Recite mi iskreno...

[House`s Mistres]

Ja, po ovome šta čitam tu na psihologiji, kroz kakva sve sranja ljudi prolaze, ne bih svoje stanje nazvala depresijom niti poremećajem niti bolešću... Šta ste vi sve prošli, ja sam još i super. Al ak nije nešto od navedenog, onda bogami fakat ne znam kaj je...
Ja sam inače težak karakter, valjda odmalena... Hipersenzibilac sam i odkad se sjećam sve me živo pogađalo jako, i moja nesreća i tuđa. Sve osjećam preintenzivno, pogotovo jad i tugu (posebno tuđu...). Imam 21 godinu i nemrem baš reć da mi je život tj. djetinjstvo bilo sjebano jer znam mnoge ljude koji su proživjeli i gore stvari od mene pa su dobro...al za neke stvari bi voljela da su ispale drugačije, npr. razvod roditelja, moj odnos s tatom koji je zadnjih par godina užasno loš, neke stvari koje sam saznala o svojoj obitelji dok sam bila možda još premlada za to...
Ne znam, ne mislim o tome često, ne zamaram se time...al možda je podsvjesno ostavilo neki trag?

Uglavnom, danas sam takva kakva jesam...i to svoje "ja" opće ne znam definirat.
Ljudi kažu da sam društvena, sa svima se znam, sa svima se šalim, zafrkavam, stalno sam u društvu (zbog faksa koji traje cijeli dan), al to me kadkad tak iscrpljuje da je to strašno... Ispod te površinske zajebancije, ja sam ustvari samotnjak, ja najviše volim bit sama, ić sama doma sa slušalicama u ušima da nikog ne čujem, jednostavno bit SAMA... U zadnje vrijeme me svo to društvo oko mene sve više umara, sve teže skrivam kolko me ti ljudi zapravo živciraju i smetaju, a dvoje-troje prijatelja je to i primjetilo, pa su bili komentari u stilu da sam "čudna u zadnje vrijeme". Strahovito me živcira ovaj svijet i licemjerje i pokvarenost ljudi i nemrem to više skrivati, jedva izdržim cijeli dan na faksu a da ne puknem ko kokica, okružena svim tim površnim poznanstvima i jednim te istim pričama svaki božji dan...

Povlačim se u sebe sve više, u svoj mali svjetić u glavi, stvoren još u osnovnoškolskim danima...Tamo me bar nitko ne zajebava i ne ispituje i ne moram se smješkat ak neću i nikome niš objašnjavat.
Uvijek sam bila marginalac, autsajder sa vlastitim idejama koji se nije povodio za nikim samo zato kaj je to "cool" i "trendi"..radije sam bila sama doma nego išla van s nekim samo da bi išla van, radije sam sjedila solo nego s nekim, nikad nisam voljela radit u timu a bogme ne volim ni sad...Sve je dobro, samo dok ja mogu po svom, kome ne paše nek ide. Ostat ću solo, pa kaj? Nije najgora stvar na svijetu...

Pred kraj osnovne, a to je negdje i vrijeme kad mi se stari opet oženio, imala sam čudan osjećaj boli u sebi koji nisam znala izraziti (iako to nije bilo zbog tate)..Mislim da je tad sve to skupa i počelo... U to vrijeme sam se znala razrezat starim hrđavim žiletom (tamo di mama nije mogla vidjet) iz čiste dosade, da vidim do koje granice mogu ić, kolko boli mogu podnijet, bilo mi je fora hodat cijeli dan po školi i osjećat bolove na razderotinama..Osjećama sam se živom..
Mislila sam na početku srednje da me to prošlo, da je to bila neka debilna tinejdžerska faza, ali vraga... Tu i tamo sam se i dalje znala rezat i radim to još i danas. Doslovce, iz dosade, i zato da imam ožiljke. Neš ti debilnog razloga...
Glupo je reć "volim kad me boli" jer tolko blesava baš i nisam...Al ne znam zakaj me onda taj isti stari žilet svaki put tak privuče i dok se razrežem s njim samo želim da me boli što jače, da vidim dokud mogu ići...
Ne bojim se smrti, ali ju niti ne priželjkujem. Da mi netko iz oklade veli da stanem pred auto i dovedem se u stanje kliničke smrti da bi vidla "da li ikaj ima na drugoj strani", napravila bi to. Ispitivanje vlastitih granica, jel...

Imam dečka koji me strahovito voli. Dokazao je to milijun puta i mgu zbilja reć da je taj čovjek učinio više za mene u godinu dana nego moj otac cijeli moj život. Toliko se trudi da me shvati, iako smo različiti karakteri, i toliko je sposoban podnijeti samo da bi bio s menom.
A ja ću napravit sve da ga povrijedim. Namjerno ga zajebavam, vučem za nos, iživljavam se na njemu, sarkastična sam strašno (i inače, prema svima, prema životu), cinična...Doslovce sam zlobna prema njemu. A sad će ovo glupo zvučat...volim ga najviše na svijetu.

