PDA

View Full Version : Domovi za skrb o starijim i nemoćnim osobama


joop
18.10.2006., 23:52
Zivim sama u Zagrebu s djedom, koji je u nedjelju imao jaki mozdani udar..:cry: :cry:
Sad je na Rebru i totalno je nepokretan i jako tesko ili nikako ne govori.
Od cijele okoline reagira samo na mene.
Danas me zvala doktorica na razgovor i rekla da oni njega namjeravaju cim prije otpremiti u Novi Marof.
Ta opcija mi ne dolazi u obzir, tako da moram po hitnom postupku naci u Zg neki staracki dom sa stacionarom:(

Dal netko ima kakva znanja i iskustva sa starackim domovima?
Bilo kakva informacija je dobrodosla.

Isto tako, dobro ce doci bilo kakvo iskustvo sa mozdanim udarom, jer kako situacija sada izgleda, i nema bas nekakve velike sanse:cry:

forvirett
19.10.2006., 02:01
Draga joop, jako mi je zao citati ovo. Meni netko drag je dozivio mozdani udar ali onaj blagi. Tesko je oporaviti se od mozdanog udara ali ne i nemoguce. Dobro je cuti da bar reagira na tebe...ti si mu velika utjeha i jos uvijek mu ne zaboravi govoriti koliko ti znaci.Ne poznajem te, a ni ti mene,ali ako ti ista znaci,mislim na tebe i tvoga djeda...bar na trenutak.Sretno.

joop
19.10.2006., 11:29
Hvala puno!
Danas su mi rekli da najkasnije do ponedjeljka moram naci neki dom, ili ga oni salju u Novi Marof...
Vrijeme mi odbrojava...:(

Billi
19.10.2006., 11:37
jedan je u Cehima, novi zagreb, pa iza Zagrepcanke, ne znam ime ulice. taj se ciniok.

lahor
19.10.2006., 14:51
Joj to je grozna situacija, pogotovo što su domovi u Zagrebu puno skuplji od onih malo izvan Zagreba. Cijene su ti različite, ali ovisno o njezi idu od 3-4000 kn na gore. Tih 3-4000 kn teško da ćeš naći u Zagrebu, već vjerojatnije u Križevcima, Bjelovaru i sl. okolnim gradovima.

Mi smo imali sličan problem s djedom tako da razumijem kako se osjećaš.

Billi
19.10.2006., 15:14
domovi u zagrebu jesu oko 3-4 tisuce. stacionar u savskoj se nadoplacuje oko 500 kn.
moja je teta zadnje 3 godine promijenila vise domova i znam da je cijena ta.

baka i teta su umrle u domu, istom. njega (ovaj u savskoj) je bila besprijekorna. dom sam po sebi je skroman, drzavni je, ali pristup je ok.

polly
19.10.2006., 15:29
drzavni je

za državne domove se čeka min 5 godina, kažu neki da je sad taj min porastao na 7

lahor
19.10.2006., 15:59
Mislila sam na privatne domove, teško da će tako hitno naći mjesto u državnom.

polly
19.10.2006., 16:15
odgovor je bio za billi
za državni nema šanse

sestre i njegovateljice u vinogradskoj jako su hvalile neki dom kod jaske ili jastrebarskog, privatan je ali nije preskup
ne mogu sad naći link, imaju i svoju stranicu na netu
malo proguglaj, mene google danas ne voli

polly
19.10.2006., 16:20
google i ja smo se pomirili
http://www.obiteljski-dom.net/onama.php

ja stvarno ne znam kako je tamo, nikad bila
vidjela sam na odjelu jednu ženu koja je par godina kod njih taško bolesna i rekla bi da je njega prvoklasna
po tome bi rekla da su sestre u bolnici u pravu

joop
20.10.2006., 01:34
Hvala svima!
Ja jos trazim....
Nasla danas mjesta u nekom 'domu' u Buzanovoj... Ali kad sam dosla tamo i vidla kako to izgleda mrak mi je pao na oci:horor:
Nekakav stan u raspadanju i gospodja koja me je provela isto tako u raspadanju...:flop:
Polly hvala.. lijepo izgleda... al, bar za sad, pokusavam naci nesto sto blize..

Kad bi bar postojala ikakva sansa da ga zadrzim jos tjedan dana na Rebru...
Ali ne, sta meni pada na pamet:rofl:
Covijek u zadnjih 20 god ni jednom ne posijeti doktora, placa dopunsko osiguranje od prvog dana kad su ga uveli...
I na sta ima pravo?
Maksimalno 10 dana bolnice:rofl: :rofl:

lahor
20.10.2006., 11:01
To je fakat okrutno, mog djeda su drzali mjesec dana u bolnici.

U najgorem slučaju nađi nešto privremeno pa ga možeš premjestiti.

kemik
20.10.2006., 11:17
Nasla danas mjesta u nekom 'domu' u Buzanovoj... Ali kad sam dosla tamo i vidla kako to izgleda mrak mi je pao na oci:horor:
Nekakav stan u raspadanju i gospodja koja me je provela isto tako u raspadanju...:flop:
NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE ICI KOD LICOVIH U BUZANOVU!!!!!!!!!!!!

Ni slucajno, ni greskom, ni za najgoru silu, niti najgorem neprijatelju!




joop, ako hoces u sesvetama, imam ti ja kontakt jedne krasne zene koja vodi dom koji osobno preporucam. javi mi se na pm ako su ti sesvete OK.

drGspot
24.10.2006., 09:38
evo radim u domu trnje...

Dom ima stacionar za nepokretne i poluPokretne

dodji na razgovor u nashu socijalnu sluzbu od 8:oo - 13:oo...

prosjecno se ceka 3 god, ali cini mi se da socijalni slucajevi imaju neku mogucnost preko opcine...

odmah predat molbu !

dobit chesh i popis od 10-tak dokumenata koje treba prilozit molbi

u sklopu Doma postoji i Gerontoloshki centar koji pruza usluge u kuchi... (njegovateljica, spremachica, soc radnik, lijechnik, psiholog, pravnik,...)

adresa: dom za starije i nemocne osobe Trnje, Poljicka 12 (iza Zagrepcanke)
kad se skrene iz Savske u Vukovarsku, 2. ulica desno, blizu Opcine Trnje..

(disclaimer: ovo ne protumachit kao da je sve gotova stvar..)

joop
24.10.2006., 21:10
Hvala svima na pomoci, ali, na zalost, sav moj i vas trud je bio uzaludan...
Unatoc tome sto sam nasla super dom sa odjelom intenzivne skrbi, u cetvrtak ga ipak salju u Novi Marof.:(
Kazu da je situacija takva da mora 24h biti pod lijecnickom paskom, a da mu to nemoze pruziti ni jedan dom:(

Navodno u Novom Marofu ima neki dio koji je ljepsi i bolji i koji se nadoplacuje...
Dal zna netko sta o tome?

lahor
24.10.2006., 21:25
Jedino što znam je da je jedna moja bivša kolegica komentirala kako je nedavno išla tamo u posjetu i da "Novi Marof nije što je nekad bio" (u pozitivnom smislu).

Malo mi je to čudno, ako je u životnoj opasnosti ne bi ga trebali slati nego ostaviti u bolnici, a ako nije - onda bi mogao biti i u nekom domu sa stacionarom, odnosnom dijelom gdje ga njeguju medicinske sestre i njegovateljice.

BBlue
25.10.2006., 07:52
Navodno u Novom Marofu ima neki dio koji je ljepsi i bolji i koji se nadoplacuje...
Dal zna netko sta o tome?

Čula sam da je taj dio OK, i da nadoplata nije prevelika. Najbolje je nazvati izravno Marof, njihovu socijalnu radnicu.

Marakul
12.05.2008., 12:40
Vjerujem da je ovo pravo mjesto za ovu temu. Naime imam baku koja je već u godinama i, otkako je deda umro, je usamljena i gotovo uopće ne izlazi iz kuće. U razgovoru sa njom predložio sam joj da ode u dom gdje bi se družila sa drugim ljudima, imala dodatne aktivnosti itd.
Nažalost nemam pojma o domovima, pa molim one koji nešto znaju da preporuče neki dobar dom, po mogućnosti da je lista čekanja kraća od 10 godina koliko su mi rekli u ovim državnim domovima po Zagrebu.
Hvala.

Gutaperka
12.05.2008., 13:43
znam za jedan dom,poznam vlasnike i kaže da bi se moglo nać jedno mjesto.Poslao sam ti broj na PM

Cokolina
21.05.2008., 11:20
Znam da je topic stari, ali da ne otvaram novu, jer tematika je ista. djed je imao teški moždani udar i nakon tjedan dana su nam rekli u bolnici da tražimo dom ili ga šalju u Novi Marof, što mi pokušavamo izbjeći tražeći privatne domove sa odgovarajućom intenzivnom skrbi, jer se on nije ni probudi nakon tog udara. Sada je već 2 tjedna kako je bez svijesti(kažu nije koma, ni vegetativno stanje) hrane ga na sondu, a samostalno diše. Da li netko zna da je to ok u takvom stanju već slati iz bolnice,pa ljudi i za manje stvari borave dulje od 2 tjedna u bolnici? u međuvremenu je imao i upalu pluća:( da li tko zna šta o Novom Marofu u zadnje vrijeme, taj novi dio kakav je? Isto tako i dobar dom bi dobro došao u okolici Zg ili u Zagrebu, znamo da za socijalni nema šanse. Sve sam progooglala samo nečije iskustvo više znači od "običnih" informacija.:)

FARGO NEW
20.10.2008., 20:00
Otvaram ovu temu o domovima jer sam sam bio u potrebi po Zagrebu obići mnoštvo domova i "domova" shvativši da naša "napredna" lijepa zemljica nije uspjela organizirati kvalitetanu sustavnu skrb o bolesnicima koji su radi raznih bolesti (posebno raka ali i Alzeheimera) prinudjeni na palijativnu dakle, intenzivnu skrb, a njihova rodbina praktično prisiljena mjesecima ili godinama masno plaćati razne rupe u kojima njihovi najmiliji odlaze s ovog svijeta kao jadnici u srednjem vijeku.
Ja sam obišao svakojake ali istaknut ću samo one koji mi se čine da zadovljavaju minimalni prag humanosti..rupe neću niti spominjati.

