PDA

View Full Version : Oprosti?


Sentimental
26.01.2003., 22:22
Moglo bi bit da je lakše umrit,
Nego judima reć: OPROSTI...
- Gibonni: "Oprosti"

Danas sam popizdio i otišao van, zapalio cigaretu u parku i na onoj hladnoći dao si razmišljati. U zadnje vrijeme moja veza se pretvorila u svadje, obostrane nervoze i besmislena prezvakavanja stvari koje se vec odavno znaju. Popzidio sam dva puta prosli tjedan, zapravo bez razloga, ruzno se ponio prema njoj... doduse ona nije bila nista bolja... ali... jednu stvar mi je gadnu udarila u glavu... da, ne mogu podnijeti da nisam u pravu, moram, makar umro dokazati da je tako... takav stvarno i jesam... u zadnje vrijeme sam takav neugodan i sa ljudima oko sebe, ljudima koje nazivam svojim prijateljima, a o sestri i da ne govorim. Jednostavno neki popizditis ili nije?
I sad se pitam, koliko bi me zapravo koštalo da jednom ne budem u pravu, koliko bi me zapravo koštalo to jedno malo: "Oprosti, u krivu sam..." Koliko li se samo ružnih stvari kretalo po mojoj glavi od toga da je ostavim do toga da je prevarim ili jednostavno joj se ne javljam. Stvari koje sam ne mogu podnijeti, odjednom su se učinile izlazom. Povrijediti je! Ja NISAM mogao biti KRIV, ona je u KRIVA!!! Koja zabluda, koja iskrivljena perspektiva.
Naravno. Oboje smo krivi, u vezi nema jednostrane krivnje. Ali zašto je ponos toliko jak? Zašto, kad znamo da je ljude koje volimo najlakše povrijediti, zašto im je toliko teško priznati da smo u krivu i ispričati se? Zašto je taj korak toliko težak?

lebowski
26.01.2003., 22:25
Ajde ajde, na dobrom si putu. I moja Azdaja je uvijek bila u pravu, a ja se nisam dao, nego sam ja htio bit u pravu. Na kraju, htjela je da prekinemo i bila je u pravu. Sto i nije tako lose u konacnici...

NeVeR
26.01.2003., 23:39
By Sentimental:
Ali zašto je ponos toliko jak?

Hehe...zato sto mu dopustis da bude ;)

dedica
26.01.2003., 23:55
tastina u pitanju:)

SATPATRICK
27.01.2003., 00:00
Za prekid je potrebno dvoje, nekad i troje?!
Za pocetak je potrebno dvoje, nekad i troje!

Eto ti alibi!!!

Nikad ne moras biti kriv...
Kao i ja...
Lakse je...

:flop:

Bell@ Baggins *
27.01.2003., 10:21
Sentimental kaže:
[B]Moglo bi bit da je lakše umrit,
Nego judima reć: OPROSTI...
- Gibonni: "Oprosti"

Danas sam popizdio i otišao van, zapalio cigaretu u parku i na onoj hladnoći dao si razmišljati. U zadnje vrijeme moja veza se pretvorila u svadje, obostrane nervoze i besmislena prezvakavanja stvari koje se vec odavno znaju. Popzidio sam dva puta prosli tjedan, zapravo bez razloga, ruzno se ponio prema njoj... doduse ona nije bila nista bolja... ali... jednu stvar mi je gadnu udarila u glavu... da, ne mogu podnijeti da nisam u pravu, moram, makar umro dokazati da je tako... takav stvarno i jesam... u zadnje vrijeme sam takav neugodan i sa ljudima oko sebe, ljudima koje nazivam svojim prijateljima


Moguce da se nlazis na nekoj prekretnici u zivotu, ljudi onda znaju biti dosta zivcani.

zašto im je toliko teško priznati da smo u krivu i ispričati se? Zašto je taj korak toliko težak?
:confused: nemam pojma? ja uvijek uredno priznam da sam bila u krivu. taj postupak prilicno skracuje pricu tj. dokazivanje te nadmudrivanje. vazno je da se lose stvari ne ponavljaju, a obicno mislis da se nece ponovit ako covjek kaze- oprosti, pogrijesio sam.

