo u Gjuru, ali da bi njoj bilo neugodno da ja platim... I onda meni bude bed :confused: :rolleyes: i velim 'nema frke, stara, idemo u Gjuru'.

I tako iks puta. :rolleyes:

Sve je puklo kad je 'frendica' pronasla svoj prvi honorarni posao, negdje u dobi od 26 godina (tada je jos uvijek studirala, tj. bila je apsolvent). Taj posao je bio za jednu od prvih stranih firmi koje su dosle kod nas i placa joj je bila fe-no-me-nal-na. No, mislis li da je ikada platila cugu?!? :eek: Ne, ne, kad je dosao racun ili ne bi ni posegnula rukom za novcanik (e, ti su mi najdrazi) ili bi lijepo odrezala tocno za svoju cugu. :eek: :mad:

Meni je to vrlo brzo dopizdilo (ok, nisam ocekivala da sad kad ima posao vrati sve do zadnje pive, ali ocekivala sam da tu i tamo okrene rundu, tj. da zajednicki i fer placamo izlaske), pa sam joj jednom prilikom rekla da to nije u redu, nasto je ona odgovorila da se 'ona muci za svoju lovu i da ju ne moze samo tako bacati na druge' :eek: :mad:

Nakon toga nismo pricale jedno tri mjeseca. Pomirio nas je jedan zajednicki frend, ali nikad vise nismo bile tako dobre.

Stvarno cudno. :D

[Princeza]

gospa Noris kaže:
Inače, ona moja je u međuvremenu postala jako ljubazna, i baš mi je prije dva dana ponudila samoinicijativno neku dosta veliku uslugu...odbila sam, jer mislim da je time samo htjela kupiti to da ju počnem ponovo voziti.

Dzizus, koje manipulativno ponasanje ta 'tvoja' ima... Dobro si napravila. ;)

[ankada]

Bravo gospo Noris!
Ne kazu zalud :"Cuvaj se Danajaca i kad darove nose."

[blondie_30]

asa kaže:
Prvo, mislim da se blondi okomila na mene osobno pa pretpostavljam da je jedna od mojih starih "obožavateljica". Pa ću glupaču ignorirati.


Zlato moje pametno; tako popularna nisi da bih ti bila ikakva a kamoli "stara obozavateljica". Malo nam je ego u oblacima ???

Mozda bi ti za pocetak bonton bolje dosao nego popularnopsihologijski prirucnik "kako reci NE".

A sama recenica ti je poprilicno zanimljiva - ako nekoga zelis ignorirati onda to neces spomenuti eksplicitno jer samim tim prestaje biti ignoriranje (nadam se da me mozes pratiti, pametna moja ass...)

[decec]

Pokupio bih kolegu s posla samo ako ide u mom smjeru, pa mi je usput, i ako sam procijenio da mi je simpatičan te da nije jedan od "krpelja". Ako bi se to pretvorilo u očekivanje da svaki dan glumim taksi službu, onda bih odbijao uslugu i uporno ponavljao kako imam neke dogovore s curom nakon posla ili da idem u posjet bolesnoj teti skuhat ručak, jer niš nije jela od jutra... A ako postane bezobrazan nakon tog, onda još bolje, smireno velim da ne volim bezobrazne i drske osobe, a pogotovo ne da me još ometaju u vožnji.

[infra red]

Ja isto nikoga na poslu nikad nisam žicala da me vozi. Ne radim to niti suptilno, kao neki (šatro suptilno). Ne znam, to mi je jadno, a iskreno, radije odpješačim kilometar ako treba, nego da još na kraju dana moram slušati nekog. Znam da je njima isto.
Ali uredno ima tih krvopija koje svaki dan čekaju da ih neko vozi.
Meni je fora gledat kako onda ovi indiferentinim tonom govore, može može, samo ti ja danas idem onim drugim putem i slično.

[snupy]

tema je super, tek sada vidim koliko ima slicnih situacija kao moja!
krpelja se rjesavam cijeli zivot po malo.
vec sam se spraksirala tako da ih imam sve manje u zivotu.
isto tako najbolje je reci ne bez dodtanih objasnjavanja!

[Bezveze]

Vozila bih nekoga bez problema ako se nadje na izlazu u istom trenutku kao ja. Nisam nikad imala takvih problema da mi se netko prilijepi i da imam obavezu, ali bila sam ocevidac takvih slucajeva. Zena zove vec ujutro "Kad ides doma, je li mogu s tobom?". Mislim, ako radno vrijeme nije fiksno i nisam takva osoba da ceka 16:00 ili 17:00 da ode doma, onda je zbilja naporno dogovarati se s nekim kad ces ici doma i obavezati se da ces bas tada ici i to doma! Pa mogu se valjda i predomislit u medjuvremenu kad cu ici i gdje ...

A ljudi koje bih rado pricekala i vozila doma, cak ako i moram skrenuti par kilometara, bas takvi ne zeli ni cuti da ih se ceka i vozi (osim ono, ako se ne sretnemo na izlazu).