Zanimaju me iskustva onih koji su prošli kroz njih da se priča i ovoj temi s kojom se susretne par tisuća ljudi godišnje. Evo mog popisa...što mislite o njima (molim samo one koji su prošli kroz to)


Fidelitas (Remete)
Dom Vrabac (Gornje Vrapče)
Dom-sanatorij Gornji grad - Ćorluka (Gajnice)
Godan (Srebrnjak)
Stacionar Ksaver (Ksaver)
Duga resa-specijalna bolnica
Nonica (Ferenčica)

Maska
20.10.2008., 21:39
Imam iskustva s par domova na podrucju Osijeka.
Sitaucija nezadovoljavajuca.
Dom u Drinskoj ulici,drzavni dom ,slovi kao dobar,i to jeste na prvi pogled.
Novcano je povoljniji nego privatni.
Dio gdje su pokretni korisnici doma je super.
Lijepo uredjeno,cisto ,imaju finu trpezariju,kulturno umjetnicki program...Nesto se uvijek desava,

Ali ko dodje u stacionar..ajme..Dakle u stacionaru su smjesteni oni koji teze hodaju,ili nikako.

Moja mama kad je stigla u stacionar mogla je jos hodati pomocu hodalice...
Medjutim ubrzo su je smjestili u krevet,zabranili hodanje,da ne bi pala..
Ni u wc nisu dali.Bolje da lezi,oni imaju manje problema.Boze sacuvaj da bi pomogli malo prohodat
Naravno,osoba koja tesko hoda,pa jos uz to i ne vjezba,lezi po cijeli dan,izgubi i to malo snage,misici odumiru,.
Ali to nikog briga nije bilo .
Kad odes u prostoriju gdje su smjestene sestre,uvijek ih desetak sjedi..
Umjesto da se malo vise bave pacijentima.
Naravno,kad dodjes,sve obecaju..pa opet po starom.

Hrana je bila ok,cisto je bilo,lijepo su ih i odrzavali ,kupali,ali malo je "duse" bilo.
Ne ukljuce im tv,ne sjete se bateriju od mobitela napuniti im da ih se moze nazvati,i sto je najgore..nakljukaju ih tabletama,da spavaju,da sute..Kao biljke.

A toliko smo ocekivali taj dom,radovali se,jer je eto kao tamo dobro..Ranije je bila u privatnom domu,koji je bio skuplji,ali ipak nedovoljno dobri uvjeti.
Ali su sestre bile bolje,briznije..Manje ih je bilo.


Kad sam vidio da je vrag odnio salu,krenuo sam dalje traziti.Najskuplji je bio dom u Dardi,u rasponu od 4200 do 5000 kuna.
Odlucio sam i zaduziti se,dici kredit samo da mamu izvucem iz Drinske.

Na zalost,nije docekala da jave iz Darde,da ima slobodno mjesto....

Tek drugi dan nakon sto je samo spavala,odnosno nije bila pri svjesti,niti jela niti pila,"sjetili " su se pozvati Hitnu pomoc i otpremiti je u osjecku bolnicu.
Tamo je nakon par sati umrla.
Doktor je rekao da je potpuno dehidrirala.Napravili su sve moguce preglede,snimanja,nisu mogli ustanoviti sto se desava,niti su uspjeli pomoci.
Barem su se trudili,i pokazalali pijetet..

Naravno,ovi iz doma se nisu sjetili niti izjaviti sucut,niti bilo kakvo objasnjenje dati...

morbidangel
20.10.2008., 23:42
Vozio sam se kraj Caritasovog doma za starije i nemoćne u Vrbovcu, a u lokalnoj birtiji me štićenik žicao za pivu:D. Čovjek ima pedesetak godina, u invalidskim kolicima sa pelenama, bio zubotehničar, u ratu u onim našim postrojbama koje se smatraju paravojnim (zaboravio ime), pa nema nikakvu dodatnu mirovinu, stradao od tenkovske granate. Tamo je među najmlađima. I rekao je da više ne može biti među onim starčekima pred smrt, pa se polako vozi do kolodvora (blizu je), popije pivo, porazgovara sa ljudima i ode natrag. Rekao je još štošta negativnog:( ali nije baš za forum.
Dom lijepo izgleda, kao malo selo, više kuća, oker ili slične nijanse, sa zelenim krovovima, okolo zelenilo, mirno, posadili su nekakvo mlado drveće...

Ali sama ta ideja ustanove u koju se smještaju ljudi koji onda čekaju smrt mi je vrlo morbidna i nehumana. (Groblje je 300 metara zračne udaljenosti, srećom nalazi se iza brda pa se ne vidi.:rofl::()
Taj tip će provesti tamo svojih 20-ak ili više godina.:(
A i da nije relativno "mlad" opet mi je neprihvatljivo tako starije odvojiti na stranu i pustiti ih tako zatupljujućoj i nehumanoj, vrlo nehumanoj atmosferi neka kopne, gube i ono malo pameti što su do tada uspjeli sačuvati.
Kad sam ga pitao zašto nije sa sinom (ima i kći) rekao je da imaju mali stan u Zagrebu, dijete i da se ne želi gurati, a kći se udala negdje, dalje, mislim na moru; nije njezina kuća, pa ne bi bilo u redu da on tamo bude... Jednom mjesečno ga dođu pogledati, sin i češće jer je bliže, donesu mu voća... :(
Čovjek se potpuno pomirio, i još govori kao da je to zapravo i najbolje za sve:(
Najprije mi je išao na živce, jer je dobio za pivo pa me nastavio gnjaviti i pripovijedati priče kao one babe u vlaku, onda smo počeli razgovarati, dobio je drugu pivu... Sve u svemu vrlo zanimljivo iskustvo, istovremeno i jako depresivno i tužno.
Ali sad barem znam da to sam neću doživjeti. Kad postanem višak, nesposoban i osoba koja je drugima samo na brigu brzo ću si skratiti muke:(

FARGO NEW
21.10.2008., 19:34
Ma kužim ja da se tebi iz perspketive zdravog mladića to čini morbidno ali umiranje je dio života i kad svojim roditeljima želiš maksimalnu skrb onda to nećeš moći dati doma jer za to treba STRUČNA medicinska skrb i za to trebaju ovakvi domovi..kod nas je to tek u stadiju nastajanja pa je zato svačije iskustvo jako dragocjeno...

oscar13
22.10.2008., 07:48
Mogu se, nazalost, samo sloziti s tobom, Fargo New. I ja sam prije dva i pol mjeseca bila u potrazi za takvom "bolnicom za palijativnu skrb" za svog tatu. Ali tako necega kod nas nema. I kao sto si i ti naveo, na kraju sam obisla par njih, medju njima je bio i Godan kojeg si spomenuo, i jos jedan dom u Gajnicama, ali nije Corluka (za kojeg sam isto cula da je dobar).

Uzasno je to kad ti doktori kazu da tvog najmilijeg ne mogu vise drzati u bolnici jer je u takvom stadiju bolesti da nije za bolnicu, iz razloga jer se ne moze nista izlijeciti, a gdje god pogledas, adekvatnu pomoc ti nitko ne moze pruziti (ah, sto je sve trebalo, samo kad se sjetim, od sest-sedam flasa infuzije dnevno, nazogastricne sonde, kisika, katetera, lijekova koji su svi morali ici intravenozno, a lista lijekova na formatu stranice A4, ...:(). Kod kuce takodjer ne ide jer tzv. kucna njega cak i ako biste ju dobili da dolazi svaki dan u tih sat vremena ne moze niti infuziju dati, jer infuzija tece bar sat i pol, dva, a kamoli nesto drugo (lijekove npr. intravenozno niti ne smiju samostalno davati).

Zagrebu i Hrvatskoj nije potrebna ustanova u kojoj se smjestaju ljudi da umru, nego ustanova u kojoj ce se ljudima olaksati zadnje dane da se ne pate ko Isus na krizu, a isto tako i njihovi najblizi, kad ih gledaju kako se muce, a doslovno im ne mogu nikako sami pomoci. I nema tu nista morbidno. Ne radi se o tome da ih ko u staroj Sparti ostavimo u sumi da umru i nikad vise ne pogledamo (naravno, ljudi ima svakakvih, pa i takvih), ali kad su meni i mami rekli da ce tata izdrzati jos kojih tjedan-dva, ali da ga oni moraju otpustit iz bolnice i neka nadjemo nesto, znali su unaprijed da se nista adekvatno ne moze pronaci, ali eto, bolnica nije "takva ustanova". :(

Uglavnom, na kraju mi i nije trebao smjestaj:(:( tako da ne mogu puno nesto preporuciti, osim sto znam da je i u tim koliko-toliko prikladnim "domovima" jako tesko naci smjestaj, liste cekanja postoje. Cijene su oko 4.500 kuna plus/minus. S time da su meni rekli da sve lijekove i infuzije, pelene i drugo, moramo sami financirati povrh te cijene.

Lijep pozdrav.

Rudolfa
22.10.2008., 16:58
Meni vrlo bliska osoba bila je u privatnom sanatoriju-tako se oni nazivaju,u Gajnicama-Vila Vitalis,imaju malo zaposlenih,svi rade sve,od peglanja,kuhanja i njege bolesnika,imaju samo jednu medicinsku sestru,doktorica protrći kroz ustanovu jednom tjedno.Iako smo smještaj morali platiti mjesec dana unaprijd,
našeg bolesnika odveli smo poslije dva tjedNA.

FARGO NEW
25.10.2008., 12:18
Meni vrlo bliska osoba bila je u privatnom sanatoriju-tako se oni nazivaju,u Gajnicama-Vila Vitalis,imaju malo zaposlenih,svi rade sve,od peglanja,kuhanja i njege bolesnika,imaju samo jednu medicinsku sestru,doktorica protrći kroz ustanovu jednom tjedno.Iako smo smještaj morali platiti mjesec dana unaprijd,
našeg bolesnika odveli smo poslije dva tjedNA.

