PDA

View Full Version : Najljepše ljubavne pjesme poznatih pjesnika


stranice : [1] 2 3 4 5 6

Karakala
26.01.2003., 19:11
Otvaram topic o najljepsim ljubavnim pjesmama poznatih pjesama.
Otvaram ga s mozda najboljim.

Pablo Neruda

Ove noći

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.

Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.

Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.



:s

shark
26.01.2003., 19:30
Mala kavana



Mala kavana.Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje-
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!


Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.


Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?


I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?


Dobriša Cesarić

Karakala
26.01.2003., 20:46
RAINER MARIA RILKE:

Samoća

Samoća je poput kise,
U veceri iz mora se dize,
Iz ravnica pustih I dalekih stize,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svijetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
I kad se tijela sto nisu nista nasla,
Razocarano dijele puna mora,
I kada ljudi sto od mrznje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.

Tad dolaze valovi samoće…


:s

kisha
26.01.2003., 22:27
:s :s :s Neruda !!!!

Sylvia_Plath
26.01.2003., 23:32
GRAD


Ti govoris: `Otici cu nekoj drugoj zemlji, nekom
drugom moru
i grad cu pronaci bolji nego sto je ovaj.
Jer ovdje sto cinjah gresno uvijek je bilo
i moje srce, poput mrtva trupla, lezi pokopano.
Koliko ce ovdje mojih misli jos rasut se?
Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam
vidim tek ruine crne mog zivota u ovom gradu
gdje provedoh tako mnogo dana, traceci ih i
nisteci.`

Al` ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaci neces,
ovaj grad ce zauvijek te pratit.
Istim ces ulicama hodit, starec
u susjedstvu istom, u istim oronut kucama.
Skoncavati uvijek u ovom ces gradu, ne nadaj se
drugom.

Broda nema za te, niti jedne ceste.
I svoj zivot kojeg si nistio ovdje
unistio u cijelom si svijetu.


Konstantin Kavafi

@ngel
27.01.2003., 00:53
rijeka i more

on je rijeka a ja sam more.
njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.

ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.
njegove ladje nisu moje ladje.
njegove ptice nisu moje ptice.
ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gjde je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici
zbog koje se zaboravlja smionost.
njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.

on je prispjela rijeka. ja sam more.
moje obale postaju njegove obale.
moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
moja beskrajnost postaje njegov mir.


vesna parun

kex
27.01.2003., 00:55
NAJKRAĆE PJESME

Ptica što pjeva u mojoj glavi
I ponavlja mi da te ljubim
I ponavlja mi da me ljubiš
Ptica što jedno isto ruje
Sutra ujutro ubit ću je.



Jacques Prevert
:s

el_mariachi
27.01.2003., 00:59
Cekaj me

Cekaj me i ja cu sigurno doci
Samo me cekaj dugo
Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom
Cekaj i kada vrucine zapeku
I kada mecava brise
Cekaj i kada druge niko ne bude cekao vise
Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Cekaj me i kada cekanje dojadi svakome koji ceka
Cekaj me i ja cu sigurno doci

Ne slusaj kada ti kazu da je vrijeme da zaboravis
I da te nade lazu
Nek povjeruju i sin i mati da vise ne postojim
Neka se tako umore cekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista
Cekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti nista
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Sve smrti me ubiti nece

Nek rekne ko me cekao nije taj je imao srece
Ko cekati ne zna
Taj nece shvatiti niti ce znati drugi
Da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znatcemo kako prezivjeh vatru kletu
Naprosto ti si cekati znala kao niko na svijetu

Simonov

Karakala
27.01.2003., 19:05
kisha kaže:
:s :s :s Neruda !!!!

Mmmmmmmmm... ;)

Lijepi stihovi ljudi. :top:

Karakala
27.01.2003., 19:25
NJOJ
Živiš uza me, kao dah jasmina,
il mjesečina iznad krtih stijena,
tošeć me slašću, što pored svih mijena,
ima stalnost noći, mora i planina.

Htio bih te dići uz zanos violina
do dalekih zvijezda, gdje nikoga nema,
ta sjati uza te, riješen svih vremena,
uz muziku, što bi dragala s visina.

Najteže mi je, kad te noć odnose!
O da te barem san večeri svake
ugrabi, pa mi čaroban donese

tvoj osmijeh, što je sve ljepši i mlađi,
moje bi noći bile tada lake,
a moji snovi mnogo, mnogo slađe


Jednostavno zaboravih autora.
:( Nadopunite me. :s

Princeza
27.01.2003., 21:10
...jer je Byron to tako lijepo napisao da je steta prevoditi...


She walks in beauty, like the night
Of cloudless climes and starry skies;
And all that's best of dark and bright
Meet in her aspect and her eyes:
Thus mellowed to that tender light
Which heaven to gaudy day denies.

One shade the more, one ray the less,
Had half impaired the nameless grace
Which waves in every raven tress,
Or softly lightens o'er her face;
Where thoughts serenely sweet express
How pure, how dear their dwelling-place.

And on that cheek, and o'er that brow,
So soft, so calm, yet eloquent,
The smiles that win, the tints that glow,
But tell of days in goodness spent,
A mind at peace with all below,
A heart whose love is innocent!

Lord Byron

el Torro
27.01.2003., 21:26
Neruda mi je prisjeo kad sam morao analizirati "Nema zaborava" pred cijelim razredom :o

No ovi stihovi lome !!! :top:


Byron je divan. Preveden bi bi još divniji ... :rolleyes:

Karakala
27.01.2003., 21:37
Ajde da ovaj prekrasan topic zazivi. :top:

el Torro
27.01.2003., 21:43
"Da sam sretan
koliko sam bez tebe nesretan,
bio bih
najsretniji na svijetu."


Nije nešto, al eto ...:o

el_mariachi
27.01.2003., 21:48
Upuæujem ovu lijenu popodnevnu misao,
nježnu i pohotnu
u ono dvorište u kojem sam vas gledao,
draga susjedo
Tisuæu devetsto pedeset sedme godine
Kada je bila jesen slièna ovoj
I kada su još u moj san udarali prozori
Roditeljske kuæe utopljene u šibenskoj jugovini
U gradu koji je postajao moja bolnica
A mojom napola razbuðenom glavom kolali prvi tramvaji
plavi i uspavani
Adresiram tamo ovu misao i kažem: šteta
Bili ste ljubavnica mog cimera od osam do jedanaest
svakog jutra
Kako ste se zvali Ema, Selma, Alma, Adela
Da li je što izmijenilo Vaše lice, oèi i trbuh
A kako sam Vam zavidio vraæajuæi se iz šetnje
od osam do jedanest izjutra
Uz èetvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Pešèenièkom mljekarstvu
Svim je bojama veæ moj prvi studentski rujan dodavao
malo crnog i malo tamnozelenog
I danas Vam iskreno kažem: šteta, šteta
Više vjerojatno i niste za takva šta
Ponovo ono dvorište
Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vaš suprug odlazi
Vi znaèi danas dolazite jos ranije u moju sobu - oko pola sedam
A ja baš izlazim - šteta
Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
I ja bih Vam vjerojatno pružio više
Ali ja idem u šetnju
I šetao sam tako godinu i drugu
I ne da Vam se hvalim - bilo je toga
Kakve sve zemlje, piæa, kakva mora, gdje sam sve bio
Gdje sam sve ljubio i kakve žene
Jer vama otvoreno mogu reæi
Kuda sam sve šetao po kiši ujutro
Nekakav vlak je istruo u crnom proljeæu u Poljskoj, blizu Rusije
Kakvu sam tamo ženu ostavljao, Isukrste
I kakva je mene ostavljala na sjeveru
Pijuæi neko nerazgovjetno piæe svog naroda
Daleko, daleko, kao u snovima
Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj
Pa oèi providne i dragocjene jedne Èehinje iz Brna
Vožderkove
Premještene zauvijek u moju utrobu
A takav snijeg i sve što treba - bilo je, bilo
Ali ono dvorište u kojem sam Vas vidao
Izmedu dva neodreðena stabla crna od vlage one jeseni
Vas tako obiènu i raskalašenu domaæicu i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
U sezonama 1957,58 i sljedeæe
šteta, nepovratno šteta

Arsen D

FannyB
27.01.2003., 22:02
Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otišao na trg groblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.

Jacques Prévert

Sylvia_Plath
27.01.2003., 22:20
Ain't No Cure For Love

I loved you for a long, long time
I know this love is real
It don't matter how it all went wrong
That don't change the way I feel
And I can't believe that time's
Gonna heal this wound I'm speaking of
There ain't no cure,
There ain't no cure,
There ain't no cure for love

I'm aching for you baby
I can't pretend I'm not
I need to see you naked
In your body and your thought
I've got you like a habit
And I'll never get enough
There ain't no cure,
There ain't no cure,
There ain't no cure for love

There ain't no cure for love
There ain't no cure for love
All the rocket ships are climbing through the sky
The holy books are open wide
The doctors working day and night
But they'll never ever find that cure for love
There ain't no drink no drug
(Ah tell them, angels)
There's nothing pure enough to be a cure for love

I see you in the subway and I see you on the bus
I see you lying down with me, I see you waking up
I see your hand, I see your hair
Your bracelets and your brush
And I call to you, I call to you
But I don't call soft enough
There ain't no cure,
There ain't no cure,
There ain't no cure for love

I walked into this empty church I had no place else to go
When the sweetest voice I ever heard, whispered to my soul
I don't need to be forgiven for loving you so much
It's written in the scriptures
It's written there in blood
I even heard the angels declare it from above
There ain't no cure,
There ain't no cure,
There ain't no cure for love

There ain't no cure for love
There ain't no cure for love
All the rocket ships are climbing through the sky
The holy books are open wide
The doctors working day and night
But they'll never ever find that cure,
That cure for love


Leonard Cohen

panon youth
27.01.2003., 22:28
FannyB kaže:

Jacques Prévert
:) daaaaa, sve od njega..., barbara,zapravo, neznam jel to takva ljubavna
----------------------------
neda mi se sad tu bzvz pisat - ljubav se ne trži od vještica:D

e.a.poe-anabell lee

Karakala
27.01.2003., 22:30
Lijepo, FannyB.
:top:

Jedna od meni jako dragih.

FannyB
27.01.2003., 22:37
TIJELO ŽENE

Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos ...
(Pablo Neruda)

Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
perunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastužena i vječna,
sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku sto ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepše od tvoje kovine,
od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
što tone i što se ljulja između tvojih obala.

Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.

Zvonimir Golob

FannyB
27.01.2003., 22:43
Song IX


Stop all the clocks, cut off the telephone.
Prevent the dog from barking with a juicy bone.
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead.
Put crêpe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood;
For nothing now can ever come to any good.

W.H. Auden

monique
28.01.2003., 08:38
`Ko zna?
Ah, nitko, nitko ništa ne zna
Krhko je znanje
Možda je pao trak istine u me
A možda su sanje
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti, velim
Ali ja ne znam da li da je želim
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi, što vječito hlapi
Stvaraju se opet, sastaju se opet možda iste kapi
I kad prođe vječnost zvjezdanijim putem
Jedna vječnost pusta
Mogla bi se opet u poljupcu naći neka ista usta
Možda ćeš se jednom uveče pojavit prekrasna, u plavom
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila mojom davnom javom
I ja koji pišem srcem punim tebe ove čudne rime
Oh, ja neću znati najdublja mi čežnjo niti tvoje ime
Pa i ako duša u tome trenutku svoje uho napne
Sigurnim će glasom zaglušiti razum sve što slutnja šapne
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom pogledat ko stranci
Bez imalo svijesti koliko nas vežu neki davni lanci
A vrijeme se kreće, a vrijeme se kreće ko sunce
U krugu
I nosi nam opet ono što je bilo
I radost i tugu
I sinut će oči, naći će se ruke a srca se dići
I slijepi za stope bivšega života njima ćemo ići
`Ko zna?
Ah, nitko, nitko ništa ne zna
Krhko je znanje
Možda je pao trak istine u me
A možda su sanje
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti, velim
Ali ja ne znam da li da je želim
Ili ne želim.


D. Cesarić
Ne znam je li baš sve kako treba, onako je iz glave.

smotana2001
28.01.2003., 09:02
Meni jedna od najljepših...ne znam kad sam je čula i gdje ali....

How Do I Love Thee?
by Elizabeth Barrett Browning

How do I love thee? Let me count the ways.
I love thee to the depth and breadth and height
My soul can reach, when feeling out of sight
For the ends of Being and ideal Grace.

I love thee to the level of everyday's
Most quiet need, by sun and candlelight.
I love thee freely, as men strive for Right;
I love thee purely, as they turn from Praise.

I love thee with the passion put to use
In my old griefs, and with my childhood's faith.
I love thee with a love I seemed to lose
With my lost saints,--I love thee with the breath,
Smiles, tears, of all my life!--and, if God choose,
I shall but love thee better after death.

Madame Hooch
28.01.2003., 09:22
Seit mich mein Engel nicht mehr bewacht

Seit mich mein Engel nicht mehr bewacht,
kann er frei seine Flügel entfalten
und die Stille der Sterne druchspalten, -
denn er muss meiner einsamen Nacht
nicht mehr die ängstliche Hände halten -
seit mich mein Engel nicht mehr bewacht.




Rainer Maria Rilke, 8.2.1898, Berlin

el_mariachi
28.01.2003., 12:33
Ja se sluzim samo hrvatskim tako da ove gore kopirane pjesme s nekih drugih jezika ne razlikujem od kineskog.


Sa tvojih usana

kad sat zazvoni na kuli
sred begove dzamije
ja sicu sicu do baste
satro sljive da poberem
ti uzmi ibrik
srebrn ibrik
ko fol vode da doneses

i tada priznat cu ti sve
sapnut rijeci te
volim te

sa tvojih usana
vrucina ubija
jos pamtim legende
starih plemena
sto za ljubav glavu gube
i umiru kada ljube
i tada priznat cu ti sve
sapnut rijeci te
volim te

Z. Arslanagic

smotana2001
28.01.2003., 12:46
Ajde nek ti bude:

Vesna Parun
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

i koja si mudra kao bezbrižnost.

Ti koja umiješ s njegova čela čitati

bolje od mene njegovu samoću,

i koja otklanjaš spore sjenke

kolebanja s njegova lica

kao što proljetni vjetar otklanja

sjene oblaka koje plove nad brijegom.



Ako tvoj zagrljaj hrabri srce

i tvoja bedra zaustavljaju bol,

ako je tvoje ime počinak

njegovim mislima, i tvoje grlo

hladovina njegovu ležaju,

i noć tvojega glasa voćnjak

još nedodirnut olujama.



Onda ostani pokraj njega

i budi pobožnija od sviju

koje su ga ljubile prije tebe.

Boj se jeka što se približuju

nedužnim posteljama ljubavi.

I blaga budi njegovu snu,

pod nevidljivom planinom

na rubu mora koje huči.



Šeći njegovim žalom. Neka te susreću

ožalošćene pliskavice.

Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri

neće ti učiniti zla.

I žedne zmije koje ja ukrotih

pred tobom biti će ponizne.



Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah

u noćima oštrih mrazova.

Neka te miluje dječak kojega zaštitih

od uhoda na pustom drumu.

Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah

svojim suzama.



Ja ne dočekah naljepše doba

njegove muškosti. Njegovu plodnost

ne primih u svoja njedra

koja su pustošili pogledi

goniča stoke na sajmovima

i pohlepnih razbojnika.



Ja neću nikad voditi za ruku

njegovu djecu. I priče

koje za njih davno pripremih

možda ću ispričati plačući

malim ubogim medvjedima

ostavljenoj crnoj šumi.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

budi blaga njegovu snu

koji je ostao bezazlen.

Ali mi dopusti da vidim

njegovo lice dok na njega budu

silazile nepoznate godine.



I reci mi katkad nešto o njemu,

da ne moram pitati strance

koji mi se čude, i susjede

koji žale moju strpljivost.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

ostani kraj njegova uzglavlja

i budi blaga njegovu snu!

Doma na cesti


Ležah u prašini kraj ceste.

Niti vidjeh lice njegovo

niti on vidje lice moje.



Zvijezde sišle su, i zrak bijaše plav.

Niti vidjeh njegove ruke

niti on vidje ruke moje.



Istok postade ko limun zelen.

Zbog ptice jedne otvorih oči.



Tada doznah koga sam ljubila

čitav život.

Tada on dozna kome je ruke

grlio uboge.



I uze čovjek zavežljaj, i krenu

plačući u svoj dom.

A dom je njegov prašina na cesti

kao i moj dom.

@ngel
28.01.2003., 12:48
el, majstore, svaka cast:top: :top:

ma, gdje me nadje!!! podsjetio si me na davna vremena, i evo mi osmijeha, od uha do uha....:D

el_mariachi
28.01.2003., 13:01
@ndjela : kad te vec nalazim evo jos jedne...:D

Prvo moram reci da je Arslanagic kopirao donekle gornju pjesmu isto kao sto je to i Stulic napravio kopirajuci H Heinea.

Evo Stuliceve verzije

kraj tanana sadrvana
gdje zubori voda ziva
setala se svakog dana
sultanova cerka mila

svakog dana jedno ropce
stajalo kraj sadrvana
kako vrijeme prolazilo
momce blijedje blijedje bilo

pitala ga jednog dana
sultanova kcerka mila
kazuj ropce odakle si
iz plemena kojega si

ja se zovem Stulic Dzoni
iz plemena starih azra
sto za ljubav glavu gube
i umiru kada ljube

@ngel
28.01.2003., 13:20
za ovu stulicevu nisam znala. a niti nisam znala da su se oni posluzili kod heine-a.

evo i jedne tin-ove, meni jako draga!

notturno

nocas se moje celo zari,
nocas se moje vjedje pote;
i moje misli san ozari,
umrijet cu nocas od ljepote.

dusa je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noci;
placimo, placimo u tisini
umrimo, umrimo u samoci.

smotana2001
28.01.2003., 18:33
Rilke:
Ljubavna pjesma

Kako da zadržim dušu svoju
da se k tvojoj ne vine? kako bih je
preko tebe uznio u visine?
O, kako bih je skloniti htio
uz nešto izgubljeno na dnu tmine,
na jedno mjesto, strano i tiho,
čiji se talas ne bi raznjiho
kad se talasaju tvoje dubine.
Al' sve što dirne tebe i mene,
ko gudalo nas zajedno prene.
Glas dviju struna, o mi to jesmo!
Čijeg smo samo to glazbala zvuci
i koji nas svirač drži u ruci?
O, slatka pjesmo!

A.G.Matoš
Samotna ljubav

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvoje vlasi-
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi-
Poginut ću noćas i za dragom poć.

Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče?
Ljubav to je rana, i ta rana peče,
Ljubav boli, boli, kao život boli.

Teško, teško onom koji voli-
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam - ko kamen.

Karakala
28.01.2003., 20:15
@ngel kaže:
nocas se moje celo zari,
nocas se moje vjedje pote;
i


Zato je on tako dobar? ZATO!
Pogledajte ovaj stih malo...
Njegove se vjedje pote?! Vjedje se pote... Zato ne netko veliki pjesnik a netko samo pisac za biljeznicu... :s

panon youth
28.01.2003., 21:34
ali to nije ljubavna pjesma(tinova)

verica
28.01.2003., 21:38
Bome ni ova Kavafijeva nije ljubavna :D

panon youth
28.01.2003., 21:41
kavafi nije niti baš poznat pjesnik:confused:

verica
28.01.2003., 21:42
:confused: a sad kaj ja znam meni je skroz poznat

Karakala
28.01.2003., 21:52
panon youth kaže:
ali to nije ljubavna pjesma(tinova)

Nije ljubavna ha?! :)
Ovo je refleksivna pjesma?! A svaka refleksivna pjesma moze biti ljubavna. Ovisi kako si je tumacis. :s

el_mariachi
28.01.2003., 23:50
Vraca li se okus
Kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim
Kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraca
Neces me prepoznati
Kao na slobodi opet ucim jesti hodati


Otkako te ne volim
Opet nocu kisilo je
Izgubljeni zvuci boje
Ni sa kim in ne dijelim
Otkako te ne volim
Netko mi iz vlaka masa
Prazno mi je ali lakse
Otkako te ne zelim

Pitao sam ljude
Kolko ce to trajati
Moze li se umrijeti
Hocu li se poslije kajati
Gnjavio sam ljude
Pravio sam paniku
Prejako je svjetlo
Samo da se oci na nju naviknu

Otkako te ne volim
Opet nocu kisilo je
Izgubljeni zvuci boje
Ni sa kim in ne dijelim
Otkako te ne volim
Netko mi iz vlaka masa
Prazno mi je ali lakse
Otkako te ne zelim
Otkako te ne volim

A Dedic

Sylvia_Plath
28.01.2003., 23:57
Karakala kaže:
Nije ljubavna ha?! :)
Ovo je refleksivna pjesma?! A svaka refleksivna pjesma moze biti ljubavna. Ovisi kako si je tumacis. :s

of course :)


QUOTE]panon youth kaže:
kavafi nije niti baš poznat pjesnik:confused: [/QUOTE]

I trebas biti zbunjen, trk u knjiznicu po svoj primjerak...

@ngel
29.01.2003., 01:23
panon youth kaže:ali to nije ljubavna pjesma(tinova)

Karakala kaže:
Nije ljubavna ha?! :)
Ovo je refleksivna pjesma?! A svaka refleksivna pjesma moze biti ljubavna. Ovisi kako si je tumacis. :s


nisam studirala knjizevnost, pa neznam sto ulazi u definiciju "prave" ljubavne pjesme.....ali ja sam notturno, od kad sam ju prvi puta procitala, dozivjela kao ljubavnu pjesmu.....moze biti da nisam objektivna.....;)

asa
29.01.2003., 09:24
Cekaj me i ja cu sigurno doci
Samo me cekaj dugo
Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom...

to je i moja omiljena :)

panon youth
29.01.2003., 09:50
Sylvia_Plath kaže:
of course :)


QUOTE]panon youth kaže:
kavafi nije niti baš poznat pjesnik:confused:

I trebas biti zbunjen, trk u knjiznicu po svoj primjerak... [/QUOTE]

ok, znam ja za kavafija, još sam se smijao kad sam vidio da ga je glupa knjižničarka metnula pod antičku književnost samo zato jer s lijeve strane ima grčku verziju///:D ali on nije POZNAT pjesnik tipa lorca, neruda, rilke, prevert, matoš, ujević. OK.

NOTTURNO se može shvatiti kao ljubavna pjesma, u nekom krajnjem slučaju. ali ujević nije pisao ljubavnu poeziju. onog tipa - zaljubiš se u curu pa onda, zašto ju hoćeš, zašto nećeš, ona tebe ti nju, te je divna, te je prokleta, onda prohodate, pa ju više nevoliš itd.
može se reći da je ujević pisao poeziju posvećenu Ljubavi; njegova poezija je idealistička


....
Moje je tijelo od sna i bez težine.
Ja sam putnik u eterske svježine
i u milovike oblakove ležine.

Iz područja sam prizraka i fantoma
kao cvijet okusa haoma,
kasna basma iz mirisnog doma.

Zvijezdo Ljubavi, baci trak na terasu;
Zvijezdo Ljubavi, moj bože i moj spasu.
(zaravan u lječilištu)
--------------------------------------
evo, za mene ovo nije ljubavna pjesma, ako vama je, nek vam bude;)

Kalista
29.01.2003., 13:14
Evo jo nešto od Nerude;

MOME SU SRCU DOVOLJNE

Mome su srcu dovoljne tvoje grudi,
i krila moja za tvoju slobodu
Iz mojih usta poletjet će u nebo
ono što je spavalo u tvojoj duši

U tebi je varka svakoga dana,
stižeš ko rosa na cvijetne krunice,
potkopavaš obzorje svojom odsutnošću,
poput vala bježeći neprestano

Rekao sam da si pjevala u vjetru,
kao što pjevaju pinije i jarboli,
ti si kao oni, visoka i šutljiva
i često tužna kao putovanje

Utočište, kao stari put,
nastanjuju te jeke i glasovi čežnje,
budim se i ponekad, sele i bježe
ptice što su spavale u tvojoj duši

Karakala
29.01.2003., 13:16
Kao što rekoh :), pjesma se moze interpretirati na različite načine. Naročito misaone iliti refleksivne pjesme.

Vera Pavladoljska
29.01.2003., 14:22
A koliko si imala ljubavnika?

A koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima
spavala? i sto su ti govorili? i kako, kako je bilo? Daj mi
mira.
cujes, daj mi mira, fuckam ti na tvoje
fotografije spremljene u kutiju od cipela.
pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manzetama i u
policama pod rubljem, prestani,
prestani, idi vec, kao nesnosnu muhu
pratim ocima tvoj lik po svim ku-
tovima, idi,
izleti kroz prozor, nek te odnese propuh, idi, nemam vremena,
moram se ispavati, idi, rasplini se,
rastopi se negdje u toj narancastoj lokvi pod svjetiljkom,
izgubi se medju slovima ove glupe knjige sto
je citam.

idi, ne volim te, nista necu, nista te ne pitam,
to me ne zanima,

fuckam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijed
i sijed cu te jos voljeti, nozaimeisusovo

koliko,

koliko si ih imala...........

I to je ljubaf....:) Sotola

Sylvia_Plath
29.01.2003., 22:56
PAULA


Nicega drugog nema u ovoj pjesmi - sem tvog lica.
Nicega drugog nema ovdje - sem tvojih zednih, kao
noc sivih ociju.