I prema frendici koja mi je najbliža, znam biti takva. Ona se ne zna obranit, ja se zderem na nju a ona sirota samo kaj ne proplače...A meni to onda bude super! Osjećam se ko pobjednica. U nekoj bitki koju ja očito vodim sama sa sobom... Mrzim kad se na meni ljudi iskaljavaju, al ću se istovremeno ja iskaljavat na njima tolko da to boli...
Kao da uporno one koji su mi najbliži želim što više povrijedit i dovest do ruba živaca i do te mjere da se okrenu i odu i stave me više na miru, samu...
Pa ko normalan to radi?

I iako znam da svima vama, nakon svega što sam napisala, sad zvučim ko obična kučka a ne ko netko ko ima problema...reći ću vam da se samoj sebi sviđam makar znam da sam prema ljudima oko sebe otrovna puno više nego kaj su zaslužili... Jel vam to normalno? Meni nije.
Kolke cure bi bile presretne da imaju mog dečka koji bi zvijezde skinuo za njih da može, a ja ga odbacujem svakodnevno na sto različitih načina...

Pitam vas, jer ja nemam odgovor..U čemu je moj problem? Psiha, ili jednostavno težak karakter? Šta nije u redu? Šta bi vi na mom mjestu?
Evo jučer mi je opet jedna osoba rekla da sam baš prava ženska verzija dr.Housea, po karakteru... Pošto znamo kakav je on gad, većinom, :-) to se ne bi trebalo shvatit kao kompliment..Al meni je to bio najljepši kompliment koji sam dobila u zadnjih ne znam kolko.

[nitko&ništa]

A gle, nekakav defaultni savjet je da posjetiš psihologa... ono, rezuckanje žiletom, destrukcija prema sebi i drugima... to i ne zvuči baš banalno.

[Weedeemer]

jesi kad dozivjela zivcani slom?
ako nisi, mozemo i to rjesit.

[PashkoPata'q]

House je ok, inače ga ne smatraju takvim jer sarkazam "pogađa" ljude koji ne znaju podnijet šalu na svoj račun.

Što se rezanja tiče, rekao bih da je to jedan način na koji se zaborave osobni problemi i način na koji se sam kažnjavaš jer stvari nisu onakve kakvima ih ti želiš.
Samo makni svoje percepcije o "normalnom" stanju obitelji, svoje budućnosti i ostalih stvari jer pojam normalno je područje relativizma. Nitko ti ne može reći koje su stvari normalne, a koje nisu. I uopće makni predodžbe ako se ne znaš s njima snosit jer one donose teže nezadovoljstvo.

Čuj što se tiče uživanja u tuđoj i svojoj boli come to the light side, you'll breath better here.

[House`s Mistres]

jesi kad dozivjela zivcani slom?
ako nisi, mozemo i to rjesit.


Ajde da i to vidim..

[Melpina]

evo, kažen ti iskreno.

[Weedeemer]

kaj slusas, od muzike?

[donn]

Bok, to što si napisala gore, pa to i nije nešto strašno, zašto stvaraš problema oko toga. Režeš se žiletom pa što...imaš plemena na svetu koji se izrezuju po cijelom tjelu i njima to lijepo i prirodno i nikom ništa. Ja osobno mislim da si uništavaju jedan organ bez kojeg čovjek ne bi živio.Taj organ pun ožiljaka nije toliko efikasan za čovjeka u odnosu na zdravu kožu. Draga dušo kod tebe je neki drugi problem s kojim se ne želi suočiti, ali vjeruj mi morat ćeš kad tad hijela ti ili ne.Shvati da je čovjek sam po sebi problem, stoga ništa nenormalno da ljudi imaju raznorazne probleme, međutim svi su u njima samima. Čovjeku je svojstveno da ide linijom manjeg otpora, stoga vlastiti problem preslikat će na drugoga i taj drugi je redoviti krivac.To je jako jako zgodno.
ukratko:
1. Nemoj kriviti oca i njegov život...to je njegov život
2. Nemoj kriviti sebe nizašta nisi kriva
3. Nemoj tražiti u svom dečku nešto što si izgubila ili misliš da si izgubila
4. Podari mu ljubav odnosno budi ljubav (ne mislim na sex )
5. Ako ne možeš dati nikad nećeš biti sretna u vječnom primanju.
6. Ne trebaš nikakve medikamente i druge gluposti okreni se sebi i svojoj osobnosti i uloži mnogo mnogo truda na tome i ne idi linijom manjeg otpora.
7. Živi što je moguće prirodnije (to baš nije lako moći ćeš se i sama uvjeriti,
samo da nadodam prirodno i normalno nije isto do te spoznje ćeš morat sama doć.) i steći ćeš mnogo prijatelja i poznanika koji neće tračati .....
8. Svašta sam napisao, na tebi je što ćeš, nitko neće za te, u tebi je ključ problema i u nikom drugom.
S željom u uspjeh pozdrav Donn.