I gdje je Tvoj bolesnik dočekao posljednje dane? oprosti ako postavljam neugodno pitanje (nadam se da je još živ ako ne i prizdravio) ali zapravo meni je najbitnije da one zadnje dane bude profesionalna skrb nad njom,da se što manje pati..a bolnice te s takvim dijagnozama uopće ne žele preuzeti..

mitar
06.11.2008., 12:20
Početkom 2005.g. moji roditelji su odlučili baku smjestiti u dom. Nažalost baka je tada imala 85.g. i demencija je činila svoje. Budila se noću, zvonila susjedima, ostavljala slavinu otvorenu...No, bez obzira na sve nisam htio dati baku u dom i bio sam protiv te odluke. Međutim s druge strane sebično je od mene bilo tražiti (iako jesam) da se majka brine za nju. Njoj je tada već trebala briga 24 sata. Nažalost, tada sam živio u malom stanu sa ženom koja je bila pred porodom i drugim malim djetetom...

mitar
06.11.2008., 12:30
Baka mi je tada i danas puno značila. Roditelji su jedno, ali baka je drugo...Nikad, ali nikad od mene niije ništa tražila, a uvijek je davala cijelu sebe kako bi mi izašla u susret.
Baka je prvo otišla u dom na Ivanićgradskoj (ne znam kako se zove), no nakon kratke epizode tamo morala je otići u drugi jer kako su nam tamo rekli ovaj dom je zdrave ljude starije dobi, a ona se tu ne uklapa. I dan danas se sjećam svojih dolazaka njoj u posjetu i tih ljudi tamo. Svakome ko je vezan za svoje najbliže to će jako teško pasti. Taj dom je stila hotela. Nitko te ništa ne pita, imaš svoju sobu, spremačica obavi svoje jednom dnevno, ručak je u tolko večera u tolko....
Najgore od svega što je baka u nekim dijelovima dana bila normalna za komunikaciju i vidio sam po njoj da bi najrađe bila s nama kući...

mitar
06.11.2008., 12:38
Baku smo preselili u dom nadomak Zagreba. To je bila više kao privatna kuća, te su njoj bili već ljudi s demencijom. To je bilo svega nakon mjesec dva boravka u domu u Ivanićgradskoj. Kako je baka sve češće se dizala i radila neke nekountrolirane stvari, kao npr. budila ostale štićenike, odlaska na tuširanje usred noći itd. tada su baku bili prisiljeni i vezati za krevet. U domovima ovakvog tipa se za štićenike obično brinu vlasnica i njezine kćerke tako da u njima ne možete očekivati neku medicinsku skrb. Oni imaju svog doktra opće prakse, ali to je ono najviše što tamo možete dobiti...Nažalost u takvim ustanovima se događaju i fizička zlostavljanja, kada štićenik napravi neku glupost tipa otvori slavinu i sl. Ovo ne pričam napamet već sam jednom takvo što čuo kad sam dolazio u posjet baki. Vlasnica kad je skužila da je neko došao naravno s istim odmah prestala....Sve te stvari su me natjerale da potražim neko bolje mjesto. Baku sam 2006.g. preselio u Godan.

mitar
06.11.2008., 12:45
Tada je baka još govorila iako većinom nepovezano, ali stanje se već drastično pogoršavalo. Što se tiče ustanova tipa Godan to je po meni najbolje istina i najskuplje što osoba može dobiti. Tu postoji medicinska skrb, dakle djelatnice su medicinske sestre s tjednim posjetima doktora. Po potrebi ta tjedna posjeta može biti učestalija ukolko pacijent to zahtjeva.
No, bez obzira na sve daleko je to od toga kako bi svi mi zamišljali pravi dom. Baka je 2007/2008 počela nositi pelene i presvlačenja, pa i individulana briga oko štićenika tada već bolesnika ne može biti onakva kakvu vi očekujete. Ipak živim u doba kapitalizma i vlasnik nastoji cijeli prostor što više popuniti kako bi i što bolje zaradio...

mitar
06.11.2008., 12:55
Gledajući iz današnje perspektive, značajno je uočiti prve simptome demencije. Tada još ima kakve takve pomoći. Početnu demenciju ljudi često tumače kao staračka zaboravljivost i kao to je normalno. Nažalost prilikom prvih takvih pojava odmah se mora reagirati....
Ovo pišem kako bi i neki od vas kojima je stalo do vaših najbližih pravdobno reagirali...
Po mojem iskustvu dom do zadnjeg ne bi preporučio. Želim reći da kada je već stvarno potrebna medicinska skrb 24 sata (infuzije, čišćenje rana) tu nemate nažalost izbora. Do tada, nedajte svoje najbliže u takve ustanove...
Nema gore situacije nego kada nakon nekog izlaska s bakom nju morate vratiti u dom...E, to stvarno boli.....

mitar
06.11.2008., 13:03
Danas mi je žao za svaku sekundu koju je bila tamo s nepoznatim ljudima...Radije bi uzeo neku ženu za doma da brine o njoj kad ja radim, nego da je dam u dom. S financijske strane to ne bi bilo ništa skuplje, dapače. Npr. mjesečno dom Godan košta 5.700 kn + još neke nadoplate za pelene i lijekove koje ne pokriva zdravstveno. Jest da ona nije tada skoro ništa znala, ali u blicevima je nekad bila svjesna...
No, nažalost ja sam svoje odigrao i to će ostati u meni do kraja života....

Baka je umrla na dan Svih Svetih...

zlatka
06.11.2008., 19:14
pokoj joj duši. ja svoju mamu nisam dala u dom. bila je nepokretna, a ja na sreću ne radim i brinula sam o svojoj mami. bože kako mi nedostaje moja mama.

Jujigatame
06.11.2008., 19:28
Danas mi je žao za svaku sekundu koju je bila tamo s nepoznatim ljudima...Radije bi uzeo neku ženu za doma da brine o njoj kad ja radim, nego da je dam u dom. S financijske strane to ne bi bilo ništa skuplje, dapače. Npr. mjesečno dom Godan košta 5.700 kn + još neke nadoplate za pelene i lijekove koje ne pokriva zdravstveno.


Kad cujem iskustva iz drugih domova Godan ispada hotel s cetiri zvijezdice.
Ali i to je daleko od pravog doma. WC nema pristup za invalidska kolica, higijena bolesnika nije uvijek kakva bi trebala biti (znaju se desiti crijevne infekcije i sl.sto tako slabe ljude unisti). Ima ljudi koji ne trebaju pelene vec samo pomoc do zahoda, ali je sestrama nekad jednostavnije staviti pelenu. U sobama je previse ljudi i opcenito nema mjesta. Zna se desiti da te posteno nakljukaju lijekovima da im ne radis problema. U tim periodima kopnis fizicki i psihicki, jer se ne mozes hraniti ni kretati, a njima se ne da previse natezati. Prehrana opcenito nije bas izdasna. Desi se i da im pacijenti padaju. Desi se da stvari nestanu. Pacijentima opcenito treba posvetiti vise vremena. Ove doktorske i profesorske vizite, to je sve skupa vise show jer ti ionako ne mogu puno pomoci.
U svakom slucaju, mislim da je cijena previsoka za to sto nude, ali opet, kad pogledam ostale ustanove, ili nedaj Boze bolnice, ovo je ok.
Sestre su uglavnom jako dobre i drage. Ljudi moji, te cure (i decki) rade krvav i prljav posao za par tisuca kuna, i ja im se divim. :s Treba i njih razumjeti.
Ali je vrlo bitno da si stalno u posjeti, da vide da vodis racuna o svojem bliznjem, i da ih naganjas, jer inace zapostave pacijenta.

Cuo sam za dom u Odri, koji vode Franjevci. Najskuplji je, ali navodno i medju najboljima?

Uglavnom...cijela ta prica "modernog" umiranja, ako nemas srece da te nesto ubije brzo i relativno bezbolno...jako, jako zalosno i bolno.

mitar
07.11.2008., 09:27
Moja su iskustva potpuno identična svemu ovome što je kolega(ica) Jujigatame napisao. Nisam znao za ovaj dom u Odri, ali sam hrpu domova obišao kako bi našao nešto najbolje za baku...Od svih tih Godan mi je izgledao najbolji...
Zlatka, svaka čast na postupku...No da čovjek može izabrat uvijek bi rađe izabrao tjelesni invaliditet, nego psihički. Nažalost uz takvog bolesnika moraš biti 24 sata, jer nikad ne znaš što je u stanju napraviti. I da, ono možda najbitnije argumente u komunikaciji možeš baciti u vodu. Čovjek u početku misli pa sve sam joj lijepo objasnio, no nažalost to ništa ne vrijedi. Najgore od svega što i takve osobe u nekim trenucim izgledaju potpuno normalno i onda kad ih takve voziš u dom srce ti se slama. Nažalost ti trenuci s vremnom postanu sve rjeđi i na kraju iščeznu. Moja baka, na sreću, minimalno dvije godine unazad nije ništa znala.

Jujigatame
07.11.2008., 17:44
...No da čovjek može izabrat uvijek bi rađe izabrao tjelesni invaliditet, nego psihički.
mozda je lakse ako vecinu vremena ne znas za sebe...tvojoj okolini bas i nije.
Ne znam, tezak "izbor".

Purgerland
09.11.2008., 23:37
Ja sam imao priliku i potrebu tragati za takvim smještajem no evo vam mojih stavova:

Kada odlučite svoga bližnjega dati u dom neka to bude SVAKAKO i njegova odluka jer je psihičko propadanje neminovno.

U Hrvatskoj (za razliku od svih EU zemalja i zemalja u našem okruženju kao BiH, srbioja i sl) hrvatska nema rješenu skrb koja bi se nazvala palijativna.

U domovima će vam reći da sve mogu ali u biti u gradskim stacionarima štede na sestrama, a u privatnim su prilično needucirane...vrlo često su iz bosne ili srbije ali slabo educirane za pomoć posebnim bolesnicima

Nitko ne razmišlja o onim zadnjim danima pred smrt kad je bolesniku pažnja najpotrebnija. Sestre i ti lječnici koji dolaze jednom tjedno u dom na vizitu POJMA NEMAJU kako uklanjati simpotome (simptomska terapija) kod umirućih bolesnika..vrlo često pobjegnu od takvog pacijenta i puste bolesnika da se sam guši ili sl.(obično vele: to je takav slijed bolesti...OPREZ!! To znači da neznaju kako ublažiti patnje!!)