Kej se u jezero pruzio pravo kao puscana cijev
Stojim na keju i pjevam o tebi kakvu te znam
ujutru.
Ne mislim na tvoje oci, tvoje lice.
Niti na tvoje razigrane noge, noge trkackih konja.
Zbog neceg drugog mislim na tebe ujutru na keju.

Tvoje su ruke sladje no hljeb orahove boje kad me
se taknes.
Tvoje se rame ocesalo omoju ruku - jugozapadni
vjetar krstari kejom.
Zaboravljam tvoje ruke i tvoje rame i opet kazem:

Nicega drugog nema u ovoj pjesmi - sem tvoga lica.
Nicega drugog nema ovdje - sem tvojih zednih,
kao noc sivih ociju.


Karl Sandberg

el_mariachi
30.01.2003., 23:06
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će.

Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.

A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.

Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.

Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!

A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.

(1 Korinćanima 13,1-13)

Madame Hooch
30.01.2003., 23:58
El_M!
to ti je više ko neki zakonik o ljubavi nego ljubavna pjesma:(

cabon
31.01.2003., 18:36
TI NE VOLIŠ I NE ŽALIŠ MENE

Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su k'o sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
al' ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća-
i k'o što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi će mo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče" tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss" i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema-
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema
http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/10listopad/1003%20Jesenjin-link.jpgJesenjin

cabon
31.01.2003., 18:40
Sotola Jiri

JA SAD IDEM VAN

Ja sad idem van i vratit ću se tek ujutro.

Bit ću vani, ne čekaj me, idi spavati, ondje ću sjediti
i čučati i doći ću pijan.

Ja sad idem van i vratit ću se možda tek za tristo godina,
pa zar je to neko vrijeme?

Past ću ti na prozor u spodobi jednog bezprizornog
razrokog fotona.Posadit ću se u obliku
prašine, spale nelome s cipela,
na prag tvojih vrata.

A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi.Ne pravi mi
scene. Ljubavnike
ćemo pokupiti u pokrivač i izbaciti kroz prozor.

I ostavit ćemo sebi svjetlo.Ma pusti me k sebi.

Ma pusti me već k sebi, pa pusti me već,zašto ti
to toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ma to je
grozno dugo,pa ja ću tu usahnuti umrijeti umrijet od
žalosti,ma molim te ipak otvori il' ću ti ta vrata razvaliti,
kožu ću ti izgrebsti, oči ću ti iskopati

ljubavi moja

cabon
31.01.2003., 18:41
Miljkovic Branko

UZALUD JE BUDIM

Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama
Zbog neba razapetog izmeđju prstiju
Budim je zbog riječi koje peku grlo
Volim je ušima treba ići do kraja svijeta i naći rosu na travi
Budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovdje
Zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom
Zbog anonimnih riječi trgova budim je
Zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova
Budim je zbog ove naše planete koja će možda
Biti mina u raskrvavljenom nebu
Zbog osmjeha u kamenu drugova zaspalih izmeđju dvije bitke
Kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom
Moja ljubav puna drugih je dio zore
Budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
Budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvjek sletjelu
Sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema
Ta žena sa rukama djeteta koju volim
To dijete zaspalo ne obrisavši suze koje budim
Uzalud uzalud uzalud uzalud
Je budim
Jer će se probuditi drukčija i nova
Uzalud je budim
Jer njena usta neće moći da joj kažu
Uzalud je budim
Ti znaš voda protiče ali ne kaže ništa
Uzalud je budim
Treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pijesku

moonlight
01.02.2003., 03:13
Dan je lijep
jer ga oči tvoje gledaju.

el_mariachi
10.02.2003., 18:59
Kazete mi da zatvorim vrata
Vrisnili bi od znatizelje
da samo znate sto je iza
Tamo je jedan klavir
s prasnjavim tipkama
i rastimanim strunama
Iza vrata sjedi ona za klavirom
i ne svira vise
oh to je tako davno bilo

Slusao sam je
Dok je svirala klavir
i kad bi pocela svirati
zadrzao bih dah

Rekla mi je
da ce zauvijek ostati sa mnom
mada se to samo tako cinilo
svirala je samo za mene
ulazio sam jos pod kozu
u zanosu bjesa
zatvaram vrata
pitaju me o njoj

Otvorena su vrata
Oh kako vristite
Cujem majku kako moli
I oca koji ulazi
ta tjerate je od klavira
i ne vjerujete mi
da sam smtrno bolestan
od brige i patnje

preveo el_m

dedica
13.02.2003., 21:46
Ljudi tko je autor i kako se zove pjesma koja ide mislim ovako:
Pogledaj one oblake Vera, najavljuju oluju...
...
a mi smo tako prokleto sami..
Help:) :s

dedica
13.02.2003., 21:51
Mislim da se zove Dolazak oluje :rolleyes:

dedica
15.02.2003., 10:54
Zar nitko ne zna autora...:confused: :eek:
heeelp:)

asa
16.02.2003., 12:08
Divno je kad zena ima petlju
da te uzme k sebi
onda kad si slab

Divno je kad ćutim snagu njenu
koja me vadi
iz moga blata van..Gibbbbbbbbboooooooooooooo

cabon
27.05.2003., 21:22
dedica kaže:
Ljudi tko je autor i kako se zove pjesma koja ide mislim ovako:
Pogledaj one oblake Vera, najavljuju oluju...
...
a mi smo tako prokleto sami..
Help:) :s


...nadam se da je dedica jos ziv i da ponekad navrati na forum...dakle dedice stvari stoje ovako:


PRIBLIŽAVANJE OLUJE



PogIedaj one oblake, Vera, zašto šutiš

Nisam, zaboga, životinja, aIi evo kiše

Kako je naglo zahIadnjeIo

DaIeko smo od grada



U redu, Vera, nikad neću zaboraviti što si mi

darovala

Mi smo sada jedno i čemu govoriti

Žuti oblaci obično donesu tuču

Sve je već nijemo, zrikavci i žito



Ako ti želiš, možemo i ostati

Bojim se za tebe, za mene je svejedno

Gromovi su opasni u poljima

A mi smo sada najviši (i tako prokleto sami)



Mnogi će ratar večeras kukati nad zrnjem prosutim

iz klasja

Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o

mijenama

Ne plači, Vera, to su samo živci

I oni slute oluju



Kažem ti, život je u svemu mnogo jednostavniji

Evo i prvih kapi, sad će početi urnebes

Zakopčaj haljinu, gIe i cvijeće se zatvara

Ne bih sebi oprostio da ti se nešto dogodi



Dakako, ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati

sveto

MoIim te brže koračaj i nemoj se osvrtati

autor Slavko Mihalic

Cinnamon Girl
31.05.2003., 13:19
Ukrascu tvoju senku, obuci je na sebe i
pokazivati svima. Bices moj nacin odevanja
svega neznog i tajnog. Pa i onda, kad
dotrajes, iskrzanu, izbledelu, necu te sa sebe
skidati. Na meni ces se raspasti.
Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju
ove detinje duse. I da se vise ne stidim pred
biljem i pred pticama.

Na poderanim mestima zajedno cemo plakati.

Zasivacu te vetrom. Posle cu, znam, pobrkati
moju kozu sa tvojom. Ne znam da li me
shvatas: to nije prozimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je ciscenje nekim. Ljubav je neciji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje mastom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoce.



MIKA ANTIC, Kroj

colora
01.06.2003., 20:43
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.

S. Jesenjin

mostarske_kise
12.06.2003., 21:53
pozdravljam staru klapu sa "staaaaaaaarog foruma" i naravno...sve ostale


U onoj noci s petka na subotu
Sudnjega ccasa u tvome zivotu
cistaja djevo i najredjii cvetu
Poslednje sto si ti od mene cula
Bilo je: ”Volim te
Najvise na svetu!”

Ali na cemu bi onaj sto ne ume
Vise ziveti odrzao sebe
Da mu usnama љto se ne dvoume
Ne dodade slamku
I rec:
”I ja tebe!”



Beckovic
:) :)

Agatha
16.06.2003., 18:31
Nemojte mi zamjeriti sto cu uvrstiti jednu ljubavnu pjesmu ne zato sto je lijepa, nego zato sto je smijesna. Ali ne mogu odoljeti.

GIZDAVA GOSPO

Gizdava gospo, vi ste uzdah moj!
Kada vas vidim, zar me kida vruci;
iz polja, s posla, vracajuc se kuci
ko ludjak idem vicuc oja oj.
Trcim i trcim, pustivsi volove
i kad ne radim, moje misli plove
za vama sto ste dicnija od zlata,
ko potocnica miljem ste bogata,
ko cvijet brnistre okrunjena sjajem.
Ako vam, gospo, sve to srce dira,
s prozora vaseg pogledajte na me,
a ja vam, evo, za uzdarje dajem:
svinjcetu vasem punu korpu zira,
teletu vasem punu korpu slame.
A vama, gospo duse umiljate,
vama donosim kosaru salate.

(Nepoznati pjesnik, 14. st, Italija)

dedica
21.08.2003., 22:35
cabon kaže:
...nadam se da je dedica jos ziv i da ponekad navrati na forum...dakle dedice stvari stoje ovako:


PRIBLIŽAVANJE OLUJE



PogIedaj one oblake, Vera, zašto šutiš

Nisam, zaboga, životinja, aIi evo kiše

Kako je naglo zahIadnjeIo

DaIeko smo od grada



U redu, Vera, nikad neću zaboraviti što si mi

darovala

Mi smo sada jedno i čemu govoriti

Žuti oblaci obično donesu tuču

Sve je već nijemo, zrikavci i žito



Ako ti želiš, možemo i ostati

Bojim se za tebe, za mene je svejedno

Gromovi su opasni u poljima

A mi smo sada najviši (i tako prokleto sami)



Mnogi će ratar večeras kukati nad zrnjem prosutim

iz klasja

Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o

mijenama

Ne plači, Vera, to su samo živci

I oni slute oluju



Kažem ti, život je u svemu mnogo jednostavniji

Evo i prvih kapi, sad će početi urnebes

Zakopčaj haljinu, gIe i cvijeće se zatvara

Ne bih sebi oprostio da ti se nešto dogodi



Dakako, ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati

sveto

MoIim te brže koračaj i nemoj se osvrtati

autor Slavko Mihalic
Hvala...hvala to je to!!!! malo kasnim ali uvijek stizem....jos kad me i podsjete:) :)

Mrga Cvarak
23.08.2003., 00:48
el_mariachi kaže:
@ndjela : kad te vec nalazim evo jos jedne...:D

Prvo moram reci da je Arslanagic kopirao donekle gornju pjesmu isto kao sto je to i Stulic napravio kopirajuci H Heinea.

Evo Stuliceve verzije
...


to se nekoc zvalo prepjev (http://www.lux-lyrikon.de/html/heine_iii.html), a ne kopiranje :rolleyes:

Sandra October
23.08.2003., 09:54
Svjetlost

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.

Samo da tiho uz tebe sutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oci ocima cutim,
kao da cu te izgubiti, sada, ovoga casa.

Enes Kišević







:) :)

diadora
23.08.2003., 14:55
I ti hoces da se volimo
Mozes da me pravis od moga pepela
Od krsa moga grohota
Od moje preostale dosade

Mozes lepotice

Mozes da me uhvatis za pramen zaborava
Da mi grlis noc u praznoj kosulji
Da mi ljubis odjek

Pa ti ne umes da se volis

Vasko Popa

-=zErO-oNe=-
25.08.2003., 19:26
Jos puno ih je dragih, ali evo jedna...


Tin Ujevic, Kolajna I

Stupaj sa svojim mrakom
kroz propast horizonta;
sa tajnom i oblakom
od fronta, pa do fronta.

Stupaj sa svojom tmušom
kroz ponoc cijele zemlje;
pjevaj sa svojom dušom
gdje god se spava i drijemlje

*

Dosta je laži ! Što mi treba
to nije mnogo, dobri Bože,
i toliko se dati može;
tek ljubav žene, vidik neba

I ništa drugo. Ništa vece.
Da je u tebe dobre volje,
meni bi bilo cisto bolje
i -- cisto ravan put do srece.

finalnifantazista
26.08.2003., 18:48
TO

SOME LADIES. (by John Keats)

What though while the wonders of nature exploring,
I cannot your light, mazy footsteps attend;
Nor listen to accents, that almost adoring,
Bless Cynthia's face, the enthusiast's friend:

Yet over the steep, whence the mountain stream rushes,
With you, kindest friends, in idea I rove;
Mark the clear tumbling crystal, its passionate gushes,
Its spray that the wild flower kindly bedews.

Why linger you so, the wild labyrinth strolling?
Why breathless, unable your bliss to declare?
Ah! you list to the nightingale's tender condoling,
Responsive to sylphs, in the moon beamy air.

'Tis morn, and the flowers with dew are yet drooping,
I see you are treading the verge of the sea:
And now! ah, I see it—you just now are stooping
To pick up the keep-sake intended for me.

If a cherub, on pinions of silver descending,
Had brought me a gem from the fret-work of heaven;
And smiles, with his star-cheering voice sweetly blending,
The blessings of Tighe had melodiously given;

It had not created a warmer emotion
Than the present, fair nymphs, I was blest with from you,
Than the shell, from the bright golden sands of the ocean
Which the emerald waves at your feet gladly threw.

For, indeed, 'tis a sweet and peculiar pleasure,
(And blissful is he who such happiness finds,)
To possess but a span of the hour of leisure,
In elegant, pure, and aerial minds.

Od dosad navedenoga, Neruda mi je najdraži.

verica
27.08.2003., 09:37
Zbog tog što ti ruke ne uspjeh zadržati same,
Zbog tog što sam slane ja izdao usne i nježne,
U tamnoj akropoli moram jos čekat da svane.
O, kako ih mrzim, te mirisne brvnare dnevne.

Opremaju ahejski muževi konje sred tame,
I zubata pila po stijenkama oštro zagrebe,
I nikako suha u venama vreva da stane,
I nema ni imena, odljevka, zvuka za tebe.

Pa kako sam mogao mislit na povratak prije,
I kako sam smio? I zašto se odmah othrvah?
Još mrak se ne rasu, ni pijetao pjevao nije,
A sjekira vrela ni zasjekla nije jos drva.

Ko prozračna suza na zidu je izbila smola,
I osjeća grad u svim drvenim rebrima škripu,
Al šiknu ka stubama krv, i na juriš je pošla,
I lik onaj zamamni prisni se mužima triput.

Gdje mila je Troja? Gdje carski, gdje dom djevičanski?
Kućerak ce Prijamov visok bit uskoro smrvljen.
I drveni suhi dažd pada od strelica lakih,
I šikljaju strelice druge iz zemlje ko grmlje.

I ubod se posljednje zvijezde već gasi bez bola,
I osvit u prozor će pokucat meni po lasti.
I spori dan, poput u slami tek prenutog vola,
Niz ulice, hrapave od sna dugačka, se klati.


Osip Mandelstam

studeni1983
17.09.2003., 21:09
PISMO ZENI



Vi pamtite,

vi sve dobro pamtite, znamo,

kako sam stajao

vama sucelice;

uzbudeno ste hodali po sobi amo, tamo

i grube mi rijeci

bacali u lice.



Govorili ste:

rastati se treba,

da vas je slomio,

ovaj zivot gadan,

da vam je sluzit koru hljeba,

a meni je -

da sve nize padam.



Ljubljena!

Srce niste dali meni.

I niste znali da sred toga draca

ja bijah kao konj, i sav u pjeni,

osinut bicem smiona jahaca.

Vi niste znali,

u dimu sto se klati

i u zivotu koji siba bura,

mucim se stoga sto ne mogu znati

kamo nas sudba dogadanja gura.



Licem k licu

lica vidjet nije.

Vidi se bolje na rastojanju.

Kad more kipi i vrije -

brod je u bijednome stanju.

Zemlja je brod!

I naglo neko

u zivot novi, novu slavu

i pored bure, ravno prijeko,

uputio je ladju pravu.



Tko od nas nije na palubi tako

psovao, bljuvao, padao s nogu?

Malo je tih sto sasvim lako

valjanje takvo podnijeti mogu.



Tada sam i ja,

uz huku voda,

no dobro znajuci sto radim,

sisao na dno ovog broda,

jer povracanja tog se gadim.



To dno bjese -

ruska krcma neka

i ja uz casu svakim danom,

znajuc da patnji nema lijeka,

ubijam sebe

u otrovom pjanom.



O ljubljena!

ja bijah zao

i oci su vase

bolno sjale,

jer pred vama sam cesto znao

traciti sebe na skandale.



Vi niste znali,

u dimu sto se klati

i u zivotu koji siba bura

mucim se stoga

sto ne mogu znati

kamo nas sudba dogadanja gura.

. . . . . . . . . . . . . . . .

Godine su prosle.

ja sam u dobu inom.

Ne osjecam i ne mislim po staru.

I govorim za praznike, uz vino:

hvala i slava kormilaru.



Danas me neka

tiha njeznost pece.

Sjetih se vaseg umora i jada.

I evo, zurim,

hocu da vam recem

kakav sam bio

i kakav sam sada!



Ljubljena!

Mogu ponosno da pisem:

ja nisam pao umiruci

i sad u ovoj zemlji, vise

od sviju, saputnik sam ljuci.



Ja nisam taj

sto bijah tada.

Ne bih vas mucio

ko u ono vrijeme.

Za znamen slobode

i casnog rada

cak do Lamansa spreman sam da krenem.



Oprosti mi ...

ja znam: vi ste druga -

vi provodite s muzem zivot cedan

i ne treba vam prosli jad i tuga,

i ja sam vama

posve nepotreban.



Nek zivot vodi vas

zvijezda sto plamti,

pod toplim dlanom obnovljene sjeni;

No s pozdravima

zauvjek vas pamti

poznanik dobri, vas.

valnea
18.09.2003., 08:05
...
jos bi nam mogla desiti se ljubav, desiti- velim
ali ja ne znam da li da je zelim, ili ne zelim.

...
mozda ces se jednom uvece pojavit prekrasna, u plavom,
ne sluteci da si svoju svjetlost lila mojom davnom javom,
i ja, koji pisem srcem punim tebe ove cudne rime,
oh, ja necu znati, ceznjo moje biti, niti tvoje ime!

(cesaric - povratak)

ShroOm
25.09.2003., 00:02
Tek se ukljucujem, ne znam da li je nesto od ovoga bilo ali neka ih : ) ~~~~

Ova je pesma za tvoja usta od visanja i pogled crni
Zavoli me kad jesen duva u pijane mehove
ja umem u svakoj kapiji da napravim juni
i nemam obicne srece i nemam obicne grehove
Podelicu sa tobom sve bolesti i zdravlja
zavoli moju priliku sto tetura niz dan
sutra nas mogu sresti ponori ili uzglavlja
-svejedno lepo je nemati plan.
Lepo je biti cinovnik ili doktor,
uputi telegram mom ocu:"Postoji tuzna divota
vas sin ne ume ljude da spasava od smrti,
on, znate, spasava od - zivota..."
Zavoli moj trag osmeha na rubu case,
na cigareti,
i blatnjav hod duz ulica koje
nekuda vode.
Bicemo suvise voljeni ili suvise prokleti.
Budi uz mene kada odem.

Miroslav Antic


Kada mi nedostajes
Mislim tudje misli
Kradem svoje vreme
Provlacim ga
Izmedju oblaka, snova,
Daljine i snega...
Kada pozelim
Da ti nedostajem
Odsanjam pesmu
Zatvorim oci
I na kaldrmi zamislim
Cvet beli.
Kada te nema
Jer tako hocu
Zaledim osmeh
U sebi kazem ime
Udahnem duboko
I pomislim
Tako mi nedostajes...


Zbog svega sto smo najlepse hteli
hocu uz mene nocas da krenes.
Ma bili svetovi crni, ili beli,
ma bili putevi, hladni, ili vreli
nemoj da zalis ako svenes.
Hocu da drzis moju ruku
da se ne bojis vetra i mraka,
uspavana i kad kise tuku,
jednako krhka, jednako jaka.
Hocu uz mene da se svijes
korake moje da uhvatis,
pa samnom bol i smeh da pijes
i da ne zelis da se vratis.
Da samnom ispod crnog neba,
pronadjes hleba komadic beli
pronadjes sunca komadic vreli
pronadjes zita komadic zreli.

il crknes ako crci treba
zbog svega sto sto najlepse hteli.

Walkyra
25.09.2003., 01:09
OBIČNA PJESMA
Sve je neobično ako te volim,
vrtuljak što se okreće igračke i djeca.
Veče koje silazi spava u mojoj duši.
Znam, veče koje silazi, stepenice, vjetar,
sve same obične stvari što se ne mogu ponoviti,
jer smrt se ne ponavlja, ni ti se ne ponavljaš u meni.
Sve je neobično ako te volim:
more skida i svlači svoje plašljivo tijelo,
zatvorenih očiju i vlažno od poljubaca.
Ja više nisam isti, slušajuć' glas
na nekoj samotnoj stanici dok me obilazi kiša
mijenjam te u sebi. Samo ruže što tonu.
Tjeskoba, obična pjesma, plači ponovo
dok svoje teške vjeđe zaboravljaš u snu
poput marame na licu koje bdije.
Sve je neobično ako te volim,
ako te volim. Zagledana u nebo
ti postojiš kao svjetlo pregaženo u tmini.

Zvonimir Golob

el_mariachi
25.09.2003., 08:17
Ima jedna pjesma koju Serbedzija recitira i mislim da je Arsen Dedic napisao...ide ovako:

Nocu dok Ti spavas
Moje srce kuca za te
Tebi se nista
Ne smije desiti
Toliko, toliko te volim

Od jucer tek si tu
I o tebi malo znam
Al mogu zivot svoj
Da ti dam...
--------------------------------
Jel neko zna nastavak? Nema na netu.
Fala:top:

Vanjushka
25.09.2003., 21:51
Pisi mi na zelenu adresu ljeta.
Poljupci koje mi saljes neka bude posljednje vecernje novosti.
Glava mi je puna nekih divnih soneta,
a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti.
Jutros su opet pisali nesto povodom moje
najnovije zbirke.
O uticajima ponovo izmislili su citave price.
Najveci uticaj na mene izvrsila je
jedna apsolventkinja germanistike,
ali to su precutali, jer, zaboga, koga se to tice.
Koga se tice to sto si ti za mene i Honolulu i
Madagaskar i Meksiko,
Istorija koju, klecajuci, obidjoh uzduz i popreko.

Tvoje ime nije uslo ni u jedan leksikon.

Nema te ni u jednoj enciklopediji,
ni u jednom "Ko je ko"

Ali za mene ti si sve, kao vojniku prvi dan mira,
krevet i suze i cvijece u vazi.

Tvoje oci su mi jedina lektira
u ovom danu koji prolazi i odlazi.

Izet Kiko Sarajlic

Alyssa
26.09.2003., 16:15
Svida mi se kad sutis...

Svidas mi se kad sutis jer si kao odsutna,
i cujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Cini se kao da su ti letjele oci
i cini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dusom mojom
izranjas iz stavri, ispunjena dusom mojoj.
Leptirice sna, dusi mojoj si slicna,
i slicna si rijeci melankonija.

Svidas mi se kad sutis i kad si kao udaljena.
I kada kao da se zalis, leptiricu u gukanju.
I cujes me izdaleka, i glas moj ne dostize te:
Pusti me da sutim s mucanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim takoder s tvojom sutnjom
jasnom kao svijeca jedna, prostom kao jedan prsten.
Kao noc si, sutljiva i zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Svidas mi se kad sutis jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna rijec tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo sto to nije tocno.

Pablo Neruda

Jos mi je dobra njegova, odnosono najdraza mi je isto od Nerude Ljubavna pjesma :kava:

Blaise
28.09.2003., 06:38
Mostarske kiše


U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
još nedozrele.

Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica,
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke, na moje reči,
govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo,
telo ti zdravo što se praviš svetica,
a padale su svu noć neke modre kiše
nad Mostarom.

Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg nije bilo.
Pitala me je imam li brata, šta studiram,
jesam li Hrvat, volim li Rilkea,
sve me je pitala.
Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako
sačuvaj Bože,
da li je volim, tiho je pitala,
a padale su nad Mostarom neke modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela il' nije smela,
vrag bi joj znao.

Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
njene oči ptica, njena bedra srna,
imala je mladež, mladež je imala,
ne smem da kazem,
imala je mladež, mali ljubičast,
ili mi se čini.
Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku,
volim li Rilkea - sve me je pitala,
a na oknu su ko božićni zvončići moga detinjstva
zvonile kapi
i noćna pesma tekla tihano niz Donju Mahalu,
Ej, Sulejmana othranila majka.

Ona je prostrla svoje godine po parketu.
Njene su usne bile pune kao zrele breskve,
njene su dojke bile tople ko mali psići.
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi važna,
Svetlana, Svetlana, znaš li ti da je atomski vek,
De Gol, Gagarin i koještarije,
sve sam Joj govorio,
ona je plakala, ona je plakala.

Vodio sam je po Kujundžiluku, po aščinicama,
svuda sam je vodio,
u pećine je skrivao, na čardak je nosio,
pod mostovima se igrali žmurke, Neretva ždrebica,
pod starim mostom Crnjanskog joj govorio,
što je divan, šaputala je, što je divan.

Kolena joj crtao u vlažnom pesku,
smejala se tako vedro, tako nevino,
ko prvi ljiljani,
u džamije je vodio, Karađoz-beg mrtav, premrtav
pod teškim turbetom;
na grob Šantićev cveće je odnela,
malo plakala, kao i sve žene,
svuda sam je vodio.

Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi,
pišem neke pesme,
u jednom listu pola stupca za Peru Zupca
i ništa više,
a padale su svu noć nad Mostarom neke
modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela, il' nije smela,
vrag bi joj znao.

Ni ono nebo, ni ono oblačje, ni one krovove,
bledunjavo sunce - izgladnelog dečaka nad Mostarom
ne umem zaboraviti,
ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu,
njen smeh što je umeo zaboleti kao kletva;
onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu,
Bog je veliki, govorila je, nadživeće nas;
ni one teške, modre kiše,
o jesen besplodna, njena jesen...

Govorila je o filmovima, o Džemsu Dinu,
sve je govorila,
malo tužno, malo plačljivo o Karenjini;
govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni
mrava zgaziti,
smejao sam se - on je ubica, ti si dete;
ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja
"Oslobođenja", ni ono grožđe polusvelo
u izlozima ne umem zaboraviti,
onu besplodnu gorku jesen nad
Mostarom,
one kiše,
ljubila me je po cele noći, grlila me
i ništa više, majke mi,
ništa drugo nismo.

Posle su opet bila leta, posle su opet bile kiše,
jedno jedino malo pismo iz Ljubljane,
otkuda tamo,
ni ono lišće po trotoarima, ni one dane,
ja više ne mogu, ja više ne umem
izbrisati.

Piše mi, pita me šta radim, kako živim,
imam li devojku,
da li ikad pomislim na nju, na onu jesen,
na one kiše,
ona je i sad, kaže, ista, kune se Bogom
potpuno ista,
da joj verujem, da se smejem
davno sam, davno, prokleo Hrista
a i do nje mi baš nije stalo,
klela se, ne klela,
mora se tako, ne vrede laži.

Govorio sam joj o Ljermontovu, o Šagalu,
sve sam joj govorio,
vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,
čitala popodne,
u kosi joj bilo zapretano leto, žutilo sunca,
malo mora,
prve joj noći i koža bila pomalo slana,
ribe zaspale u njenoj krvi;
smejali smo se dečacima što skaču
s mosta za cigarete,
smejali se jer nije leto, a oni skaču - baš su deca,
govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu pluća...

Onda su dolazile njene ćutnje, duge, preduge,
mogao sam slobodno misliti o svemu,
razbistriti Spinozu,
sate i sate mogao sam komotno gledati
druge,
bacati oblutke dole, niz stenje,
mogao sam sasvim otići nekud, otići daleko,
mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,
samlji od sviju,
mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu,
u stenu,
sve sam mogao...

Prste je imala dugačke, krhke, beskrvne a hitre,
igrali smo se buba-mara i skrivalice,
Svetlana izađi, eto te pod stenom,
nisam valjda ćorav,
nisam ja blesav, hajde, šta se kaniš,
dobićeš batine;
kad je ona tražila - mogao sam pobeći
u samu reku - našla bi me,
namiriše me, kaže, odmah,
pozna me dobro.
Nisam joj nikad verovao,
valjda je stalno ćurila kroz prste.
Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,
nosila ga u sobu, vešala o končiće,
volela je ruže, one jesenje, ja sam joj donosio,
kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.

Pitao sam je šta misli o ovom svetu,
veruje li u komunizam, da li bi se menjala
za Natašu Rostovu, svašta sam je pitao,
ponekad glupo, znam ja to i te kako;
pitao sam je da li bi volela malog sina,
recimo plavog,
skakala je od ushićenja - hoće, hoće,
a onda, najednom, padala je u neke tuge
ko mrtvo voće:
ne sme i ne sme, vidi ti njega, kao da je ona
pala s Jupitera,
ko je to, recimo, Zubac Pera, pa da baš on
a ne neko drugi,
taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi.

Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna,
ti si đavo, ti si anđeo,
sve sam joj govorio.
Ništa mi nije verovala.
Vi ste muškarci rođeni lažovi,
vi ste hulje,
svašta je govorila.
A padale su nad Mostarom neke modre kiše...

Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni,
jao, kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi mu glava, ne bi mu glava,
jao, kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao, kad bih znao ko to u meni
bere kajsije, još nedozrele.


Pero Zubac

mostarske_kise
02.10.2003., 21:56
Mozda niko nije umeo da te zeli ovako
kao ja nocas.

Tvoje ruke bele kao samoca.
Tvoja bedra sa ukusom platna i voca.
Tvoj malo sustavi glas.

Sa nosom decackim prilepljenim
uz okno vagona,

nejasan samom sebi
kao oprostajno pismo padavicara,

i cudno uznemiren toplinom
kao razmazen pas,

putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu jos neslucene predele,
da drvecu pozelim najlepsu laku noc
na svetu,

da se vrtim kao lisce,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,
liftove
i okean.

Da zaboravim ruku na tvom struku.
I lice uz tvoje lice.



M.Antic

ShroOm
04.10.2003., 17:26
Znam, mora da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene i srece moje.

Pijana kisa, siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci - prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da, mora da je tako.


-M. Antic

Mayflower
05.10.2003., 03:29
SLUTNJA

Idem u susret nekoj nepoznatoj.
Da li je blizu ili je daleko,
Ja ne znam. Ali da ti oci sjaju
Dosta je znati da te ceka neko.

U strahu za ljubav ispitujem srce.
Sto ima za nju? Ima, ima dosta.
Ja joj se smijesim negdje u daljinu:
Docekaj spremna svoga gosta.

D. Cesaric

kunigunda
14.10.2003., 10:52
And She Purred
And she purred like an animal
With one instinctual goal:
To make me master of her body,
And lord of her seething soul.

And I knew she was lost in desire,
As she pulled me down on top of her.
And she wanted my weight to crush her
At the moment of her pleasure.

She was prostrate and hungry,
Breathing hard and deliberately.
She was screaming and moaning,
Keeping the rhythm I decreed.

She did sweat and it tasted salty
As I slithered across her silky hide.
Pools of my sweat lay on her
And they boiled in our fire.

Time was incinerated and
The universe collapsed
As my mouth suckled her slippery breasts
And my fingers seized her dancing ass.

And I pulled her electric hair
And licked the fires of her hell.
Then my lips erased her mouth
And stole her breath, as well.

And she begged for every thrust.
Her nails tore at my skin.
Her hands gripped my buttocks
And pulled them tightly in.

All our thoughts converged
As I cemented her shoulders to the floor,
Jamming home my feelings
To her existential core.

Then the walls began to crack
And the earth began to rumble.
Wild winds began to blow
And our bodies began to tremble.

Lightning shot from heaven
And thunder did retort.
And the cosmos sang our praises
As the gods roared their support.

And all life knelt in submission:
Redwoods, spirits, insects.
And I was the effect and the cause
And I was all love and all sex.

And I was the god.
And I was the cock.
And I was the creator.
And I was the clock.

Then the ocean of life poured over us
Washing us virginally pure.
And time remained but a memory
As I lay myself beside her.

Our spent minds
Drifted hither;
Our spent bodies
Curled up together --

My leg across her leg,
Her head against my chest.
And we welcomed sleep as deeply
As we had accepted death.


theis

kunigunda
14.10.2003., 10:57
two brains

two brains
making love in words,
lust encased in electron codes,
crossing mountains and rivers,
traveling miles and miles
over cables and wires
and microwaves--
nearly instantaneous
in its immediacy,
almost vicarious
in its intimacy.

what would Robert Burns say,
Shelley or Keats or Dickinson,
Shakespeare or Poe,
Wordsworth or Tennyson?
would they call it love like any other,
or some virtual drug for addicted lovers?

your fingers touching plastic keys
become your fingers touching me.
so deep my infatuation
so complete my imagination,
that I feel the sensations
of you on my skin--
a Penthouse forum letter written on the fly,
an abbreviated seduction transcribed live,
a sultry novelette improvised,
an erotic daydream come alive--
truer even than the truest of lies,
so true, I see my passion rise
and shoot new stars into night skies
further igniting the libidinous fire
of two brains burning with on-line desire.

theis

mauretanac
15.10.2003., 17:40
Plava pjesma


Prodavala je krizanteme,
oči je imala poput pjesme ove.
Mirisala divno…na samoću,
Tiho se ušuljala u moje snove.

Osmijeh je skrivala iza cvijeća,
al pogled je odavao misli skrite,
drhtavim glasom kada bi rekla...
Samo izvolite!...Šta želite

Postao sam ljubitelj krizantema...
očiju poput pjesme ove,
crnomorskih mirisa slatkih
i nje što ušla je u moje snove.

I svako jutro krizanteme nove
na stolu hotelske sobe slažem,
a očima plavim poput pjesme ove,
sve je već jasno...jasno da lažem.

Dok pjesma plava poput očiju njenih
raspjevala se dušom da joj kraja nema
stojim na obali Crnoga mora,
gledam prodavačicu krizantema.
A.D. Nessebar, na Crnome moru srpanj1998

dolores_haze
15.10.2003., 20:14
na jezeru je ljubih,a ličila mi na trsku
sva treperila u svom smehu mladenačke
nežnosti
zaklinjala mi se u ljubav dok sam joj
otvarao
male ruke i kolena.tražih istinu tih reči
u očima koje behu odsutne,tražih u toj
ljupkosti
nešto od moje buduće kćeri.bejah žedan,
sve više žedan dok ispijah slast tih cvetnih
usana
bejah daleko od sebe,daleko u njoj samoj.
skidoh joj haljinu,ukaza se telo žene - trske
bila je bela kao lopoč na jezeru.njeno vitko telo
njeni dlanovi na mom licu.pobojah se snage
svoje muškosti
ona je treperila u mojim očima kao trska
kao trska

( Jovica Đurđić )

-=zErO-oNe=-
05.11.2003., 16:55
VOLIO SAM VAS

Volio sam Vas; i ljubav jos, mozda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No nek Vas ona sad ne brine vise,
Ja necu da Vas rastuzujem njom.

Volio sam Vas nijemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog;
Volio sam Vas iskreno i njezno,
Volio Vas tako drugi, dao Bog

A.S. Puskin

Karakala
10.11.2003., 21:21
Nitko vise ne voli ljubavnu poeziju? :(
Nitko ne zna neke stihove... :(

bipolar2000
10.11.2003., 21:38
Karakala kaže:
Nitko vise ne voli ljubavnu poeziju? :(
Nitko ne zna neke stihove... :(
evo (http://www.forum.hr/showthread.php?s=&postid=828542#post828542) :)

Mayflower
13.11.2003., 03:59
Pjesma o probudjenim uspomenama

Propala ljubav ne nosi se na put
Kao sto nosis kovcege i sveznje.
U spomenima zivot samo spava;
Kad probudi se -- oni budu ceznje.
Putujes dane i putujes noci:
Oni su tvoje drustvo u samoci.
U zanosima, lutanju daleku
Oni te naglo zabole, zapeku.
Otides dalje. Oni dublje riju
I glumljenu ti radost tiho piju.
Na dnu ti srca cuce sumnje; cuju
Micanje svake nade, pa je truju.
Tjeskobama, ljubomorom te muce,
U sutra sjenu bacajuc od juce.

Dobrisa Cesaric

dolores_haze
13.11.2003., 15:03
a koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima
spavala? I sto su ti govorili? I kako,kako je to bilo? Daj mi
mira,
čuješ,daj mi mira,fućkam ti na tvoje
fotografije spremljene u kutiju od cipela.
Pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manžetama i u
policama pod rubljem,prestani,
prestani,idi već,kao nesnosnu muhu
pratim očima tvoj lik po svim kutovima,idi,
izleti kroz prozor,nek te odnese propuh,idi,nemam vremena,
moram se ispavati,idi,rasplini se,
rastopi se negdje u toj narančastoj lokvi pod svetiljkom,
izgubi se među slovima ove glupe knjige što
je čitam,
idi,ne volim te,ništa neću,ništa te ne pitam,
to me ne zanima,
fućkam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve,
i sijed,
i sijed ću te još voljeti,no za ime isusovo,
koliko,
koliko si ih imala?

zanima me samo sto nitko od vas ne osjeca potrebu da komentira pjesme koje ovdje saljete...nego ih samo saljete?
voljela bi kad bi netko tko procita ovu pjesmu i rekao nesto o njoj,svoje misljenje i tako...
da ja pocnem?
meni se osobno ne svidja ova pjesma od Cesarića.nisam dobra kriticar,mogu samo reci da mi ne pasu pjesme s rimom,moguce da je to prilicno povrsan stav,ali takve pjesme u mojim ocima nekako gube onu tezinu koju pjesma treba imati da bi ostavila utisak na mene.Naravno,ima izuzetaka.

(nemojte se ljutit sta sam se tako raspricala :-)

bipolar2000
13.11.2003., 19:11
Obujmio planinu
dubok muk,
kroz tišinu
ne krade se ni zvuk,
ni vetra ćuv; sve spi.
Zanemele ptice gorom;
nadaj se, nadaj skorom
miru i ti.

dolores, ne ljutimo se ;-)

bipolar2000
13.11.2003., 19:35
Da izbegneš podsmeh ljudi,
ovo samo mudrom zbori:
slava živom koji žudi
da u plamenu sagori.

Dok ljubavlju noć te toli
što te zače, što sam zače,
osećaj te čudan skoli
kad zasija sveća jače.

Ne ostaješ sužanj mraka
sputan u tom zasenčenju,
i nova te želja jaka
vuče ka višem oplođenju.

Nesmoren udaljenošću
slećeš opčinjen na plam
i u čežnji za svetlošću, zgaraš leptire, i sam.

Mri i bivaj! Dok se tvoj
duh dotle ne vine,
bićeš tmuran gost na toj planini od tmine.

bipolar2000
14.11.2003., 14:27
Ah, prostrani borici, bučanje razbitih vala,
lagana igra svjetlosti, zvono osamljeno,
i taj suton što pada u tvoje oči, lutkice,
pužiću zemaljski, u tebi zemlja pjeva!

U tebi rijeke pjevaju, s njima duša mi bježi
onako kako želiš i donde dokle hoćeš.
Put moj mi označi u svome luku nade
i jato ću strijela zanosan odapeti.

Posvuda oko sebe tvoj magleni pojas vidim
i tvoja šutnja progoni moje časove u bijegu.
Ti si ta s rukama od prozirna kamena
gdje mi se poljupci sidre i vlažna čežnja gnijezdi.

Ah, tvoj tajni glas što ljubav ga boji i sagiba
u samrtno predvečerje koje jekama zvoni!
U časovima dubokim tako na poljima vidjeh
kako se klasje sagiba u ustima vjetra.

bipolar2000
14.11.2003., 19:57
I bje u ono doba...Dođe poezija
da me potraži. Ne znam, ne znam odakle je
banula, iz zime ili iz rijeke.
Ne znam ni kako ni kada.
Ne, ne bjehu to glasovi, ne bjehu
riječi, ni tišina,
ali zvala me iz jedne ulice,
iz krošnje noći,
iznenada, među ostalima,
među žestokim ognjevima,
ili dok se vraćah sam,
tamo je stajala bez lica
i dodirivala me.

Nisam znao što da kažem, usta mi
nisu znala
ništa odrediti,
oči mi bjehu slijepe,
a nešto je udaralo u mojoj duši,
groznica ili izgubljena krila,
i ostadoh sam
odgonetajući
tu opeklinu,
i napisah prvi nejasan redak,
nejasan, bez tijela, čistu
glupost,
čistu mudrost
onoga koji ništa ne zna,
i odjednom vidjeh
očišćeno i otvoreno nebo,
planete,
treperave plantaže,
sjenu probušenu,
izbodenu
strijelama, vatru i cvijeće,
noć koja uspavljuje, svemir.

I ja, najsitnije biće,
pijan od goleme
ozvjezdane praznine,
na sliku i priliku
tajne,
osjetih se kao čisti dio
bezdana,
otkotrljah se sa zvijezdama,
srce mi se otisnu s vjetrom.

finalnifantazista
14.11.2003., 23:14
dolores_haze kaže:
zanima me samo sto nitko od vas ne osjeca potrebu da komentira pjesme koje ovdje saljete...nego ih samo saljete?
voljela bi kad bi netko tko procita ovu pjesmu i rekao nesto o njoj,svoje misljenje i tako...
da ja pocnem?
meni se osobno ne svidja ova pjesma od Cesarića.nisam dobra kriticar,mogu samo reci da mi ne pasu pjesme s rimom,moguce da je to prilicno povrsan stav,ali takve pjesme u mojim ocima nekako gube onu tezinu koju pjesma treba imati da bi ostavila utisak na mene.Naravno,ima izuzetaka.

(nemojte se ljutit sta sam se tako raspricala :-)

Ma nitko se ne ljuti, samo mislim da većina nas voli jednostavno čitati pjesme, bez ikakvih razmišljanja zašto je nešto lijepo. Na kraju, u poeziji nema točnih i pogrešnih odgovora (a ako i ima točnog, nebitno je), pa...
Ovaj post je totalno bezveze, jer je sve očito.

bipolar2000
15.11.2003., 07:54
dolores_haze kaže:
zanima me samo sto nitko od vas ne osjeca potrebu da komentira pjesme koje ovdje saljete...nego ih samo saljete?
voljela bi kad bi netko tko procita ovu pjesmu i rekao nesto o njoj,svoje misljenje i tako...


evo slažem se sa fantazistom...ali isto da ti odgovorim ukratko...
to je sve subjektivni doživljaj, zavisi od trenutka, raspoloženja...ma mene same i mojih iskustava, bla, bla...u tom smislu, ova tvoja pjesma je ostavila jak utisak na mene. niti umijem, niti želim, niti je potrebno razglabati o tome, što će reći...da malo mišljenja tu ima, radi se o osjećaju.
budi jak osjećaj, svakako...

dolores_haze
15.11.2003., 14:05
Pa zapravo sam to i zeljela,vas subjektivni dozivljaj pjeme.
I takodjer mislim da ne postoji pogresno ni ispravno misljenje niti dozivljavanje poezije.
Ako niste za razmjenjivanje subjektivnih dozivljaja,ok,ja sam jos u procesu navikavanja na ovakav oblik komuniciranja :-)

Dobro...bez daljnjih filozofija.


Gladan sam tvojih usta,glasa i tvoje kose
i ulicama hodam ne hraneći se,tih,
kruh mi ne daje snagu i zbunjuje me zora,
tražim tekući zvuk tvojih koraka u danu.

Izgladnjeo sam za tvojim smijehom što klizi,
za tvojim rukama boje bijesne žitnice,
gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju,
želim ti jesti kožu od netaknuta badema.

Želim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti,
nos koji vlada na tvome oholom licu,
želim jesti nestalnu sjenu tvojih trepavica

i gladan idem i vraćam se njušeći sumrak
tražeći te,tražeći tvoje toplo srce
kao neka puma u samoći Quitratue.

(obozavam Nerudu ! )

dolores_haze
16.11.2003., 17:21
Ružna moja,ti si kesten raščešljani,
lijepa moja,divna si poput vjetra,
ružna moja,od tvojih se usta mogu stvoriti dvoja,
lijepa moja,cjelovi su ti svježi kao lubenice.

Ružna moja,gdje su se skrivale tvoje grudi?
Majušne su kao dvije mjerice žita.
Volio bih na njedrima vidjeti dva mjeseca,
goleme tornjeve tvoje suverenosti.

Ružna moja,more nema tvoje nokte u svom šatoru,
lijepa moja,cvijet po cvijet,zvijezdu po zvijezdu,
val po val,ljubavi,brojio sam tvoje tijelo:

ružna moja,ljubim te zbog tvog struka od zlata,
lijepa moja,ljubim te zbog jedne bore na čelu,
ljubavi,ljubim te jer si svijetla i jer si tamna.

dolores_haze
16.11.2003., 17:26
Gola si tako jednostavna ko jedna od tvojih ruku,
glatka,zemaljska,malena,obla i prozračna,
imaš crte mjeseca,puteve jabuke,
gola si tako tanka kao golo žito.

Gola si tako modra kao noć na Kubi,
na kosi imaš zvijezde i biljke povijuše,
gola si tako žuta i neizmjerna
kao ljeto u nekoj zlatnoj crkvi.

Gola si malena ko jedan od tvojih nokata,
obla,tanka,ružična sve dok se ne rodi dan
i dok se ne povučeš u podzemlje svijeta

kao u dugačak tunel odjeće i djela:
tvoja se svjetlost gasi,odijeva se i ostaje bez lišća
i ponovno se pretvara u jednu golu ruku.

dolores_haze
16.11.2003., 17:31
Ljubavi,koliko puteva do jednog poljupca,
kakva lutajuća samoća do tebe !
Usamljeni vlakovi kotrljaju se s kišom.
U Taltalu još nije svanulo proljeće.

Ali ti i ja,ljubavi,mi smo sjedinjeni,
sjedinjeni od odjeće do korijenja,
sjedinjeni od jeseni,vode i bokova,
sve dok samo ti i ja ne budemo zajedno.

Misliti da je stajalo toliko kamenja
koje nosi rijeka,ušće vode Boroa,
misliti da smo se,odijeljeni vlakovima i narodima,

ti i ja jesdnostavno morali voljeti,
izmiješani sa svima,muškarcima i ženama,
sa zemljom koja sadi i gaji karanfile.

Karakala
17.11.2003., 22:14
Bravo Dolores. Lipo. :top:

Mayflower
18.11.2003., 03:12
Ljubav

Zgasnuli smo zutu lampu

Plavi plast je pao oko tvoga tijela
Vani sume oblaci i stabla
Vani lete bijela teska krila.

Moje tijelo ispruzeno podno tvojih nogu

Moje ruke svijaju se zude mole

Draga, neka tvoje teske kose
kroz noc zavijore, zavijore

Kroz noc
kose moje drage duboko sumore
kao more

A. B. Simic

Mayflower
18.11.2003., 03:30
Prava jubav

Od jubavi su jon se razmlozile oci, jubav je njegovo mlado tilo
pritvorila u bilu kolonu, visju od najviseg kampanila u gradu.
Tako ga je morala spazit.
Tako ga je morala spazit, i ako se bila savila u sedan bijac straja.
Bacila je u more jedno i drugo juvo samo da ga ne cuje.
Zaludu. Vitri su jon dragali jusne.
Bizala je. Sakrivala se. On je uvik bi do nje.
Ka' se izmorila o' bizanja, stala je i zagrlila njegov struk.
Odondar je njegov struk postaja sve manji, sve manji.
Posli nikog vrimena spoznala je u njemu covika, obisneg covika,
ca, ka i svi judi, jema stinu na srcu, obisne zalosne joci pod celon,
a liti nestaje u ladu najmanjeg kampanila.

Ma u noci, ol ka' bi sklopila joci, vidila bi njegovo lisce daleko,
daleko nigdi do najdaje zvizde. I poletila bi za njin, sritna,
i zaudobila bi sve tuge i nevoje. Sve tuge i nevoje.
A on je bi covik, obisan covik, ca liti nestaje u ladu
najmanjeg kampanila.
To je donapokon jednega dana i ona uvidila. Sasvin.
I odondar je uz svoju stinu na srcu ositila i njegovu. Stopro je
ondar ositila da je zena.
Judi su je gledali brez cudjenja, ka pravu zenu, ka nisto ca se
toliko vidi da se skoro i ne vidi.

Drago Ivanisevic

Mayflower
18.11.2003., 04:02
Vecernji vidik
Cmrok

Proljetno vece puno obecanja.
Gle jednom opet osjecam se mlad.
Pod silnim nebom, koje zvijezde sanja,
Rasirio se rasvijetljeni grad.

Nesto duboko, ko pjesma starine,
Pjevana altom u tisini mraka,
Tece u moje srce iz nizine,
Od nizova i hrpa svjetiljaka.

Ko da mi sapcu ta svjetla daleka:
Ne kloni! Nesto radosno te ceka!
U dublji zanos, ili ljubav novu -
Kuda me zovu?

D. Cesaric

(ova je ljubavna mome gradu, pa nisam mogla odoljeti, svidjale vam se Cesariceve rime ili ne :) )

dolores_haze
18.11.2003., 16:49
Ovo nije ljubavna pjesma,ali je zato najljepše i najerotičnije ljubavno pismo koje sam procitala.nadam se da je ok što sam malo zanemarila šablonu ove stranice.