[House`s Mistres]

Nisam ni rekla da je rezanje loše. Kad bi JA smatrala da je loše, ne bih to radila. Samo sam svjesna da DRUGI to smatraju lošim. A šta drugi misle (a to sam već i napisala..), nije me baš briga. Ionak većina ljudi s kojima sam okružena ni ne zna za to niti trebaju znati.
Ne stvaram probleme oko ničega. Samo želim čuti mišljenje ljudi, objektivno mišljenje nekog sa strane, iz treće perspektive, nekog ko me ne zna i stoga mi nema razloga željet ni dobro ni zlo. Jer od prijatelja/dečka/mame mogu dobit samo emotivno razmišljanje. Zato pitam vas.

1. Zar sam negdje spomenula da krivim oca za bilo šta? ...Hmmm...ne vjerujem. Nek on samo živi svoj život, nisam ga trebala prije i ne trebam ga ni sad.
2. Ne krivim ni sebe. Bože sačuvaj! :)
3. Nisam ništa izgubila, imam sve šta mi treba...Samo ne mogu više osjetit sreću zbog toga. Znam da bih trebala bit sretna i veselit se budućnosti, al to ne osjećam.
4. Dajem kolko mogu. Nemoj krivo protumačit.

6. Zašto da ulažem trud? Općenito pitanje.
Linijom manjeg otpora nikad nisam išla, sve kaj sam u životu dobila a tiče se odnosa s drugima dobila sam na teži način, nije mi niš palo s neba. I bolje.

[House`s Mistres]

kaj slusas, od muzike?

Aha, to je sad bitno za ovu temu? :gitara: Pa ok...

Uglavnom rock, u svim svojim oblicima. Stari jazz, blues, that kinda shit...

[Weedeemer]

Aha, to je sad bitno za ovu temu?

pitam se zakaj ne slusas cajke ili techno...
ono, priklonit se masi.

ocito te boli banana kaj netko misli o tebi, jer imas svoj stav.
...neki rebel u dusi :D

[House`s Mistres]

Rebel ili ne, s razlogom ili ne, :) - da, boli me banana i ostale voćke kaj će netko mislit. Znaš onu: kud svi tud i mali Mujo? E samnom ti je suprotno.
Ja sam nonkonformist ili se bar to trudim bit. Mnogim stvarima se prilagođavam protiv svoje volje a samo zbog dečka, obitelji, bla bla bla... Da sam sama, vjerojatno bi živjela na drvetu (al s laptopom).

Cijelu srednju nisam izlazila jer su svi izlazili na cajkuše jer je to trendi. Ja sam bila doma i gledala Novu TV ili čitala Karenjinu (nakon 3 čitanja dosadi). Mogu na prste jedne ruke izbrojit kolko puta sam u životu izašla van! Al eto, takvo društvo u srednjoj me totalno odbilo od izlazaka... Mada tu ima i drugih okolnosti, tipa prijevoz, pare i slično...
Al ono, radije ću bit doma sama nego se prilagođavat. A i ne volim velika društva i gužve i to...

[Weedeemer]

aha, + kaj si iz neke vukojebine? :D
dodji pri mene, bumo si spili vinčeka.

[House`s Mistres]

Iz Zagreba sam. Neš ti vukojebine.
Čuj, jel ima to tvoje ispitivanje nekog smisla ili ono, samo kratiš vrijeme?

p.s. imam 2 bačve doma, mlado ko beba, kad to riješim onda me zovi.

[mekmek]

budi sretna.. ljudi obožavaju takve kao ti
što si više otrovna, sarkastična to ćeš biti i više cijenjena
uostalom svi smo mazohisti :top:

[Nicole Krauss]

Odrasti i prestani bit sebichno govno. Oprosti na izrazu ali znam kakva si jer sam i sama nekad takva bila - i bilo mi je dobro, bolje nego sad. Jer sam bila nezrelo malo govno koje je mislilo samo na sebe i koje je smatralo da je posebnije od svih. E pazi - nisi nista bolje, dapace - gora si ...i ako to uskoro ne shvatis pozalit ces jer : what goes arround comes arround. Pozdrav.

[alapača]

ne kužim kaj je čudno u preziranju mase :ne zna:
nije istina da masa voli individualce - nekad ih voli do neba i natrag, a u drugom ih trenutku razapinje na križeve i ine stupove :rolleyes:
cura nije sebično govno i to nije lijepo govoriti osjetljivim ljudima jer si oni onda zabriju da to stvarno jesu i još se više udalje od drugih.

[House`s Mistres]

budi sretna.. ljudi obožavaju takve kao ti
što si više otrovna, sarkastična to ćeš biti i više cijenjena
uostalom svi smo mazohisti :top:

hehehe! :mig: Sad baš da me obožavaju... ne bi se kladila. Ja imam tu glupu naviku da budem iskrena prema svima, pa makar to bilo i brutalno, a kolko sam skužila ljudi samo prividno vole da si s njima iskren, jer istina vrlo često boli a rijetki se s tim ne znaju ili ne žele suočit, pa će radije da im ljubiš guzu i muljaš, nego kažeš onak kak je.
Ja to ne radim.
Zato bi prije rekla da me vrlo malo broj ljudi voli a ostatak prezire.
Iskreno, tak mi je puno draže.