Dobro se raspitajte od kuda dolazi hitna kad je pozovu u dom..imate krasne domove van zagreba ali oni po mjestu pripadnosti zovu zg bonice pa zamislite koliko im treba da dodju na intervenciju

pitajte ih jel imaju neku listu bivših zadovoljnih korisnika (njihovih skrbnika) koji mogu potvrditi njihovu profesionalnost...obično se pred vama prenemažu pred pacijentima od ljubaznosti...pitajte pacijente ako ste nasamo s njima što misle o svemu u domu

raspitajte se imaju li "oksigenator" za davanje kisika pacijentima u kriznim stanjima...

provjerite tko su ti lječnici koje oni navode kao povremene domske lječnike...vrlo često najnižeg ranga željni fuša od par sto eura..

birajte dom koji ima stalno zaposlenog lječnika, po mogućnosti sanitetsko vozilo!!! (ako ima dokazanog iskustva rada u hospiciju...to je taj!)

svakako da postoji krevet da pacijent sam može podizati i spuštati nagib jer ako je pacijent teško pokretljiv i treba mu stalno namještati, sestre će brzo odustati

svakako birajte tamo gdje postoji jednostavan gumb za zvanje sestre, pored svakog kreveta (nekad stave telefon!!!) jer će vam korisnik biti možda u fazi kad neće moći dignuti slušalicu da pozove sestru

ako udjete u dom i on smrdi po fekalijama ili ima stalno otvorene prozore i hrpu osvježivača, to znači da ne mjenjaju često pelene pacijentima i vjerojatno imaju malo pomoćnog osoblja!!!

raspitajte se dali dom ima svakodnevne fizioterapeute..vrlo bitno!!!

pogledajte prostore za zajedničko druženje... svi ih imaju ali pogledajte jel je to samo za pokazivanje ili se tamo druži netko...

budite stalno pristuni i fizički i telefonski da shvate da vam je stalo...možda su vas upoznali s najljubaznijim osobljem za pokazivanje ali imaju oni i one DRUGE:(...oni koji nevole svoj posao...

pogledajte jeli pacijenit imaju mir i intimu ili je sve kao kolodvor..ok ako vaš voljeni voli kolodvorsku atmosferu ok..dakle ako vam vele da je vrijeme posjeta kad god želite- budite oprezni..to može značiti da domom marširaju i kad bi možda vaš voljeni član obitelji želio dnevni mir

pogledajte susjedstvo..ako se u okolici gradi, ruši, buči..neće biti dobro za boravak

ALI najjjjbitnije je ako tamo znate da će vaš najmiliji dočekati smrt uslijed neke bolesti morate biti sigurni da je to osoblje osposobljeno da pacijentu pruže ugodne zadnje sate na zemlji...inače će se vaš član patiti:top:

Evo nadam se da sam pomogao:kava:

girka
14.11.2008., 12:47
Mene je upravo ova tema navela da se registriram na forumu....Zadnjih mjesec dana imam identičan problem i zaista je sve to skupa žalosno i tužno. Cijeli taj segment skrbi nije u ovoj državi riješen i uistinu kad se nađete u situaciji da vam treba takva vrsta smještaja nastane problem s kojim se teško možete nositi ako nemate iskustva. Osobno imam negativna iskustva i to nevjerojatno loša....nikad do prije svega toga ne bi ni mogla pomisliti da je sve to tako nesređeno. Problem je u tome što se koje kakve individue bave sa pružanjem usluga skrbi i za to nažalost imaju potrebne dozvole. Isto tako postoje i nekakvi domovi koji osim što imaju od prije nekakvu reputaciju i astronomsku cijenu smještaja pružaju usluge slične ubožnicama.....Sramota da takvo nešto mogu naplaćivati u takvim iznosima i zaista jadni oni nemoćni starci koji u takve domove dospiju i budu na takvoj skrbi ....

prilika
14.11.2008., 13:53
Nama je jedan doktor fizijatar bio preporučio za baku dom Vila Nonica u Zagrebu. Bili smo tamo i nije nam se svidio taj dom. U stacionaru gdje su teški bolesnici kao što je bila i moja baka bio je jako ustajali zrak, a i ti pacijenti su nekako izgledali da su prepušteni sami sebi. Nismo baku stavili u taj dom. Do kraja je bila u svojem stanu kao što je i sama željela. Iako zadnjih mjesec dana nije bila svjesna i nije mogla baš govoriti mislim da joj je ipak bilo bolje doma, nego u takvom domu. To je sve bilo prije pet godina. Medicinska sestra koja je dolazila svaki dan za kupanje i presvlačenje je bila iz zdravstvene agencije Domnius koju u svakom slučaju preporučam. Bili su jako susretljivi,a iz Domniusa je dolazio i fizioterapeut. Pred kraj je trebalo još nešto platiti što nismo stigli jer je mama plaćala krajem mjeseca. U Domniusu su bili jako ljubazni i rekli su da možemo platiti kada nama odgovara, nisu inzistirali da to bude taj isti tjedan kada je baka umrla. Tako da mislim da je Domnius koji se inače nalazi na Trešnjevci puno bolji nego recimo agencija za njegu u kući Zorica.

maldenka
27.11.2008., 12:41
pa eto kad se vec prica o domovima na žalost i ja sam upoznata sa uvjetima u hrvatskoj.
moja baka je bila demntna, bolesna na pluča i odbijala je hranu.
smjestili smo ju u dom Bibi u Oroslavju 40-ak km od Zagreba.
pošto je bila u stacionaru cijena je bila 4500 kuna i ništa se više nije plačalo dodatno.l
to je privatni dom i stvarno nemamo zamjerke nikakve, hrana prvoklasna, osoblje osječajno i marljivo, sobe čiste i prozračne, skrb-sve su medicinske sestre vrlo podučene za starce i školovane, gazda prekrasna i dobar čovjek.
ako neko treba kakvu informaciju neka se javi
mogu samo reci dok je baka bila tamo bilo joj je puno bolje jer su ju bodrili svakodnevo da jede pa se i oporavila
zbog cijene smo ju u 5. mjesecu preseleili u zgb. u dom na trešnjevci i zadnje što cu reci da je 28.09 ove godine umrla

Marijela
01.12.2008., 19:49
Pridužujem se temi Domova. Slažem se sa većinom od Vas ali ću ipak iznijeti ovdje svoje iskustvo
Naime, moja majka bila je smještena u Domu Godan na Srebrnjaku. Jedini Dom koji je u presudnom trenutku imao slobodan krevet kada je napuštala bolnicu Rebro.Tako da nisam imala nešto izbora a i bio mi je u blizini. Bila ja polupokretna, dijabetičar i imala je 73 godine. Cijena je bila negdje oko 5000 kuna. Kasnije su je povisili do 5700 kn. ALi ajde da zanemarim tu luksuznu cijenu koju ne opravdava ni usluga ni smještaj, već ću vam napisati osobno iskustvo. Naime, u nekih prvih dva tjedna boravka u tom Domu bila se kao nešto oporavila ali nakon ta dva tjedna je počela propadati. Shvatila sam ali kasno da je tada počela "medicinska tortura" koju je sačinjavao jedan medicinski tehničar i para sestara. ON koji je bio dežuran jedini noću na svih tridesetak korisnika, nakljukao bi ih tabletama za spavanje u 19.30 sati i strapao ih u krevet , naravno ako bi se netko kao moja majka htjela ustati iz kreveta taj kreten bi je vezao za krevet. Taj idiot je nakon dva mjeseca rada u tom domu napokon dobio otkaz.Moja majka je tamo bila među mlađima i razlog dolaska je što nije mogla više samo živjeti u svom domu, bila je dijabetičar i njoj je trebala samo kontrola uzimanja insulina i kvalitetna prehrana i sve bi pomalo došlo na svoje. Ali neke medicinske sestre su nastavile "medicinsku torturu" svog prethodnika ili su neke čak bile šlampave. Taj dom je tip stacionarnog smještaja i ako vam je netko totalno dementan onda i može biti tamo jer ništa neshvaća i u svom je svijetu ali ako vam je taj netko priseban i svijestan onda nemojte ga odvesti u taj Dom Godan ali ni u Fidelitas za koji sam također čula grozne priče o nemaru korisnika. Dom Godan - vlasnica radi na Rebru ali jako hladno i odurna osoba, kćerka joj dolazi kao liječnik u posjet pacijentima, Gruden također pa i dr.Djurašin ali kako se kazalo sve je to parada liječnika da opravdaju cijenu. Svi kažu , vaša majka je jako bolesna i možete očekivati svašta svaki dan. A ja sam je mogla posjetiti samo popodne od 16-19 sati , međutim to mi vrijeme nije uvijek odgovaralo. U drugom dijelu dana nisam smjela doći, eventualno ako je bilo nešto važno i sa najavom. Prave se važni, glume bolnicu, glume neku stručnost ali daleko su od topline, stručnosti i kvalitete. Naime, interesatno je to što u tom Domu Godan neki liječnici sa Rebra su smjestili svoje majke , tako dobijaju bodove za Dom,ali prema tim ženama se ponašaju potpuno drugačije i pažljivije i paze na njih i sa llijekovima i sa uslugama, ližu im guzice te medicinske sestre jer moraju kako im kaže tj.naredi vlasnica gđa. Godan. Jako mi je žao što nisam mogla svoju majku smjestiti kod sebe u svoj dob ili ostaviti u njenom domu i plaćati neku dobru i povjerljivu ženu koja će biti sa njom i dan i noć jer je to trebala. Po danu nekog i nađeš ali noću je teško, neće nitko. Nisam tako mogla nikoga naći , baš nikoga.
Majku sam na kraju prebacija u DOM DOMANI na Jordanovcu. Moram priznati da u tom Domu su jako, jako ljubazni i dragi ljudi. Majka je bila oprana, čista i uredna.Hrana je prirodna i zdrava.Dom je uredan i lijep. Međutim, stacionarni smještaj je malo upitan. Imaju krevete u suterenskom dijelu pa eto, neznam dali bi vam to baš preporučila, trebali bi ih vidjete, a ove na katovima su za preporučiti. Za neku medicinsku stručnost i paradu liječnika nisam bila tako upoznata jer moja majka je u taj dom došla toliko bolesna i slaba da je u njemu i preminula. Liječnik je bio dva puta. Tamo je bila svega dva tjedna. Drago mi je jedino što sam joj mogla posvetiti cijeli dan tj.i jutro i popodne i večer, bila sam uz nju, hranila je jer sam to željela, šetala sa njom jer sam to željela. Važno vam je da ako baš nekog morate smjestiti u Dom da ga barem možete posjetiti i vidjeti kada god to vi poželite pa i noću ako treba. Svima se cijena kreće oko 5000 kuna. Eto, to je moje iskustvo. Sretno svima u treženju Doma za starije i nemoćne. Teško je ikome nešto preporučiti. Za ovakvu cijenu svi dobivamo žalosno stanje. Vlasnici Domova koriste situaciju u kojoj se nađe obitelj sa nemoćnom i starijom osobom. Znaju, da nemate kud ako radite i imate svoju obitelj i obveze. Obećavaju svašta. Treba se upoznati sa bolešću koje ima vaš najmiliji kojeg smještate u Dom,trebate inzistirati na pretragama u bolnicama ili privatno raditi pretrage, odvesti osobu u laboratorij ili kod liječnika osobno. KOntrolirati sami zdravstveno stanje, te na vrijeme reagirati ako uvidite nešto što nije kako treba. Oni lijekovima mogu napraviti svašta a sebi žele olakšati posao i strpati lovu u džep, koliko se god kunuli u sebe da im nije stalo do novca, itekako im je stalo . U Godanu nisu ni zavjese promjenili ni posteljinu uredili, ni krevete nove kupili, ni noćne ormariće, ma ništa. A Dom ubire harač več godinama. Ma fuj. Glavno da sebi vlasnici rade viletinu malo dalje na Srebrnjaku. A spadaju među najskuplje Domove u Zagrebu. Glavna sestra Anita je desna ruka gđi. Godan, moram priznati da glumi žandara druge vrste. I goni jadne starce i naređuje im, dok druge im čak daju i da puše cigarete. Eto, kakav je to sistem.