Voljeni moj gospodine,
nemoj se bojati,nemoj se micati,ostani u tišini,nitko nas neće vidjeti.Ostani tako,želim te promatrati,toliko sam te promatrala,no ti nisi bio za mene,ali sada jesi,nemoj se približavati,molim te,ostani na mjestu,čitava je noć pred nama,a ja te želim gledati,nikada te nisam vidjela takva,čitavo tvoje tijelo samo za mene,tvoja koža,sklopi oči i miluj se,molim te,
pokušaj ne otvarati oči i miluj se,tvoje su ruke tako lijepe,tako sam ih često sanjala,a sada ih želim vidjeti,volim ih vidjeti na tvojoj koži,tako,nastavi,molim te,ne otvaraj oči,ja sam tu,nitko nas ne može vidjeti,a ja sam blizu tebe,miluj se,voljeni moj gospodine,
miluj svoj ud,molim te,polako,
lijepa je ruka na tvom udu,nemoj prestati,volim je gledati i gledati tebe,voljeni moj gospodine,ne otvaraj oči,ne još,i nemoj se bojati,ja sam blizu,osjećaš li? Ovdje sam,mogu te dotaknuti,svila je to,osjećaš li? Svila moje haljine,ne otvaraj oči i imat ćeš moju kožu,imat ćeš moje usne,kad te prvi put dotaknem ,bit će to usnama,nećeš znati gdje,odjednom ćeš na sebi osjetiti toplinu mojih usana,ne možeš znati gdje ne otvoriš li oči,nemoj ih otvoriti,osjetit ćeš moja usta tamo gdje ne znaš,iznenada,
možda na očima,prislonit ću usta na tvoje vjeđe i trepavice,osjetit ćeš kako ti toplina prodire u glavu,i moje usne na očima,u očima,ili možda na udu,prislonit ću svoja usta tamo dolje,rastvorit ću ih spuštajući se malo-pomalo,pustit ću da mi tvoj ud rastvori usta ulazeći među usne i gurajući mi jezik,moja će slina kliziti tvojom kožom sve do tvoje ruke,moj poljubac i tvoja ruka,jedan u drugoj,na tvom udu,
a na kraju ću te poljubiti u srce,jer te želim,ugrist ću kožu pod kojom ti srce lupa,jer te želim,i sa srcem među mojim usnama bit ćeš moj,uistinu moj,s mojim ustima na srcu bit ćeš moj,zauvijek,ako mi ne vjeruješ,otvori oči,voljeni moj gospodine,i pogledaj me,to sam ja,tko će ikada moći izbrisati ovaj trenutak,i ovo moje tijelo s kojeg je spala svila,tvoje ruke što ga dodiruju,i tvoje oči što ga promatraju,
tvoji prsti na mom spolovilu,tvoj jezik na mojim usnama,kliziš poda me,grabiš mi bokove,podižeš me,puštaš me da klizim po tvom udu,polako,tko bi to mogao izbrisati,ti što se u meni lagano gibaš,s rukama na mom licu,s prstima u mojim ustima,s ugodom u očima,tvoj glas,gibaš se polako gotovo mi nanoseći bol,kakvo zadovoljstvo,moj glas,
moje tijelo na tvojemu,tvoja leđa što me propinju,tvoje ruke što me ne puštaju,udarci u meni,slatka je to silovitost,vidim ti oči gdje traže u mojima,žele znati koliko mi boli mogu nanijeti,dokle god želiš,voljeni moj gospodine,nema kraja,neće prestati,vidiš li? Nitko neće moći izbrisati ovaj trenutak zauvijek ćeš zabacivati glavu unatrag,vičući,zauvijek ću sklapati oči dok se suze odvajaju sa trepavica,moj glas u tvojemu,čvrsto me pripijaš,nema više vremena za bijeg ni snage da se izdrži,morao je doći ovaj trenutak,i došao je,vjeruj mi voljeni moj gospodine,ovaj trenutak će ostati,od sada pa nadalje,ostat će,sve do kraja.

:-)

CrnaKraljica
19.11.2003., 20:30
trag

zelim
da posle snova
ne ostane
trag moj
na tvome telu

da poneses od mene
samo tugu i svilu belu
i miris blag
puteva zasutih liscem
svelim sa jablanova

(M. Crnjanski)

Sylvia_Plath
23.11.2003., 23:23
Vi u vecernjim kapijama, u sumracnim
ulicama,
Kraj sporednih izlaza, pored ograda
Od crvene opeke sa komadjem stakla,
Vi koji zagrljeni sanjate o mesecini
Upletenoj u krzno macke, iscezloj
U naborima zavese ili lavezu psa,

Vi dvoje, vi dvoje, sami u mraku, sami,
Uz poslednji stub bez svetiljke i bez sna.
Vi dvoje, negde u parku, na nekoj stazi,
Iza lisca i oblaka, izmedju dve kise,
Izmedju dva vetra na klupi vlaznoj od suza,
Bez icega za sobom sem jedne male sobe
Sa gvozdenim krevetom i knjigama na stolici
I jednim hladnim suncem iza zutih okana,
Vi sami, vi usamljeni, iako zagrljeni
Da istisnete to sivo krilo samoce
izmedju sebe,

Dok sapucete ono malo reci koje ste nasli
U ovim trenucima slucajne neznosti,
Sve reci koje su odavno rekli pre vas.
Vi dok idete gradskim ulicama koje su
Opustele posle poslednjih predstava
u bioskopima,
Vi koji zagrljeni idete
Ovom kisnom ulicom nestvarnijom od sna,
Dok su vam oci zatvorene a prsti cute,
Cujete li korak nekoga coveka iza sebe,
Cujete li rec njegovu izmedju svojih
saptanja,
Osecate li dodir njegov izmedju svojih
milovanja?
Jer uvek kada idete sami, misleci
Da nema nikoga da baci kamen svoga
glasa
U zamracenu vodu tisine izmedju vas,
Uvek budite svesni onoga koji uporno
Ide za vama i govori: Probudi se.

Jovan Hristic

-=zErO-oNe=-
24.11.2003., 09:04
DVOJE

Ljubeci se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa cudnom ceznjom, da se nadju
U metezu stranih ljudi.

Razmisljaju o sebi cesto
I prevarit ce se kadikad,
Da su jedno drugo nasli,
A nece se naci nikad.

Pa ipak, on ce jednom doc
U sobu onoga hotela,
U kom je ona cijelu noc
Uz uzdisaje mora bdjela.

Pred zoru, kad u krevet legne,
Na onu mislec koju trazi,
Ni slutit ne ce, da mu jorgan
Pokrivase vec njene drazi.

I mozda ce u restoranu
Iz one case on da pije,
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije.

D. Cesaric

Sylvia_Plath
27.11.2003., 18:25
Jedno popodne

Upucujem ovu lijenu popodnevnu misao,
nježnu i pohotnu
u ono dvoriste u kojem sam vas gledao,
draga susjedo
Tisucu devetsto pedeset sedme godine
Kada je bila jesen slicna ovoj
I kada su jos u moj san udarali prozori
Roditeljske kuce utopljene u sibenskoj jugovini
U gradu koji je postajao moja bolnica
A mojom napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji
plavi i uspavani
Adresiram tamo ovu misao i kazem: Steta
Bili ste ljubavnica mog cimera od osam do jedanaest
svakog jutra
Kako ste se zvali; Ema, Selma, Alma, Adela
Da li je što izmijenilo Vaše lice, oci i trbuh
A kako sam Vam zavidio vracajuci se iz setnje
od osam do jedanest izjutra
Uz cetvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Pescenickom mljekarstvu
Svim je bojama vec moj prvi studentski rujan dodavao
malo crnog i malo tamnozelenog
I danas Vam iskreno kažem: Šteta, šteta
Vise vjerojatno i niste za takva šta
Ponovo ono dvoriste
Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vas suprug odlazi
Vi znaci danas dolazite jos ranije u moju sobu - oko pola sedam
A ja baš izlazim - Steta
Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
I ja bih Vam vjerojatno pruzio vise
Ali ja idem u setnju
I setao sam tako godinu i drugu
I ne da Vam se hvalim - bilo je toga
Kakve sve zemlje, pica, kakva mora, gdje sam sve bio
Gdje sam sve ljubio i kakve zene
Jer vama otvoreno mogu reci
Kuda sam sve setao po kisi ujutro
Nekakav vlak je istruo u crnom proljecu u Poljskoj, blizu Rusije
Kakvu sam tamo ženu ostavljao, Isukrste
I kakva je mene ostavljala na sjeveru
Pijuci neko nerazgovjetno pice svog naroda
Daleko, daleko, kao u snovima
Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj
Pa oci providne i dragocjene jedne Cehinje iz Brna
Vozderkove
Premještene zauvijek u moju utrobu
A takav snijeg i sve što treba - bilo je, bilo
Ali ono dvorište u kojem sam Vas vidjao
Izmedju dva neodredjena stabla crna od vlage one jeseni
Vas tako obicnu i raskalasnu domacicu i mirisi koje ste ostavljali
U sezonama 1957,58 i sljedece
Steta, nepovratno steta

Niceg nema, niceg nema od tebe, od mene

Arsen Dedic

shark
27.11.2003., 21:13
Kad umrem i u prah se pretvorim
niz planinu me prospi i
pusti da me vjetar do neba nosi.
Da letim s pticama i šumim s morem
da s visine gledam najdraže moje.

By: sir Oliver

Eraser
28.11.2003., 18:46
Ljubavi, pijuć sa tvoga zdenca ne ugasih žeđ,
već ožeđah jače.
Istino, tragajuć za tobom ne umorih se,
već nastavih put.
Svjetlosti, tražeći tebe, mrak nalazim
bljesku zore vapeći.
Čovječe, a tebe tražeć, uđoh u tvoj labirint
i još uvjek lutam ne gubeći nadu
da čekaš me;
zajedno s istoga zdenca da pijemo,
K Istini da krenemo
vjere puni da Istina smo mi.

Samo mi, od Ljubavi satkani,
k svjetlosti kročimo!

Đurđa Jandriš-Parać

Mayflower
30.11.2003., 17:55
Moj prijatelj prica

Probdismo noc. U svitaj zore
Sa brodom ponese je more.

A kad u dalji nesta broda,
Ostadoh samo ja, i voda.

Nad vodom trak se dima vio.
Zasto sam stajo? Sto sam htio?

D. Cesaric

-=zErO-oNe=-
05.12.2003., 13:11
SLUTNJA

Idem u susret nekoj nepoznatoj.
Da li je blizu ili je daleko,
Ja ne znam. Ali da ti oci sjaju,
Dosta je znati da te ceka neko.

U strahu za ljubav ispitujem srce.
Sto ima za nju? Ima, ima dosta.
Ja joj se smijesim nekud u daljinu:
Docekaj spremna svoga gosta


D.C.

Mayflower
06.12.2003., 19:37
Overs

Why don't we stop fooling ourselves?
The game is over,
Over,
Over.

No good times, no bad times,
There's no times at all,
Just The New York Times,
Sitting on the windowsill
Near the flowers.

We might as well be apart.
It hardly matters,
We sleep separately.

And drop a smile passing in the hall
But there's no laughs left
'Cause we laughed them all.
And we laughed them all
In a very short time.

Time
Is tapping on my forehead,
Hanging from my mirror,
Rattling the teacups,
And I wonder,
How long can I delay?
We're just a habit
Like saccharin.

And I'm habitually feelin' kinda blue.

But each time I try on
The thought of leaving you,
I stop. . .
I stop and think it over.


Paul Simon

Mayflower
15.12.2003., 13:52
I poslije ponoći

Od sazviježđa nad ostrvima režem češljeve za tvoju kosu,

pa, ako te uspava more, i poslije ponoći
blistat ćeš na porubima svih grebena.

Ante Cettineo

bipolar2000
20.12.2003., 17:54
Savila sam gnezdo u tvom levom oku
da siđem sa slikom sveta do srca
Peku me sunca i vetrovi u toku
i svaka moja reč u tvom mesu grca

Gde nam je dom da uđemo u nj svetli
i vrata da im ljubimo jedini prag
da svučemo noć sa sebe kad petli
ulaze nam u sluh i dan blag?

Gde nam je prozor otvoren do neba
cvetovima reči da kitimo vidik plavi
Prolaznost ljubavi iz ugla nas vreba
i nikada nećemo reći ovo je život pravi

Jer svet raste a mi sve manji po danu
sa sivilom grada nestajemo trošni
Dom nam je samo u krvi. I banu
vidici da nas vode kud nismo prošli

Ni porekla ni potomstva u našoj krvi
ja tvoje ruke ti mene celu
Šta ćemo ako je ovaj život pravi
i poslednji? I nemamo za njega kuću belu?


Florika Štefan

dolores_haze
22.12.2003., 08:14
Igraš se svakog dana svjetlošću svemira.
Posjetilice nježna,stižeš u cvijetu i vodi.
Više si nego bijela glava koju stežem
rukama,poput grozda,svakoga dana.

Nikome nisi slična otkako te volim.
Dopusti da te prostrem između žutih vijenaca.
Tko piše tvoje ime slovima od dima između južnih zvijezda?

Ah,pusti me da se sjetim kakva si bila tada
kad još nisi postojala.

Odjednom vjetar urla i udara o moj zatvoreni prozor.
nebo je mreža skamenjena od sjenovitih riba.
Ovdje zamiru svi vjerovi,svi.
I svlači se kiša.

Ptice bježeći prolaze.
Vjetar.Vjetar.
Mogu se boriti samo protiv ljudske snage.
Nevrijeme skuplja tamno lišće
i odvezuje sve barke vezane noćas o nebo.

Ti si ovdje.Ah,ti ne bježiš.
Odgovarat ćeš mi sve do poslijednjeg krika.
Privini se uza me, kao da se plašiš.
Ipak ti ponekad čudna sjena dira oči.

Sada i sada,malena,donosiš mi kozju krv
i grudi su ti mirisne kao i ona.

Dok tužan vjetar juri ubijajući leptire
ljubim te i moja radost grize ti usta od šljive.

Mora da te boljelo da se na me privikneš,
na dušu mi divlju i samotnu,na ime od koga svi bježe.
Toliko smo puta vidjeli zvijezdu jutarnju kako gori
ljubeći jedno drugome oči
i sumrak što se nad nama gubi u lepezu što se vrti.

Milujući te kišile su na te moje riječi.
Odavno voljeh tvoje tijelo od osunčana sedefa.
Čak vjerujem da si vladarica svemira.
Donijet ću ti copihue,rdosno cvijeće s planina,
tamne lješnjake i šumske košare cjelova.
Htio bih s tobom učiniti
što proljeće čini sa trešnjama.

junee
04.01.2004., 12:31
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva

junee
04.01.2004., 12:32
Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju
Neruda

dolores_haze
05.01.2004., 10:02
Ljubim komad zemlje koji si ti,
jer u poljanama planetarnim
nema druge zvijezde.Ti ponavljaš
umnožavanje svemira.

Tvoje beskrajne oči svjetlo su koje imam
sjaja rasutih zvijezda,
koža tvoja drhti kao što drhte putevi
kojima meteor putuje u kiši.

Od mjeseca bijahuza me tvoji bokovi,
od sunca tvoja usta duboka,i njihova slast,
od toliko gorućeg svjetla ko med u sjeni

tvoje srce spaljeno dugim crvenim zrakama,
i tako prelazim vatru tvog oblika ljubeći te,
malu i planetsku,golubicu i geografiju.

(Pablo Neruda je u svakom slucaju najslojevitiji i naj svašta pjesnik ljubavne poezije.-in my humble opinion)

dolores_haze
05.01.2004., 10:08
ti si kći mora i sestrična mažuranu,
od čiste je vode tijelo tvoje,plivačice,
kuharice,krv ti je kao živa zemlja
i tvoje su navike zemaljske i cvjetne.

k vodi ti idu oči i podižu valove,
zemlji tvoje ruke i skače sjemenje,
tvoji duboki posjedi,u vodi i zemlji
u tebi se sjedinjuju kao zakoni gline.

najado,tvoje tijelo siječe tirkiz
koji uskrsnuo ponovo cvjeta u kuhinji
tako da preuzimaš sve ono što postoji

i najzad spavaš okružena mojim rukama
što od sjenovite sjene odvajaju,da bi se odmorila,
povrće,alge i trave:pjenu tvojih snova.

(neruda)

dolores_haze
05.01.2004., 10:12
O ljubavi,o luda munjo grimizne prijetnje,
posjećuješ me i uzlaziš svojim hladnim stubama
dvorca koji je vrijeme okrunilo maglama,
blijedih zidova zatvorenog srca.

nitko neće znati da je jedino nježnost
sagradila kristale tvrde poput grdova
i da je krv otvarala tunele zlosretne,
a da ne sruši zima njeno kraljevstvo.

i zato ljubavi,tvoja usta,koža i svjetlo i tvoje boli
bijahu nasljedstvo života,sveti
darovi kiše i prirode

koja prima i uzdiže trudnoću sjemenja,
tajnu oluju vina u podrumima,
bljesak žita u tlu.

(neruda)

dolores_haze
05.01.2004., 10:16
Vitka,na pesku toplog leta,leži draga
Ima otvorene oči zagnjurene u nebo
Zagonetno osmehnuta čuva svoju tajnu

Dođem,opružim se pored nje i čekam
Da i u moje oči uđe parče leta
Čekam čitavu večnost i više

Nisam srećan srećna je moja draga
Ona se sva pretvori u ljubav i
Zagrcne se od smeha neobjašnjivog

Kad zaželi zapali usnom novo sunce
I tankim ga rukama skine s visina.

(Jovica Đurđić)

dolores_haze
12.02.2004., 15:58
Pođimo,Ciganko moja,crna ljubavi moja;
potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne;
noge su ti išarane i masna je kosa tvoja;
sva si crna,sva si divlja,o crna ljubavi moja.

Ljubim krik iz očiju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih;
u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol rađa djecu,
o gola ljubavi moja.

Velika si u slobodi i veća je ljubav naša,
naša ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo;
žena je moja prva od žena:crna ko noć,tajanstvena ko oblak,
divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji.

naša će ljubav biti kaos:mutna i izmiješana i ljudi joj
ne nađoše dolične riječi;
mi ćemo se cjelivati goli i topli i štipaj će biti krvava
pjesma naša;
čupat ću ti kose,a ti ćeš tiskati oči svoje u dušu moju i
bijes će biti prokleta pjesma naša;
svijat ćemo se ko zmija i plaziti ko ideal-i tragika će
biti očajna pjesma naša

Wall
18.02.2004., 11:28
kunigunda kaže:
two brains

two brains
making love in words,
lust encased in electron codes,
crossing mountains and rivers,
traveling miles and miles
over cables and wires
and microwaves--
nearly instantaneous
in its immediacy,
almost vicarious
in its intimacy.

what would Robert Burns say,
Shelley or Keats or Dickinson,
Shakespeare or Poe,
Wordsworth or Tennyson?
would they call it love like any other,
or some virtual drug for addicted lovers?

your fingers touching plastic keys
become your fingers touching me.
so deep my infatuation
so complete my imagination,
that I feel the sensations
of you on my skin--
a Penthouse forum letter written on the fly,
an abbreviated seduction transcribed live,
a sultry novelette improvised,
an erotic daydream come alive--
truer even than the truest of lies,
so true, I see my passion rise
and shoot new stars into night skies
further igniting the libidinous fire
of two brains burning with on-line desire.

theis

razotkriven sam: moje misli, moja cyber ljubav, netko ima moju IP adresu, unajmio detektiva, ulovio me na LJES-u?
:eek: :eek: :eek:

Wall
18.02.2004., 11:31
zabranjena ljubav
postao već na jednom drugom topicu, isprike onima koji su je i tamo čitali

Vladimir Nabokov: Lolita

Wanted, wanted: Dolores Haze.
Hair: brown. Lips: scarlet.
Age: five thousand three hundred days.
Profession: none, or "starlet"

Where are you hiding, Dolores Haze?
Why are you hiding, darling?
(I Talk in a daze, I walk in a maze
I cannot get out, said the starling).

Where are you riding, Dolores Haze?
What make is the magic carpet?
Is a Cream Cougar the present craze?
And where are you parked, my car pet?

Who is your hero, Dolores Haze?
Still one of those blue-capped star-men?
Oh the balmy days and the palmy bays,
And the cars, and the bars, my Carmen!

Oh Dolores, that juke-box hurts!
Are you still dancin', darlin'?
(Both in worn levis, both in torn T-shirts,
And I, in my corner, snarlin').

Happy, happy is gnarled McFate
Touring the States with a child wife,
Plowing his Molly in every State
Among the protected wild life.







My Dolly, my folly! Her eyes were vair,
And never closed when I kissed her.
Know an old perfume called Soliel Vert?
Are you from Paris, mister?

L'autre soir un air froid d'opera m'alita;
Son fele -- bien fol est qui s'y fie!
Il neige, le decor s'ecroule, Lolita!
Lolita, qu'ai-je fait de ta vie?

Dying, dying, Lolita Haze,
Of hate and remorse, I'm dying.
And again my hairy fist I raise,
And again I hear you crying.

Officer, officer, there they go--
In the rain, where that lighted store is!
And her socks are white, and I love her so,
And her name is Haze, Dolores.

Officer, officer, there they are--
Dolores Haze and her lover!
Whip out your gun and follow that car.
Now tumble out and take cover.

Wanted, wanted: Dolores Haze.
Her dream-gray gaze never flinches.
Ninety pounds is all she weighs
With a height of sixty inches.

My car is limping, Dolores Haze,
And the last long lap is the hardest,
And I shall be dumped where the weed decays,
And the rest is rust and stardust.

dolores_haze
18.02.2004., 19:00
Cijela zbirka pjesama o ljubavi prema djevojčici,
zabranjenoj,i zbog toga,ali i ne samo zbog toga,najputenijoj i za mene uvijek najstvarnijoj i najopipljivijoj ljubavi.
Autor Jovica Đurđić.
Evo jedne od....


Devojčica skuplja svoja bela kolena
dva grumena svetlosti,dve kaplje nežnosti
cvetove što se u latice razlažu
smerna,voli ona moje dlanove na njima.

Krv je moja iznese pred čudesnu svetlost
ali ne otvara čvrste katance ljubavne
ne pomažu tu ni poljupci ni plamičci
koji se pale potajno u zenicama dubokim

Belina je njena razastrta u aprilu mlada tela
ništa nisam naučio od prvog poljupca vidim
samo je glad postala veća kroz godine.

Jutro dočekujemo u travi i svetlost u daljini.


Ima jos jedna meni draga...

Devojčica me grli i ljubi.
osećam kako joj se usne tope na mojim,
i kako joj telo drhti
od straha i čežnje.

U tišini
još nedovršene planinske kuće
miriše rano proleće
i njene male jabučaste grudi.
penušaju se večernje magle
i oseća vlažnost kiše
u erotičnom vazduhu.

Ona se propinje na prste
pripija svoja stegna čvrsto uz mene
namešta oble kukove
svoj zaobljeni trbuh...
utapa svoje nepomične oči
u mojim zenicama
i ljubi,ljubi

Stavljam svoj potpis
usnama
na njen vrat izvijeni
dok opijena srsima bledi moja devojčica
i kao leptirica treperi na mestu

Pogrešili smo
kaza mi
u jednom trenu slasti i vatre
zaustavljajući naše disanje
koje odveja vetar

Pogrešili smo
kaza mi s još većim strahom
otrgnuvši se iz zagrljaja
bežeći niz proplanak i
odnoseći vlažne poljupce
na mladoj koži.

Moje je oči ne stižu.

dolores_haze
18.02.2004., 19:05
zeljela bih samo napomenuti...svijesna sam poprilicne pateticnosti ovih pjesmama i ne tako mastovitog izricaja...
ali sama ideja obrnute proporcionalnosti godina je vec srasla sa mnom..i sama ta ideja pokrece nesto u meni,pa cak kad je pronalazim i u ovakvim osrednjim ostvarenjima.

Oprostite na gnjavaži,večeras sam jako pričljiva

:D

little wonder
18.02.2004., 19:32
Odi et amo. Quare id faciam, fortasse requiris.
Nescio, sed fieri sentio et excrucior.

(Katul - jedan i jedini)

U slobodnom prijevodu...

Volim i mrzim. Zašto to radim, možda se pitaš.
Ne znam, ali osjećam da se događa i mučim se.

little wonder
18.02.2004., 20:07
Alphonse de Lamartine - Jezero

I nošeni vječno, u vječnoj noći,
bez povratka gnani spram obala skritih,
zar u moru ljetâ nećemo se moći
ni dan usidriti?

O jezero! Jedna godina tek ode,
a pred mile vale koje bez nje gledam,
gdje ona sjeđaše, na kamen kraj vode,
ja sam evo sjedam.

I onda si tako bučalo pod stijenom
i razbijalo se o tvrde joj strane,
a njoj vjetar prao tvojih vala pjenom
noge milovane.

Jedno veče- pamtiš?-plovismo u muku,
međ vodom i nebom negdje živa glasa,
jedino se vesla čula kako tuku
u skladu talasa.

Najednom, glas neki, čudan, posve blago
s čarobnih obala podigao jeku,
val se primirio, a iz glasa dragog
čuh riječi gdje teku:

"O vrijeme, ne leti! Vi, trenutci sretni,
ne hitajte tamo!
Pustite da slasti naših dana cvjetnih
mirno uživamo!

Koliko nesretnih na zemlji vas moli:
za njih brzo hajte;
njima odnosite i dane i boli, sretne ne gledajte.

Još koji trenutak zalud molim vruće,
vrijeme ni da čuje.
Noći zborim:"Lakše!" ali već svanuće
tamu rastjeruje.

Ljubimo se dakle! Ne gledajmo ništa!
Nek nas radost primi!
Čovjek nema luke, vrijeme pristaništa,
s njim tečemo i mi.

O zavidno vrijeme, zar će pjani sati,
kad nas ljubav sretnim valovima hrani,
jednakom brzinom od nas otjecati
k'o nesretni dani?

Zar od njih ni traga neće biti više?
Zar zauvijek nesta tih satova sreće?
Vrijeme što ih daje, vrijeme što ih briše,
zar ih vratit neće?

Vječnosti, prošlosti, vi, dubine tamne,
od otetih dana što tamo činite?
Hoćete l' nam vratit sve zanose plamne
što nam ih grabite?

O jezero! Stijene! Špilje! Šumo slijepa!
Vi štono vas vrijeme obnavlja i štedi,
na tu noć sačuvaj, o prirodo lijepa,
barem spomen blijedi!

Bilo u tišini tvojoj il' u buri,
jezero, u sjaju okolice tvoje,
u jelama crnim, u hridima surim,
što nad tobom stoje.

Bilo u lahoru koji šumeć brodi,
u šumoru što ga žal žalu predaje,
u srebrnoj zvijezdi što u tvojoj vodi
blijedim sija sjajem.

Vjetar što jauče, trska što šumori,
lagani mirisi u zraku i dahu,
sve što vidim, čujem, dišem, neka zbori:
"oni se volješe"

Wall
20.02.2004., 09:29
dolores_haze kaže:
Ovo nije ljubavna pjesma,ali je zato najljepše i najerotičnije ljubavno pismo koje sam procitala.nadam se da je ok što sam malo zanemarila šablonu ove stranice.
:-)

Lolita Haze
sav sam u izmaglici (engl. haze) od 'tvojeg' pisma
reci, odakle je? brzo, htino mi je:D :D :D

messed_up
20.02.2004., 17:19
Gledao sam te kako se odmah iza vrata
rasplineš. Tek u ovoj sobi ti si ona
koju oboje ljubimo. Malo nespokojna
zbog tolikih čestih promjena i stoga uvijek
tako jednostavna, kao nebo u svitanje.

Ali nebo koje se žari. Sanjiva od plamena
koji u tebi spaljuje sve što nije ljubav.
Ideš putovima koji bi se unaprijed mogli
izračunati. Ti neproračunata! S osmjehom
žuriš prema skoroj propasti.

kao da znaš da je vrijeme ljubavi
jedino prekratko. Ni mene ne čuješ
kada u kutu sobe jaučem zbog nemoći
da prevarimo vrijeme. Jest, ljubav je
u tebi nepotkupljiva. I ti samo nju poznaš.

Slavko Mihalić

messed_up
20.02.2004., 17:24
Ne volim te zato što te volim
i od voljeti te do ne voljeti te stižem
i do čekanja kada te ne čekam
srcem mi struji studen i plam.

Ne volim te zato što te volim
i beskrajno te mrzim, a mrzeći te molim,
i mjera moje putujuće ljubavi
jest da te ne vidim i poput slijepca volim.

Možda ću potrošiti siječanjsku svjetlost,
okrutnu zraku, svoje beskrajno srce,
ukravši sebi ključ spokoja.

U ovoj historiji samo ja umirem
i umrijet ću od ljubavi jer te volim,
jer te volim, ljubavi, krvlji i ognjem.

Pablo Neruda

dolores_haze
20.02.2004., 22:22
Wall kaže:
Lolita Haze
sav sam u izmaglici (engl. haze) od 'tvojeg' pisma
reci, odakle je? brzo, htino mi je:D :D :D


Hitno ti je?
Procitaj onda ponovno,i nadji kljucnu rijec,ne onu koja se najvise ponavlja,vec onu koja te najvise privlaci.
I ta rijec je ime knjige.
Dalje ces se sam snaci.
:)

lavinia
21.02.2004., 23:59
Koraci tvoji sa pločnikom
Razgovaraju
Koraci tvoji pevaju
U mome telu
Bosi koraci tvoji vesele
Stidljivu rosu
I duboke ostavljaju tragove
U snegu moga sna

Vasko Popa

sweetina
27.02.2004., 10:50
MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE

Bilo mi je dvanaest godina,
Prvi put sam sišao do grada
Iz mog sela, tihog i dalekog,
Kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Jesi li me spazila ili nisi,
Zbunjenoga seoskoga đaka,
Svjetlokosog i očiju plavih,
U oklopu od novih opanaka,
Kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Naišla si kao lak oblačak,
Tvoj me pogled za tren obeznani,
Zaboravih ime i očinstvo,
Kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Tekli tako gimnazijski dani,
Uspomena na te ne ocvala,
Modra Una u proljetne noći
Tvoje mi je ime šaputala.
Lebdjela si ispred đačke klupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe.

Brzo minu naše đakovanje,
Lagan leptir sa krilima zlatnim,
Ipak tebe u srcu sačuvah
Kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l’ da se kupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe?

Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
Gledam Unu, ćuti kao nijema,
Zalud lutam ulicama znanim,
Sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!


Branko Ćopić

sweetina
27.02.2004., 10:55
STID

Kada me ti gledaš lijepa sam od sreće
Ko trava dok po njoj kapi rose teku,
Moje tašto lice prepoznati neće
Ni visoke trske kad siđem na rijeku.

Ja se svojih tužnih, jadnih usta stidim,
I koljena grubih, i razbita glasa.
Sada, kad si ovdje, i gledaš me, vidim
Koliko sam jadna, gola do užasa.

Nijedna stijena na tvom dugom putu
Ne bje tako gola u svjetlu svitanja
Kao ova žena što pjeva u kutu
Radosno, i koju vidje kako sanja.

Ušutjet ću da se bi sreću moju znali
Oni što ravnicom prolaze i žure
Po tom bljesku što mi grubo čelo pali
I po tome kako ruke mi drhture.

Noć je i po travi kapi rose teku;
O gledaj me dugo, ko nikad u životu,
Jer već ranom zorom , silazeć na rijeku,
Ljubljena će tvoja odnijeti ljepotu.



ŠUTLJIVA LJUBAV

Kad bih te mrzila mržnju bih ti dala
Riječima zvučnim, sigurnim i jasnim,
No ja te ljubim, ljubav ne bi stala
U ljudski govor, sjenovit i glasni.

A ti bi htio čuti jecaj boli;
Iz tako mračnog bezdana on se digne
Da njegov vreli mlaz svu snagu proli
Još prije nego do mog grla stigne.

Ja ribnjak sam do vrha napunjeni,
A čini ti se vodoskok sam spori,
I sve je samo šutnja i bol meni
Svirepiji, od same smrti gori!

lavinia
28.02.2004., 15:14
Pablo N.
AKO ME ZABORAVIŠ

Hoću da znam
jednu stvar.

Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano telo drveta,
sve me odvodi tebi
kao da je sve sto postoji,
mirisi, svetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestaneš da me voliš
i ja ću prestati tebe da volim
malo-pomalo.

Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me
jer bih te ja već zaboravio.

Ako smatraš dugim i ludim
vetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odlučiš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korena
zapamti
da ću toga dana,
toga časa
dići ruke
iščupati svoje korene
u potrazi za drugim tlom.

Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
pristaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvet do tvojih usana tražeći me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok živiš biće u tvojim rukama
ne napuštajući moje.

tiger
01.03.2004., 14:16
SANJAM KAKO HODAS PORED MENE

.....ali kad te ugledam
ja prelazim na drugu stranu, protivnu
gdje me nećeš prepoznati
među prolaznicima mnogim
pred tobom ja se skrivam
za uglove ulične, iza širokih stabala
a u noći, sanjam
kako hodaš pored mene

D. Cesarić

:w

Pepi
01.03.2004., 20:25
evo još cesarića:

PJENI SE MORE

Uzdišu vali
- Pjeni se more -
Pred njim smo mali
- Pjeni se more -
Pljuskanjem budi
Ceznje i zudi
Godina ludih
- Pjeni se more.

Sto me to boli?
- Pjeni se more -
Da l' me jos voli?
- Pjeni se more -
Sve sto imadoh
Ljubavi dadoh,
Porazen padoh
- Pjeni se more.

s.a.y
01.03.2004., 21:06
evo jedna tužnija i na engleskom:

Creep

When you were here before,
couldn't look you in the eye.
You're just like an angel,
your skin makes me cry.
You float like a feather,
in a beautiful world
I wish I was special,
you're so fucking special.

But I'm a creep, I'm a weirdo.
What the hell am I doing here?
I don't belong here.

I don't care if it hurts,
I want to have control.
I want a perfect body,
I want a perfect soul.
I want you to notice,
when I'm not around.
You're so fucking special,
I wish I was special.

But I'm a creep, I'm a weirdo.
What the hell am I doing here?.
I don't belong here

She's running out the door,
she's running,
she run, run, run, run, run.

Whatever makes you happy,
whatever you want.
You're so fucking special,
I wish I was special,

but I'm a creep, I'm a weirdo.
What the hell am I doing here?
I don't belong here,
I don't belong here.

Thom York

lavinia
04.03.2004., 13:08
***
Poezija


Bje u ono doba . . dodje poezija da me potrazi.
Ne znam, ne znam odakle je banula, iz zime ili iz rijeke.
Ne znam ni kako ni kada.
Ne, ne bjehu to glasovi, ne bjehu rijeci, ni tisina,
ali zvala me iz jedne ulice,
iz krosnje noci,
iznenada, medju ostalima,
medju zestokim ognjevima,
ili dok se vracah sam,
tamo je stajala bez lica
i dodirivala me. Nisam znao što da kazem, usta mi nisu znala nista odrediti, oci mi bijahu slijepe, a nešto je udaralo u mojoj dusi, groznica ili izgubljena krila, i ostadoh sam odgonetajuci, tu opeklinu, i napisah prvi nejasan redak, nejasan, bez tijela, cistu
glupost, cistu mudrost onoga koji nista ne zna, i odjednom vidjeh ocisceno i otvoreno nebo, planete, treptave plantaze,
sjenu probusenu, izbodenu strijelama, vatru i cvijece, noc koja uspavljuje, svemir. I ja najsitnije bice, pijan od goleme ozvjezdane praznine, na sliku i priliku
tajne, osjetih se kao cisti dio
bezdana, otkotrljah se sa zvijezdama,

srce mi se otisnu s vjetrom
...





P.N.

tiger
04.03.2004., 14:19
Ne kuzim vas sto citate poeziju na stanom jeziku..........:visi: :visi:

ne vjerujem da se jacina rijeci moze doziviti na ijednom jeziku kao

na materinjem. Barem je kod mene tako..

Karakala
04.03.2004., 18:35
tiger kaže:
Ne kuzim vas sto citate poeziju na stanom jeziku..........:visi: :visi:

ne vjerujem da se jacina rijeci moze doziviti na ijednom jeziku kao

na materinjem. Barem je kod mene tako..

Potpisujem. :)

Eraser
06.03.2004., 16:41
Karakala kaže:
Potpisujem. :)

Žao mi je onih (Vas) koji vidite toliko usko,
riječ na materinjem jest jaka riječ,
ali to nije razlog da ne upoznate i ostatak svijeta!

finalnifantazista
06.03.2004., 19:01
tiger kaže:
Ne kuzim vas sto citate poeziju na stanom jeziku..........:visi: :visi:

ne vjerujem da se jacina rijeci moze doziviti na ijednom jeziku kao

na materinjem. Barem je kod mene tako..

Ako misliš na s.a.y-a, pjesme koje on posta su pjesme Radioheada, i ne postoje prijevodi.

Hrvatski prijevodi možda jesu kvalitetni, ali to su uvijek prepjevi, a ne prijevodi.

lavinia
11.03.2004., 20:02
svaki jezik ima neku svoju melodiju koju nije uvijek lako prenijeti u neki drugi jezik... i think...
no, svejedno, jedna pjesma Vesne Parun za danasnju vecer:

NIKAD

Ne znam gdje počinje praznina mora
Ali slutim što je taknuo u tebi ili meni glas koji je blizu negdje rekao: nikad.
To je rijeka koja se ne više ne vraća u svoj izvor
jer su joj obale dogovorene s nekim nepoznatim koji čeka u daljini.
To je cvijet koji ne silazi više u svoj korijen jer se ondje naselila budućnost.
Nikad. Šumna trava neizgaženih visoravni, snijeg na planinama ljubičastim.
Osvrni se za sobom i gledaj svoje Nikad u travi sluha i vida naraslo u sjeni ruku sustalih, u sjaju želje neugasle.
Obazri se, prepoznaj svoje Nikad po iščezlim nizinama prostrto. I teška misao koju si zanjihao postat će blaga, jer je kraj nje čovjek nerazumljiv u svojoj samoći.
A kad se on pomakne u Noć i u veliki uspavani prostor, ispružit ćeš za njim svoje ruke i viknuti: ne odlazi!

bariole
13.03.2004., 03:00
Volio bih da me voliš,
da budem cvijet u tvojoj kosi,
Ako si noć, ja ću biti zora
i blijesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma,
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.

Juraj Kaštelan


Inače iako ja volim Byrona (Darkness kao i She Walks... znam napamet koliko mi je dobar), teško mi pada poezija na engleskom i germanskim jezicima općenito. Nije mi na razini slavenskih i pogotovo latinskih jezika. Nisu njemački i engleski jezici za to bez obzira na dar pjesnika.

Lady Goodman
14.03.2004., 12:55
" Amid the earnest woes that crowd around my earthly path
(dear paths, alas! - where grows not even one lonely rose)
my soul at least a solace hath in dreams of thee and therein knows an Eden of bland repose... "

:romeo: Poe

Elektra
14.03.2004., 15:04
SPALITI ZEMLJU

Istog časa kako si otišla
stihovi su prestali vrijediti
ne samo oni o tebi
nego općenito; svi
stihovi ljubavni stihovi politički
i stihovi o smrti

Koji su se na tebi grijali
koje sam mogao na tebi ispitati
s pogledom na tebe
idući u tvoju trošnu ložnicu
ispisani na tvojoj načetoj puti
potražiti ih u tvojim
gorućim usnama

I sad mi se postavlja pitanje:
što ostaje od poezije
kad se rastane od one
koja me na nju silila

Istog časa kad si otišla
pokušavao sam spasiti
pokušavao sam ispraviti
pokušavao zalijepiti
ali udarci udarci…
kroz koje najprije voda
pa niska večer
pa »trava prerasla«
i na koncu
zvučni znak
zračni znak očajanja

To sve sabrati
i spaliti za sobom
na prijevaru
na izdaju
pokorenu zemlju ljubavnika

Arsen Dedić

verica
14.03.2004., 15:07
When You Are Old

When you are old and grey and full of sleep,
And nodding by the fire, take down this book,
And slowly read, and dream of the soft look
Your eyes had once, and of their shadows deep;

How many loved your moments of glad grace,
And loved your beauty with love false or true,
But one man loved the pilgrim soul in you,
And loved the sorrows of your changing face;

And bending down beside the glowing bars,
Murmur, a little sadly, how Love fled
And paced upon the mountains overhead
And hid his face amid a crowd of stars.

-- William Butler Yeats

baaatak
14.03.2004., 19:45
Among the men and women the multitude,
I percieve one picking me out by secret and divine signs,
Acknowledging none else, not parent, wife, husband,
brother, child, any nearer than I am,
Some are baffled, but that one is not - that one knows me.


Ah lover and perfect equal,
I meant that you should discover me so by faint indirections,
And I when I meet you mean to discover you by the
like in you.


Walt Whitman

tikvica
28.03.2004., 23:43
Negde se pipnu nasi mali svemiri
kada vec pomislim da spavas
Zasumi saten, tama se uznemiri
i kao talas naides.

U skoljki tvoga pupka leto zimuje,
tu cuvas mrve sunca za nas.
Sa tvojim dodirom se ceznja rimuje
dok kao talas nadires.

I nista vise nije vazno,
lice sveta zlobno i lazno se raspline za cas.
I nitko vise nije bitan,
svi su pesak prezren i sitan.
Pesak ispod nas.

Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst.
Niz tvoje sapi zvezda pala.
Zalud te privijam uz sebe ko uz krst.
Ti kao talas izmices.

Ostavljas slane kapi bistre
i jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijas.
Ostavljas varljiv zalog pene u srcu ove napukle stene
koju razbijas.

I nista vise nije vazno
lice sveta zlobno i lazno se raspline za cas.
I nitko vise nije bitan,
svi su pesak prezren i sitan
Pesak ispod nas.

Djorde balasevic

valentina
18.04.2004., 10:27
Josip Pupacic: Tvoja dusa suti i govori

II.

Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te vise vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje cinis trenutkom
trenutkom sto je vjecnost po tebi
Tvoje prisustvo brise staze moje tisine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hocu da te naselim zivim sobom
i da prestanem izvan sebe ici tvojim zivotom

lavinia
24.04.2004., 13:12
Kresimira Gojanovic

* PODZEMLJA...

Ponoc u sumi - vilenjacko vrijeme.
U srebrnoj borovini,
leptir skida kosulju,
spleteni korzet od trnja
i pusta svilenasta krila
da prospu se po zemlji,
kao sum i jecaj vode.
Nigdje nema zivih bica
u odajama tamne Perzefone,
samo raskos kamena
i kristalni duh dvorana,
u kojima obnavlja se dusa,
odbjegla od svijeta.


***

Bluey
24.04.2004., 16:20
once again Pablo Neruda ...:)

Night On The Island

All night I have slept with you
next to the sea, on the island.
Wild and sweet you were between pleasure and sleep,
between fire and water.


Perhaps very late
our dreams joined
at the top or at the bottom,
up above like branches moved by a common wind,
down below like red roots that touch.


Perhaps your dream
drifted from mine
and through the dark sea
was seeking me
as before,
when you did not yet exist,
when without sighting you
I sailed by your side,
and your eyes sought
what now-
bread, wine, love, and anger-
I head upon you
because you are the cup
that was waiting for the gifts of my life.


I have slept with you
all night long while
the dark earth spins
with the living and the dead,
and on waking suddenly
in the midst of the shadow
my arm encircled your waist.
Neither or sleep
could separate us.


I have slept with you
and on waking, your mouth,
come from your dream,
gave me the taste of earth,
of the depths of your life,
and I received your kiss
moistened by the dawn
as if it came to me
from the sea that surrounds us.

lavinia
08.05.2004., 00:58
Innermost One



He it is, the innermost one,
who awakens my being with his deep hidden touches.

He it is who puts his enchantment upon these eyes
and joyfully plays on the chords of my heart
in varied cadence of pleasure and pain.

He it is who weaves the web of this maya
in evanescent hues of gold and silver, blue and green,
and lets peep out through the folds his feet,
at whose touch I forget myself.

Days come and ages pass,
and it is ever he who moves my heart in many a name,
in many a guise, in many a rapture of joy and of sorrow.


Tagore, Innermost One ;)

pokora
17.05.2004., 17:57
dolores_haze kaže:
Ovo nije ljubavna pjesma,ali je zato najljepše i najerotičnije ljubavno pismo koje sam procitala.nadam se da je ok što sam malo zanemarila šablonu ove stranice.


Voljeni moj gospodine,
.................

Bello! Dio, bello! Otkud si to izvukla?

dolores_haze
20.06.2004., 09:39
pokora kaže:
Bello! Dio, bello! Otkud si to izvukla?


Alessandro Barricco - Svila

Vera Pavladoljska
20.06.2004., 09:46
dolores_haze kaže:
Alessandro Barricco - Svila

Jedna od meni drazhih knjiga:top: :)

dolores_haze
20.06.2004., 09:47
sa lovorom juga i mažuranom Lote
krunim te,mala vladarice mojih kostiju
i ne može ti nedostajati ova kruna
koju je stvorila zemlja sa balzamom i lišćem.

Ti si,ko onaj što te voli,iz zelenih pokrajina:
odande donijesmo glinu koja nam teče u krvi,
lutamo gradom izgubljeni kao i mnogi drugi
uplašeni silno da će zatvoriti tržnicu.

Ljubljena,tvoja je sjena od miomirisa šljive,
tvoje oči skriše na jugu svoje korijenje,
srce je tvoje kao golubica škrabice,

tijelo ti je glatko kao kamen u vodi,
tvoji su poljupci grozdovi s rosom
i uza te živim zajedno sa zemljom.

dolores_haze
20.06.2004., 09:49
nataniel kaže:
Jedna od meni drazhih knjiga:top: :)


Također.A ocean more? nikako da dovrsim citanje,nesto me uvijek odvuce,ali cini mi se da obecaje puno.

dolores_haze
20.06.2004., 09:55
Ljubavi,sada idemo kući
gdje se ladolež uspinje stepenicama:
prije nego što stigneš već je u tvojoj sobi
golo ljeto s nogama kozje krvi.

Naši skitnički poljupci obiđoše svijet:
Armeniju,gustu kaplju iskopana meda,
Cejlon,golubicu zelenu i Yang Tse koji odvaja
drevnim strpljenjem dane od noći.

I sada se,ljubljena,vraćamo morem koje šumi
ko dvije slijepe ptice nekom zidu,
gnijezdu dalekog proljeća,

jer ljubav ne može letjeti ne zaustavljajući se:
zidu i morskom kamenju odlaze naši životi,
i našem kraljevstvu vratiše se poljupci.

bipolar2000
20.06.2004., 14:29
dolores_haze kaže:
Također.A ocean more? nikako da dovrsim citanje,nesto me uvijek odvuce,ali cini mi se da obecaje puno.
Čitala ..jako lijepa knjiga, našla mi se u rukama u pravom trenutku. Vrijedi dovršiti svakako;)

*_spike
25.06.2004., 01:51
el Torro kaže:
"Da sam sretan
koliko sam bez tebe nesretan,
bio bih
najsretniji na svijetu."


Nije nešto, al eto ...:o

:eek: :s :s
Nije nešto, a? :top: :top:

pokora
27.06.2004., 22:59
dolores_haze kaže:
Alessandro Barricco - Svila

Hvala, hvala, hvala.. Nasla, kupila, u dahu procitala .. Divna!
Sad prelazim na Ocean more..

dolores_haze
29.06.2004., 10:12
my little dreamcatcher
I sense anguish when I think
that the fingers that touch you
are not mine
you are my hue of love
that blinds my colorblind sight
that binds my temptet body tight
to the dreams that you experience
you are my garden of eden
that spreads greater ever
as my love grows higher
now the only tought in my mind
beggins to aggrandize
I would like to have another kiss
from your pleasant lips
just one more pleasing kiss
another cordate kiss
is what I miss
another kiss

dolores_haze
29.06.2004., 10:19
woman
you are so wild
I entered your body
through the place
of my conception and birth
and relived the linear moments
of my life
unaware of the blood I was burning
and the saliva I was tasting
I touched your breasts before
and so I kiss them again
and again


Obje pjesme napisao moj very dear friend,na početku njegovih dugih i mnogih pokušaja da dostigne nešto što je po mom mišljenju već dostigao....ne mogu objasnit....tragat ću još za nekim njegovim boljim pjesmama.

dolores_haze
29.06.2004., 10:22
your mind
and words
flow trough
a soft and glowing
river
and meet me
on the other side
where they melt
and mate
into a shapeless
crazy form
known only
to us.

Wall
29.06.2004., 21:41
If I had a penpal
with a working email
I'd write of my obsession
and my anguish

kem
29.06.2004., 22:23
I swallowed the reel
and the rod
and the hope
that so sweetly I had
the afternoon of the day that I met you

I saw myself in your eyes
and in your arms
and an entire lifetime
in your lips I lived
the afternoon of the day that I met you

Viggo Mortensen

Wall
30.06.2004., 09:14
Čekam da me prestane
zatrpavati upitima
što je sa mnom, zašto se ne javljam
kada bi samo otvorila oči
vidjela moje tisuće pisama
neisporučenih pred njezinim vratima
jer jjoj e pretinac za poštu premali
jer je pošta ograničena na tisuću pošiljki po danu
znala bi da mora stati
zapitati se
da li stvarno očekuje ta pisma

jer ako ih čeka
samo treba otvoriti vrata
pogledati lijevo i desno
i zakoračiti preko hrpe
mojih poslanih
neotvorenih
uzaludnih
pisama

veruca
30.06.2004., 20:57
The Sick Rose

O Rose, thou art sick!
The invisible worm
That flies in the night,
In the howling storm,

Has found out thy bed
Of crimson joy:
And his dark secret love
Does thy life destroy.

William Blake

staindhr
21.07.2004., 01:27
prwa pjesma:

Foliju sa kutije jeftinih cigareta
otpuhuje popodnevni povjetarac sdanjska
puno prašine, malo ljudi, puno svijeta
arhaične građevina i rasuta poljska

puno sjena nabacanih na trgu pločnika
nekoliko kapi krvi i razbijena rakija
ulični svirač s gitarom i melos akustika
nešto siće u šeširu, na glavi makija

zaljubljena sam u dječaka bosih nogu
sa krpanom košuljom i cvijetom na grudima
kaže zdravo osmijehom i zamuckivanjem u slogu
vucara se trgom skidajući kapu znancima

a kad sa suncem iza tržnice babe odu kukajući
on i ja ćemo ukrasti dvije breskve i pobjeći
sakrit ćemo se, nježno poljubiti, pa otići kući
rastati se šutke, ne progovoriti nijedne riječi

i dok se budem ustajala ujutro ranom zorom
on već gurat će teška kola sa teretom iz luke
znam vidjet ću ga veselog dok fućka pod prozorom
jer zna da ga gledam, da držim ga za umorne ruke

onda jednog dana kada padnu bombe na pločnike
odnijet će me do mora i skočit ćemo da nas nosi
plutat ćemo danima suhih usana punih erotike
ležat ćemo skupa odcjepljeni u valovima, ponosni

druga pjesma:
dajem ti sve...riječi su ništa...nemogu ti dati riječi
one toga nisu vrijedne, one su suviše bijedne da bi opisale
da bi disale, da bi živjele, da bi umrle, da bi kisnule
nisu vrijedne prosipanja, nisu vrijedne kao pogled poimanja
nisu vrijedne toga da poteknu sa usana nerazumljive
lako zagubljive u memoriji...neke stvari traju vječno
padale su kiše ispod nas... nisam rekla ništa
pogled je odao sve.... dodir je zagrlio sne

treća pjesma:
da je sunce moj život
svaki trenutak koji provodim s tobom bila bi jedna zraka
zraka koja svako jutro grije tisuće lica
i otkriva nam jedan list na grani pospanog drva
tvoj bi uzdah isparavao iz dubina oceana
a tvoje oči gledale bi me iz koraljnih nebeskih svodova
i cijela zemlja bi se pretvorila u tvoj osmijeh
a ta mala zraka sunca,
koja žudi za tvojim dodirom
bila bi moja ljubav
što neprestano miluje tvoje lice i stapa se s njim u vječnost

četvrta pjesma: nadam se da ne pretjerujem:)
palim svoje oči da mi pogled grije beskućnike
dimnjaci me vole jer kroz mene vide svijet
moje suze plaču čađu na četkama dimnjačara
kažu primi gumb za sreću a ja imam samo tebe

a možda su zvijezde moji gumbi
cijeli svemir moj kaput
tišina su moje ruke,
što gore dok između zraka sunca uspavljujem umorna slova

šume su moja kosa
a vjeverice prsti tvoje ruke
vulkani su tvoje usne
a lava sva moja ljubav koja ih čini živima

u dubinama planina čuješ otkucaje mog srca
a špilje su samo putevi do njega
jer jedino me u prirodi možeš naći

odbaci sve što su te ljudi naučili
i zamisli me kao vinograd koji je zemlja dala svim bićima
zbog ljubavi
tako ćeš znati da ti nikada neću lagati, jer jedino priroda ne laže

i kad bi me pribili na križ kao Isusa
ta bol ne bi mogla umanjiti sreću moje ljubavi
osjetio bih tek malenu ogrebotinu
zadobivenu hodajući kroz grmlje
jer volim te preko duše koju čavli nemogu uništiti

peta pjesma:
da je život kocka leda, ja bih bio piće u kojem se led topi
a tko bi mene popio? nitko. ja bih se prolio po podu.
a ti tada uzmi maramicu, i obriši me sa hladnog poda.
ako ti ikada budem nedostajao, pusti jednu suzu, i
dodirni je svojim usnama. neka moje riječi žive na njima.
neka vječno ostanu mokre.
ionako nitko neće plakati. svijet je bio premalen za tvoju suzu, a moje srce dovoljno da joj obriše plave oči, što nikad više neće roniti tako duboko, jer je more preplitko da im dotakne dno.

i napokon kraj:)
još samo jedna kitica:)
kad jednog dana izgubim svijest, i postanem samo slova
jedino ću tvoju ljubav prepoznat kroz svu tu težinu olova
i premda neću imat kosu, već živu što raste mi iz glave
ona nikad neće moći izmjerit ljubav što grije te oči plave

eto.
te pjesme su meni sawršene:))

Mayflower
20.08.2004., 04:30
Košulja

Ljeto, miris ulja
u kapljama kiše.
Otišla si. Vjetar
dlanovima maznim
na užetu mokru
košulju ti njiše.