[House`s Mistres]

Odrasti i prestani bit sebichno govno. Oprosti na izrazu ali znam kakva si jer sam i sama nekad takva bila - i bilo mi je dobro, bolje nego sad. Jer sam bila nezrelo malo govno koje je mislilo samo na sebe i koje je smatralo da je posebnije od svih. E pazi - nisi nista bolje, dapace - gora si ...i ako to uskoro ne shvatis pozalit ces jer : what goes arround comes arround. Pozdrav.


Bilo ti je bolje prije nego sad. I šta da ti sad ja velim na to ak ti to priznaš i toga si svjesna a niš ne poduzimaš?!

Ja ne smatram da sam posebnija ili bolja od svih. Ne znam iz čega si to zaključila. Ima boljih, i to jako puno. Evo ja ti odma nabrojim barem 5-6 komada...
Al bogme nisam ni gora od svih! :) Ne generaliziraj, nije sve crno-bijelo...

Nije tu opće pitanje ko je bolji od koga, ili gori.

[House`s Mistres]

By the way, jel netko od vas probao ove nove tablete Belmiran? Za smirenje, navodno ne izazivaju navikavanje, moš gutat kolko oćeš tj. po svojoj slobodnoj procjeni..Nekak mi to čudno zvuči. Jer zna netko od vas kak to djeluje?

[joolz]

Strahovito me živcira ovaj svijet i licemjerje i pokvarenost ljudi i nemrem to više skrivati, jedva izdržim cijeli dan na faksu a da ne puknem ko kokica, okružena svim tim površnim poznanstvima i jednim te istim pričama svaki božji dan...

pa hipersenzibilna si, mislim da je tvoje ponasanje i odnos prema ljudima sasvim normalna reakcija s obzirom na tvoj karakter..ne mozemo svi biti ravnodusni ni potpuno histericni,neki imamo svoju sredinu izmedju tog dvoje:mig:

Povlačim se u sebe sve više, u svoj mali svjetić u glavi, stvoren još u osnovnoškolskim danima...Tamo me bar nitko ne zajebava i ne ispituje i ne moram se smješkat ak neću i nikome niš objašnjavat.
Uvijek sam bila marginalac, autsajder sa vlastitim idejama koji se nije povodio za nikim samo zato kaj je to "cool" i "trendi"..radije sam bila sama doma nego išla van s nekim samo da bi išla van, radije sam sjedila solo nego s nekim, nikad nisam voljela radit u timu a bogme ne volim ni sad...Sve je dobro, samo dok ja mogu po svom, kome ne paše nek ide. Ostat ću solo, pa kaj? Nije najgora stvar na svijetu...

poznato mi ovo:mig:..a ovo zadnje sto si rekla -biti sam nije najgora stvar na svijetu - pa nije,pogotovo ne recimo vikendima, pogotovo u situacijama kada trebas odmor od svih,ali dugorocno - sumnjam da bi bila sretan cinik samotnjak do kraja svog zivota :mig: a mislim opet,ako ti toliko pase, ostani neprilagodjena, dok god ti ne vidis nesto lose u tome, sve je to ok.. :ne zna:

I prema frendici koja mi je najbliža, znam biti takva. Ona se ne zna obranit, ja se zderem na nju a ona sirota samo kaj ne proplače...A meni to onda bude super! Osjećam se ko pobjednica. U nekoj bitki koju ja očito vodim sama sa sobom... Mrzim kad se na meni ljudi iskaljavaju, al ću se istovremeno ja iskaljavat na njima tolko da to boli...
Kao da uporno one koji su mi najbliži želim što više povrijedit i dovest do ruba živaca i do te mjere da se okrenu i odu i stave me više na miru, samu...
Pa ko normalan to radi?

mislim da smo svi uvijek najgori prema ljudima koji su nam najdrazi- iz iskustva. ne znam zasto je to tako.. normalan/nenormalan..ah:rolleyes:

I iako znam da svima vama, nakon svega što sam napisala, sad zvučim ko obična kučka a ne ko netko ko ima problema...reći ću vam da se samoj sebi sviđam makar znam da sam prema ljudima oko sebe otrovna puno više nego kaj su zaslužili... Jel vam to normalno? Meni nije.
Kolke cure bi bile presretne da imaju mog dečka koji bi zvijezde skinuo za njih da može, a ja ga odbacujem svakodnevno na sto različitih načina...

Pitam vas, jer ja nemam odgovor..U čemu je moj problem? Psiha, ili jednostavno težak karakter? Šta nije u redu? Šta bi vi na mom mjestu?
Evo jučer mi je opet jedna osoba rekla da sam baš prava ženska verzija dr.Housea, po karakteru... Pošto znamo kakav je on gad, većinom, :-) to se ne bi trebalo shvatit kao kompliment..Al meni je to bio najljepši kompliment koji sam dobila u zadnjih ne znam kolko.

kucka bi bila da se ne propitujes ovdje je li tvoje ponasanje normalno :mig: odnos prema decku - strah od intimnosti?
jesi sigurna da samo ne gledas previse housea:D

[747]

Ma šta ti pričaš ova se ne propituje ova se hvali.