fairplay
16.12.2009., 19:53
Pozdrav svima,

htjela bih samo upozoriti sve buduće korisnike domova na jedan dom koji nikako nemojte uzeti u uži izbor.
Naime imali smo baku (preminula prije par dana) koja je u svibnju doživjela moždani udar. Kako je ostala nepokretna smjestili smo je tada u dom u Pribiću (jer smo tada uspjeli tamo dobiti mjesto). Kako je to stvarno bilo predaleko (jer mi smo u ZG), odlučili smo je premjestiti bliže, jer se ispostavilo da ima mjesta u domovima u ZG za iste novce. Tada smo nazvali "famozni" dom MERI-DON (Gajnice, Okrugljačka 27) .Sve je preko tel. divno zvučalo, al cijena je bila 5.000,00kn. Iduće jutro direktorica (Dunjica Dončić) zove supruga da će za njega spustiti na 4.500,00kn. Suprug odluči vidjeti taj dom, kad ono, tamo se dogovorili za 4.000,00. Naravno da je dogovor pao jer ipak nam je to sad bilo povoljnije i od onog u Pribiću. Baku smo 4.12.2009. prebacili u dom u Gajnice, kada je dogovoreno da će svakog 15-tog biti izvršeno plaćanje za mjesec unaprijed. I tako suprug plati od 4.12-15.12. 1.500,00kn i od 15.12.-15.01. 4.000,00kn. 11.12. baka je nažalost preminula (bila je točno tjedan dana u tom domu). Kako ipak nije doživjela 15.12. smatrali smo da je moralno i ljudski da se novac vrati jer nije doživjela 15.12. Istina je da u ugovoru stoji da se u slučaju smrti novac ne vraća, ali razumljivo bi bilo da je baka doživjela 16.12. i počela koristiti "taj mjesec", tada nitko ne bi tražio novac natrag. Savjetovali smo se s odvjetnikom, rečeno nam je da bez obzira na tu točku u ugovoru, apsolutno nemaju nikakve osnove zadržati taj novac i da ih slobodno tužimo.
Također, bili smo kod njih u ponedjeljak 14.12. kada je direktorica Dunjica Dončić rekla da nam može vratiti novac za ovih 7 dana koje smo iskoristili, ali ne i za mjesec koji uopće nije korišten. Isto tako, rekla je da mora razgovaratai sa svojim pravnikom i da se javimo idući dan. Jučer smo ih zvali, gđa. se nije htjela javiti na svoj mob. već se javio njen suprug Ivan Dončić koji je odvjetnik (tako nam se bar predstavio)i koji je rekao da ih samo neka tužimo.

Htjeli smo samo sve upozoriti, da je malo čudno što se s domom može tako cjenkati.
Smiješno je da možete dobiti povrat za dio koji ste koristili, a nekorišten će zadržati, a da ne spominjem da će netko doći na mjesto naše bake i da će pokupiti novce i za tu osobu (vjerojatno po skupljoj cijeni nego što smo ga mi dobli).
Ne moram ni govoriti da smo odlučili tužiti ih. Iskreno, ne zbog novaca, nego zbog principa, zbog drugih ljudi koji će koristiti njihove usluge, a najviše zbog toga što sumnjamo u ispravnost njihovog poslovanja.

Javit ćemo se kasnije s novim inormacijama.

Lijep pozdrav!

suppermen
03.01.2010., 00:39
Čitajući ove vaše komentare jako mi je žao na što ste sve nailazili i sve sam više uvjerenija u svoj naum. Naime otvaram Dom za starije u Okrugu gornjem kraj Trogira i nadam se da će korisnici i njihova obitelj biti zadovoljni. Radim 30 godina u državnom domu, sa starijim ljudima koji su najčešće bili odbačeni od obitelji i za koje je plaćalo ministarstvo. U državnom domu postoje razni pravilnici, kontrole, izvješća....i ostala razna papirologija koja stvarno može dati uvid o stanju korisnika. Znam za dosta domova koji su otvoreni a da vlasnik nema ni odgovarajuću spremu a kod zapošljavanja štedi pa puno puta nema ni osigurano stručno osoblje. Mislim da je za rad sa starijim ljudima potrebno imati dušu, jedan partnerski odnos pun razumijevanja.
Nema smisla da se propagiram ali samo dajem na znanje da sigurno nisu svi domovi tako nevaljali a ako je dom kako treba mislim da ne treba puno žaliti radi smještaja jer treba razmišljati pozitivno. Bolje je osobi u domu gdje ima društvo svoje dobi, stručnu pomoć (njegu, liječnika, osigurane specijalističke preglede...)koju mu obitelj puno puta nije u mogućnosti pružiti iz razloga što rade i imaju druge obaveze. Jako je bitno osmisliti boravak u vidu neke zanimacije, izleta, radne terapije koja treba biti po mogućnostima a ne samo osigurati smještaj i hranu. Iako osobno mislim da su cijene od 5700 kn previsoke i još da tu ne spadaju pelene... i ostala ortopedska pomagala. Liječnik opće prakse je taj koji treba odlučiti da li je korisniku potrebno neko ortopedsko pomagalo (pelene, hodalica, kolica, flasteri za rane...) i to treba omogućiti doznakama (za neka pomagala potreban je nalaz specijalste). Bilo bi puno pravednije kada bi i za privatne domove postojale kontrole kao i kod državnih , kao i jedinstvene cijene pa ne bi moglo biti svega. I ono što je najstrašnije da su zajedno stari i psihički bolesni ljudi. To bi trebalo biti nedopustivo. Moj savjet je da pri odabiru obavezno gledate stručnost zaposlenog kadra i pokušajte u ugovoru uvijek staviti probni rok.

tribun
27.02.2010., 22:16
Pozdrav svima,

Trenutno se nalazim u dilemi sto napraviti.
Naime otac je dijabeticar (inzulin) koji uz ide na dijalizu i problem je u tome sto mu treba gotovo 24 satna njega. Nazalost nitko od nas ne moze dati otkaz da bi se brinuo o njemu :( .
Ako ga ostavim samoga u stanu, opet briga jer se dogodilo u par navrata da padne secer ispod razine, ali srecom uvijek je netko od nas bio u blizini.
Dodatno iz dana u dan sve je fizicki nemocniji.
Posao je takav da radimo do 17h sto je gotovo citavi dan provede sam.

Zanima me iz vaseg iskustva koji dom je najprikladniji i najbolji sto se tice skrbi za ovakve bolesnike i kakve su cijene?
Procitao sam prethodne postove, ali nisam izvukao neke zakljucke :ne zna:

Pomoc, jer mi je prilicno hitno...

tribun
13.03.2010., 17:00
Netko, nesto, bilo tko ???

Zana666
01.05.2010., 20:40
Prelistala sam sve i ne nalazim temu o smjestaju neuroloski bolesnih osoba u dom? Duplirat cu ovo,pa neka moderator intervenira i izbrise ako sam se negdje pogubila (bit ce nasljedno).
Baka je umrla od Alzheimera i starosti prije 10 godina.Trajalo je dugo i tesko.Cijelo vrijeme je bila kod kuce i o njoj se brinula kci (moja teta).Uzasno psihicko i fizicko opterecenje,ali nije imala srca smjestati ju nigdje i mi smo to postovali. Prije 3 godine je teta pocela pokazivati blaze oblike iste bolesti. Zivi sama ,hranu donosi iz obliznjeg doma. Nikako se nije dala zapisati na listu u dom (o njoj se nema tko brinuti,nema potomaka,nema blize rodbine,osim mene,a ja sam prokleto daleko),jer,da ona zeli zivjeti sama.
Nedavno je pala u silasku sa stepenica,na putu po hranu i sad lezi u bolnici sa ozbiljnim nagnjecenjem mozda i skoro nikakvom sansom u oporavak..Jednostavno je...otisla.
Doktor kaze da u ovakvom stanju moze biti jos dugo,ali da ju on ne moze drzati u bolnici. Za 4.tjedna (navodno) ce biti otpustena,ali ne moze k sebi kuci jer treba 24 satnu njegu (seceras je).

Pitanje- zna li itko kakav dobar privatni dom u Osijeku ili okolici (ali ono..stvarno dobar!),jer ona nema vremena cekati na listi za stacionar na Drinskoj ??

Dobri ljudi...molim savjet:(

nan
02.05.2010., 00:04
Ovo je podatak sa googla : - "Prehrana" i "Julije" Utipkaj jedno od toga, pa ćeš vidjet.

Zana666
02.05.2010., 08:48
julija sam pregledala,ali pise da ne primaju osobe sa neuroloskim oboljenjima :(

mislila sam na savjet tipa...taj i taj dom ti je odlican...ili bar dobar,ali hvala enivej

Dlapek
10.05.2010., 13:10
Imate li kakvu preporuku za dom za starije osobe.Apartman ili soba s kupaonom.
Cijena ne bi trebala biti problem.

ljubaznagospodja
11.05.2010., 16:07
Tek sada vidim ali možda pomogne.

Alzheimer ne smatraju u svim domovima neurološkom bolešću koja bi bila kontraindikacija za smještaj u dom, a vjerujem pogotovo ako je glavni razlog smještaja potreba za stalnom njegom uslijed fizičke ozljede.

Preporučam direktan razgovor s timom u domu - sorry ako već jesi.

A u potrazi za odgovarajućom ustanovom možda pomogne ovo:

http://www.domovi-za-starije.com/

Lisbeth
20.07.2010., 08:35
Tražimo prikladan dom za osobu s nepunih 60 godina, nepokretna u inv. kolicima.
Preferirane lokacije: Zagreb zapad, Zagreb općenito, Sesvete ili do 10km od Sesveta.

Zanimaju me cijene (već imamo info za neke domove i za nju bi cijena bila 4000-6000kn). Lista čekanja ne dolazi u obzir, treba nam unutar sljedeća tri mjeseca najkasnije.
Svaka informacija je dobro došla.

Ivanicapeca
20.07.2010., 09:51
Tražimo prikladan dom za osobu s nepunih 60 godina, nepokretna u inv. kolicima.
Preferirane lokacije: Zagreb zapad, Zagreb općenito, Sesvete ili do 10km od Sesveta.

Zanimaju me cijene (već imamo info za neke domove i za nju bi cijena bila 4000-6000kn). Lista čekanja ne dolazi u obzir, treba nam unutar sljedeća tri mjeseca najkasnije.
Svaka informacija je dobro došla.

Evo na ovoj (http://www.domovi-za-starije.com/) stranici imaš tražilicu za domove. Nema druge neg sjesti za telefon i okolo zivkat, pa napraviti uži izbor te ih onda obići. Obavezno tražiti da vam se pokaže soba sa štićenicima i probajte procijeniti drže li se u prikladnim uvjetima.