kinara
27.01.2003., 10:24
Sentimental kaže:
Moglo bi bit da je lakše umrit,
Nego judima reć: OPROSTI...
- Gibonni: "Oprosti"
I sad se pitam, koliko bi me zapravo koštalo da jednom ne budem u pravu, koliko bi me zapravo koštalo to jedno malo: "Oprosti, u krivu sam..." Koliko li se samo ružnih stvari kretalo po mojoj glavi od toga da je ostavim do toga da je prevarim ili jednostavno joj se ne javljam. Stvari koje sam ne mogu podnijeti, odjednom su se učinile izlazom. Povrijediti je! Ja NISAM mogao biti KRIV, ona je u KRIVA!!! Koja zabluda, koja iskrivljena perspektiva.
Naravno. Oboje smo krivi, u vezi nema jednostrane krivnje. Ali zašto je ponos toliko jak? Zašto, kad znamo da je ljude koje volimo najlakše povrijediti, zašto im je toliko teško priznati da smo u krivu i ispričati se? Zašto je taj korak toliko težak?

Heh...ego je jedno gadno razmazeno deriste koje zeli uvijek biti u pravu i da sve bude po njegovom/njenom.... :D
Ja sam prilicno tvrdoglavo deriste tako da te rijeci isto tesko procijedim... Al trudim se! Jednom se zapitas sto ti je bitnije: biti u pravu ili biti sretan/zadovoljan? I onda kad shvatis da time sto si ispao u pravu nisi u biti nista ni dobio (osim kratkotrajnog zadovoljenja ega) a jos manje postigao, mozda se nesto i "pomakne"..
meni je... :)

Kalista
27.01.2003., 10:34
Ako nekome želiš reći oprosti onda doista moraš tako i osjećati inače nema smisla. Mnogi kažu tu riječ samo zato da bi se stvorilo stanje primirja, da se svađe nebi odvukle u nedogled ne sluteći da zapravo nisu ništa učinili jer će istu stvar prije ili kasnije opet ponoviti.
Zašto je teško? Većini ljudi to izgleda kao ustupanje teritorija i strah da druga strana ne bude pohlepna, tj. ne nastavi sa invazijom. Zbog toga se jako često držimo svog jer u principu ne vjerujemo previše onom drugom. No to je samo odraz naše nesigurnosti. Oni koji znaju ko su i koliko vrijede neće imati nikakvih problema reći oprosti onda kada nisu u pravu jer to ni u kom slučaju neće poljuljati njegove "pozicije", čak suprotno. :)

Solaris
27.01.2003., 10:42
Kalista kaže:
Oni koji znaju ko su i koliko vrijede neće imati nikakvih problema reći oprosti onda kada nisu u pravu jer to ni u kom slučaju neće poljuljati njegove "pozicije", čak suprotno. :)

. :top: :)
Znati i moći reći oprosti ima u sebi puno veću snagu od negiranja svoje krivnje i traženja da uvijek budemo u pravu.

Black Hawk Down
27.01.2003., 11:02
Meni nije teško reći "oprosti" ako shvatim da nisam u pravu.

Mogu i reći "oprosti" i kad i dalje mislim da sam u pravu.
Ali to ne znači ništa, ne pridonosi poboljšanju situacije i zapravo je podmuklo.

Zato reci "oprosti" za ono za što misliš da si kriv (ali ne za više od toga). To ne bi trebalo biti teško.

Septembar
27.01.2003., 11:30
Sentimental kaže:
[Ali zašto je ponos toliko jak? Zašto, kad znamo da je ljude koje volimo najlakše povrijediti, zašto im je toliko teško priznati da smo u krivu i ispričati se? Zašto je taj korak toliko težak?
ja sam sve vise misljenja da je sjeme naseg karaktera zasijano u djetinjstvu, i sta ti se tad zakalemi... jebi ga ne skida se lako

mozda su ti roditelji bili popustivi i pustali te da "budes u pravu" i kad treba i kad ne, i to ti je bio "dokaz ljubavi"
tak da podsvjesno ti iako nisi u pravu, ocekujes da ti oni koji te vole toleriraju

opcija dva
roditelji su ti bili extra strogi, cak i kad si se izvinjavao i priznavao krivicu, bio si extra kaznjen, tak da ti je usadjen otpor od priznavanja, kao: bez obzira sto rekao ili ne kazna slijedi, onda bolje ne priiznat pa mozda bude i blaze

opcija tri: septy lupa gluposti :D

Vera Pavladoljska
27.01.2003., 18:33
Apsolutno mi je lako reci OPROSTI, ako skuzim da sam doshla do granice, odnosno, preshla ju na bilo koji nachin.