Žena tipa jebe se za lajnu seeda jer misli da je to cool pošto je kool u njenim krugovima niskog stupnja razvoja.

[joolz]

Ma šta ti pričaš ova se ne propituje ova se hvali.



a ne znam.. mozda je i to..ne fasciniraju me cinici (barem ne u stvarnom zivotu) tako da nisam dozivjela kao samohvalu :mig:

[Cocaine Nights]

Nemojte da vas naslov teme zavede, naravno možete govoriti iskreno, ali vrijeđanje sugovornika na forumu je i dalje zabranjeno.

[LostForever]

Nemam dobro mišljenje o tebi. Namjerno mrziti ljude zato što su normalni. Mislim, i ja bih htio da su ljudi manje normalni, ali ih ne mrzim. Iritira me kad ljudi koji imaju prijatelje pričaju kako imaju nekih problema u životu...

[Frustry]

Nemam dobro mišljenje o tebi. Namjerno mrziti ljude zato što su normalni. Mislim, i ja bih htio da su ljudi manje normalni, ali ih ne mrzim. Iritira me kad ljudi koji imaju prijatelje pričaju kako imaju nekih problema u životu...

život bez prijatelja - smrt bez svjedoka

[Joanna4]

Iskreno mislim da ti je previse dosadno. I imas visak energije. Ispucaj ju na neki nacin koji ti se svidja, i nece ti trebati psihic ni tablete.

[House`s Mistres]

Ma šta ti pričaš ova se ne propituje ova se hvali.

Žena tipa jebe se za lajnu seeda jer misli da je to cool pošto je kool u njenim krugovima niskog stupnja razvoja.


.....A upravo napišem post veličine afrike o tome kako NE radim stvari za koje društvo smatra da su cool niti sam ikada radila nešto samo zato da bi bila u cool društvu ili uopće prihvaćena u društvu!!! :)
Brijem da ti je post jednostavno bio predugačak...


Ne hvalim se.
Ali, imaš pravo na vlastito mišljenje, zato samo izvoli...
Izbrusi jezik na meni, možda ti bu lakše u životu...

Kak si tak sigurna da sam iz krugova niskog stupnja razvoja?
I ti si tamo? :mig:
Pusa

[House`s Mistres]

Nemam dobro mišljenje o tebi. Namjerno mrziti ljude zato što su normalni. Mislim, i ja bih htio da su ljudi manje normalni, ali ih ne mrzim. Iritira me kad ljudi koji imaju prijatelje pričaju kako imaju nekih problema u životu...

Tri greške u drugoj rečenici.
Ne mrzim ljude, (inače ne bih apsolutno s nikim komunicirala niti imala dečka) nego prezirem društvo kao takvo jer je "civilizirani čovjek" pao na jako niske grane i smučio mi se. A pod "društvo" mislim, naravno, i na ljude koji me okružuju (na faksu), a to je pak priča za sebe...

U svakom slučaju, ne mrzim ih zato kaj su normalni.
Kao prvo, to što je tebi normalno, ne mora biti i meni.
Ako je nešto u skladu s društvenim pravilima, ne znači automatski da je normalno.

A treća stvar... Budi uvjerena da to NE radim namjerno.

Vjerovao ili ne, apsolutno SVI ljudi imali ili nemali prijatelje imaju probleme u životu. I ti ih imaš, i tvoji prijatelji, bla bla bla...Misliš da "imanje" prijatelja sve rješava?

[LostForever]

Tri greške u drugoj rečenici.
Ne mrzim ljude, (inače ne bih apsolutno s nikim komunicirala niti imala dečka) nego prezirem društvo kao takvo jer je "civilizirani čovjek" pao na jako niske grane i smučio mi se. A pod "društvo" mislim, naravno, i na ljude koji me okružuju (na faksu), a to je pak priča za sebe...

Drugim riječima, društvo kao takvo ti je dosadno jer su ljudi previše normalni, tako je i kod mene.

U svakom slučaju, ne mrzim ih zato kaj su normalni.
Kao prvo, to što je tebi normalno, ne mora biti i meni.
Ako je nešto u skladu s društvenim pravilima, ne znači automatski da je normalno.

Ja sam mislio da ih zbog toga mrziš.
Normalno je po meni ono što je uobičajeno, u skladu s očekivanjima.

A treća stvar... Budi uvjerena da to NE radim namjerno.

Ali tako to ispadne s gledišta normalnih jer oni te ne razumiju.

Vjerovao ili ne, apsolutno SVI ljudi imali ili nemali prijatelje imaju probleme u životu. I ti ih imaš, i tvoji prijatelji, bla bla bla...Misliš da "imanje" prijatelja sve rješava?

Ne mislim. Samo zavidim ljudima sa više samopouzdanja od mene koji bez problema sklapaju prijateljstva.