Lisbeth
20.07.2010., 12:58
Hvala!
Planiramo obilazak krajem tjedna, neke smo već kontaktirali. Zanimaju me i iskustva onih koji već imaju nekog u domu, na što sve obratiti pažnju i sl.

Ivanicapeca
20.07.2010., 19:03
Hvala!
Planiramo obilazak krajem tjedna, neke smo već kontaktirali. Zanimaju me i iskustva onih koji već imaju nekog u domu, na što sve obratiti pažnju i sl.

Obrati pažnju na broj štićenika i osoblja koje s njima radi. Barem jedna sestra bi trebala ići na 3 štićenika. Bitno je da se štićeniku mijenja pelena barem 3x dnevno, da se pere u potpunosti na krevetu ručnicima svaki 2. dan, a kupa u kadi jednom tjedno. Ukoliko osoba ne može samostalno jesti, da je netko hrani, a ne da joj se odmah ugradi nosna sonda. Obavezno postojanje liječnika s kojim ustanova surađuje, voznog parka s kojim mogu prevesti nepokretnu osobu u bolnicu na pregled.
Najvjerojatnije će vam ovo sve skupa biti teško pronaći kod nas, ali ono na što bih osobno inzistirala jest strogo održavanje higijene i njege bolesnika, da se bolesnik uredno hrani i hidrira i da redovito prima svoje lijekove, te postojanje kontakt telefona na kojem će vam se uvijek javiti dežurna osoba i dati informacije o štićeniku.

Lisbeth
20.07.2010., 21:00
Ajoj. Ma nije tako strašno, ne radi se o terminalnom bolesniku ni starcu nego o mlađoj osobi (57) koja se kreće u kolicima, većinom može sama jesti, ako ruka ne drhti previše. Ne nosi pelene, samo uložak, i često joj treba pomoći da s kolica dođe na wc i natrag te kod presvlačenja i kupanja, ustajanja iz kreveta i odlaska na spavanje. Nikakva nosna sonda ne dolazi u obzir.
Problem je u tome što ne hoda i slabe su joj ruke, a inače je po svemu ostalom to uglavnom zdrava, vitalna, prisebna i čak aktivna osoba koja ne leži u krevetu, osim dok spava.

Zato nam i ne dolaze u obzir stacionari ni smještaj koji je "bolnica" već više kao dom, s domaćom atmosferom i normalnim životom.

U svakom slučaju hvala na info.

~Angelica~
18.07.2011., 08:21
Podižem temu iz pepela. Zna li netko dal je moguće dobiti mjesto u državnom domu, ali da se plaća. Konkretno me zanima kakvo je stanje u domu na Trnju (Poljička).

drGspot
18.07.2011., 15:00
Podižem temu iz pepela. Zna li netko dal je moguće dobiti mjesto u državnom domu, ali da se plaća. Konkretno me zanima kakvo je stanje u domu na Trnju (Poljička).

U Trnju je potrebno uzeti formulare za prijem u Dom na recepciji doma...ispunit, prikupit 10-tak dokumenata (dobije se popis) i predat na urudjbeni radnim danom od 10-11 (ovaj tjedan je i natjecaj za radna mjesta, pa mozda iza 25.7), soc. sluzba prima stranke 8-9:3o i 12-15 radnim danom...
Prosjecno se ceka 5 godina...Dom ima stacionar i poluStacionar...

Amiga & Linux rULeZ--power to the Linux chix

http://saturn.ffzg.hr/razmjenavjestina/index.cgi?klaudiostefancicsvakodnevnedovitljivosti kakoohrabritizenedakoristelinux

BUBICAMA
31.08.2011., 10:16
zanimaju me iskustva za Domove za starije osobe na području PGŽ.

milennica
20.01.2012., 11:07
Imate li kakvu preporuku za dom za starije osobe.Apartman ili soba s kupaonom.
Cijena ne bi trebala biti problem.

Postoji ovaj dom za stare (http://www.domzastarelion.com)
Odlicni su uslovi, a i dobra cena. Moja komsinica je tamo

pero7376
23.04.2012., 08:01
Moram priznati da trenutno nemam snage čitati sve prethodne postove. Čitala sam ih već prije par mjeseci kad sam se i sama našla u situaciji tražiti odgovarajuću posljednju skrb za svoju majku. Međutim, u to vrijeme na forumu nisam našla adekvatan odgovor te sam se sama upustila u rizik njenog smještaja u bolnicu u Dugoj Resi.
To iz razloga što je od kolegice tata bio smješten u domu na Jordanovcu, plaćali su mjesečno 6.000,00 kuna. Kad mu je postalo jako loše, zvali su je u nedjelju u noći doma da bi ga trebalo prebaciti na Rebro u bolnicu (udaljenost od doma do bolnice je 5 minuta pješice). Ona je morala u noći otići na Jordanovac i platiti čovjeku 200 kuna da ga njihovim vozilom odvezu na Rebro...

Moram priznati da je za mamin smještaj u Dugu Resu pridonijela i mogućnost 24-satnog nadzora liječnika... (u domovima liječnici dolaze jednom ili više puta tjedno, ali koliko sam čula nisu kontinuirano prisutni).
Kad smo prvi dan došli u bolnicu u Dugoj Resi, moram priznat da sam jedva podnijela miris smrti koji se već odavno uvukao u te zidove. Ali pretpostavljam da je to tako i po tim domovima za starije i nemoćne odnosno u njihovim stacionarima.

Međutim, kad sam joj nakon dva dana došla u posjetu, kad se borila sa smrću i više me nije primjećivala, bila sam zadovoljna što je tamo, jer je dobivala infuziju i injekcije protiv bolova, te je imala stalni nadzor sestara i dežurnog liječnika. Koliko sam se god mučila sa osjećajem krivnje tih dana prije i tijekom njenog preseljenja iz Vinogradske u Dugu Resu, posljednji dan njenog života bila sam zadovoljna jer sam joj omogućila vjerojatno najbezbolniji završetak ionako mučnog života...

Što se tiče cijene, prva tri tjedna ide preko HZZO-a, onda se nešto plati (smještaj za neko iduće vrijeme) pa se opet može biti tri tjedna. Bez obzira na cijenu, mislim da je to najadekvatniji tip smještaja za osobe o kojima nema tko brinuti.

O mami smo možda i mogli mi brinuti u zadnjim danima, ali to bi njoj bilo mučenje. Ona nije smjela primati hranu putem usta, a vodu tek pomalo. S obzirom da je imala bolove, doma joj nismo mogli davati tablete već je trebala primati injekcije. Ne znam kakva iskustva tko ima sa liječnicima Hitne pomoći, ali u stvarnosti često nisu u mogućnosti doći baš u trenutku kad ih trebate. A ako su upoznati sa situacijom jer ste ih već prethodno puta koristili (kao mi, dok smo o mami mi skrbili) onda im se često i ne žuri.

Nadam se da sam nekome pomogla u odluci što učiniti i kamo smjestiti najmiliju osobu, htio-ne htio, čovjek u vrijeme interneta, u teškim situacijama često googla pitanja na koja ni internet nema odgovor....

noklica
23.04.2012., 08:09
Pozdrav,

iako nemam potrebu smjestavati sebi najmilije i nadam se da nikada necu imati potrebu, htjela bih staviti ovdje par napomena vezanih za smjestaj..
Kada se nadete u situaciji da morate hitno smjestavati najblize, potrazite savjet u najblizem CZSS, jer se tamo ipak prikuplja dosta informacija, socijalni radnici imaju jako dobar uvid u kvalitetne i dobre domove.

Iz mog iskustva mogu reći da s obzirom na visoku cijenu, ako imate 5000kn i vise, svoje najblize smjestite u dom Tolić. Oni već dugo godina imaju skrb na razini cijene usluge.
Postoji i mogucnost smjestaja po udomiteljskim obiteljima (većinom oko Vrbovca), cijena je cca 2700kn, ali dobro pazite tko su udomitelji. Ima ih divnih i pozrtvovnih, a ima onih da nisu vrijedni ni spomena....

U svakom slucaju oprez...

tomislav10
06.09.2012., 11:24
Molim vas informaciju o tome da li socijalno participira za smještaj starije i oboljele osobe u privatni dom za starije i nemoćne? Ako da koliko je to otprilike!

Unaprijed hvala.

Lisbeth
15.09.2012., 19:58
Iskustvo s domovima, komada 2.
Nažalost preprepreloše. Bili smo u tom famoznom Godanu, uz čak 3 preporuke, ali veliko razočaranje. Dom je ružan, sobe skučene, miris bolnice, namještaj koma, nema stolaca kad dođu posjete...
Zatim:
-ravnateljica ne dopušta izražavanje svog mišljenja, na svaki komentar gleda kao napad na sebe
-ona i liječnica se uvrijede ako se izrazi potreba da osobu pregleda specijalist - iako to piše u otpusnom pismu(pa se to i nije dogodilo, danas razbijam glavu jer možda bi osoba još bila živa)
-u letku nešto bajaju o posjetima psihijatra i društvenom životu - malo morgen
-dom je neprilagođen kretanju osbe u invalidskim kolicima - nije ni građen za tu namjenu
-nema ni vrta ni kvalitetne terase
-u sobi je bio televizor ali postavljen tako da ga samo jedna osoba može normalno gledati, nije bio namješten ni jedan program osim jabuke?!, na nekoliko traženja namjestili su htv1 ali kad god bi došli u posjetu bio bi isključen
-redovno bi nakon pranja naša odjeća završavala na drugim štićenicima i obratno
-osoba, ako nije u stanju kretati se, cijeli dan leži i bulji u strop, sestre dolaze samo obaviti presvlačenje i dati hranu i lijekove
-nepokretni pacijenti se NAVODNO okreću svaka dva sata, ali naš pacijent se žalio da to nije slučaj
-navodno su super stručnjaci za dekubitus, ali nismo vidjeli nikakvo poboljšanje
-primaju i teške psihičke bolesnike, pa je naš pacijent već nakon tjeda-dva, kad su zaprimili jednu takvu bio izložen cjelodnevnom urlikanju i zapomaganju dotične
-jednom smo došli i zatekli našu osobu s visokom temperaturom kako se guši - dežurni tehničar ju je takvom ostavio više sati i tek kad smo došli se ustrčao, zvanje hitne, bolnica
-dom ima svoje fizioterapeute, no iako su proklamirali da pacijente podižu u sjedeći položaj - našeg nisu, već se "terapija" svodila na povremeno masiranje nogu
-s pacijentima se nitko od osoblja ne druži i ne razgovara - što je možda ok za one koji ionako nisu prisebni, ali naš je bio
-sestre su sve redom Bosanke i pitam se jel uopće imaju radne dozvole (to fakat ne znam, ali ne bi začudilo)
-jedina dobra stvar u cijeloj priči bio je sin vlasnice, liječnik specijalizant, koji je stvarno bio pristojan i od pomoći i s kojim se moglo razgovarati te donekle njegova sestra - no oboje su zapoleni i tek bi sporadično bili u domu na sat-dva
-dva puta tjedno se radi vizita (u letku piše više, kao i to da su domu liječnici stalno na raspolaganju - ja sam mislila da to znači da oni JESU tamo, ali nisu) i u 2-3 navrata našoj je osobi bilo jako jako loše, a doktorica je dolje u podrumu s vlasnicom pila kavu i dovukla se tek na našu intervenciju
-zadnji put je također bila kritična situacija i dr (ovaj put specijalist internist) je rekao da je stanje ok - dva sata kasnije na hitnoj i 9 dana kasnije na groblju
-dom ima ugovor s HZZO-om, ali kakve veze to ima s korisnicima nisam uspjela shvatiti, jer mi smo plaćali cijenu koju su nam rekli (6000), plus troškove tipa infuzija, antibiotik, šprice (dodatnih par stotina kuna) i naravno - račun za smještaj ni vidjeli nismo, a ovaj za dodatne troškove da - ali ti računi nisu valjani (bez podataka, potpisa, žiga...ne sjećam se više, ali to nije bio valjan račun već samo nabrajanje što je potrošeno i ukupan zbroj)
-ista stvar i u prvom domu - pa se pitate sigurno zašto se nismo bunili - vrlo jednostavno - jer drže korisnika kao taoca, pa se ne želiš zamjeriti da ga ne bi još više zanemarivali