[putovnica]

hm, sjecam se na zadnjem poslu bila jedna kolegica koja mene nije mogla smisliti. nije propustala priliku da me ocrni, ironicno pogleda, nabaci zbloni komentar itd. naravno, sve na finjaka, al osjetis da tu nista ne valja.
al ako bi me slucajno zatekla na izlazu il na parkinu, bez problema bi me zicala da je vozim - pogotovo jer zivimo blizu. e sad, zivjeti blizu u zg znaci najmanje deset minuta razlike u voznji, sto je puno kad covjek zeli sto prije doc doma i stavit dragom stopala na koljena da ih izmasira:)
a ona u autu skroz druga prica, mila i ljubazna. mislim si ja, idi si nekom drugom glumit, al shvatim da je zena skroz drugi tip nego na poslu. ocigledno ima problema sama sa sobom i da je jako nesigurna, i tek kad ode s posla ta joj maska padne. sve ono sto sam od nje dozivljavala na poslu bila je profesionalna ljubomora. a mene, iskreno, zaboli. dok god me ne nervira, vozim kog god.
premda, da je se to nastavilo i da je na svakodnevnoj bazi, mozda bi mislila i drugacije :)
al znam samo da joj ne bi muljala i petljala ovo il ono, nego bi rekla "sestro, iskreno, bas mi se i neda tebe vozit!". mislim da bi nakon toga tracala manje nego prije. jer ljudi nanjuse i kaznjavaju kukavice. sad but true.

[Ris]

;)



da ne razvlačim post citiranjem, skratio sam ga....
ugl. jedno je odvesti nekog domako ne živi di i ti,
a drugo je uzeti sa sobom nekoga ko živi u tvom smijeru, pa ga povezeš zajednički dio puta.

drugo, ne znam zašto ako vas neko često pita da ga povezete, to shvaćate kao obavezu.
PA pita vas za svaki puta posebno, zar ne!?

Što se tiče plaćanja troškova ili ne!?

Ovako; ako se dogovorite u naprijed da ćeš ga ti voziti,
onda je to tvoja obaveza, a troškovi zajednički...

ako te pak pita na licu mijesta događaja, prije nego uđe u auto; tada to nije vozačeva/vlasnikova obaveza, nego usluga, ionako će sam morati platiti benzin, samo će vozeći kolegu napraviti mu uslugu, i nije ok očekivati, kamo zahtjevati uslugu ili se duriti zbog toga i smatrati se zakinutim.

ALi to opet ne znači da da se onaj kojemu je usluga očinjena ne treba ponuditi za piće ili nešto slično, pa slijedeći puta i podjelom troškova.

[Ebach Veley]

Ono što sam naučio u životu:

- Ako prvi put popustiš, puno je teže prekinuti.
- Nije uvijek netko tko te tako gnjavi loša osoba niti ga možeš mrziti - to je zeznuta situacija.
- Kako sam to riješio: za svaku osobu iz prethodne stavke (nema ih puno), imam spreman izgovor za koji znam da radi. I nitko se ne ljuti.

[Ris]

Vozila bih nekoga bez problema ako se nadje na izlazu u istom trenutku kao ja. Nisam nikad imala takvih problema da mi se netko prilijepi i da imam obavezu, ali bila sam ocevidac takvih slucajeva. Zena zove vec ujutro "Kad ides doma, je li mogu s tobom?". Mislim, ako radno vrijeme nije fiksno i nisam takva osoba da ceka 16:00 ili 17:00 da ode doma, onda je zbilja naporno dogovarati se s nekim kad ces ici doma i obavezati se da ces bas tada ici i to doma! Pa mogu se valjda i predomislit u medjuvremenu kad cu ici i gdje ...

).

Čuj, ako očekuješ podjelu troškova, i ako je to dogovor, onda oboje morate to poštivat.
A ako nisi nigurna nemoj ništa radije obećavat, ali nemoj ni tražit podjelu troškova.

[Ris]

Ako očekuješ podjelu troškova, onda je i traži.
Ako želiš nekom napravit uslugu, i misliš da je dotični zaslužuje, ne traži i ne očekuj podjelu troškova. Pa čak i ne pristani na nju.
Ne pristajanjem na podjelu troškova ostaješ slobodan od te obaveze.
Ako nekom radiš te usluge, očekuj od te osobe i da on napravi istu ili sličnu uslugu za tebe.
Ali ne očekuj od njega da bude tvoj osobni rob.

Ako tineku radi takvu uslugu, ne računaj je kao njegovu obavezu za stalno.
Ponudi i pristani na podjelu troškova.
Ako je odbije i ako ne traži neke druge usluge, sam mu je ponudi.
Ne uzimaj tu uslogu kao zdravo za gotovo.
Oduži mu se, makar i simbolično.
Poštuj osobu koj ti radi uslugu. I ne zaboravljaj je kao lanjski snijeg.
No, s druge strane ne osjećaj se kao rob ili dužnik te osobe, a ako te on traži neku protuuslugu, koja je izvan tvojih moralnih i rugih principa, odbij je.


Kad bi se obje strane držale ovoga što sam napisao, mislim a ne bi bilo nesporazuma.