[mekmek]

Tri greške u drugoj rečenici.
Ne mrzim ljude, (inače ne bih apsolutno s nikim komunicirala niti imala dečka) nego prezirem društvo kao takvo jer je "civilizirani čovjek" pao na jako niske grane i smučio mi se. A pod "društvo" mislim, naravno, i na ljude koji me okružuju (na faksu), a to je pak priča za sebe...

U svakom slučaju, ne mrzim ih zato kaj su normalni.
Kao prvo, to što je tebi normalno, ne mora biti i meni.
Ako je nešto u skladu s društvenim pravilima, ne znači automatski da je normalno.

A treća stvar... Budi uvjerena da to NE radim namjerno.

Vjerovao ili ne, apsolutno SVI ljudi imali ili nemali prijatelje imaju probleme u životu. I ti ih imaš, i tvoji prijatelji, bla bla bla...Misliš da "imanje" prijatelja sve rješava?

to ti je od previše filmova
svi su svima dosadni (nemoj misliti dušo da ti isto nisi dosadna :mig:).. očekujemo da će nam se pojaviti neki opičen lik ko stifler u američkoj piti pa će nas sve zabavljat ili neka faca koja će se kurčiti a mi ćemo zanosno okretat glavu.
stvarnost je drugačija... ljudi žele sitne stvari... školu, posao, obitelj.. i pogledati navečer zanimljiv film sa dečkom/curom. nema tu ništa fantastično, cool, mrak i tako treba da bude. ako hoćeš adrenalin odi se bavit ekstremnim sportvoima... tamo ćeš naić na hrpu teških 'kulera'

[mekmek]

Ne mislim. Samo zavidim ljudima sa više samopouzdanja od mene koji bez problema sklapaju prijateljstva.
postoji jedna određena draž i u tome. :mig: neki lako sklapaju prijateljstva a neki ne. kako bi svijet izgledao da svi lako sklapaju prijateljstva?? :eek: malo smiješno možda :lol:

[dersette]

sarkazam je samoobrana, neka mi odsjeku ruku ako kronično sarkastične osobe nisu iznutra slabići. Mislim da je to neki spoj snažnog intelekta i hipersenzibilnosti,borba između tog dvoje, racio ironizira emocije, kad ironiziraš svoje, ironiziraš i tuđe. Time pokušavaš pokazati koliko si zapravo jak i kako ti "zapravo nije ništa" i kako te nitko ne može povrijediti jer ćeš svakog tko pokuša sasjeći svojim briljatnim verbalnim sposobnostima. Napad iz obrane. Obrane od oca u tvom slučaju koji te povrijedio? Ne želiš sama sebi priznati da te povrijedio jer bi to značilo da si njemu priznala da te povrijedilo a samim time i poraz.Čini mi se da ti emotivnu slabost uspoređuješ sa porazom. Ako jest tako, iz osobnog iskustva kažem, slaba si samim time što si ne možeš priznati nešto,nego se kukavički skrivaš iza prividne snage,oštrih riječi. Nemoj si to raditi, jer štetiš sebi, nadići sebe je snaga. A ne moraš svome ocu priznati da te sve to pogodilo i da si razočarana, ljuta na njega duboko u sebi. Priznaj to sebi i priznaj to svom dečku, objasni mu sve one tvoje grube riječi, ne možeš ništa izgubiti, a ako nastaviš ovako, neće on tako dugo tebe trpiti,osim ako nije mazohist.A svoje verbalne sposobnosti čuvaj za intelektualne, ne emotivne i intimne rasprave.

[House`s Mistres]

Pametan/a si ti. Ljubim ruke, hvala na postu. :)

[JEDEM ŠKAMPE]

House`s Mistres tebi je u životu dosadno , jer da imaš prave probleme nebi razmišljala o takvim glupostima o kojima ovdje pišeš !! Imaš sve šta ti je potrebno u životu i žališ se nešto... da moraš razmišljat kako ćeš 1. platit stan i dal ćeš sutra imat šta za pojest nebi se rezala žiletima i radila slična sranja ,nego bi gledala da nešto napraviš da uspiješ spojit kraj s krajem i preživjeti, lako je dok se mamica i tatica brinu o svemu. Zašto svoje frustracije ispoljavaš na ljudima koje voliš i koji su ti najbliži, šta su tvoj dečko i frendica krivi što ti neznaš šta ćeš sama sa sobom ?? Shvatit ćeš to kad te svi šutnu , čovjek nezna šta ima dok to ne izgubi. Baj d vej ako se već moraš ispuhat probaj ovdje ,možda ti bude lakše.... http://mrzim.com/
briješ na neku samoću i izolaciju od cijelog svijeta , e pa srećo , čovjek je društveno biće i nemože živjeti sam. Najlakše je vikat ja sam "pale sam na svijetu" , mene nitko ne razumije.... probaj ti razumjet druge, nađi neki kompromis sa ljudima.
Mogao bi napisat još brdo toga al mi se neda , nije to moja stvar.....
UŽIVAJ

[House`s Mistres]