Općenito, iako je naš slučaj bio takav da se neki dugi život nije očekivao, unatoč mladosti osobe, moram reći da smo svaki put hitnu čekali pre pre predugo, da smo na hitnim prijemima bolnica čekali gotovo dok nije bilo na minutu do smrti (i bili primljeni tek kad sam ja napravila scenu i bila skoro izbačena), da se osoblje u domu ponašalo preležerno, da imaju premalo sestara pa ako su neke od njih i bile ok (jesu) - opet se nisu stigle posvetiti pacijentima.
Nakon smrti, nitko iz doma nije izrazio sućut - osim sestre koja mio je predala stvari. Neke stvari su izgubljene a bile su draga uspomena.
Ja sam dolazila u posjete svaki dan, ali se ne može doći bilo kada, nego samo kad njima paše - od 4-6 (onak, za 6000 kuna koliko se sjećam da smo plaćali, barem bi čovjek mogao u bilo koje doba doći u posjetu?!)

Obiteljski dom, Zelina - još gore (tamo smo bili prije Godana).
Naizgled sve divno i krasno. Gazdarica med i mlijeko, sestra koju smo upoznali isto, velebno zdanje, veliki dnevni prostor, apartmani, "prilagođavaju se željama i potrebama pacijenata", hrana po želji... srede fizikalnu terapiju bla bla bla bla.
Sve će oni napraviti, jer već pri obilasku sam uočila da nešto nije ok - obećanje ludom radovanje.
Opet - dom nije prilagođen osobi u kolicima. Apartman ima stepenicu od 30-40 centimetara. Uopće nije povezan s dnevnim dijelom, osim strmim stepenicama. Može se doći izvana (?!) ali nije povezano asfaltom, nego bi se trebalo po blatu voziti kad padne kiša. Naravno, čim prođe ljeto, oni naprosto prestanu koristiti tu dnevnu prostoriju nego ljudi čube u tim svojim apartmančićima. Televizija? Daljinski ne radi, a opet - osoba je nepokretna. Taman se mijenjala analogna u digitalnu televiziju, a oni nisu prilagodili to - dakle, nema tv-a. Obećali su voditi na wc, umjseto toga - odmah u pelene. Obećali su fizikalnu terapiju, došla je tek nakon 3 tjedna i svako malo ne bi ni došla. Zatim - u 9 u krevet, gašenje svjetla, nemaju nikakvo zvonce da bi nepokretna osoba mogla pozvati u pomoć - navodno po noći obilaze, što nije bila istina i ne samo to - što ako pacijentu pozli i ne može dozvati?Naravno, da su obećali i zvonce i noćna dežurstva i rukohvate - ništa od toga. Kao budu. Da, 2045 možda.
Gazdarica nas je od prvog dana silom nagovarala na tablete za spavanje, iako smo izričito odbili. Sumnjam da ih je svejedno potajno davala, a kad bismo došli u posjete, osoba je bila smušena i dezorijentirana.
Taj dom smo napustili nakon 10 tjedana i zaposlili medicinsku sestru da dolazi doma, ali nažalost, nakon nekog vremena bolnica i potreba za 24-satnim nadzorom što kod kuće nije bilo moguće.

Priča završava na Mirogoju (iz Godana).

Da je naš pacijent bio u stanju da se može transportirati, pobjegli bismo i iz Godana, nažalost tamo smo bili zbog blizine svih bitnih bolnica što nam na kraju nije pomoglo jer smo hitnu čekali predugo. Preživljavanje - 3 mjeseca. Inače, prije prvog smještaja u dom, provela sam dva mjeseca istražujući, obilazeći i raspitujući se, skoro da nema doma u Zagrebu i okolici koji nisam nazvala, poslala upit - a njih 10 sam i obišla. I ova dva su bila najbolja, hahahahahahah. Katastrofa.
Navodno postoji jedan koji je san snova - na granici s Mađarskom, gdje s ljudima rade, da vježbaju mozak i tijelo, a ne da bulje u strop, ali iskreno - u snove više ne vjerujem. To s domovima za stare i nemoćne je jedan lijepi biznis za zgrtanje para uz ništa rada (i potplaćeno polustručno osoblje).

Zlo mi je i danas kad se sjetim, doslovce svaki dan na iglama, trči tamo, trči vamo, zovi, kumi moli, organiziraj... i na kraju samo ogorčenost, tuga i jad.



Eto, nikad više nikog svog ni sebe ne bih tamo poslala (u ova dva + svi drugi koje sam obišla), a što sam vidjela i doživjela i čula od drugih, jadna ti majka ako si star ili bolestan i moraš u dom. Ja osobno bi se rađe otrovala nego da me strpaju u bilo koji stacionar.

Negdje je možda ok za stare ljude koji jesu relativno zdravi i pokretni, ali ako si kritično bolestan i nedajbože nepokretan - radije se pomoli za brzu smrt.

Moram reći, da sam imala još mrvicu snage nagon višemjesečne agonije, da bih odaslala što pisama nadležnim službama, prijava, obratila se i medijima i svašta (tu mislim i na hitnu i na bolnice i na domove) - vezano uz sve propuste i nezakonitosti koje sam vidjela i doživjela i koje je na kraju dana jedna osoba platila životom. Međutim kad vidim kako jedan Maškarin koji ima slučaj čist kao suza, ne može dobiti ni ispriku ni odštetu... mogu si misliti što bih postigla u slučaju terminalno bolesne osobe - koja je zaslužila te zadnje mjesece živjeti dostojno čovjeka uz najveću moguću brigu i pažnju, a dobili smo diletantizam i obraz-đon.

Ovo je ujedno prvi put nakon svega da sam skupila živaca ovo uopće napisati, inače zna samo najuža obitelj.
Ispričavam se na dugačkom i zbrkanom postu...

Lisbeth
15.09.2012., 20:35
Molim vas informaciju o tome da li socijalno participira za smještaj starije i oboljele osobe u privatni dom za starije i nemoćne? Ako da koliko je to otprilike!

Unaprijed hvala.

Mislim da ne, ali najbolje ti je nazvati i raspitati se - ili HZZO ili za početak kod liječnika opće medicine.

Lisbeth
15.09.2012., 21:03
http://www.forum.hr/showpost.php?p=27907416&postcount=31

Čitam ovo gore (svoj stari post) i ne mogu vjerovati, kako je sve tada izgledalo relativno ok i kojom brzinom se sve okrenulo, što zahvaljujući progresiji bolesti, a što divotama naših navodno dobrih i kvalitetnih domova i medicinskih službi. Ne bih htjela nikoga obeshrabriti ni prestrašiti, no doista nemam lijepih riječi, jer unatoč svim provjerama i trudu, eto me već mjesecima u posjetama - ne domu, već groblju i sa sjećanjima koje nikad neću uspjeti izbrisati. Noćna mora.

Lisbeth
15.09.2012., 21:32
Dom Godan - vlasnica radi na Rebru ali jako hladno i odurna osoba, kćerka joj dolazi kao liječnik u posjet pacijentima, Gruden također pa i dr.Djurašin ali kako se kazalo sve je to parada liječnika da opravdaju cijenu. Svi kažu , vaša majka je jako bolesna i možete očekivati svašta svaki dan. A ja sam je mogla posjetiti samo popodne od 16-19 sati , međutim to mi vrijeme nije uvijek odgovaralo. U drugom dijelu dana nisam smjela doći, eventualno ako je bilo nešto važno i sa najavom. Prave se važni, glume bolnicu, glume neku stručnost ali daleko su od topline, stručnosti i kvalitete. Naime, interesatno je to što u tom Domu Godan neki liječnici sa Rebra su smjestili svoje majke , tako dobijaju bodove za Dom,ali prema tim ženama se ponašaju potpuno drugačije i pažljivije i paze na njih i sa llijekovima i sa uslugama, ližu im guzice te medicinske sestre jer moraju kako im kaže tj.naredi vlasnica gđa. Godan.

Dom,trebate inzistirati na pretragama u bolnicama ili privatno raditi pretrage, odvesti osobu u laboratorij ili kod liječnika osobno. KOntrolirati sami zdravstveno stanje, te na vrijeme reagirati ako uvidite nešto što nije kako treba.

U Godanu nisu ni zavjese promjenili ni posteljinu uredili, ni krevete nove kupili, ni noćne ormariće, ma ništa. A Dom ubire harač več godinama. Ma fuj. .

Da sam bar ovo pročitala prije nego smo tamo završili. Makar, nije da smo imali alternativu. I sad kad vraćam film natrag - meni je dom između ostalog preporučila liječnica iz bolnice koja je svoju mamu tamo smjestila. Pa naravno! NJOJ je bilo dobro.:503: :504: :mad:
Nama prvi put nije trebao stacionar jer je stanje bilo stabilno, a drugi put sam inzistirala da je dom s liječnicima da se ne moram ja, nestručnjak, brinuti jel sve s medicinske strane kontrolirano kako spada - i baš tu je sve zakazalo...
Mislim si, pa nema veze što je tijesno, ružno i smrdi, a vlasnica puna sebe - bitno da smo na 2 minute do bolnice i da tamo radi stručno medicinsko osoblje.
hahahahahahahahahahaha ubila bi se sad od jada :visi:

Moki77
05.11.2012., 10:19
Ima li netko iskustva iz prve ruke s domovima Ćorluka iznad Gajnica ili Vrhovnik u Dugom Selu? Hvala!

FernandoAlonso
08.02.2013., 10:56
ima li netko iskustava s domom Villa Brezovica. čujemo da je super, ali skuplji malo??

sebastyan
06.04.2013., 13:36
Živim s mamom, ima 76 godina. Prije 2 godine dijagnosticirana joj je demencija, najvjerojatnije tipa Alzheimer. Dosad smo dobro funkcionirale, ostala bi sama doma dok sam na poslu, kad je lijepo vrijeme izađe u naselje i šeta sa prijateljicama. Zimus je bila gadno bolesna, neka viroza, pa upala dišnih puteva i urinarnog trakta. Nakon toga je otišla nekoliko koraka dublje u demenciju. Hvala Bogu, ured mi je samo 20-tak metara od naselja, imam privatan posao i mogu svaka 2 sata skočiti doma vidjeti kako je. No, sve teže ju je ostavljati samu. Zadnjih 15 dana radim doma, ali ni to nije rješenje. Za posao mi treba maksimalna koncentracija, a to ne mogu postići doma. A ne mogu ni na poslu jer stalno razmišljam o tom što radi i slično.
Ne dolazi u obzir smještanje u bilo kakvu ustanovu jer je mama jako vezana uz mene, još uvijek ima savršeno lucidnih trenutaka i sigurna sam da bi za mjesec dana umrla od žalosti kad bih ju nekamo smjestila.
Upravo tražim neku ženu, družbenicu da to tako nazovem, koja bi bila s njom dok sam na poslu. Za mene je ovo najbolje rješenje.
Ne mogu tvrditi da jednog dana neću biti prisiljena smjestiti ju nekamo, ali to može biti samo onda kad zaista ne bude bila svjesna ni sebe, ni mene, niti bilo čega oko nje.
Zanima me ima li tko iskustva sa takvom vrstom skrbi.
U obzir bi došao i neki poludnevni boravak u domu, recimo. Bitno mi je samo da netko brine o njoj, tako da i ja mogu kvalitetno odraditi posao.

Antonela2907
23.10.2013., 14:04
vidim da je ovdje već bilo riječi o domu za starije i nemoćne u ulici Remete (u Zagrebu) pa stoga, obzirom da imam, nažalost, vrlo blisku osobu koja je tamo boravila (privremeno tijekom oporavka), imam potrebu napisati par stvari.
u svakom slučaju, taj dom ne preporučujem nikome!
razlog: na početku su svi divni, krasni i ljubazni - dok ne smjestite osobu i ne platite. obećaju vam izvrsnu brigu i njegu, kvalitetnu hranu, konstantan rad i vježbe s fizioterapeutom i još niz drugih "beneficija". vjerujete im jer je ipak mjesečna cifra nemala - cca. od 5-6 tisuća kn, ovisno o sobi.
kod nas je ishod bio sljedeći - o osobi koja u tom momentu nije mogla skoro ništa bez tuđe pomoći brinuli su vrlo loše, bila je zanemarena, ne-presvlačena (završila je nakon mjesec dana s nekoliko unutarnjih upala), vježbe s fizioterapeutom trajale bi doslovce par minuta (uz ispriku "danas vam ne ide, prekidamo"), osoba je bila izgladnjela i oslabjela (jer sama tada nije mogla uzimati hranu), a doživjeli smo u tom domu i krađu (za što nam nikada nije bio refundiran iznos, iako je jedna "struja" uprave doma to obećavala, a druga opovrgavala). uz to, ti jadni i nemoćni ljudi su tijekom ljetnih dana imali pokvarenu klimu koja sobu uopće nije rashlađivala, a prozor se nije smio otvoriti "da netko ne bi pao". uglavnom, gušili su se u smradu i vrućini - i to za gore navedenu mjesečnu cifru!
o ravnateljici mogu reći sve najgore - u početku je, naravno, ljubazna, a nakon što osoba tamo bude smještena i u slučaju ne daj Bože bilo kakvog problema (kao što je bilo u našem slučaju), "ploča" se mijenja i žena pokazuje svoje pravo lice - osobe u potpunosti bezosjećajne, nespremne na suradnju i pomoć i, zapravo, vidite da joj je jedini cilj novac i zarada, a ne briga i empatija prema bolesnoj i nemoćnoj osobi!
zbog svega što smo proživjeli još uvijek važem isplati li se cijeli slučaj prijaviti Ministarstvu zdravlja (ne znam bi li išta konkretno poduzeli ili bi to za njih bilo samo prazno slovo na papiru) ili je ipak efikasnije na sve moguće načine svoje iskustvo dijeliti s ljudima i pomoći im da se osobi koja im je draga i važna ne dogodi ovo što se dogodilo članu naše obitelji. kod nas je hB cijela priča sretno završena, osoba o kojoj govorim se oporavila, no bešćutnost i aroganciju koju smo tamo doživjeli neću nikada moći shvatiti, ni zaboraviti. da sam na mjestu onih koji vode taj dom, mogu reći samo jedno - gadila bi se svako jutro gledajuć sebe u ogledalo! i bilo bi me Boga strah!

prilika
23.10.2013., 14:51
Već sam pisala na dugoj temi. Meni je jako dobar dojam ostavio dom Villa Brezovica u Brezovici. Uredno je i čisto, vode štićenike van iz soba u dnevni boravak. Oni koji su u boljem stanju izlaze i van u dvorište. Članovi obitelji mogu biti sa svojim bolesnicima i po danu i po noći ako treba uz neku nadoknadu. Imaju stalno zaposlenog fizijatra. Primaju ljude i na privremenu rehabilitaciju na oporavak od operacija. Sestre su mlade i ljubazne, meni su ostavile jako dobar dojam. Mi smo već bili dogovorili smještaj za oporavak za mamu gdje bi i ja bila tamo sa njom cijeli dan i nadgledala oporavak. Na žalost uslijed nebrige u bolnici i sepse mama nije doživjela odlazak na rehabilitaciju.

Nakon prve operacije ove godine mama se oporavljala doma. Dolazio je fizioterapeut iz ustanove Zorica, ali mamu nije niti vidio liječnik fizijatar jer oni ne dolaze doma.

Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk 4

rainbowhunter
14.12.2013., 13:05
Bok svima :w

Molim vas za pomoć...naime, mama mi je oboljela od Alzheimerove bolesti, ona i tata žive sami, tata je isto već star i bolestan, a o njoj se sve teže skrbiti tako da će joj sigurno biti potreban smještaj u domu, a tata bi joj se nakon nekog vremena pridružio. Kome se i kako obratiti? Čujem da se jako dugo čeka slobodna soba...iz Zagreba smo i nikako ih ne bih smjestila negdje daleko, ali najveći problem su, dakako, financije...oboje imaju malu mirovinu i ne mogu si priuštiti domove od 4000kn pa nadalje, a ja im isto nisam trenutno u mogućnosti pomoći financijski. Barem mi za početak preporučite nekakvo savjetovalište za umirovljenike, bilo kakva informacija dobro bi mi došla.

Hvala

prilika
14.12.2013., 13:16
Ovo što bi vama odgovaralo po cijeni su državni domovi. Ali tamo se čeka slobodno mjesto godinama. Uvjeti boravka su bolji u nekim boljim i poznatijim privatnim domovima. Mamin fizioterapeut koji nam je dolazio doma je često prije nego je došao kod nas doma bio kod pacijenata u državnom domu. Rekao je da neki nisu stigli biti niti presvučeni kada je on ujutro dolazio. Nekima je on dodavao vodu jer im nisu niti dali piti. Koliko sam ja shvatila najveći problem je što je premalo osoblja u državnim domovima.

Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk 4

body halleck
14.12.2013., 14:19
Bok svima :w

Molim vas za pomoć...naime, mama mi je oboljela od Alzheimerove bolesti, ona i tata žive sami, tata je isto već star i bolestan, a o njoj se sve teže skrbiti tako da će joj sigurno biti potreban smještaj u domu, a tata bi joj se nakon nekog vremena pridružio. Kome se i kako obratiti? Čujem da se jako dugo čeka slobodna soba...iz Zagreba smo i nikako ih ne bih smjestila negdje daleko, ali najveći problem su, dakako, financije...oboje imaju malu mirovinu i ne mogu si priuštiti domove od 4000kn pa nadalje, a ja im isto nisam trenutno u mogućnosti pomoći financijski. Barem mi za početak preporučite nekakvo savjetovalište za umirovljenike, bilo kakva informacija dobro bi mi došla.

Hvala

Ako već nisi kontaktirala, pitaj njih (http://www.alzheimer.hr/)...

rainbowhunter
14.12.2013., 15:07
Ovo što bi vama odgovaralo po cijeni su državni domovi. Ali tamo se čeka slobodno mjesto godinama. Uvjeti boravka su bolji u nekim boljim i poznatijim privatnim domovima. Mamin fizioterapeut koji nam je dolazio doma je često prije nego je došao kod nas doma bio kod pacijenata u državnom domu. Rekao je da neki nisu stigli biti niti presvučeni kada je on ujutro dolazio. Nekima je on dodavao vodu jer im nisu niti dali piti. Koliko sam ja shvatila najveći problem je što je premalo osoblja u državnim domovima.

Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk 4

znam da su uvjeti u državnim domovima na rubu jada, ali nažalost doista si oni sami, a ni ja, ne mogu priuštiti mjesto u privatnom domu....možda u nekom jeftinijem, morat ću se raspitati o cijenama

Ako već nisi kontaktirala, pitaj njih (http://www.alzheimer.hr/)...

hvala puno, čini mi se da bi odavde mogla saznati puno informacija, ne samo o domu, već i kako pomoći mami dok je još kod kuće, kako se nositi s činjenicom da boluje od AD i sve ostalo vezano uz tu bolest

prilika
19.12.2013., 13:59
Ako je ikako moguće ostavite mamu kod kuće i nemojte je dati za stalno u dom. To vam je moj savjet. Nekad je čak i nešto jeftinije ako nađete nekoga da vam pomogne doma oko mame kada vas nema. Postoji i dom Villa Brezovica koji izgleda kao hotel i primaju bolesnike i na rehabilitaciju privremeno nakon operacije. Imaju i stalno zaposlenog fizijatra i svoje fizioterapeute. Taj je dom dosta skup, ali ima dobre uvjete. Primiti će i člana obitelji koji želi biti uz svog bolesnika na rehabilitaciji, ali to će posebno naplatiti. Tako da je cijena dosta visoka.

Poslano sa mog HUAWEI Y300-0100 koristeći Tapatalk 4