Dapache, strashno cijenim ljude koji to mogu, jer to je, poznavajuci ljudsku tashtinu, jako teshka rabota.

Volim sto sam dosla do tog stupnja da mi nije tesko reci tu rijech, kada to osjecam i mislim.:)

Eladio
27.01.2003., 18:35
nataniel kaže:
Apsolutno mi je lako reci OPROSTI, ako skuzim da sam doshla do granice, odnosno, preshla ju na bilo koji nachin.

Dapache, strashno cijenim ljude koji to mogu, jer to je, poznavajuci ljudsku tashtinu, jako teshka rabota.

Volim sto sam dosla do tog stupnja da mi nije tesko reci tu rijech, kada to osjecam i mislim.:)

ono lako je cesto najteze :rolleyes:

Princeza
27.01.2003., 18:59
Reci 'oprosti' je stvar koja govori o tebi, ali i o drugima.

O tebi ~ da si pobijedio vlastitu tastinu, sto je super.

Kad kazemo 'oprosti' istovremeno dajemo drugima moc, a i sami se pokazujemo jakima. Samo slabici nemaju snage za reci 'oprosti'.

Zato, ono sto 'oprosti' jos kaze o tebi je ~ da si jak.

Sto kaze o drugima ~ ako prihvate ispriku, kaze da su razumni i puni razumijevanja. I da im je stalo.

Ako je ne prihvate, ako tu moc zloupotrijebe (npr. mjesecima ti nabijaju na nos 'da si priznao krivnju' i tjeraju te da se 'iskupljujes') ~ da su nesigurni papci.

Jer, da bi se 'oprosti' izreklo, ali i prihvatilo, treba biti velik i jak covjek. Ako se isprika uputi nekome tko ce je zgaziti, to je kao kad bacas bisere pred svinje.

Mozda nisi siguran je li tvoja djevojka dovoljno jaka da prihvati tvoju ispriku? Mozda otuda dolazi tvoja nervoza?

Vera Pavladoljska
27.01.2003., 19:52
Eladio kaže:
ono lako je cesto najteze :rolleyes:


Ne smije biti.Jer kakva chovjek papchina može biti, da svjesno povrijedjuje drugu osobu i da nikada ne zastane i kaže jedno yebeno "oprosti".
Ne volim kada ljudi to ne mogu, a to je ustvari toliko dobro, plemenito, normalno i zdravo.....

Šta ste neka božanstva, pa se bojite da vam se ego ne sronda ako priznate svoj kiks?

Glupost.
Veci mi je chovjek, onaj koji se poklopi,dodje, stane i ima muda reci - žao mi je, oprosti.

To je ljud.:)

indian
27.01.2003., 21:37
Poznajem jednu osobu kojoj ta riječ jednostavno ne postoji u riječniku..
Ni za najmanju glupost, ni za jako ozbiljnu stvar..
JEdnom, samo jednom uspijela sam dobit oprosti od njega..samo jednom.

Znalo je bolit, jako..ako će ti to išta značit, i pomoć ti da prevališ tu riječ preko usta...

Sentimental
27.01.2003., 22:00
Ja sam prevalio jučer tu riječ preko usta... osjećao sam se par kila govana lakši... doslovce ko da me nešto zaštopavalo i da sam ispraznio crijeva... ali ne djeluje uvijek... ogromni sam egoista... nekad je ponos doslovce prejak... ne znam ko je već to napisao...
Radim na tome... volim promijeniti stvari u svom životu koje me smetaju...

senses apart
27.01.2003., 22:21
;) ...bolje je biti SRETAN nego U PRAVU u :) ...

senses apart
27.01.2003., 22:28
;) ...bolje je biti SRETAN nego U PRAVU u :) ...

shipka
27.01.2003., 23:03
Ja mislim da je septembar dobro rekla. Vjerojatno dosta toga ovisi o djetinjstvu, zato se ja plašim očinstva...