House`s Mistres tebi je u životu dosadno , jer da imaš prave probleme nebi razmišljala o takvim glupostima o kojima ovdje pišeš !! Imaš sve šta ti je potrebno u životu i žališ se nešto... da moraš razmišljat kako ćeš 1. platit stan i dal ćeš sutra imat šta za pojest nebi se rezala žiletima i radila slična sranja ,nego bi gledala da nešto napraviš da uspiješ spojit kraj s krajem i preživjeti, lako je dok se mamica i tatica brinu o svemu. Zašto svoje frustracije ispoljavaš na ljudima koje voliš i koji su ti najbliži, šta su tvoj dečko i frendica krivi što ti neznaš šta ćeš sama sa sobom ?? Shvatit ćeš to kad te svi šutnu , čovjek nezna šta ima dok to ne izgubi. Baj d vej ako se već moraš ispuhat probaj ovdje ,možda ti bude lakše.... http://mrzim.com/
briješ na neku samoću i izolaciju od cijelog svijeta , e pa srećo , čovjek je društveno biće i nemože živjeti sam. Najlakše je vikat ja sam "pale sam na svijetu" , mene nitko ne razumije.... probaj ti razumjet druge, nađi neki kompromis sa ljudima.
Mogao bi napisat još brdo toga al mi se neda , nije to moja stvar.....
UŽIVAJ


Pa ak nije tvoja stvar, zašto pišeš išta uopće? :ne zna:
Da si pročitao post kak treba, vidio bi da se mamica a pogotovo tatica baš i ne brinu za sve umjesto mene. Hvala Bogu.
Ne moram se ispuhat, pogotovo ne na nekoj jadnoj stranici tog naziva...
Nemreš reć "čovjek je ovakakv il onakav" jer to je generaliziranje a iznimka će se UVIJEK nać, o čemu god govorili... i šta ćeš onda s tom iznimkom? Reći ćeš joj da nije normalna jer se ne uklapa u većinu?

[JEDEM ŠKAMPE]

Pa ak nije tvoja stvar, zašto pišeš išta uopće? :ne zna:
Da si pročitao post kak treba, vidio bi da se mamica a pogotovo tatica baš i ne brinu za sve umjesto mene. Hvala Bogu.
Ne moram se ispuhat, pogotovo ne na nekoj jadnoj stranici tog naziva...
Nemreš reć "čovjek je ovakakv il onakav" jer to je generaliziranje a iznimka će se UVIJEK nać, o čemu god govorili... i šta ćeš onda s tom iznimkom? Reći ćeš joj da nije normalna jer se ne uklapa u većinu?

pazi , nije moja stvar al ja ti pokušavam pomoć da shvatiš neke stvari, da ne budeš takav crnjak. Nemoraš na moj post gledat neprijateljski. Svi mi imamo problema, ja ih imam milion , al ih ne rješavam tako da se režem, stvarno nekužim zašto ti to radiš ?!?! jesi EMO ? nevjerujem da si mazohist...:rofl: Pogledaj sve to sa vedrije strane : zdrava si, pametna si ,imaš žive roditelje, imaš dečka koji te voli, imaš prijatelje...možda ne cjeniš to dovoljno , neki bi dali sve za to.
I još jedna stvar....nemoj se tako ponašati prema dečku...ja sam nedavno prekinuo sa curom baš zbog takvih stvari , stvarno mi se sviđala i volio sam ju , al neću dopustit da neko pravi majmuna od mene.Ona to meni nije radila namjerno kao ti svome , al kad sam joj rekao zašto , tek joj je onda došlo u glavu šta je radila , i bilo joj je žao , al ja neću da zgazim svoj ponos. meni je i sad žao što više nismo zajedno, al imam svoje principe i neću da ih pregazim, da budem ponovno s njom.
moj savjet ti je budi fer prema ljudima i ljudi će bit fer prema tebi. ako ti dečko pokazuje koliko te voli , pa uzvrati mu na isti način , ništa te ne košta, ništa te ne boli.
:top:

[House`s Mistres]

Ideš..... :)
Nakon godinu i nešto, naiđem na ovaj post...

Malo čitam, i hvala vam svima na odgovorima (osim onom jednom kaj me izvrijeđo ko mladog majmuna) :)

Uglavnom, čisto malo update.
Veza se prekinula, mnogo je razloga bilo, al eto nakon sveg tog vremena ostali smo prijatelji i bolje funkcioniramo kao takvi, nego prije.

Čitam ove svoje postove i nekak nemrem izbjeć dojmu da sam stvanro neko vrijeme bila onak...baš ljuta i ogorčena. Primjetila sam često komentar tipa "sereš mala ti ni nemaš problema". Ne znam.....

Imati probleme ne znači samo jedva spajati kraj s krajem i bit nezaposlen i slične tužne svakodnevne pojave...
Imati problem je stanje uma, ono što je tebi problem meni recimo uopće ne mora biti, i obratno.
A kad se osjećaš ovak jasno i šugavo ko ja u toj fazi, onda imaš problem, jer je na udaru psiha a od tuda sve kreće.