Zagrli me barem
rukavima praznim.


Zvonimir Golob

ROYAL
20.08.2004., 10:53
ovo je tako divno. ja ne znam sta napisats kad su vec sve pjesme koje su mi drrage vec tu, ali ja najvise volim Nerudu i Perverta
ooooooo Barbara, padala je kisa nad Brijestom tog dana....
prekrasnooo

Mayflower
20.08.2004., 14:02
Još jedna na engleskom...čista klasika :)

A drinking song

Wine comes in at the mouth
And love comes in at the eye;
That's all we shall know for truth
Before we grow old and die.
I lift the glass to my mouth,
I look at you, and I sigh.

W.B. Yeats

klio
22.08.2004., 13:15
Čekaj me i ja ću sigurno doći...

definitivno moja najdraža:)



Ne znam jel netko spomenuo ovu:

Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je zivjela koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je zivjela mislju:
Da voli i da se volimo mi.

Bio sam dijete i bila je dijete
- U carstvu kraj mora to bi -
Al vise neg ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee -
I zbog toga nebeski krilati serafi
Bili su zavidni.

I to je razlog sto jednom davno
- U carstvu kraj mora to bi -
Vjetar se spusti iz oblaka, nocu,
Sledivsi moju Annabel Lee.
I dosli su plameniti rodjaci njeni,
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu sto kraj mora bi.

Zavidjeli su nam andjeli s neba,
- Ni upola sretni ko mi -
Da! To je razlog (kao sto znaju
U tom carstvu kraj mora svi),
Sto nocu je vjetar iz oblaka doso
I sledio, ubio Annabel Lee.

Al ljubav nam bila je jaca od ljubavi mnogih
Sto stariji bili neg mi -
I mudriji mnogo neg mi -
I niti andjeli, gore na nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dusu od duse
Lijepe Annabel Lee.

Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese
O lijepoj Annabel Lee;
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore
Tek oči Annabel Lee.
Tako ležim pokraj svoje drage do zore,
Svoje drage, - drage -, života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more,
U njenom grobu uz šumorno more

E. A. Poe

Mayflower
22.08.2004., 13:46
Lijep izbor, klio.
Ovih se dana prisjećam dragih pjesama - evo još jedne:

Šetnja
R. Tudiću

Hodamo nas dva po travi,
Mokroj, visokoj;
Šumi od naših koraka trava
U noćni pokoj.

Prijatelju, sklopio sam oči,
I mislim da mjesto tebe sa mnom
Jedna vitka ljepotica kroči.

To ne šumi trava,
Nego ona - hodeći -
Šušti svojim tijelom u posve tankoj odjeći.

Dobriša Cesarić


Ako govorimo o prevođenju poezije, meni je osobno draže vidjeti pjesmu u izvornom obliku na jeziku kojeg možda i ne govorim jako dobro ali znam strukturu i osnove (njemački, slavenski jezici, španjolski) - ostatak mogu i sama s rječnikom. Ili, još bolje, i izvornik i prijevod.

Ispričavam se (ako ovo uopće itko čita :D ) što ne navodim prijevode pjesama koje su originalno na engleskom - ovdje hrvatskih prijevoda jednostavno nema.

Mayflower
11.09.2004., 23:57
Cjeloviti Cjelov i Ti

U maštama ću tebe loviti
trače sunca s ružičastom niti.
U etere će srce ploviti,
otvorene čaške nebo piti,
jer bez tebe biti
znači mene prepoloviti.

Moju nagu dušu neću kriti,
da bi javan bio žmarak skroviti.
Ja ću tebe blagosloviti
i molitvenom riječju osloviti.
Ja ću tebe suzom liti
i sebe smiješkom obnoviti.
Vidjeti ćeš krvav grč strahoviti.
Tvojom rosom ti ćeš mene miti.

Moje srce tvojoj biti
hiti,
ni do groba nismo siti.

Svojim dahom ti si svijet jezgroviti
kamo će se sloge boja sliti.
Ja ću tebi vijence viti,
draganjima oviti,
i tada će opet biti
u potpunoj kiti
cjeloviti
- Cjelov i Ti.

Mayflower
17.09.2004., 13:33
Pjesma Mariji

Moje srce još i sad, Marijo,
Kada te vidim gdje mi u susret dolaziš,
Moje srce zbog tebe naglo zakuca.

Budi mi sklona, molim te, Marijo,
I nemoj mi srce odjednom zgaziti:
Gazi ga malo-pomalo, kao i dosada.

A ja ću se smijati, i smijati,
Kao što sam se i večeras smijao.

A i ti se smij, Marijo,
I gazi srce moje!

Dragutin Tadijanović


Ovo nije jedna od Tadijanovićevih najpoznatijih. Možda nekome zvuči čak patetično, no ono što posebno volim u ovoj pjesmi je ritam.

ezra
20.09.2004., 18:17
asdf jklč

bariole
20.09.2004., 20:35
ezra kaže:
asdf jklč
duboko

dolores_haze
23.09.2004., 07:31
Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmijeni moju sudbinu.

Hoću da živiš dok te,uspavan,čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koji smozajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje,rascvjetana,

da bi dostigla sve što ti ljubav moja naređuje,
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju.

dolores_haze
23.09.2004., 07:36
Od tolike ljubavi moj život postade ljubičast
i pođoh od nemila do nedraga,kao slijepa ptica,
sve dok ne stigoh do tvog prozora,prijateljice moja:
ti si tada čula zvuk razbijena srca

i tamo se iz magle podigoh na tvoje grudi,
nestvaran i ne znajući pođoh prema tornju žita,
pojavih se da bih živio između tvojih ruku,
podigoh se iz mora prema tvojoj radosti.

Nitko ne može reći to što ti dugujem,jasno je
to što ti dugujem,ljubavi,i jeste kao korijen
rođen u Araukaniji,to što ti dugujem,ljubljena.

I bez sumnje je zvjezdano sve to što ti dugujem,
to što sam ti dužan zdenac je šumskog područja
u kome vrijeme sačuva svoje skitničke munje.

Tuta Bugarin
28.09.2004., 14:26
Ja te obožavam

Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.

U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.

Charles Baudelaire

posebno druga strofa...

dolores_haze
28.09.2004., 18:06
Tuta Bugarin kaže:
Ja te obožavam

Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.

U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.

Charles Baudelaire

posebno druga strofa...

jako lijepo.posebno druga strofa. :)

Mayflower
29.09.2004., 14:11
Žene pod orahom

U predvečerje pred kućom krošnje mirišu
I toplo se mlijeko puši iz punih muzlica.

Pod orahom sa lišćem širokim
Mlade žene vezu marame.

Ja prolazim pokraj njih, zbunjen i neveseo,
I pozdravljam.
Njihove se kose kao žitno klasje zatalasaju.
One spuste vez na koljena.

I slatko mi se smiješe, bezbrižno:
I ona s crnim očima, i baršunastim,
I ona s očima zelenim
Kao trava proljetna poslije kiše.

Odlazeći od njih, zanesen,
Mene muče vrele žudnje.

Mene more misli uzaludne
Na te mlade žene pod orahom.

Dragutin Tadijanović

tisina
07.10.2004., 21:28
Karakala kaže:
Otvaram topic o najljepsim ljubavnim pjesmama poznatih pjesama.
Otvaram ga s mozda najboljim.

Pablo Neruda

Ove noći

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.

Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.

Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.

Pablo neurda je jedan od najjacih pisaca ljubane pojezije imala sam jednu knjigu od njega procitala je i mislim da sam shvatila dosta toga poucnog uopsteno o ljubavi i zivotu svaka ti cas za taj topic odusevila si me ili odusevio

:s :)

dolores_haze
11.10.2004., 18:31
Pođimo,Ciganko moja,crna ljubavi moja;
potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne;
noge su ti išarane i masna je kosa tvoja;
sva si crna,sva si divlja,o crna ljubavi moja.

Ljubim krik iz očiju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih;
u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol rađa djecu,
o gola ljubavi moja.

Velika si u slobodi i veća je ljubav naša,
naša ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo;
žena je moja prva od žena:crna ko noć,tajanstvena ko oblak,
divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji.

Naša će ljubav biti kaos:mutna i izmiješana i ljudi joj
ne nađoše dolične riječi
mi ćemo se cjelivati goli i topli i štipaj će biti krvava
pjesma naša;
čupat ću ti kose,a ti ćeš tiskati oči svoje u dušu moju i
bijes će biti prokleta pjesma naša;
svijat ćemo se ko zmija i plaziti ko ideal - i tragika će
biti očajna pjesma naša;
zatravit će nas ljubav naša - šibat će nas strahotom i
bol će biti grozna pjesma naša;
šuma će biti hram naš i trava postelja naša - kaos
božanstvo naše
a duše naša žrtva.

dolores_haze
11.10.2004., 18:50
Iz kaosa će se izviti dijete,naše dijete - o nezakonska
ženo moja i nezaknska ljubavi moja;
i njegovo će ime biti:nezakonsko dijete;
i gacati će svijetom gladno ko strast naša,prokleto ko
pjesma naša
i krvavo ko ljubav naša;
i lomit će se kletva na nj i neće imati među ljudima mjesta;
proklinjat će i oca i majku i ljubav njihovu,a psovku će
dizati od ljudi do boga;
čemer će i groza drhtati kuda prođe noga njegova i neće
imati mrve suhog kruha;
hvatat će ga i vezati i zločin će biti hrana njegova.

Mrtav je svijet,ljubavi moja,i crno je u dosadi njegovoj;
mrtav je narod,ljubavi moja,i sanjiva je pjesma njegova;
suluda je šutnja,ljubavi moja,a šutnja je govor njihov;
gle,pospani su i zijev im je glazba dana;
njihova je duša prazna ko smijeh bludnica,a smijeh beživotan
ko slovo zakona;
zakoni su njihovi ko bog njihov - a nema srca božanstvo njihovo;
jednolična je žrtva njihova ko dim cigareta i miris njezin
ko miris strvine;
nema zvijezda na nebištu njihovom i oblaci su dugi;
njihovo je sunce blijedo ko mrtvačka svijeća i zidovi su
šuma njihova;
pusto je,crno,ljubavi moja,i dani su im jednaki ko misli;
nema nemira u njihovome oku i njihovo je oko ko oko krmače
nema bune u kretnjama njihovim i njihove su kretnje ko kretnje volova;
nema krvi u tijelu njihovom i prazna je duša njihova ko bog.

Tamo ćemo baciti dijete naše,o crna ljubavi moja;
onuda će gacati noge njegove i bljeskati psovka njegova;
tamo će drhtati plamen duše njegove:misao prevrata,kretnja
bune i dah srdžbe;
on će biti onaj,koji će buditi zaspale i uskrisivati mrtve;
i okovi će biti vjerenica njegova.

nezakonsko dijete naše,o nezakonska majko njegova -ć
bezimeno ko zločin i osamljeno ko glad!
I klicat ćemo glasom cjelova naših i punoćom krvi naše:
O bezimeni,naše si dijete!
I naš će klik biti klik zanosa i drskosti:ogroman ko vječnost,
strastven ko štipaji i zamaman ko žena u mraku šumskome.

Pođimo,Ciganko moja,crna ljubavi moja;
ljubit ćemo se u kaosu,a iz kaosa će nicati dijete,
dijete krvi naše,dijete duša naših,dijete života našega.

Pođimo,Ciganko moja,gola ljubavi moja;
i rodit ćemo dijete,bezimeno dijete;
i nadjest ćemo mu ime,najljepše ime od lijepih:
Prevrat će biti ime njegovo,o nezakonska ljubavi moja!

(Kamov)
Uf kako je ovo meni dobro....)

Gorman
13.10.2004., 12:03
Without warning
as a whirlwind
swoops on an oak
Love shakes my heart

(Sappho)

anazus
16.10.2004., 15:11
VOLIM TE

Sjedni.
Ne tu.
Preko puta.
Moram te vidjeti.
Ne, ne prekidaj me.
Suti.
Pusti me da ti kazem
ono sto sam vec trebala reci.
Kad trebas doci, bojim se tvog dolaska.
Zbog nedolaska.
Jer,
ako kasnis samo pet minuta
srce mi je u dlanu
i moja me ljubav ili mozda strah
boli.

I zato ne smijem kasniti.
Vec sutra moze biti kasno.
A nisam ti jos rekla
kako i koliko te volim.
Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, rijecima.
Volim te smijehom i suzama.
Volim te tugom i brigama.
Ne. Ne gledaj me zastraseno.
Ljubav, ma kakva bila:
neispunjena, sretna, lakomislena i povrsna
prava i zauvijek...
Boli.

Kad dolazim, pitam se cekas li me.
Bojim se da jednog dana vise ne otvoris vrata.

Bojim se praznog stubista bez mirisa,
bez zvuka, svjetla.

A nisam ti rekao:
najvise se bojim vremena koje ne ceka.
A ja kasnim.

Volim te.
I volim sve sto si ti.

Tvoje oci pitajuce.
Tvoj smjesak oprastajuci.
Tvoj korak ohrabrujuci.
Volim tvoju nesigurnost.
I moja je najcesca.
Bore na tvom licu i moje su.
I u tom trajanju ne znam da li sam ucinio sve za tebe
ljubavi moja.

(Iskra Tanodi)

tiger
20.10.2004., 07:34
Otkako te ne volim
opet nocu kise moje...
izgubljeni zvuci, boje...
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim
neko mi iz vlaka mase...
prazno mi je, ali lakse...
Otkako te ne zelim
..................

dolores_haze
10.11.2004., 11:52
da sam prazan list
potuno čist
koristio bih puno puno deblji kist
i samo jake i šarene boje
da napišem ime
tvoje i moje
da sam prazna glava
potpuno zdrava
ne bih više ništa učio za badava
samo onol'ko kol'ko mi treba
da još ostanem paf
od tolikog neba

da se mogu k'o nekad
vratiti na početak
i biti onaj isti bahati dječak
ne bih forsirao neki ležeran stil
niti se trudio da uklopim
svoj svijet u ovaj svijet
svoje snove u raspored
riskirao bih svaki pokušaj
da zadržim taj osjećaj

samo za taj osjećaj
samo za taj osjećaj....

(za Wall-a i sve ostale koji su zadržali dijete u sebi )

dolores_haze
13.12.2004., 16:54
Tolike dane,ah,tolike dane,
videć te blisku i postojanu,
kako da platim,čime da platim?

Evo,proljeće krvožedno
u šumama se razbudilo,
lisice idu iz jazbina
i zmije sada rosu piju,
ja s tobom hodim među lišće,
izmeđ borova i tišine
i sebe pitam da l' tu sreću
treba da platim,kada i čime?

Poslije svih stvari koje vidjeh
hoću da uvijek tebe gledam
i poslije svega što dotakoh
put tvoju samo ticat želim,
tvoj smijeh naranče vazda volim
i sviđaš mi se kada spavaš.

Što da činim,ljubavi,ljubljena,
ja ne znam kako drugi vole,
ne znam kako se ljubljahu prije,
živim voleć te,gledajuć te,
zaljubljen posve jednostavno.

Svake večeri draža si mi.

Gdje li je sada? sebe pitam
kad mi iščeznu tvoje oči.
Koliko kasni! ljutit mislim.
Osjećam se i glup i tužan,
ti onda stigneš poput vjetra
koji dolijeće sa bresaka.

zato te volim i ne zato,
zbog mnogih stvari i malo stvari
i ljubav mora takva biti,
sveobuhvatna i odškrinuta,
i naročita i užasna,
i okićena i u crnini,
sva rascvjetana poput zvijezda
i neizmjerna kao cjelov.

(trnci,trnci....)

dolores_haze
13.12.2004., 17:01
ovdje te ljubim.
u tamnome borju vjetar se raspleće.
svjetlucanje mjeseca iznad nemirnih voda.
jednaki dani idu,jedan za drugim hita.

razbuđuje se magla u likove što plešu.
srebrni galeb od zapada se otkida.
ponegdje neko jedro.visoke,viskoe zvijezde.

ili crni križ nekog broda.
sam.
katkada osvanem,a duša mi bude vlažna.
zvoni i odzvanja daleko more.
to je luka.
ljubim te ovdje.

ovdje te ljubim i zalud te obzorje skriva.
ljubim te premda je sve ledeno oko mene.
katkada moji poljupci odlaze s lađama teškim
koje putuju morem tamo gdje stići neće.
znam,već sam zaboravljen ko ova stara sidra.
život je moj umoran od uzaludne gladi.
ljubim ono što nemam.oči su tvoje daleke.
moja se dosada bori sa sporim sutonima.
ali dolazi noć da mi zapjeva pjesme.
mjesec u pokret stavlja svoja kolesa sna.
tvojim me očima motre one najveće zvijezde.
i kako ja te ljubim,tako u vjetru borovi
svojim iglastim lišćem ime ti pjevat žele.

Arijela
13.12.2004., 21:28
Gospođa Kamači (Japan, 9. st.)


Onoga, koji zna za moju ljubav,
a ipak odlazi,
zaustavi, o drvo trešnjino!
I neka padnu tvoje latice
da zametu njegov put.

dolores_haze
14.12.2004., 15:48
Događa se da me umara biti čovjek.
Događa se da ulazim u krojačnice i kina,
uvenuo i nedokučiv,kao labud od klobučine,
koji plovi u vodi postanka i pepela.

Miris vlasuljarnica sili me da vrištim i plačem.
Hoću jedino odmor od kamena i vune,
hoću jedino da ne vidim zgrade ni perivoje,
ni trgovine,ni naočale,ni liftove.

Događa se da sam umoran od svojih nogu i nokata,
od svoje kose i od svoje sjene.
Događa se da me umara biti čovjek.

Ipak,divno bi bilo
prestrašiti bilježnika ubranim ljiljanom
ili ubiti časnu sestru zamahom uha.
Divno bi bilo
hodati ulicama sa zelenim nožem
i vikati sve dok ne umremo od leda.

Neću više da budem korijen u tminama,
klimav,ispružen,drhtav od sna,
u dubini,u mokroj utrobi zemlje,
upijajući i misleći,jedući svakog dana.

Neću više za sebe toliku nesreću.
Neću da i dalje budem korijen i grobnica,
pusto podzemlje,podrum s mrtvacima,
ukočen,umirući od bola.

Zato Ponedjeljak gori poput petroleja
kada me vidi da dolazim s mojim tamničkim licem
i urliče prolazeći kao ranjeni kotač
i prema noći upravlja korake goruće krvi.

I gura me u uglove,k vlažnim kućama,
k bolnicama,gdje kroz prozor padaju kosti,
k postolarskim radnjama s mirisom octa,
prema ulicama koje su strahovite kao ponori.

Ima ptica boje sumpora i strašnih iznutrica
što izbijaju iz vrata kuća koje mrzim,
ima zubala zaboravljenih u ibriku,
ima ogledala
koja bi morala plakati od stida i straha,
ima kišobrana posvuda,i otrova,i pupkova.

Ja prolazim s tišinom,s očima,s cipelama,
s bijesom,sa zaboravom,
koračam,prolazim kroz urede i ortopedske trgovine,
kroz dvorišta gdje rublje visi na konopu:
gaćice,ručnici i košulje što plaču
spore prljave suze.

dolores_haze
14.12.2004., 19:09
Svjetlošću svemira svakog se dana igraš.
Ti nježna gošćo moja,stižeš u cvijeću i vodi.
Ti si više od ove bijele glavice,koju
ko grozd svakog dana rukama svojim stišćem.

Nikome nisi slična otkako ja te ljubim.
Dopusti da te položim između žutih vijenaca.
Tko ti ispisuje ime slovima od dima
među zvijezdama juga?
Ah,pusti me da se sjetim kakva si bila onda
kad nisi postojala.

Vjetar naglo zaurla,u zatvoren prozor mi bije.
Nebo je mreža prepuna tamnih riba.
Svi vjetrovi ovdje pušu,svi odreda.
Kiša se razodijeva.

Prolaze u bijegu ptice.
Vjetar.Vjetar.
samo se ja boriti mogu protiv sile ljudi.
Oluja u hrpe zgrće suho lišće
i odvezuje čamce što noćas pristaše na nebu.

Ti si još ovdje.Ah,ti ne bježiš.
Ti ćeš mi odvraćati sve do poslijednjeg krika.
Privij se uz mene ko obuzeta strahom.
Ipak je kroz tvoje oči strgnula čudna sjena.

mala,još i sad mi donosiš cvjetove kozje krvi,
a čak su ti i grudi mirisne.
Dok tužan vjetar jezdi i ubija leptire,
ljubim te,i moja radost grize ti usta od šljive.

kako ti bješe teško dok si navikla na me,
na dušu mi samu i divlju,na ime koje progone.
Koliko puta vidjesmo blistavu Danicu
dok se ljubljasmo u oči
i svitanja kako se nad nama šire u kružne lepeze.

Moje su riječi
po tebi u milovanju rosile.
Odavna ljubljah ti tijelo od osunčana sedefa.
Čak vjerujem da si gospodarica svemira.
Donijet ću ti s planina radosno cvijeće copihues,
lješnjake mrke i šumske košare poljubaca.
HOĆU DA URADIM S TOBOM
ONO ŠTO PROLJEĆE RADI S TREŠNJAMA.

:))

dolores_haze
14.12.2004., 19:25
Ko bijela pčela opita medom,zujiš u mojoj duši
i zavijaš u laganim spiralama dima.

ja sam očajnik,riječ sam bez odjeka,
onaj što sve je izgubio i što je imao sve.

Poslijednji vezu,u tebi škripi moja posljednja čežnja.
Ti si posljednja ruža moga pustog polja.

O šutljivko moja !

Sklopi duboke oči,tamo se noć trza.
Ah,razodijeni tijelo drhtava kipa.

Imaš duboke oči u kojima noć širi
svoje cvjetne ruke i ružične skute.

Grudi ti naliče na dva bijela puža.
Leptir sjene dođe da zaspi sred trbuha tvoga.

O šutljivko moja!

Evo samoća u kojoj nisi prisutna.
Kiši.Vjetar morski tjera izgubljene galebove.

Mokrim ulicama bosonoga voda hoda.
kao oboljelo,lišće se tuži na stablo.

Pčelo bijela,odsutna,još zujiš u mojoj duši.
Oživljuješ u vremenu,šutljiva i krotka.

O šutljivko moja !

dolores_haze
17.12.2004., 18:09
ruke tvoje plamsaju
na ognjištu usred moga lica

ruke tvoje otvaraju mi dan

ruke tvoje cvetaju
u udaljenoj pustinji u meni
gde još nitko nije zakoračio

ruke tvoje sanjaju u mojima
san svih ozvezdanih ruku na svetu

dolores_haze
27.01.2005., 12:15
evo uspjelo mi je,napravila sam od topica monolog :))
mislim da sam ovu pjesmu vec davno napisala,ali danas sam se opet u nju zaljubila,pa eto...

vitka,na pesku toplog leta,leži draga
ima otvorene oči zagnjurene u nebo
zagonetno osmehnuta čuva svoju tajnu

dođem,opružim se pored nje i čekam
da i u moje oči uđe parče leta
čekam čitavu vječnost i više

nisam srećan srećna je moja draga
ona se sva pretvori u ljubav i
zagrcne se od smeha neobjašnjivog

kad zaželi zapali usnom novo sunce
i tankim ga rukama skine s visina

kamaya. 01-kamaya.
17.09.2005., 14:32
:cool: . :cerek: :cool: .

foka
02.10.2005., 00:18
Kada ti budem rekao da je tvoj trbuh
Sunce sa dna mora,

Kada ti budem rekao da se tvoje grudi
Otvaraju kao dva krila na snjegove djetinjstva,

Kada ti budem rekao da su tvoje oči
Čavli jedne nedostupne zastave,
Tvoja usta neistrošiva vatra staklenog plafona,
Tvoja stopala negacija tla,

I kada ti budem rekao da tvoja koljena otkrivaju
Taštinu oblutka
Nemoć vremena
I da tvoji nokti čine smiješnim ono što je korisno,

I kada ti budem rekao da me je pred tobom stid
Mojih mišića i mojih riječi,

I kada ti budem rekao da stiskajući te
Mislim na komore ratničke
U gomilama mlitavim,
Da tada sažaljevam tvoje tijelo na mukama
I da eksplodiram u tebi ko što se sudi,

I kada ti budem rekao da bjesnim
Što vidim tvoju vodu uvijek netaknutu
Kada se još jednom ogledam u tebi
Prije nego što odeš da žuboriš ne znam gdje,
Da ti ne opraštam
Što nisi slomljena, rasuta
Pomiješana s pjenom moje krvi,
Što si netko ko odlazi, ko pozdravlja i ko govori,
Ko gleda drveće i ko misli na smrt,
Neko, shvaćaš li, neko, napolju...

Kada ti budem sve ovo rekao
Ništa ti neće biti rečeno
Što ti netko drugi ne bi mogao reći,
I mi nećemo biti manje osamljeni,
Ti i ja,
Svaki u oklopu svog spola,
Naši bičevi zamršeni, naše lave pomiješane.

Čini mi se ipak da se smiješ u meni
Da ja plačem tvoje suze
Ja koji podižem danak ponosa na tvojoj legendi,
Čini mi se ipak da sam te izmislio
Tebe koja ne možeš da usniš ako nemaš na prstu
Prsten mog imena.

- Jean Rousselot

cabon
02.10.2005., 00:32
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu
Jedne jeseni
Jao kad bih znao sa kim sada spava
Ne bi joj glava, ne bi joj glava
Jao kad bih znao ko je sada ljubi
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi
Jao kad bih znao ko to u meni bere
Kajsije jos nedozrele

Govorio sam joj ti si deriste ti si
Balavica
Sve sam joj govorio
I plakala je na moje ruke, na moje reci
Govorio sam joj ti si andjeo, ti si djavo
Telo ti zrelo, sta se pravis svetica
A padale su svu noc neke modre kise
Nad Mostarom

Nije bilo sunca, nije bilo ptica, niceg
Nije bilo
Pitala me je imam li brata, sta studiram
Jesam li Hrvat, volim li Rilkea, sve me
Je pitala
Pitala me je da li bih mogao sa svakom
Tako sacuvaj boze
Da li je volim tiho je pitala
A padale su nad Mostarom neke modre
Kise
Ona je bila raskosno bela u sobnoj tmini
Ali nije htela to da cini, nije htela
Il nije smela, vrag bi joj znao

Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
Njene oci ptica, njena bedra srna
Imala je mladez, mladez je imala
Ne smem da kazem
Imala je mladez mali ljubicasti ili mi
Se cini
Pitala me je da li sam Hrvat imam li
Devojku
Volim li Rilkea, sve me je pitala
A na oknu su ko bozicni zvoncici moga
Detinjstva zvonile kapi
A nocna pesma tekla tihano niz donju
Mahalu
Ej Sulejmana othranila majka

Ona je prostrla svoje godine po parketu
Njene su oci bile pune kao zrele breskve
Njene su dojke bile tople ko mali psici
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi
Vazna
Svetlana Svetlana znas li da je
Atomski vek
De Gol, Gagarin i kojestarije, sve sam
Joj govorio
Ona je plakala, ona je plakala

Vodio sam je po kujundziluku po
Ascinicama
Svuda sam je vodio
U pecine je skrivao, na cardak nosio
Pod mostovima se igrali zmurke Neretva
Zdrebica
Pod Starim mostom Crnjanskog joj
Govorio
Sto je divan, saputala je, sto je divan

Kolena joj crtao u vlaznom pesku
Smejala se tako vedro, tako nevino ko
Prvi ljiljani
U dzamije je vodio Karadjoz beg mrtav
Premrtav
Pod teskim turbetom
Na grob Santicev cvece je odnela malo
Plakala kao i sve zene
Svuda sam je vodio

Sada je ovo leto
Sad sam sasvim drugi, pisem neke pesme
U jednom listu pola stupca za Peru Zupca
I nista vise
A padale su svu noc nad Mostarom neke
Modre kise
Ona je bila raskosno bela u sobnoj tmini
Al nije htela to da cini, nije htela
Il nije smela, vrag bi joj znao

Ni ono nebo ni ono oblacje ni one
Krovove
Bledunjavo sunce izgladnjelog decaka
Nad Mostarom
Ne umem zaboraviti
Ni njenu kosu njen mali jezik kao jagodu
Njen smeh sto je umeo zaboleti kao
Kletva
Onu molitvu u kapeli na Belom Bregu
Bog je veliki, govorila je, nadzivece nasa
Ni one teske modre kise
O jesen besplodna njena jesen

Govorila je o filmovima o Dzemsu Dinu
Sve je govorila malo tuzno malo
Placljivo o Karenjini
Govorila je Klojd Grifits ne bi umeo
Ni mrava zgaziti
Smejao sam se, ti si glupa on je ubica
Ti si dete

Ni one ulice one prodavce poslednjeg
Izdanja Oslobodjenja
Ni ono grozdje polusvelo u izlozima ne
Umem zaboraviti
Onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom
One kise
Ljubila me je po cele noci, grlila me i
Nista vise
Majke mi nista drugo nismo

Posle su opet bila leta posle su oper
Bile kise
Jedno jedino malo pismo iz Ljubljane
Otkud tamo
Ni ono lisce po trotoarima ni one dane
Ja vise ne mogu, ja vise ne umem
Izbrisati

Pise mi pita me sta radim, kako zivim
Imam li devojku
Da li ikad pomislim na nju na onu nasu jesen
Na one kise
Ona je i sad kaze ista kune se Bogom
Potpuno ista
Da joj verujem da se smejem davno sam
Davno prokleo Hrista
A i do nje mi bas nije stalo klela se
Ne klela
Mora se tako ne vrede lazi

Govorio sam joj o Ljermontovu o Sagalu
Sve sam joj govorio
Vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu
Knjigu citala popodne
U kosi joj bilo zapretano leto zutilo
Sunca malo mora
Prve joj noci i koza bila pomalo slana
Ribe zaspale u njenoj krvi
Smejali smo se decacima sto su skakali
Sa mostova za cigarete
Smejali smo se jer nije leto a oni skacu bas
Su deca
Govorila je mogu umreti mogu dobiti
Upalu pluca

Onda su dolazile njene cutnje duge
Preduge
Mogao sam slobodno misliti o svemu
Razbistrit Spinozu
Sate i sate mogao sam komotno gledati
Druge, bacati oblutke
Dole niz stenje, mogao sam sasvim otici
Nekud otic daleko
Mogao sam umreti onako sam u njenom
Krilu, samlji od sviju
Mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu
U stenu, sve sam mogao

Prste je imala dugacke krhke beskrvne
A hitre
Igrali smo se buba-mara i skrivalice
Svetlana izadji eto te pod stenom nisam
Valjda corav
Nisam ja blesav hajde sta se kanis
Dobices batine
Kad je ona trazila mogao sam pobjeci u
U samu reku nasla bi me
Namirise me kaze odmah pozna me dobro
Nisam joj nikad verovao valjda je stalno
Curila kroz prste

Volela je kestenje kupili smo ga po
Rondou
Nosila ga je u sobu vesala o koncice
Volela je ruze one jesenje ja sam joj
Donosio
Kad svenu stavljala ih je u neku kutiju
Pitao sam je sta misli o ovom svetu veruje
Li u komunizam
Da li bi se menjala za Natasu Rostovu
Svasta sam je pitao
Ponekad glupo znam ja to i te kako

Pitao sam je da li bi volela malog sina
Recimo plavog
Skakala je od ushicenja hoce hoce
A onda odjednom padala je u neke tuge
Ko mrtvo voce
Ne sme i ne sme, ne bi to ona ni za
Zivu glavu
Vidi ti njega, misli tek tako, kao da je ona
Pala s Jupitera
Ko je to recimo Zubac Pera da bas on a
Ne neko drugi
Taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi

Govorio sam joj ti si glupa ti si pametna
Ti si djavo
Ti si andjeo sve sam joj govorio nista mi
Nije verovala
Vi ste muskarci rodjeni lazovi vi ste hulje
Svasta je govorila
A padale su nad Mostarom neke modre
Kise

Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni
Kad bi' znao sa kim sada spava
ne bi mu glava
Ne bi mu glava jao kad bi' znao
ko je sada ljubi
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi jao
kad bi' znao ko to
U meni bere kajsije jos nedozrele

zubac pera (1965-ta)


:D

foka
02.10.2005., 00:55
obozavam mostarske kise. :cerek:

Neću više da se sećam belog zla

Ne mogu i neću više da se sećam belog zla.
Bio je sneg dubok. Ni senke. Ni ptice. Pusta plaža.
Učinilo joj se da se neko sunča. To je bilo detinjstvo,
mramorni dvorac što je iz vode izranjao.
Skinula je kaput sa repom veverice. Kaput je odskakutao.
Neki zaboravljeni brod, kojim su putovala leta
kao zeleni mrtvac neprimetno se javljao.
Izgubljen kao i sve lepe zveri
dotakao sam joj kolena.
Sunce smešno i žalosno, u isto vreme
silazilo je stepenicama
niz jednu nedovršenu zgradu.
Ona nije imala briga koje ljudi trpe. Bežala je
sve više u sebe i javljala se žalosnim kricima.
Bilo je to podne zimsko. Podne kakvih nema nigde.
Ona je od tad rešila da se drukčije češlja.
Posle je plakala...
Ne mogu i neću više da se sećam belog zla.

- Slobodan Marković

cabon
02.10.2005., 01:24
foka kaže:
obozavam mostarske kise. :cerek:



... a ja svetlanu :D


Jedan maleni cvet

[Branko Miljkovic ]

Jedan maleni cvet
jos ni progovorio nije
a vec je zano sve tajne Sunca
i sve sto zemlja krije.

Jedan maleni cvet
jos nije ni prohodo
a vec je umeo sam da se hrani
svetloscu, vazduhom i vodom.

Jedan maleni cvet
na zna da cita i pise,
al' zna sta je zivot, sta je cvet,
i mirise, mirise.

Akinetoh blues
02.10.2005., 23:12
miris u mrtvoj kosi (Iskra)

Da li je to ono što želim
da budeš neponovljiva
kao obruč od orahovine
neponovljiva i još jednom neponovljiva
da li je to ono što želim
Ili možda želim
da budeš okvir za dvorište
običan okvir za obično dvorište
savršeno sličan ostalim okvirima
da li je to ono što želim
Ili možda želim
da mi prsne pamet
od boje tvojih ruku
da mi prsne pamet
od boje tvojih prsiju
da mi prsne pamet
da li je to ono što želim
Ili možda želim
mučni miris kose u tvojoj mrtvoj kosi

Ivan Martinac

lone rider
04.07.2007., 19:38
@ndjela : kad te vec nalazim evo jos jedne...:D

Prvo moram reci da je Arslanagic kopirao donekle gornju pjesmu isto kao sto je to i Stulic napravio kopirajuci H Heinea.

Evo Stuliceve verzije

kraj tanana sadrvana
gdje zubori voda ziva
setala se svakog dana
sultanova cerka mila

svakog dana jedno ropce
stajalo kraj sadrvana
kako vrijeme prolazilo
momce blijedje blijedje bilo

pitala ga jednog dana
sultanova kcerka mila
kazuj ropce odakle si
iz plemena kojega si

ja se zovem Stulic Dzoni
iz plemena starih azra
sto za ljubav glavu gube
i umiru kada ljube


Tu je stvar pjevao Himzo Polovina. Umjesto Ja se zovem Štulić Džoni ime je Ja se zovem El Muhamed.

maleckov
23.07.2007., 01:01
Samo usput. Pjesmu "Azra" ili "Kraj tanana šadrvana" napisao je Gijat al-Din Abulfat Omar ibn Ibrahim an-Nišapuri Hajam ili jednostavnije Omar Hajam, perzijski pjesnik, matematičar, filozof i astronom, najistaknutiji predstavnik islamske renesanse (11./12. stoljeće). Pjesmu je u Europi objavio H. Heine ali nisam siguran da li kao prijevod ili kao svoju. Kod nas je došla upravo preko njega u prijevodu Alekse Šantića i Safet-bega Bašalića.

annerri
23.07.2007., 01:16
TIJELO ŽENE

Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
petunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastužena i vječna,
sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku što ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepše od tvoje kovine,
od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
što tone i što se ljulja između tvojih obala.

Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
i prokleto nebo što ranjava ,plače iza tvojih vjeđa.

Zvonimir Golob

delboy
31.07.2007., 15:25
Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona,
mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja.

Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se
gleda posljednji put, bili su vozovi koji se vraćaju
prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima,
s tužnim makovimajednog vojničkog ljeta, s divnim
smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.

A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,
na Južnim Bulevarima i Kejovima Rastanka,
na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena tijela daće dječacima.

Nisu se vratili.
Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih strijeljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.

dalal
31.07.2007., 16:39
"Zaljubljeni" od Borgesa.Fantastična.Mada,ja još nisam pročitala ništa ljepše od biblijske "Pjesme nad pjesmama"

delboy
31.07.2007., 17:32
"Zaljubljeni" od Borgesa.Fantastična.Mada,ja još nisam pročitala ništa ljepše od biblijske "Pjesme nad pjesmama":top:

annerri
22.10.2007., 23:54
GDJE SE LJUBI I NIKAD NE STARI

pijemo viski s ledom
i kavu s okusom tebe
i meni se tako pričini odjednom
kako me tvoje koljeno dodiruje
i to mi je dovoljan razlog
da zaboravim knjige
iz kojih sam dosta naučio

dvije fotelje nama su u tom trenutku
kao dva svemirska broda
i letimo daleko
iza nas ostaje jutro
ostaje rijeka i ova soba
nas dvoje mijenjamo doba
i mijenjamo sve obične stvari
odlazimo nekud gdje se ljubi i nikad
ne stari
sad smo ljubavno sretni
svoj svemir imamo
i imamo sve

pijemo viski
pristaje nam i lijepo nam je
nježne su ti usne
tako nježne kad me poljube
ti znaš tako lijepo zatvoriti oči
i otkrila si tajnu zatvorenog pogleda
zoveš me da dođem
pa tvoja hrabrost nema granica
puna si ljubavi
nježna si

dok pijemo viski pušimo i prebiremo
po prošlosti
gramofon svira u nedogled
i to je divno
nas dvoje smo prvi ako nisi znala
prvi smo u dušu sagledali
i zaplakali od sreće
od cvijeta si nježnija
od trave mekša
i teško nam je nebo oblačno
držati na obrazima

pijemo viski s ledom
i kavu s okusom tebe
dosta nam je svega što nije kao ovo
da nam je zauvijek tako
od ljepote bi možda umrli
kao zvijezde

Željko Krznarić

NIKAD VIŠE

nikad više ne otvaraj vrata
u predvečerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve riječi
i svi nas pogledi dotaknu
da se više ne vrate

nikad više svoje srce ne iznosi na dlanu
tek uđi u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaći
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pričati satima
i ne znati da li su nam godine prošle

nemoj više ljubavi otvarati oči
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame nasloniš uspomenom
na prozore pod kišom koja zna i hoće
a mi tek ljubavni i dobro raspoloženi
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire

ne izgovaraj više riječi
koje si u sumraku sobe učila na pamet
da ih dugo nosiš nanizane oko vrata
ne otvaraj više vrata u rana predvečerja ljubavi

podivljat će rijeke
zbog usana neljubljenih
nećemo se snaći što nam je bilo davno
jedno vrijeme
nećemo više znati
ni ljubiti kako smo znali
neće više biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa čak ni smrti
ako otvoriš vrata istom kretnjom
nekome tko će doć

Željko Krznarić

annerri
24.10.2007., 22:52
PROĆI ĆE JEDNOM OVI DANI

Proći će jednom ovi dani, mirna će pasti noć
mi ćemo opet biti sami, nitko nam neće doć.
Proći će jednom ova ljeta, sakrit nas hladan dan,
otići s tobom na kraj svijeta jedini moj je san.

Tko će mi tamo ruku dati
da li to itko zna
veliko sunce što će sjati
tražimo ti i ja.

Proći će jednom ove tuge zauvijek pokraj nas,
večeri naše bit će duge, čudan me zove glas.
Proći će jednom ove boli, nestati njihov trag,
ali u srcu koje voli ostaje spomen drag.

Tko će mi tamo ruku dati
da li to itko zna
veliko sunce što će sjati
tražimo ti i ja.

Proći će jednom ovi sati, k'o iznad krova dim,
hoće li ljubav da se vrati s tobom il' možda s njim?
Proći će jednom ove kiše, krenuti kasni vlak,
slomljena grana što se njiše zadnji je pozdrav i znak.

Tko će mi tamo ruku dati
da li to itko zna
veliko sunce što će sjati
tražimo ti i ja.

Proći će jednom ove zime, umorna bit ću tad,
nitko mi neće znati ime, zavičaj niti grad.
Proći će jednom ova jata, preletjet more i svod,
taj što se topi slamku hvata, a druge odnosi brod.

Tko će mi tamo ruku dati
da li to itko zna
veliko sunce što će sjati
tražimo ti i ja.

Proći će jednom ovi dani, mirna će pasti noć,
mi ćemo opet biti sami, nitko nam neće doć.
Proći će jednom ova ljeta, sakrit nas hladan dan,
otići s tobom na kraj svijeta jedini moj je san.

Tko će mi tamo ruku dati
da li to itko zna
veliko sunce što će sjati
tražimo ti i ja.

Željko Sabol

NISAM ZNALA


Zvao si me često i u isto vrijeme,
pozdravljao tiho, pitao što radim,
ali tvoje usne ostale su nijeme,
ne čekaš me, ne čekaš me više
pod stablima mladim.

Ne pričaš mi više o proliću novom,
ni o slapu sunca, o oblaku tihom,
ne znam što ću sada u trenutku ovom,
koliko te trebam neću reći nikom,
koliko te trebam neću reći nikom.

Nisam znala, nisam znala,
koliko te volim,
i koliko mi znači, koliko mi znači,
svaka tvoja riječ.
Nisam znala, nisam,
koliko te želim,
svakome o tebi pričala sam ja.

Nisam znala, nisam znala,
koliko te volim,
i koliko mi znači, koliko mi znači,
svaki pogled tvoj.
Nisam znala, nisam,
kako da te vratim,
neka pokraj tebe prođe život moj,
toliko te volim.

Zvao si me često i tekli su dani,
mislila sam da će uvijek biti tako,
mi smo htjeli biti slobodni i sami,
kako da te, kako da te nađem,
jer nije mi lako.

Ne pričaš mi više o proliću novom,
ni o slapu sunca, o oblaku tihom,
ne znam što ću sada u trenutku ovom,
koliko te trebam neću reći nikom,
koliko te trebam neću reći nikom.

Nisam znala, nisam znala...

Željko Sabol

Trilijan
25.10.2007., 22:11
Necu budjenja
U kojima te nema
Cak i snovi
Tad su daleki
Jer
Srce je ispunjeno
Lepotom zivljenja
Svaki trenutak
Kad plovis mi
U mislima
(n.a)

annerri
26.10.2007., 13:23
TAJ PONOĆNI BLUES

ona pije votku od 0,5 dl
on pije bistri sok od jabuke
jer se boji da mu se neće dići
kad odu u krevet da uporede mitologije
ona pije votku jer je pali njen okus u ustima
i jer zna da je dovoljno da je on poljubi
i da je uhvati za sise, onda ona širi noge
i njoj se "diže"
ona je popila osam čašica votke
isto toliko je on popio sokova
dok se kapilari šire po njenim bjeonjačama
i pogled postaje razrok
on "štrika" nogama ispod stola
odlaze u krevet da uporede mitologije
njemu se diže i on joj uvaljuje jezik u usta
hvata je za sise, ona širi noge i njoj se diže
nakon karanja, dok se mišići opuštaju
zapale jedan joint, tada je za njih
svijet proziran ko tekila u kristalnoj čaši
jer su kolutovi dima zapravo okna percepcije
hvatač snova visi na zidu do njenog ramena
poster Chea i ostala ikonografija
mirisne svijeće gore u uglovima sobe
čini im se da je to taj ponoćni blues.

Faruk Šehović

annerri
26.10.2007., 20:46
POČETAK TRAGANJA ZA BIĆEM

Lijepi moj dane s dušom elegije
Kad od Bića sijenka biva predjelima
Lutam u suzama strah me obuzima
Zvjezdani uticaji nada mnom - ko da ih suzbije (!)

Neizdvojen pojavom još nitko nije
Otkrio sebe, svijete, u tvojim prizorima
Vrati mi dan ako ga negdje još ima
Zemljo ponovno nepoznata kad u lubanji lijegu se zmije.

Poredane glave u zaboravljenom vremenu
Sa uzaludnim mislima i posljednjim riječima
Slute svoj lik u mutnome kamenu.

Tražim te u vjetru ako te još ima
Izgovorene riječi za svjetove pale
Tražim početak sjaj i sate stale.

Branko Miljković

annerri
27.10.2007., 00:22
KAD JEDNOG DANA PRISJETIM SE SVEGA

Kad jednog dana prisjetim se svega
i svome srcu tiho kažem "spavaj, uzalud je bilo"
pod svjetiljkom i pahuljama snijega
ja bit ću sama, sve će biti mirno

I neću znati što se samnom zbiva
prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema
I neću znati što se samnom zbiva
prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema

I čitav život bit će mi na dlanu
svi susreti, sva obećanja, tako mnogo mi smo htjeli
i samo pjesmu čujem dobro znanu
mi djetinjstvo smo naše u snu sreli

Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim
u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi
Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim
u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi

A ide svome kraju ova zima
i blijeda zora već je blizu, u daljini grad se budi,
ja moram dalje - uvijek nade ima,
dok pokraj nas su prijatelji, ljudi

Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba i predah poslije duga puta
Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba i predah poslije duga puta

Kad jednog dana prisjetim se svega
i začudim se svome licu što promijenilo se nije,
kad pomislim na ono što nas čeka
i što se negdje u daljini krije

Tko će mi u tom času snage dati,
sam je čovjek kao slamka što oluje nose
Tko će mi u tom času snage dati,
sam je čovjek kao slamka što oluje nose

Željko Sabol

annerri
27.10.2007., 23:56
SVA SU MOJA PROLJEĆA U MENI

Kada voliš, svijet ti je na dlanu
i daljine na plovidbu zovu
i sve riječi u jednu riječ stanu
u snovima slutiš ljubav novu.

Kada voliš, vode mirno teku
i nebo je kao suza čisto,
stare rane više nas ne peku
i dana za danom ništa nije isto.

I do srca vodi svaki trag
kad ti priđe onaj tko je drag.

Sva su moja proljeća u meni
i kad dođu duge hladne kiše
i kada prvo lišće zarumeni
ja te volim svakog trena više.

Sva su moja proljeća u meni
kad se zima svome bliži kraju
i kada prva grana zazeleni
sva su moja proljeća u meni.

Kada voliš, sjajnije su oči,
toplije su, vrelije su usne,
putnik nađe put u svakoj noći
sretan kao dijete koje usne.

I do srca vodi svaki trag
kad ti priđe onaj tko je drag.

Sva su moja proljeća u meni

Željko Sabol

croatica
30.10.2007., 00:13
stojan simic krpica
SVE
ZA
LJUBAV

Mogao sam
biti
svestenik,
ali
kada
sam
direktno
dozivio
Boga
u
svima,
svemu
i
sebi
bilo
je
suludo
da budem
iciji
posrednik
do
Boga,

Mogao sam
biti
kaludjer,
ali
kada
sam dozivio
ljubav
u
svima,
svemu
i
sebi,
bilo je
uludo
da
je
trazim
u
manastririma
i
pustinjama

i
umjesto
da zavrsim
na
Svetoj
gori,
zavrsio sam
na
svetom,
presvetom
carobnom
brijegu
moje
djevojke
voleci
je
kao
Boga.

croatica
30.10.2007., 00:14
stojan simic krpica

LOLITA

I
prije
nego
sto
pomislim
na
te,
dusa
mi
uzleti
na
nebo
i
spoji se
s
Bogom.

croatica
30.10.2007., 00:15
stojan simic krpica

Volim te

Volim te
"Afgreki' ",
"Agwadageyuhv ",
"Aishiteru ",
"Aloha wau ia `oe ",
"Ami tomake bhalobashi ",
"Ana behibek ",
"Ana moajaba bik ",
"Anh ye^u em ",
"Ani ohev otah ",
"Ayor anosh'ni ",
"Bahibak ",
"Doo-set daaram ",
"Doset daram ",
"Ech hun dch gr ",
"Eg elska tig ",
"Eg elski teg ",
"Ek het jou lief ",
"Em ye^u anh ",
"Es tevi miilu ",
"Eu te amo ",
Amo-te ",
"Ginahigugma ko ikaw ",
"Guina higugma ko ikaw ",
"Hoo thunay prem karoo choo ",
"Hu Guiya Hao ",
"Hum Tumhe Pyar Karte hae ",
"I love you ",
"Iay ovlay ouyay ",
"Ich lieb Di ",
"Ich liebe dich ",
"Ik hou van jou ",
"Inaru Taka ",
"Jag älskar dig ",
"Je t'aime, Je t'adore ",
"Jeg Elsker Deg ",
"Jeg Elsker Dig ",
"Kamau tut",
"Kaluguran daka ",
"Kanbhik ",
"Kapampangan ",
"Ke a go rata ",
"Kocham Ciebie ",
"Kuv hlub koj ",
"Lubim ce",
"Ljubim te ",
"Love You' ",
"Lu`bim ta ",
"M'bi fe ",
"Ma armastan sind ",
"Maa tokhe pyar kendo ",
"Mahal kita ",
"Mahal kita ",
"mai aap say pyaar karta hoo ",
"Mi aime jou ",
"Mi amas vin ",
"Mi stimabo ",
"Mi ta stimabo ",
"Mikvarhar ",
"Miluji te ",
"Minä rakastan sinua ",
"Mo ni fe e ",
"Naanu ninna preetisuttene ",
"Nahigugma ako kanimo ",
"Nakuagigikpin ",
"Nakupenda ",
"Nan unnai kathalikaraen ",
"Ndimakukonda ",
"Ndiyathanda ",
"Ne mohotatse ",
"Nenu ninnu premistunnanu "
"Ngai Oi Ngi "
"Ngo oiy ney a ",
"Ni mits neki ",
"Ninapenda wewe ",
"Njan Ninne Premikunnu ",
"Nu' umi unangwa'ta ",
"Obicham te ",
"Oiyata atharay ",
"Palangga ko ikaw ",
"Phom rak khun ",
"Rwy'n dy garu di - Ikh hob dikh lib ",
"S'agapo ",
"Sarang Heyo ",
"Saya cinta padamu ",
"Saya cintakan mu / Aku cinta padamu ",
"Seni Seviyorum ",
"Soro lahn nhee ah ",
"Szeretlek ",
"T'estimo ",
"Ta gra agam ort ",
"Taim i' ngra leat ",
"Tave myliu ",
"Te amo ",
"Te dua ",
"Te iubesc ",
"Te quiero / Te amo ",
"Techihhila ",
"Te sakam",
"Tha gra\dh agam ort ",
"Ti amo ",
"Ti tengu cara "
"Ua Here Vau Ia Oe "
"Volim te ",
"Volim te ",
"Volim te",
"Wa ga ei li ",
"Wo ai ni ",
"Ya tabe kahayu ",
"Ya tebe kahayu ",
"Ya tebya liubliu".

croatica
30.10.2007., 00:16
nas
dvoje

nas
dvoje
bili smo
jedno
pa
smo
se razdvojili
u
dvoje
i
u
igri
ljubavi
opet
spajamo se
u
jedno.
stojan simic krpica
(visnjislav visnjev vobanolec mikadeak)

croatica
30.10.2007., 00:19
stojan simic krpica

**
O
kako
lijepa
djevojka!
Otvorena
usta
ni
rijec
ne
izustise.

croatica
30.10.2007., 00:24
Ti
si
moja
boginja

iako
ne znas
direktno
ni
ko
nisi
ni
ko
si:
Ti
si
moja
boginja!

Iako
ne znas
neposrerdno
ni
sta
nisi
ni
sta
si:
Ti
si
moja

boginja!

Iako
ne znas
direktno
ni
ko
sam
ni
ko
nisam:
Ti
si
moja
boginja!

Iako
ne znas
neposredno
ni
sta
sam
ni
sta
nisam:
Ti
si
moja
boginja!

Iako
ne znas
direktno
sta
je
i
sta
nije
zivot:
Ti
si
moja
boginja!

Iako
ne znas
neposredno
ni
sta
jeste
ni
sta
nije
Bog:
ti
si
moja
boginja!
Iz knjige "Igra ljudi kralja srca X"

Stojan Simic Krpica
(Visnjislav Visnjev Vobanolec Mikadeak

croatica
30.10.2007., 00:25
stojan simic krpica

ljubav

volim
te
vise
nego
sto
je
ikad
ijedan
muskarac
volio
ijednu
zenu,

volis
me
vise
nego
sto
je
ikad
ijedna
zena
voljela
ijednog
muskarca,

volimo se
vise
nego
sto
su
se
ikad
voljeli
ijedan
muskarac
i
ijedna
zena,

volim
te
vise
nego
sto
ce
ikad
ijedan
muskarac
voljeti
ijednu
zenu,

volis
me
vise
nego
sto
ce
ikad
ijedna
zena
voljeti
ijednog
muskarca,

volimo se
vise
nego
sto
ce
se
ikad
voljeli
ijedan
muskarac
i
ijedna
zena,

volim
te
vise
nego
sto
ikad
ijedan
muskarac
moze
voljeti
ijednu
zenu,

volis
me
vise
nego
sto

ikad
ijedna
zena
moze
voljeti
ijednog
muskarca,

volimo se
vise
nego
sto
se
ikad
mogu
voljeli
ijedan
muskarac
i
ijedna
zena,

volim
te
vise
nego
sto
je
romeo
volio
juliju,

volis
me
vise
nego
sto
je
julija
voljela
romea,

volimo se
vise
nego
sto
su
se voljeli
romeo
i
julija

volim
te
vise
nego
sto
je
krisna
volio
radu,

volis
me
vise
nego
sto
je
rada
voljela
krisnu,

volimo se
vise
nego
sto
su
se voljeli
krisna
i
rada

volim
te
vise
nego
sto
je
isus
hrist
volio
mariju
magdalenu,

volis
me
vise
nego
sto
je
marija
magdalena
voljela
isusa
hrista,

volimo se
vise
nego
sto
su
se voljeli
isus
hrist
i
marija
magdalena,

volim
te
vise
nego
sto
je
buda
volio
jasodaru,

volis
me
vise
nego
sto
je
jasadora
voljela
budu,

volimo se
vise
nego
sto
su
se voljeli
buda
i
jasadora,

volim
te
vise
nego
sto
je
muhamed
volio
hatidzu,

volis
me
vise
nego
sto
je
hatidza
voljela
muhameda,

volimo se
vise
nego
sto
su
se voljeli
muhamed
i
hatidza,

volim
te
vise
nego
sto
je
meher
volio
meheru,

volis
me
vise
nego
sto
je
mehera
voljela
mehera,

volimo se
vise
nego
sto
su
se voljeli
meher
i
mehera...

croatica
30.10.2007., 00:28
stojan simic krpica

Ana,
moja
dragana


Volim
te
cistom
ljubavlju,
ne fizickom,
ne intelektualnom,
vec
duhovnom
ljubavlju,

ana,
vidim
te
u
svemu
i
svuda,

Ana,
ne mogu
da ne mislim
na tebe,
sve
vrijeme
zeleci
tvoju
srecu,

Ana,
ako
hoces
nadji
nekog
drugog
i
udaj
se
za
njega,
ako ce
te
to
usreciti,

Ana,
umrijecu
za
tebe
i
za
tog
drugog,
ako
ce
te
to
usreciti.

croatica
30.10.2007., 00:30
stojan simic krpica


Volim
te


Volim
te.
mlada
si,
prepuna
svjezine.
Volim
te.
Tvoja
koza
Gubi
sjaj
i
svjezinu.
Volim
te.
Tvoja
kosa
sijedi.
Volim te.
Postajes
stara i zborana.
Volim
te.
Ledja
su
ti
povijena.
Volim

te.
Kreces se
pomocu
stapa.
Volim
te.
Nepokretna
si.
Volim
te.
Umires.
Volim
te.
Mrtav
sam.
Volim
te.
mrtva
si.
Volim
te.

croatica
30.10.2007., 00:31
Stojan Simic Krpica

Volimo se

Ranije
jucerasnjici
proslosti
ostavljamo,

kasnije
sutrasmjici
buducnosti
prepustamo

i volimo se
sada,
u
sadasnjem
trenutku
vjecnosti,
iz
trenutka
u
trenutak.

annerri
30.10.2007., 13:33
STARE LJUBAVI

Stare ljubavi što ih je znao svijet
duge večeri u ruci poklonjen cvijet,
stare ljubavi u čistom jutarnjem sjaju
zauvijek u nama ostaju
i svjetlost očima daju.

Stare ljubavi još uvijek prate nas
kasne jeseni i njihov umoran glas,
stare ljubavi nestati nikada neće
one su tragovi prošlosti,
one su odjeci sreće.

Bilo je i suza, bilo je i smijeha,
al' prođe brzo sve.
Bilo je i straha, bilo je i grijeha,
još pamtim dane te.
Bile su velike, bile su skrivene,
bile su opasne, mi sjećamo se tog.
Gdje su sad?
Gdje su sad?
Gdje su sad?

Stare ljubavi dalje nam ne daju poć
tajni susreti kad padne proljetna noć,
stare ljubavi, te sjene minulih dana,
svakog me poljupca sjećaju
uvijek kad ostanem sama.

Bilo je i suza, bilo je i smijeha,
al' prođe brzo sve.
Bilo je i straha, bilo je i grijeha,
još pamtim dane te.
Bile su velike, bile su skrivene,
bile su opasne, mi sjećamo se tog.
Gdje su sad?
Gdje su sad?
Gdje su sad?

Stare ljubavi još uvijek prate nas
kasne jeseni i njihov umoran glas,
stare ljubavi nestati nikada neće
one su tragovi prošlosti,
one su odjeci sreće.
One su tragovi prošlosti,
one su odjeci sreće.


Željko Sabol

Prijatelj, nikad zaboravljen.

annerri
02.11.2007., 23:09
KAKO BIH VOLIO ZNATI

Kako bih volio znati
izgledaš li sretno
gospođice moja
kad te jesen zanjiše na rukama
kad u oku oblaka vidiš odsjaj
i prestaneš se mučiti
s jednadžbama života
kako bih ja gospođice moja
rado s tobom otvorio vrata
i otišao
zaboravio na život
na ljubav
na potonule brodove
kako bih ja gospođice
tugo moja
skinuo sve brojeve godina
izbrisao datume
da naša ljubav
bude primjer djeci koja dolaze

Željko Krznarić

frikuscha
04.11.2007., 21:58
Arsen Dedić: Pjesma posvećena Tebi

Dok nas sve to još nosi
ne nalaze se rječi
tad se ne piše pjesma
pošto smo od nje veći

Ona je satjerana
u vlažni tamni kutak
gdje se organizira
i čeka svoj trenutak

Okupljaju se riječi
pjesma posvuda lebdi
još nekoliko noći
i tad se pjesnik sredi

Pjesma se sama piše
sigurna li je ruka
ali posvećena pjesma
uvijek je oporuka

annerri
08.11.2007., 00:24
TI I JA

Osjećam živo srebro tvoje biti
žednu kap u svakom zrncu krvi
životno tkivo od drhtavih niti
koje se raskida, raspleće i mrvi .

Želja ti je žarka. Još nikad ne ostade
kap od mlaza koji dodirnuše usta.
Ne znam zašto nema među nama mosta
kao da nas dijeli provalija pusta.

Prsti što bi htjeli da se čvrsto spletu
u dva klupka vatre i srebrene slasti
u prostoru dršću - Sami su na svijetu
u samoći žudnje, u prokletstvu strasti.

Tijela što bi htjela da se tijesno združe
pretoče u jednu bujicu od milja
venu, usamljena, kao jesenje ruše
jer na istom putu imamo dva cilja .

Ti bi htjela vječno, čemu nema mjere
ja bi dao sve za zanos jednog časa.
Ti sumnjaš u trenutak, a ja imam vjere,
u vječnost trenutka u trenutak spasa.

Dođi sva od sunca, sva od vrele vatre
na moj pusti ležaj, daj mi svoje krvi
Bolje da nas munja jedne strasti satre
nego da nas mrtve (jednom) toče crvi.

Propadni u meni, pretoči se, daj se
raspleti kroz moje vijuge i tkiva,
sve je na tom svijetu samo kratka varka,
Raj se osjeti za trenutak - a vječnost je siva !!!

Gustav Krklec

annerri
10.11.2007., 18:44
OTVORILA SI DVERI

Otvorila si dveri srca i duše sjajne
I primila me u raj čiste ljubavi tvoje,
Sa mrtvih pustolina bola i tuge tajne
Povratila me k nebu, gdje rajska milja stoje.

Ne lijem suze više, niti me misô bludi
Po nebu prošlosti davne, gdje pale nade stoje.
Snova se život rađa, snova mi nebo rudi
I blista svetim žarom čarobne slike tvoje.

Kô svježi poljski vjetrić, kô bujna gorska vrela,
Sad mi se život kreće kroz bokor mirisnih ruža;
Sve što sam željno čekô, sve što mi duša htjela -
U tebi, lijepi cvijete, blaga mi sudba pruža.

Pa neka letne pjesma krilu vječnosti tajne,
U slavu onog žara u kom nam srca stoje,
Nek čuje sreću moju nebo i zvijezde sjajne,
Sreću što sad me zgrijeva vjerom ljubavi tvoje.

Aleksa Šantić
.
ČEŽNJA

Gdje ste?... Ja budan na prozoru stojim
Naslonjen čelom na staklo... Sve spava...
Noć sjajna, kô da po oknima mojim
Polako šušti vaša kosa plava...

U ove čase zvijezdâ i snovâ
U vašu baštu ja sam dolazio;
Mirisao je jorgovan i zova,
I mrki čempres povijô se ti'o.

U ove čase vi ste ruža bili,
Ja leptir bio što na cvijet pada;
Ah, vaše kose, oči, smijeh mili,
I vaše tijelo i ljepota mlada

Opiše mene... Mi bjesmo u raju,
Jabuke slatke berući sa grana...
Dok slavuj pjeva i zvijezde sjaju
I rasipa se miris jorgovana.

No sve je prošlo... Kô jablan bez rose
Sam ginem sada i u čežnji stojim...
Noć, sjajna, kô da svila vaše kose
Polako šušti po oknima mojim.

Aleksa Šantić

annerri
16.11.2007., 23:15
Već sam ti pričao to

Da li znaš, i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvorištu... pod kestenom stol...
nekada...
Prašnjava slika i cesta od sna... curice...
drugova pjesma... u duši se budi djetinjstvo...
zamisli... miriše lipa.... i ljeto je tu...
kasnije snijegovi...
Pramen sam magle pod neonskim svijetlom u zimu...
Pričam ti... imao sam druga ko brata ja...
sada pustinja...
čežnjiva pisma... Pacifik od tuge i sjećanja...
kažu sudbina...
Ta kurva bol ime mora imati... i razlozi...
milion priča, al' svaka vodi samo do pustoši...
pitam da li znaš...
A znam da ne znaš niti ćeš ikada shvatiti...
a i zašto bi...
Oprosti, to gorka tečnost iz mene gluposti govori...
nije nostalgija...
To je romantično, nevino čedo, spram ovih stanja...
neću da spominjem, rat i užase,
politiku, i slična sranja...
Neću da ponavljam... pravda ne postoji...
ta to je jasno bar...
Hoću da dopustim suzu ljubavi,
sa njom sam divan par.
Kasno je, znam... curi noć...
svaka je mala vječnost za mene.
da, znam, moraš poć,
o kako nervira kad zadnji autobusi se izgube...
pitam, ...da li znaš i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvorištu... pod kestenom stol...
ah, već sam ti pričao to.

http://www.youtube.com/watch?v=aeqLj3ZKCI4

annerri
18.11.2007., 15:45
Neostvareni snovi moji

Zamišljah te takvu
kakvu te nikad ljubio nisam...
A ljubio sam vjerovanja...
uz sva ta sjetna otkrića
u kojima se ljubav klanja
moru suza neistinitih priča...

Zamišljah ljubav
kakvu još nikad ne ljubih...
A ljubio sam htjenja...
I život za kojim tako žuđah
preko tako oštrih misli
preko tako krutog stjenja...

Zamišljah život
kakvog želim živjeti i čuti...
Bjehu sve to samo želje
koje nitko i ne sluti...
u ljubavi koja srce čupa
i sreću sa mislima melje...

Al ne vidiš pritom
kako lupa
stvarni oblik jedne želje...

Zamišljah te takvu.....

Vladimir Prežigalo

http://www.youtube.com/watch?v=zfCQA0YwU1o&feature=related

annerri
19.11.2007., 13:08
Noćas te tugujem

Noćas te tugujem, najdraže moje,
s nekim osjećajem daljine
Jer nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.

Noćas te tugujem.

A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i šute,
samo što oči prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.

Noćas te tugujem i skitam.

Ne ljubim i pitam
Što je tamo iza jutra,
iza zagrebačke zime.
Postoji li tamo još tvoje ime,
kao što ti u meni postojiš
I ova noć što miriše,
po narančama s juga
govori mi što je tuga.

Nisi daleko.

A čini mi se kao sto godina
svjetlosti i tame,
kao da se ljubav tamo topi,
na plamenu svijeće.

I tugujem te noćas…
I tugujem…
I tugujem…

Ž. K.

http://www.youtube.com/watch?v=pJ7jRopCxgs&NR=1

colibri
19.11.2007., 13:55
Kako me uvijek iznenadi,boja glasa slvenskog naroda.Taj bariton je jako specifican.Kad ga cujem,ostanem nijema.Krasna je.

annerri
19.11.2007., 14:51
Kako me uvijek iznenadi,boja glasa slvenskog naroda.Taj bariton je jako specifican.Kad ga cujem,ostanem nijema.Krasna je.

Zbog radi toga-za tebe još jedna.:)



UMRO SAM A TI MI OPROSTI

Umro sam a ti mi oprosti
što sam tako zureći
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći.
Oprosti mi sto sam proljeće
jedno
zauvijek u sebi odnio
ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene
snaći ćeš se
iz njih ljubav prosto izbija
te pjesme to sam ti sad ja.
Oprosti mi
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo.
Tako žureći nisam ni pomislio
da ćeš biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli.
Zbog toga sto će nas jednu
vječnost
zvijezde razdvajati
i što neću moći usne da ti
dodirnem.


Željko Krznarić

http://www.youtube.com/watch?v=vvQkZOFQPGc&feature=related

Martina27
24.11.2007., 14:41
Niti ja ne znam je li sve kako treba, ali ta pjesma je definitivno i moj favorit.

annerri
28.11.2007., 17:04
U ŽELJI LJUBAVI

O, dođi negdje iznenada,
Ko talas zraka s lipe cvjetne
Za polusvijetle noći ljetne,
Sva živa, žarka, bujna, mlada,
Sa vrelom krvcom strasti sretne!

Ne znadem medna imena ti
I ne vidjeh te nikad divnu;
Ko slavuj željno tebe zivnuh,
I ljubav vabi milostivnu.

O, dođi, željo odvijeka,
Srdaca sviju žuđen trenu,
Što život budiš svud i svemu,
I koju srce čeka, čeka,
Da l' kreće otkud plašna k njemu.

Ti, koja griješ micaj svaki,
Neutažena žudnjo svega,
Što smrtnim ovim putem bjega
Ko oblak sitan, mali, laki,
Što razić će se iza brijega.

O, dođi žurno, neviđena,
Došumi dršćuć iz daljine
Na snenoj zraci mjesečine
I stav' mi ruku na ramena,
Zagrli mene sred tišine!

I sakrit ću vruća lica
U topli baršun žudna tijela,
Na opojna ti njedra bijela,
Nek nagli tvoj me dah golica
I opija me ispod čela.

O dođi negdje iznenada,
Raširi švrste ruke dvije,
U nesvjestici da se snije,
U zaboravi strašna sklada,
U velepjesni materije...


Silvije Strahimir Kranjčević

Trilijan
07.12.2007., 21:03
EPIFANIJA
odlomak

Ja znam
da ce ipak,doci dan
ne dan, nego noc
kada ces i Ti osetiti moc
zanosa mojih plasljivih,
kada ce duh moj osvojiti
svaki Tvoj san,
i neodoljivo obojiti
svekoliku javu
prekornom bojom posmrtne
mi tuge.
I tek tada,
izmedju hartija prasnjavih,
iz zguzvanog spleta strofa
i slikova
Ti ces crpsti sustinu pravu
tepanja mojih i krikova,
mastanja mojih i nada,
ocajanja i nada,
tek tada,
Ti ces razumeti moju ljubav,
ljubav tako bednu
a tako cistu i cednu!
Nenad Mitrov

annerri
09.12.2007., 21:37
Zimska ljubavna pjesma

Snijeg je u unutrašnjosti...
grana se naginje prema mom prozoru
i ulazi sigurno...Dobro jutro, dobro došla!
To popodnevno sunce,
taj fini ružicasti preliv preko blagdanskih kolača,
preko plastične slastičarske jabuke
tvoja je blaga sukrvica.
Začarani grad od stakla
koji ćemo samo hodajući
noćas razbiti potpeticama...

Sakupiti sve to,
pa reći...»Ti si...ti si...»

Preuzimajući tuđi pjesnički način,
imitirajući svoju prvu knjigu,
sve što su godine izbacile na obalu,
moji mili i daleki brodovi...
Pa, pod utjecajem alkohola, čežnje,
klasične muzike i seksualne potrebe...
Sakupiti sve to pa reći...»Ti si...ti si...»

Ljubakanje sa provincijalkom
koje je zadržalo od čuvenog sadržaja
svu onu muku,
oficirske porodične interijere,
našu djecu,
strah od umjetnika...
Tvoje izdaje...odlazak,
Zbogom...

Ja odlazim ulicom koju je snijeg doslovno ugušio.
Sakupiti sve to pa reći: «Ti si...ti si...srce moje malo»

Arsen Dedić

http://www.youtube.com/watch?v=zyct2E2XpM4

dijana32
10.12.2007., 21:50
Večer je obrve crne natuštio,
nečiji konji stoje pred ulazom holim,
da nisam jučer ja mladost propio,
da te nisam jučer prestao da volim?
Ne škripi više trojko zadocnela,
naš život ode bez traga rumena,
možda će sutra bolnička postelja,
da me uspokoji na večna vremena?
A možda ću i ja,sutra sasvim drugi,
izaći odavde s isceljenom grudi,
da slušam pesmu vetra u čas dugi,
i da živim tako ko svi zdravi ljudi...
Zavolim li drugu nek bude ma koja,
ali i s dugom u sutonu blagom,
pričaću o tebi,o,ljubavi moja,
kako sam i ja tebe nekad zvao dragom.
Pričaću kako je mladost nam rujna tekla,
što nije kao prošlost tamo,
o glavo moja,glavo moja bujna
do čega si me ti dovela samo???

Sergej Jesenjin Moskva;bolnica 1928 godina

dijana32
10.12.2007., 21:55
Snevaj,da uvidiš da prolazni snovi
još najbliže stoje postojanoj sreći;
da ne pitaš nikad,zašto jadi ovi,
a ne koji drugi,a ne koji treći.

Ljubi,ljubi silno,uvek istovetan,
u ljubavi samo ti ćeš jasno znati;
kako malo treba da se bude sretan,
i sto puta manje da se večno pati.

I umri,da spaseš verovanje čisto,
da si kad god stao pred istinom golom:
i da u životu nisi jedno isto
jednom zvao srećom,a drugi put bolom.

dijana32
10.12.2007., 22:01
Kad mi opet dođeš,ti mi priđi tada,
ali ne ko žena što čezne i voli,
nego kao sestra bratu koji strada,
tražeć mekom rukom mesto gde ga boli.

Puna nostalgije beznadežne,duge,
ne sećaj me nikad da bi mogla doći,
zadocnela radost iz dubine tuge,
ko ponoćno sunce iz dubine noći.

Jer ti ne znaš bedna!kroz sve dane duge,
da te voljah mesto ko zna koje žene!
U tvom čaru ljubljah sav čar neke druge...
I ti beše samo sen nečije sene...

dijana32
10.12.2007., 22:06
SNOVI

Vaj!kako to boli reći jedno zbogom!
I kolika rana otvori se tajna,
kad i za tolikom našom suzom mnogom,
opet padne jedna suza oproštajna.

Napred!Ali kuda,i kamo,i zašto?
I zar uvek isto,i sve tako večno?
Pa kako to ipak boli neizlečno
Kad svrši snevanje,i prazni i tašto...

I obamre snaga,i zanemi vera,
dok žeđ tamnog srca postaje sve veća;
Tad vidiš da često,koliko i sreća,
vredi jedna topla i tamna himera.

dijana32
10.12.2007., 22:12
ZAMOR

Oči su ti danas pune tople tajne,
po poljubac ima u pogledu svakom;
I ima u glasu tužnom,nejednakom,
obećanje sreće nove i beskrajne.

Dosta,jadna ženo,sve je zalud!Dosta!
Mi smo jedno drugom davno sve već dali.
Pogasimo lampe pira!Kao vali,
sve je već proteklo,i ničeg ne osta...

Još jedan dan samo hteli bi svom snagom,
jedan,samo jedan!Vaj,dok se,sve brže,
kroz kobnu noć čuje kako besno rže
par zlih crnih konja,već spremnih ,pred pragom.

dijana32
10.12.2007., 22:16
AGONIJA

Modra se noć u srcu svila
kao zmija
ko zvuci glasovira
nepoznata riječ
što bi me ozdravila

Raspremljena
besana postelja ko samrtni odar
i ništa već skriti ne može
pod očima modre podočnjake

Modre su,kao more pred kišu,
sinoć u mene,pogledom jednim
kroz raširene zjene,
ušle misli tvoje nerečene.