Sentimental
27.01.2003., 23:24
ONo što je Rujanka rekla... to je freudovska bana(na)lizacija stvari... vrlo klizavo, jer na prvi pogled prihvatljiva solucija... ovisi o previše faktora... :rolleyes: :D

Patagonija
27.01.2003., 23:49
unaprijed se ispričavam, al' ovo mi svira i moram to podijeliti...:D

The Apologist

they call me the apologist.
and now that I'm at peak.
you know at first it really hurt.
we joke about these things.
I've skirted all my differences
but now I'm facing up.
I wanted to apologize for
everything I was. so
I'm sorry, so sorry...

did you understand me right?
the people here are good.
they tell me what I should have done
and offer what I could.
I'm good, all is good
all's well, no complaints.
when I feel regret,
I get down on my knees and pray.
I'm sorry, so sorry...

I live a simple life
unfettered by complex sweets.
you think this isn't me?
don't be weak.
there I go.
I'm so sorry.

thank you for being there for me.
thank you for listening, goodbye.
I can forfeit selfishness
I hope for you that you apply
this happiness
this peacefulness
I'm sorry, so sorry...

I live a simple life
unfettered by complex sweets.
you think this isn't me?
that's so sweet.
I'm so sorry

ajd' recite da nije prikladna....:D

shipka
28.01.2003., 00:06
Sentimental, a ti misliš da je tvoje stanje svjesti nešto užasno komplicirano? Pa nemogućnost ispričavanja i tvrdoglavost je puuno prečesto viđeno u svijetu da ovisi o toliko puno faktora. Pa svaki drugi film je o tome kako netko ne može reći oprosti.

No istina je da ljudi svoje osjećaje shvaćaju (pre)ozbiljno, naime to su njihovi osjećaji i to im je sve što imaju, naravno da je ozbiljno. Ali zašto misliš da su odnosi sa roditeljima nešto banalno? Pa na odnosima sa roditeljima se bazira prvo desetljeće života, i također veliki dio drugog desetljeća. To je otprilike četvrtina života. A odnosi sa roditeljima ne staju kod "dobri smo si". Također svaki drugi film ima u sebi psihologa koji prvo što radi, kopa po odnosima sa mamom i tatom.


Malo sam navrat nanos sklepao post, ali je poprilično jednostavno je koncipiran...

shipka
28.01.2003., 00:15
A svaka druga pjesma o tome kako netko previše govori oprosti. :D

nipia
28.01.2003., 00:40
kod mene to ovako ide: ako sam u pravu, onda me nitko na može uvjeriti u suprotno; a da sam u pravu znam jer nikad nisam svjesno i s nekom namjerom nekog, (pa ni njega), povrijedila. kad sam u krivu, taj "oprosti" nije mi teško reći, jer sam mirnija, kao da mi je greška manja. puno gora stvar je kad te netko povrijedi, ispriča se sa stotinu "oprosti" i sutra opet po starom.

Patagonija
28.01.2003., 00:55
kod mene to ovako ide: ako sam u pravu, onda me nitko na može uvjeriti u suprotno;
bok mama...:D
a da sam u pravu znam jer nikad nisam svjesno i s nekom namjerom nekog, (pa ni njega), povrijedila.
pa može se nekog i nesvjesno povrijedit... zapravo je to i najčešći scenarij...
kad sam u krivu, taj "oprosti" nije mi teško reći, jer sam mirnija, kao da mi je greška manja.
ali kako ti ikad možeš biti u krivu ako nikad nisi u krivu?:confused:
puno gora stvar je kad te netko povrijedi, ispriča se sa stotinu "oprosti" i sutra opet po starom.
znam mama, oprosti, popravit ću se...:cry:

p.s. malo cjepidlačkog humora u ovaj kasni sat, no hard feelings;)

Eladio
28.01.2003., 14:37
nataniel kaže:
Ne smije biti.Jer kakva chovjek papchina može biti, da svjesno povrijedjuje drugu osobu i da nikada ne zastane i kaže jedno yebeno "oprosti".
Ne volim kada ljudi to ne mogu, a to je ustvari toliko dobro, plemenito, normalno i zdravo.....

Šta ste neka božanstva, pa se bojite da vam se ego ne sronda ako priznate svoj kiks?

Glupost.
Veci mi je chovjek, onaj koji se poklopi,dodje, stane i ima muda reci - žao mi je, oprosti.