Uglavnom, više - manje se sve stabiliziralo, stari problemi su otišli i ostali, kako koji :) neki novi su došli, i tak.... Moj sarkazam nije nestao, dapače, samo se malo...hm, kako bih rekla...izoštrio, rafinirao, hehe! :)

[redcardinal]

Ja, po ovome šta čitam tu na psihologiji, kroz kakva sve sranja ljudi prolaze, ne bih svoje stanje nazvala depresijom niti poremećajem niti bolešću... Šta ste vi sve prošli, ja sam još i super. Al ak nije nešto od navedenog, onda bogami fakat ne znam kaj je...
Ja sam inače težak karakter, valjda odmalena... Hipersenzibilac sam i odkad se sjećam sve me živo pogađalo jako, i moja nesreća i tuđa. Sve osjećam preintenzivno, pogotovo jad i tugu (posebno tuđu...). Imam 21 godinu i nemrem baš reć da mi je život tj. djetinjstvo bilo sjebano jer znam mnoge ljude koji su proživjeli i gore stvari od mene pa su dobro...al za neke stvari bi voljela da su ispale drugačije, npr. razvod roditelja, moj odnos s tatom koji je zadnjih par godina užasno loš, neke stvari koje sam saznala o svojoj obitelji dok sam bila možda još premlada za to...
Ne znam, ne mislim o tome često, ne zamaram se time...al možda je podsvjesno ostavilo neki trag?

Uglavnom, danas sam takva kakva jesam...i to svoje "ja" opće ne znam definirat.

...


Oćeš u "kutiju"? Pročitaj: http://www.socionics.com/prof/entp.htm
i http://www.socionics.com/advan/prof/entp.htm

Ako ne spadaš u tu "kutiju", onda prosurfaj po sajtu. Imaš i test da nađeš definiciju svoje "kutije", tj. karaktera, duše, štogod. :P

Uostalom, jebiga, ni te definicije karaktera se ne bi smjele uzimati zdravo za gotovo, budući da su to samo tuđa piskaranja.

[sunshine-girl]

sarkazam je samoobrana, neka mi odsjeku ruku ako kronično sarkastične osobe nisu iznutra slabići. Mislim da je to neki spoj snažnog intelekta i hipersenzibilnosti,borba između tog dvoje, racio ironizira emocije, kad ironiziraš svoje, ironiziraš i tuđe. Time pokušavaš pokazati koliko si zapravo jak i kako ti "zapravo nije ništa" i kako te nitko ne može povrijediti jer ćeš svakog tko pokuša sasjeći svojim briljatnim verbalnim sposobnostima. Napad iz obrane. Obrane od oca u tvom slučaju koji te povrijedio? Ne želiš sama sebi priznati da te povrijedio jer bi to značilo da si njemu priznala da te povrijedilo a samim time i poraz.Čini mi se da ti emotivnu slabost uspoređuješ sa porazom. Ako jest tako, iz osobnog iskustva kažem, slaba si samim time što si ne možeš priznati nešto,nego se kukavički skrivaš iza prividne snage,oštrih riječi. Nemoj si to raditi, jer štetiš sebi, nadići sebe je snaga. A ne moraš svome ocu priznati da te sve to pogodilo i da si razočarana, ljuta na njega duboko u sebi. Priznaj to sebi i priznaj to svom dečku, objasni mu sve one tvoje grube riječi, ne možeš ništa izgubiti, a ako nastaviš ovako, neće on tako dugo tebe trpiti,osim ako nije mazohist.A svoje verbalne sposobnosti čuvaj za intelektualne, ne emotivne i intimne rasprave.

Potpis ko kuća.:s :top:

[waka]

Posve si ok,samo ne voliš sebe i nisi prevladala komplekse.Uspjet ćeš kad tad

[ScuderiaBull]

Uglavnom, više - manje se sve stabiliziralo, stari problemi su otišli i ostali, kako koji :) neki novi su došli, i tak.... Moj sarkazam nije nestao, dapače, samo se malo...hm, kako bih rekla...izoštrio, rafinirao, hehe! :)

Misliš definirao?

:D (da, toliko mislim o ovoj temi)

Ubiti mogao bih toliko toga sada reći,
ali jednostavno neću. nemam živaca trenutno.

Ukratko,

mislim da si ti osoba koja je STRAŠNO neiskrena samoj sebi (i ne želiš si to priznat),
(6-0 je možda veliki gubitak, ali 7-0 je posebna blamaža, XD)


1 savjet. ;
Uvedi malo života u "život",
sport, droga, ekspedicije, više seksa...
Mislim da bi svakako pomoglo!

I probaj na svoj račun činiti ljudima dobro, (možeš na puno načina, samo razmisli, neke sitnice),
vjerujem da bi te malo prosvjetlilo to, što bi ti (po mom mišljenju) bio prvi dašak iskrene zahvalnosti neke sasvim nepoznate osobe!

Reci ti da je to klišej,
ali da vidiš kak ti da volju za životom!

[Altec777]

:kava:Biti će bolje kad izađeš iz puberteta