To je ljud.:)

Ja to sve znam ... meni to nije tesko ;)

ali nekima.. je lakse prekinut i vezu , nego se vratit na pravi put :rolleyes:


i da .. slazem se.. -->
to je LJUD :top:

PAHULJA
28.01.2003., 17:04
nipia kaže:
kod mene to ovako ide: ako sam u pravu, onda me nitko na može uvjeriti u suprotno; a da sam u pravu znam jer nikad nisam svjesno i s nekom namjerom nekog, (pa ni njega), povrijedila. kad sam u krivu, taj "oprosti" nije mi teško reći, jer sam mirnija, kao da mi je greška manja. puno gora stvar je kad te netko povrijedi, ispriča se sa stotinu "oprosti" i sutra opet po starom.

Sve je rečeno o fenomenu - oprosti.

:) Pa-hulja

-=zErO-oNe=-
28.01.2003., 21:02
Sentimental kaže:
Moglo bi bit da je lakše umrit,
Nego judima reć: OPROSTI...
- Gibonni: "Oprosti"

Danas sam popizdio i otišao van, zapalio cigaretu u parku i na onoj hladnoći dao si razmišljati...... Ali zašto je ponos toliko jak? Zašto, kad znamo da je ljude koje volimo najlakše povrijediti, zašto im je toliko teško priznati da smo u krivu i ispričati se? Zašto je taj korak toliko težak?

Na dobrom si putu, jos nekoliko puta da tako zapalis cigaretu na hladnoci, i jos nekoliko puta da dobro razmislis o tome, popricas sam sa sobom i posjedi u tisini i onda ces shvatiti...bit ce ti jasno sta trebas raditi.
Ako si svjestan tog sto te muci i jos i razmisljas o tome...bit ce to ok, pred nekim ljudima si uvijek ponosna licnost i ne trebas se bojati da ces to izgubiti, mozes samo izgubiti te ljude.

-=0-1=-

MrkiMedo
29.01.2003., 04:45
nataniel kaže:
Apsolutno mi je lako reci OPROSTI, ako skuzim da sam doshla do granice, odnosno, preshla ju na bilo koji nachin.

Dapache, strashno cijenim ljude koji to mogu, jer to je, poznavajuci ljudsku tashtinu, jako teshka rabota.

Volim sto sam dosla do tog stupnja da mi nije tesko reci tu rijech, kada to osjecam i mislim.:)

... ne cijenim to oprosti kad ga je tako lako reci

Antonia
29.01.2003., 07:39
Gadno sam grijesila!
Znala sam da trebam reci "Oprosti, molim te...", ali nisam...
Nesto glupo u meni istiskivalo je iz meni opravdanja i lazi sto same sebe, sto i mog bivseg...

A najgora stvar je da su bile male stvari u pitanju...
Tako sam lako mogla reci: "Oprosti!" + "Volim te..."
I nisam...
Umirao je pred mojim ocima, a umirala sam i ja pred sama sobom!
Vidjela sam u njegovim ocima bol...
Na kraju smo umrli, a cini mi se da je moja gupost i tvrdoglavost bila i jedini razlog za razlaz...

Sada je kasno...:cry:

MrkiMedo
29.01.2003., 07:44
Tko ti nebi oprostio sad kad je to tako receno ... samo aj to reci na pravom mjestu:top:

ankada
29.01.2003., 11:23
Volim i oprosti su dvije najjace rijeci , s njima covjek cuda postize.
Onaj tko ih izgovara brzopleto i proracunato kad-tad se kaje, nije sretan.
Cesto puta u bijesu izgubimo zivce i reagiramo drugacije nego li bi da smo samo malo promislili, te magicne rijeci ako su od srca (ljudi vecinom, osjete kada nisu) spashavaju nas.
Brojati do 10, pa onda reci sto se zeli, a reci oprosti kada smo krivi, neki puta treba biti lukav, pa ako vise gubimo nego li dobivamo kapriciranjem tko je u pravu, bolje je stati na loptu. Vazno je koliki je ulog.
Ljubav ako je prava najveci je ulog i zbog nje vrijedi reci carobne rijeci: OPROSTI MI.
Za tvrdokornije slucajeve - prvi put je najteze, sve kasnije je lakse.;)

G-Man
29.01.2003., 19:19
Da, ego.

Ona setnja na hladnoci me podsjeca na mene. Ima jedan dio autoputa kojim prodem kad mi je lose. Onda se smirim i pokusam razmisliti o tome sto me iritira i sto trebam napraviti. Ako te ego toliko navuce da moras biti u pravu, odlozi to i odi prosetati ili nesto slicno. Bit ce ti lakse kad se ohladis. Meni je.

Pozdrav i drzi se.

:top: